Hrvatski jezik kao sustav i kao standard

1.Kako su u ovome članku J.Silića shvaćeni termini:

-hrvatski književni jezik

Shvaćen je kao standard, učimo ga. Određen je sociolingvističkim(društ veno-jezičnim) zakonitostima.

-hrvatski standardni jezik

Jezik kao standard je normirani govor. Individualno-kolektivna je tvorevina, a u (poslije)sosirovskoj lingvistici shvaćen kao Parole(govor). Osim unutarnjih zakonitosti ima i vanjske. Karakterizira ga eksplicitna norma uređena sociolongvistički. Biranje riječi ili njihovo neprihvaćanje pripada jeziku kao standardu, npr. od četiriju riječi koje znače „mjesto gdje se zadržavaju prijevozna sredstva radi ulaza/izlaza putnika“, kolodvor, stanica, stajalište i postaja jezik kao standard bira koju će prihvatiti. Kada kažemo „utjecaj na hrvatski jezik“ misli se na utjecaj na hrvatski jezik kao standard. Karakterizira ga općeobvezatnost.

-književni jezik Hrvata

Prati razvoj književnog jezika kroz povijest, određen je litererarno-lingvističkim(književno-jezičnim) zakonitostima.

-standardni jezik Hrvata

Shvaćen je kao sustav.

2.Koji je tip norme svojstven jeziku kao sustavu, a koji jeziku kao standardu?

Jeziku kao sustavu svojstvena je implicitna norma (utvrđena lingvistički), a jeziku kao standardu eksplicitna norma (utvrđena sociolingvistički).

3.Što se može reći o tipu podloge jezika kao sustava i jezika kao standarda s obzirom na njezine sastavnice? Kakva je podloga hrvatskog jezika kao sustava, a kakva pak kao standarda?

???

4.Što znači tvrdnja da jezikom kao sustavom upravljaju samo unutarnje zakonitosti, a jezikom kao standardom i unutarnje i vanjske zakonitosti?

Tvrdnja da jezikom kao sustavom upravljaju samo unutarnje zakonitosti znači da u njega ne ulazi ništa što nije jezično, neutralan je prema povijesti, kulturi, civilizaciji, književnosti, vjeri i politici naroda. Odnosno prema njegovom identitetu. Također je neutralan prema dijalektizmima, lokalizmima, historizmima, arhaizmima. Nema „stranog“ i domaćeg“, nema barbarizama.Na jezik kao standard mogu utjecati vanjski čimbenici, pa kad se govori o „utjecaju na hrvatski jezik“ misli se na hrvatski jezik kao standard.

5.Definirajte pojmove govora, norme, sustava, uzusa, kodifikacije kako su određeni u spomenutome članku, poredajte ih prema stupnju apstrakcije i odredite koji su stupnjevi apstrakcije obuhvaćeni standardnm jezikom.

Govor je ono kako se govori.Norma je ono kako treba govoriti. 2.stupanjSustav je ono kako se može govoriti.4.stupanjUzus je ono kako se obično govori. 1.stupanjKodifikacija je ono kako se mora govoriti. 3.stupanj

1. stupanj-uzus2. stupanj-norma3. stupanj-kodifikacija4. stupanj-sustav

Standardnim jezikom su obuhvaćeni uzus, norma i kodifikacija.

Polifunkcionalnost hrvatskog standardnog jezika

1.Objasnite pojam polifunkcionalnosti (hrvatskoga) standardnog jezika!

Hrvatski standardni jezik se definira kao jezik hrvatsko polifunkcionalne komunikacije. Na jedan načim funkcionira u znanosti, na drugi u uredu, na treći u novinama, na radiju i televiziji, na četvrti u književnosti i na peti u svakodnevnom govoru.

2.Što je funkcionalni stil?

Funkcionalni stil je funkcija standardnog jezika koju on vrši u određenim situacijama (u znanosti, književnosti, novinama...)

3.Koliko, po Siliću, ima funkcionalnih stilova? Nabrojite ih!

Po Siliću postoji pet funkcionalnih stilova: znanstveni, administrativno-poslovni, novinarsko-publicistički, književnoumjetnički i razgovorni.

4.U kojem su odnosu funkcionalni stilovi i standardni jezik?

Standardni jezik u jednom funkcionalnom stilu funkcionira na jedan način, a u drugome na drugi, odnosno njegove zakonitosti su u jednom stilu ovakve, a u drugom onakve. Svaki funkcionalni stil ima svoje zakonitosti. Ako je što greška jednoga funkcionalnog stila ne mora biti greška i u drugom stilu.

Sve što je svojstveno jednom stilu ne mora biti svojstveno i drugom, pa onda i standardnom jeziku kao cjelini jer bi se u suprotnom dokidala dijalektika odnosa standardog jezika i njegovih funkcionalnih stilova, odnosno svela bi se jezična polifunkcionalnost na monofunkcionalnost, a standardnog jezika nema bez njegove polifunkcionalnosti.

5.Što je pleonazam?

Pleonazam je gomilanje riječi ili izraza s istim značenjem. Npr. no međutim (no=međutim), cirka oko deset kilograma (lat.circa=oko), kako i na koji način (kako=na koji način)...

6.Smatrate li činjenicu da ne hrvatski standardni jezik polifunkcionalan dobrom/poželjnom ili lošom/nepoželjnom?

Smatram da je činjenica poželjna jer polifunkcionalnost stilova predstavlja jezično bogatstvo. Više stilova znači više mogućnosti za izraziti misao. Svaki stil donosi nešto drugačije, ono što je dopušteno u jednome, nije u drugome, tu se radi o raznolikosti i raznovrsnosti standardnog jezika.

7.Postoji li monofunkcionalan standardni jezik?

Ne postoji. Kada bi se dokinula dijalektika odnosa standardnog jezika i njegovih funkcionalnih stilova jezik bi se sveo na monofunkcionalnost, a kako standardnog jezika nema bez njegove polifunkcionalnosti, dokinuo se i sam standardni jezik.