Hrvatski olimpijski odbor - VELIKI DAN HRVATSKOG SPORTA...OLIMP 8 T radicionalno, u predbo-žićno vrijeme, Hrvatski olimpijski odbor uprličio je svoj Veliki dan u zagre-bačkome

ISSN 1331-9523 Broj 73 / Prosinac 2019. Časopis Hrvatskog olimpijskog odbora Godina izlaženja: XX.

VELIKI DAN HRVATSKOG SPORTA

Ponoseći se svojim novim snažnim hibridnim sustavom, Toyota C-HR pruža novu razinu hibridnih performansi, u skladu s njenim upečatljivim dizajnom. Uz vrhunsku kvalitetu unutrašnjosti i najveći niz mogućnosti spajanja nadohvat ruke, vidjet ćete da ništa na Toyoti C-HR Hybrid nije sasvim obično.

TOYOTA C-HRHYBRID

2.0 HIBRIDNI POGON135 KW (184 KS)

NOVI

OSIJEK: INTEGRA-DUNDOVIĆ, J. Huttlera 31, (031) 54 04 44; POREČ: AUTO WILL, Buići 13C, (052) 63 95 63; VIŠKOVO - RIJEKA: ARK-MIHELIĆ, Furićevo 64, (051) 44 08 00; SPLIT: AUTO ČONDIĆ, Put Tršćenice 6, (021) 24 66 00; VARAŽDIN: FUTURA AUTO, Optujska 169a, (042) 33 29 99; ZADAR: TROFEJ AUTO, Zagrebačka 92, (023) 34 33 00; ZAGREB: TOYOTA CENTAR ZAGREB, Velikopoljska 1, (01) 63 70 910; Avenija Dubrava 126, (01) 59 99 591; ROTUS NOVOSEL, Kovinska 6, (01) 54 95 151.

TOYOTA.HR

Mješovita potrošnja goriva vozila Toyota C-HR Hybrid: od 3,8 do 4,0 l/100 km. Mješovita emisija CO2 od 86 do 92g/km. Slika je simbolična.

3

croatiaairlines.hr Dugogodišnji partner Hrvatskog olimpijskog odbora nudi

vam modernu flotu, pažljivo sastavljen red letenja i izvrsnu

uslugu na letu.

Službeni prijevoznik olimpijaca

OLIMP ■ 4 ■

www.hoo.hr

e-mail: [email protected]

Olimp je časopis

Hrvatskog olimpijskog

odbora.

ISSN 1331-9523 Broj 73 / Prosinac 2019. Časopis Hrvatskog olimpijskog odbora Godina izlaženja: XX.


Za nakladnika:Josip Čop

Hrvatski olimpijski odbor Trg Krešimira Ćosića 11,

10 000 Zagreb

Glavni urednik: Ante Drpić

Urednica priloga Povijest Hrvatskog športa:

Ana Popovčić

Uredništvo:Danira Bilić, Saša Ceraj, Gordana Gaćeša, Nenad

Ivanković, Radica Jurkin, Vinko Knežević, Siniša Krajač,

Jura Ozmec, Ana Popovčić

Produkcija:M 14 d.o.o (Jet-set magazin)

Prisavlje 2 10 000 Zagreb

Oblikovanje i prijelom:

Marin Stojić

Prijevod: N. T. Dalma d.o.o.,

Medveščak 13, Zagreb

Tisak: Vjesnik d.d.

Slavonska avenija 410000 Zagreb

Naklada: 2000 primjeraka

26 Žene i šport Medijska pismenost

29PrilogPovijest hrvatskog športa

42 Znanost i športInstitut za bolju budućnost

46 MOOU susret "tehnološkim"Igrama

6Veliki dan hrvatskog sportaA sada prema suncu...

14 Olimpijske legende Aleksandar Petrović

18Olimpijske nadeVuković & Borković

22 Društvo i šport Transrodni športaši i njihov status

14

18

22

KAZALO

Snimila: LANA SLIVAR DOMINIĆ (HINA)

■ 5 ■ OLIMP

pred vama je novi, a ujedno i posljednji ovogodišnji broj časopisa Olimp, koji već po tradiciji u prosincu na naslovnici i u glavnoj temi slikom i riječju donosi izvješće o proslavi Velikog dana hrvat-skog športa, događaju s kojim Hrvatski olimpijski odbor zaključu-je predolimpijsku i ulazi u novu olimpijsku 2020. godinu.

Prigoda je to da se još jednom prisjetimo sjajnih uspjeha naših atletičarki, veslača, gimnastičara, taekwondaša, karataša i osta-lih hrvatskih športašica i športaša koji su u 2019. godini na velikim športskim natjecanjima osvojili ukupno 384 odličja (od toga 119 zlatnih, 101 srebrnih i 164 brončanih odličja)

Svi smo, naravno, ponosni na njihove rezultate i zato smo i ovaj put onim najuspješnijim u pojedinačnim i ekipnim konkurenci-jama dodijelili priznanja za njihova iznimna dostignuća. Nismo zaboravili nagraditi ni najistaknutije među tisućama športskih djelatnika, trenera, liječnika, fizioterapeuta i volontera, među kojima su i ovogodišnji dobitnici nagrade “Matija Ljubek”, jer bez njihovog angažmana, sasvim sigurno, ne bi bilo ni vrhunskih ostvarenja naših športaša.

Osim toga, u ovom broju, u rubrici “ Olimpijske legende”, pred-stavljen je naš poznati košarkaš i trener Aleksandar Petrović koji je osvojio brončanu medalju na OI u Los Angelesu 1984. godine. Aco je točno 84. nositelj medalje koji je predstavljen u “Olimpu” u kojem su prije njega “svoju promociju” imali svi živi hrvatski osvajači olimpijskih odličja od Igara u Londonu 1949. godine.

Pod egidom “Olimpijske nade” čeka vas dvojac bez kormilara. Veslači splitskog „Gusara“ Karlo Borković i Ivan Vuković 67. i 68. su mladi športaš u ovoj rado čitanoj rubrici koju je otvorila Janica Kostelić...

Na 15. obljetnicu pisanja „Olimpova“ uvodnika (od prosinca 2004. godine), uz svoje istinsko zadovoljstvo i sreću, želim također, u ime predsjednika HOO-a Zlatka Mateše i moje osobno, uputiti iskrene čestitke svim autorima, grafičkim urednicima i suradnicima ovog časopisa za 20. godišnji-cu izlaženja časopisa. Isto tako, glavnom uredniku i mom prijatelju Anti Drpiću želim da ovu sjajnu ekipu suradnika i autora “održi na okupu” i u novom olimpijskom ciklusu.

Ovim brojem ujedno i završava proslava dvadesete obljetnice izlaženja „Olimpa“, koji će već u ožujskom broju na naslovnici imati novi slogan -”Prema suncu”. Njime HOO najavljuje nastup naših športaša na OI u Tokiju od 24. srpnja do 9. kolovoza.

Svim hrvatskim olimpijcima, kao i ostalim športašima, želim puno uspjeha na športskim bori-lištima, a njima i vama poštovani čitatelji, želim da vam nova godina donese puno zdravlja, sreće i zadovoljstva.

you are looking at the new, and at the same time, the latest edition of this year’s magazine Olimp, whose December’s cover page and main topic – as always – bring you, featured with both images and words, the report on the celebration of the Great Day of Croatian Sport, the event with which the Croa-tian Olympic Committee concludes the pre-Olympic and enters the new Olympic year 2020.

It is an occasion to remember once again the great successes of our athletes, rowers, gymnasts, taekwondokas, karatekas and other Croatian athletes who won a total of 384 medals in 2019 at major sports competitions (of which 119 gold, 101 silver and 164 bronze medals)

Of course, we are all proud of their results, and that is why this time we have awarded the most successful in individual and team competitions for their outstanding achievements. At the same time, we have not forgotten to award the most prominent among the thousands of sports professionals, coaches, doctors, physiotherapists and volunteers, including this year’s winner of the Matija Ljubek Award, because without their engagement there would certainly be no top achievements of our athle-tes.

In addition, in this edition’s section “Olympic Legends”, we presented our famous basketball player and coach Aleksandar Petrović, winner of bronze medal at the Los Angeles Olympics 1984. Until the present day “Olimp” presented all living Croatian Olympic medal winners since the London Olympics 1949 and Aco is the 84th..

The article “Olympic Hopes” features Coxless Pairs. Rowers of Split’s club “Gusar” Karlo Borković and Ivan Vuković are 67th and 68th young athletes in this joyfully read section opened by Janica Kostelić ...

On the 15th anniversary of the “Olimp” editorial (since December 2004) I would like to express, on behalf of the President of the Croatian Olympic Committee Zlatko Mateša and myself, sincere congratulations with true pleasure and happiness, for the 20th anniversary of the magazine to all the authors, graphic editors and contributors of this magazine. Also, I wish the Editor-in-Chief and my friend Ante Drpić to keep this great team of contributors and authors together in the new Olympic cycle as well.

This edition also rounds up the celebration of the 20th anniversary of the release of “Olimp”, which will have a new slogan “Towards the Sun” already in the March edition, wherein the Croatian Olym-pic Committee announces the performance of our athletes at the Tokyo Olympics from July 24th to August 9th.

I wish all Croatian Olympians, as well as other athletes, a lot of success in sports venues. Dear readers, I also wish them and you the New Year to bring you a lot of health, happiness and pleasure.

50 Nastanak modernog športaCurling

56InternetKarate savez

58Publicistika"Hrvački as iz Like"

60Od Olimpa do OlimpaKampanja "Prema suncu"

Dragi čitatelji,

Glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora

Secretary General of the Croatian Olympic Committee

Josip Čop, dipl. oec.

42

46

Dear readers,

OLIMP ■ 6 ■


Piše: ROBERT ŠALINOVIĆFotografije: LANA SLIVAR DOMINIĆ (HINA)

Iako je predolimpijska godina u pravilu godina “zatišja pred buru”, u kojoj su najbolji športaši u planovima i mislima na norme i kvalifikacije za Olimpijske igre u Tokiju, medalja, uspjeha i velikih rezultata nije nedostajalo te se hrvatski šport i opet ima čime pohvaliti

■ 7 ■ OLIMP

OLIMP ■ 8 ■OLIMP ■ 8 ■

Tradicionalno, u predbo-žićno vrijeme, Hrvatski olimpijski odbor uprličio je svoj Veliki dan u zagre-

bačkome hotelu Westin, a tom su prilikom dodijeljene nagrade i pri-znanja najuspješnijima u 2019. godi-ni. Iako je predolimpijska godina u pravilu godina “zatišja pred buru”, u kojoj su najbolji športaši u planovi-ma i mislima na norme i kvalifikacije za Olimpijske igre u Tokiju, medalja, uspjeha i velikih rezultata nije ne-dostajalo te se hrvatski šport i opet ima čime pohvaliti.

- Do 10. prosinca 2019. godine hr-vatski športaši i športašice nastupili su na 138 svjetskih prvenstava, 185 europskih prvenstava, 111 svjetskih te 59 europskih kupova. Nacional-nim športskim savezima pokriveni su troškovi nastupa športaša na još drugih 238 međunarodnih na-tjecanja, od kojih je 12 održano u Hrvatskoj. Na gore spomenutim

međunarodnim natjecanjima naši su predstavnici osvojili ukupno 384 medalje, od kojih 119 zlatnih, 101 srebrnu i 164 brončane. Osim toga, u istom razdoblju, ostvarili su i 291 plasman od 4. do 8. mjesta, a u ra-zvojnim programima HOO-a bilo je više od 500 športaša i športašica, uz 94 trenera – opisao je u brojkama 2019. godinu glavni tajnik HOO-a Josip Čop, najavivši potom i laurea-te za 2019. godinu.

Atletičarka Sandra Perković i gimnastičar Tin Srbić proglašeni su za najbolje športaše Hrvatske po izboru HOO-a, dok su već sedmi put zaredom veslači Martin i Valent Sin-ković proglašeni za najbolju posadu, par ili štafetu.

Tin Srbić je ponovio lanjski naslov najboljeg hrvatskog športaša, a ujed-no i najavio da s pravom konkurira za odličje u Tokiju sljedeće godine. Srbić je 2019. osvojio naslov svjet-

skog doprvaka na preči u njemačkom Stuttgartu, s time da je svjetski prvak iz Montreala 2017. zbog ozljede zape-šća morao vježbati s nižom početnom ocjenom. Unatoč tome, vrlo preci-znom izvedbom zaradio je ukupnu ocjenu 14,666 bodova i stigao do srebra, osiguravši time i plasman na Olimpijske igre.

Šest mjeseci ranije, Tin je na europ-skom prvenstvu u Szczecinu također osvojio srebrnu medalju. U svom prvom europskom finalu u karijeri, s odličnom ocjenom 14,900 došao je do sjajnog uspjeha…

- Iskreno, kada sam prije godinu dana prvi put primio ovu nagradu, nisam shvaćao koliko je to velika stvar. Sada sam puno svjesniji što sam sve napravio proteklih godina, kakve rezultate sam postigao i uistinu sam iznimno sretan. Biti najbolji u zemlji koja ima tako velike športaše, pre-dobar je osjećaj. Odmah od siječnja kreće žestok ritam - treninzi dva puta dnevno i nadam se da će se što prije vratiti osjećaj u ruci kao prije. Budući da će na Igrama u Tokiju biti japanska preča koju do sada nikada nismo vi-djeli, sada nam je cilj nekako doći do takve preče da se na njoj pripremam. Sve, baš sve će od sada biti podređeno Tokiju - kazao je najbolji športaš Hr-vatske.

Iza Srbića su ostali tekwondašIvan Šapina, brončani sa SP-a u kate-goriji do do 87 kg i veslač Damir Mar-tin, drugoplasirani u disiciplini samac u Svjetskom kupu.

Sandra Perković je osmi put u nizu najbolja na ovom izboru, što dosad nije uspjelo dosad nikome u hrvatskome športu. Istina, Sandra nije uspjela obraniti naslov svjetske prvakinje u bacanju diska osvojen prije dvije godine u Londonu, ali je na stadionu Khalifa u Dohi upotpunila kolekciju odličja sa svjetskih prven-stava osvojivši brončanu medalju hicem od 66,72 metara ostvarenim u prvoj seriji finala.

Dvostruka svjetska prvakinja na dan finala nije znala hoće li uopće i nastupiti, no smogla je snage i u pr-vom hicu osigurala četvrto odličje sa svjetskih prvenstava. Iako je ostala bez svjetskog zlata i naslova pobjed-nice Dijamantne lige, Sandri neće nedostajati motiva za “osvetu” ku-banskim diskašicama u Tokiju:


Valent Sinković, Martin Sinković (najbolja posada, par ili štafeta)

Nikola Bralić (najbolji hrvatski trener)

■ 9 ■ OLIMP■ 9 ■ OLIMP

Sandra Perković (najuspješnija hrvatska športašica)Tin Srbić (najuspješniji hrvatski športaš)

Hrvatska kuglačka reprezentacija (najuspješnija ženska ekipa)

OLIMP ■ 10 ■

- U zadnje vrijeme mi baš ne ide, ali slijede Olimpijske igre, najveća svjetska priredba. Počela sam s pripremama jače nego prošlih godina, a nakon Londona i Rija imam tajne želje koje želim ispuniti u Tokiju. Samo da bude zdravlja… Hrvat-ska je u Riju napravila čudo; osvojili smo deset medalja, a ja mislim da u Tokiju hrvatski športaši čak mogu osvojiti još i poneku više.

Iza Sandre u poretku su ostale čak četiri taekwondašice - Kristina Tomić, Doris Pole, Bruna Vuletić i Marija Štetić.

Braća Valent i Martin Sinković pobijedili su sedmi put zaredom u kon-kurenciji najboljih športskih parova, posada ili štafeta. Godina 2019. zaista je protekla u dominaciji braće Sinković koji u dvojcu bez kormilara nisu dopu-stili iznenađenja, pobjednički su odradili sve važne utrke i s pravom su veliki favo-riti za zlato na Olimpijskim igrama.

Sinkovići su početkom lipnja osvojili zlatnu medalju na europskom prvenstvu u švicarskom Luzernu - na dominantan način obranili su naslov prvaka i time najavili da kreću i po zlato na svjetskoj smotri u Linzu krajem kolovoza. Valent i Martin su u finalu SP-a dominirali od prvog do posljednjeg zaveslaja i ciljem prošli sa 3,19 sekundi prednosti ispred drugoplasiranih Novozelanđana.

Za braću Sinković bilo je to šesto zlato sa svjetskih prvenstava: dvaput su bili najbolji u četvercu na pariće s Davidom Šainom i Damirom Martinom (2010., 2013.), dvaput u dvojcu na pariće (2014., 2015.) i dvaput u dvojcu bez (2018., 2019.). Uz to, imaju i srebro iz dvojca

bez 2017. i broncu iz četverca na pariće iz 2011. Krajem godine apsolutnu domina-ciju Sinkovića potvrdio je Međunarodni veslački savez (FISA), koji ih je proglasio najboljom muškom posadom godine. Sinkovići su ovu nagradu prvi put dobili prije tri godine, nakon osvojenog olim-pijskog zlata u dvojcu na pariće.

- Treniramo, nema ozljeda i spremni smo za Tokio, a osjećamo se spremni i za Olimpijske igre u Parizu za pet godina. Trener Bralić je nedavno ugradio novi kuk, pa će i on biti spreman za Pariz. Prijelaz u novu disciplinu se pokazao odličnim i namjeravamo uzeti zlato u Tokiju - kazao je Martin Sinković.

Uspjeh braće Sinković upotpunio je njihov trener Nikola Bralić, koji je po-nio titulu najboljega hrvatskog trenera. Bralić je prije četiri godine bio najbolji trener na svijetu, a ovo mu je četvrti put da je najuspješniji hrvatski trener. On je slavio u konkurenciji Lucijana Krce (gi-mnastika), Edisa Elkasevića (atletika) i Ivice Tucka (vaterpolo).

Najuspješnija momčad u 2019. godini je hrvatska vaterpolska reprezentacija koja je osvojila broncu na Svjetskom prventsvu u Gwangjuu, te srebro na za-vršnom turniru Eurokupa i Svjetske lige. Marko Bijač, Marko Macan, Loren Fato-vić, Luka Lončar, Maro Joković, Hrvoje Benić, Ante Vukičević, Andro Bušlje, Lovre Miloš, Josip Vrlić, Anđelo Šetka, Javier Garcia Gadea i Ivan Marcelić, uz vodstvo Ivice Tucka i u Južnoj Koreji su nastavili niz odličja s velikih natjecanja.

Sjajno su igrali hrvatski reprezentativci sve do polufinalne uta-kmice u kojoj su poraženi od Španjolske s 5-6, a u utakmici za brončano odličje svladali su Mađarsku s 10-7. Vaterpolisti su se na dan održavanja ove priredbe nalazili na pripremama u Australiji, pa su nagradu primili ozlijeđeni Anđelo Šetka i Ivan Krapić te predsjednik saveza Mla-den Drnasin.

Najbolja ženska ekipa je hrvatska ku-glačka reprezentacija, koja se je okitila naslovom svjetskih prvakinja na prven-stvu u češkom Rokycaniju. Ana Jambro-vić, Klara Sedlar, Ines Maričić, Mirna Bosak, Milana Pavlic, Marijana Liović, Valentina Gal, Ana Bacan Schneider, Ti-hana Čavlović i Nataša Ravnić. Kuglašice su u velikom finalu bile bolje od Mađari-ca s 3-1, srušivši 94 čunja više od protiv-nica. U tom finalu je Ines Maričić srušila i vlastiti svjetski rekord s 687 čunjeva.

Nagrada za najboljega športskog pro-

KOŠARKAŠKI KLUB DOŠK DRNIŠ Utemeljen je prije 55 godina, a prvu utakmi-cu (te 1964. godine) odigrao je pod imenom grada - KK Drniš. De-setljeće i pol početnog djelovanja klub nije imao dvoranu, igralo se na otvorenom, na drniškoj “Podvornici”.

Sportski zanese-njaci, poput Dragana Županovića, Joška Novaka i drugi, poma-gali su klub i brinuli se za njegov opstanak. Izgradnjom športske dvorane u sklopu osnovne škole, stekli su se uvjeti za novi uzlet, pa se razdoblje do sredine 80-ih go-dina prošlog stoljeća naziva i “zlatnim do-bom” drniške košarke. U Domovinskom ratu grad i dvorana su de-vastirani, ali je ubrzo nakon oslobođenja i povratka Drnišana u svoj grad, obnovljen i rad kluba. Danas KK DOŠK DRNIŠ okuplja više od 150 članova, što je vrlo respektabil-na brojka za gradić od 2000 stanovnika. Klub se natječe u A-2 ligi jug i nositelj je kvalitete na svome području.

A upravo to područje podarilo nam je košar-kaške velikane kao što su Stojko Vranković, Mihovil Nakić, Veljko Petranović, Ivan Suna-ra, Joško Vukičević…


Nagrada za najboljega sportskog promicatelja Hrvatske u svijetu pripala je Luki Modriću, a nagradu je primio njegov otac Stipe

■ 11 ■ OLIMP

VINKO DOBRIĆ Rođen je 6. srpnja 1951. u Trogiru. Bivši je uspješni odbojkaš, a kasnije trener i športski djelatnik. Karijeru je započeo kao 12-godiš-njak u Kaštel Novom, a dolaskom na studij u Zagreb, prešao je u redo-ve HAOK Mladost. Kao član zagrebačke Mla-dosti Dobrić je osvojio četiri naslova državnog prvaka i četiri naslova pobjednika Kupa. U dre-su reprezentacije bivše države nastupio je 120 puta te osvojio dvije eu-ropske bronce i tri me-diteranska zlata. Bio je dugogodišnji član vete-ranske momčadi HAOK Mladost, a od umirov-ljenja, 2016. godine, predavač je i savjetnik, uvijek na raspolaganju hrvatskoj odbojci. Ukupno gledano, pove-zanost Vinka Dobrića sa Zagrebačkim odbojkaš-kim savezom (ZOS) traje već 48 godina, a djelova-nje u hrvatskoj odbojci - više od pola stoljeća.

TENISKI KLUB OSIJEK Osnovan je 1919. godine i u ožujku ove godine obi-lježio je stoljeće postoja-nja. Godine 1924. klub je sudjelovao u osnivanju Jugoslavenskog teni-skog saveza u Zagrebu, kao jedan od sedam suosnivača. Iste godine Osječani su pokrenuli Otvoreno prvenstvo Slavonije, turnir koji je doživio čak 72 izdanja, a na njemu su pobjeđivale i teniske legende, poput Josipa Palade i Draguti-na Mitića. Članovi ovog osječ-kog kluba redovito i uspješno nastupaju na državnim natjecanjima, a njihov dom sa osam terena u Perivoju kralja Tomislava danas je dio Teniskog centra Osijek, najveće teniske oaze u gradu na Dravi. Brojna su velika imena prošla kroz TK Osijek, a najviše ga je proslavila Donna Vekić, trenutačno 20. igračica svjetske (WTA) ljestvice.

HRVATSKI VESLAČKI SAVEZ (HVS)Od utemeljenja 1939. godine HVS je krovna udruga veslačkog spor-ta, a veslanje jedan od športova s najduljom tradicijom u Hrvatskoj. Prvo državno prvenstvo HVS je organizirao 1940. godine na Savi u Zagrebu, kao prvenstvo Banovine Hrvatske, a to natjecanje pod ingerencijom HVS-a danas se održava na za-grebačkom RŠC Jarun. Hrvatski veslači ostavili su dubok trag u nastupi-ma za bivšu državu, a od državne samostalnosti pod vlastitom su troboj-nicom sudjelovali na svim Olimpijskim igrama te svjetskim i europskim prvenstvima.

U trofejnoj kolekciji dominiraju olimpijsko zlato, tri srebra i bronca, 17 svjetskih odličja, od kojih sedam zlatnih, te brojne druge medalje i priznanja hrvatskih ve-slača i veslačica s prestiž-nih svjetskih regata.

RK LOKOMOTIVA Osnovan je 1949. godine i u veljači ove godine proslavio 70. obljetnicu djelovanja. U trofejnoj klupskoj povijesti rukometašice Lokomotive su 11 puta bile prvakinje bivše države, a osam puta su osvojile Kup. Naslov hr-vatskih prvakinja osvojile su tri puta, a pet puta su bile najuspješnije u Kupu. U naj-težim godinama klupskog djelovanja, ratne 1991., RK Lokomotiva je trijumfirala u Kupu IHF-a. Godine 2017. u klub je stigao još jedan međunarodni trofej - EHF Challenge kup.

Trenutačno je u klubu 135 rukometašica svih uzrasta, 300 djevojčica je u školi rukometa, a klupske ekipe nastupaju u 15 različitih li-gaških natjecanja. S ukupno osam angažiranih rukomet-nih trenera klub danas radi na čak 18 lokacija u gradu Zagrebu.

Lokomotiva je dala brojne velike igračice (četrdesetak hrvatskih reprezentativki) od Nade Vučković-Šmucike do Klaudije Bubalo i novih sjajnih naraštaja.

Tradicionalne nagrade HOO-a za životno djelo "Matija Ljubek" pripale su Rukometnom klubu Lokomotiva (Ana Marija Bujas Čelan), Hrvatskom veslačkom savezu (Branimir Bašić), Teniskom klubu Osijek (Dean Liović), Vinku Dobriću te Košarkaškom klubu DOŠK iz Drniša ( Dario Lapić)

OLIMP ■ 12 ■

micatelja Hrvatske u svijetu pripala je Luki Modriću, a nagradu je primio njegov otac Stipe. Nakon prošlo-godišnje sezone iz snova, kada je s “vatrenima” osvojio svjetsko srebro te slavio u svim mogućim izborima za najboljega nogometaša svijeta, Modrić je ove godine kao kapetan odveo Hrvatsku na EURO 2020, već jedanaesto veliko natjecanje na koje se plasirala hrvatska nogometna reprezentacija.

Posebna nagrada HOO-a za fair play otišla je Valentini Pere-glin. Drugog natjecateljskog dana svjetskog prvenstva u ruskom Ulja-novsku, u disciplini gađanje samo-strelom na 50 metara, u kojoj su se dijelile medalje, Valentina Pereglin je pogreškom suca nepravedno dobila dva pogođena kruga više od suparnica. No, ako je to odmah pri-javila sucima, oni to nisu prihvatili te je Valentina završila natjecanje kao druga u toj disciplini, umjesto četvrtoplasirana. Odmah nakon proglašenja pobjednica, Valentina je predala srebrnu medalju njemačkoj natjecateljici Ini Schmidt, koja je pak svoju medalju za treće mjesto preda-la sljedećoj iza sebe, također Njemici Melanie Ebend… Istog dana navečer, Izvršni odbor Međunarodne samostrelske federa-cije (IAU) raspravio je o Valentini-nom zahtjevu za korekcijom bodova

i vraćanjem srebrne medalje, te je prihvatio njezine navode i obrazlo-ženje. Za ovaj čin, Valentina Pere-glin je nagrađena Plaketom za fair play Međunarodne samostrelske federacije za 2019. godinu.

Posebno priznanje za promicanje športa pripalo Sportskoj televiziji (SPTV), a nagradu su primili direk-tor Petar Čavlović i glavni urednik Jura Ozmec. Sportska televizija nastala je krajem 2010. godine uz potporu nacionalnih športskih sa-veza, Nacionalnog vijeća za sport, Hrvatskog kluba olimpijaca i cijele športske zajednice.

Sportska televizija je specijalizi-rani nacionalni športski kanal koji emitira 24 sata dnevno, a u prošlih je gotovo devet godina predstavila 122 športske grane i discipline, ugostila gotovo 4000 športaša i športskih djelatnika, te osigurala oko 3150 prijenosa, polovicu od toga s doma-ćih terena.

U programu SPTV-a jasna je težnja za sustavnim pra-ćenjem hrvatskog športa - od vrhunskog do lokalnog, dječjeg i ostalih medijima manje zanimljivih športova - kao i bilježenje uspjeha hrvatskih športaša na inozemnim natjecanjima. Sportska televizija služi promociji športa i olimpijskog duha, a može se besplatno gledati na teritoriju cijele Hrvatske.

Tradicionalne nagrade HOO-a “Matija Ljubek” za životno djelo pripale su Vinku Dobriću, Teniskom klubu Osijek, Hrvatskom veslačkom savezu, rukometnom klubu Loko-motiva Zagreb i Košarkaškom klubu DOŠK Drniš.

Ova je godina bila izrazito uspješ-na, a slijedi nam uzbudljiva športska 2020., olimpijska godina s Igrama u Tokiju, godina europskih prvenstava u rukometu, vaterpolu i nogometu...

Iduće godine bit će čak 1060 nastupa hrvatskih športaša na međunarod-noj sceni, što je doista iznimno velik broj.

- Hrvatska je športska velesila, do današnjeg dana imamo 125 športa-ša olimpijskih kandidata, a to nije konačna brojka i zasigurno ćemo u Tokio, po nove uspjehe, ići s puno naših športaša - kazao je predsjed-nik HOO-a Zlatko Mateša.

Svečanosti u zagrebačkome hotelu Westin nazočili su brojni uglednici iz športskog i društvenog života Hrvatske, a kao posebne gošće ja-panska i kineska veleposlanica u RH Misako Kaji i Xu Erwen.


Great Day of Croatian Sports

Traditionally, in the pre-Christmas time, the Croatian Olympic Committee staged its event Great Day of Croatian Sports, and on that occasion presented the awards and recognitions to the most successful in 2019. Although the pre-Olympic year is generally a year of “calm before the storm”, in which the best athletes are making plans and thinking about the standards and qualifications for the Tokyo Olympics, medals, successes and great results were not lacking, and Croatian sports again has much to boast with.The Croatian Olympic Committee selected the athlete Sandra Perković (bronze medal in Discus Throw at the World Athletics Championships) and gymnast Tin Srbić (silver medals in Horizontal Bar at the World Artistic Gymnastics Championships and European World Gymnastics Championships) as the Best Athletes in 2019, while the rowers Martin and Valent Sinković (gold medals in Coxless Pairs at the European Rowing Cham-pionships and World Rowing Championships) were proclaimed - for the seventh time in a row - the best in the competition of crews, couples and relays.The Most Successful Team in 2019 is the Cro-atian Water Polo Team that won bronze at the World Championships, and women’s bowling team bearing proudly the title of World Cham-pions was proclaimed the Best Team.Robert Šalinović

Posebna nagrada HOO-a za fair play otišla je Valentini Pereglin, članici hrvatske reprezentacije u samostrelu (desno)

Ivan Krapić, Anđelo Šetka, Mladen Drnasin (najuspješnija hrvatska muška ekipa, vaterpolo reprezentacija)

Posebno priznanje za promicanje sporta pripalo je Sportskoj televiziji

SeRvInG HaPpInEsS 24/7

poreč • umag • rijekaplavalaguna.com

OLIMP ■ 14 ■

Kad je 1. rujna ove godine doveo reprezentaciju Brazila do prve pobjede na Svjetskom košarkaš-

kom prvenstvu u Kini, Aleksandar Petrović (60) je postao tek drugi čovjek, uz donedavnog izbornika srpske reprezentacije Aleksandra Đorđevića, koji je kao igrač i trener sudjelovao na svim najvećim košar-kaškim natjecanjima - Olimpijskim igrama, svjetskim i kontinentalnim prvenstvima.

U nekakvom idealnom životnom scenariju Petrovićeva kolekcija

odličja s tih natjecanja bila bi bo-gatija i obojana ponekim sjajnijim metalima, ali četiri igračke bronce (OI 1984., SP 1982. i 1986., EP 1987.), srebro s Igara 1992. u Barceloni u svojstvu pomoćnog trenera te bron-ca s EP-a 1995. godine kao izbornika (što je i dalje posljednje odličje hrvatske reprezentacije s velikog natjecanja), prilično su impresivno ostvarenje za čovjeka kojem je kao tinejdžeru dijagnosticirana reumat-ska groznica i kome je obećavajuća karijera visila o koncu. Ako tome dodate i sve trofeje koje je osvajao

igrajući za Cibonu, a kasnije i kao trener kluba kojeg je uvijek doživlja-vao kao svoj drugi dom, dojam je još impresivniji.

U Cibonu je stigao kao 17-go-dišnjak iz rodnog Šibenika i pod patronatom Mirka Novosela, nakon što je dobio bitku s teškom bolešću, iskoristio priliku za razvoj svog ne-ospornog igračkog talenta.

U današnjim uvjetima, jedan od četvorice hrvatskih stanovnika Košarkaške kuće slavnih (uz Novo-sela, u njoj su još Krešimir Ćosić, Dražen Petrović i Dino Rađa), teško bi dulje preživio na klupi, a i pitanje je u kojem bi smjeru otišla Acina karijera, čega je i sam svjestan.

- Danas nedostaje strpljenja u radu s mladim igračima, u jurnja-vi za rezultatima treneri nemaju slobodu davati priliku mladima, budući da moraju misliti i o svojoj egzistenciji - kaže Petrović detekti-rajući glavni uzrok zašto Hrvatska muku muči s proizvodnjom igrača na poziciji razigravača na kojoj je i sam igrao.

Novoselovo strpljenje i vjera u mladog Šibenčanina isplatili su se s kamatama 1982. godine, kad je Ci-bona, predvođena veteranom Kre-šimirom Ćosićem, prvi put osvojila naslov državnog prvaka pobijedivši u finalu doigravanja beogradski Par-tizan. „Vukovi“ su prethodno osvojili i domaći Kup, a u finalu Kupa kupo-va protiv Real Madrida, odigranom u Bruxellesu, Aco Petrović postigao je pobjednički koš u produžetku. Bio je ljubimac navijača koji su mu iz utakmice u utakmicu skandirali - “Aco, Aco, hej, hej, hej!“...

Te je godine Aco otišao i na Svjetsko prvenstvo u Kolumbi-ju, gdje je reprezentacija Jugoslavije osvojila brončanu medalju. Dvije godine poslije, Cibona je ponovno osvojila naslov državnog prvaka, a Mirko Novosel je u svojstvu izbor-nika na Olimpijske igre u Los Ange-lesu odveo rekonstruiranu repre-zentaciju u kojoj su se po prvi put zajedno u istoj momčadi našli Aco i Dražen koji je baš tog ljeta odlučio krenuti stopama starijeg brata te Šibenkin dres s brojem 4 zamijeniti Ciboninom “desetkom”.

- Zatvorenih se očiju moglo

OLIMPIJSKE LEGENDE: ALEKSANDAR PETROVIĆ

Aco, Aco, hej, hej, hej!Piše: GORDAN GABROVEC

U Cibonu je stigao kao 17-godišnjak iz rodnog Šibenika i pod patronatom Mirka Novosela, nakon što je dobio bitku s teškom bolešću, iskoristio priliku za razvoj svog neospornog igračkog talenta. Danas je izbornik Brazila s kojim će u lipnju u Splitu, preko naših košarkaša, pokušati ostvariti plasman na Igre u Tokiju

Reprezentacija Jugoslavije, Los Angeles (1984)

■ 15 ■ OLIMP

predvidjeti da će se za odličja boriti Jugoslavija, SAD, Španjolska, Italija i još neka od reprezentacija poput Brazila. Sjećam se da smo igrali dvije ili tri pripremne utakmice s Talijani-ma, koji su tada imali mega momčad, s Meneghinom i Rivom na čelu. Sve smo utakmice igrali na njihovom terenu i sve ih izgubili. Sjećam se da je Mirko govorio da im ni u jednom trenutku nećemo igrati zonu, jer se znalo da bi se mogli s njima sresti u utakmici gdje će se odlučivati o medalji. Te izgubljene pripremne utakmice su došle na naplatu kad smo protiv Talijana igrali zadnju utakmicu u skupini za prvo mjesto i izbjegavanje Amerikanaca u polu-finalu. Samo smo prvu obranu, na samom početku, igrali „čovjeka“, a nakon toga 39 i pol minuta „zonu“. Izbjegli smo tako Amerikance pred-vođene Michaelom Jordanom, ali smo u polufinalu zasluženo izgubili od Španjolaca koji su bili na vrhuncu - prisjeća se Petrović.

Olimpijske igre u Los Angelesu ostavile su dubok dojam na Acu:

- Turnir je igran u Forumu, legen-darnoj dvorani u Inglewoodu, u kojoj su igrali Los Angeles Lakersi. Sam ulazak u tu dvoranu je za nas bio nešto posebno, a onda se još dogodi da se u gledalištu nađe Pat Reily. Za nas je to tada bilo nešto fantastično, jedan drugi svijet...

Iz sjećanja je potom izvukao i anegdotu vezanu za Brazil, zemlju čiju će reprezentaciju sljedeće go-dine pokušati odvesti na olimpijski turnir u Tokiju:

- Gostujući u televizijskoj emisiji koju vodi Oscar Schmidt evocirali smo uspomene na Los Angeles. Sve reprezentacije su bile smještene u sklopu sveučilišta UCLA u kojem su nam na raspolaganju bili svi najmo-derniji sadržaji u tom trenutku. Mi smo dobro započeli turnir, uvjerljivo došli do prve tri pobjede i na dan utakmice s Brazilom (koji je dotad doživio dva poraza), Mirko nam je dao slobodno jutro koje smo proveli na bazenu. I dok smo se mi tako ku-pali, stiže brazilska reprezentacija koja ide na trening. Viknuo sam Oscaru nešto u stilu: “Samo vi treni-rajte, ionako se zna kako će utakmica završiti”. I prilično glatko smo ih pobijedili...

Povratkom iz Los Angelesa za Acu je započela nova era:

- Ta 1984. mi je još po nečemu ostala u sjećanju, po nečemu što će kasnije obilježiti i Cibonu, i moju i Draženovu karijeru. Nakon Olimpij-skih igara uvedena su nova pravila - uvedena je trica. Šutevi s udaljenosti sada više nisu vrijedila dva, nego tri poena, a ja sam i prije šutirao s tih udaljenosti.

Braća Petrović postali su jedanod najubojitijih pucačkih parova, a Draženova napadačka kreativnost i genijalnost otvarala je prostor svima iz Cibonine momčadi koja je pokorila Europu u pohodu na dva uzastopna naslova europskog prva-ka (1985. i 1986.).

Šokantan poraz u majstorici finala doigravanja za prvaka Jugoslavije od Zadra onemogućio je Cibonu da se po treći put pokuša domoći naslova europskog prvaka, pa su 1987. go-dine “Vukovi s Tuškanca” po drugi put osvojili Kup kupova svladavši u finalu odigranom u Novom Sadu talijanski Scavolini, budući klub Aleksandra Petrovića.

- Odigrao sam sjajnu sezonu, na-padački možda najbolju u karijeri, ali sam na kraju doživio i veliko razočaranje. Trener je bio Valerio Bianchini koji me vidio samo kao šutera, a u obrani sam se morao nositi s fizički snažnijim igračima. Tada su momčadi mogle imati tek dva stranca, a uz mene je bio Ame-rikanac Greg Ballard. U posljednjoj utakmici za Scavolini ubacio sam 45 poena.

Svi su mislili da je Bianchini od-lučio promijeniti Ballarda, a on se iz SAD-a vratio s Darwinom Cookom i - otpisao mene. Kasnije je mijenjao i Ballarda, a pokazalo se da je bio u

pravu, jer je Scavolini prvi put u po-vijesti osvojio naslov prvaka Italije.

Aco se potom na jednu sezonu vra-tio u Cibonu, s kojom je dogurao do polufinala Kupa kupova, u kojem je zagrebačka momčad u dvije utakmi-ce poražena od Reala predvođenog Draženom. Bila su to posljednja dva bratska sraza na terenu...

Put se braći ponovno spojio u hrvatskoj reprezentaciji koja je za-hvaljujući lobiranju Mirka Novosela ugurana na olimpijske kvalifikacije za Igre u Barceloni. Uslijedilo je nezaboravno ljeto ‘92: Aco je bio pomoćnik izborniku Petru Skansiju u hrvatskoj “momčadi snova” koja je stala nasuprot originalnom američ-kom “Dream Teamu” u finalu olim-pijskog turnira.

- Uz malo problema uspjeli smo se kvalificirati za OI, a sve ostalo je povijest. U rezultatskom smislu je na kraju ispalo fantastično, ali nije sve bilo baš tako besprijekorno. Kvalifi-kacije smo otvorili porazom od Nje-

mačke i nismo više imali pravo na kiks. Iako su to bili sve redom klasni igrači, ipak je to bila po prvi put oformljena reprezentacija Hrvatske koja je morala funkcionirati. Dra-žen je, recimo, morao mijenjati svoj način igranja u odnosu na NBA, jer je opet bio onaj koji je dobio loptu u ruke i praktično igrao „playa“, pogo-tovo kad je bilo stani-pani. No, bilo je to nešto nedoživljeno, emocije su bile neviđene.

Bilo je to posljednje veliko natjecanje na kojem je Dražen Pe-trović nosio kapetansku vrpcu na dresu reprezentacije. Deset mjeseci poslije, Aco je ostao bez voljenog brata, a hrvatska košarka bez vođe kojeg su svi bili spremni bespogo-vorno slijediti. Baš kao što je Aco, prema vlastitom priznanju, odlučio slijediti svog brata u izboru športa kojim će se baviti...

Bez Dražena hrvatska reprezen-tacija više nikada nije dospjela do fi-nala na velikim natjecanjima. Osvo-jene su još dvije europske bronce, u Njemačkoj 1993. i Grčkoj 1995. godine te na Svjetskom prvenstvu u Kanadi 1994. Posljednja medalja nosi trenerski potpis Ace Petrovića.

Nakon te 1995. utakmice no-kaut faze postale su enigma koju nijedan izbornik, nijedna postava nije znala riješiti, s iznimkom Eu-robasketa 2013. u Sloveniji, kad je Hrvatska pod vodstvom Jasmina Repeše preko Ukrajine došla do polufinala, ali su joj medalju uskra-

OLIMPIJSKE LEGENDE: ALEKSANDAR PETROVIĆ

Obljetnica u Ciboni: 30 godišnjica osvajanja Kupa prvaka

OLIMP ■ 16 ■

tili uvjerljivi porazi od Litve i Špa-njolske.

Na tom istom prvenstvu Aco Pe-trović je vodio reprezentaciju Bosne i Hercegovine i na nevjerojatan na-čin ostao bez plasmana u drugi krug osvojivši četvrto mjesto u kolopletu četiri reprezentacije (Srbija, Litva, Latvija, BiH) s učinkom 3-2, a samo su tri išle dalje. U zadnjoj utakmici je mogao izbaciti Litvu, ali pobjeda od 78-72 nije bila dovoljna.

Kad je 2014. godine dobio poziv za povratak u Cibonu, na vodeću funkciju u klupskoj upravi, kad je klub trebalo spašavati od mogućeg gašenja, Aco nije mogao reći - ne. I njemu se činilo da je u tom trenutku stavio točku na svoj trenerski opus.

- Činilo mi se logično nastaviti se baviti košarkom na takav način – govori danas.

Cibona je u njegovom upravljač-kom mandatom, činilo se, zaplovila prema mirnim, stabilnim vodama, s jasnim planom za izlazak iz krize. No, 2016. godine je opet stigao poziv koji Aco nije mogao odbiti: nakon što je nekoliko trenera procijenilo da Hrvatska nema šanse napraviti bilo što na olimpijskim kvalifikacija-ma, postao je iznova izbornik:

- Mene su doslovno molili da preuzmem reprezentaciju govoreći kako sam već poginuo tisuću puta, pa da mogu i tisuću prvi...

Trijumf u Torinu, pobjede nad favoriziranim Grcima i Talijanima, izborena viza za Rio, opet su potpa-

lili optimizam kod hrvatskih košar-kaških fanova, a pogotovo ono što je uslijedilo na olimpijskom turniru.

- To što se događalo to ljeto bilo je fantastično. U zadnjoj utakmici mo-rali smo pobijediti Litvu kako bismo izbjegli Amerikance i u tome smo uspjeli, ali se druga skupina rasplela tako da smo u četvrtfinalu morali na Srbiju. Završilo je kako je završilo, ali po meni je to ljeto bilo fantastič-no, jer vratilo nam je svima vjeru. Bojan Bogdanović je odigrao sjajno, a bilo je i dosta drugih igrača koji su odigrali jako dobar turnir.

Iako je uoči Rija rekao da tu završava put, Aco je zaradio man-dat i za europsko prvenstvo 2017. Međutim, euforija iz Brazila nije izdržala, a ni momčad nije bila na okupu.

Nakon dobrih 4-1 u skupini, put je završio uvjerljivim porazom od Ru-sije u osmini finala. Bio je to još je-dan poraz u Istanbulu, poput onog u četvrtfinalu EP-a 2001. od Turske...

Aco je vjerovao je da će Hrvatsku voditi i na svjetskom prvenstvu u Kini ove godine. I bio je tamo, ali s Brazilom.

- Ponuda koja se na prvi pogled činila egzotičnom bila je vrlo kvali-tetna, od odnosa do igračkog poten-cijala.

Bio je u elementu kad je srušio Grčku na čelu s aktualnim dobitni-kom nagrade za najkorisnijeg igrača NBA lige. Poručio je Giannisu Ante-tokounmpou da je “dobio po guzici od najstarijeg igrača na terenu”, 39-godišnjeg Alexa Garcije. U Kini nije stigao do četvrtfinala, a sad ima priliku odvesti još jednu reprezen-taciju na Olimpijske igre. Ždrijeb je Brazilu dodijelio ono što nije želio - borbu protiv Hrvatske u Splitu.

- Nisam želio Hrvatsku, jer je tu previše emocijau igri. Naravno, kao pravi profesionalac, učinit ću sve da Brazil odvedem u Tokio. Kao domaćin turnira Hrvatska je u puno drugačijem položaju nego što je bila u Torinu 2016. Mi smo tada prošli ispod radara, a sada će biti pod veli-kim psihološkim pritiskom.

Samo će pobjednik turnira u Spa-ladium Areni vidjeti Tokio. Ako u finalu ne bude Brazil, a bude Hrvat-ska, Aco Petrović će opet imati za koga navijati.

Excellent player, great coach

Aleksandar Petrović was born on February 16, 1959 in Šibenik, from where he went to Cibona Zagreb as a 17-year-old. Under the leadership of Mirko Novosel, he became an indispensable member of the team that won several major trophies – 2 FIBA European Champions Cups in the period from 1980 to 1987 (1985 and 1986) and 2 Cup Winners’’ Cup (1982 and 1987), followed by victories at the national level - 3 Yugoslav League Championships ( 1982, 1984 and 1985) and six Yugoslav Cups (1980-83, 1985-86).His younger brother Dražen joined him in Cibona in 1984 and they played together for the first time in the Yugoslavian natio-nal team that summer, winning the bronze medal at the Los Angeles Olympics. The Petrović brothers were one of the most lethal pairs of shooting guards in Europe in the mid-1980s. Aco has won four bronze medals representing Yugoslavia at major competitions during his playing career: at the World Championships in 1982 and 1986, at the 1984 Olympics and at the European Champi-onships in 1987.He ended his playing career at the age of 30 and quickly became one of the best Croatian coaches. As Petar Skansi’s assistant he participated in winning the unforgettable silver medal at the Barcelona Olympics in 1992. He led the Croatian National Team to bronze medal at the European Basketball Championship in Athens in 1995, which is the last national team’s medal won at the major competi-tions.As Brazil’s Head Coach he won partici-pation at the World Cup in China in 2019, becoming the second person to participate in all major basketball tournaments (Olym-pic Games, FIBA World Cup and European championships) as both player and coach.Gordan Gabrovec

„Danas nedostaje strpljenja u radu s mladim igračima, u jurnjavi za rezultatima treneri nemaju slobodu davati priliku mladima, budući da moraju misliti i o svojoj egzistenciji“

- Gledajući kroz prizmu Bojana Bogdanovića, jednog igrača koji se uvijek bezrezervno davao reprezen-taciji, za hrvatsku košarku je ovaj kvalifikacijski turnir fundamenta-lan, jer tko zna što će biti za četiri godine. Teško je očekivati da Babo održava tu razinu i da bude „unutra“ sa 34-35 godina, iako je fascinatno kako iz godine u godinu napredu-je. Zbog Bogdanovića, kao jednog sjajnog frontmena, bilo bi sjajno da Hrvatska završi u Tokiju...

■ 17 ■ OLIMP

OLIMP ■ 18 ■

Ivan Vuković i Karlo Bor-ković velike su nade hrvat-skog športa. Potvrdio je to i Hrvatski olimpijski odbor

koji je mladim veslačima splitskog „Gusara“ dodijelio Nagradu Dražen Petrović za iznimna postignuća u 2019. godini.

Ovaj dvojac ima sjajnu perspekti-vu – Ivan i Karlo osvojili su četvrto mjesto u dvojcu bez kormilara na svjetskom juniorskom prvenstvu u Tokiju, u disciplini kojom vladaju braća Sinković.

- Veslali smo na stazi na kojoj će se održati i veslačka utrka Olimpij-skih igara. Bilo je 38 stupnjeva Cel-zijusa, prava sauna na otvorenome. I danas mi je žao što nam je pobje-gla medalja, jer smo imali broncu u džepu sve do sto metara prije cilja... - s primjesom tuge u glasu kazat će 18-godišnji Karlo Borković.

Ivan je godinu mlađi, ali i viši - ima čak 195 centimetara u 17-go-dišnjem Splićaninu. Ivan dolazi iz poznate športske obitelji. Da je išao očevim stopama bio bi danas stoper na pragu prve momčadi Hajduka.

- Prva očeva želja bila je nogomet, pa sam četiri i pol godine trenirao „balun“. Ne, nisam bio u Hajduku, nego u nogometnoj školi na Spinu-tu. Ali, tu sam i zavolio veslanje.

Naime, nogometni teren kojeg drži nekadašnji igrač „Hajdu-ka“ Goran Milanko nalazi se odmah pokraj veslačkog kluba „Gusar“. Tko zna, da je negdje drugdje treni-rao, možda bi u konačnici izabrao nogomet, baš kao njegov otac koji je ponikao i potom igrao u generaciji Stipe Pletikose.

- Najpoznatiji tatin gol je onaj Dinamu za 1-1 u Maksimiru kada

OLIMPIJSKE NADE: IVAN VUKOVIĆ & KARLO BORKOVIĆ

Veslački dvojac na zacrtanom putu

Piše: JADRAN STANIĆ

Za dlaku su Ivan Vuković i Karlo Borković ostali bez bronce na svjetskom juniorskom prvenstvu u Tokiju. No, to mlade splitske veslače nije nimalo obeshrabrilo na zacrtanom putu do seniorskih uspjeha

Ivan Vuković, trener Denis Boban i Karlo Borković

■ 19 ■ OLIMP

je pred 20 godina Pletikosa sjajno branio – ponosno će kazati Ivan.

Danas se njegov otac bavi turiz-mom, daleko je od nogometa, puno bliži veslanju.

- Bio je u Tokiju, uživo gledao našu finalnu utrku, podržava me otac u veslanju...

Ivan je, eto, krenuo s nogometom, a Karlo?

- Probao sam više športova - atle-tiku, gimnastiku, taekwondo... Sve dok nisam sa 12 godina došao u ve-slanje. Zašto? Gledao sam jednom na TV-u i učnilo mi se zanimljivim.

Godinu i pol su Ivan i Karlo zajedno u brodu. Zanimalo nas je kako se uopće spajaju veslači za dvojac bez kormilara.

- Testovima pojedinačnih sposob-

nosti spajamo veslače. Kod Ivana i Karla brzo smo došli do spoznaje da je njihovo mjesto u dvojcu bez kor-milara – objasnit će Denis Boban, trener „Gusarovih“ talenata.

Rano su Karlo i Ivan spoznali

da nema rezultata bez velikog rada. Ne živi se od talenta, mora se svaki dan veslati sa sjeverne strane Mar-jana.

- Nisi svaki dan na maksimumu svojih mogućnosti, ali znaš da mo-raš trenirati. Teško je, ponekad jedva čekaš da završiš. Ali, rad je sve. Talent je samo u početku, a onda na red dolazi upornost – kaže Karlo i pojašnjava kako mu prolazi uobičajeni radni dan.

- Nije nimalo jednostavno za-

jedno „složiti“ školu i trening. Događa se da je trening ujutro u šest sati, pa iza treninga dođem pomalo umoran u školu. Onda me u školi moje kolege pitaju što smo sve radili na treningu, pa koliko je točno trajao... Nemam volje odgo-varati na takva pitanja. Općenito ne volim puno i detaljno pričati o onome što radim.

Karlo je maturant 4. razreda Srednje građevinske škole. Što će jednog dana biti u životu, još nije odlučio. Ivan je također maturant koji se posvetio grafičkom dizajnu.

- Uživam u školovanju za di-zajnera. Bitno mi je samo da ne budem uredski čovjek. Volim imati svoju slobodu, pa da mogu uz ve-slanje raditi i ovaj posao. Ako ne

bude velikih promjena, grafički dizajn je moja budućnost. Uz veslanje, naravno!

Koji im je glavni cilj u veslanju? - Biti još bolji od braće Sinković – bez ustručavanja će

ispaliti Ivan, a Karlo dodaje: - Volio bih da smo se utrkivali s njima na Peruči prošlog

ljeta. Pa da vidimo gdje smo. Mladenačka ambicioznost krasi splitski tandem iz

broda „Bačvice“.- Uvijek brodu dajemo ime po splitskim kvartovima i

morskim uvalama – kažu uglas.

Sljedeće godine bit će razdvojeni, jer Ivan jošostaje junior, a Karlo ulazi u seniorske vode. Međutim, u 2021. ponovno ulaze zajedno u seniorski brod

- Na Olimpijskim igrama 2024. čak i ne očekujem njihov nastup, ali četiri godine kasnije u Los Angelesu bit će zreli za pravi rezultat. Ljudi se veslanjem počnu ozbiljno baviti sa 18 godina i onda sa 25-26 krenu uzimati medalje. Vrijeme je njihov saveznik, jer Ivan i Karlo su najveća perspektiva „Gusara“, ali i veliki aduti za buduć-nost hrvatskog veslanja – optimistično je zaključio trener Boban.

Perspective Split rowing duo

Karlo Borković and Ivan Vuković are rowers of the Split’s rowing club Gusar and members of the Croatian National Team in Coxless Pairs who finished fourth at the World Rowing Junior Cham-pionships that took place the last summer in Tokyo. Until the last 100 meters before the finish they had bronze medal in their pocket...In the selection of the Croatian Olympic Committee, they also earned the distinguished recognition “Dražen Petrović”, awarded each year to the most promising Croatian athletes

They were both born in Split - Karlo Borković on April 9, 2001 and Ivan Vuković on March 19, 2002. They have been rowing for six years, and for the last season and a half they have been rowing together in a boat called “Bačvice”, named after Split’s most famous beach.Ivan is the son of the former notable player of the football club Hajduk Hrvoje Vuković who played in the generation of famous Croatian representatives Stipe Pletikosa and Dario Srna.Their coach Denis Boban sees great possibilities in them, which he believes they should show at the L.A. Olympics 2028.Jadran Stanić

OLIMPIJSKE NADE: IVAN VUKOVIĆ & KARLO BORKOVIĆ

A CITY OF MANY FACES

ZAGREB

www.infozagreb.hr

Planirate odlazak na skijanje? Neovisno o tome putujete li sami ili s obitelji, izbjegnite neplanirane troškove i ugovorite putno turističko osiguranje putem web shopa po promotivnoj cijeni uz 20% popusta. Osim osnovnih pokrića osiguranja, što uključuje zdravstvenu njegu i troškove liječenja, moguće je ugovoriti i dodatnu zaštitu, a vrijedi u svim zemljama EU, Švicarskoj, Bosni i Hercegovini te Srbiji. Osigurajte sei krenite na zimovanje opušteni!

Budite sigurnii na skliskom terenu.

www.crosig.hr

SKI putno

20%popusta uwebshopu

OLIMP ■ 22 ■

Postoje osobe koje osjećaju da su “rođene u pogrešnom tijelu” te imaju stalnu i duboku želju biti pripadnik

drugog spola. U pitanju je sindrom koji je nazvan rodna disforija, odno-sno poremećaj rodnog identiteta.

Ukratko, osoba rođena kao muš-karac, od mladosti osjeća da s njego-vim spolom nešto nije kako treba i želi biti žena. I obratno. To nije neka privremena maštarija, već dubok i stalan osjećaj i nezadovoljstvo svo-jim zadanim spolom.

Kako se javlja čak i u ranom dje-tinjstvu, stručnjaci smatraju da ima neke veze s genetikom, pa i s hormo-nalnim razinama dok se dijete ra-zvija u maternici, no točan uzrok još nije poznat. Dodatno, takve osobe radi samog simptoma i često slabog razumijevanja okoline pate od ank-sioznosti i raznih nesigurnosti.

Zadnjih nekoliko desetljeća razvi-jene su tehnologije kojima se takvim osobama omogućava djelomična ili potpuna promjena spola - hor-monalnim terapijama i kirurški. Transrodne osobe time dobivaju osjećaj potpunosti, sigurnosti i

mogu se posvetiti svojim životnim aktivnostima. Većina živi uobiča-jenim životom i u njihovoj okolini često se ni ne zna da su prošle duga-čak i vrlo težak proces djelomične ili potpune promjene spola.

Problem se pojavio tamo gdjese oko fizičke aktivnosti vrte ve-liki novci – a to je vrhunski šport. Transrodne osobe se pravno sma-traju osobom drugog, novog, spola te imaju pravo na dokumente u ko-jima se navodi novi spol (uključivo i u Hrvatskoj). No, žene i muškarci su fizički različiti; tako bivši muškarci imaju više mišićnog tkiva. I tu se pojavio problem.

Oni koji su rođeni kao žene i promjenom postali muškarci te se natječu u muškim kategorijama nisu nikome upitni, jer imaju nedostatak mišićne mase u odnosu na druge natjecatelje. Pitanja su se počela postavljati kod onih koji su promje-nom spola kao nekadašanji muškar-ci ušli u ženske kategorije.

U Velikoj Britaniji vodilo se je dosta rasprava oko ovogodišnjeg uspjeha Maxine Blythin u kriketu. Maxine se identificira kao žena, no kako je naglašeno od strane orga-nizacije „Fair Play For Women“, rođena je i prošla pubertet kao muškarac, što joj daje prednost pred ostalim natjecateljicama, rođenim ženama. Slične podijeljene reakcije izazvala je Kelly Morgan, članica ženskog ragbi sastava Porth Har-lequins...

Rasprava oko bivših muškaraca koji su sada žene postala je dosta žestoka, uključila se i bivša teniska prvakinja Martina Navratilova koja

je na Twitteru napisala: “Ne može-te se samo proglasiti ženom i biti u mogućnosti natjecati se protiv žena.”

Pitanje je na internetu postalovrlo vruće – pa je Martinin govor od nekih označen kao “govor mržnje”, a drugi koji su se uhvatili ovog pitanja i bili kritički raspoloženi označeni su kao transfobi, odnosno mrzitelji transrodnih osoba, unatoč tomu što su izričito napisali kako nemaju ništa protiv transrodnih osoba, ali da je jednostavno stvar u fizičkim prednostima koje imaju one športa-šice koje su rođeni kao muškarci.

Drugi opet naglašavaju kako oso-be koje su promijenile spol prolaze vrlo opsežne hormonalne terapije. U slučaju kada postaju žene, tu su snažne doze ženskih hormona i blo-katori muških što među ostalog re-ducira i mišićnu masu. A ni psihička strana te transformacije nije laka...

Cijela priča je došla naravno i do Međunarodnog olimpijskog odbora

DRUŠTVO I ŠPORT

Transrodni športaši i njihov status Piše: GORAN VOJKOVIĆ

Ilustracija: HENRIETTA ROLLINS

Transrodne osobe treba svakako zaštiti i pomoći im jer im u životu nije lako, ali istovremeno treba pozorno pratiti da li promjena spola športaša može dovesti do neravnopravnosti u vrhunskom ženskom športu

Maxine Blythin

OLIMP ■ 24 ■

koji je od 2004. dopustio nastu-panje transrodnim osobama. Po postojećim pravilima transrod-na osoba može se natjecati kao žena ako nije prošla potpunu kiruršku transformaciju i ako ima niske razine muškog hor-mona, testosterona. Točne ra-zine su određene smjernicama iz 2015., a za Tokio 2020. struč-njaci su razrađivali nove smjernice. Neki su predlagali još niže razine testosterona (ispod granice koju zdrav muška-rac može imati), a drugi su pak smatrali kako to nije bitno budući da je osoba već odrastanjem kao muškarac ionako stekla određene prednosti mišićne mase.

Naravno, u sve se uplela i činjenica da u današnjem svijetu malo treba da vas proglase mrziteljem ili da se stvore dvije zaraćene online grupe, jer pitanje je osjetljivo i etički i politički i na sve načine. Mnogi se stoga i klone javne rasprave, a Međunarodni olimpijski odbor je valjda zadnji koji želi biti upleten u takve borbe.

No, odgovor će se morati naći. Problem je naravno u mogućim zloporabama, pa kako se mnogi lijekovi, važni i potrebni mogu iskoristiti kao doping, tako se netko može povrgnuti kemijskoj promjeni spola ne zato što ima pro-blema s “pogrešnim tijelom”, već zato što želi lakše do me-dalja i svega što uz njih ide.

Transrodne osobe treba svakako zaštiti i pomoći im jer im u životu nije lako, ali istovremeno treba pozorno pratiti da li promjena spola športaša može dovesti do neravno-pravnosti u vrhunskom ženskom športu. Naravno da i ta-kvim športašima treba omogućiti natjecanje, ali pitanje je koji je najbolji i najpravedniji način?

Svi se slažu da će trebati nova znanstvena istraživanja na ovu temu. Iako je transrodnih športaša u vrhunskom špor-tu malo, nadležni će morati dati odgovore o sudjelovanju na vrhunskim natjecanjima, posebno u disciplinama gdje je pitanje čiste fizičke snage bitno.

Dakako, ima i športova u kojima mišićna masa ne igra ključnu ulogu, pa se ni pitanje transrodnih športaša ne postavlja. U svakom slučaju, rasprava se nastavlja, a mo-gućnih odgovora je puno.

Transgender athletes and their status

Transgender people need to be protected and assisted because life doesn’t treat them well, but at the same time it should be monitored whether changing gender in athletes from male to female can lead to inequality in female top sports.There has been a lot of discussions in the UK about this year’s succe-ss of Maxine Blythin in cricket. Maxine declares as a woman, but as emphasized by the organization “Fair Play For Women”, she was born and went through the teens as a male, which gives her an advantage over other female-born competitors. Kelly Morgan, a member of female rugby team Porth Harlequins, caused similar split reactions...In any case, everyone agrees that new scientific research on this topic will be needed. Although there are few transgender athletes in top sports, the competent bodies - primarily the International Olympic Committee - will have to provide answers on the participati-on in top competitions of persons who have hormonally or physically altered their gender.Goran Vojković

DRUŠTVO I ŠPORT

Kelly Morgan

S Vama na svakom putovanju!

Benzinskih postaja u Hrvatskoj

Najkvalitetnije gorivo u Hrvatskoj!

Energija za životwww.petrol.hr

OLIMP ■ 26 ■

ŽENE I ŠPORT

U Zagrebu je početkom prosinca - u suorga-nizaciji Komisije za ravnopravnost spolova

u sportu, Hrvatskog olimpijskog odbora, Ureda za ravnopravnost spolova Republike Hrvatske, Sre-dišnjeg državnog ureda za šport i Agencije za elektroničke medije - organiziran X. seminar za koordi-natorice za ravnopravnost spolova u športu. Glavna tema semina-ra održanog pod nazivom „Glas žena u sportu“ bila je žene u športu i mediji.

Ova se tema, pod različitim na-slovima, stalno provlači kroz djelo-vanje same Komisije, ali i kroz ovu rubriku. To, naravno, nimalo ne čudi jer je šport medijski izrazito atraktivna tema, a kao takav nužno odražava i čitav spektar stereotipa, predrasuda, klišeja... o čemu je, uo-stalom, progovorilo gotovo svako od izlaganja na seminaru.

Na spomenutom seminaru autor ovih redaka održao je izlaga-nje naslovljeno „Medijska pisme-nost“. Izraz se posljednjih godina veoma često sreće; Wikipedia ga određuje kao „mogućnost pristupa, analize, kritičkog vrednovanja i stvaranja novog medijskog sadr-žaja“. Dakle, sposobnost u osnovi slična onome što zovemo funkcio-nalnom pismenošću: pročitati neki tekst i biti u stanju pisanim putem reproducirati osnovni sadržaj. U čemu su, međutim, specifičnosti?

Naime, mi, ostatci gutenbergov-ske galaksije, rođeni pedesetih, šezdesetih... pa sve do pretkraj prošlog tisućljeća, dobili smo in-ternet kao nagradu za to što smo se u međuvremenu opismenili. Uz bilježnice, olovku i kredu, naučili smo čitati, pisati, računati, iskori-stili smo to svoje znanje da pročita-mo neke knjige i da akumuliramo ne samo podatke, nego i odnose među njima i tako uspostavimo – neki više, neki manje - ono što bi se moglo nazvati aktivnim znanjem.

Potom smo uvidjeli da internet drastično skraćuje put prema po-datku, neovisno o tome da li poda-tak tražimo ili ga proizvodimo. To je svakako stvorilo jedan praktični ustupak životu suvremenog čo-vjeka, međutim u tom skraćenju

Medijska pismenost i internetski „mjehurići“

Piše: RATKO CVETNIĆ

Na X. seminaru za koordinatorice za ravnopravnost spolova u športu održanog pod nazivom „Glas žena u sportu“, glavna tema bila je žene u športu i mediji. U sklopu seminara, autor ovih redaka održao je izlaganje naslovljeno „Medijska pismenost“

■ 27 ■ OLIMP

izostaje nešto što je veoma važno – a to je učenje kao proces. Pojed-nostavljeno rečeno, već prvi „kom-pjuteri“, s kojima smo se susretali sedamdesetih – popularni „digi-troni“, odnosno džepni kalkulato-ri – među našim su nastavnicima uzrokovali bojazan da uz to čudo đaci nikad neće naučiti tablicu množenja. Bojazan je bila oprav-dana premda šteta ( još) nije mogla biti velika.

No, što je s onima rođenima u ovom tisućljeću, onima koji iko-nice nekog „touch screena“ prepo-znaju i nauče koristiti godinama prije nego što će pročitati svoju prvu slikovnicu? Kako ih uključiti u traženje podataka i veza među njima, a da to učenje bude interak-tivni proces, a ne puko gomilanje svedostupnih podataka (i „poda-taka“) s interneta? Kako ih, dakle, opismeniti?

Medijsko okružje u kojem danas živimo zadano je internetom kao medijem svih medija. Određena komocija koju smo dobili s tim medijem skriva u sebi opasnost na koju upozorava američki inter-netski aktivist Eli Pariser, rođen 1980. godine, autor knjige „The Filter Bubble: What the Internet Is Hiding from You“ (2011.). Nai-me, naše svakodnevno „guglanje“ provodi se kroz složeni softver koji registrira naše interese, navike, pa čak i svjetonazor, i na taj način skraćuje i onako kratki put do in-formacije koju tražimo.

Pariser je svojim prijateljima dao da u osobna računala utipkaju riječ „Egipat“ i jave rezultate. Jedan je naišao na turističke ponude, drugi na priče o faraonima i piramidama, treći na informacije o Arapskom proljeću, četvrti... Zbog čega je bilo tako? Zbog toga što je algoritam, automatski program koji prati korisnike, uočio preferencije u interesima i prilagodio informacije koje će servirati. To je ono što Pari-ser naziva „filterom za mjehuriće“.

Treba objasniti i pojam „mjehurića“. Naime, reducirane informacije prilagođene korisniku, zatvaraju ga u balončić stvaraju-ći kod njega dojam da su njegovi vlastiti interesi i gledišta jedini ili dominantni u čitavom društvenom kontekstu. Filter zatvara prilaze za sva drugačija gledišta, svjetonazo-re, ideje. To je bitna razlika između starog kioska i interneta: na kiosku imamo svijest o tome da se tu pro-daje sva moguća medijska roba, vidimo je u izlogu premda možda cijeli život kupujemo samo jedne novine.

Ali kad utipkamo neki pojam u tražilicu mi očekujemo da ćemo iz nepreglednog oceana međumrež-ja dobiti reprezentativan uzorak informacija. I tu počinje opasnost - složeni softver koji nas prati poput lovačkog psa servirat će nam infor-macije iz samo jednih novina, do-duše nama najdražih, zapakiranih na način da to izgleda kao cjelina.

„U takvom svijetu“ - navodi Pa-riser – „nema više ničega što bi se moglo naučiti. Izloženi smo nevid-ljivoj propagandi koja nas indok-trinira našim vlastitim idejama“. Želimo samo one informacije koje su nam po volji, i to smo onda sklo-ni nazvati „znanjem“, ili „istinom“. Izvrstan primjer za takvu situaciju Pariser nalazi u američkim pred-sjedničkim izborima iz 2016.

Iako su mediji pokazali 90-postotnu naklonost kandidatu demokrata, pobijedio je kandidat republikanaca. Unutar glasačkog tijela SAD (koje je tradicionalno vrlo uravnoteženo) elita demokra-ta i njihovih navijača zatvorila se u mjehuriće u kojima su im sasvim promakle informacije o velikom

nezadovoljstvu srednje, radničke klase, koje će potom presuditi iz-bore.

Gdje je tu mjesto za medijsku pismenost? Očito, u razvijanju kri-tičke svijesti koja će se morati bo-riti sa samim medijem koji koristi. S vlastitim mobitelom i osobnim računalom.

U ovom času ne vidimo ni jedan drugi recept osim onoga koji po-stoji već stoljećima: obrazovanje koje nas uči kako učiti; dakle su-protstavljajući teze na način kako su nas upućivali stari Hegel i još stariji Platon.

To je jedini način da se obraču-namo sa stereotipima i predrasu-dama – kako onima drugih ljudi i društvenih skupina, tako i našim vlastitima. Uz malo karikiranja moglo bi se reći da nam je za me-dijsko opismenjavanje nužno da se dokopamo neistomišljenika.

A internet, što zna svaki vlasnik profila na Facebooku, to nam lako može priuštiti.

Media literacy and internet “bubbles”

Media literacy in the age of the Inter-net as “media of all media” implies an awareness that the devices we constantly use - such as cell phones and PCs - are provided with specific software that, based on our preferences, tailors the information that it will offer to us.This can close us into “bubbles” that protect us from information that does not agree with our views, thus isolating our-selves into our own cultural or ideological cocoon. Although many people and social groups are victims of media stereotypes and prejudices, this phenomenon does not need to respond by new stereotypes because between such, closed bubbles, the communication necessary to develop the democratic values of society will disappear.Where is the place for media literacy here? Obviously, in developing a critical consciousness that will have to fight with the medium it itself uses. With your own cell phone and PC. At this moment, we see no recipe other than one that has existed for centuries: the education that teaches us how to learn; i.e. opposing the theses as old Hegel and even older Plato referred us to.It’s the only way to deal with stereotypes and prejudices - both of other people and social groups, and of our own.Ratko Cvetnić

MIS - 40 godina

poslije

> str. 2 <

Prvi uzletbalonom

u Zagrebu

> str. 6 <

Stoljeće odosnivanja

JOO-a

> str. 8 <

Obljetnice: Stjepan Grgac

> str. 10 <

In Memoriam: Dubravko Mataković

> str. 12 <

UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X

GODINA 49 • BROJ 191 • PROSINAC 2019.

Povijest hrvatskog

športa

2

Došao je napokon i taj dugo očekivani dan, 15. rujna 1979. godine. Split se probudio okupan kasnoljetnim suncem uz temperaturu od 25

stupnjeva. Grad je bio prepun športaša, naših i strana-ca. Besprijekorno čist, ušminkan, nikada ljepši, okićen zastavama svih sudionika Mediteranskih igara (14), pun cvijeća i neke neobične radosti, živo je iščekivao kada će sat otkucati četiri sata popodne, a svečane fanfare naja-viti ceremonijal otvaranja najvećih igara u višestoljetnoj povijesti grada Splita, Hrvatske i bivše države.

San grupe entuzijasta iz splitskog Saveza fizičke kul-ture (SFK) vođen makijavelističkom filozofijom „sredstvo opravdava cilj“ i velikom željom da Split dobije i šport-ske objekte kojih do tada nije imao, konačno je ostvaren. Da je bilo više sluha i suradnje u pripremnom razdo-blju, šport u Splitu mogao je dobiti još više toga jer je raspoloženje u tadašnjoj državi bilo vrlo pozitivno glede sustava financiranja izgradnje objekata s društveno-poli-tičkog značaja organizacije Igara.

Poljud, gradski stadion. Rijeke ljudi slijevaju se prema mjestu gdje će u 16,00 sati početi velika i dugo iščekiva-

na predstava - svečano otvaranje VIII. Mediteranskih iga-ra. Na zelenoj površini novog budućeg igrališta „bilih“, mornari i učenice splitskih škola tijelima su stvorili živu sliku, tri bijela kruga koji simboliziraju Europu, Aziju i Afriku i ispisali „Split 79“. Fanfare su najavile početak defilea športaša zemalja sudionica. Prvi su se, po ustalje-noj tradiciji, pojavili reprezentativci Grčke, postojbine drevnih olimpijskih igara, a domaćini su stigli posljed-nji. Između njih, redom su dolazili športaši Alžira, Egip-ta, Francuske, Italije, Libanona, Malte, Maroka, Monaka, Sirije, Španjolske, Turske i Tunisa.

Kad su fanfare utihnule Ante Skataretiko, predsjednik Izvršnog komiteta VIII. Mediteranskih igara uputio je pozdravni govor. Slijedio je govor predsjedni-ka Međunarodnog komiteta mediteranskih igara šeika Gabrijela Gemayela, koji je na kraju pozvao pokrovitelja Mediteranskih igara u Splitu da Igre proglasi otvorenim. Prigodnim govorom pred pedeset i pet tisuća razdraga-nih gledatelja, iz svečane se lože u društvu lorda Michae-la Killanina, predsjednika Međunarodnoga olimpijskoga komiteta, Gabrijela Gemayela i ostalih visokih uzvanika, obratio predsjednik tadašnje države Josip Broz Tito i proglasio Igre otvorenim. Iz grla pedeset pet tisuća ljudi orilo se „Marjane, Marjane ča barjak ne viješ ….“ U tom trenutku sasvim sigurno bio je to najveći zbor na svijetu.

Protokol se nastavio unošenjem velike zastave Igara koju je nosilo osam vrhunskih športaša. Ispred zastave koračali su Đurđica Bjedov, Miroslav Cerar i Stipe Božić koji su zastavu podigli na počasni jarbol. Nošenje zasta-ve pratila je glazba Igora Kuljerića uz tekst pristupnog pjeva Jure Kaštelana.

„Svjetlosti, koja nad nama svićeš

MEDITERANSKE IGRE U SPLITU (1979. – 2019.)

3

Vatro, što oduvijek gorišUznesi naše misliObasjaj naša čelaUzdigni naša jedraMore, zipko života, kolijevko krilata snaMeđu čudesima svijeta najveće čudo je čovjekZemlja je zvjezdani brodO vjetre posvudašnji, usadi po svoj zemljiŽivotno sjeme bratstvaAgon slobode i mira. I mira“.

Visoko ponosno podignuta zastava na „poljudskoj lje-potici“ vijorila se punih petnaest dana. Potom je u živo-pisnim nošnjama nastupila folklorna skupina iz Alžira i korčulanska „Moreška“. Gradonačelnik Alžira Mustapha Kemal Medjaonij predao je predsjedniku Skupštine opći-ne Split Vjekoslavu Viđaku zastavu Mediteranskih igara u znak tradicionalne povezanosti gradova organizatora Igara.

Ono što je uslijedilo za mnoge je bio najljepši dio pro-grama. U „Plesu amfora“ šezdeset prekrasnih djevojaka s četrnaest amfora simbolično je izlijevalo more zemalja sudionica u Fontanu prijateljstva formirajući četrna-est mlazova u vodoskok koji je ostao za cijelo vrijeme održavanja Igara. Zaslužni za ovu sliku osim „splitskih nimfi“ bili su Tihana Škrinjarić, Igor Kuljerić (glazba), Jagoda Buić, Dubravka Maletić, Ivan Ivančan te redatelj Kosta Spaić.

U nastavku ceremonijala, veslač „Gusara“ Duško Mrduljaš dao je Svečanu obvezu u ime svih športa-ša o časnom športskom držanju, dok je u ime sudaca prisegao Antun Pavišić, doajen atletskih sudaca. Vjež-bom „Pozdrav omladine Splita svim sudionicima VIII. Mediteranskih igara“ uz iznimno atraktivnu koreogra-

fiju, svečanost otvaranja završile su učenice splitskih škola. Svakako tu treba istaknuti da su splitske osnovne i srednje škole, učenici i nastavnici, dale i te kako velik doprinos u svečanom otvaranju. Ta predivna i nezabo-ravna splitska noć nastavila se veličanstvenim vatrome-tom u splitskoj luci…

Otad se u gradu Splitu vrijeme počelo bilježiti - prije, odnosno poslije Igara. Integralnim planom, vizure grada sasvim su se izmijenile, kao da je nastao jedan potpuno novi grad, izvan stare jezgre i zidina Dioklecijanove palače. Tih nezaboravnih dana svijet se divio arhitekturi športskih objekata na kojima će mladost Mediterana slaviti športske uspjehe i zajed-ništvo u športu.

Beskrajnom veselju i radosti pridružili su se i Hvar, Sinj, Supetar, Omiš, Makarska, Šibenik, Trogir i Zadar, budući da su na ovim Igrama u pojedinim športovima prvi put domaćini bili i drugi gradovi. Nije samo to bilo neobično na MIS-u - broj športova bio je veći nego na Olimpijskim igrama, tako da su neki novinari izvje-štavali kako su igre u Splitu svojevsrna „Mediteranska olimpijada“.

Izvanrednim dizajnom tri kruga koja izranjaju iz zajedničkog mora autora Borisa Ljubičića, Mediteran-ske igre dobile su jedinstveni službeni znak. Maskota igara bila je simpatična morska medvjedica Adriana, rad autora Oskara Kogoja. Izbor Adriane bio je plod visoke svijesti o zaštiti ugroženih vrsta…

Mediteranske igre u Splitu zaista su bile spektakular-ne. Osim športskih sadržaja, vodila se i velika briga o kulturno-zabavnom programu. Same igre – počevši od poruka s otvaranja o miru i suradnji zemalja Medite-rana - bile su svojim bogatim sadržajima usmjerene na

Povijest hrvatskog športa > broj 191 <

MIS - četrdeset godina poslije

Piše: ROBERT KUČIĆ

Vrijeme neumitno prolazi, ali vrijednosti ostaju u srcima i pamćenju svih onih koji su na bilo koji način doprinijeli da se ostvare zacrtani ciljevi - VIII. Mediteranske igre u Splitu još će dugo služiti kao primjer u svakom pogledu

4

MEDITERANSKE IGRE U SPLITU (1979. – 2019.)

širok krug svih onih koji su došli na MIS. U Splitu i mje-stima disperzije, izvedena je tako „Smotra mediteransko-ga folklora“, smotra dokumentarnog filma pod nazivom „Susret kinematografija mediteranskih zemalja“, mnoge glazbeno-scenske priredbe, izložbe; u Supetru je održan Međunarodni kongres o tjelesnom odgoju i sportu…

Posebno se vodilo računa o mjestima gdje su bora-vili športaši, o športskom naselju „Medena“ te hoteli-ma „Lav“ i „Marjan“. Snimljeno je i dosta reklamnog materijala o gradovima-organizatorima izvan Splita („TV razglednica“), a 15-minutni film u režiji Antuna Vrdolja-ka prikazivan je u zemlji i inozemstvu.

Mediteranske igre u Splitu dobile su status manife-stacije od posebnog društvenog interesa, što je, kako smo već spomenuli, za Split bilo osobito značajno radi športskih objekata. Split je dobio tri središnja objekta i niz manjih, a neki su rekonstruirani ili pak dograđivani. Svakako da je stadion bio centralni objekt izgrađen u športsko rekreacijskoj zoni Poljud-Špinut. Odmah je do-bio epitet „Poljudska ljepotica“, ne bez razloga. Zbog svo-ga izgleda, istaknuti riječki arhitekt prof. Boris Magaš dobio je čitav niz pohvala i priznanja iz Europe i svijeta. Drugi značajan objekt koji je zajedno sa stadionom činio cjelinu bio je kompleks bazena. Profesor Ivan Antić, autor ovoga prekrasnog objekta u obliku vala, potpuno je izmijenio vizuru ovoga dijela Splita. U ovom kompleksu, ispod razine bazena, izgrađena je velika dvorana koja je bila isključivo namijenjena potrebama vojske iz ratne luke „Lora“. Ovaj kompleks i dvorana koja se pokretnim paravanom pretvara čak u tri, danas je žila kucavica splitskoga športa. Poslije Domovinskog rata predana je splitskom športu na korištenje, a te dvorane danas sva-kodnevno koriste na tisuće splitskih športaša.

Treći kapitalni objekt Velika dvorana Gripe i kompleks istoimenog športskog centra tekođer je bitno izmijenio izgled ovoga dijela Splita, u blizini stare gradske jezgre. Ovaj kompleks djelo je tandema (prof. Živorad Janković - Slaven Rožić). Treba spomenuti da je obližnji Stobreč je dobio streljanu… Pripremna faza izgradnje objekata bila je vrlo značajna, a u njoj je tadašnji gradonačelnik Splita Jakša Miličić odigrao važnu ulogu.

U mjestima disperzije, Zadru, Šibeniku (Zaton), Trogi-ru, Omišu, Supetru, Makarskoj, Sinju, Hvaru, također su obavljeni građevinski zahvati ovisno o potrebama športa koji se održavao u tom mjestu. Građevinska operativa i izvođači radova uz velike su napore izvršili pravodobno sve svoje obveze, iako se kasnilo u samom početku. Neki

radovi, koji nisu znatnije remetili odvijanje Igara, dovr-šavani su i poslije završetka MIS-a. Jedna zanimljivost: službe pojedinih športova, poput gimnastike, obavljale su obuku i pripremu svojih timova na „maketama“...

Kako su Igre u Splitu bile prestižne u svakom pogledu, procijenjeno je da grad domaćin mora imati i neke druge sadržaje potrebne za afirmaciju osim onih športskih. Tako je takozvanim Integralnim planom MIS-a obuhvaće-na pristanišna zgrada na aerodromu, pomorsko-putnički terminal, trgovačko-transportni terminal, RTV Centar, zajednički elektronsko-računski centar, razna parkirali-šta, nove ulice, probijen je tunel kroz Marjan, izvršen je ukop željezničke pruge, otvoreni su ili dograđivani novi hotelski kapaciteti (Marjan, Bellevue, Medena), obnov-ljena je zgrada HNK Split izgorjela u požaru… Bilo je još dosta toga što je Split tih dana zaista učinilo središtem Mediterana a Splićane vrlo ponosnim na svoj grad.

U svakom slučaju, utrošena su ogromna sredstva u biser Jadrana i nisu bila uzaludna. Splitski športaši to su dokazali u nizu godina kasnije, donoseći brojne medalje i postižući velike uspjehe na velikim natjecanjima, europ-skim i svjetskim prvenstavima i Olimpijskim igrama.

Zavjesa na veličanstvenu športsku pozornicu u Splitu spustila se navečer 29. rujna. Odmah nakon odigrane završnice u nogometu i svečanog proglašenja pobjednika, ulaskom na zelenu površinu „Poljudske ljepotice“ nastu-

5


pilo je 2000 splitskih djevojčica i djevojaka iz 30 škola te 600 mornara u bijelim odorama. Igrom tijela izveli su veličanstvenu sliku čarolije pojavljivanja tri kruga, simbola Mediteranskih igara, koji izvire iz zajedničkog mora koje spaja mlade.

Ante Skataretiko, predsjednik Izvršnog komiteta VIII. Mediteranskih igara, u prigodnom govoru uputio je za-hvalu svim sudionicima u organizaciji ovih do tada naj-većih igara u bivšoj državi, Hrvatskoj i Splitu. Svečanost je završila folklorom u koreografiji poznatog splitskog i hrvatskog koreografa Branka Šegovića. Igre su svečano zatvorene velikim vatrometom. Zastava Mediteranskih igara je spuštena, mlazovi mora iz fontane prijateljstva prestali su. Zavjesa na ogromnoj športskoj pozornici se spustila, uz poziv mladima na Devete mediteranske igre u Casablanci 1983. godine, kojeg je uputio predsjednik Međunarodnog komiteta Mediteranskih igara šeik Gabri-el Gemayel.

Ono što se tih 15 dana događalo u Splitu ostat će zabilježeno u povijesti ovih Igara kao nešto što je bilo izvanredan primjer organizacije, s ciljem doprinosa miru i razumijevanju mladih Mediterana. Velika većina sudionika, od kojih su neki bili vidno uzbuđeni, s oduševljenjem su govorili o splitskoj publici koja je u velikom broju pratila sva i natjecanja, pa čak i u onim športovima koji u Dalmaciji nemaju nikakvu tradiciju (hokej na travi).

Inače, problem publike na prethodnim je igrama bio lako uočljiv, neki športovi su se odvijali gotovo bez publike, a Split je, eto, to promijenio. Također, i žene su nastupile u značajnom broju (399).

Športski učinak ženske i muške reprezentacije bivše države izgledao je ovako: osvojeno je 56 zlatnih medalja, 38 srebrenih i 33 brončane. Sveukupno 127. U konačnici osvojili smo treće mjesto po broju odličja, ispred nas su bili samo Francuska 129 i Italija 159. Ostali su se poreda-li ovako: Španjolska 67, Grčka 31, Turska 24, Egipat 22, Alžir 16, Tunis 12, Libanon 2, Sirija 1, Maroko 5, Malta 0, Monako 0 medalja.

U to vrijeme Split je bio i domaćin brojnim šport-skim delegacijama od kojih valja izdvojiti Moskvu, grad domaćin Olimpijskih igara sljedeće 1980. godine. Tom prigodom predstavili su izložbom u Dioklecijanovim podrumima taj predstojeći veliki športski događaj. Stigla je i športska delegacija iz Narodne republike Kine.... Sve ovo govori koliki je Međunarodni olimpijski komitet davao značaj Igrama u Splitu.

Dugo su još po završetku Igara u Splitu neke službe Direkcije radile, pripremajući materijale za završni izvještaj. Svi koordinatori športova koji su u pripremi Igara u suradnji s drugim službama izradili operativne planove (svaki za svoj šport po kojima su se i odvija-la natjecanja) morali su predati izvještaje o provedbi natjecanja. Po prikupljenim materijalima sačinjen je dokument „Izvještaj o pripremama, organizaciji i održa-vanju VIII. Mediteranskih igara“, koji je završen i tiskan u siječnju 1980. godine. Na temelju gornjih dokumenata godine 1983. tiskana je i bogato opremljena monografija o Igrama.

U spomenutom izvještaju možemo tako naći sta-tističke podatke o impozantnim brojevima od kojih izdvajamo broj akreditiranih osoba - ukupno 13 607. Natjecatelja i pratnje bilo je 3226, akreditiranih gostiju 1319, međunarodnih i domaćih sudaca 819, predstavnika

sredstava informiranja 1299, marketing program činile su 425 osobe, međunarodnih i domaćih funkcionara Igara 682 te organizatora 5837.

Na Mediteranskim igrama u Splitu 1979. godine kao novina nabavljena je najsuvremenija računalna oprema, tada najbolja na svijetu - bila su to dva velika računala predviđena kasnije za potrebe Brodogradilišta Split i Splitske banke. Na njima se obavljala obrada podataka takovom brzinom da je i sam predsjednik MOO-a (i mnogi drugi) odao posebno priznanje službi. Tehničku osnovu sustava činila su dva velika centralna računala te više od 100 terminala instaliranih na svim borilišti-ma i drugim mjestima gdje su se izdavale informacije. Projektiranje i izvedbu sustava izveli su na uređajima elektronskog računskog centra udružene splitske privre-de i Investicijsko-komercijalne banke djelatnici Sveuči-lišnog računskog centra Zagreb i njegovih kooperanata iz Ljubljane, zastupnika poznate firme IBM. Velika uloga u ovom dijelu organizacije pripala je Borisu Sakaču.

Za veliki interes koji je vladao u vrhu svjetskog i europskog športa prema Mediteranskim igrama u Splitu zaslužan je Međunarodni olimpijski odbor, koji je na sastanku u Montevideu 4. travnja 1979. godine potvr-dio preuzimanje starateljstva nad Igrama u Splitu. Uz predsjednika MOO-a Igre je posjetilo još devet članova MOO-a.

Vremenski odmak od 40 godina daje nam za pravo za-ključiti kako sve događaje i ljude treba gledati u kontek-stu vremena. Vrijeme neumitno prolazi, ali vrijednosti ostaju u srcima i pamćenju svih onih koji su na bilo koji način doprinijeli da se ostvare zacrtani ciljevi - VIII. Me-diteranske igre u Splitu još će dugo služiti kao primjer u svakom pogledu.

Tih nezaboravnih dana na ulicama razdraganog Splita gotovo na svakom koraku čula se pjesma Zdenka Runjića i glas Olivera Dragojevića: „Cili je Split rascvala grana, sunčani lipi cvit mediterana“. Bila je to istinska himna Mediteranskih igara te sad već daleke 1979. godine...

IZVORI:

Almanah Jugoslovenskog sporta 1979., Beograd, 1979.

Mediterapress

Izvještaj o pripremama, organizaciji i održavanju VIII mediteranskih igara, Split 1980.

VIII mediteranske igre Split 1979, Split/Zagreb, 1983.

Fotografije, Esad Čičić, Petar Dabac, Feđa Klarić, Ante Verzotti, Pero Dragičević

Piše: DAMIR ŠKARPA

Nakon uspješnih letova u Europi, Krsto Mazarović je odlučio svoja letačka umijeća prikazati i u Hrvatskoj. Početkom prosinca 1789. uputio je tadašnjem hrvatskom banu Franji Ballaszu (1785. – 1790.) molbu da mu se dopusti prirediti dva uzleta balonom u Zagrebu…

BALONSTVO U HRVATSKOJ

Brazilac Bartolomeu di Gusmao prvi je pokušao le-tjeti balonom na topli zrak 8. kolovoza 1709. godi-ne. U tome je i uspio unatoč mnogim problemima

i kratkoći leta. Najraniji konstruktori balona punjenih toplim zrakom bili su Francuzi, braća Joseph i Etienne Montgolfier, koji su 1783. napravili prvu letjelicu. Prvi pilot takvih balona bio je također Francuz (Jean Pierre Blanchard), no njegov je uzlet zamalo završio kobno s obzirom na to da se iz zapaljenog balona spašavao pado-branom. Nedugo potom, prvi športski let zapisan je uz imena markiza D’Arlandea i Pilatrea de Rozierea koji su se znatno uspješnije uzdigli iz Pariza…

Najraniji pokus leta balonom u Ugarskoj (Pešti) izvodio je 1784. rođeni Zagrepčanin, velikan hrvatske znanosti i isusovac Josip Franjo Domin (1754. – 1819.). Samo pet godina potom, bilježimo i prvi let balonom iz Zagreba. Uspjelo je to Krsti Mazaroviću rođenom u Pe-rastu u Boki Kotorskoj. Mazarović je potjecao iz imućne hrvatske obitelji koja je dala mnoge ugledne svjetovne i crkvene uglednike te pomorske kapetane. Stoga mu nije bilo teško nabaviti prvi balon i to u Francuskoj. S njime je letio u većim gradovima tadašnjeg Habsburškog Carstva, u Pragu i Budimpešti te drugim mjestima u Češkoj, Slovačkoj, Bavar-skoj i Austriji.

Nakon uspješnih letova u Europi, Mazaro-vić je odlučio svoja letačka umijeća prikazati i u Hrvatskoj. Početkom prosinca 1789. uputio je tadašnjem hrvatskom banu Franji Ballaszu molbu da mu se dopusti prirediti dva uzleta balonom u Zagrebu. Pritom je naveo isku-stvo u pilotiranju koje je stekao izvevši više uspješnih letova u Europi. Dobivši odobrenje,

prionuo je pripremama te odabrao i najpogodnije mjesto za uzlet svojom senzacionalnom napravom.

Prvi let balonom u Hrvatskoj Karlo Mazarović izveo je 15. prosinca 1789. godine s prostrane livade iza stare katedrale Sv. Stjepana u nadbiskupskom parku, na po-četku današnje Novakove ulice. Ovaj jedinstven pothvat pozorno je praćen u europskim tiskovinama. Za Zagreb to je bio upravo senzacionalan događaj. Demonstracija leta bila je prva izvedena na slavenskom jugu, uključu-jući i Bugarsku. Europa se prilično zainteresirala za ovaj uzlet balona, pa se tad mali Zagreb pojavio u mnogim europskim novinama.

Balon je bio izgrađen od čvrstog papira visok 30 stopa i promjera 20 stopa vezanog za mreže od konopa oko balona. Ispod njega nalazila se košara privezana jakim i čvrstim užetima u kojem je bio smješten zrakoplovac. Gradsko poglavarstvo osiguralo je čuvare reda, pandure, jer se velika masa znatiželjnih građana nije smjela pri-bližiti balonu. Prodavale su se i ulaznice, a gledatelji su s uzbuđenjem i s pristojne udaljenosti promatrali cijeli događaj…

Pilot je ispod balona postavio specijalno lo-žište kojeg je činila velika tava s vlažnom sla-mom čije je izgaranje proizvelo topli dim. Isti je postupno punio i nadimao balon tako da je dobio oblik velike lopte. Balon nije imao ni-kakvo kormilo nego je bio prepušten zračnoj struji vjetra. Uzdizanje je uspjelo na veliko čuđenje prisutnih Zagrepčana. Prolomili su se uzvici oduševljenja: „Živio, živio!“ Mahali su mu i bacali šešire u zrak od razdraganosti. Mazarović im je otpozdravljao uzdizući se iznad krovova grada. Mladi i djeca potrčali su

6

Prvi uzleti balonom u Zagrebu

Balon "Turul" neposredno pred let 1905. s Mažuranićevog trga

David Schwartz

7


Vlaškom ulicom motreći balon koji se još više uspinjao. Tijekom ovog premijernog leta iznad Zagreba, Maza-

rović je izvršio meteorološka mjerenja tlaka i vlažnosti zraka čime je opet postao prvi koji je to učinio. Nakon približno pola sata leta, kad se topli zrak u balonu ras-hladio pilot se spustio na livadu blizu rijeke Save.

Početkom 1790. godine ponovno se uspješno uzdigao, i opet je let trajao pola sata. Ovime je dokazao svoju vještinu spretnog zrakoplovca.

Zanimljivo je kako je Mazarović četvrtinu prihoda od ulaznica morao predati tadašnjem direktoru njemačkog kazališta u Zagrebu Johannu Weilhammeru. Dotični je, naime, držao monopol na takve priredbe, budući je tadašnja gradska fiskalna politika aeronautiku stavljala u istu poziciju s kazalištem!

Zahvaljujući ovim uspješnim letovima Mazarović je postao carski letač Habsburške Monarhije i odlikovan je nizom priznanja. Bio je prvi aeronautičar-zrakoplovac u Hrvatskoj i općenito Južnih Slavena.

Prve letove francuskih zrakoplovaca i našeg Maza-rovića s pozornošću je pratio znameniti Dubrovčanin, matematičar, fizičar i astronom Ruđer Bošković. On je krajem 1780-ih boravio u Francuskoj i ponudio čak neka rješenja za upravljanje balonom. Tako je za zakretanje balona u prostoru predložio uporabu velike magnetizira-ne poluge koja bi djelovala na načelu igle kompasa.

S istog mjesta uzletjeli su kasnije i drugi zrakoplovci, poput Bečanina Josepha Wimbergera u svibnju 1825. On se u zraku zadržao više od pola sata na velikoj visini i potom se spustio na čuđenje domaćeg puka u Gor-njoj Lomnici. U odranskoj kuriji počašćen je kao gost velmožnog gospodina Nikole pl. Zdenčaja, zagrebač-kog podžupana. Uzletište kod zagrebačke katedrale Sv. Stjepana na poljani Sv. Roka bilo je prvo zagrebačko i hrvatsko uzletište balona i avijacije općenito.

Izuzetno smjelim i pomalo vratolomnim letovima isti-cao se Giacomo Merighi koji je nekoliko puta gostovao u Hrvatskoj, pa tako i Zagrebu u drugoj polovici XIX stoljeća Njegovi su nastupi bili vrlo atraktivni jer balon nije imao košaru već kupolu o koju je bio obješen tra-pez. Na njemu je Merighi izvodio čudesne akrobacije na divljenje prisutnog gledateljstva. Prilikom jedne takve predstave u rujnu 1889. zapalila mu se kupola i izbio je požar na balonu, ali se spretni Merighi uspio spasiti. Za-grebačka vlast nabavila mu je novi balon (prema jednim izvorima nabavljen u inozemstvu, a prema drugim sašile su mu ga zagrebačke švelje). Neustrašive zrakoplovne akrobacije potaknule su mlade Zagrepčane na izrade ma-lih balona s malim ložištima koje su grijale zrak u kupo-li. Tako su se ujesen 1894. iznad grada pojavili bezbrojni mali leteći baloni. Gradske su vlasti na žalost mladih zabranili takve konstrukcije zbog opasnosti od požara, jer je većina zgrada u Zagrebu imala krovove prekrive-ne slamom. Zagrepčanin David Schwarz konstruktor je prvoga balona na kruti pogon, a nacrte njegova izuma od Schwarzove supruge otkupit će potom Ferdinand Zeppe-lin i 1900. uspješno realizirati Schwarzov izum.

Početkom XX. stoljeća Zagreb je prvi put snimljen iz zraka, iz balona uvezenog iz Budimpešte i prozvanog „Turul“ koji je bio punjen toplim plinom iz gradske plinare. Let je održan 2. travnja 1905. godine, a balon se uzdigao s Mažuranićevog trga pred više od 5000 građa-na. Nakon šest sati i 180 km plovidbe zrakom te uspona na 3200 m visine, balon se spustio kod mađarskog grada

Visont-Goergeteha. Bio je to tada hrvatski rekord u pre-valjenoj razdaljini kojeg je ostvarila posada Mannsbrath, Kral i Kafka.

Dva tjedna kasnije u posadi drugog leta „Turula“ bili su poznati Zagrepčani toga doba, biciklist Mirko Bothe, avanturist i automobilist Ferdinand Budicki te Muki Mannsbarth. No, odmah po uzdizanju balon je uletio u oluju te je preletjevši Medvednicu uz velike teškoće prisilno sletio u Gornju Stubicu. Treći pokušaj leta „Tu-rula“ zbio se 23. travnja 1905. s istom posadom točno u ponoć. Niti ovoga puta posada nije imala puno sreće: iako su poletjeli prema sjeveru, snažan vjetar odnio ih je u suprotnom smjeru pa su cijelu noć lebdjeli iznad Velike Gorice i vidno iscrpljeni spustili su se u sedam ujutro u Mraclinu.

„Uhodana“ posada Turula krenula je 9. lipnja 1906. na posljednju pustolovinu čak do Baške na otoku Krku. Tom prigodom svestrani je Budicki iz balona bacao ra-zglednice sa zagrebačkim motivima.

Tijekom narednih godina sve je manje entuzijazma letenja balonom, novine su tek 1910. zabilježile dva uz-dizanja balonom „Excelsior“ s Mažuranićeva trga. Nakon letova prvih aviona, te se godine prestalo s letovima balona.

U Hrvatskoj je tek koncem 20. stoljeća balonstvo ob-novljeno najprije kao dio turističke ponude (u Zagrebu s tadašnjeg Trga Republike 1989.), a potom i kao športska grana (1996. – Balon klub Zagreb). Hrvatski piloti balon-stva bilježe i prve uspjehe na međunarodnim natjecanji-ma, pa tako Igor Mikloušić bilježi pobjedu na Svjetskom kupu 2009. održanom u New Mexicu (SAD) u disciplini Fly Inn, uz izvrsno sedmo mjesto u ukupnom plasmanu.

LITERATURA:Z. Jajčević: 225 godina sporta u Hrvatskoj, Streljački savez Osječko-baranjske županije, Osijek 2010.

Hrvatski zrakoplovni savez, Zagreb

Balon klub Zagreb, Zagreb

Jutarnji list, dnevne novine, 1938. Zagreb

www.povijest.hr

B. Puhlovski: Razvoj hrvatskog zrakoplovstva u Zagrebu, 1984., Zagreb

Balon "Turul" neposredno pred let 1905. s Mažuranićevog trga

Uzlet balona Mazarovića u prosincu 1789. s nadbiskupske poljane

OBLJETNICE: STO GODINA OD OSNUTKA JUGOSLAVENSKOG OLIMPIJSKOG ODBORA

8

Nakon Prvog svjetskog rata Hrvatska je, u po-dručju tjelovježbe i športa bila najrazvijeniji dio novoformirane Kraljevine SHS. Na inicija-

tivu dr. Franje Bučara i Hrvatskog športskog saveza, osnovanog 1909. godine (kojemu se pridružio i Srpski olimpijski klub osnovan 1910. godine), 14. prosinca 1919. u Zagrebu je osnovan Jugoslavenski olimpijski odbor, a Hrvatski športski savez je svoje djelovanje prenio na novoformirani Jugoslavenski olimpijski odbor. Iz sekcija Hrvatskog športskog saveza formirani su brojni športski savezi, sa sjedištima u Zagrebu.

Na sjednici Hrvatskog športskog saveza, održanoj 16. rujna 1919., zaključeno je da se učine sve predradnje za osnivanje olimpijskog odbora. Predsjednik i tajnik Hrvatskog športskog saveza Franjo Bučar i Ante Jako-vac bili su zaduženi da na osnovi pravila Čehoslovačkog i Međunarodnog olimpijskog odbora napišu prijedlog novih pravila za Jugoslavenski olimpijski odbor.

Osnivačka sjednica Jugoslavenskog olimpijskog odbora održana je 14. prosinca 1919. u Zagrebu u Gundulićevoj 29. Nazočni delegati prihvatili su predložena pravila Jugoslavenskog olimpijskog odbora i pravila Central-nog športskog saveza, ustvari poslovnog odbora JOO-a. Zaključeno je da sve sekcije Hrvatskog športskog saveza

proširuju svoj djelokrug na čitav teritorij Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca to jest proglašavaju se jugosla-venskim savezima za pojedine športove. Do konstitui-ranja će se poslovi Jugoslavenskog centralnog sportskog saveza voditi prema prihvaćenim pravilima Hrvatskog športskog saveza.

U Jugoslavenski olimpijski odbor izabrani su: Franjo Bučar (predsjednik – Zagreb), Svetomir Đukić (pot-predsjednik – Beograd, na službi u Zagrebu do 1923.), Ćiril Žižek (potpredsjednik - Ljubljana), Bogdan Malec (potpredsjednik – Zagreb), Ante Jakovac (prvi tajnik – Zagreb), Ante Pandaković (drugi tajnik – Zagreb), Ferdi-nand Budicki i Željko Berger (blagajnici – Zagreb), Pavao Kauders (zapisničar – Zagreb), Vladimir Očić (perovođa – Zagreb).

Za odbornike su izabrani: Bogumir Doležal (Split), Pavao Berce (Ljubljana), Milan Dečak (Zagreb), Franjo Halla (Zagreb), Feodor Lukač (Mostar), Stjepan Krasnik (Zagreb), Ivo Lipovščak (Zagreb), Milan Meniga (Za-greb), Laza Popović (Zagreb), Josip Reberski (Zagreb), Ivo Spevec (Zagreb), Milorad Stražnicky (Zagreb), Đuro Subotić (Beograd), Fran Šuklje (Zagreb), Lujo Thaller (Zagreb), Veljko Ugrinić (Zagreb), Miloš Vidaković (Beograd), Hinko Wurth (Zagreb), Momčilo Živanović

Stoljeće od osnivanja JOO-a

Piše: JURICA GIZDIĆ

Osnivačka sjednica Jugoslavenskog olimpijskog odbora održana je 14. prosinca 1919. u Zagrebu u Gundulićevoj 29. Za prvog predsjednika izabran je Franjo Bučar

Franjo Bučar Stevan Hadži Boris Bakrač

OBLJETNICE: STO GODINA OD OSNUTKA JUGOSLAVENSKOG OLIMPIJSKOG ODBORA

9


(Beograd), Milan Miodragović (Beograd), Branko Popo-vić (Beograd), Joso Gorec (Ljubljana), Stanko Bloudek (Ljubljana).

U Nadzorni odbor izabrani su Ivan Krajač (Zagreb) i Stevan Sava Ulmansky (Zagreb).

Kako nisu postojali jugoslavenski športski savezi osim sokolskog, nogometnog i biciklističkog, izabrani su pročelnici sekcija Jugoslavenskog olimpijskog od-bora, za pojedine grane športa i športske saveze u fazi osnivanja.

Za atletiku Miroslav Dobrin (Zagreb), gimnastiku Stje-pan Krasnik (Zagreb), konjički šport Miloš Vidaković (Beograd), mačevanje Milan Šenk (Zagreb), biciklizam Milan Meniga (Zagreb), nogomet Veljko Ugrinić (Za-greb), streljaštvo Đuro Subotić (Beograd), plivanje Đuro Kulčar (Varaždin) i tenis Stevan Hadži (Zagreb).

Vrlo brzo, početkom 1920., kooptirani su i novi čla-novi Jugoslavenskog olimpijskog odbora i to iz Hrvat-ske: Fabjan Kaliterna (Split), Hinko Rosenberg – Rožić, Mario Rieger Vinodolski, Josip Bombelles, Kazimir Krenedić, Mihajlo Joanović (do smrti 1925.), Petar Knoll, Vasilije Belošević, Dragutin Mašek, Franjo Erben, Rudolf Lubynski, Milan Graf, Milan Mayer-Marić (svi Zagreb).

Isto tako 1920., godine u Splitu se osniva olimpijski podobor, a predsjednik postaje Vjekoslav Lavš.

Sljedećih se godina nastavlja izbor i kooptiranje novih članova Jugoslavenskog olimpijskog odbora, a do 1927. i preseljenja sjedišta u Beograd, članovi Jugoslavenog olimpijskog odbora iz Hrvatske postali su 1923. Mak-similijan Petanjek i Milovan Zoričić (Zagreb), Dušan Simović (Beograd – na službi u Zagrebu, do 1925.), 1924. Vladimir Šuput (Zagreb).

Godine 1931., sjedište Jugoslavenskog olimpijskog odbora ponovno se vraća u Zagreb, do 1941., a nakon obnove Jugoslavenskog olimpijskog odbora 5. kolovoza 1947., do raspada bivše države 1991., sjedište je bilo u Beogradu.

Povijesti radi donosimo popis predsjednika i tajnika Jugoslavenskog olimpijskog odbora iz Hrvatske od početka do kraja djelovanja, odnosno od 1919. do 1991. godine.

PREDSJEDNICIFranjo Bučar 1919. - 1927.Stevan Hadži 1931. – 1941.Boris Bakrač 1952. – 1960.Ivan Mecanović 1986. – 1989.

TAJNICIAnte Jakovac, prvi tajnik 1919. – 1927.Ante Pandaković, drugi tajnik 1919. – 1927.Hrvoje Macanović, 1930. – 1931.Miroslav Dobrin 1931. – 1941. Zdravko Frančić, drugi tajnik 1939. – 1941.Miroslav Kreačić, 1947. – 1949.Marijan Kraljević, 1973. – 1978.. Ivan Mecanović Ante Jakovac

Miroslav Kreačić Marijan Kraljević

Ante Pandaković Hrvoje Macanović Miroslav Dobrin Zdravko Frančić

PREDSJEDNICI I TAJNICI JOO-A IZ HRVATSKE

OBLJETNICE: STJEPAN GRGAC (1909. – 1960.)

10

Najbolji biciklist u razdoblju Kraljevine Jugoslavije i jedan od najboljih hrvatskih biciklista svih vremena Stjepan Grgac rođen je prije 110 godina. Grgac je

po svojim sportskim ostvarenjima bio uzor i nadahnuće za mnoge mlađe naraštaje biciklista između dva svjetska rata i u tim godinama je pomicao granice i rušio rekorde te utirao put biciklizma ne samo u Hrvatskoj.

Stjepan Grgac rođen je 17. rujna 1909. u mjestu Novaki Bistranski, nedaleko Zaprešića, u zemljoradničkoj mnogo-članoj obitelji, kao drugo od sedmoro djece, od oca Nikole i majke Marije rođ. Kučas. Pučku školu završio je u mjestu Poljanica Bistranska, a potom je nastavio školovanje u Zagrebu učeći trgovački zanat.

U Zagrebu se kao srednjoškolac počeo zanimati za bici-klizam pa se učlanio u Hrvatski klub biciklista Sokol 1887. Ubrzo se, nakon samo dvije godine intenzivnog treniranja, probio u samu plejadu hrvatskog, odnosno jugoslavenskog biciklizma.

Međutim, bila su to vremena kada iza njega nije sustavno stajao stručni stožer, već je nerijetko bio prepušten sebi, svojoj čeličnoj volji, nesalomljivoj upornosti, svakodnev-nom odricanju i spartanskim treninzima. Sve kako bi po-

lučio iznadprosječne rezultate i vinuo se u vrh jugoslaven-skog biciklizma, ali i stvorio renome i ugled i u europskim okvirima.

Trenirao je i tako što je prilikom odlaska biciklom na po-sao stavio u ruksak kamenje kako bi imao dodatno optere-ćenje na svom putu te je na taj način ojačao svoje treninge. Uglavnom, formu je stjecao kroz usamljeničke vožnje, bez neke velike pomoći trenera i servisera.

Iznimna športska karijera Športska karijera Stjepana Grgca trajala je od 1927. do

1939. i cijelo vrijeme bio je član matičnog kluba. U tom raz-doblju bio je standardni i najbolji član reprezentacije on-dašnje Kraljevine Jugoslavije te je osvojio sljedeće naslove: četverostruki prvak Jugoslavije (1930., 1932., 1933. i 1939.), prvak Hrvatske šest puta, prvak Zagrebačkog podsaveza sedam puta uzastopno (1929. -1935.), osam puta za redom prvak Zagreba (1928. – 1935.).

Osim toga, osvojio je prvo mjesto na prvenstvu Jugosla-vije po olimpijskom sistemu (Maribor, 1934.), 1. mjesto na brdskoj utrci Graz – Semmering - Graz (1929.), 1. mjesto na 4-etapnoj utrci „Kroz Bugarsku“ (Sofija – Varna, 1935.), 1.

Avangarda hrvatskog biciklizma

Piše: STJEPAN ZDENKO BREZARIĆ

Rezultati koje je neponovljiv i legendarni Stjepan Grgac ostvario u fascinantnoj dvanaestogodišnjoj karijeri te njima doprinio velikoj afirmaciji biciklističkog športa u Hrvatskoj između dva svjetska rata, svrstavaju ga nedvojbeno u velikane hrvatskog športa

11


mjesto na utrci u spomen Franje Gregla (1935.), 1. mjesto na utrci povodom 50-godišnjice HKB Sokol -Zagreb 1887. (1937.), 1. mjesto na utrci “Oko Zagreba” (85 km), 1. mjesto uz rekord utrke grada Zagreba na 50 i 100 km, 2. mje-sto na utrci „Rund um den Hochshwab“ (Graz, 1933.), 2. mjesto na prvoj utrci „Kroz Hrvatsku i Sloveniju“ (1937.), 2. mjesto na utrci „Oko Rumunjske“ (1936.), 2. mjesto na utrci „Trka oko Srbije“ (1939.), a ostvario je i niz drugih uspjeha.

Godine 1936., prvi put je momčad iz Jugoslavije (sastav-ljena od trojice Hrvata Stjepan Grgac, Rudolf Fiket i Stje-pan Ljubić te jednog Slovenca Franc Abulnar), nastupila na najvećoj svjetskoj biciklističkoj utrci. Bio je to 30. Tour de France.

Jugoslavenska momčad bila je prijavljena kao inde-pendants („neovisnici“), jer je to bio jedini način da se registriraju za nastup, budući da su bili amateri. Bez prave logističke podrške to je rezultiralo njihovim brzim odusta-janjima. Fiket je već s prvom etapom završio natjecanje, s drugom i Ljubić, dok se Abulnar dovezao do kraja osme dionice utrke. Posebno mjesto u karijeri Stjepana Grgca predstavlja upravo taj nastup u Francuskoj. Naime, prije nego što je morao odustati zbog tzv. „vremenske rampe“ (vremensko ograničenje), odvezao je 14 najtežih etapa utr-ke i tako postigao rezultat kojeg desetljećima nije dostigao ni jedan hrvatski biciklist. Koliki je to bio uspjeh svjedoči činjenica da ga je tek nakon 67 godina netko iz Hrvatske ponovio - 2003. Vladimir Miholjević.

Četvoricu biciklista dočekala je dvogodišnja suspenzija jer su „izdali” duh amaterizma sudjelujući na profesional-noj utrci. To je razočaranog Grgca nagnalo na prekid kari-jere, koju je objavio u listopadu 1937., ali se ipak kasnije vratio, da bi definitivno 1939. rekao zbogom vrhunskom športskom putu.

Od 1927. Stjepan Grgac bio je zaposlen u Gradskoj elek-tričnoj centrali u Zagrebu, kasnije „Elektri“. Po završetku športske karijere, 1944., sklopio je brak s Zlatom rođ. Ludvaić i u Ivanić-Gradu zasnovao obitelj te tamo proveo ostatak života. Sin Krešimir i kći Zlatica naslijedili su oče-vu strast prema biciklizmu i bili su 1971. glavni inicijatori za osnivanjem Biciklističkog kluba Ivanić.

Stjepan Grgac preminuo je nesretnim slučajem 15. pro-sinca 1960. u Sesvetama.

Spomen obilježja BK Ivanić od 1971. neprekidno organizira Memorijal

Stjepan Grgac, cestovnu međunarodnu biciklističku utrku za Kup Hrvatske, uz pomoć Ivanić-Grada i mnogih drugih

zaljubljenika u biciklizam. Grad Ivanić-Grad izuzetno je ponosan na športska dostignuća i ostavštinu Stjepana Grgca, pa je po njemu na inicijativu BK Ivanić imenovana 2014. jedna ulica u Ivanić-Gradu.

Na obiteljskoj kući Grgac, u starom dijelu Ivanić-Grada, 2015. postavljena je spomen ploča koja prolaznicima uka-zuje kakva je sportska veličina tu živjela. U njoj se nalazi „muzejski prostor“ prepun medalja, pehara, priznanja, fotografija, novinskih članaka te druge razne športske me-morabilije o kojima skrbe njegova djeca i brižno godinama čuvaju uspomene.

Ni u rodnom zavičaju nije ostao zaboravljen, pa se spo-minje kao znamenita osoba bistran-skog kraja. BK Ivanić i Općina Bistra organizirali su Međunarodnu bicikli-stičku utrku za veliku nagradu općine Bistra u povodu njegove 100. obljetnice rođenja i 800 godina prvog spomena Bistre.

Nedaleko od njegove rodne kuće u Novakima Bistranskim 2010. podignu-ta je bista uz potporu Mjesnog odbora Novaki Bistranski i Općine Bistra. Autor biste je akademski kipar Dragu-tin Grgas Beli iz Zaprešića. O Stjepanu Grgacu je 2014. snimljen i dokumen-tarni film „Zabilježen u zvijezdama – Stjepan Grgac“ redatelja Hrvoja Bučara. To je film o iznimnoj šport-skoj karijeri, ali ujedno i o povijesti biciklizma u Hrvatskoj.

Biciklistički klub Ivanić i Hrvatsko društvo olimpijske filatelije i memo-rabilije iz Zagreba 17. rujna 2019. su u poštanskom uredu Ivanić-Grad organizirali promociju prigodnog poštanskog žiga u povodu obilježavanju 110. obljetnice rođenja Stjepana Grgca, koji je tako zasluženo postao dijelom hrvatske filatelije. Tom prigodom tiskane su i prigodne dopisnice u nakladi od 150 komada, koje će pro-naći svoje mjesto u filatelističkim i kolekcionarskim zbir-kama i koje su odaslane na mnoge adrese diljem Hrvatske i svijeta promičući ime znamenitog hrvatskog biciklista.

Športski rezultati koje je neponovljiv i legendarni Stje-pan Grgac ostvario u fascinantnoj dvanaestogodišnjoj ka-rijeri te njima doprinio velikoj afirmaciji biciklizma u Hr-vatskoj između dva svjetska rata, svrstavaju ga nedvojbeno u velikane hrvatskog športa koji je probio domaće okvire i stekao ugled i divljenje u međunarodnim razmjerima.

LITERATURADubravko Sušec, Zaboravljeni hrvatski biciklistički as koji je trenirao s kamenjem u ruksaku, Telesport, 21. travnja 2017., Zaboravljeni hrvatski biciklistički as koji je trenirao s... https://telesport.telegram.hr › price › zaboravljeni-hrvatski-biciklisticki-as-...

Igor Matijašić, Memorijal Stjepana Grgca, Hrvatski glas Berlin, 14.08.2017, MEMORIJAL STJEPANA GRGCA - Hrvatski Glas Berlinwww.hrvatskiglas-berlin.com › ...

Predrag Žukina, Tour de doping, Jutarnji list, 29.07.2007. Tour de doping – Jutarnji listhttps://www.jutarnji.hr › arhiva › tour-de-doping

STJEPAN GRGAC | Prijatelji baštine – Amici hereditatishttps://www.prijatelji-bastine.hr › znamenite-osobe-ivanica › stjepan-grgac

Otvorena izložba „Stjepan Grgac – ponos hrvatskog biciklizma, zgprsten, 22.08.2016., Otvorena izložba “Stjepan Grgac – ponos hrvatskog biciklizma ...www.zgprsten.hr › dogadanja › otvorena-izlozba-stjepan-grgac-ponos-hrv...

O klubu – Biciklistički klub Ivanić https://www.bk-ivanić.hr› o-klubu

IN MEMORIAM

12

Dubravko MatakovićPovijest hrvatskog športa > broj 191 <

U Zagrebu je 15. listopada 2019. nakon duge i teške bolesti u 79. godini života preminuo proslavljeni hrvatski olimpijac, ikona hrvat-

skog kajakaštva Dubravko Mataković.Rođen je 18. siječnja 1941. u Karlovcu. Završio je

Prirodoslovno-matematički fakultet, stekavši zvanje diplomiranog inženjera fizike. Bio je zaposlen u sektoru informatike Hrvatskih željeznica. Godine 1956. postao je član „Porječana“, skupine mladića i djevojaka od 12-15 godina, koji su kao dio Pomorsko-brodarskog društva „Vir“ iz Zagreba obilazili rijeke i planine.

U sklopu Narodne tehnike prolazi u klubu tečajeve samogradnje za popravke i izradu plovila od staklo-plastike. Izrađivao je kalupe za samogradnju kajaka i kanua. Za sebe i druge natjecatelje gradio je športske kajake i kanue za spust i slalom, podučavajući špor-taše kako mogu napraviti plovila.

Tijekom 40 godina aktivnog natjecateljskog staža uspio je u okviru programa samogradnje, vezano uz Narodnu tehniku, izraditi oko 300 kajaka, kalupa, kanua i vesala.

Afirmirao se u zagrebačkoj Slaviji, a od 1966., član je Kanu kluba Končar, također iz Zagreba. Od 1964. godine natjecatelj je na svim državnim i međunarod-nim natjecanjima u slalomu i spustu, u kajaku jed-nosjedu i kanuu dvosjedu. Za reprezentaciju Jugosla-vije nastupao je pune 22 godine, što je predstavljalo rekord u hrvatskom kajakaštvu.

Prvi je hrvatski kajakaš na divljim vodama koji je nastupio na Olimpijskim igrama 1972. u Munchenu, kada je bio 25. u K-1. Sudjelovao je na svjetskim pr-venstvima u slalomu i spustu od 1965. do 1987. Naj-bolje rezultate ostvario je na Svjetskim prvenstvima u spustu 1971. u Meranu - 3 x K-1 (7. mjesto), 1985. u Garmisch-Partenkirchenu - C-2 (9. mjesto), i 1987. u Buorgu St. Mauriceu - 3 x C-2 (6. mjesto), u slalomu 1965. u Spittalu: K-1 (20. mjesto), 3x K-a (9. mjesto) te 1971. u Meranu 3 x K-1 (7. mjesto)

Na prvenstvima Jugoslavije i SR Hrvatske osvajao je naslove u slalomu i spustu od 1964. do 1990. Bio je prvak Jugoslavije u slalomu u K-1 1975.; 3 x K-1 1977. i 1982; 3 x C-2 1984. i u spustu C-2 1966, 1984, 1985. i 1988; 3 x K-1 1964. i 3 x C-2 1978, 1983, 1987, 1988, 1989. i 1990. Zadnji naslov prvaka države osvojio je sa 48 godina!

U KK Končaru 1986., izradio je plan te potom i proveo program pod nazivom „Kako do svjetskog prvaka“. Plan se počeo ostvarivati 1990., kada je

Tomislav Crnković postao svjetski juniorski prvak u spustu C-1.

Bio je selektor Jugoslavije u spustu od 1989. do 1991. i trener Hrvatske u spustu od 1992. do 1998. Kao klupski i reprezentativni trener odgojio je gene-raciju istaknutih kajakaša među kojima su Tomislav Crnković, Željko Petrić, Tomislav Hohnjec, Tomislav Lepan, Goran Čokor i Emil Milihram.

U razdoblju od 1990. – 1997., osvojio je kao izbor-nik i trener sedam zlatnih medalja na seniorskim i juniorskim svjetskim i europskim prvenstvima. Dobitnik je Nagrade Fair Play Sportskih novosti 1977. i Nagrade Tehničke kulture „Zlatna krila“ 1989.

Bio je kao član Hrvatskog kajakaškog saveza, član prve utemeljiteljske Skupštine Hrvatskog olimpij-skog odbora, koji je osnovan 10. rujna 1991. Dubrav-kova (za prijatelje Čiči) sportska karijera trajala je preko 30 godina, odgajao je prvake, ali i ljude.

Sahranjen je na krematoriju zagrebačkog groblja Mirogoj.

Jurica Gizdić

(Karlovac, 18. siječnja 1941. – Zagreb, 15. listopada 2019.)

C

M

Y

CM

MY

CY

CMY

K

OLIMP ■ 42 ■

ZNANOST I ŠPORT

Institut za bolju budućnost

Piše: MIROSLAV HRŽENJAK Ilustracija: HENRIETTA ROLLINS

Da promatranje športa izvan ukupnog društvenog konteksta dovodi do stagnacije ili čak degradacije športa uvidjele su brojne države svijeta, a rješenje svih navedenih problema pronašle su u osnivanju nacionalnog instituta za šport

■ 43 ■ OLIMP

Osim brojnih zanimljivih, ali i vrlo ozbiljnih tvrdnji utemeljenih na životnom i športskom iskustvu

nekih od najistaknutijih ljudi hrvat-skog i međunarodnog športa koji su sudjelovali na Godišnjem kongresu trenera Hrvatskog olimpijskog odbo-ra, u jednoj panel diskusiji istaknuta je činjenica kako Hrvatska, iako na samom dnu zemalja Europske unije po postotku državnog proračuna koji se ulaže u šport, spada među prepo-znatljivije športske sile u svijetu.

Dok neki taj fenomen tumačekroz genetiku, talent, zdravu hranu, nepostojanje ozbiljnije industrije i

čisti zrak, drugi smatraju kako se na prostoru jugoistočne Europe su-daraju različiti filozofski, kulturni, vjerski i drugi koncepti, stvarajući okruženje konflikta, koji će, ovisno o svjetonazoru i dubljoj percepciji svijeta, neke ljude pretvoriti u svo-jevrsne predatore, kod drugih - ti-hih i uglađenih kritičara prostora i vremena u kojemu žive - generirati osjećaj trajne melankolije, naučene bespomoćnosti, dok će treći ovlada-ti vještinom prevladavanja konflik-ta i na taj način otvoriti vrata pre-ma neslućenim visinama, kako onih u području znanosti i umjetnosti, tako i onih u športu.

Sudeći po svemu onome što sva-

kodnevno vidimo i osjećamo, a tiče se športske i šire društvene stvar-nosti, standardna podjela prota-gonista na pobjednike i gubitnike ne čini se toliko bitna ili precizna kao podjela na one koji konflikt rješavaju na razini problema, uva-žavajući pojedinca ili grupu ljudi koji imaju drugačiji stav i na one kod kojih se sukob prije ili kasnije spušta na osobnu razinu, kod kojih se želja za rješavanje problema zamjenjuje željom da se osudi i eliminira svatko tko se ne uklapa u njihovu sliku svijeta.

Iako politička ili športsko-poli-tička arena nije tema ovog članka, već šport u jednom užem smislu, čini se da je vještina prevladavanja stresa ili konflikta polazna osnova za osvjetljavanje brojnih pita-nja, počevši od onih: „Zašto neki športaši nakon športske karijere uspješno nastave neku drugu pro-fesionalnu karijeru, za razliku od drugih?“ ili „Zašto neka društva koriste šport u cilju promicanja širokog spektra zdravstvenih, obrazovnih, kulturnih, psiholoških, moralnih, ekonomskih i drugih vrijednosti, dok druga vrlo malo koriste te vrijedne alate športa?“

Ako bi ovaj problem postavilipred športske saveze ili klubove, oni bi jasno odgovorili kako se klu-bovi financiraju – neovisno o tome radi li se o proračunskom ili spon-zorskom novcu – isključivo radi športskog rezultata, kategorizacije, interesa medija i tomu slično, kako je jedan širi i sveobuhvatni pristup športu koristan i zanimljiv, ali je športska i životna realnost ipak nešto ozbiljnije – ako nisi na vrhu nestaješ i na tvoje mjesto dolazi onaj gladniji medalje i športskog uspjeha.

Sveučilište, naročito one sa-stavnice koje se tiču obrazovanja kadrova za potrebe športa – Ki-neziološki fakultet - vrlo dobro akceptira ovaj problem, međutim, nema naročito značajan utjecaj na donošenje ključnih odluka o tome treba li društvo šport promatrati kroz športski rezultat ili kroz mo-gućnost ostvarivanja brojnih druš-tvenih, već navedenih dobrobiti.

Slična ili vrlo slična situacija je i kod drugih športskih institucija,

OLIMP ■ 44 ■

onih vladinih, ali i nevladinih. Iz tog razloga, iako se danas čini da je većina stvari znanstveno objašnji-va te da je potrebno samo primje-njivati te spoznaje u praksi, brojna pitanja u športu institucionalno još nisu riješena.

Dok su neka od njih vezana zadarovite športaše, njihovu ranu selekciju, sustavnu skrb tijekom čitave njihove športske karijere i njihovu integraciju u društvo, druga su vezana uz nacionalnu strategiju zdravstveno usmjerenog tjelesnog vježbanja, izobrazbu ka-drova za organizaciju i upravljanje športskim sustavima, međuinsti-tucionalno povezivanje sustava športa sa sustavom obrazovanja, zdravstva, vojske i policije, vjerskih organizacija, turizma, gospodar-skih institucija i brojnih drugih.

Razlog neriješenih pitanja hrvat-skog športa nikako nije nedosta-tak ljudskih resursa, financijskih sredstava ili nečeg sličnog, već jednostavno činjenica da se svijet mijenja, razvija, preslaže postojeće paradigme i traži nova i kvalitet-nija rješenja za dobrobit društva u cjelini, ali i športa kao jedne bitne sastavnice.

Da promatranje športa izvan ukupnog društvenog konteksta dovodi do stagnacije ili čak degra-dacije športa, uvidjele su brojne države svijeta, a rješenje svih na-

vedenih problema pronašle su u osnivanju nacionalnog instituta za šport. Sjedinjene Američke Države, Kanada, Australija, Italija, Danska, Francuska, Austrija, Singapur, Hong Kong, Italija, Irska, Engleska, Kina, Japan i brojne druge države Europe i svijeta imaju nacionalne i regionalne institute za šport koji surađuju sa drugim športskim organizacijama, domaćim i među-narodnim - savezima, klubovima, sveučilištima, zdravstvenim i svim drugim institucijama, s kojima rade na stvaranju zajedničkih baza znanstvenih radova i svega onoga što može doprinijeti boljem stan-dardu športaša svih razina kvalite-te, starosti, afiniteta i sl.

Iako se djelokrug nacionalnihšportskih instituta razlikuje po budžetima, broju zaposlenih, viziji i misiji, većina njih bavi se temati-kom športskog treninga, športske medicine, športske psihologije, psi-hoterapije, farmakologije, razvo-jem novih informatičkih aplikacija,

tehnologija, unaprjeđenju zako-nodavnih okvira vezanih uz šport, modela kvalitetnijeg financijskog upravljanja športskim sustavima, edukaciji trenera i administrativ-nih športskih stručnjaka, organiza-tora športskih priredbi, rukovodi-telja športskih objekata, športskih novinara i tako dalje.

Budući da se radi o institucijama koje nisu vezane niti uz jedan šport posebno, već uz cjelokupni šport i sve njegove segmente, takvi in-stituti redovito ugošćuju najbolje stručnjake iz cijelog svijeta s ciljem da svoje znanje prenesu trenerima i drugim stručnjacima svih športova.

Pitanja športske etike, socijalne uključenosti, međusobne suradnje športaša različitih športova, ali i brojna pitanja vezana uz talentira-nu djecu, prepoznavanje njihovog kreativnog potencijala, stvaralač-kog zanosa, ljubavi prema športu i odgovornosti prema cjelokupnoj zajednici, pa čak i razvoj duhovno-sti uz pomoć športa (što je slučaj kod Instituta za šport, duhovnost i razvoj koji djeluje u sklopu Sveuči-lišta Neumann u Philadelphiji), tek su neka od područja interesa naci-onalnih športskih instituta.

Osim što športašima nastojiomogućiti da na dispoziciji imaju svu potrebnu materijalnu i stručnu pomoć, jedan od, usudio bih se reći, najorganiziranijih nacionalnih športskih instituta, AIS (Australski institut za šport), itekako vodi ra-čuna ne samo o uvjetima treninga i potrebama športaša visokih perfor-mansi, već i o njihovim obvezama prema društvenoj zajednici.

Primjerice, elitni športaši prije pojavljivanja u medijima prola-ze tečaj gdje nauče kako poruke i spoznaje do kojih su došli kroz šport, mogu uz pomoć medija naj-kvalitetnije prenijeti u javnost. Uz brojne društveno koriste aktivnosti

ZNANOST I ŠPORT

Kineziološki fakultet nema naročito značajan utjecaj na donošenje ključnih odluka o tome treba li društvo šport promatrati kroz športski rezultat ili kroz mogućnost ostvarivanja brojnih društvenih dobrobiti

■ 45 ■ OLIMP

kojima rukovodi AIS, kroz program Lifeline („Linija života“), bivši i aktualni vrhunski športaši skrbe o soci-jalno ugroženim kategorijama, mentalno bolesnim gra-đanima, potiču senzibilitet javnosti prema ugroženim kategorijama ljudi, umanjuju stigme oko mentalnih i brojnih drugih bolesti.

Neovisno o tome, djeluju li instituti športa ili zavodi u sklopu Sveučilišta i visokoškolskih obrazov-nih institucija, kao što je to primjer u Hrvatskoj, ili dje-luju samostalno, a kroz suradnju s obrazovnim i drugim institucijama generiraju novu vrijednost, sigurno je da će daljnja evolucija športa biti vezana uz brzinu i kvali-tetu povezivanja sustava športa sa drugim institucijama društva u zemlji i inozemstvu.

Jednako tako, usudio bih se zaključiti, ako doista uz pomoć športa želimo stvoriti zdravo i prosperitetno društvo, prepoznavanje, selekcija i priprema športaša neće samo biti odgajanje budućih športskih prvaka, već i odgajanje kvalitetnih ljudi koji će sreću i životno ispunjenje pronalaziti u tome da dio svog vremena, znanja, karizme i vizije prenesu na buduće generacije. Na djecu koja tek trebaju prepoznati svoje potencijale, postati najbolja verzija sebe, ali i na ostale, pomalo za-boravljene pripadnike društva, kojima susret sa bivšom športskom zvijezdom pomaže da u njima oživi duh po-bjednika, da ne posustaju u svakodnevnoj borbi koja se zove život.

National Sports Institutes

In their wish to reach a compro-mise between individual and collecti-ve interests, between current successes and long-term effects, nu-merous countries of the world established the national sports institutes. Although their scope varies by budget, number of employees, vision, mission, most sports institutes deal with the topic of sports training, linking the sports system with numerous other national and international institutions, collecting scien-tific papers from around the world, integration of athletes into social life, training of coaches and sports staff, exploring new technologies, etc.As national sports institutes do not advocate the interest of one sport or group of sports, but of sports as a whole, they are not influenced by local sports and other policies, they generate enough knowledge, time and energy to produce quality studies and come up with numerous answers related to gifted athletes, athletes’ dual career, development of sports in terms of impro-ving the legislative, financial, psychological, social and other frameworks.Besides one of the most organized national sports institutes - the Australian Institute of Sport, there are also high quality institutes that operate in the United States, Canada, China, Italy, Denmark, Hong Kong, China, England, Ireland, Austria and many other countries in Europe and in the world.Miroslav Hrženjak

OLIMP ■ 46 ■

Piše: SAŠA CERAJ

Jednako kao i prije 56 godina, Japan će od Olimpijskih igara ponovo učiniti „tehnološke igre“ koje će utjecati na razvoj japanskog društva, na buduće domaćine Olimpijskih igara, na športska natjecanja, ali i svijet i njegov tehnološki napredak u cjelini

■ 47 ■ OLIMP

Nešto više od pola godine dijeli nas od početka Olimpijskih igara u To-kiju 2020.; Igara koje će

kao i one prethodne u istom gradu, održane 1964. godine, drastično promijeniti Japan kao državu.

Prema najavi Organizacijskog odbora Igara XXXII. Olimpijade, Olimpijske igre 2020. biti će najino-vativnije do sada, a oslanjat će se na tri temeljna načela koja će izmijeniti svijet: stremljenje k višim ciljevi-ma i postizanje najboljeg osobnog dosega, jedinstvo i prihvaćanje ra-zličitosti te stvaranje ostavštine za budućnost.

Iako ova načela naoko izgledaju kao dobro zvučeći politički metaje-zik, kada se radi o Japanu ne treba ih olako shvatiti. Naime, iza navedenih popularnih slogana pretvorenih u formu, skriva se – još zasad – bom-bastični sadržaj koji će 2020. revolu-cionirati Igre, Japan, te „pogurnuti“ Svijet u novom smjeru, posebice onom tehnološkom.

Ono što je posebno zanimljivo je to što će će Tokio tehnološki zamah bazirati na postojećim športskim borilištima izgrađenima za Igre 1964., poput Nippon Bu-dokkana za džudo, parka Baji Koen za konjičke športove i nacionalne gimnazije Yoyogi za rukomet. A to-kijski nacionalni stadion - na kojem će se održavati ceremonija otvaranja i zatvaranja te atletska natjecanja - bit će u potpunosti preuređen i zamijenjen novom arenom.

Japan je prva država koja je or-ganizirala i predstavila Olimpijske

igre Aziji, organiziravši Igre 1964. (ljetne Tokio), 1972. (zimske Sappo-ro), 1998. (zimske Nagano) i sad, eto, 2020. (ljetne, ponovno Tokio).

Upravo ljetne Olimpijske igre odr-žane u Tokiju 1964. godine predstav-ljale su snažan tehnološki napredak uvevši cijeli niz revolucionarnih ideja koje su sve redom uspješno provedene te predstavljaju ostavšti-nu i podlogu za Igre nakon 56 godina. Noviteti uvedeni za Igre 1964. bili su satelitski TV prijenos, nova motka od staklenih vlakana (fiberglasa) u dis-ciplini skok s motkom, dodirne ploče za mjerenje vremena smještene u bazenima za plivanje i nova podloga za trčanje u atletici – predstavljajući time odskočnu dasku za nove Igre koje su i dočekane 2020. godine.

U jeku hladnoga rata između So-vjetskog Saveza i Sjedinjenih Ame-ričkih Država i na samom početku

MEĐUNARODNI OLIMPIJSKI POKRET

U susret „tehnološkim“ Igrama

„ratova zvijezda“ započetih 1957. Sputnikom (umjetnim satelitom lansiranim u Zemljinu orbitu koji je otvorio mogućnost korištenja sateli-ta u komunikacijske svrhe) te samo godinu dana prije početka Olimpij-skih igara u Tokiju 1964., lansiran je i američki komunikacijski satelit Syncom II.

Uloga navedenog satelita bila je omogućiti telefonsku ko-munikaciju diljem svijeta - što nije prošlo neopaženo od Organizacij-skog odbora Igara 1964. - te je Tokio kontaktirao s Wasingtonom s upi-tom može li se provesti prijenos TV signala putem satelita i na taj način omogućiti, po prvi puta u povijesti, simultano TV praćenje Olimpijskih igara na više kontinenata.

Nakon premještanja i testiranja satelita Syncom II s pozicije iznad

OLIMP ■ 48 ■

Atlantika nad Pacifik, te prilagodbe potrebnih radio frekvencija, lansiran je Synocm III koji je po prvi puta omogućio gledateljima od SAD-a, preko Kanade, Europe pa sve do Azi-je, uživo praćenje Olimpijskih igara na malim ekranima. Ono što se da-nas podrazumijeva, prije 56 godina predstavljalo je revoluciju u komu-nikacijskom smislu i novi iskorak u tehnologiji čije plodove svijet i u 21. stoljeću i dalje koristi.

Motka od staklenih vlakana (fiberglasa) u disciplini skok s motkom, prošla je dalek put u pogledu materijala i pri-mjene. Kao disciplina uvedena je u drugoj polovici 19. st. u SAD-u i Europi. U početku je korištena kao drvena ili bambus motka, dok istin-ski kuriozitet predstavlja vizionarski pristup Pierrea de Coubertina koji je skok s mot-kom uvrstio u program prvih mo-dernih Olimpijskih igara održanih u Ateni 1896. godine.

Od predstavljanja na prvimIgrama, skok s motkom započeo se snažnije razvijati te je od bambusa, pa preko metalnih motki i različitih vrsta doskočišta, na kraju - zahvalju-jući upravo NASA-inom razvoju sve-mirske tehnologije - došao do motke od staklenih vlakana (fiberglasa).

Revolucionarnost materijala ogledala se prvenstveno u poveća-noj fleksibilnosti, a samim time i oslobađanju veće količine kinetičke energije od one kod bambusa i meta-la, omogućivši savijanje motke od 45 stupnjeva na novih 90 stupnjeva što je pak rezultiralo dosezanjem visina iznad pet metara (posebice športa-šima poput Freda Hansena, zlatnom olimpijcu koji je postavio novi svjet-ski rekord od 5,28 metara, a koji je danas povećan za gotovo jedan metar djelomično zahvaljujući i materijali-ma uvedenim 1964.).

S druge strane, Olimpijske igre u Rimu 1960. godine upozorile su na delikatnost sustava i mogućnost ljudske pogreške u procesu mjere-nja, pa su na Olimpijskim igrama u Tokiju 1964. po prvi puta predstav-ljene ploče za mjerenje vremena u plivanju, a koje su postavljene u modificirane bazene za tu namjenu, svjedočeći još jednom izraziti tehno-

loški napredak koji su Igre u Tokiju te godine omogućile.

Uz navedene izmjene Igre su predstavile i iskorak na području podloge za trčanje koja će s vreme-nom osigurati i izmjene na području športske obuće (šprinterice s kraćim čepovima), a samim time biti i do-brim dijelom odgovorne za spušta-nje ispod čarobne brojke od 10 se-

kundi u trčanju na 100 metara (Meksiko 1968.; Jim Hines

9.95 sekundi na tartanskoj podlozi, čime je srušen rekord star 15 godina).

Danas kroz više najava znamo kako će Igre 2020.,

putem revolucionarnih

tehnologija, donijeti inovacije na ši-rokom rasponu područja - počevši od 5G platforme koja otvara put razvoju gigabajtne internetske povezanosti i propusnosti, novih mobilnih rješenja i umjetne inteligencije (AI), te inova-tivnih rješenja za imersivno-virtual-ne medije, pametne gradske aplika-cije i napredne usluge emitiranja.

Značajan iskorak uvesti će se putem 3D praćenja športaša (3DAT) tehnologije kojom će se omogućiti potpuno novo iskustvo povezanosti navijača i športaša, zasnovanog na tzv. kompjuterskom vidu i umjetnoj inteligenciji što će gledateljima omogućiti napredno iskustvo praćenja športskih natjeca-nja u realnom vremenu.

U skladu s umjetnom inteligenci-jom, možda najočekivaniji trenutak biti će predstavljanje futurističkih robota koji će pomagati gledatelji-ma, športašima i službenom osoblju. Međutim, uz pružanje pomoći ljudi-ma, roboti će također moći prenositi zvuk i sliku sa športskih borilišta na udaljene lokacije te time omogućiti gledateljima iskustvo gledanja „s terena“.

Robotizirane će biti i maskote Iga-ra 2020., Miraitowa i Someity, čiji razvoj potpisuje Toyota, a zadatak im je dočekat športaše i posjetitelje pri čemu će reagirati ljudskim po-kretima, poput rukovanja, mahanja te raznih izraza, mimike i ekspresija

lica. Sve navedeno, uključujući i pre-poznavanje ljudi, robotima će omo-gućiti posebne kamere postavljene na njihovim čelima, ali potrebno je reći kako maskote Igara nisu jedini roboti koji će „raditi“ na Olimpijskim igrama u Tokiju.

Robot T-HR3 dolazi iz obitelji hu-manoidnih robota koji će odašiljati zvuk i sliku sa športskih borilišta ro-botima na udaljenim lokacijama koji će pak, ne samo prenositi iskustvo „prisutnosti uz teren“ gledateljima – već čak i oponašati kretnje robota uz teren.

Treći model robota biti će T-TR1 koji dolazi iz obitelji robota virtu-alne mobilne stvarnosti, a razvio ga je Toyotin institut iz SAD-a. Ovaj model biti će opremljen kamerom i

MEĐUNARODNI OLIMPIJSKI POKRET

velikim ekranom te će na taj način omogućiti gledateljima koji neće moći biti prisutni uz teren, osjećaj prisutnosti i gotovo identičnog, ali virtualnog osjećaja sudjelovanja na Igrama i to posebno putem moguć-nosti vođenja konverzacije, odnosno razgovora između dviju lokacija.

Četvrti model robota koji će „služiti“ na Igrama biti će FSR (Fi-eld Suport Robot) čiji će zadatak biti samostalno prikupljanje rekvizita u atletskim bacačkim disciplinama poput koplja, kugle, diska i kladiva. FSR je opremljen takvim progra-mom koji mu omogućuje izračuna-vanje optimalnog puta sakupljanja

i prijenosa rekvizita, pri čemu će moći izbjegavati prepreke i znatno skratiti vrijeme donošenja bacačkih rekvizita, a što je prije bila zadaća povjerena ljudima. Kako bi na Igra-ma roboti bili na „visini zadatka“, organizatori namjeravaju provesti 56 različitih testnih športskih na-tjecanja do mjeseca svibnja 2020. s ciljem otklanjanja bilo kakve mogu-će pogreške.

Jednako kao i prije 56 godina, Japan će od Olimpijskih igara pono-vo učiniti „tehnološke igre“ koje će utjecati na razvoj japanskog društva, buduće domaćine Olimpijskih igara, športska natjecanja, ali i svijet i nje-gov tehnološki napredak u cjelini.

Korištenje sto posto obnovljivih

izvora energije, zatim male količine plemenitih kovina zlata, srebra i bronce prikupljenih s mobilnih te-lefona koje će se ugrađivati u 5000 medalja, recikliranje 99 posto mate-rijala koji će se koristiti na Igrama, pružanje usluga taksi vožnje bez i sa vozačem koji će koristiti pamet-ne telefone za otključavanje vrata vozila i plaćanje putovanja, široka prisutnost robota i robotizacija Iga-ra – samo su neki od noviteta koji će dočekati kako gledatelje odnosno navijače, tako i športaše i njihovu pratnju, kao i sve druge sudionike.

Kao što je svaka tehnološka revolucija bila nezaustavljiva – po-čevši od prve 1784. godine koja je započela inovacijom parnog stroja, preko druge 1870. koja je donijela novu podjelu rada, električnu ener-giju i masovnu proizvodnju, zatim treće 1969. koja je donijela razvoj elektronike, informatizacijske teh-nologije i automatizirane proizvod-nje, do četvrte koja je definitivno uvjetovana digitalnom revolucijom i donijet će virtualno-tjelesno povezi-vanje poznatije pod nazivom umjet-na inteligencija (koja se već obilato koristi u raznim oblicima, poput ovih na Igrama 2020. do onih, skri-

venijih od očiju javnosti s punom izraženijim terminirajućim

učincima), tako će i napre-dak na polju robotizacije

ljudske svakodnevice predstavljati još jedan

„automatizam“. Prednosti koje teh-

nologija donosi svakako su značajne i potrebite, međutim, vrlo je važno ne ispustiti iz vida činjenicu da je svaki napredak dobar dokle se nalazi u službi čovjeka i njegova općeg dobra.

Da postoje bojazni od negativnog zamaha na području umjetne inteli-gencije ponajprije je vidljivo iz izjava svjetskih autoriteta na tom polju pa se u skladu s tim možemo samo nadati da nije „prekasno“ i da je Elon Musk u krivu, baš kao i u ožujku 2018. preminuli britanski eminen-tni znanstvenik i profesor Stephen Hawking koji je smatrao da bi pu-nina razvoja umjetne inteligencije mogla značiti kraj ljudske rase.

LITERATURA:www.olympic.org

Technological Olympics Games

Tokyo Olympics are getting closer and these Games, like the previous ones held in 1964, will dramatically change Japan as a state. According to the announce-ment of the Organizing Committee of the Olympic Games, these will be the most innovative Olympic Games so far, and will rely on three fundamental principles that will change the world: striving for higher goals and achieving the best personal reach, unity and embracing diversity, as well as creating a legacy for the future.Olympic Games held in Tokyo in 1964 represented a powerful technological advance, introducing a whole series of revolu-tionary ideas that were successfully implemented and represent the legacy and foundation for these Games that will be held 56 years later.The innovations introduced for the Tokyo Olympics 1964 were satellite TV tran-smission, a new fiberglass pole for pole vault, time-measuring touch screen panels placed in the pools, and new athletics pad, all of which represented a foundation for the new 2020 Olympics.Today we know that 2020 Olympics will, through revolutionary technologies, bring a wide range of innovations in many areas - starting with a 5G platform that paves the way for the development of gigabyte internet connectivity and bandwidth, new mobile solutions and artificial intelligence (AI), as well as innovative immersive virtu-al media solutions, smart city applications and advanced broadcasting services.Just like 56 years ago, Japan will turn the Olympic Games into “Technological Games”, which will influence the deve-lopment of Japanese society, the future hosts of the Olympic Games, sports competitions, but also the world and its technological progress as a whole.Use of 100% of energy from renewable sources, then small quantities of precious metals gold, silver and bronze collected from mobile phones to be installed in 5,000 medals, then recycling 99% of ma-terials to be used at the Games, providing taxi services without and with a driver that will use smartphones for unlocking vehicle doors and paying for the drive, widespread presence of robots and the robotization of the Olympic Games - are just some of the novelties that will welco-me the spectators, athletes and all other participants of the Games.Saša Ceraj

■ 49 ■ OLIMP

Prednosti koje tehnologija donosi svakako su značajne i potrebite, međutim, vrlo je važno ne ispustiti iz vida činjenicu da je svaki napredak dobar dokle se nalazi u službi čovjeka i njegova općeg dobra

OLIMP ■ 50 ■

NASTANAK MODERNOG ŠPORTA: CURLING

Curling je jedan od onih športova koji u Hrvatskoj nemaju neku tradiciju, pa među našim ljudima

njegovo spominjanje najčešće izaziva podizanje obrve i pitanje - „Kakav je to uopće šport?“.

Još kad tome pridodamo da je jedan od rekvizita u igri i metla, jasno je da svima neupućenima ta aktivnost ne djeluje previše atrak-tivno ili zahtjevno. No, curling ne samo da je ozbiljan natjecateljski šport koji mnogi igrači vani pro-fesionalno treniraju, te jedan od najpopularnijih športova u Kanadi, već uz svoje ime nosi i pridjev koji mnogi športovi silno žele, a to je – olimpijski šport.

Krenimo od početka. Domovina curlinga po svemu sudeći je Škot-ska (makar se otprilike u isto vri-

jeme igra javlja i u Nizozemskoj), a razdoblje u koje smještamo njegov nastanak je 16. stoljeće. Naime, iz-među 1500. i 1800. godine, prosječ-ne temperature na sjeveru Europe bile su znatno niže nego u prethod-nim razdobljima, a najhladnija faza (takozvano „malo ledeno doba“) trajala je od 1550. do 1700. godine.

Znamo da su u tom razdoblju mnogi ljudi na sjeveru svoje slo-bodno vrijeme provodili u aktivno-stima na ledu - klizanju, sanjkanju, plesanju, šetnji i različitim igrama. Jedna od tih igara bio je i curling, koji danas kao definirani šport izgleda tako da dvije četveročlane momčadi nastoje uz pomoć četki ili metli smjestiti po osam granitnih kamena što bliže cilju označenom na ledenoj površini. Nadimak za

Piše: ANA POPOVČIĆ

Curling ne samo da je ozbiljan natjecateljski šport koji mnogi igrači vani profesionalno treniraju, te jedan od najpopularnijih športova u Kanadi, već uz svoje ime nosi i pridjev koji mnogi športovi silno žele, a to je – olimpijski šport

■ 51 ■ OLIMP

ovu igru preciznosti i strategije je „šah na ledu“, iako bi nama bliža usporedba bila – boćanje na ledu.

Najraniji, no dijelom osporavani, dokaz o postojanju curlinga je ka-men za curling iz 1511. godine koji je slučajno pronađen u Škotskoj prilikom isušivanja jednog jezerca. Postoje neke naznake da je natpis na kamenu nastao dosta kasnije, ali taj se kamen - kao najstariji dokaz o curlingu - danas čuva u muzeju u Stirlingu. Zanimljivo je da se u istom muzeju čuva i navodno naj-starija nogometna lopta (iz 1540.)...

Prvi pisani tragovi o curlingu također dolaze iz Škotske, a odnose se na zapis Johna McQuhina koji je u veljači 1540. godine zabilježio jedan ondašnji dvoboj na ledu. Ko-načno, dvije slike slavnog flaman-skog slikara iz 16. stoljeća Pietera

Bruegela mlađeg, također sadrže pri-kaze igre curling, no bez metli. Bruege-love slike prikazuju igranje curlinga u Nizozemskoj, koja je već spomenuta u kontekstu nastanka ove igre. Naime, u navedenom razdo-blju (a i ranije), Nizozemska i Škot-ska gajile su posebno bliske odnose kroz trgovinu i kulturnu razmjenu; mnogi su se Nizozemci doselili u Škotsku, što je između ostalog vid-ljivo i kroz povijest nizozemskog i škotskog jezika, ali i, primjerice, kroz povijest golfa.

Naziv curling prvi se put spomi-nje u pjesmi Henryja Adamsona iz 1620. godine, također u Škotskoj.

Drugi naziv za igru, koji se još uvijek i danas po-nekad koristi, je - “the roaring game”, zbog zvuka koji proizvodi kretanje kamena po zaleđenim kapljicama vode na površini jezera (roar na engleskom znači - bučiti, rikati).

Najstarijim curling klubom smatra se škotski Kilsyth Curling Club, koji je osnovan 1716., a pripi-suje mu se i izgradnja najstarijeg umjetnog jezerca izgrađenog po-sebno za curling. Ipak, povijesno najvažniji klub je, također škotski, Royal Caledonian Curling Club koji je (prema Međunarodnom olimpij-skom odboru) definirao prva služ-bena pravila športa.

Olimpijski šport s metlom

Najstariji kamen za curling na svijetu

Curling u Chamonixu (1924.)

OLIMP ■ 52 ■

U početku je za igru korišteno obično kamenje koje je na jednoj strani donekle ravno – naravno, bez ručke, različitih veličina, oblika i glatkoće. Neki rani primjerci imali su rupe za prste i palac – slično ku-glama za bowling. U svakom slučaju, igrači su imali prilično ograničenu kontrolu nad tim kamenjem te je puno veću ulogu u svemu imala čista sreća. U škotskom Darvelu tkalci su u slobodno vrijeme igrali curling koristeći kamene utege s tkalačkog stana na koje bi stavljali ručku, a u nekim drugim krajevima eksperimentiralo se i s drvetom ili metalnim posudama ispunjenima ledom.

Od 16. do 19. stoljeća curling je bio vrlo popularan u Škotskoj, jer se igrao vani a klimatski uvjeti zimi bili su vrlo odgovarajući (što danas više nisu). Prvi zatvoreni prostori za igranje curlinga spominju se već u drugoj polovici 19. stoljeća u Manchesteru i Southportu, dok je u

Škotskoj prvi takav prostor sagra-đen 1907. u Glasgowu.

Iz Škotske se igra do kraja 19. sto-ljeća proširila na Švedsku i Švicar-sku, a škotski emigranti donijeli su je i u Kanadu gdje je danas curling najrazvijeniji, premda se sada već igra u cijelom svijetu - od Brazila do Novog Zelanda.

Prvi curling klub u Kanadi, Royal Montreal Curling Club, osnovan je 1807., a postoji i danas. U škotskom Perthu nalazi se i Svjetski curling savez (World Curling Federaton), a zanimljivo je da je svoje djelova-nje taj svjetski savez započeo kao komisija već spomenutog Royal Caledonian Curling kluba koji je definirao prva pravila.

Prvo svjetsko prvenstvo (Scotch Cup) održano je 1959. godine u Škotskoj, u Falkirku i Edinburghu, a pobijedila je kanadska momčad iz Regine (savezna država Sa-skatchewan).

Curling je na Olimpijskim igrama zapravo od samog početka, no vrlo sramežljivo. Na prvim ZOI 1924. u Chamonixu rezultati u cur-lingu nisu bili zavedeni u službeni izvještaj sve do 2008. Naime, sve do tada, to se prvo natjecanje treti-ralo kao demonstracijski, odnosno pokazni olimpijski šport.

Demonstracijski olimpijski špor-tovi službeno su na Olimpijske igre uvedeni 1912. i postojali su do 1992.

NASTANAK MODERNOG ŠPORTA: CURLING

Najraniji, no dijelom osporavani dokaz o postojanju curlinga je kamen za curling iz 1511. godine koji je slučajno pronađen u Škotskoj prilikom isušivanja jednog jezerca

godine. To su športovi u kojima su natjecanja na Igrama organizirana u svrhu promocije određenog špor-ta koji nije na službenom progra-mu. Medalje s tog natjecanja nisu službene medalje niti se tretiraju kao olimpijske, no najčešće izgleda-ju jednako - samo manjih dimenzi-ja. Većina demonstracijskih špor-tova su neobični i manje poznati športovi koji su se na OI pojavili samo jednom u tom neslužbenom obliku (npr. puštanje zmajeva, le-tenje balonom, ribolov, spašavanje, utrkivanje golubova, polo na bici-klima, dvoboji pištoljima, skijanje na vodi, sanjkanje sa psima, zrako-plovstvo, kabaddi, pelota, itd.).

Na ovom mjestu svakako treba spomenuti i srodan šport vrlo sli-čan olimpijskom curlingu - bavar-ski curling (Eisstockschießen ili ice stock sport), koji je također u dva navrata bio demonstracijski šport na ZOI – iz razumljivih razloga bilo je to onda kada su Igre održane u Bavarskoj (1936. u Garmisch-Par-

tenkirchenu) i vrlo blizu Bavarske (1964. u Innsbrucku).

Nezanemariv je broj športova (među njima je i curling), koji su od demonstracijskih postali službeni olimpijski športovi (odbojka, judo, taekwondo, badminton), a možda najneobičniji je slučaj tenisa. Na-ime, tenis je od početka modernih olimpijskih igara (1896. Atena) bio službeni šport, onda je 1928. maknut sa službenog programa (radi proble-ma oko amaterskog/profesionalnog statusa), pa je 1968. i 1984. bio de-monstracijski šport, da bi se 1988. ponovno vratio u službeni program.

Na sličan način je curling (sada kada je prvo natjecanje 1924. priznato za službeno) na prvim ZOI bio na programu, već na sljedećim Igrama maknut je s programa, da bi nakon toga 1932. u Lake Placidu, 1988. u Calgaryju i 1992. u Alber-tvilleu bio demonstracijski šport. Konačno od 1998. i OI u Naganu postaje službeni zimski olimpijski šport.

Od (ponovnog) uvođenja cur-linga na olimpijski program 1998., najuspješnija država u tom športu je Kanada. Također od 1998. po-stoje natjecanja u muškoj i ženskoj konkurenciji, a mješovita, muško-ženska kategorija uvedena je 2018. na ZOI u Pyeongchangu.

LITERATURA:AA. VV. Enciklopedija fizičke kulture, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1977.https://www.scottishcurling.org/curling-history/history-of-the-game/https://en.wikipedia.org/wiki/Curling http://flemish.wp.st-andrews.ac.uk/2016/02/15/613/ https://curling.hr/ hrvatski-curling-savez/

Olympic sport with a broom

Curling is one of those sports that do not have a tradition in Croatia, which is why among our people its mentioning most often raises an eyebrow and a question: “What kind of sport is it anyway?”Furthermore, when we add that one of the game props is a broom, it is clear that to all those unfamiliar with this sport this activity does not seem too attractive or de-manding. But curling is not only a serious competitive sport that many players abroad train professionally and one of the most popular sports in Canada, but also carries with its name the adjective that many sports strongly want, and that is - Olympic sport.Homeland of curling is by all accounts Sco-tland (though at about the same time the game emerged in the Netherlands), and the period in which we locate the emergence of the sport is the 16th century. Specifically, between the years 1500 and 1800, average temperatures in northern Europe were much lower than in the previous periods, and we know that during the mentioned period many people in the north spent their free time in activities on ice - ice-skating, sledding, dancing, walking and various games. One of those ice games is curling.From Scotland, the game spread to Sweden and Switzerland by the end of the 19th century, and Scottish emigrants brought it to Canada, where curling is most developed today, even though it is now being played all over the world - from Brazil to New Zealand.Curling competition at the first Winter Olympic Games in 1924 was recognized as official. Curling was removed from the program at the next Games and afterwar-ds – at the Lake Placed Olympics in 1932, Calgary Olympics in 1988 and Albertville Olympics in 1992 - it was a demonstration sport. Finally, since 1998 and the Olympics in Nagano curling became the official winter Olympic sport.Ana Popovčić

■ 53 ■ OLIMP

www.myporec.com

Istra, Hrvatska

Pripreme profesionalnih sportaša i rekreativaca | Četiri sportska centra | Zatvorena i otvorena igrališta, teniski tereni | Hotelski smještaj i prehrana prilagođeni sportašima | Biciklističke staze

Sve je spremno za vaše treninge u blizini mora.

www.myporec.com

Istra, Hrvatska

Pripreme profesionalnih sportaša i rekreativaca | Četiri sportska centra | Zatvorena i otvorena igrališta, teniski tereni | Hotelski smještaj i prehrana prilagođeni sportašima | Biciklističke staze

Sve je spremno za vaše treninge u blizini mora.

OLIMP ■ 56 ■

ŠPORT NA INTERNETU › karate.hr‹

Godine 2020. karate će prvi put biti i olimpijski šport – vraća se u Japan, ali na tome zasad i osta-

je. Naime, nakon Tokija, u Parizu 2024. više ga nema u olimpijskoj obitelji. Šteta, jer riječ je o drevnom športu koji je vrlo raširen, a biti dijelom olimpijske obitelji svakako znači i dodatnu popularnost. No, Međunarodni olimpijski odbor zasad je nepopustljiv.

Karate je i u nas vrlo popularan i rasprostranjen — s više od 10 000 aktivnih športašica i športaša u 183 kluba, 400 trenera i 130 sudaca, Hrvatski karate savez (HKS) jedan je od najbrojnijih domaćih nacio-nalnih športskih saveza, a karate je zastupljen u cijeloj Hrvatskoj: klubovi, županijski i gradski savezi aktivno djeluju od Vukovara do Dubrovnika, s ponosom ističe pred-sjednik Saveza Davor Cipek.

Procjenjuje da još dosta mladih aktivno trenira karate u na-šim klubovima, ali nisu registrirani kao natjecatelji. To će se uskoro promijeniti jer HKS-a od 1. siječ-nja 2020. uvodi obvezu da članice Saveza moraju registrirati sve svoje članove, pa će se sadašnja brojka vjerojatno znatno povećati. A time i gužva u dvoranama, koja nikome ne smeta.

Naime, na domaćim turnirima u prosjeku sudjeluje oko 500 na-tjecatelja pa se često događa da se dvije domaće priredbe iz službenog kalendara održavaju isti vikend — primjerice jedan turnir u Dalmaciji, a drugi istodobno u Slavoniji. Tada na borilištima u športskim dvo-ranama ima i više od 1000 mladih natjecatelja.

— Ne umanjujući vrijednosti ostalih športova, na temelju ovih brojki i zahtjevnog sustava koji uspješno odrađujemo, svrstavamo se u popularnije i organiziranije nacionalne saveze — veli Cipek.

Hrvatski karate savez bio je jedna od prvih članica Europske karate federacije koja je još krajem 90-ih imala svoje mrežne stranice. No, priznaje Cipek, s vremenom su se sve manje koncentrirali na važ-nost internetskih stranica te su one u jednom razdoblju bile dosta

Uz mrežne stranice te profile na Facebooku i Instagramu, Hrvatski karate savez napravio je korak dalje aplikacijom HKS. Pod pretpostavkom da će za pet godina aplikacija biti instalirana na oko 25 000 pametnih telefona, riječ je o vrlo moćnom mediju kojim se karate i aktivnosti Saveza dodatno predstavljaju javnosti

Pregledno i informativno: internetske stranice Hrvatskog karate saveza

Nitko više ne može zanemariti društvene mreže: profil na Facebooku

Aplikacija Hrvatski karate savez svakim danom ima sve više korisnika

■ 57 ■ OLIMP

Piše: MARIJANA MIKAŠINOVIĆ

manjkave i neažurirane. Danas se redovito dopunjuju važnim obavi-jestima, najposjećenije su rubrike novosti i rezultati, a tu su i profili na Instagramu (karate.hr) i Facebooku (Hrvatski karate savez — Croatian Karate Union). Iako novca nikad nema dosta za sve, osigurano ga je dovoljno da internetske stranice izgledaju moderno, da se proširuju i da svi posjetitelji mogu pronaći ono što ih zanima.

Osim društvenih mreža, HKSje sa svojim partnerom razvio apli-kaciju za pametne telefone — HKS — koja je dostupna svim članovima Saveza, ali i onima koji su zaintere-sirani za karate, a još nisu izravno uključeni u rad Saveza ili nekog kluba.

— Silno smo ponosni na taj pro-jekt i svaki dan bilježimo sve veći broj instaliranih aplikacija na pa-metnim telefonima — govori Davor Cipek.

Pribroji li se registriranim člano-vima, kojih je 10 000, sve one koji su neizravno uključeni u karate dok prate svoje najmlađe članove na natjecanjima (ponajprije se tu misli na roditelje, braću i sestre te ostale članove obitelji i prijatelje), u Savezu zaključuju, a to je i cilj, da će se aplikacija u idućih dvije do pet

godina instalirati na oko 25 000 pametnih telefona.

Time se karate i sve aktivnosti Saveza približavaju većem broju ljudi, što je odlična promocija u široj javnosti.

Dosadašnjim statistikama o pra-ćenju društvenih mreža, posebno u posljednjih godinu dana, u Savezu su vrlo zadovoljni te u tom smjeru razvijaju dostupnost i izgled i mre-ža i aplikaciju.

Karate kao olimpijski, a onda opet neolimpijski šport bio je svojedobno velika medijska tema. Što Cipek misli o tome?

— Olimpijske igre u Tokiju ostvarenje su sna mnogih generaci-ja karataša, no mnogi od nas u pr-vim trenucima slavlja i radosti nisu bili svjesni što to donosi. Naime, karate se preko noći počeo profesi-onalizirati, u čemu su prednjačile znatno veće zemlje i bogatiji nacio-nalni savezi.

Kvalifikacijski sustav natjecanja športašicama i športašima vrlo je naporan, a nacionalnim savezima i vrlo skup jer se natjecanja održava-ju svih 12 mjeseci godišnje na svim kontinentima.

HKS je, dodaje naš sugovornik, na vrijeme počeo rješavati brojne preduvjete kako bi se naše najbolje seniorke i seniori kvalificirali za Tokio. Pritom naglašava izniman odnos i suradnju s Hrvatskim olim-pijskim odborom i njegovim struč-nim službama, kojima u ime karate obitelji iskreno zahvaljuje.

Već je sam status olimpijskogšporta pridonio povećanju zanima-nja mladih za treniranje, a Cipek vjeruje da će pravu popularnost do-datno dobiti ako se netko od naših športašica i športaša kvalificira za Tokio i postigne rezultat kojem se u Savezu nadaju i za koji vjeruju da je ostvariv.

— Mislim da bi to bio najljepšidar svim članovima HKS-a koji će 2020. obilježiti i proslaviti uspješ-nih 50 godina rada i postojanja — kaže predsjednik Saveza.

Rezultati s velikih međunarod-nih natjecanja, koji se poprate u sve brojnijim medijima svih vrsta, uvijek utječu na povećanje zani-

manja djece za neki šport, pa tako i karate. Primjerice, nakon osvajanja zlatnog odličja Ivana Kvesića na Svjetskom seniorskom prvenstvu u Madridu 2018. godine, HKS je naručio statističko izvješće da bi se doznalo koliko je medijski, i Savez i šport, bio zastupljen u javnom prostoru u tom razdoblju. Rezulta-ti su bili iznimno pozitivni i većina je članica HKS-a registrirala više novih natjecatelja nego je to uobi-čajeno.

Svim svojim aktivnostima, pa tako i mrežnim, Savez ujedno po-pularizira karate, taj bazični šport koji razvija samopouzdanje, disci-plinu, kontrolu svijesti, razvija sve motoričke i funkcionalne sposob-nosti. Strategiju daljnjeg razvoja ima, ima i visokoobrazovane, struč-ne i marljive ljude s idejama, tvrtke koje mu pomažu u radu… Nastup u Tokiju bio bi lijepa nadogradnja svemu tome.

Karate smartphone app

Karate is very popular and widespread in Croatia - with more than 10,000 active female and male athletes in 183 clubs, 400 coaches and 130 judges the Croatian Karate Federa-tion (HKS) is one of the largest Croatian national sports federations.As one of the first members of the Eu-ropean Karate Federation, the Croatian Karate Federation has its own website karate.hr - regularly updated with impor-tant announcements (the most visited sections are news and results) - since late 90’s, as well as profiles on Insta-gram (karate.hr) and Facebook (Croatian Karate Union).In addition to the enhanced social networking activities, the Croatian Kara-te Federation has developed a smartpho-ne application - HKS - available to all the members of the Federation, as well as those who are interested in karate and are not yet directly involved in the work of the Federation or a certain club. The number of app users grows every day, and assuming that it will be installed on about 25,000 smartphones in five years, it is a very powerful medium for further presentation of karate (Olympic sports at the Tokyo Olympics 2020) and Federation activities to the public. Marijana Mikašinović

I Instagram je dio medijskog paketa HKS-a

OLIMP ■ 58 ■

PEDESET GODINA KARATEA U KARLOVCU: od Feitla do PovrženićaAutor: Marijan BakićRecenzenti: Želimir Feitl,s Dario Keča, Ivan PuklavecGodina i mjesto izdavanja: 2019., KarlovacStranica: 136Format: 22,5 x 24,5 cm Uvez: tvrdiNakladnik: Karate klub Karlovac 1969Tisak: Tiskara Pečarić - Radočaj, KarlovacDostupnost i info: Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Gradska knjižnica „Ivan Goran Kovačić“, Karlovac, knjižnica Hrvatskog olimpijskog odbora Cijena: prigodno izdanje

Dok naslov ove knjige jednoznačno otkriva njen sadržaj, podnaslov laicima postavlja enigmu. Srećom, autor je razrješava već u predgo-

voru objašnjenjem da se željelo povezati „one koji su povijesno najvaž-nija karika u lancu postojanja jedne sportske udruge…“, pa su na korica-ma istaknuti prvi i posljednji najuspješniji pojedinac kluba.

Dino Povrženić aktualno je prvo ime Karate kluba Karlovac, a Želimir Žiga Feitl osim što je to bio prvih godina postojanja Kluba, bio je i mno-go više od toga.

Iako u to vrijeme odličan rukometaš kojemu se smiješila prvoligaška karijera u zagrebačkom Medveščaku, Feitl je bio taj koji je 1969. pota-

knuo osnivanje Karate kluba Karlovac. Bio je i prvi karlovački reprezentativac Jugoslavije u karateu, a od sredine ‘70. godina prošlog sto-ljeća i vanjski suradnik tadašnjeg Fakulteta za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu. Bio je i izbornik i trener reprezentacije Jugoslavi-je te direktor Hrvatske karate reprezentacije…

Kako autor navodi, ovo je peta knjiga o povijesti Karate kluba Karlovac, pa se nasto-jalo izbjeći ponavljanje a obogatiti je većim

brojem fotografija koje su za potrebe ove knjige izašle iz privatnih, fo-toreporterskih i inih arhiva kako bi ostale ovjekovječene između korica.

Iako donosi i kratak pregled karatea u svijetu i Hrvatskoj, monografija je prvenstveno podsjetnik na djelovanje Kluba, razvojni put karatea u Karlovcu te na sve one koji su u karlovačkom karateu ostavili trag.

„Nemamo dvoranu, nemamo sredstva ali imamo volju i ideje.“, za-pisao je Zdravko Lipošćak u svojim sjećanjima na prve dane stvaranja Kluba. U tim sjećanjima ostaje i podatak da u početku zanimanje za karate u Karlovcu i nije bilo veliko. Ipak, ujesen 1969. klub je brojio 80 članova među kojima i šest djevojčica.Ženska sekcija počela je organi-zirano djelovati 1973. a okupljala je više od 30 djevojaka.

Osim državnog reprezentativca Želimira Feitla, sedamdesete su iz-njedrile i nekoliko republičkih odnosno reprezentativaca Hrvatske iz redova Karlovčana.

U svom povijesnom dijelu monografija prati ligaška natjecanja, uspjeh na turniru u Grčkoj krajem 1985., upoznaje čitatelja s čelništvom i trenerima karlovačkog kluba, podsjeća na činjenicu da su se članovi kluba među prvima odazvali pozivu u Domovinski rat…

Ratne i poratne godine donose novu generaciju i nove uspjehe kar-lovačkih karataša. Vjesnik novog vala, Mladen Vulović, osvaja broncu na kadetskom europskom prvenstvu 1994., a monografija kronološki bilježi sve uspjehe, imena i crtice o istaknutim članovima kao i činjenicu da karate dolazi na listu prioritetnih sportova Grada.

Iako je mijenjao ime, Karate klub Karlovac vrijednim ostvarenjima i iznimnim pojedincima ostao je prepoznatljiv simbol grada tijekom po-lustoljetnog trajanja.

DOMAĆI TEREN: Sociokulturno istraživanje hrvatskog sportaAutor: Ozren BitiRecenzenti: dr. sc. Ivan Đorđević, dr. sc. Marko Mustapić Godina i mjesto izdavanja: 2018., ZagrebStranica: 278Format: 14,5 x 20,5 cmUvez: mekiNakladnik: Institut za etnologiju i folkloristiku Oblikovanje i priprema za tisak: Vesna BeaderTisak: DenonaDostupnost: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, sveu-čilišne, gradske i narodne knjižnice u RH, Knjižara Dominović, ZagrebCijena: 100,00 kn

Ova se knjiga bavi hrvatskim športom u razdoblju od osamostalje-nja Republike Hrvatske 1991. godine pa sve do današnjih dana. U

deset poglavlja raspravljaju se raznovrsni fenomeni koji su tvorbeni elementi cjeline imenovane „hrvatskim sportom“. To uključuje športo-ve, športske događaje i aktere športa, ali isto tako i razne prakse, pa i probleme karakteristične za šport u hrvatskom podneblju.

Raspravu o športu u hrvatskom kontekstu otvara poglavlje „Sport, politika i ideologizirana znanost“. Ono donosi promišljanja znanstve-nika iz Hrvatske i njezina okruženja koji problematiziraju ulogu športa u društvu i formiranju/očuvanju nacionalnog identiteta.

U sljedećem poglavlju autor testira uvide hrvatske sociologije športa na podlozi teori-je Pierra Bourdieua, dok u trećem, pričom o držanju ruke na srcu, u knjigu uvodi primjere iz hrvatskog suvremenog športa. Akteri ovog poglavlja, koje tematizira nacionalne identifi-kacije i rituale u sportu, uz teoretičare nacije postaju i vrhunski hrvatski treneri - Ćiro Blaže-vić i Lino Červar.

Četvrto poglavlje propitkuje kategorije na-cionalnog športa putem kategorije športske nacije kao njezina svo-jevrsnog kontrapunkta, pri čemu autor analizira „slovenski skijaški fenomen u kasnosocijalističkoj Jugoslaviji“, a u poglavlje – „Muška retorika i ženska motorika: Očevi i kćeri hrvatskog postsocijalističkog sporta“ – čitateljevu pažnju usmjerava na rodne i dobne identitete, analizirajući primjere športskih postignuća Janice Kostelić i Blanke Vlašić, koji su upozorili da uspjesi nužno ne moraju „biti plod sustava“.

Propitujući politizaciju domaćeg nogometa kroz regionalna trvenja, autor na primjeru transfera Nike Kranjčara iz zagrebačkog Dinama u splitski Hajduk ujedno analizira „ritual dočeka sportaša“.

Prožimanje športa i popularne kulture predmet je sedmog po-glavlja, dok osmim aktualizira temu športskih objekata „kao fizičkih prostora u kojima se odvija igra“ te njihovo odvajanje od te prvotne namjene, čime otvara za 21. stoljeće vrlo zanimljivu temu – „kako se i gdje danas najviše prati, odnosno konzumira sport“, stvarajući odličan uvod u propitivanje fenomena „brzorastuće reklamne industrije koja koristi sport kao atraktivan sadržaj“.

U devetom poglavlju na red dolaze pitanja – „zašto baš pivo dolazi uz nogomet i otkada je tomu tako“? ili zašto muškarci u reklamama „prate nogomet s kauča u dnevnom boravku ne bitno rjeđe no što to čine na stadionu ili u kafiću“?...

Ovu zanimljivu i širokoobuhvatnu studiju športa autor zaključuje otvaranjem još jednog fenomena – sportskog klađenja - pa zaključuje da se ono „približava radu i poduzetništvu u širem smislu“ a „pred-stavlja i specifičnu reakciju na izazove društveno-političkog i gospo-darskog trenutka“.

ŠPORTSKA PUBLICISTIKA

■ 59 ■ OLIMP

JOSIP ČORAK: Hrvački as iz Like Autor: Eduard HemarGodina i mjesto izdavanja: 2018., ZagrebStranica: 208Format: 17 x 24 cmUvez: tvrdiNakladnici: Libera Editio i Hrvački klub LikaOblikovanje i priprema za tisak: Alan Čaplar – Urednik d.o.o.Tisak: OG grafika d.o.o.Dostupnost: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, sveučilišne, narodne i gradske knjižniceCijena: 150,00 kn

Kad je o biografiji Josipa Čorka riječ možda je najbolje krenuti od kra-ja, od sukusa koji bi glasio: osvajač srebrne medalje na Olimpijskim

igrama 1972. u Münchenu, trećeplasiran s reprezentacijom Jugoslavije na svjetskom prvenstvu 1970. u Edmontonu, europski prvak i osvajač trećeg mjesta momčadski s europskog prvenstva u Modeni 1969. te dva treća mjesta, pojedinačno i momčadski, s EP 1970.; nositelj bron-ce s Balkanskih igara 1966., dva srebra (u grčko-rimskom i slobodnom stilu) s Mediteranskih igara u Tunisu 1967. te zlatne medalje s Igara u Izmiru 1971. Osvajač je Trofeja šampiona 1970. i 1971. i najuspješniji hrvatski hrvač na pojedinačnim prvenstvima Jugoslavije prema broju

osvojenih seniorskih naslova u oba stila. No, time su iscrpljena tek najviša postignuća

u njegovoj seniorskoj karijeri. Veteranska riznica sadrži 22 medalje sa svjetskih (16), europskih (1) i balkanskih (5) prvenstava u hrvanju, džudu i atletici, a može se pohvaliti i činjenicom da je bio najuspješniji svjetski hrvač-veteran i dobio niz prestižnih športskih nagrada.

Sukus je to koji ne daje naslutiti životni start Josipa Čorka rođenog 1943. u Rastoki kraj Smi-

ljana te odraslog u neimaštini bez oca Pave koji je u trenutku Josina ro-đenja već mrtav. Josip je bio peto i najmlađe dijete. Poslije je dobio još dva polubrata i polusestru, a majka mu je drugi put ostala udovicom 1950., u selu bez struje i u poraću u kojem se mnogo više oskudijevalo no što se imalo.

Stranice knjige prate Josipovo preseljenje rođaku u Gospić, školova-nje za soboslikara i početke treniranja hrvanja, prvu priliku za afirmaci-ju 1961. i prvu pobjedu. Potom, i prvu medalju, brončanu, s juniorskog prvenstva Jugoslavije 1962. Zatim, ponudu za prelazak u Karlovac i splet okolnosti kojim je „promašio“ Karlovac i stigao u Zagreb.

U Zagrebu je naišao na kolegu koji mu je pronašao posao, privre-meni smještaj i preporučio ga u Hrvački klub Lokomotiva. Uslijedilo je odsluženje vojnog roka koji je njegovoj, tad još nepostojećoj karijeri, dao zamašnjak, priliku koju je ovaj snalažljiv i uporan čovjek iskoristio, pa je, kako autor kaže, u vojsku otišao kao anonimac, a vratio se kao afirmirani sportaš.

Često su okolnosti bile te koje su usmjerile Čorkov put, a početkom 1968. padom na skijanju i viješću da više nikada neće - ne hrvati nego čak ni hodati, gotovo su mu oduzele sve. Gotovo. Jer uz lički inat i osobnu upornost u lipnju 1969. postaje prvakom Europe.

Knjiga prati i Čorkov humanitarni i politički angažman, poslovni i dužnosnički put. Više zanimanja i karijera za koje se uvijek i educi-rao, da bi u 62. godini života, završetkom međunarodnog menadžer-skog studija, okončao formalno obrazovanje. Knjiga govori i o njegovu privatnom životu dajući čitatelju uvid u osobnost i duh proslavljenog olimpijca.

HRVATSKI NOGOMET U DOBA CARA, KRALJA, POGLAVNIKA I MARŠALAAutor: Davor KovačićRecenzenti: dr. sc. Mario Jareb, dr. sc. Ivica ŠuteGodina i mjesto izdavanja: 2019., ZagrebStranica: 384Format: 20 x 26 cmUvez: meki, s klapnamaNakladnici: AGM i Hrvatski institut za povijestOblikovanje i priprema za tisak: AGMTisak: Vjesnik, ZagrebDostupnost: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, sveučiliš-ne, narodne i gradske knjižnice te knjižare u RHCijena: 240,00 kn

Ova monografija donosi prikaz razvoja nogometa, od obične plebej-ske igre (…) do „najvažnije sporedne stvari na svijetu“. Osim razvo-

ja nogometne igre na hrvatskim prostorima, prikazan je i utjecaj raznih političkih i društvenih događaja koji su se odrazili i na odnose u nogo-metu - ističu nakladnici, pa dodaju: „Nogomet se u Hrvatskoj pojavio za Austro-Ugarske Monarhije krajem 19. stoljeća i počeo se razvijati počet-kom 20. (…) kada se ova državna tvorevina počinje raspadati.“, a upravo to razdoblje obuhvaća prvo poglavlje.

Drugo poglavlje vodi nas u Kraljevinu SHS odnosno Jugoslaviju od 1918. do 1941., u osnivanje i premještanje Jugoslavenskog nogometnog

saveza iz Zagreba u Beograd, u položaj nogo-meta i igrača te prvenstva Kraljevine Jugosla-vije u ozračju političkih sukoba Hrvata i Srba. Razdoblje je to začetaka ženskog nogometa i prvog radijskog prijenosa…

Prikaz prilika u nogometu po osnivanju Nezavisne države Hrvatske, zalaganje za amaterizam i ukidanje profesionalizma, te-matizira treće poglavlje u kojem pratimo Nogometnu ligu NDH, međunarodne susrete,

sukobe i represivne mjere prema igračima i nogometnim dužnosnicima kao i okolnosti u kojima se Hajduk našao između aspiracija Italije, NDH i partizana.

U četvrtom smo poglavlju uz hrvatski nogomet u razdoblju od kraja II. svjetskog rata do kraja ’50. godina 20. stoljeća. Pratimo osnivanje i djelovanje Nogometnog saveza Jugoslavije, novih klubova i poslijerat-na prvenstva, svjedočimo novim zalaganjima za amaterizam te pratimo dovođenje i prelaske igrača iz kluba u klub i u inozemne klubove kao i nepravilnosti u jugoslavenskom nogometu tog razdoblja.

Peto poglavlje odnosi se na razdoblje ‘60. godina prošlog stoljeća i uvođenje profesionalizacije u jugoslavenski nogomet, dok su šesto i sedmo rezervirani za pojavu tehnomenadžera i pokušaj reorganizacije jugoslavenskog nogometa na temelju Zakona o udruženom radu te bor-bu za ravnopravne odnose u nogometu u ozračju liberalnih i nacionalnih strujanja sedamdesetih. Tu je i pregled razdoblja jugoslavenskog nogo-meta poslije Tita, prikaz nepravilnosti koje su dovele do kontrole Službe državnog knjigovodstva i afere Šajber, koja je baš kao i navijački inciden-ti obilježila osamdesete.

Osamdesete donose i medicinski i psihološki profil jugoslavenskog nogometaša te prikaz ženskih nogometnih prvenstava.

Epilog je rezerviran za „Prikaz klupskih nogometnih prvenstava u so-cijalističkoj Jugoslaviji s posebnim osvrtom na rezultate „velike četvor-ke“, a da nogomet nije „samo sport“ i da nije „samo igra“ potvrđuje i posljednja rečenica zaključka: „U svim političkim sustavima i društvima u kojima se Hrvatska nalazila u 20. stoljeću nogomet se nije smatrao samo igrom i razonodom, nego često i zamjenom za rat.“

Piše: TAJANA OBRADOVIĆ

OLIMP ■ 60 ■

Braći Sinković FISA-in naslov posade godine

Svjetski i europski prvaci u dvojcu bez kormilara Martin i Valent Sinković, proglašeni su najboljom muškom veslač-kom posadom 2019. godine u izboru Međunarodne veslačke federacije (FISA).

Najtrofejniji hrvatski ve-slači koji su isti naslov osvojili i 2016. (nakon zlatnog odličja s Olimpijskih igara u Riju), u predolimpijskoj 2019. godini osvojili su zlatna odličja na europskom prvenstvu u Luzer-nu i svjetskom prvenstvu u Linzu te osigurali put na Olim-pijske igre u Tokio.

Priznanje im je uručeno na FISA-inoj svečanosti u Lon-donu u studenom ove godine.

Kampanja „Prema suncu“Svjetlosnom projekcijom poruke “300 dana do Tokija”

27. rujna nad zagrebačkim fontanama, a u aranžmanu Hrvatskog olimpijskog odbora i u suradnji sa zagrebačkim Gradskim poglavarstvom, označen je početak HOO-ove kampanje „Prema suncu“ posvećenoj promociji Olimpij-skih igara koje će se održati od 24. srpnja do 9. kolovoza 2020. godine u Tokiju.

Atraktivnom događaju nazočili su ambasador i ambasa-dorica kampanje, 16-godišnji plivač Franko Grgić iz Splita i 24-godišnja taekwondašica Kristina Tomić iz Zagreba, koji su u međuvremenu potvrdili svoj nastup na Igrama.

Tim je povodom glavni tajnik HOO-a Josip Čop na prigodnoj press-konferen-ciji u sjedištu HOO-a izrazio očekivanja da će Hrvatsku u Tokiju predstavljati više od 100 športaša. Pozdravljajući početak kampanje, naglasio je da će se

njome, osim potpore olimpijskim kandidatima na njiho-vu putu do OI, promovirati hrvatski šport, pogotovo novi olimpijski športovi, te dodao da će se u suradnji s partneri-ma, u Hrvatsku unijeti i dašak Japana, njegov kulturološki izričaj te poveznice dviju država i njihovih nacionalnih tradicija.Bogata aktivnostima, HOO-ova kampanja „Prema suncu“, u kojoj glavnu ulogu imaju kandidati i evidentni putnici na Igre, trajat će do završetka Olimpijskih igara u Tokiju, odnosno sve do rujna 2020. godine.

Edukacija lokalnih športskih zajednica o korištenju fondova

U nizu programskih aktivnosti posljednjeg kvartala 2019. godine, Ured za programe sporta na lokalnoj razini Hrvatskog olimpijskog odbora, u zajedništvu sa Središnjim državnim uredom za šport (SDUŠ) posvetio je pozor-nost edukaciji predstavnika lokalnih športskih zajednica o korištenju fondova za sufinanciranje športskih programa poticanja lokalnog športa i športskih natjecanja.

Da je ovakav oblik educiranja poželjan, govori podatak da je skupu, organiziranom u Kninu u studenome ove go-dine, nazočilo više od 70 predstavnika lokalnih športskih zajednica iz članstva HOO-a, uz nazočnost pomoćnika glavnog tajnika HOO-a za programe športa na lokalnoj razini Siniše Krajača (u ime suorganizatora).

U Gradskoj vijećnici, uz domaćina, Zajednicu športova grada Knina, uz potporu Gradskog poglavarstva i gradona-čelnika Marka Jelića, radionicu za prijavitelje na natječaj za sufinanciranje vodila je SDUŠ-ova načelnica Sektora za potporu sustavu športa Martina Jeričević.

Edukativnom skupu prethodilo je izlaganje tehničkog urednika HOO-ova servisa vijesti Sportska Hrvatska Željka Ercega, koji je nazočne upoznao s uređivačkim konceptom ovog servisa u kojima lokalne športske zajednice sudjeluju s dvadesetak posto vijesti i predstavljaju odličan potencijal za bolje razumijevanje potreba športa na lokalnoj razini.

Dopisnica i žig s likom Ante Žanetića

U povodu pet godina od smrti legendarnog nogometaša „Hajduka“ Ante Žanetića, osvajača zlatne medalje na Olim-pijskim igrama 1960. godine u Rimu te srebrne medalje iste godine na europskom prvenstvu u Francuskoj, HNK „Hajduk“ je s Hrvatskom poštom i Hrvatskim društvom olimpijske filatelije i memorabilije izdao prigodnu dopisni-cu s portretom i biografijom legendarnog nogometaša, kao i prigodni žig s likom Ante Žanetića.

Hajduk je više puta bio na prigodnim poštanskim žigo-vima jer su njima obilježene 60., 75., 85., i naravno 100. obljetnica djelovanja, obljetnica obnove na Visu, osvajanje prvenstva 1971., i Kupa 2010. godine.Od pojedinačnih žigova pojavljivali su se Luka Kaliterna, Bernard Vukas, Tomislav Ivić, Leo Lemešić, Ratko Kacian, Andrija Anković, Vladimir Beara, Frane Matošić, Aleksandar Kozlina te sada Ante Žanetić.

Dobitnici Nagrade Franjo Bučar 2019.

Na prigodnoj svečanosti u Maloj vijećnici Hrvatskog sabora, u Zagrebu su 25. studenoga (na dan rođenja Franje Bučara) uručene Državne nagrade za šport “Franjo Bučar” za iznimna postignuća i doprinos u razvoju športa u 2019. godini.

Nagradu za životno djelo dobili su Zdenko Kobeščak (nogometaš i trener, legenda GNK Dinamo), Zdravko Malić (bivši rukometaš i trener) te posmrtno Duško Antunović (vaterpolist, trener i prvi izbornik hrvatske vaterpolske reprezentacije)

OD OLIMPA DO OLIMPA

■ 61 ■ OLIMP

Franko Grgić second in the selection for the Piotr Nurowski Award 2019 In the final selection of the Piotr Nurowski Award 2019 presented by the European Olympic Committees (EOCs) to the most successful athletes, the most promising young Croatian athlete, 16-year-old swimmer Franko Grgić, won the second place.In addition to securing his ticket to the Tokyo Olympics 2020, in 2019 this young talented swimmer won the World Junior Champion titles in 800 M and 1500 M Freestyle, a discipline in which he also set a new world junior record. He also brought two golds from the European Youth Summer Olympic Festival in Baku in 400 M and 1500 M Freestyle.The winner of the Piotr Nurowski Award 2019 is 18-year-old Ukrainian high jumper Yaroslava Mahuchikh, who won a silver medal at the 2019 IAAF World Athletics Championships (204cm), setting a new world junior record.

Presentation of the Croatian Olympic Committee’s Almanac“Doping in Top Sports”

In December, the Croatian Olympic Committee and its Medical Commi-ssion presented the Almanac “Doping in Top Sports” at the Westin hotel in Zagreb.The almanac was created as a result of a series of symposiums held by the Medical Commission over the past two years in Zagreb, Split, Osijek and Opatija and it contains a collection of responses and reflections on doping and the harms it brings, not only to individuals and sports, but also to society as a whole. Co-authors of this brilliant edition are world-renowned scientists such as Prof. PhD Boris Labar, one of the leading international scientists in the field of hematology, who offered his views on the use of doping in the topic “Anemic Hypoxia in Sports”; Head of the Croatian Olympic Committee’s Medical Commission Miran Martinac, MD emphasized in his thesis “The Importance of Constant Fight Against Doping” the impor-tance of preserving the health of athletes and constant battle against doping, while the editor of the Almanac Mimi Vurdelja, Mag. Pharm. in the article entitled “Allowed Substances of Supplemental Nutrition”, advocates appropriate strictly individual nutrition, highlighting at the same time that there are numerous possibilities of using the permitted supplements in athletes’ diet.Doc. PhD. Dinko Pivalica elaborated in his thesis “Doping Control Procedure and Therapeutic Exemptions” the methodology of doping control, while legal aspect of fight against doping in the article “Certain Legal Doubts Regarding Doping” was presented by legal experts Hrvoje and Blanka Kačer who explained the problem of doping and fight against doping from a legal point of view - from subjective to objective guilt.Specialist in Physical Medicine and Rehabilitation Vlasta Brozičević, MD wrote a thesis entitled “Doping, Anti-Doping and Mindsetbody by Re-conditioning” dealing with the motives for use of doping and difference between the impact of doping on the future of athlete and top athlete.Chief Physician Zoran Manojlović and Damir Jemendžić, MD presented a list of prohibited substances on which the World Anti-Doping Code is based and the harmonization of fight against doping, as well as the role of the Croatian Institute for Toxicology and Antidoping and the World Anti-Doping Agency in the fight against doping. Athletes gave a special mark to the Almanac by emphasizing the im-portance of cleanliness of both spirit and body through their statements on doping - Blanka Vlašić, Sara Kolak (athletics), Filip Hrgović (boxing), Barbara Matić (judo) Kaja Ileš (handball), Josip Pavić (water polo), Josip Glasnović (shooting), Igor Boraska (rowing) and others.Besides the President of the Croatian Olympic Committee Zlatko Mate-ša, Head of the Medical Commission Miran Martinac and other distingu-ished medical names, the event was attended by numerous top athletes led by the Golden Olympians from Rio - the Sinković brothers, Josip Glasnović, and gymnast Tin Srbić, the current World Vice Champion.

Godišnje nagrade dobilo je 12 eminentnih imena hrvatskog športa: Darko Berljak (planinar i promotor alpinizma), Vlaho - Mišo Asić i Zoran Roje (velikani vaterpolskog športa), Miran Martinac (liječnik, predsjednik Zdravstvene komisije HOO-a), Zdravko Reić (športski novinar), Laura Štefanac (europska prvakinja u bacanju koplja za gluhe osobe), Tomislav Krističević (dekan Kineziološkog fakulteta u Zagrebu), Klaudija Bubalo (vrhunska hrvatska rukometašica), Filip Grgić (olimpijac i trener taekwonda), Enrico Marotti (vrhunski jedriličar na dasci), Nikola Plećaš (vrhunski košarkaš) te hrvatska muška teniska reprezentacija (pobjednici Davisova kupa 2018.).

Franko Grgić drugi u izboru za Nagradu Piotr Nurowski 2019.

U finalnom izboru Nagrade Piotr Nurowski 2019. koju dodje-ljuju Europski olimpijski odbori (EOO) najuspješnijim mladim športaši(ca)ma, drugo mjesto osvojio je najperspektivniji hrvatski športaš, 16-godišnji plivač Franko Grgić.

Osim što je osigurao put na Olimpijske igre u Tokio 2020., ovaj je daroviti plivač u 2019. godini osvojio naslove svjetskog juniorskog prvaka na 800 metara i na 1500 metara slobodnim stilom, disciplini u kojoj je postavio i novi svjetski juniorski rekord. Dva zlata donio je i s ljetnog Olimpijskog festivala europske mladeži u Bakuu na 400 i 1500 metara.

Pobjednica izbora za Nagradu Piotr Nurowski za 2019. je 18-godišnja ukrajinska skakačica u vis Jaroslava Mahu-čik, koja je osvojila srebrnu medalju na svjetskom atlet-skom prvenstvu (204 centimetra), postavivši novi svjetski juniorski rekord.

“Sva lica športa”U nazočnosti brojnih uglednika športa i hrvatskog gos-

podarstva, u Zagrebu je prosincu u organizaciji Hrvatske gospodarske komore (HGK) i suorganizaciji Hrvatskog olimpijskog odbora održana konferencija pod nazivom “Sva lica športa”.

Piše: RADICA JURKIN

Franko Grgić & Jaroslava Mahučik

OLIMP ■ 62 ■

Okupljeni na temu športa kao ekonomske kategorije - što je prema riječima predsjednika HOO-a Zlatka Mateše povije-sni iskorak u promišljanju i pogledu na šport - u radu konfe-rencije sudjelovali su, uz predsjednika HOO-a, aktualni mini-star financija Vlade RH Zdravko Marić, državni tajnik Mini-starstva turizma RH Tonči Glavina, dopredsjednica Hrvatske gospodarske komore Mirjana Čagalj, gradonačelnik Splita Andro Krstulović Opara, domaćin skupa, predsjednik HGK-a Luka Burilović i brojni govornici na panel raspravama.

Zlatko Mateša, zagovornik većeg izdvajanja za šport, ista-knuo je da je šport u gradnji imidža Hrvatske u svijetu odmah nakon prirodnih ljepota i da se pristup izdvajanja za šport treba promijeniti. Prema tumačenju ministra Marića unatoč udvostručenom izdvajanju za šport aktualne vlade, Hrvatska je i dalje među onima koji najmanje izdvajaju. Razlog više, najavio je ministar, da se već u olimpijskoj 2020. godini po-veća izdvajanje za športsku infrastrukturu u lokalnim sredi-nama koje su ne samo ključ ulaska u vrhunski šport, nego i uvjet bavljenja građana športskim aktivnostima i kreiranju turističkih ponuda i učinaka.

Državni tajnik Ministarstva turizma RH Tonči Glavina istaknuo je sinergiju koju čine uspjesi športaša i aktivnosti Hrvatske turističke zajednice što je danas jedan od razloga da je Hrvatska na ulasku u Top 20 najvećih svjetskih turističkih destinacija.

U sklopu Konferencije održano je i nekoliko panela. Na pa-nelu o utjecaju športa na ekonomiju sudjelovali su profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Tomislav Globan, direktor HGK Zvonimir Savić, profesor Ekonomskog fakulteta Sveuči-lišta u Osijeku Ivan Herak i predsjednica uprave Zagrebačkog holdinga Ana Stojić Deban.

Na panelu posvećenom vezama športa, turizma i zdravlja sudjelovali su savjetnik u Uredu predsjednice RH Tomislav Madžar, ravnatelj Medicinske grupa d.o.o. Miljenko Bura, profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Mato Bartoluci i glavni ravnatelj Termi Sv. Martin Igor Nekić, dok su u završ-nom panelu sudjelovali organizator biciklističke utrke CRO Race Vladimir Miholjević, predsjednik Hrvatskog skijaškog saveza i član Vijeća HOO-a Miho Glavić, PR stručnjak i rav-natelj tvrtke Vajt iz Splita Jerko Trogrlić i trofejni vaterpolist Dubravko Šimenc kao predstavnik Hrvatske turističke zajed-nice.

Konferenciji su nazočila, ali i sudjelovala u panel diskusija-ma, i velika imena hrvatskog i svjetskog športa - Perica Bukić, Dubravko Šimenc, Franjo Arapović, Valent Sinković, Jelena Kostanić te aktualni izbornik hrvatske nogometne reprezen-tacije Zlatko Dalić.

Iznimno uspješan HOO-ov Kongres trenera

U organizaciji nadležnog odjela za razvojne programe Hr-vatskog olimpijskog odbora u zagrebačkom hotelu Westin (3. i 4. prosinca) održan je Kongres trenera.

U nazočnosti više od sto trenera, među kojima su bila vrhunska i vrsna imena s liste čiji je rad subvencioniran iz fonda razvojnih programa HOO-a, te gostiju iz nacionalnih športskih saveza, treneri i stručnjaci obradili su niz tema o planiranju i provedbi treninga u svrhu ostvarenja vrhunskog rezultata.

Uvod u Godišnji kongres trenera, koji je obilovao radio-nicama i panel diskusijama, bilo je vrlo zanimljivo predava-nje slovenskog stručnjaka džuda Marjana Fabjana o indivi-dualnim primjerima vođenja trenažnih procesa vrhunskih športaša.

Najposjećenija radionica bila je ona iz ekipnih sportova čiji je prezenter bio trener GNK Dinamo Nenad Bjelica na temu integralnog pristupa pripremi nogometaša za natje-canja. Vrlo atraktivnu radionicu odradio je i proslavljeni tenisač i olimpijac, danas teniski trener, Goran Ivanišević koji je govorio o planiranju i vođenju treninga vrhunskih tenisača.

Na temu selekcijskih kriterija i procesa, radionice su održali bivša uspješna atletičarka Ljiljana Ćulibrk ("Se-lekcija i trening darovite djece") i talijanski odbojkaški

stručnjak Emanuele Zanini, trenutačno na klupi hrvatskih odbojkaških seniora ("Selekcijski kriteriji kod igrača u ekipnim sportovima").

Redovni profesor Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Hrvoje Sertić održao je radionicu borilačkih športova na temu Društvena prihvaćenost i korisnost borilačkih športova. Radionicu o borilačkim športovima pod naslovom "Pretvarajući trening od treninga snage do natjecateljske efikasnosti", odradio je i uvodničar Marjan Fabjan, podijelivši vrlo korisna iskustva s Olimpijskih iga-ra, od Atene 2004. do Rija 2016. godine.

U panel formama, veliku pozornost privukla je ona s raspravama na temu "Od talenta do olimpijca", u kojoj su vrlo dojmljivo i iskreno (svakako, i poučno) o odnosima s trenerima govorili vrhunski športaši Šime Fantela, Snježa-na Pejčić, Tin Srbić te Ivan Kvesić.

Trojica doktora znanosti - prof. emeritus Dragan Mi-lanović i Dario Škegro (s KIF-a), te Miroslav Hrženjak iz Sportskog saveza Grada Zagreba - odradili su zanimljiv panel o standardima, normativima i planiranju rada šport-skih trenera.

Dragocjena iskustva iz svojih športova dali su čelnici ma-tičnih organizacija na panelu "Organizacija i upravljanje sportskim sustavima": Sanda Čorak (džudo), Perica Bukić (vaterpolo), Tomislav Grahovac (rukomet), Ante Baković (odbojka), Stevica Tkalčec (gimnastika) i Branimir Bašić (veslanje). Fokus su stavili na problematiku financiranja športa u Hrvatskoj.

Dotaknuvši se financiranja športa u završnoj riječi istog panela, predsjednik HOO-a Zlatko Mateša je, uz čestitke

OD OLIMPA DO OLIMPA

■ 63 ■ OLIMP

prezenterima i Odjelu za razvojne programe HOO-a za organizaciju, istaknuo potrebu da šport u Hrvatskoj za koji se izdvaja samo 13 eura po stanovniku unatoč izvanrednim športskim rezultatima, ima pravo inzistirati na prosjeku Europske unije od 100 eura. Samo u tom slučaju može se računati na kontinuitet u kvalitetnom rastu i razvoju špor-ta, zaključio je predsjednik Mateša. Sadržaj Kongresa trenera, koji je uživo prenosila Sportska televizija (SPTV), dostupan je na YouTube kanalu HOO-a i na mrežnim stranicama HOO-a (www.hoo.hr), a bit će objavljen i u zborniku.

HOA-ovih 25 novih trener(ica)a športskog penjanja

Svečanom podjelom diploma trenerima športskog penja-nja, u zagrebačkom hotelu Sheraton Hrvatska olimpijska akademija (HOA) u suradnji s Hrvatskim planinarskim savezom (HPS) zaokružila je stručno osposobljavanje još jedne generacije trenera ovog sve atraktivnijeg športa.

Diplome je dobilo njih 25: Sunčica Hrašćanec, Ana Sušić, Enna Peroš, Lucija Jedrejčić, Tomislav Rajčević, Ivana Hajdinić, Dolores Hribar, Ivan Ljubičić, Marko Perković, Irena Naranđa, Andrija Ljubičić, Zoran Bartolić, Borna Čujić, Gorana Škare, Krešimir Radeljić, Bojan Petrunić, Maja Bubalo, Vanja Ilisić, Marjan Lonjak, Neven Kmetić, Tamara Vuković, Luka Kivela, Filip Zec, Roni Nikolić i Tomislav Mor.

Među njima je 11 žena, što je skladu s težnjama Međuna-rodnog olimpijskog odbora za uspostavom ravnopravnosti u zastupljenosti muškaraca i žena u olimpijskim programi-ma.

„Diplomu trenera športskog penjanja u Hrvatskoj danas ima 48 osoba što je dobar temelj za još jači zamah ovog sve popularnijeg športa“, naglasio je ravnatelj HOA-e Saša Ceraj, dodavši da je“ cilj stručnog osposobljavanja pri-mjena stečenih znanja i vještina u praksi kako bi športsko penjanje koje je uvršteno u program olimpijskih športova, u Hrvatskoj doživjelo još jači zamah.“

Svečanosti su nazočili i članovi Upravnog Vijeća Hr-vatske olimpijske akademije Jasenka Wolf-Cvitak i Ma-rijan Klanac, glavni tajnik HPS-a Alan Čatlar, izaslanik Središnjeg državnog ureda za šport Branko Radičević te koordinator programa osposobljavanja Nenad Jović koji se tom prigodom zahvalio i Nacionalnom parku Paklenica na infrastrukturi za praktično osposobljavanje polaznika.

HOO i Klinička bolnica Merkur potpisali ugovor o suradnji

U nazočnosti brojnih vrhunskih športaša, uglednih tre-nerskih imena i liječnika, Hrvatski olimpijski odbor i Kli-nička bolnica Merkur potpisali su u Zagrebu, u studenom ove godine, ugovor o suradnji o zdravstvenoj brizi o vrhun-skim športašima.

Ugovor kojeg je inicirao pročelnik KB-a Merkur, ujedno i predsjednik HOO-ove Zdravstvene komisije, doc. dr. Miran Martinac, trebao bi biti garancija vrhunskim športašima za pristupačnije i učinkovitije liječenje u hrvatskom zdrav-stvenom sustavu.


Coordinators’ seminary “The Voice of Women in Sport”

In the co-organization of the Croatian Olympic Committee’s Gender Equality in Sport Commission, Croatian Gender Equality Office, Central State Office for Sports (SDUŠ) and Electronic Media Agency (AEM), the 10th Seminary for Coordinators for Gender Equality in Sport “The Voice of Women in Sport ”was held in Zagreb The Seminary was attended by more than 50 participants from natio-nal sports federations, county sports communities and associations from the coordinators’ network, joined by two female guests from the Republic of Kosovo and one female guest from Bosnia and Herzegovi-na. The crushing results of media coverage of women in sports, based on the analysis of publications issued by seven media companies, show that women’s voice must be presented more. Of total of 370 analyzed publications, only 14 of them (3.76%) deal with women’s sports. Head of the Croatian Olympic Committee’s Gender Equality in Sport Commission and Croatian Olympic Committee’s Vice President Mora-na Paliković Gruden announced that she will use the allotted funds re-ceived as IOC’s Award – the Women and Sport Trophy – for organizing seminaries, workshops, an international conference (2021), publishing projects, filming documentaries. She also read the Council of Europe’s recommendations to the governments of European countries on combating sexism.The President of the Croatian Olympic Committee Zlatko Mateša gave full support to the activities in service of greater media visibility of female athletes and emphasized in his opening speech the intentions and practice of the international Olympic movement on this topic. The event was also supported by Marija Crnković, Head of the Department of International Cooperation and EU Funds of the Central State Office for Sports.Croatian Olympic Committee’s Vice President Sanda Čorak reported on the international project under the motto “Lead the Change - Be the Change”, in which everyone is invited to act instead of talking and informed on International Olympic Committee’s recommendation to create a registry of potential candidates for management positions in sports. Contributors to this thought were the discussants, including Vanja Gavran of the Electronic Media Agency, who presented the campaign “One Hundred Percent Passion - One Hundred Percent Pride”, planned to produce 20 half-minute-long films about Croatian candidates who will perform at the Olympic and Paralympic Games in Tokyo. Sport journalist and editor on the portal Index.hr Dea Redžić (also its co-author along with her colleagues Romana Eibl and Marin Šarec) explained the Recommendations for Better Coverage of Women’s Sports in Electronic Media, which were announced and published on www.hoo.hr. Ratko Cvetnić, member of the Croatian Olympic Committee’s Gender Equality in Sport Commission, talked about media literacy in the con-text of the Seminary’s main topic and former top rower Mirjana Rajle Brođanac gave a presentation on the topic of the EU project Towards Gender Equality in Sport.Dražen Gorjanski (Croatian Karate Federation) presented data on American cases of violence against female athletes and their protec-tion. Journalist and editor of the Croatian radio Tea Svedrović Rožman talked about the current status of women in sports journalism and the secretary of the Croatian Olympic Committee’s Commission Gordana Borko talked about COC’s sports membership, providing also infor-mation that however represent an appropriate step in this apparently discriminatory situation. According to the results of a poll conducted by the Commission among national sports federations, Sport Television contributes to a more equal status of women’s sports, with 76.4% of polled federa-tions, followed by the Croatian Olympic Committee’s news service Sports Croatia with 58%.

Zahvalivši se u ime hrvatske olimpijske obitelji na anga-žmanu KB-a, predsjednik Zlatko Mateša istaknuo je brigu o zdravlju športaša kao primarnu zadaću HOO-a koja uz stal-ni angažman brojnih športskih i drugih liječnika u nacional-nim reprezentacijama ima veliki utjecaj i doprinos razvoju vrhunskih rezultata, o čemu je govorio u ime domaćina doc. dr. Mario Starešinić, koji je s glavnim tajnikom HOO-a Josi-pom Čopom i potpisao ugovor.

Među uglednicima hrvatskog športa koji su nazočili svečanom činu potpisivanja ugovora bili su Ćiro Blažević, predsjednik Dinama Mirko Barišić, čelnici hrvatske košarke - Stojko Vranković i Dino Rađa, nekadašnji europski gimna-stički prvak Mario Možnik i drugi.

Seminar koordinatorica „Glas žena u športu“

U suorganizaciji HOO-ove Komisije za ravnopravnost spolova u športu, Ureda za ravnopravnost spolova RH, Središnjeg državnog ureda za šport (SDUŠ) i Agencije za elektroničke medije (AEM), u Zagrebu je održan X. seminar za koordinatorice za ravnopravnost spolova u športu „Glas žena u športu“

Sudjelovalo je više od 50 sudionica iz nacionalnih šport-skih saveza, županijskih športskih zajednica i udruga iz mreže koordinatorica, a njima su se pridružile i dvije gošće iz Republike Kosovo te gošća iz Bosne i Hercegovine. Da je glasnost žena poželjna, govore porazni podaci o medijskom praćenju žena u športu utemeljenog na analizi objava se-dam medijskih kuća. Od ukupno 370 analiziranih samo je 14 priloga (3,76 posto) iz ženskog športa.

Čelnica HOO-ove Komisije za ravnopravnost spolova u športu i dopredsjednica HOO-a Morana Paliković Gruden najavila je da će se namjenskim novcem od dodijeljene joj nagrade MOO-a "Trofej - žene i šport", organizirati semina-ri, radionice, međunarodna konferencija (2021.), odraditi izdavački projekti, snimiti dokumentarni filmovi. Pročitala je također i preporuke Vijeća Europe vladama europskih država o borbi protiv seksizma.

Puno potporu aktivnostima koje su u službi veće medijske vidljivosti športašica dao je predsjednik HOO-a Zlatko Ma-teša koji je u uvodnoj riječi istaknuo namjere i praksu me-đunarodnog olimpijskog pokreta na ovu temu. Prigodnim izlaganjem potporu je dala i voditeljica Službe za međuna-rodnu suradnju i EU fondove u SDUŠ-u Marija Crnković.

Dopredsjednica HOO-a Sanda Čorak izvijestila je o me-đunarodnom projektu od sloganom „Lead the change - be

the change“ (Provodi promjene, budi promjena), u ko-jem su svi pozvani da s riječi prijeđu na djela te izvjestila o preporuci Međunarodnog olimpijskog odbora o izradi registra potencijalnih kandidatkinja za upravljačke pozi-cije u športu.

Prilog promišljanju kako dalje, dali su diskutanti među kojima Vanja Gavran iz Agencije za elektroničke medije koji je prezentirao kampanju „Sto posto strasti - sto posto ponosa“, u kojoj se planira izrada 20 polaminutnih filmova o hrvatskim kandidatkinjama koje će nastupiti na OI i POI u Tokiju.

Novinarka i urednica športa na portalu Index.hr Dea Redžić (koja je uz kolege Romanu Eibl i Marina Šareca suautorica), pojasnila je Preporuke za bolje praćenje žen-skog športa u elektroničkim medijima, koje su publicirane i objavljenje na www.hoo.hr

O medijskoj pismenosti u kontekstu glavne teme semi-nara govorio je član HOO-ove Komisije za ravnopravnost spolova u športu Ratko Cvetnić, a na temu EU-projekta "Ususret ravnopravnosti spolova u športu", prezentaciju je održala bivša vrhunska veslačica Mirna Rajle Brođanac.

Dražen Gorjanski (Hrvatski karate savez) predočio je podatke o američkim slučajevima nasilja nad športašicama i njihovoj zaštiti.

Aktualni status žena u športskom novinarstvu sudioni-cama je približila novinarka i urednica na Hrvatskom radi-ju Tea Svedrović Rožman, a o športskom članstvu HOO-a tajnica Komisije Gordana Borko koja je iznijela i podatke koji su ipak odgovarajući iskorak u ovom evidentno diskri-minirajućem stanju.

Prema rezultatima koje je provela Komisija među na-cionalnim športskim savezima, ravnopravnijem statusu ženskog športa pridonosi Sportska televizija, kojoj je glas dalo 76,4 posto anketiranih saveza, a slijedi HOO-ov infor-mativni servis Sportska Hrvatska sa 58 posto.

HOA školovala prvih 18 trener(ic)a cheerleadinga

U suradnji s Hrvatskim cheerleading savezom (HCS), Hrvatska olimpijska akademija (HOA) provela je ospo-sobljavanje 21 trenera/icu cheerleadinga. U prosincu ove godine, njih 17 prvi su dobili uvjerenje o trenerskom sta-tusu: Tiha Bogdanović, Marin Donkov, Slavica Donkov, Danijela Licitar, Gabrijela Matić, Lucija Ninčević, Martina Osmanović, Bruna Pezzi, Gordana Lovnički Puhmajer, Ana Puljas, Valerija Šaban, Ivana Šaškor, Petra Tomić, Ivana Španjić, Marijana Vrdoljak, Dora Vukušić, Deni Vuleta i Radmila Đuračić.

Svečanoj dodjeli organiziranoj u prostorijama Priro-doslovno-matematičkog fakulteta u Splitu nazočio je do-maćin, prodekan Fakulteta Nikola Marangunić i voditelj Odsjeka za sport u gradu Splitu Igor Maretić i ravnatelj Hrvatske olimpijske akademije sa suradnicama Marinom Uremović i Velinkom Katić.

Predsjednica HCS-a Slavica Donkov izrazila je zadovolj-stvo činjenicom da se u cheerleadingu kao kolektivnom športu razvija novi kadrovski potencijal kako bi svoje zna-nje i vještine stavili u funkciju obuke djece i mladeži koja pokazuju sve veći interes za ovaj šport.

OD OLIMPA DO OLIMPA


F R A N C E S C A& G R A S E C C O

Pjenušavo vino

Predstavljen HOO-ov zbornik „Doping u vrhunskom športu“

Hrvatski olimpijski odbor i njegova Zdravstvena komisija predstavili su u prosincu u zagrebačkom hotelu „Westin“ zbor-nik radova “Doping u vrhunskom sportu”.

Zbornik je nastao kao rezultat niza simpozija koje je Zdrav-stvena komisija održala u prethodne dvije godine u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Opatiji te u njemu je sadržan zbir odgovora i promišljanja o dopingu te štetama koje donosi, ne samo poje-dincu i športu, već društvu u cijelosti.

Suautori ovog sjajnog izdanja su svjetski priznati znan-stvenici poput prof.dr.sc. Borisa Labara, jedan od vodećih međunarodnih znanstvenika u području hematologije, koji je ponudio svoje viđenje upotrebe dopinga u temi “Anemič-na hipoksija u sportu”; čelnik Zdravstvene komisije HOO-a. dr. med. Miran Martinac koji je u svom radu “Važnost stalne

borbe protiv dopin-ga” ukazao na važ-nost očuvanja zdrav-lja športaša i stalne bitke protiv dopinga, dok se urednica Zbornika magistra farmacije Mimi Vur-delja u prilogu pod naslovom “Dozvolje-na sredstva dopun-ske prehrane” zalaže za odgovarajuću

strogo individualnu prehranu ukazujući pritom na brojne mo-gućnosti korištenja dopuštenih dodataka u prehrani športaša.

Doc.dr.sc. Dinko Pivalica u svom radu “Postupak doping kontrole i terapijska izuzeća” temeljito je predstavio metodo-logiju kontrole dopinga, a pravni aspekt borbe protiv dopinga u prilogu “Poneke pravne dvojbe u svezi dopinga” iznijeli su pravni stručnjaci Hrvoje i Blanka Kačer koji su problem dopin-ga i bitke protiv njega rasvijetlili s pravnog aspekta - od subjek-tivne do objektivne krivnje.

Specijalistica fizikalne medicine i rehabilitacije dr. med. Vlasta Brozičević napisala je rad “Doping, antidoping i min-dsetbody rekondicioniranjem“ koji govori o pobudama za korištenje dopinga te o razlici utjecaja dopinga na budućnost športaša i vrhunskog športaša.

Primarijus Zoran Manojlović i dr. med. Damir Jemendžić predstavili su popis zabranjenih sredstava na kojem se temelji Svjetski antidopinški kodeks i harmonizacija borbe protiv do-pinga, te ulogu Hrvatskog zavoda za toksikologiju i antidoping i Svjetske antidopinške agencije u bitkama protiv dopinga.

Poseban pečat Zborniku dali su športaši, koji su izjavama o dopingu naglasili važnost čistoće i duha i tijela - Blanka Vla-šić, Sara Kolak (atletika), Filip Hrgović (boks), Barbara Matić ( judo) Kaja Ileš (rukomet), Josip Pavić (vaterpolo), Josip Gla-snović (streljaštvo), Igor Boraska (veslanje) i drugi.

Događaju su, uz predsjednika HOO-a Zlatka Matešu, čelnika Zdravstvene komisije Mirana Martinca, te drugih uglednih liječničkih imena, nazočili brojni vrhunski športaši predvo-đeni zlatnim olimpijcima iz Rija - braćom Sinković i Josipom Glasnovićem, te gimnastičarom Tinom Srbićem, aktualnim svjetskim viceprvakom.

”

””

”

Ne ispunjavajte život danima, ispunite dane životom.

otkrijte svoju priču na hrvatska.hr

photo by ivan čorić

photo by zoran jelača

Ne ispunjavajte život danima, ispunite dane životom.

Puna avanturaNe ispunjavajte život danima, ispunite dane životom.

otkrijte svoju priču na hrvatska.hr

photo by ivan čorić

photo by zoran jelača

Documents

Hrvatski olimpijski odbor - VELIKI DAN HRVATSKOG SPORTA...OLIMP 8 T radicionalno, u predbo-žićno vrijeme, Hrvatski olimpijski odbor uprličio je svoj Veliki dan u zagre-bačkome