Hubbard - Dijanetika

L. RON HUBBARD

DIJANETIKA MODERNA ZNANOST 0 MENTALNOM ZDRAVLJU

new-era Publications International ApS

A HUBBARD® PUBLICATION

Dijanetika me je smjestila u sam vrh. Oduvijek sam imao sposobnost biti donekle uspješan, no dijanetka me je oslobodila do te mjere da bih mogao postići zaista velike stvari, bez ometanja."

John Travolta glumac

Biti Clear znači razumjeti vlastite misli i vlastitu svrhu. Bitka s mojim reaktivnim umom je završena. Nema više 'unutarnje borbe'. Zahvaljujući dijanetici ostvarujem svoje ciljeve."

Chick Corea jazz pijanist, dobitnik nagrade "Grammy"

Dijanetika je eliminirala upravo one misli koje nisam mogao kontrolirati, a koje su na vremenskoj stazi utjecale na mene. Sada mogu učiniti sve što želim. Obnovio sam veliki dio moga punog potencijala. I to je super!"

Keith Code motociklistićki prvak, trener

Po svim nagovještajima, to ce se (dijanetika) pokazati toliko revolucionarnim za čovječanstvo kao i prvo otkriće pećinskog čovjeka i otkriće uporabe vatre."

Walter Winchell Neui York Daily Mirror

N A S L O V IZVORNIKA:

DIANETICS: THE MODERN SCIENCE OF MENTAL HEALTH

M ,W |-;K,\® Publkiitiuns lnternutionul ApS Store Kongensgade 55

1264 Copenhagen K, Denmark

ISBN 87-7816-660-8

©1999 L. Ron Hubbard Library

Sva prava pridržana

Englesko izdanje 0 1950,1999 L. Ron Hubbard Ubrarv Sva prava pridržana

Dizajn omota: © 1999 L. Ron Hubbard Library Sva prava iiridržana

Kongresna biblioteka broj 73-184345

Ova je knjiga dio radova L. Rona Hubbarda, koji je razvio tehnologiju duševnoga liječenja - dijanetiku te primijenjenu religijsku filozofiju - scijentologiju.

Čitatelju ju predstavljena kao zapis promatranja i istraživanja prirodo ljudskoga uma i duha, a ne kao navod autorovih tvrdnji. Dobrobit i ciljeve- dijanetike i sajentoltjgiječitatelj muže

]>ostit'i »amo predanim radom.

Hubbard, Scientology, Scijentologiju, Dianetics, Dijanetika, Celebrity Centre, Flag, i simbol dijanetike u krugu su registrirani i zaštićeni znati u posjudu Ruligious Technology Cuntera

i koriste se uz njegovo dopuštenje.

NEW ERA ie registrirani i zaštićeni znak u posjedu

POSVEĆENO

WlLLU DURANTU

VAŽNA NAPOMENA

Dok čitate ovu knjigu pazite da nikad ne prijeđete preko riječi koju u potpunosti ne razumijete.

Jedini razlog zbog kojega ljudi odustanu od učenja, zbune se ili uopće ne mogu učiti jest upravo taj što su prešli preko riječi koju nisu razumjeli.

Zbunjenost ili nemogućnost razumijevanja ili učenja dolazi NAKON riječi koju osoba nije definirala i razumjela.

Je li Vam se ikad dogodilo da ste došli do kraja stranice i ustanovili da ne znate što ste upravo pročitali? Dakle, negdje prije na toj stranici prešli ste preko riječi za koju niste imali definiciju, ili ste pak imali pogrešnu definiciju.

Evo primjera: "Pokazalo se da su djeca, u krepuskularno doba dana bila mirnija; inače su bila kudikamo živahnija." Vidite što se događa. Mislite da niste razumjeli cijelu ideju, ali do toga dolazi samo zbog jedne riječi koju niste mogli definirati, krepuskularno, koja znači sumračno, sutonski.

Ne znači da ćete morati pogledati samo nove i neuobičajene riječi. Neke često korištene riječi također mogu biti pogrešno definirane i stoga uzrokovati zbunjenost.

Nikada ne prelazite preko nedefinirane riječi — to je najvažniji podatak na cijelom području učenja. Svaki predmet koji ste počeli a zatim prestali proučavati, sadržavao je riječi koje ste propustili definirati.

Stoga, dok proučavate ovu knjigu nipošto ne preskačite riječi koje niste u potpunosti razumjeli. Ako Vas sadržaj počne zbunjivati ili Vam se učini neshvatljivim, zacijelo se neposredno prije toga pojavila riječ koju niste razumjeli. Stanite, vratite se do mjesta u tekstu PRIJE nego što su se pojavile teškoće, pronađite riječ koju niste razumjeli i definirajte je.

OPASKE I DEFINICIJE

Kao pomoć čitatelju, riječi koje vjerojatno ne bi bile dobro shvaćene definirane su u opaskama (numeriranim bilješkama na dnu stranice) na mjestu gdje se prvi puta pojavljuju u tekstu. Svaka tako definirana riječ s desna je označena malim brojem, a njenu ćete definiciju naći na dnu stranice, pored odgovarajućeg broja.

Riječi ponekad imaju više značenja. U opaskama su iznesena značenja upotrijebljena u tekstu. Ostale definicije te riječi moći ćete pronaći u rječniku.

Na kraju knjige postoji tumač pojmova sastavljen od svih definicija sadržanih u opaskama, kao i ostalih pojmova definiranih u tekstu. Ukoliko se želite vratiti na tekst vezan uz određenu definiciju iznijetu u tumaču pojmova, uz svaku od tih definicija naći ćete i broj poglavlja u kojem se pojavljuje, kao i broj te opaske u tekstu.

SADRŽAJ

KAKO ČITATI OVU KNJIGU

KNJIGA PRVA : ČOVJEKOV CILJ

Prvo poglavlje Domet dijanetike Drugo poglavlje Clear Treće poglavlje Čovjekov cilj Četvrto poglavlje Četiri dinamike Peto poglavlje Sažetak

JEDINI UZROK SVIH ANORGANSKIH

MENTALNIH I ORGANSKIH

PSIHOSOMATSKIH BOLESTI Analitički um i standardne memorijske banke 51 Reaktivni um 58

KNJIGA DRUGA:

Prvo poglavlje

Drugo poglavlje Treće poglavlje Četvrto poglavlje Peto poglavlje Šesto poglavlje Sedmo poglavlje Osmo poglavlje Deveto poglavlje Deseto poglavlje

Stanica i organizam 79 "Demoni" 95 Psihosomatske bolesti 108 Emocije i dinamike 123 Prenatalno iskustvo i rođenje 137 Širenje aberacija 151 Uključivanje engrama 159 Preventivna diianetika 171

KNJIGA TREĆA: TERAPIJA

Prvo poglavlje Drugo poglavlje Treće poglavlje Četvrto poglavlje Peto poglavlje Šesto poglavlje Sedmo poglavlje Osmo poglavlje Deveto poglavlje

Deseto poglavlje

DODATAK:

Zaštitni mehanizam uma Release ili Clear Uloga auditora Dijagnoza Vraćanje, arhivar i vremenska staza Zakoni vraćanja Emocije i životna sila Neke vrste engrama Mehanizmi i aspekti terapije - prvi dio Mehanizmi i aspekti terapije - drugi dio Diianetika - prošlost i budućnost

Diianetika: Most do Cleara NEKOLIKO RIJEČI O AUTORU

TUMAČ POJMOVA

KAZALO POJMOVA

KAKO NAĆI DIJANETIČKOG AUDITORA

183 189 193 199 215 229 251 289

305

349

449 453 461 497 515


Dijanetika je avantura. To je istraživanje terre incognite1, ljudskoga uma, tog golemog i do sada nepoznatog područja, samo koji centimetar iza našega čela.

Otkrića i razvoj koji su omogućili formuliranje dijanetike zahtijevali su godine i godine temeljitog istraživanja i pomnog testiranja. Bilo je to istraživanje, ali i sinteza. Put je utrt i njegove dionice dovoljno označene da bi vam omogućile siguran pristup vlastitom umu i ponovno zadobivanje urođenoga potencijala, za koji sada znamo da nije malen. Dapače, velik je, veoma velik.

Kako budete napredovali kroz terapiju, saznanje zašto ste učinili to što ste učinili i upravo u trenutku kada ste to učinili, što je bilo uzrokom mračnih i nepoznatih strahova koji su vas kroz djetinjstvo progonili u noćnim morama, gdje leže vaši trenuci boli i zadovoljstva -bit će za vas prava avantura. Mnogo je toga što čovjek ne zna o sebi, svojim roditeljima, svojim "motivima". Ponešto od onoga što ćete otkriti moglo bi vas osupnuti, jer najvažniji podaci u vašemu životu možda nisu sjećanja, već engrami2 u skrivenim dubinama vašega uma, neartikuLirani i isključivo destruktivni.

Pronaći ćete mnogo razloga zašto vam "nikako nije bolje" i, na posljetku, kada u engramima otkrijete zapovijedne rečenice, ti će razlozi - vama osobito - postati smiješni.

Dijanetika nije smrtno ozbiljna avantura. Iako je ono čime se bavi patnja i gubitak, njezin ishod uvijek je smijeh. Toliko su, naime, bili besmisleno i krivo protumačeni uzroci boli.

Čitajući ovu knjigu krenut ćete na prvo putovanje u vlastitu terru incognitu i otkriti da su ovdje jasno objašnjene mnoge stvari "koje ste

1 terra incognita: lat. nepoznata zemlja; područje ili predmet o kojemu se ništa ne zna. ! engram: mentalna slika koja sadrži zapis tjelesne boli i nesvijesti. Engram, po definiciji, mora sadržavati udarac ili ozljedu. Engrami su detaljan, cjelovit zapis svakog osjeta prisutnog u trenutku djelomične ili potpune nesvijesti.

1

L. RON HUBBARD

oduvijek znali". Razveselit će vas spoznaja da su mnogi vaši životni koncepti zapravo bile znanstvene činjenice. Uz to, uočit ćete mnogo podataka koji su svima već odavno znani pa ćete ih možda smatrati "starim novostima" i biti ih skloni potcjenjivati. Budite uvjereni da je upravo potcjenjivanje zasjenjivalo njihovu vrijednost, bez obzira na to kobko se dugo za njih znalo, jer činjenica sama za sebe nikada nije važna bez dobre procjene i jasne povezanosti s drugim činjenicama.

Ovdje ćete pratiti pozamašan splet činjenica koje djelujući prema vani obuhvaćaju sva područja čovjekova rada. Srećom, ne morate se baviti dugotrajnim praćenjem bilo kojega od tih podataka pojedinačno sve dok u potpunosti ne pročitate knjigu. Tada će se vidici dovoljno proširiti da zadovolje bilo čija očekivanja.

Dijanetika je široka tema, zato jer je takav i čovjek Znanost o ljudskoj misU ne može a da ne obuhvaća sve njegove djelatnosti. Međutim, precizno razvrstavanje i povezivanje podataka pomoglo je da se ne ode previše u širinu, kako bi se područje proučavanja moglo jednostavno pratiti. Ovaj će priručnik, bez posebne napomene, uglavnom govoriti o vama, vašoj obitelji i prijateljima, jer ovdje ćete ih susresti i prepoznati.

U ovoj knjizi nastojale su se izbjeći odzvanjajuće ih gromoglasne fraze, odbojne višesložne riječi ih profesorska suhoparnost. Kada netko daje jednostavne odgovore, komunikacija je komplicirana samo onoliko koliko je to za priopćavanje ideje nužno. Korišten je uglavnom jednostavan govorni rječnik, terminologija je većinom kolokvijalna, a znanstvena cjepidlačenja potpuno su zanemarena. Ova knjiga obraća se različitim društvenim slojevima i profesijama, no nije se držala omiljene terminologije niti jedne od njih jer bi to bila prepreka u razumijevanju ostalih. Dakle, od psihijatara očekujemo strpljenje zato što se ne služimo njihovom strukturom, jer nam ona ovdje ne treba. A od liječnika da uvaže kada prehladu imenujemo prehladom, a ne katarnim'1 poremećajem respiratornog trakta. Jer, ovo je zapravo praktična primjena znanosti i mi ćemo reći upravo ono što mislimo. A

:) katarni: koji ima veze s upalom sluznice, osobito nosa ili grla, uzrokujući povećano lučenje sluzi.

2


vi, pak, "humanisti"4, zacijelo ne biste uživah kada bi vas se opterećivalo znakovima šumarije5 i Lorentz-FitzGerald-Einsteinovim jednadžbama6. Dakle, manje zahtjevnoga čitatelja nećemo opterećivati znanstveno nemogućom Hegelovom7 gramatikom koja ustrajava na tvrdnji o postojanju apsolutnog.

Ova knjiga zamišljena je kao stožac koji počinje jednostavnošću i spušta se u polje široke primjene. Manje ili više, ona prati stvarne korake razvoja dijanetike. U početku je bilo dinamičko načelo postojanja8, zatim njegovo značenje, onda izvor aberacije9 i napokon upotreba svega kao terapije i terapijskih tehnika. Vidjet ćete da ništa od toga nije posebno teško. Teškoće je imao utemeljitelj dijanetike. Trebah ste samo vidjeti prve dijanetičke jednadžbe i postulate10! Kako je istraživanje napredovalo i kako se to područje razvijalo, dijanetika je postajala sve jednostavnijom. To je dobro jamstvo da je osoba na pravom znanstvenom tragu. Samo slabo poznate stvari postaju sve složenijima što se dulje na njima radi.

4 humanist: znanstvenik koji se bavi humanističkim znanostima kao što su književnost, jezik, filozofija i umjetnost. & znak šumarije: (matematika) sigma(I) osamnaesto slovo grčke abecede, koristi se pri označavanju ukupnog zbroja niza članova. G Lorentz-FitzGerald-Einsteinove jednadžbe: matematičke jednadžbe koje su razvili Hendrik Lorentz i George Francis FitzGerald, usko povezane s Einsteinovim radom. Te formule, poznate kao Lorentz-FitzGeraldova kontrakcija, sadrže hipotezu da se tijelo koje se kreće sažima u smjeru kretanja kada je njegova brzina blizu brzine svjetlosti. ' Georg VVilhelm Friedrich Hegel: (1770-1831.), njemački filozof, utemeljio svoju filozofiju na načelu da ideja ili događaj (teza) stvara svoju suprotnost (antiteza), vodeći prema uravnoteženju suprotnosti. 8 dinamičko načelo postojanja: opstanak. Beskonačan opstanak možemo smatrati ciljem života. Možemo dokazati da se čovjek, kao životni oblik, u svim svojim djelovanjima i svrhama pokorava zapovijedi "Opstani!". Nije nova misao da čovjek opstaje. Nova misao je čovjekova motiviranost jedino opstankom. 9 aberacija: lat. (06 - od + errare - skrenuti) odstupanje od razboritog razmišljanja ili ponašanja. U osnovi znači pogriješiti, raditi pogreške ili, točnije, imati fiksne ideje koje nisu istinite. Riječ se rabi i u znanstvenome smislu, a znači skretanje od ravne crte. Ako crta treba ići od A do B i ako je "aberirana", ići će od A do neke druge točke i na posljetku stići do B. U znanstvenom smislu ta riječ također znači nedostatak točnosti ih pogrešno viđenje. Primjerice, čovjek vidi konja, ali misli da vidi slona. Aberirano ponašanje bilo bi krivo ih nerazumno ponašanje. Kada osoba ima engrame, oni mogu skrenuti njezinu normalnu sposobnost opažanja istine do aberiranog opažanja, a potom i do aberirane reakcije na okolnosti. Aberacija se suprotstavlja zdravom razumu, koji je njezina suprotnost. Najosnovnija razina aberacije bila bi: "Ako hrana dobro miriše, makni se od nje!". To se izravno protivi nastojanju organizma da opstane. 10 postulati: stvari za koje se pretpostavlja da su istinite, posebno kao osnova zaključivanja.

3

L. RON HUBBARD

Savjetujemo vam da knjigu pročitate do kraja. Ona je uređena tako da biste u trenutku kada dođete do Dodatka trebali već izvrsno vladati temom Svaka činjenica vezana uz dijanetičku terapiju navodi se na više načina i neprestano se iznova predstavlja. Time smo vam željeli skrenuti pozornost na bitne stvari. Kad stignete do kraja knjige, možete se vratiti na početak, te čitati i proučavati ono što mislite da biste trebali znati.

Gotovo sva osnovna filozofija i nesumljivo svi izvodi glavne teme dijanetike ovdje su isključeni, djelomice zbog ograničenog prostora, a djelomice zato što oni pripadaju odvojenom tekstu gdje bi im se mogla posvetiti dužna pažnja. Unatoč tome, u ovoj knjizi kao dodatak terapiji dobivate i njezin znanstveni domet.

Avantura počinje. Odnosite se prema njoj kao prema avanturi i želim Vam da više nikada ne budete isti.

4

KNJIGA PRVA

ČOVJEKOV CILJ

PRVO POGLAVLJE

Domet dijanetike

7 Z-Jnanost o umu cilj je kojemu su težile tisuće naraštaja. Zbog nedostatka takve znanosti nestale su vojske, dinastije, pa i cijele civilizacije. Zbog toga je propao Rim, a Kina zbog potrebe za njom pliva u krvi. A tamo dolje, u skladištu, leži atomska bomba sa svojom nadobudnom bojevom glavom, teško oboružanom neznanjem o njoj.

Niti jedna potraga do današnjeg dana nije bila nepopustljivija i silovitija. Nema plemena, ma koliko primitivno i neuko bilo, koje je propustilo prepoznati problem kao problem, odnosno barem pokušalo formulirati takvu znanost. Još i danas možemo naći australijskog aboridžina1 kako "magičnim iscjeliteljskim kristalom" nadomješta znanost o umu. Šaman2 u Britanskoj Gvajani3 stvarne zakone uma zamjenjuje svojom monotonom pjesmom i posvećenom cigarom, a zaglušujući bubanj goldskog4 vrača poslužit će umjesto prikladne tehnike za smanjenje uznemirenosti bolesnika.

Prosvijećeno i zlatno doba5 Grčke nije imalo ništa osim praznovjerja u Eskulapov6 hram, glavni sanatorij7 za duševne bolesti. Prizivanje penata, kućnih božanstava, ili žrtvovanje Febriji, božici groznice, bilo je najviše što su Rimljani mogli učiniti za duševni mir bolesnih. Nekoliko stoljeća poslije čak se i engleski kralj mogao naći u rukama egzorcista koji mu je istjerivanjem demona nastojao izliječiti delirij.

1 aboridžini: narod koji je na svojim staništima živio od početka; prasjedioci. 2 Šaman: svećenik ili vrač u nekih naroda, koji tvrdi da jedini ima kontakt s bogovima itd. 3 Britanska Gvajana: bivša britanska kolonija na sjeveroistoku Južne Amerike; postigla nezavisnost i postala članicom Commonwealtha godine 1966. 4 Goldi: tradicionalni lovci i ribiči koji nastanjuju dolinu rijeke Amur u jugoistočnom Sibiru i sjeveroistočnoj Mandžuriji (regija i bivši administrativni dio sjeveroistočne Kine). 5 zlatno doba: razdoblje najvišeg napretka nacije i si., u kojem je neka umjetnost ili djelatnost najsavršenija. 6 Eskulap: bog medicine i liječenja u drevnoj grčkoj i rimskoj mitologiji. 7 sanatorij: ustanova za liječenje kroničnih bolesti.

7

L. RON HUBBARD

Od davnina do danas, bilo da je riječ o najprimitivnijem plemenu ili najraskošnijoj civilizaciji, čovjek se, suočen s neobičnim bolestima ili aberacijama nalazi u stanju bespomoćnog strahopoštovanja. Njegov očaj, u pokušajima tretiranja ljudi, samo se neznatno izmijenio u cijeloj ljudskoj povijesti. Sve do sredine dvadesetog stoljeća postotak ublažavanja tegoba, govorimo li o pojedinim duševnim poremećajima, približno je jednak uspjesima šamana suočenih s istim problemima. Prema suvremenom piscu, jedini napredak psihoterapije bilo je smještanje luđaka u čistu prostoriju. Govoreći o brutalnosti u liječenju umobolnih, "civilizirane" tehnike uništavanja živčanoga tkiva žestinom šoka ih operativnog zahvata znatno su nadmašile metode šamana ili Bedlama8. Ti postupci nisu se mogli razložno opravdati postignutim učincima, a ne bi ih tolerirali ni u najprimitivnijoj zajednici jer žrtvu svode na puki zombizam9, uništavajući veliki dio njezine osobnosti i ambicije i ne ostavljajući joj ništa drugo doli životinjsku poslušnost. Ovdje i ne pomišljamo okrivljavati praksu "neurokirurga" i šiljak za led10 koji ubada i okreće u umobolnim glavama. To je spomenuto samo zato da se pokaže dokle seže čovjekov očaj kada se suoči s naoko nerješivim problemom poremećenih umova.

Promatrano s društvenog i nacionalnog gledišta, nedostatak znanosti o umu nikada nije bio očitiji. Prirodne znanosti, nepromišljeno napredujući znatno ispred sposobnosti ljudi da razumiju jedni druge, naoružale su čovjeka strašnim i savršenim oružjima koja samo čekaju trenutak provale još jednog društvenog ratnog ludila.

Ti problemi nisu jednostavni, oni su na putu svakoga čovjeka i čekaju ga zajedno s njegovom budućnošću. Sve dok je čovjek prepoznavao da je um kojim rasuđuje njegova glavna prednost nad životinjskim carstvom, sve dok je shvaćao da je upravo um njegovo glavno oružje, on je tragao, promišljao i stvarao postavke

8 Redlam: stara ustanova za umobolne (puni naziv: St. Mary of Bethlehem) u Londonu, ozloglašena zbog brutalnog zlostavljanja pri liječenju umobolnih. 9 zombizam: način ponašanja osobe koja djeluje kao da nema um ili volju. Dolazi od voodoo (vrsta magije koju prakticiraju crnci Karipskog otočja, posebice Haitija) riječi za leš koji je oživljen nekom silom i primoran slušati zapovijedi. 10 šiljak za led: dugačka, tanka oštrica za lomljenje leda.

8

DOMET DIJANETIKE

pokušavajući pronaći rješenje. Poput slagalice rasute nemarnom rukom, jednadžbe koje bi vodile

do znanosti o umu, pa čak i do vodeće znanosti svemira, neprestano su kolale uokolo. Ponekad bi se spojila dva ulomka, a katkad, kao u zlatno doba Grčke, oblikovao bi se jedan cjeloviti dio. Filozof, šaman, vrač, matematičar - svaki od njih promatrao je samo djeliće. Neki su smatrah da svi ti dijelovi moraju pripadati različitim slagalicama, a neki su pak mislili da pripadaju istoj. Jedni su govorili daje zapravo riječ o šest slagalica, a drugi pak da je riječ o dvije. Za to vrijeme ratovi su nastavljani, društva su obolijevala ili bivala raspršena, a o svakim danom sve brojnijim hordama luđaka napisani su svesci i svesci znanstvenih knjiga.

Baconove11 metode i Newtonova12 matematika pospješivale su napredak fizikalnih znanosti koje su učvršćivale i širile svoje granice, a studiji uma zaostajali su poput nemarnog bataljuna koji mnogo ne haje za to koliko će savezničkih postrojbi neprijatelj uništiti.

No, na posljetku, svaka slagalica jednostavno sadrži velik broj dijelova. Mnogi od tih sićušnih dijelova bih su sastavljeni i prije i nakon Francisa Bacona, Herberta Spencera13 i nekolicine drugih, a uočene su i mnoge ispravne činjenice.

Da bi se upustio u avanturu tisuća varijabli od kojih se sastojala slagalica, čovjek je samo morao razlikovati dobro od lošeg, istinito od lažnog, te upotrebljavati ljude i prirodu kao pokusni materijal.

Sto bi znanost o umu trebala sadržavati? 1. odgovor na cilj misli; 2. jedinstveni uzrok svih ludila, psihoza14, neuroza15, kompulzija16,

11 Francis Bacon: (1561-1626.), engleski filozofi esejist, naglašavao da istraživanje umjesto s teorijama, mora započeti s činjenicama koje se mogu opaziti. 12 Sir Isaac Newton: (1642-1727.), engleski matematičar, astronom i filozof, jedan od najvećih genija koje je svijet ikada upoznao. Od temeljne su važnosti njegova tri znanstvena otkrića: metoda promjene varijabilnih količina, koja je polazište modernog diferencijalnog računa, zatim zakon sastava svjetlosti i zakon gravitacije. 13 Herbert Spencer: (1820-1903.), engleski filozof, jedan od nekolicine suvremenih mislilaca koji su pokušali sustavno procijeniti sve fenomene svemira, uključujući duševna i društvena načela. 14 psihoza: teški mentalni poremećaj; ludilo. 15 neuroza: emocionalno stanje koje sadrži konflikte i emocionalne podatke koji koče sposobnosti ili sreću pojedinca.

9

L. RON HUBBARD

represija17 i socijalnih poremećaja; 3. nepromjenjivi znanstveni dokaz o osnovnoj prirodi i pozadini

funkcioniranja ljudskoga uma; 4. tehnike i vještine uporabe kojima se otkriveni jedinstveni uzrok

može bez iznimke izliječiti, izuzimajući, dakako, nerazumnosti deformiranog ili patološki18 oštećenog mozga ili živčanog sustava, izbrisanog pamćenja te posebice izdvajajući jatrogene psihoze (one koje su uzrokovali liječnici i uključuju uništenje živoga mozga);

5. metode prevencije duševnog poremećaja; 6. uzrok i lijek za sve psihosomatske19 bolesti koje, kao što neki

kažu, čine 70 posto ljudskih bolesti. Takva znanost nadilazila bi najoštrije za nju ikada postavljene

kriterije. Zapravo, svako razmišljanje o tome trebalo bi otkriti da znanost o umu mora biti u mogućnosti djelovati i biti upravo to što smo naveli.

Znanost o umu, ako bi zaista bila dostojna tog imena, morala bi se u eksperimentalnoj preciznosti nositi s fizikom i kemijom. Za njezine zakone ne mogu postojati "posebni slučajevi". Ona ne može pribjegavati autoritetima. Atomska bomba će eksplodirati, bez obzira odobrava li to Einstein20 ili ne. Eksploziju bombe reguliraju prirodni zakoni. Upotrebljavajući tehnike izvedene iz otkrivenih prirodnih zakona, tehničari mogu napraviti jednu ili milijun jednakih atomskih bombi.

Nakon što su svi aksiomi i sama tehnika organizirani i funkcioniraju kao znanost o umu, ravnopravna s fizikalnim znanostima, može se uočiti da u njoj postoje dodirne točke s gotovo svakom školom o umu koja je ikada postojala. To je ponovno vrlina, a ne nedostatak.

16 kompulzija: ponavljajući iracionalni impulsi koji neodoljivo tjeraju na neku akciju. 17 represija: zapovijed da organizam ne smije nešto učiniti. 18 patološki: kojije uzrokovan ili ima veze s bolešću. U tumaču pojmova vidi: patologija. 19 psihosomatske: psiho se odnosi na um, a somatsko na tijelo; izraz psihosomatsko znači da um čini tijelo bolesnim ili se odnosi na bolesti koje su stvorene unutar tijela poremećajem uma. 20 Albcrt Einstein: (1879-1955.), njemački fizičar, državljanin Sjedinjenih Američkih Država od 1940.; formulirao teoriju o pretvorbi mase u energiju, otvarajući put ka razvoju atomske bombe.

10

DOMET DIJANETIKE

Iako jednostavna, dijanetika jest i čini sljedeće: 1. ona je organizirana znanost o misli izgrađena na vrlo preciznim

aksiomima (postavkama prirodnih zakona nalik onima u fizikalnim znanostima);

2. poznaje terapeutsku tehniku kojom se mogu tretirati sve neorganske duševne bolesti i sve organske psihosomatske bolesti, sa sigurnošću u potpuno izlječenje svih slučajeva;

3. povećava ljudske sposobnosti i moć rasuđivanja koja uvelike nadilazi sadašnje norme, povećavajući, a ne uništavajući čovjekovu snagu i osobnost;

4. dijanetika daje cjelovit uvid u pune potencijale uma, otkrivajući da su ti potencijali kudikamo veći nego što se prije pretpostavljalo;

5. u dijanetici je otkrivena, a ne prepuštena slučaju ili postulirana, osnovna čovjekova priroda koja se kod svake osobe može posve aktivirati. I otkriveno je daje ta osnovna priroda dobra;

6. otkriven je i prikazan, na znanstvenoj ili laboratorijskoj osnovi, jedini uzrok duševnih poremećaja;

7. napokon su ustanovljeni veličina, kapacitet i sposobnost prisjećanja sadržaja pohranjenih u ljudskoj memoriji;

8. otkrivene su pune umne sposobnosti "zapisivanja", uz zaključak da se poprilično razlikuju od prijašnjih pretpostavki;

9. dijanetika je izložila nemikrobnu teoriju bolesti, nadopunjujući i obuhvaćajući biokemiju21 i Pasteurov22 rad na mikrobnoj teoriji;

10. s dijanetikom nestaje "potreba" uništavanja mozga šokom ili operativnim zahvatom kako bi se postigla "poslušnost" i "prilagodba" duševnih bolesnika;

11. u dijanetici postoji primjenjivo objašnjenje fizioloških učinaka droga, lijekova i endokrinih23 tvari; odgovoreno je na mnoge probleme postavljene u endokrinologiji;

12. dijanetikom su prošireni razni obrazovni studiji, sociološki,

21 biokemija: znanost o kemiji živih organizama. 22 Louis Pasteur: (1822-1895.), francuski kemičar i bakteriolog; dokazao da truljenje i raspadanje uzrokuje bakterija, te razvio serume i cjepiva za bolesti poput kolere i bjesnoće. 23 endokrino: koje opisuje ili je u vezi s bilo kojom žbjezdom koja stvara unutarnje izlučine puštajući ih izravno u krvotok. One se krvotokom prenose do drugih dijelova tijela regulirajući ili kontrolirajući njihove funkcije.

11

L. RON HUBBARD

politički, vojni i drugi; 13. dijanetikom je potpomognuto područje citologije24, kao i ostala

područja istraživanja. To je dakle, gruba skica o tome kakav bi domet znanost o umu

trebala imati i stoje domet dijanetike.

24 citologija: znanstveno proučavanje stanica.

12

DRUGO POVLAVLJE

CLEAR1

V-/ptimalan pojedinac dijanetički se naziva Clear. Ta će se riječ u ovoj knjizi često spominjati u obliku imenice i glagola, pa smatramo korisnim odmah na početku objasniti što sve točno obuhvaća pojam Clear, cilj dijanetičke terapije.

Cleara se može testirati na sve psihoze2, neuroze3, kompulzije4 i represije5 (sve aberacije), te na bilo koje autogene (samostvorene) bolesti koje nazivamo psihosomatskim bolestima. Testovi potvrđuju da u Cleara nema takvih bolesti ili aberacija, a dodatna ispitivanja njegove inteligencije pokazuju da je ona visoko iznad uobičajene razine. Iz njegovih je aktivnosti vidljivo da živi poletno i zadovoljno.

Ti rezultati mogu se dobiti i uspoređivanjem. Ako neurotična6 osoba boluje i od psihosomatskih bolesti, testiranjem će se pokazati da i psihosomatske bolesti i aberacije postoje. Tada ga se može liječiti dijanetičkom terapijom sve dok te neuroze i bolesti ne nestanu. Provjera će na kraju pokazati da su posignuti gornji rezultati. Uzgred rečeno, taj pokus obavljen je mnogo puta i uvijek s istim rezultatima. Pri laboratorijskom testiranju svi pojedinci koji imaju organski potpune (neoštećene) živčane sustave reagiraju tako na dijanetički proces koji vodi do Cleara.

Nadalje, Clear posjeduje temeljne i urođene osobine ne uvijek dostupne čovjeku koji nije Clear, osobine koje se nisu smatrale mogućima i nisu bile dio dotadašnjih rasprava o čovjekovim sposobnostima i ponašanju.

1 Clear: engl. čist, bistar, jasan. 2 psihoza: duševna bolest, nenormalnost, ludilo. 3 neuroza: stanje nerazumne brige ili straha. 4 kompulzija: prisila, prinuda. 5 represija: suzbijanje, potiskivanje. 6 neurotičan: onaj koji je nerazuman ili uznemiren na nekom području (kao suprotnost psibotičnoj osobi koja je u stanju opće uzrujanostj).

13

L. RON HUBBARD

Prvo, govorit ćemo o opažanju. Čak i takozvani normalni ljudi ne vide i ne razlikuju sve boje, ne čuju jasno zvukove ili ne osjećaju optimalno osjetilima njuha, okusa, opipa i tjelesnim osjetom.

To su glavne linije komunikacije s materijalnim svijetom koji većina ljudi prepoznaje kao stvarnost. Zanimljivo je napomenuti da, premda se u prošlosti smatralo kako je suočavanje sa stvarnošću apsolutno nužno ako aberirana osoba želi biti razumna, nije bila dana niti jedna definicija kako to učiniti. Da bi se u sadašnjosti mogao suočiti sa stvarnošću pojedinac svakako mora biti sposoban osjetiti je preko onih komunikacijskih kanala kojima se čovjek najčešće služi u svakodnevnom životu.

Svaki čovjekov osjet može biti aberiran psihičkim7 poremećajima koji analitičkome dijelu uma ne dopuštaju da shvati ono što je primljeno. Drugim riječima, sustav za opažanje boja može biti u redu, ali istodobno u umu mogu postojati sklopovi8 koji brišu boju prije nego što je svijesti dopušteno vidjeti objekt. Može se otkriti da daltonizam9

varira od osobe do osobe. Neke osobe boje vide mutno, manje blistavo, a u krajnjem ih slučaju uopće ne vide. Nekima su kričave boje odvratne, a ima i onih koji takve boje smatraju nedovoljno uočljivima. Taj različiti stupanj daltonizma nije bio prepoznat kao psihički čimbenik, a kada je uopće i bio zamijećen, neodređeno se pretpostavilo daje to vrsta stanja uma.

Na neke osobe zvukovi djeluju prilično uznemirujuće. Uporno cviljenje violine, primjerice, jedni doživljavaju kao da im netko ručnom bušilicom buši bubnu opnu, a druge smiruje glasno sviranje pedeset violina. Također, neki pritom izražavaju ravnodušnost i dosadu, a nekima je zvuk violine monoton, bez obzira na složenost melodije. Te razlike u zvučnoj percepciji (sluhu), kao i različito doživljavanje boja te druge vizualne pogreške smatrale su se urođenima ili su se pripisivale tjelesnom nedostatku, ili se ni sa čime nisu dovodile u vezu.

7 psihički: koji pripada ljudskoj duši ili umu; mentalno, (suprotno od tjelesnog). 8 sklop: dio banke pojedinca (kolokvijalno ime za reaktivni um) koji se ponaša kao da je netko ili nešto odvojeno od njega i koji mu ili govori ili kreće u akciju prema vlastitom nahođenju, čak može, ako je dovoljno žestok, preuzeti kontrolu nad osobom. 9 daltonizam: mana vida koja se očituje u nerazlikovanju nekih boja.

14

CLEAR

Na sličan način, od osobe do osobe, u velikom rasponu variraju osjeti mirisa, dodira, organski osjeti, bol i sila teže (gravitacija). Letimičnom provjerom među prijateljima mogu se uočiti goleme razlike u osjetu istih stimulansa10. Pečeni puran jednima miriše zamamno, drugi su na taj miris ravnodušni, a treći ga i ne osjećaju. Također, u krajnjem slučaju, netko može tvrditi da pečeni puran miriše poput ulja za kosu.

Sve dok ne bude dovoljno Clearova ostaje nejasno zašto takve razlike uopće postoje. Jer, takva je neobuzdana kvaliteta i brojnost osjeta pretežno prouzročena aberacijom. Zbog ugodnih iskustava u prošlosti i urođene osjetljivosti, postojat će stanovita razlika među Clearovima. Stoga se Clearov odgovor ne bi trebao automatski smatrati standardiziranim, prilagođenim neutralnim stajalištem - tim blijedim i štetnim ciljem prošlih doktrina11. Clear je maksimalno prijemčiv i to je u skladu s njegovom vlastitom željom za reakcijom. Premda mu gorući kordit12 još uvijek miriše na opasnost, to ga ne čini bolesnim. Kad je gladan, pečeni mu puran dobro miriše, a ako je to hrana koju još i voli, tada mu uistinu izvanredno miriše. Zvuk violine, ako mu je ugodan, ne čini mu se monotonim i ne uzrokuje bol, nego uživa u punoći zvuka i skladnosti melodije. To je, dakako, stvar ukusa. No, ako mu se ne sviđa takav zvuk, sluša timpane, saksofone ili, ovisno o raspoloženju, ne sluša ništa.

Drugim riječima, postoje dvije varijable na djelu. Prva, ona najneobuzdanija, uzrokovana je aberacijama. Druga, prilično razborita i razumljiva, uzrokovana je osobnošću.

Tako se osjeti aberirane osobe (pojedinca koji nije Clear) uvelike razlikuju od osjeta osobe koja je Clear (neaberiranog pojedinca).

Nadalje, postoje razlike između stvarnih osjetilnih organa i pogrešaka koje su oni uzrokovali. Manji broj tih pogrešaka organske je prirode, primjerice probušeni bubnjići u ušima nisu kompetentni mehanizmi za registriranje zvuka. Većina percepcijskih (osjetilnih)

10 stimulans: ono što osobu ili objekt potiče k aktivnosti ili energiji, ili izaziva reakciju organa ili tkiva tijela. 11 doktrina: skup mišljenja jedne književne i filozofske škole ili skup vjerovanja jedne religije. 12 kordit: bezdimni eksploziv, rabi se kao pokretač metaka i granata.

15

L. RON HUBBARD

pogrešaka u organskome području uzrokovana je psihosomatskim poremećajima.

Osvrnemo li se oko sebe zapazit ćemo naočale gotovo na svačijem nosu, pa čak i u djece. Naočale se pretežno nose zato da bi se popravilo stanje koje tijelo, boreći se, nastoji opet pogoršati. Kada nastupi faza nošenja naočala, (ne zbog naočala) vid se počinje pogoršavati na psihosomatskom načelu. Ta je primjedba otprilike isto toliko neopouzdana koliko i izjava da se jabuke padajući sa stabla obično pokoravaju sili teže. Jedna od sporednih stvari koja se događa Clearu jest da se njegov vid znatno poboljša ako mu je, kao aberiranoj osobi, bio loš. Uz malo truda, njegov će se vid vremenom vratiti na svoju optimalnu razinu. (Usprkos argumentima okulista protiv dijanetike, to im ipak osigurava prilično dobar posao. Naime, poznato je da Clearovi pri kraju tretmana moraju u kratkom razdoblju uzastopce kupiti pet pari naočala kako bi kompenzirali prilagodavanje vida, i mnogim se aberiranim osobama koje su poslije postale Clear vid poboljšava do najviše točke, koja je neznatno ispod optimuma.)

U pojedinaca koji nisu Clear vid je zbog aberacija na organskoj bazi oslabljen, te je i sam osjetilni organ ograničen s obzirom na optimalno funkcioniranje. Nakon što su aberacije uklonjene ponovni su testovi dokazali da tijelo čini smion napor obnavljanja vida do optimuma.

Sluh, kao i ostali osjeti, organski varira u širokom spektru. Primjerice, naslage kalcija mogu uzrokovati neprestanu "zvonjavu" u ušima. Uklanjanje aberacija omogućuje tijelu usklađivanje prema dostupnom optimumu, naslage kalcija nestaju i u ušima prestaje zvoniti. No, i osim tog vrlo specifičnog slučaja, i na organskoj osnovi postoje velike razlike u sluha Organski, kao i aberacijski, sluh može biti nevjerojatno pojačan ih vrlo oslabljen - jedni čuju korake u susjednom bloku zgrada kao nešto posve uobičajeno, a drugi ne čuju niti zvuk bas-bubnja na verandi ispred kuće.

To da se različiti osjeti uvelike razlikuju od osobe do osobe na aberacijskoj i psihosomatskoj osnovi, najmanje je od ovdje prikazanih otkrića. Sposobnost sjećanja u svojim je varijacijama mnogo fantastičnija od osobe do osobe.

U postupku promatranja Clearova i aberiranih osoba izišao je na

16

CLEAR

vidjelo potpuno novi način sjećanja koji je bio svojstven umu, no do tada nije bio primijećen. Dok ga samo mah postotak aberiranih ljudi doživljava u punom smislu, u Cleara je to standardno. Dakako, ovdje se ne sugerira da su učeni ljudi u prošlosti bih loši promatrači. Mi se ovdje bavimo potpuno novim i do sada nepostojećim objektom promatranja - Clearom. Ono za stoje Clear sposoban u prošlosti su s vremena na vrijeme samo malobrojni bih u stanju učiniti.

Urođenu, a ne naučenu sposobnost mehanizama sjećanja koju posjeduje um, možemo u dijanetici tehnički nazvati vraćanje. Taj termin upotrebljavamo u njegovu uobičajenom značenju (prema rječniku), uz dodatak činjenice da je um posjeduje kao normalnu funkciju sjećanja, i to na način da osoba može "poslati" dio svojega uma u prošlo razdoblje, na mentalnoj ili kombinirano mentalnoj i tjelesnoj osnovi, te iznova, na isti način i uz prisustvo istih osjeta doživjeti događaje koji su se zbili u prošlosti. Nekoć se vještinom zvanom hipnoza nad hipnotiziranim osobama provodilo ono što se nazivalo "regresija". Hipnotizer je na jedan od dva načina vraćao osobu u događaje iz njezine prošlosti. To se postizalo tehnikama transa, drogama i određenom tehnologijom. Hipnotiziranu osobu moglo se "potpuno" poslati u trenutak prošlosti i pritom se ponašala kao da ima točno onoliko godina koliko je imala u dobu u koje se vratila, sa samo prividnim sposobnostima i sjećanjima iz toga trenutka. To se zvalo revivifikacija (ponovno proživljavanje). Regresija je bila tehnika kojom je dio hčnosti ostajao u sadašnjosti, a dio se vraćao u prošlost. Te sposobnosti uma smatrale su se prirodnima samo u hipnozi i samo su se u njoj upotrebljavale. Ta nekoliko tisuća godina stara vještina postoji u Aziji i danas, kao što je očito postojala od davnina.

Regresija je ovdje zamijenjena vraćanjem. Ta dva postupka ne mogu se uspoređivati jer regresija, kao riječ, ima neka loša značenja koja bi smetala pri upotrebi. Revivifikacija je zamijenjena s ponovnim proživljavanjem jer se u dijanetici mogu naći objašnjenja hipnotičkih načela i, kao što će poslije biti objašnjeno, hipnoza se ovdje ne prakticira.

Um ima i drugu sposobnost sjećanja. Čak i dok je osoba u posve

17

L. RON HlJBBARD

budnome stanju, dio uma može se "vratiti" i u cijelosti ponovno proživjeti događaje iz prošlosti. Želite li to provjeriti, pokušajte s nekoliko osoba sve dok ne otkrijete jednu koja to čini bez teškoća. Potpuno budna osoba može se "vratiti" u određene trenutke svoje prošlosti. No, sve dok se osobu ne zamoli da to učini, ona vjerojatno neće ni znati da posjeduje takvu sposobnost. Ako se i odlikovala njome, zacijelo je smatrala kako je to uobičajeno (vrsta pretpostavke zbog koje su mnogi podaci kasno ugledali svjetlo dana). Osoba se može vratiti u vrijeme kada je plivala i plivati s potpunim sjećanjem zvukova, slika, okusa, mirisa, opipa, tjelesnih osjeta, itd.

"Učeni" gospodin svojedobno je nekoliko sati uvjeravao skupinu ljudi da je sjećanje na osjet mirisa, na primjer, gotovo nemoguće jer je "neurologija13 dokazala da olfaktivni14 živci nisu povezani s talamusom15." Unatoč tome što su dvije osobe iz skupa otkrile da posjeduju takvu sposobnost vraćanja, učeni gospodin nastavio je izlaganje da je olfaktivno sjećanje nemoguće. Provjera te sposobnosti, neovisno o vraćanju, iznijela je na vidjelo činjenicu da se pola nazočnih sjetilo mirisa, ponovno ga nirišući.

Vraćanje je potpun čin slikovitog sjećanja. Čitava je memorija u stanju učiniti da pojedina organska područja ponovno osjete podražaje prošlih događaja. Djelomično sjećanje je uobičajeno. Ne toliko da bi bilo normalno, no zasigurno dovoljno da bi zavrijedilo pomno proučavanje. Jer to je, da ponovimo, vrlo promjenjiva varijabla.

Opažanje sadašnjosti jedna je od metoda suočavanja s realnošću. Ali, ako se osoba ne može suočiti s realnošću iz prošlosti, tada se ona u stanovitoj mjeri ne suočava s nekim dijelom realnosti. I ako se slažemo u tome da je suočavanje s realnošću poželjno, tada osoba to treba učiniti i s jučerašnjom realnošću, da bi je se po suvremenoj definiciji moglo smatrati potpuno "razumnom". Da bi se čovjek "suočio s jučer" nužno je da mu bude dostupno određeno stanje sjećanja. Čovjek bi morao biti sposoban sjećati se. No, koliko načina sjećanja postoji?

U neurologija: znanost o živcima i živčanom sustavu, posebno o bolestima koje ih napadaju. 11 olfaktivni: od ili u vezi s osjetom mirisa. 1S talamus: unutarnje područje mozga gdje počinju osjetilni živci.

18

CLEAR

Prvi način je vraćanje. To je novo. Njegova je prednost u tome što osoba može ispitati pokretne slike i sve ostale osjete zabilježene za vrijeme trajanja događaja. Također, može se vratiti svojim prošlim zaključcima i zamislima. Sposobnost da se ponovno bude na mjestu gdje su željeni podaci prvi put proučavani uvelike pomaže u učenju, istraživanju i svakidašnjem životu.

Postoje i uobičajeniji načini sjećanja. Optimalno sjećanje je ono s pomoću metode povratka jednog ili više osjeta, dok sama osoba ostaje u sadašnjem vremenu16. Drugim riječima, razmišljajući o ruži, neki je ljudi vide, mirišu i osjećaju. Oni je vide jasno, u svim bojama - "okom uma", upotrijebimo li stari kolokvijalizam, mirišu je jasno, mogu osjetiti čak i njezino trnje. Razmišljajući o ružama, zapravo se sjećaju ruže.

Ti bi ljudi, razmišljajući o brodu, vidjeli određeni brod, osjetili njegovo kretanje ako bi pomislili da su na palubi, osjećali bi miris borove smole ili čak manje intenzivne mirise te čuli sve zvukove u vezi s brodom. Vidjeli bi brod u pokretu u cijeloj paleti boja i čuli ga u potpunom audiotonu.

Te sposobnosti u aberiranih osoba izrazito variraju. Kaže li se nekima da misle na ružu, oni jedva da je mogu vizualizirati. Neki je mogu mirisati, ali ne i vidjeti. Neki je vide bez boje ili vrlo blijedo. Kada im se kaže da misle na brod, neke aberirane osobe vide samo plošnu, bezbojnu, mirnu sliku, poput umjetničke slike broda ili fotografije. Neki opažaju bezbojnu lađu u pokretu, ali sa zvukovima. Neki čuju zvukove broda, ali ne uspijevaju vidjeti nikakvu sliku. Neki jednostavno razmišljaju o brodu kao o konceptu da brodovi postoje i da znaju za njih, ali ne uspijevaju vidjeti, osjećati, čuti, mirisati ili na neki drugi način bilo što osjetiti uz pomoć sjećanja.

U prošlosti je za to postojao naziv "slikovito prikazivanje", no taj je izraz toliko neprimjenjiv na zvuk, dodir, organske senzacije i bol da se u dijanetici kao tehnički termin uvijek upotrebljava sjećanje. Njegovoj se vrijednosti u životu poklanjalo tako malo pozornosti da cjelovit koncept nikada prije nije bio formuliran. Zbog toga smo sjećanje

16 sadašnje vrijeme: vrijeme koje je sada i postaje prošlost onako brzo kako ga se promatra. Taj se termin slobodno primjenjuje i na upravo postojeću okolinu.

19

L. RON HUBBARD

potanko opisali. Prilično je jednostavno testirati sjećanje. Ako bismo priupitali

prijatelje kakve su njihove sposobnosti, uvjerili bismo se da se one uvelike razlikuju od pojedinca do pojedinca. U jednih je sjećanje ovakvo, u drugih onakvo, a neki funkcioniraju samo na konceptima sjećanja. Ako radite pokus na ljudima oko sebe, upamtite da je svaki osjet pohranjen u memoriji i zbog toga posjeduje sjećanje koje uključuje bol, temperaturu, ritam, okus, težinu, već spomenuti vid, sluh, opip i njuh.

Dijanetički pojmovi koji ta sjećanja opisuju jesu: vizio (vid), sonično (zvuk), taktilno (dodir), olfaktivno (njuh), ritmično, kinestetičko (težina i pokret), somatsko (bol), termalno (temperatura) i organsko (unutarnje senzacije i, prema novoj definiciji, emocije).

Zatim, postoji i druga skupina mentalnih aktivnosti koje se mogu sažeti pod nazive imaginacija i kreativna imaginacija. Tu opet imamo obilje materijala za ispitivanje.

Imaginacija je ponovno kombiniranje stvari koje je osoba osjetila, o kojima je razmišljala ih ih intelektualno uobličila, a ne moraju nužno postojati. To je metoda kojom um zamišlja poželjne ciljeve ili predviđa budućnost. Ona je iznimno vrijedna kao dio bitnih rješenja bilo kojeg mentalnog problema i svakodnevne egzistencije. Činjenica da je to ponovno kombiniranje ni na koji način ne umanjuje njezinu golemu i čudesnu složenost.

Clear imaginaciju koristi u cijelosti. Postoji zapis imaginacije vida, mirisa, okusa, zvuka - ukratko, svakog pojedinog osjeta. To su zapisi stvoreni na osnovi uzorka u memorijskim bankama, kombiniranog s konceptualnim idejama i konstrukcijom. Nove tjelesne strukture, sutrašnjica pomoću današnjice, sljedeća godina pomoću prošle godine, zadovoljstvo koje treba postići, poslove koje treba učiniti, nesreće koje treba izbjeći - sve su to funkcije imaginacije.

Clearova kolor-vizualna, ton-sonična, taktilna, olfaktivna, ritmička, kinestetička, termalna i organska imaginacija u izvrsnom su stanju. Kada ga zamolite da zamisli vožnju u pozlaćenom četveropregu, on "vidi" u punoj boji kočiju koja se kreće, "čuje" sve zvukove i "rniriše" mirise za koje misli da su svojstveni toj okolnosti, "osjeća" tapecirano

20

CLEAR

sjedalo, kretanje i svoju nazočnost u kočiji. Pored uobičajene imaginacije postoji kreativna imaginacija. To je

vrlo široka, nemjerljiva sposobnost, prilično promjenjiva od osobe do osobe, koju neki posjeduju u izobilju. Ona je ovdje uključena da bi je se izdvojilo kao postojeću cjelinu, a ne kao operativni dio uma koji se tretira kao uobičajeni dio dijanetike. Kod dearova koji posjeduju kreativnu imaginaciju ona je, čak i ako je bila zakočena dok je on bio aberiran, sada prisutna i može se demonstrirati. Ona je urođena. Moguće ju je aberirati samo zabranom njezine opće upotrebe. Drugim riječima, aberiranjem njezine uporne primjene ili ograničavanjem cijeloga uma. Ah, kreativna imaginacija - ono čime se stvaraju umjetnička djela, grade države i obogaćuje čovjek - može se zamisliti kao posebna funkcija, neovisna u djelovanju, te u svom postojanju ni na koji način ovisna o aberiranom stanju pojedinca jer ispitivanje njezine aktivnosti i upotrebe kod Cleara koji je posjeduje prikladno pokazuje njezin urođeni karakter. Eijetke su osobe koje je ne posjeduju.

Na kraju, imamo posljednju, no najvažniju aktivnost uma. Na čovjeka treba gledati kao na svjesno biće. Njegova svjesnost ovisi o sposobnosti rješavanja problema opažanjem ih stvaranjem i razumijevanjem situacija. Ta je razboritost primarna, vrlo vrijedna funkcija onoga dijela uma koji ga, kao čovjeka, razlikuje od životinje. Sjećajući se, opažajući, zamišljajući, on posjeduje izvanrednu sposobnost donošenja zaključaka i njihove upotrebe u svrhu donošenja novih zaključaka. To je razborit čovjek.

Razboritost, odvojena od aberacije, može se proučavati samo u osobe koja je Clear. Ona koja to nije zbog aberacija nastupa iracionalno. Možemo to nazvati "ekscentričnošću", "ljudskom pogreškom" ih čak "osobenjaštvom", ali to je ipak iracionalnost. Osobnost ne ovisi o tome koliko se iracionalno čovjek može ponašati. Primjerice, voziti u pijanom stanju i pregaziti dijete na pješačkom prijelazu, ih čak riskirati život djeteta zbog vožnje u pijanom stanju, nije obilježje osobnosti. Iracionalnost je jednostavno to - nesposobnost dobivanja ispravnih odgovora iz podataka.

Međutim, zanimljivo je da je, iako "svi znaju" (kakva li samo

21

L. RON HUBBARD

zastrašujuća količina lažnih podataka zbog te izjave kola svijetom) da je "ljudski griješiti", svjesni dio uma, onaj koji rješava probleme i koji čovjeka čini čovjekom, potpuno nesposoban učiniti pogrešku.

Bilo je to zapanjujuće otkriće, premda i nije baš trebalo biti. Do toga se moglo doći i prije jer je to prilično jednostavno i lako razumljivo. Stvarna čovjekova sposobnost zaključivanja nikada ne griješi, čak i u izuzetno aberirane osobe. Promatranjem njezine aktivnosti čovjek bi mogao nepromišljeno pretpostaviti da su joj zaključci pogrešni. No, to bi bila omaška promatrača. Svaka osoba, aberirana ili Clear, besprijekorno donosi zaključke na temelju spremljenih i opaženih podataka.

Uzmite bilo koje obično računalo (a um je izuzetno veličanstven instrument, mnogo, mnogo nadmoćniji od bilo kojega stroja koji će on sam izumiti u godinama koje dolaze) i ubacite u njega problem koji treba riješiti. Pomnožite sedam i jedan. On će ispravno odgovoriti -sedam. Sada pomnožite šest i jedan, ali pritišćući i dalje broj sedam. Šest puta jedan je šest, ali odgovor koji ćete dobiti je četrdeset i dva. Nastavite pritiskati broj sedam i ubacite druge probleme u računalo. Pogrešni su, ali ne kao problemi, nego kao odgovori. Sada učvrstite sedmicu tako da ostane uključena bez obzira na to koju tipku pritisnuli, a zatim pokušajte nekome dati to računalo. Nitko ga neće htjeti jer je računalo očito ludo. Pokazuje da je deset puta deset sedamsto. No, je li tehnički dio računala doista neispravan ili se u njega samo stavljaju pogrešni podaci?

Ljudski um, pozvan da riješi probleme takve veličine i s toliko varijabli da zbune bilo koje obično računalo i tisuću puta na sat, na isti način postaje žrtvom netočnih podataka. Takvi podaci ulaze u računalo pa ono daje krive odgovore. Netočni podaci ulaze u ljudske memorijske banke i osoba reagira "nenormalno". U biti, problem rješavanja aberacije jest problem pronalaženja "pritisnute sedmice". No, o tome mnogo, mnogo kasnije. Za sada smo postigli svoje trenutne ciljeve.

To su različite sposobnosti i aktivnosti ljudskoga uma u njegovoj stalnoj borbi za određivanje i rješavanje mnoštva problema. On opaža, sjeća se ili vraća, zamišlja, shvaća i tada rješava. Posluživan svojim

22

CLEAR

produžecima - osjetilima, memorijskim bankama i sposobnošću imaginacije - um donosi nepromjenljivo točne odgovore, rješenja koja se mijenjaju jedino promatranjem, naobrazbom i promjenom stajališta.

Kao što se može otkriti u Cleara, osnovni ciljevi tog uma i osnovna čovjekova priroda konstruktivne su i dobre, jednako konstruktivne i jednako dobre u svih ljudi, mijenjane jedino promatranjem, naobrazbom i točkom gledišta.

Čovjek je dobar. Oduzmite mu njegove osnovne aberacije i s njima će otići zlo koje su

skolastik17 i moralist toliko prigrlili. Od čovjeka se može odvojiti jedino "zločesti" dio. I kada se to učini njegova osobnost i snaga jačaju. I drago mu je što vidi "zločesti" dio kako odlazi jer je to bila tjelesna bol. Postoje metode i dokazi kojima se to poslije može izmjeriti s onom preciznošću koja je fizičarima toliko pri srcu.

Clear dakle nije "prilagođena" osoba, prisiljena vladati se u skladu sa sada potpuno zatvorenim i ograničenim represijama. On je osoba koja nije pod represijom, koja djeluje na temelju samoodređenja18. Njegove sposobnosti opažanja, sjećanja, vraćanja, zamišljanja, stvaranja i zaključivanja, kao što smo vidjeli, izložene su u glavnim crtama.

Clear je cilj dijanetičke terapije, cilj do kojega se može stići uz malo strpljivosti, učenja i rada. Svaka osoba može postati Clear, osim one kojoj se dogodila nesreća da joj je uklonjen velik dio mozga ili je rođena s izrazito izobličenom živčanom strukturom

Ovdje smo vidjeli cilj dijanetike. Ispitajmo sada čovjekov cilj.

17 skolastik: onaj koji se točno drži tradicionalnih učenja, doktrina ili metoda. 18 samoodređenje: stanje u kojemu pojedinac po vlastitom izboru odlučuje hoće li ga njegova okolina kontrolirati ili ne. U odnosima s ljudima osjeća se sigurnim On razmišlja, no ne mora reagirati.

23

TREĆE POGLAVLJE

ČOVJEKOV CILJ

D ugo je tražen čovjekov cilj, najniži zajednički nazivnik svih njegovih pothvata, dinamičko načelo njegova postojanja. Kada bi ga se odgonetnulo, iz njega bi neminovno proistekli i mnogi drugi odgovori. On bi objasnio sve fenomene ponašanja, vodio bi do rješenja čovjekovih najvećih problema i, najvažnije od svega, morao bi biti djelotvoran.

Pretpostavimo da se sve znanje nalazi iznad, odnosno ispod određene razine. Sve što je iznad te razine nije nužno za rješenje ljudskih aberacija i općenitih nedostataka, te nije točno poznato. Može se smatrati da ono što je iznad te razine obuhvaća područja metafizike1 i misticizma2, a da je ispod te razine konačan svemir. Sve što je u njemu, znano ili neznano, može se osjetiti, iskusiti ili izmjeriti. Kada se osjete, iskuse i izmjere, poznati podaci konačnog svemira mogu se označiti kao znanstvena istina. Svi čimbenici potrebni za objašnjenje znanosti o umu pronađeni su u konačnom svemiru, otkrilo ih se, osjetilo, izmjerilo, iskusilo i postali su znanstvena istina. Konačni svemir sadržava vrijeme, prostor, energiju i život. Nikakvi drugi čimbenici nisu potrebni u toj jednadžbi.

Vrijeme, prostor, energija i život mogu se staviti pod zajednički nazivnik. Analoški3, možemo smatrati da su vrijeme, prostor, energija i život počeli u određenoj točki nastanka i da im je zapovjeđeno neka nastave do nekoga gotovo beskonačnoga cilja. Nije im rečeno ništa drugo do onoga što trebaju činiti. Oni se pokoravaju jednoj jedinoj zapovijedi, a taje: Opstani!

1 metafizika: područje filozofije koje se bavi prirodom postojanja, istine i znanja. 2 misticizam: vjerovanje ili praksa onih koji tvrde da imaju iskustva duhovne prirode zasnovana na intuiciji, meditaciji itd., pomoću kojih su naučili istine nepoznate običnim ljudima. 3 analogija: objašnjavanje nečega uspoređujući točku po točku s nečim sličnim.

24

ČOVJEKOV CILJ

Dinamičko načelo postojanja: opstanak

Beskonačni opstanak možemo smatrati ciljem života. Može se pokazati da se čovjek, kao životni oblik, u svim svojim djelovanjima i svrhama pokorava jednoj zapovijedi: Opstani!

Ideja da čovjek opstaje nije nova. Novo je to da je čovjek motiviran jedino opstankom.

Činjenica da je čovjekov jedini cilj opstanak ne znači i da je on vrhunski mehanizam opstanka koji je život postigao ili koji će razviti. Cilj dinosaura također je bio opstanak, pa oni ipak više ne postoje.

Pokoravanje zapovijedi Opstani! ne znači da je svaki pokušaj pokoravanja toj zapovijedi jednako uspješan. Promjene u okolini, mutacije i mnoge druge pojave sprečavaju bilo koji organizam da ostvari savršenu tehniku ili oblik opstanka.

Nedvojbeno je da se životni oblici mijenjaju i umiru, a novi razvijaju. Isto je tako sigurno da jedan organizam, kako nije besmrtan, stvara druge organizme, a nakon toga umire. Ako bi se želio postići opstanak života u dugom razdoblju, izvanredan način za to bio bi organizirati život koji bi mogao poprimiti mnogo oblika, a sama smrt omogućavala bi opstanak životne sile. Naime, kada promjene u okolini iziskuju novu strukturu, jedino smrt i raspadanje mogu izbrisati starije oblike. Kao snaga koja postoji tijekom gotovo beskonačnoga razdoblja, život bi u svojim pojedinim organizmima i oblicima trebao imati ciklički4 aspekt. Što bi bile optimalne značajke opstanka različitih životnih oblika? Morali bi imati različita osnovna svojstva, razlikujući se od jedne do druge vrste upravo kao što se jedna okolina razlikuje od druge.

To je doista važno jer se u prošlosti tek neznatno razmišljalo o tome da skupina značajki opstanka jedne vrste ne moraju biti i značajke opstanka druge vrste.

Metode opstanka mogu se sažeti pod nazivima - hrana, zaštita (obrambena i napadačka) i razmnožavanje. Ne postoje životni oblici koji nemaju rješenja za te probleme. Svaki životni oblik griješi na ovaj ili na onaj način, predugo zadržavajući neku osobinu ili razvijajući one

4 ciklički: koji se ponavlja kao u krugu u određenim razmacima.

25

osobine koje mogu voditi do izumiranja vrste. No, razvoj koji dovodi do uspjeha pojedinog oblika kudikamo je izrazitiji nego njegove pogreške. Prirodoslovci i biolozi kontinuirano rješavaju osobine ovog ili onog životnog oblika otkrivajući da potreba, prije nego hir, upravlja takvim razvojem. I zglob školjke i zastrašujući obris lica na krilima leptira imaju ulogu u opstanku.

Jednom kada je opstanak izdvojen kao jedina dinamika* životnog oblika koja može objasniti sve njegove aktivnosti, proučavanje je trebalo nastaviti. Otkriveno je da proučavanje boli i zadovoljstva sadrži sve potrebne odrednice kojima se može formulirati sve ono što život poduzima u nastojanju da opstane.

Kao što je vidljivo iz priloženog grafikona, spektar života bio je zamišljen tako da se proteže od nule, tj. od smrti ili izumiranja, u smjeru beskonačnosti i potencijalne besmrtnosti. Smatra se da taj spektar sadržava beskonačan broj unija koje se, nauk ljestvama, protežu prema potencijalnoj besmrtnosti. Kako se ljestve uspinju svaka linija postavljena je malo dalje od prethodne, u geometrijskoj progresiji.5

Poriv opstanka usmjeren je suprotno od smrti i prema beskonačnosti. Može se smatrati da krajnja bol postoji trenutak prije smrti i daje besmrtnost krajnje zadovoljstvo.

' U nakani da u dijanetiku ne uvodimo nazivlje koje bi bilo odveć zamršeno riječi koje se obično smatraju pridjevima ili glagolima katkad su pretvorene u imenice. To je učinjeno na čvrstom načelu da se postojeći nazivi, koji imaju toliko značenja, ne mogu upotrijebiti u dijanetici bez nužnog objašnjenja starog značenja, kako bi se uvelo novo. Da bismo izbjegli objašnjavanje starog značenja, što bi uvelike zakompliciralo konmnikaciju, te da bi se uklonio stari običaj sastavljanja teških i gromoglasnih slogova iz grčkog i latinskog jezika, u nazivlju je, uz neka druga, usvojeno to načelo. Pojam dinamika ovdje je upotrebljavan u svojstvu imenice i tako će se upotrebljavati u cijeloj knjizi. Pojmovi somatski, osjetilni i još neki drugi bit će označeni i definirani na mjestu na kojemu budu spomenuti u knjizi. - LRH. s geometrijska progresija: red brojeva, primjerice 1, 3, 9, 27, 81, itd., kod kojega se svaki sljedeći broj dobiva množenjem prethodnoga s određenom konstantom.

26

L. RON Hi UH ARI)

Može se reći kako u razmatranjima pojedinog organizma ili vrste besmrtnost ima privlačnu, a smrt odbojnu snagu. No, kako se opstanak sve više i više uzdiže prema besmrtnosti, dolazi se do sve većih i većih praznina, sve dok ih više nije moguće premostiti. Poriv je u smjeru suprotnom od smrti koja ima odbojnu snagu, to jest u smjeru besmrtnosti koja ima privlačnu snagu. Privlačna sila je zadovoljstvo, odbojna sila je bol.

Može se smatrati da je pojedinac na visokom potencijalu kada dužina strelice doseže četvrtu zonu. U tom bi slučaju potencijal opstanka bio izvrstan i osoba bi uživala u životu.

Slijeva nadesno mogu se na grafikonu označiti godine. Dinamika je poriv u smjeru zadovoljstva. Zadovoljstvo je nagrada, a

traženje nagrade - ciljeva opstanka - bilo bi djelovanje koje donosi zadovoljstvo. Da bi se pod nalogom Opstani! ostvario opstanak, čini se da je sve uređeno na način da smanjenje visokog potencijala donosi bol.

Bol postoji da bi odbila osobu od smrti, a zadovoljstvo da bi je privuklo prema optimalnom životu. U smislu opstanka traženje i postizanje zadovoljstva nije ništa manje vrijedno od izbjegavanja boli. Zapravo, prema nekim utvrđenim dokazima, čini se da u nakanama svemira zadovoljstvo ima mnogo veću vrijednost od boli.

No, bilo bi dobro definirati što se razumijeva pod zadovoljstvom, osim što je ono povezano s besmrtnošću. Rječnik kaže da je zadovoljstvo "veselje; ugodni osjećaj, duševni ili tjelesni; kratkotrajan užitak; suprotno od boli". Zadovoljstvo se može naći u toliko stvari i aktivnosti da bi jedino popis svega što je čovjek smatrao, smatra ili bi mogao smatrati poželjnim mogao upotpuniti tu definiciju.

A na što mislimo kada kažemo bol? Rječnik kaže: "Tjelesna ili duševna patnja; tegoba."

Usput rečeno, te dvije definicije demonstriraju intuitivni tip misli sadržan u jeziku. Jednom kada se pronađe odgovor na dotad neriješene probleme, primjećujemo da su čak i rječnici to "oduvijek znali".

Ako bismo željeli napraviti takav grafikon za ciklus životnih oblika, on bi bio istovjetan, s tom razlikom što bi se mjerilo veličine izražene

28

ČOVJEKOV CILJ

u godinama povećalo na eone. Jer, čini se da, osim u razmjeru, nema razlike između cilja pojedinca i cilja vrste. Taj zaključak može se izvesti čak i bez takvog nevjerojatnog dokaza kao što je činjenica da ljudsko biće, razvijajući se od zigote6 do odrasle osobe, prolazi kroz sve oblike kroz koje se, kako se pretpostavlja, razvila cijela vrsta.

Grafikon sadržava i više nego što smo do sada rekli. Tjelesno i duševno stanje pojedinca mijenja se iz sata u sat, iz dana u dan, iz godine u godinu. Dakle, razina opstanka oblikuje dnevnu ili životnu krivulju na temelju položaja u zonama po satima ili godinama. Također, postojale bi dvije krivulje: tjelesna i duševna. Pri kraju knjige otkrit ćete da je odnos krivulja veoma važan i da nakon uleknuća mentalne krivulje obično dolazi do uleknuća tjelesne krivulje.

Zone se mogu odnositi na dvije stvari: tjelesno biće i mentalno biće. Zbog toga se te četiri zone mogu nazvati razine postojanja. Ako je osoba mentalno zadovoljna, razina opstanka može se staviti u zonu 4. Ako je osoba tjelesno vrlo bolesna, može je se, na temelju procjene bolesti, ucrtati u zonu 1 ili blizu smrti.

Zonama su dana neprecizna, no ipak opisna imena. Zona 3 je zona općenite sreće i blagostanja. Zona 2 je zona podnošljivog postojanja. Zona 1 je zona ljutnje. Zona 0 je zona apatije. Te zone mogu se koristiti kao tonska skala7 kojom se može stupnjevati stanje uma. Malo iznad smrti, koja je 0, bilo bi stanje najniže mentalne apatije ili najniža razina tjelesnoga života, 0,1. Ton 1, gdje se tijelo bori s tjelesnom bob ili bolešću, ili se osoba bori u ljutnji, može se stupnjevati od 1,0, što bi bilo zlovolja ili neprijateljstvo, preko tona 1,5 koji bi bio urlajući bijes, do tona 1,9 gdje bi bila samo sklonost svadljivosti. Od tona 2,0 do 3,0 bilo bi povećano zanimanje za postojanje, i tako dalje.

Događa se da stanje tjelesnog ili mentalnog postojanja ne ostaje dugo nepromijenjeno. Dakle, postoje različita kolebanja. U samo

6 zigota: prva tjelesna stanica nove osobe. ' tonska skala: pokazuje emocionalne tonove (raspoloženja) osobe. Ti tonovi, poredani od najvišeg do najnižeg, dijelom su: blaženstvo (najviša razina), entuzijazam (kako idemo prema dolje), konzervativnost, dosada, antagonizam, ljutnja, prikriveno neprijateljstvo, strah, tuga, apatija.

29

L. RON HUBBARD ČOVJEKOV CILJ

jednom danu aberirana osoba, kao mentalno biće, može se kretati u rasponu od 0,5 do 3,5. Nesreća ili bolest mogli bi prouzročiti slično variranje tijekom dana.

To su, dakle, mjerila koja se mogu primijeniti na četiri stanja: akutno8 mentalno stanje i općenito prosječno mentalno stanje, akutno tjelesno stanje i opće tjelesno stanje. U dijanetici malo rabimo tjelesnu tonsku skalu jer je duševna tonska skala od goleme i životne važnosti!

Sreća, podnošljivi opstanak, ljutnja i malodušnost nisu vrednovani proizvoljno. Njihove vrijednosti izvedene su iz promatranja ponašanja u emocionalnim stanjima. Clear tijekom jednog prosječnog dana obično može varirati oko tona 4, plus ili minus. On je općenito u tonu 4 jer je to jedno od prirodnih stanja onoga tko je Clear. Pogađamo li nasumce, norma sadašnjega društva približno je oko tona 2,8.

U ovom opisnom dvodimenzionalnom grafikonu vitalni podaci nužni za rješenje problema životne dinamike funkcionalno su usklađeni. Vodoravne linije su u geometrijskoj progresiji, počevši s nultom linijom odmah iznad smrti. Postoji deset linija za svaku zonu, a svaka zona obilježava, kao što smo već rekli, mentalno ih tjelesno stanje bića. Geometrijska progresija, tako postavljena, ostavlja medu linijama razmake koji se stalno povećavaju. Širina razmaka jest potencijal opstajanja u trenutku kada je vrh strelice dinamike opstanka unutar toga razmaka. Što je vrh strelice dalje od smrti, osoba ima bolje izglede za opstanak. Geometrijska progresija usmjerena je prema gore, u smjeru beskonačnosti, koju, naravno, nije moguće dosegnuti. Organizam opstoji kroz vrijeme, slijeva nadesno. Vremenski govoreći, optimum opstanka - besmrtnost - nalazi se na desnoj strani. Potencijal se mjeri isključivo okomito.

Dinamika opstanka zapravo postoji unutar organizma kao nešto naslijeđeno od vrste. Organizam je dio vrste, jednako kao što promatrač iz vlaka vidi željezničke pragove kao dio pruge, a on je uvijek u sadašnjosti - premda ta analogija možda nije najprikladnija.

Organizam posjeduje odbojnu silu prema izvorima boli. Izvor boli je pokretačka sila koliko i trnoviti grm koji može ozlijediti ruku. Organizam odbija potencijalnu bol koju mu trn može nanijeti.

8 akutno: kratkotrajno i žestoko.

Istodobno, organizam ima i snagu koja ga privlači izvorima zadovoljstva. Nije riječ o tome da zadovoljstvo privlači organizam poput magneta, organizam je taj koji posjeduje privlačnu snagu. To je urođeno.

Odbijanje izvora boli dodaje se privlačenju izvorima zadovoljstva te zajedno djeluju kao kombinirani potisak u smjeru suprotnom od smrti, odnosno prema besmrtnosti. Potisak suprotno od smrti nije nimalo jači od potiska u smjeru besmrtnosti. Drugim riječima, u vezi s dinamikom opstanka zadovoljstvo ima jednaku važnost kao i bol.

To ne znači da bi radi opstanka trebalo budućnost uvijek držati na oku. Razmatranje zadovoljstva, čisto uživanje, razmatranje prošlih zadovoljstava - sve je to kombinirano u sklad koji automatski funkcionira tako da unutar organizma, na tjelesnom planu, potiče rast prema potencijalu opstanka. U tom slučaju, budućnost nije nužno aktivni dio takvog mentalnog razmatranja.

Ako zadovoljstvo ozljeđuje tijelo, u slučaju razvratnoga ponašanja primjerice, uočava se razmjer između tjelesnog učinka (koji je potisnut prema boli) i mentalnog učinka doživljenog zadovoljstva. Iz toga slijedi smanjenje dinamike opstanka. U prosjeku, mogućnost budućih povreda zbog toga djela, pridodanih stanju bića za vrijeme razvratnoga ponašanja, također potiskuje dinamiku opstanka. Zbog toga tijekom ljudske povijesti raznovrsna razvratna ponašanja i nisu baš bila na dobrome glasu. To je jednadžba "nemoralnih zadovoljstava". Svako djelovanje koje je dovelo ili je moglo dovesti do potiskivanja opstanka, a prakticirano je kao zadovoljstvo, u ljudskoj je povijesti prije ili poslije bilo optuženo. Nemoralnima su prvobitno proglašavani postupci ili vrste ponašanja koji su potiskivali razinu dinamike opstajanja. Buduće nametanje moralne stigme9 može uvelike ovisiti o predrasudi i aberaciji, a kao posljedica nameće se trajno neslaganje o tome stoje moralno, a što nemoralno.

Budući da je ponešto od onoga što se prakticira kao zadovoljstvo zapravo bol - a zašto je to tako uvidjet ćete nakon što pročitate ovu knjigu, te zbog prije spomenute moralne jednadžbe - u bilo kojem aberiranom društvu zadovoljstvo samo po sebi može postati

9 stigma: biljeg srama, mrlja na nečijem ugledu.

30 31

L. RON HUBBARD

ozloglašeno. Određene vrste razmišljanja, o kojima će poslije biti riječi, ne dopuštaju da se dobro uoče razlike između jednoga i drugoga. Primjer toga bilo bi poistovjećivanje nepoštenog političara sa svim političarima. U davno doba Rimljani su se prepuštali užicima, no neki njihovi užici bili su pomalo "naporni" za druge, primjerice za kršćane. Kada su kršćani srušili pogansku10 državu, antički red Rima odigrao je ulogu zločinca. Dakle, što god je bilo rimsko, bilo je razbojničko. To je poprimilo takve nevjerojatne razmjere da je čak rimska ljubav prema kupanju proglašena nemoralnom, pa je Europa gotovo petnaest stoljeća bila neoprana. Rim je tako postao sveopći izvor boli, pa je sve rimsko postalo i ostalo zlo još dugo nakon što je nestalo rimsko poganstvo. Nemoralnost tako promatrana postaje vrlo zamršenom temom. U ovom je slučaju ona bila toliko zamršena da je zadovoljstvo samo po sebi bilo žigosano.

Kada se pola potencijala opstojanja proglasi nezakonitim, sam opstanak zaista je znatno smanjen. Primijenimo li prikazani grafikon na skalu rase, uočit ćemo da upola smanjeni potencijal opstanka upućuje na to da toj rasi predstoje grozna događanja. Čovjek je zapravo ipak samo čovjek, i nema tih zakona, ma koliko bili nametnuti, kojima bi se mogla potpuno izbrisati privlačnost zadovoljstva. No, u ovom je slučaju prilično toga bilo uklonjeno i zabranjeno, da bi izazvalo upravo ono što se i dogodilo: mračni srednji vijek i krizu društva. Društvo je oživljavalo jedino u razdobljima kao što je renesansa11 jer se zadovoljstvo tada nije smatralo toliko nezakonitim.

Kada rasa ili pojedinac padnu u drugu zonu, kao što je označeno na grafikonu, i opći se ton proteže od prve pa jedva do treće zone, dolazi do stanja duševne poremećenosti. Duševna poremećenost je iracionalnost. To je također stanje u kojemu je izumiranje često bilo toliko blizu da su rasa ili organizam stvarah svakojaka neobična

10 pogansko: nekršćansko; odnosi se na ljude koji su obožavali mnogo bogova, poput Grka i Rimljana. 11 Renesansa: snažan procvat umjetnosti, literature i učenja u Europi u 14., 15. i 16. stoljeću, zasnovan na klasičnim (grčkim i rimskim) izvorima. Renesansa je počela u Italiji i postupno se proširila u ostale države; obilježila je prijelaz iz srednjega vijeka (od god. 500. do 1450.) u suvremeni svijet.

32

ČOVJEKOV CILJ

rješenja. Daljnjom interpretacijom opisnoga grafikona dolazimo do pojma

supresor opstanka. Kao što će se vidjeti, to je potisak prema dolje u smjeru suprotnom od potencijalne besmrtnosti na rasu ili organizam koji su prikazani kao dinamika opstanka. Supresor opstanka je kombinacija različitih prijetnji opstajanju rase ih organizma. Prijetnje dolaze od drugih vrsta, vremena ih drugih energija. One su također uključene u borbu opstanka za potencijalnu besmrtnost u obliku svojih vlastitih vrsta ih identiteta. Dakle, u to je uključen sukob. SvaM drugi životni oblik ih energija može se na grafikonu prikazati kao dinamika opstanka. Ako bismo na grafikonu prikazali primjerice dinamiku opstanka patke, vidjeli bismo da patka teži visokoj razini opstanka, a čovjek je dio patkina supresora. Ravnoteža i priroda stvari ne dopuštaju postizanje beskonačnosti — cilja besmrtnosti. U nestalnoj ravnoteži i gotovo neograničenoj složenosti, život i energije mijenjaju se poput plime i oseke iz ništavila u oblike, te propadanjem još jednom u ništavilo (Vede12; također i Lukrecije13: 0 prirodi. - LRH). Iz toga se može izvesti mnogo jednadžbi, no to nas trenutno ne zanima.

U smislu zona na opisnom je grafikonu od relativne važnosti kolika je veličina snage supresora naspram dinamike opstanka. Dinamika je uređena pojedincima, skupinama i rasama, razvijena da bi tijekom eona pružala otpor supresoru. Glede čovjeka, on sa sobom nosi još jednu razinu napadačkih i obrambenih tehnika - svoje kulture. Čovjekova primarna tehnologija opstanka je umna aktivnost koja tjelesnom aktivnošću upravlja razumom. No, svaki životni oblik ima svoju vlastitu tehnologiju, razvijenu da bi riješio probleme prehrane, zaštite i razmnožavanja. Stupanj funkcionalnosti tehnologije koju svaki životni oblik razvija (oklop ih mozak, brzina kretanja ih prilagodba) izravan je pokazatelj potencijala opstanka, relativne besmrtnosti određenoga životnog oblika. U prošlosti je bilo velikih

12 Vede: najstarija pisana sveta djela hinduizma. 13 Lukrecije: (98?-55. pr.n.e.) rimski pjesnik, autor nedovršene didaktičke (instrukcijske) pjesme u šest knjiga "0 prirodi", kojom je počeo uobličavati cjelovitu znanost o svemiru. Svrha toga djela bila je dokazati, istražujući svijet u kojemu čovjek živi, da sve u prirodi -uključujući i čovjeka - djeluje u skladu s prirodnim zakonima, te ni na koji način nije pod utjecajem natprirodnih sila.

33

L.RON HUBBARD

prevrata: kada se čovjek razvio u najopasniju životinju na svijetu (on može ubiti, a i ubija ili porobljava bilo koji životni oblik, zar ne?), preopteretio je supresor mnogih drugih životnih oblika, i oni su se prorijedili ili pak nestali.

Velika klimatska promjena, poput one koja je mnoge mamute "upakirala" u sibirski led, može preopteretiti supresor nekog životnog oblika. Ne tako davno, dugotrajna je suša na američkom jugozapadu izbrisala većinu indijanske civilizacije.

Kataklizma poput eksplozije Zemljine jezgre, kada bi to bilo moguće, atomske bombe ili naglog gašenja Sunca, uništila bi život na Zemlji.

Životni oblik može čak i sam preopteretiti svoj supresor. Duiosaur proždire svu svoju hranu i tako uništava sebe. Bacil14 buboničke kuge15 napada svoje domaćine s takvim tekom da nestaje cijela generacija Pasteurelle pestis16. Takvo što nije samoubojstvo s predumišljajem; životni oblik naletio je na jednadžbu s nepoznanicom. Na žalost, nepoznanica je dostatne važnosti da preoptereti supresor. To je jednadžba poput: "Nisam znao daje pištolj bio napunjen"

Preopterete li bacili buboničke kuge svoj vlastiti supresor u nekoj okolini i tako prestanu stvarati probleme svojoj hrani i staništu -životinjama - od toga životinje imaju koristi.

Bezobziran, pametan i gotovo neuništiv, čovjek je u svim područjima išao putem koji je daleko od "borbe za goli život". Slično kao sekvoja i morski pas. Čovjek je poput svakog životnog oblika "simbiozan"17. Život je napor skupine. Iišajevi, planktoni i alge mogu i samostalno vrlo dobro uspijevati na suncu i mineralima, no oni su ipak osnovne građevne jedinke. Iznad takvog postojanja, kako oblici postaju složeniji, postoji i veća međuzavisnost organizama.

Sasvim je u redu što šumar vjeruje kako neke vrste drveća namjerno ubijaju sve druge vrste drveća u svojoj okolini, te sukladno

14 bacil: bakterija štapićastog oblika, uzročnik nekih bolesti. Ir' bubonička kuga: vrlo opasna zarazna bolest popraćena visokom temperaturom, groznicom i oticanjem limfnih žlijezda. Na ljude je prenose buhe sa štakora ili vjeverica. 1G Pasteurella pestis: bakterija koja uzrokuje buboničku kugu. 17 simbiozan: koji sudjeluje u suživotu sličnih ili različitih organizama radi obostrane koristi.

34

ČOVJEKOV CILJ

tome zaključuje o lažnoj "prirodi" drveća. Ali, neka još jednom pogleda. Sto je stvorilo tlo? Sto održava ravnotežu kisika? Sto omogućuje kiši da pada u drugim područjima? Upravo to zlonamjerno i ubojito drveće. Vjeverice sade drveće, čovjek sadi drveće. Drveće štiti drveće drugih vrsta. Životinje pomažu u razmnožavanju drveća. Drveće štiti životinje. Ono drži tlo na jednome mjestu da bi slabije učvršćene biljke mogle rasti. Pogledajte oko sebe i vidjet ćete kako život podržava život. Mnoštvo životnih složenosti u smislu afiniteta18

prema životu nije dramatično. No, te su složenosti čvrst, praktičan, važan razlog koji omogućuje da život uopće nastavi postojati.

Sekvoja se može brinuti ponajprije samo o svojoj vrsti, no, premda se čini da sama za sebe izvrsno opstaje, pomnim promatranjem otkrit ćemo da je ona ovisna o drugima i da drugi ovise o njoj.

Dakle, vidljivo je da je dinamika svakog životnoga oblika potpomognuta mnogim drugim dinamikama i da se s njima udružuje protiv supresivnih čimbenika. Nitko ne opstaje sam.

Potreba je proglašavana vrlo poželjnom, no, kao činjenicu prihvaćalo je se prilično površno. Čini se da je oportunizam19 uvelike bio objašnjavan kao potreba. Što je to potreba? Osim što je "majka inventivnosti", je li ona dramatična, nagla pojava koja opravdava ratove i umorstva, koja se događa čovjeku samo onda kad je blizu skapavanja od gladi? Ili je potreba mnogo blaža i manje dramatična veličina? Prema Leukipu20, "sve je vođeno potrebom". To je ključna tema o kojoj se stoljećima teoretiziralo. Vodeno - u tome leži pogreška. Vođeno, stvari su vođene. Potreba vodi. Bol vodi. Potreba i bol, bol i potreba.

Prisjećajući se dramatičnog i previđajući važno, čovjek se s vremena na vrijeme uvjeravao da je on sam objekt hajke koju vode potreba i bol. To su bile dvije antropomorfhe (čovjeku slične) stvari koje su, u punoj opremi, u njega zabadale koplja. Može se reći da je to pogrešan

18 afinitet: privlačnost između dvaju ljudskih bića, ili između ljudskih bića i drugih živih organizama. 19 oportunizam: pravilo ili praksa, posebno u politici, poslu i osobnom životu, prilagođavanja, odluka itd... tako da budu prikladne ili učinkovite bez obzira na kršenje etičkih načela. 20 Leukip: grčki filozof iz 5..st. pr.n.e.

35

L. RON HUBBARD

koncept, jednostavno zato jer ne djeluje tako da daje više odgovora. Kakva god potreba postojala, ona je unutar čovjeka. Čovjeka ne vodi

ništa drugo do iskonske potrebe za opstankom. On to nosi u sebi ili u svojoj skupini. U njemu je snaga kojom odbija bol i privlači zadovoljstvo.

Znanstvena je činjenica da je čovjek samoodređen organizam do krajnje granice do koje bilo koji životni oblik to može biti, a i dalje je ovisan o drugim životnim oblicima i o svojoj ukupnoj okolini. No, on je samoodređen. Ta će tema biti poslije obrađena. Ali, upravo je ovdje potrebno upozoriti na to kako mu to nije urođena osobina u smislu da ga taj divni mehanizam vodi na temelju podražaja i odgovora, mehanizam koji se u nekim školskim knjigama doima tako skladnim, ali je na ljude potpuno neprimjenjiv. Male, šaljive ilustracije o štakorima beskorisne su kada govorimo o čovjeku. Što je organizam složeniji, to je funkcionalnost jednadžbe podražaja i odgovora nepouzdanija. A, kada je riječ o najsloženijem organizmu - čovjeku -stupanj promjenjivosti, u smislu mehanizma podražaja i odgovora, upravo je nevjerojatan. Što je organizam svjesniji i razboritiji, to je samoodredeniji. Samoodređenje je relativno, upravo kao i sve drugo. Pa ipak, uporedimo li ga sa štakorom, čovjek je uistinu samoodređen. To je znanstvena činjenica samo zato jer se može jednostavno dokazati.

Sto je čovjek svjesniji, to je manje "push buttorf'21 uređaj . Aberiranog i ograničenog čovjeka može se, naravno, do određene mjere, natjerati da se ponaša poput marionete. Pritom se podrazumijeva da što je čovjek aberiraniji, to se više primiče kvocijentu inteligencije životinje.

Budući da mu je dano samoodređenje, zanimljivo je promatrati kako se njime koristi. Mada nikada ne može izbjeći jednadžbu tipa "nisam znao da je pištolj bio napunjen", u odnosu na kataklizmu ili neočekivani napredak nekog drugog životnog oblika, čovjek djeluje na visokoj razini zone potencijala opstanka. Ali, evo ga ovdje, samoodređenog i razboritog, njegovo najjače oružje — njegov um - u izvrsnom je funkcionalnom stanju. Koji su njegovi najnužniji instinkti?

21 "push button": engl. označava gumb za pritiskanje, tipku.

36

ČOVJEKOV CILJ

Sudeći po rječniku, tom razumnom izvoru podataka - iak podložnom brzim promjenama sadržaja - potreba je "stanje u kojemi je nešto potrebno; ono što je neizbježno; prisila". Također se dodaje di je potreba "krajnje siromaštvo". Ali, mi ovdje ne govorimo o tome govorimo o opstanku.

Spomenuta prisila može se iznova prosuditi u smislu dinamike opstanka. To je unutar organizma i rase. A što je "potrebno" z£ opstanak?

Vidjeli smo i možemo potpuno znanstveno dokazati da su na djeh dva čimbenika. Prvi je potreba za izbjegavanjem boli, jer i iz onoga štx se doima neznatnim i nevažnim mogu, malo po malo, proisteći velik boli koje, složene u brzoj geometrijskoj progresiji, mogu dovesti d( smrti. Bol je žalost zato što su vas izgrdili zbog lošeg posla, jer to mož< dovesti do otkaza, otkaz, pak, do gladovanja, a sve to može dovesti d( smrti. Uvrstite bol u ma koju jednadžbu i vidjet ćete da se rezultat U jednadžbe smanjuje sve do mogućeg izumiranja. Kada bi to bilo svi što je povezano s opstankom i da je potreba zli mali gnom22 s vilama najvjerojatnije ne bi bilo dovoljno razloga za nastavak života. Ne postoji i drugi dio jednadžbe: zadovoljstvo. Taj je dio, nasupro mišljenju stoika23, stabilniji od boli, kako pokazuju znanstveni testov u dijanetici.

Postoji, dakle, potreba za zadovoljstvom, za radom, jer sreća si može definirati prema znanim ciljevima, uprkos znanim preprekama Potreba za zadovoljstvom je tolika da zbog nje možemo pretrpjet velike boli. Zadovoljstvo je pozitivna stvar. To je uživanje u radu razmišljanje o djelima koja smo dobro napravili, dobra knjiga ili doba prijatelj, oguljena koža na koljenu od penjanja na Matterhorn24

djetetovo prvo "tata", tučnjava u ulici Bund25 u Shanghaiju ili ljubavn zvižduk s kućnoga praga, pustolovina, nada, ushićenje i "jednoga dan

22 gnom: folklor, bilo koji iz vrste malih, nakaznih patuljastih bića za koja se pretpostavlja] da borave pod zemljom i čuvaju njezina blaga. 23 stoik: pripadnik ili istomišljenik grčke filozofske škole koju je utemeljio Zenon oko 30! godine pr.n.e., držeći se ideje da bi ljudska bića trebala biti slobodna od strasti i mirn prihvaćati sve događaje kao neizbježan rezultat božanske volje. 24 Matterhorn: planina na granici Švicarske i Italije. 25 Bund: ulica koja se proteže obalom Šangaja (luke u istočnoj Kini).

37

L. RON HUBBARD

naučit ću slikati", uživanje u dobru jelu ili ljubljenje zgodne djevojke, odlučno blefiranje na tržištu kapitala. To je ono što čovjek voli raditi, o čemu voli razmišljati, ono čega se voli prisjećati, a to može biti i samo razgovor o nečemu za što zna da nikada neće učiniti.

Za malo zadovoljstva čovjek je kadar pretrpjeti mnogo boli. Potrebno je uistinu malo vremena da bi se ta tvrdnja dokazala vani, u laboratoriju svijeta.

Kako se potreba uklapa u tu sliku? Postoji potreba za zadovoljstvom, potreba toliko živa i nemirna kao što je i samo ljudsko srce. Onaj tko je rekao da bi čovjek koji ima dva hljeba kruha trebao prodati jedan da bi kupio bijeli zumbul, govorio je istinu. Kreacija, stvaralaštvo, ljepota, sklad, pustolovina, da, čak i bijeg od ponora zaborava - sve je to zadovoljstvo i sve je to potreba. Bio jednom neki čovjek koji je pješačio dvije tisuće kilometara samo da bi vidio drvo naranče, a drugi, pak, pun ožiljaka i rasklimanih kostiju, samo je žudio za prilikom da "uzjaše i potjera još jednog divljeg konja".

Lijepo je obitavati u olimpskim26 visinama pišući knjigu kazni, kao što je lijepo čitajući otkrivati što jedni pisci kažu o onome što su rekli drugi pisci, no to baš i nije praktično.

Teorija o boli kao pokretaču27 ne funkcionira. Ako bi neke od navedenih dijanetičkih osnova bile samo poezija o idiličnom stanju čovjeka, moglo bi ih se opravdati kao takve, međutim vani, u laboratoriju svijeta te osnove funkcioniraju.

Čovjek s afinitetom prema drugima opstaje. I taj je opstanak zadovoljstvo.

» olimpskim: nalik na, koji ima svojstva ili je primjeren bogovima Olimpa (planine u sjeveroistočnoj Grčkoj); veličanstven, dalek. « Teorija o boli kao pokretaču: teorija prema kojoj se, kad organizam nepravilno reagira pod određenim okolnostima, primjenom boli, uskraćivanja ili nekog drugog neprijatnog djelovanja može putem izbjegavanja postići željena naobrazba ili ponašanje.

38

ČETVRTO POGLAVLJE

ČETIRI DINAMIKE

\*J izvornim dijanetičkim jednadžbama, kada je istraživanje bili začetku, vjerovalo se da je opstanak mogao biti zamišljen samt osobnom smislu, a da ipak odgovara svim okolnostima. Teorija dobra onoliko koliko je djelotvorna. A djelotvorna je onoliko kol objašnjava utvrđene podatke i predviđa novi materijal za koji će poslije otkriti da postoji.

0 opstanku s obzirom na pojedinca razmišljalo se sve dok se i čovjekove aktivnosti nisu teoretski mogle objasniti s obzirom na osi same. Logika se doimala prilično valjanom. Ali, onda se primijenila svijet. Nešto je bilo pogrešno, nije riješila probleme. Zapravo, teoi opstanka samo s obzirom na pojedinca bila je toliko nedjelotvorna dž većinu slučajeva neobičnog ponašanja ostavila neobjašnjenima. i tako se moglo prosuđivatiti i još uvijek se činilo ispravnim

Tada se pojavila gotovo intuitivna ideja. Čovjekovo razumijeva razvilo se u omjeru u kojemu je on prepoznavao svoje bratstvo svemirom. Bilo je to prilično zanesenjački, ali je urodilo plodom

Je li pojedinac bio u bratstvu s ljudima? On se razvio i postao snaž kao biće koje je živjelo u hordama ili skupinama, kao životinja koje lovila u čoporima. Činilo se mogućim o svim njegovim aktivnosti; razmišljati s obzirom na opstanak skupine. Takav je zaključ donesen i činio se ispravnim. Bilo je postulirano da je čovjek opsto samo pod uvjetom opstanka njegove skupine. Izgledalo je dobro, ali većina promatranih pojava ostala neobjašnjena.

Nakon toga, čovjekovo se ponašanje pokušalo objasniti same obzirom na čovječanstvo. Drugim riječima, pretpostavilo se da čovječanstvo opstojalo za čovječanstvo na visoko altruističan1 način.

1 altruizam: nesebična briga za dobrobit drugih.

39

L. RON HUBBARD

je vodilo ravno niz šumsku2 stazu Jean Jacquesa Rousseaua3. Moglo se zaključiti da je čovjek živio samo za opstanak cijeloga čovječanstva. No, kada se to primijenilo u laboratoriju svijetu - nije funkcioniralo.

Na posljetku, netko se prisjetio nekih učenja prema kojima se cjelokupna čovjekova aktivnost i ponašanje mogu objasniti pomoću pretpostavke da on živi samo za seks. Ta pretpostavka nije bila nova. Ali, na temelju toga doneseni su neki novi zaključci koji pokazuju da se s nekoliko brzih okreta jednadžbe njegova aktivnost opstanka uistinu može protumačiti samo na osnovi seksa. Međutim, kada je to primijenjeno na podatke dobivene promatranjem, opet nije uspjelo objasniti svaku pojavu.

Ispitani su dotadašnji pokušaji. Pretpostavljalo se da je čovjek opstojao samo za sebe kao pojedinac; bilo je zaključeno da je živio samo za skupinu, za mnoštvo ili za društvo; bilo je postulirano daje opstojao samo za čovječanstvo; i napokon, da je živio samo za seks. Ništa od toga nije funkcioniralo samo za sebe.

Donesen je novi zaključak o dinamici opstanka. Zbog čega je, zapravo, čovjek opstojao? Sva četiri od tih čimbenika -ja, seks, skupina i čovječanstvo - uključeni su u novu jednadžbu. Tada se ispostavilo da je teorija koja je funkcionirala bila na dohvatu ruke. Objašnjavala je sve promotrene fenomene i predviđala nove pojave za koje se otkrilo da postoje. Dakle, bila je to znanstvena jednadžba!

Od dinamike opstanka na taj su način razvijene četiri dinamike. Pod dinamikom opstanka mislilo se na osnovnu zapovijed: Opstani! Ta zapovijed u osnovi je svih aktivnosti. Pod dinamikom se mislilo na jedan od četiri svrhovita dijela cijelog dinamičkog načela. Četiri dinamike nisu nove sile, one su dijelovi osnovne sile.

Prva dinamika je poticaj osobe prema krajnjem opstanku samog pojedinca, te onog što je s njim u vezi. Ona uključuje njezine

2 šumska staza: upotrijebljeno figurativno u smislu Rousseauove filozofije o "prirodnom čovjeku". :! Jean Jacques Rousseau (1712. — 1778.), rođenjem Švicarac, francuski filozof, autor, politički teoretičar i skladatelj koji je dokazivao da je priroda dobra, a civilizacija loša.

40

ČETIRI DINAMIKE

neposredne simbionte*, proširenje kulture za osobnu korist besmrtnost njezina imena.

Druga dinamika je poticaj osobe prema krajnjem opstanku krt seksualni čin, stvaranje i podizanje djece. Uključuje njihove simbiont proširenje kulture za njih i njihove buduće potrebe.

Treća dinamika je poticaj osobe prema krajnjem opstank skupine. Ona uključuje simbionte skupine i proširenje njezine kulturi

Četvrta dinamika uključuje poticaj osobe prema krajnje opstanku cijelog čovječanstva. Ona uključuje simbionte čovječanstva proširenje njegove kulture.

Život, atom, svemir i sama energija uključeni su u simbiotsl podjelu.

Odmah će se vidjeti da su te četiri dinamike zapravo spektar bi oštrih razgraničenja. Može se uočiti da se dinamika opstanka širi c pojedinca da bi obuhvatila cijelu vrstu i simbionte te vrste.

Niti jedna od tih dinamika nije nužno jača od druge. Svaka snažna. To su četiri puta koja čovjek slijedi da bi preživio. A oni s zapravo, jedan put, odnosno spektar tisuće putova obuhvaćenih unut: ta četiri. Svi su oni u obliku prošlosti, sadašnjosti i budućnosti tako t sadašnjost može biti zbroj prošlosti, a budućnost rezultat prošlosti sadašnjosti.

Može se smatrati da sve čovjekove svrhe leže unutar toga spektre da svako ponašanje postaje objašnjivo.

Izjava da je čovjek sebičan opravdana je ako time misimo i aberiranog čovjeka. Jednako vrijedi za izjavu da je čovjek nedruštve pridoda li se aberacija kao činilac promjene. To vrijedi i za ostale sliči izjave.

Događa se da se te četiri dinamike međusobno natječu u svo djelovanju unutar pojedinca ili društva. Za to postoji razuman razlo Fraza "društveno suparništvo" podrazumijeva aberirano ponašanje osjećajne teškoće.

Svaki čovjek, svaka skupina ih rasa može se na posve razumn

' Dijaneliiho značenje simbionata prošireno je izvan definicije u rječniku da bi značilo "bi koji ili svi životni ili energetski oblici koji su međuovisni u opstanku". Atom ovisi o svemir svemir ovisi o atomu. - LRH,

41

L. RON HUBBARD

osnovi nadmetati sa svakom rasom, skupinom ili sa svakim čovjekom, čak i u borbi spolova.

Jednadžba optimalnoga rješenja bila bi: dobro riješen problem znači maksimalno dobro za maksimalan broj dinamika. Drugim riječima, svako rješenje, uzimajući u obzir raspoloživo vrijeme da se ono provede u djelo, trebalo bi biti kreativno ili konstruktivno za najveći mogući broj dinamika. Optimalno rješenje za svaki problem bilo bi ono koje je postiglo maksimalno dobro u svim dinamikama. To znači da bi čovjek, odlučujući se za neki projekt, prošao najbolje ako bi četiri dinamike potpomogao onoliko koliko ih projekt dotiče. Da bi rješenje bilo optimalno i on sam bi od toga morao imati koristi. Drugim riječima, poboljšanje dinamika skupine i čovječanstva, uz kočenje i osobne i dinamike seksa, bilo bi daleko od najboljega rješenja. Obrazac ponašanja koji podupire opstanak temelji se na jednadžbi optimalnoga rješenja. To je osnovna jednadžba svakog razboritog ponašanja i jednadžba na kojoj funkcionira Clear. Ta jednadžba urođena je čovjeku.

Drugi riječima, najbolje rješenje svakog problema zapravo je ono koje će donijeti najveće dobro najvećem broju bića, uključujući pojedinca samog, potomstvo, obiteljske prijatelje, političke i rasne skupine i, šire gledano, cijelo čovječanstvo. Najveće dobro može također zahtijevati malo destruktivnosti, no rješenje se pogoršava razmjerno upotrijebljenoj destruktivnosti. Samožrtvovanje i sebičnost jednako umanjuju jednadžbu optimalne akcije i jednako ih se sumnjičilo, kao što ih je trebalo sumnjičiti.

Ovdje je u cijelosti riječ o jednome - funkcionira lito? Čak i u slučaju kad nema aberacija postoje situacije kada neka od tih dinamika mora biti izbačena iz zaključivanja o nekoj aktivnosti. Uistinu, malo je problema toliko intenzivnih da bi pri njihovu rješavanju trebalo razmatrati sve dinamike. Ali, kada problem dosegne takav intenzitet, a vrijeme nije presudan čimbenik, mogu nastati ozbiljne pogreške ako se neka od dinamika ispusti iz razmatranih okolnosti.

U slučaju Napoleonova "spašavanja Francuske" na račun ostatka Europe, jednadžba optimalnoga rješenja bila je toliko zanemarena da su sva revolucionarna postignuća Francuza bila izgubljena. U slučaju

42

ČETIRI DINAMIKE

Cezarova4 "spašavanja Rima" jednadžba je bila riješena toliko loše je Rim propao.

Ali, postoje posebni slučajevi kada jednadžba optimalnoga rješei postaje toliko vezana uz vrijeme da se određene dinamike mori zanemariti kako bi se omogućio uspjeh drugim dinamikama. Prim mornara koji žrtvuje vlastiti život da bi spasio brod odgovara dinan skupine. Takva je akcija valjano rješenje problema. Ali, ona povrjeđ optimalno rješenje jer ne odgovara prvoj dinamici: pojedincu.

Može se navesti mnogo raznovrsnih primjera gdje neka od dinami mora zbog potrebe dobiti prioritet, na posve razumskoj osnovi.

Na aberiranoj osnovi, jednadžba je još valjana, ah je zamrse iracionalnostima koje nemaju veze s okolnostima. Mnoga rješenja 1< su samo zbog pogrešnih podataka dobivenih tijekom obrazovanja zbog potpunog izostanka podataka. Ah, to su i dalje rješenja. U sluč; aberiranih rješenja, dinamike su stvarno i aktivno spriječene, kao ćemo poslije podrobno prikazati.

4 Cezar: Julije Cezar (oko 100 - 44. g.pr.n.e.), rimski vojskovođa i državnik. U sklopu svi vojnih osvajanja, 55. i 54. godine pr.n.e., napao je Veliku Britaniju, a 49. g.pr.n.e. postai rimski diktator.

43

PETO POCLAVLJE

SAŽETAK

A-J inamičko načelo postojanja je opstanak Opstanak se može stupnjevati u četiri zone, od kojih svaka

progresivno znači bolju mogućnost postizanja potencijalne besmrtnosti. Zona 0 počinje od smrti i uključuje apatiju; zona 1 počinje od apatije i uključuje nasilje; zona 2^x)činje s nasiljem i dolazi do osrednjeg, no ne potpuno zadovoljavajućeg uspjeha; zona 3 počinje s osrednjošću i doseže do izvrsnih mogućnosti. Svaka od tih zona uzrokovana je omjerom supresora i dinamike opstanka. U apatiji (zona 0) supresor je prejak da bi ga se nadjačalo. U području nasilja (zona 1) supresor je u manjoj ili većoj mjeri jači od dinamike opstanka i iziskuje golem napor koji, kada se bezuspješno iscrpi, baca organizam u nultu zonu. U području osrednjosti (zona 2) supresor i dinamika opstanka manje su ili više uravnoteženi. U zoni 3 dinamika opstanka nadjačala je supresora i, s obzirom na sjajne mogućnosti za opstajanje, to je područje u kojemu se problemi izvrsno prihvaćaju. Te četiri zone mogu se klasificirati kao: zona bez nade, zona nasilja, područje ravnoteže i područje velike nade. Osnova tih zona je znanstveno ispitivanje jer one prate napredak mentalnog ili tjelesnog bića u njegovu rastu, od područja smrti do viših razina postojanja.

Četiri dinamike podvrste su dinamike opstanka i potisak u smjeru potencijalnog opstanka svakog čovjeka. Obuhvaćaju sve ciljeve, aktivnosti i ponašanja čovječanstva. Može se reći da su one obrazac ponašanja koji podupire opstanak. Prva od njih, no ne nužno i najvažnija, a niti ona koja će dobiti prioritet u različitim pothvatima, jest individualna dinamika, prva dinamika, koja uključuje opstajanje pojedinca kao osobe i opstanak njegovih osobnih simbionata. Druga dinamika je potisak u smjeru potencijalne besmrtnosti preko djece i uključuje sve seksualne aktivnosti kao i

44

SAŽETAK

simbionte djece. Treća dinamika je opstanak u smislu skupine, što može uključivati, primjerice, klub, vojničku četu, grad, državu, naciju; obuhvaća i simbionte skupine. Četvrta dinamika je potisak u smjeru potencijalne besmrtnosti ljudskoga roda kao vrste i simbionata čovječanstva. Tim klasifikacijama obuhvaćen je bilo koji dio postojanja, bilo koji oblik materije i, naravno, svemir.

Te dinamike uključuju sve probleme ili okolnosti na koje čovječanstvo može naići u svojim aktivnostima ih ciljevima.

Jednadžba optimalnoga rješenja organizmu je urođena, mijenja se naobrazbom, točkom gledišta i vremenom. Ona je metoda po kojoj funkcioniraju neaberirane osobe, skupina ih čovječanstvo. Prisutna je uvijek čak i u vrlo aberiranih osoba, i upotrebljava se onako kako se mijenja njihovom naobrazbom, točkom gledišta i dostupnim vremenom. Aberacija ne uklanja aktivnost iz dinamika opstanka. Aberirano ponašanje je iracionalan oblik ponašanja koji podupire opstanak, čija je namjera u potpunosti usmjerena prema opstanku. Činjenica da namjera nije djelo ne negira samu namjeru.

Osnovni aksiomi dijanetike su:

Dinamičko načelo postojanja - Opstani!

Opstanak, smatran jedinom i isključivom svrhom, dijeli se na četiri dinamike.

Prva dinamika je poticaj osobe prema vlastitom opstanku i opstanku svojih simbionata. (Pod simbiontima razumijevamo sve entitete i energije koje pomažu opstanak.)

Druga dinamika je poticaj osobe prema opstanku rađanjem djece; ona uključuje i seksualni čin i podizanje potomstva, brigu o djeci i njihovim simbiontima.

Treća dinamika je poticaj osobe ili skupine prema opstanku skupine i uključuje njezine simbionte.

Četvrta dinamika je poticaj osobe, skupine, ljudskoga roda itd. prema opstanku čovječanstva, a uključuje i simbionte čovječanstva.

Apsolutni cilj opstanka je besmrtnost ih beskonačni opstanak Osoba ga traži u obliku sebe kao organizma, duhovnoga bića, pomoću imena ih svoje djece, skupine čiji je pripadnik ih čovječanstva i

45

L. RON HUBBARD

potomstva, te svojih i tuđih simbionata. Nagrada za aktivnost opstanka je zadovoljstvo. Krajnja kazna za destruktivnu aktivnost je smrt ili potpuno

izumiranje, to je bol. Uspjesi uzdižu potencijal opstanka prema beskonačnom opstanku. Neuspjesi smanjuju potencijal opstanka prema smrti. Ljudski um bavi se uočavanjem i pohranjivanjem podataka,

sastavljanjem ili donošenjem zaključaka, postavljanjem i rješavanjem problema vezanih uz organizme duž sve četiri dinamike; svrha uočavanja, pohranjivanja, zaključivanja i rješavanja problema jest usmjeravanje pripadnog organizma i simbionata, te drugih organizama i simbionata, duž četiri dinamike prema opstanku

Inteligencija je sposobnost opažanja, postavljanja i rješavanja problema.

Dinamika je prijanjanje uz život, vitalnost i upornost u preživljavanju.

/ dinamika i inteligencija nužne su za ustrajnost i ispunjenje i niti jedna od njih nije konstantna veličina, uspoređujući pojedinca i pojedinca, ili skupinu i skupinu.

Dinamike su isprepletene engramima koji ih koče i raspisuju njihovu životnu snagu.

Inteligenciju koče engrami koji "hrane" analizator1 lažnim ili nepravilno razvrstanim podacima.

Sreća je svladavanje znanih prepreka prema znanom cilju i, u prolaznome smislu, kontemplacija ili prepuštanje zadovoljstvu.

Analitički um je dio uma koji opaža i čuva podatke dobivene iskustvom da bi sastavljao i rješavao probleme i usmjeravao organizam duž četiri dinamike. On razmišlja u razlikama i sličnostima.

Reaktivni um je dio uma koji sprema i čuva tjelesnu bol i bolnu emociju, te nastoji usmjeravati organizam isključivo na osnovi mehanizma podražaja i odgovora. On razmišlja jedino u istovjetnostima.

'analizator: vidi analitički u m u tumaču pojmova.

46

SAŽETAK

Somatski um je onaj koji upravljan analitičkim ili reaktivnim umom i ostvaruje rješenja na tjelesnoj razini.

Uvježbani obrazac je mehanizam podražaja i odgovora koji je stvorio analitički um da bi brinuo o rutinskoj aktivnosti ili aktivnosti u slučaju nužde. Pohranjen je u somatskom umu i analitički ga um po volji može mijenjati.

Navika je odgovor tipa podražaja i odgovora, a njome upravlja reaktivni um iz sadržaja engrama. U djelo je provodi somatski um. Može se mijenjati jedino onim što mijenja engrame.

Aberacije uključuju sva poremećena ili iracionalna ponašanja; uzrokuju ih engrami. One djeluju po načelu podražaj-odgovor, one su za i protiv opstanka.

Psihosomatske bolesti uzrokuju engrami. Engram je jedini uzrok aberacija i psihosomatskih bolesti. Trenuci "nesvjesnosti", kada je analitički um manje ih više

oslabljen, jedini su trenuci u kojima engrami mogu biti primljeni. Engram je trenutak "nesvjesnosti" koji sadrži tjelesnu bol ih bolnu

emociju i sve osjete; analitičkom je umu nedostupan kao iskustvo. Emociju sačinjavaju: engramski odgovor na okolnosti, endokrino

mjerenje tijela da bi se okolnosti upoznale na analitičkoj razini, te kočenje ili potpomaganje životne sile.

Potencijalna vrijednost (PV) osobe ili skupine može se izraziti jednadžbom:

PV=ID* gdje je I - inteligencija, a D - dinamika. Vrijednost pojedinca proračunava se s obzirom na usklađenost

njegove potencijalne vrijednosti, na bilo kojoj dinamici, s optimalnim opstankom duž te dinamike. "Visoka PV može po suprotnom vektoru2

rezultirati negativnom vrijednošću, kao u nekih vrlo aberiranih osoba. Visoka PV na bilo kojoj dinamici osigurava visoku vrijednost samo u neaberiranih osoba.

1 vektor: usmjerena veličina za čiju je karakteristiku, osim brojčanog značenja, potrebno navesti i njezin pravac (npr. sila, brzina).

47

KNJIGA DRUGA

JEDINI UZROK SVIH ANORGANSKIH MENTALNIH I ORGANSKIH

PSIHOSOMATSKIH BOLESTI

PRVO POGLAVLJE

ANALITIČKI UM I STANDARDNE

MEMORIJSKE BANKE

o vo poglavlje počinje potragu za pogreškom u čovjeku i pokazuje gdje ona nije.

Može se smatrati da je ljudski um sastavljen od tri glavna dijela. Prvi je analitički um, drugi reaktivni i treći je somatski um,

Smatrajte da je analitički um kao računalo. Ta je analogija uzeta zbog činjenice da je analitički um, kad se ponaša kao računalo, neobično sposobniji i beskonačno savršeniji od bilo kojeg ikada izumljenog računala. Mogli bismo ga zvati "računski um" ili "egsushevftef. No, za naše svrhe, analitički će um poslužiti kao opisno ime. Postoje neke naznake o tome da taj um prebiva u prefrontalnim režnjevima1, no to je problem strukture koju zapravo nitko ne poznaje. Dakle, taj računski dio nazvat ćemo "analitički um" jer analizira podatke.

Možemo smatrati da je promatrač dio analitičkog uma Promatračem možemo nazvati centar svjesnosti osobe. Općenito govoreći, on jest osoba. Tisućama ga se godina približno opisivalo različitim imenima od kojih se svako svodilo na "ja". Promatrač upravlja analitičkim umom. On njime upravlja jer mu je to urođeno, a ne jer mu je tako rečeno. To nije demon koji živi u glavi ih čovječuljak koji vokalizira misli osobe. On je "ja". Bez obzira na to koliko aberacija osoba može imati, "ja" je uvijek "ja". Bez obzira gdje osoba bila na putu do Cleara, "ja" je još uvijek "ja". Kod aberirane osobe "ja" tu i tamo može biti potisnuto, no uvijek je prisutno.

prefrontalni režanj: dio mozga odmah iza čela. 51

L. RON HlIBBARD

Analitički um pokazuje različite dokaze da je organ. No, kako danas o strukturi znamo tako malo, potpuno znanje o analitičkom umu steći ćemo nakon što saznamo njegove aktivnosti. A to smo prvi put precizno saznali u dijanetici. Zna se i može se s lakoćom dokazati da se analitički um, bio on jedan ili nekoliko tjelesnih organa, ponaša kao što bismo očekivali od bilo kojeg dobrog računala.

Sto biste željeli u računalu? Djelatnost analitičkog uma -analizatora - sve je što bi bilo tko mogao očekivati od najboljeg dostupnog računala. Analitički um može i radi sve majstorije kao i računalo. I povrh toga, on upravlja izgradnjom računala. On je potpuno u pravu, kao i bilo koje računalo ikada konstruirano. Analitički um nije samo dobro računalo, on je savršeno računalo. On nikada ne griješi. Ni na koji način ne može pogriješiti sve dok je ljudsko biće razumski neoštećeno (ako dio njegove mentalne opreme nije uklonjen).

Analitički um ne može pogriješiti i u to je toliko siguran da sve rješava na toj osnovi. Ako osoba kaže "ja ne mogu zbrajati", time misli da nikada nije učila zbrajanje ili da u vezi s tim ima neku aberaciju. To ne znači da s analitičkim umom nešto nije u redu.

Dok je cijelo biće u aberiranom stanju itekako sposobno učiniti pogrešku, analitički um ipak nije. Jer, računalo je upravo onoliko dobro koliko su dobri podaci na temelju kojih djeluje. Aberacija tada dolazi od prirode podataka ponuđenih analitičkome umu kao problem koji treba obraditi.

Analitički um ima svoje standardne memorijske banke. Gdje su one točno strukturalno smještene, u ovom nam trenutku opet nije važno. Da bi funkcionirao, analitički um mora imati utiske2 (podaci), memoriju (podaci) i zamišljanje (podaci).

Postoji i druga banka za pohranu podataka, drugi dio ljudskoga uma. Taj dio sadrži aberacije i tu su izvori nerazumnosti. Njih ćemo podrobnije objasniti poslije, no ne bi ih se smjelo brkati s analitičkim umom ili standardnim memorijskim bankama.

Bilo da su podaci iz standardnih memorijskih banaka procijenjeni

2 utisci: prepoznatljivi osjećaji ili impresije koje um prima putem osjetila.

52

ANALITIČKI UM I STANDARDNE MEMORIJSKE BANKE

pravilno ili ne, svi su tamo. Razna osjetila primaju informaciju koja se izravno sprema u standardne memorijske banke. Ona ne prolazi najprije kroz analizator, već se sprema u standardne banke i tek tada je dostupna analizatoru.

Postoji nekoliko standardnih banaka koje se same mogu umnožiti tako da ih ima više od svake vrste. Čini se da je priroda u tome velikodušna. Za svaki osjet postoji banka ili skupina banaka. One su uređene po principu polica s podacima spremljenim u sustavu s unakrsnim indeksiranjem, principu zbog kojega bi i obavještajac3

pozelenio od zavisti. Svaki pojedini osjet sprema se kao koncept. Primjerice, pogled na automobil u pokretu sprema se u vizualnu banku u boji i pokretu, te u vremenu u kojemu je viđen. To je unakrsno indeksirano s okolinom u kojoj je to opaženo, sa svim podacima o automobilima, mislima o automobilima i tako dalje, i tako dalje, te s dodatnim spremanjem zaključaka (tijeka misli) iz tog trenutka i tijekova misli iz prošlosti sa svim pripadajućim zaključcima. Zvuk automobila spremljen je na sličan način - od ušiju izravno u audio-banku, te kao i prije višekratno unakrsno indeksiran. Drugi su osjeti tog trenutka također spremljeni u svoje vlastite banke.

Moguće je da se svi podaci spremaju u jednu banku. Tako bi bilo jednostavnije. No, to nije pitanje strukture, nego mentalne izvedbe. Netko će vjerojatno otkriti i to kako su podaci spremljeni. Zasad, funkcija spremanja je sve što nas zanima.

Svaki osjet - vid, zvuk, miris, osjećaj, okus, organska senzacija, bol, ritam, kinestezija (težina i gibanje mišića) i emocija - u cijelosti je pravilno i uredno spremljen u standardne banke. Nije važno koliko aberacija tjelesno neoštećena osoba ima ih misli da ih može ili ne može imati ili sjetiti ih se, kartoteka je tu i potpuna je.

Ta kartoteka počinje u veoma ranom razdoblju, o kojemu ćemo poslije više govoriti. Od tada, osim u trenucima "nesvjesnosti"*, funkcionira neprekidno cijeloga života, bez obzira na to spava li osoba ili ne. Kapacitet joj je očito beskonačan.

3 obavještajac: vojni časnik odgovoran za sakupljanje i obradu podataka o neprijateljskim snagama, vremenu i terenu. • Nesvjesnost u ovom djelu znači manje ili veće smanjenje svjesnosti kod "Ja" - slabljenje radne snage analitičkog uma, - LRH

53

L. RON HUBBARD

Brojnost tih koncepata (koncept znači "ono što je sačuvano nakon što se nešto osjetilo"), prenerazdla bi računalo astronoma. Obilje pohranjenih sjećanja otkriveno je i proučavano u nebrojeno slučajeva, a ta se sjećanja određenim procesima mogu ispitati kod bilo koga..

Glede same akcije opažanja, sve je u toj banci ispravno. U organima za opažanje mogu postojati organske pogreške, kao što su sljepoća ih gluhoća (kada su tjelesne, a ne aberacijske), koje u bankama mogu ostaviti praznine. Također, može postojati organsko oštećenje, kao što je djelomična organska gluhoća, s parcijalnim prazninama. No, to nisu pogreške u standardnim memorijskim bankama, one su jednostavno nedostatak podataka. Poput računala, standardne memorijske banke su savršene, snimaju vjerno i pouzdano.

Dio standardnih banaka je audio-semantički4. To su snimci riječi koje je osoba čula. Drugi dio je vizualno-semantički - snimci pročitanih riječi. To su posebni dijelovi kartoteka sluha i vida. Slijep čovjek koji mora čitati prstima razvija taktilno-semantičku kartoteku. Sadržaj govornih kartoteka je isti, bez promjene, onakav kakvog ga se čulo.

Druga zanimljivost standardnih memorijskih banaka je to što one očito spremaju original, a kopiju predaju analizatoru. One će predati onoliko istovjetnih kopija koliko je traženo, bez oslabljivanja originala u kartoteci. Svaku će zasebnu vrstu kopije predočiti cjelovito, s bojama, pokretima, zvukovima itd.

Količina memoriranih materijala u prosječnim standardnim memorijskim bankama ispunila bi nekoliko knjižnica. No, metoda memoriranja se ne mijenja, a potencijalna mogućnost sjećanja je savršena.

Nedovoljni ili pogrešni podaci osnovni su izvor pogreške u "racionalnom" zaključivanju. Suočavajući se svakodnevno s novim situacijama, osoba nema uvijek materijal potreban za donošenje odluke. Hi joj je možda "pravi autoritet" rekao nešto što nije istina, a u bankama protiv toga ipak nisu pronađeni dokazi.

Između standardnih banaka, koje su savršene i pouzdane, i računala, analitičkoga uma, koje je isto tako savršeno i pouzdano,

' semantički: koji se odnosi na ili dolazi od različitih značenja riječi ili drugih simbola.

54


nema iracionalne veze. Odgovor je uvijek onoliko ispravan koliko je to moguće u svjetlu podataka koji su pri ruci, a to je sve što bi itko mogao tražiti od računskog uređaja ili uređaja za snimanje.

Analitički um u svojim pokušajima da bude u pravu ide i dalje nego što bi netko pretpostavio. On stalno provjerava i važe novo iskustvo u svjetlu staroga, stvara nove zaključke u svjetlu starih, mijenja stare zaključke i općenito, silno je zaposlen time da bude u pravu.

Može se smatrati da su stanice analitičkome umu dale povjerenje -svetu dužnost da štiti koloniju, i on radi sve što je u njegovoj moći da obavi tu misiju. Ima ispravne podatke, koliko je to moguće; stvara ispravne zaključke temeljene na tim podacima, ispravne koliko je to moguće. Kad razmišljate o golemoj količini čimbenika kojima upravljate kada, na primjer, vozite automobil deset ulica dalje, možete uvidjeti kako analitički um može biti vrlo, vrlo zaposlen na veoma mnogo razina.

A sada, prije nego što predstavimo zločinca u ovoj predstavi -reaktivni um - potrebno je razumjeti nešto o odnosu analitičkog uma i organizma samog.

Analitički um, opterećen punom odgovornošću, daleko je od toga da nema autoritet provođenja u djelo svojih akcija i želja. Preko mehanizama regulatora životnih funkcija (koji rukuje svim automatskim funkcijama življenja), analitički um može utjecati na koju god tjelesnu funkciju želi.

U izvrsnom radnom stanju - što se može reći kad organizam nije aberiran - analitički um može utjecati na rad srca, endokrinih žlijezda (sastojaka poput kalcija i šećera u krvi, adrenalina5), selektivni protok krvi (zaustavljanje ili pokretanje protoka u ekstremitetima, itd), urin, izlučevine6. Sve žljezdane, ritmičke i fluidne funkcije tijela mogu biti pod zapovijedi analitičkoga uma. Ovdje ne kažemo da u osobe koja je Clear one to i jesu. To bi bilo prilično neugodno i dosadno. No, kažemo da analitički um može uzrokovati promjene po želji kad se dovoljno osposobi da bi to mogao učiniti. To se može dokazati vrlo

5 adrenalin: hormon koji stimulira srce, pojačava snagu mišića itd., a luči ga nadbubrežna žlijezda. 6 izlučevine: otpadne materije koje luči tijelo, poput znoja ili urina., itd.

55

L. RON HlIBBARD

jednostavnim laboratorijskim pokusom. Ljudi su veoma dugo bili intuitivni glede "pune snage uma". Puna

snaga uma postigla bi se kad bi analitički um radio sa standardnim memorijskim bankama, regulatorom životne funkcije i još nečim.

Ta posljednja i naravno, najvažnija stvar je organizam. On je pod odgovornošću analitičkoga uma, a analitički um ga nadzire i na druge načine, ne samo životnom funkcijom. Svi mišići, svi dijelovi organizma mogu biti pod punom kontrolom analitičkoga uma.

Kako bi sebe i svoje sklopove održao slobodnim od tričavih i nevažnih aktivnosti, analitički um opskrbljen je naučenim regulatorom uvježbanih obrazaca. U njih se učenjem mogu smjestiti obrasci koji funkcioniraju na načelu podražaja i odgovora, a koji su potrebni za izvođenje zadataka kao što su govor, hodanje, sviranje klavira itd Ti naučeni obrasci nisu nepromjenljivi. Pošto ih je analitički um odabrao nakon učenja i napora, rijetko postoji potreba za njihovim mijenjanjem Ako dođe do nove situacije, mišići su uvježbani u novome obrascu. Ništa od toga nije "dresura", to su jednostavno uvježbani obrasci koje organizam može upotrebljavati, a da na to ne skreće bilo kakvu pozornost analizatora. Tom metodom u organizam se može "ugraditi" nebrojeno takvih obrazaca. Oni nisu izvor nikakvih problema jer se spremaju po vremenu i mjestu, pa je za poništavanje starih i uvođenje novih obrazaca potrebno vrlo malo razmišljanja.

Analitički um može upravljati svim hotimičnim ili "nehotimičnim" mišićima.

Od toga je dakle, sastavljeno osjećajno biće. Nema izgleda za pogrešku, osim onih koje nastaju kao rezultat nedovoljnih ili krivih, ah prihvaćenih podataka (njih će analizator upotrijebiti samo jednom ako to dokaže da su podaci pogrešni). Tu su područja uživanja, emocije, kreacije, konstruktivnosti, čak i destruktivnosti, ako zaključivanje o optimalnom rješenju kaže da nešto treba biti uništeno.

Dinamike obuhvaćaju aktivnosti analitičkoga uma. Poticaj prema opstojanju objašnjava sve njegove akcije. To što možemo razumjeti osnovnu jednostavnost funkcionalnog mehanizma ipak ne znači da je čovjek koji funkcionira samo na taj način hladan, proračunat ih vođen

56


"životinjskim nagonima". Što se čovjek više približava tom optimumu, kao pojedinac ih cijelo društvo, time je to društvo brže i toplije, iskrenije u svojim raspoloženjima i akcijama.

Razum ovisi o racionalnosti. Ovdje je riječ o optimalnoj racionalnosti, dakle, optimalnoj razumnosti. Također, ovdje je uvršteno i sve ono što bi čovjek želio da ljudi budu ih, konačno, kako je zamislio da bi njegovi "dobri" bogovi trebali izgledati. To je Clear.

To je razum. To je sreća. To je opstanak Gdje je pogreška?

57

DRUGO POGLAVLJE

REAKTIVNI UM

U današnje vrijeme opće je prihvaćeno da se život u svim oblicima razvio od osnovnih građevnih jedinki: virusa1 i stanice. Za dijanetiku je jedino važno da takva pretpostavka funkcionira - a to je sve što od dijanetike i tražimo. Ovdje nema smisla pisati silne tomove o biologiji i evoluciji. M možemo dodati neka poglavlja, no Charles Darvvin je dobro obavio svoj posao i osnovna evolucijska načela mogu se pronaći kako u njegovim, tako i u radovima drugih.

Prvobitna pretpostavka od koje je dijanetika krenula bila je evolucija. Postulirano je da same stanice imaju poticaj prema opstanku i da je on zajednički svemu živome. Nadalje, postulirano je da su organizmi - jedinke - izgrađeni od stanica i da su zapravo nakupine kolonija stanica.

U smjeru u kojemu se građevna jedinka razvijala razvijao se i organizam. U krajnjem slučaju, i za bilo koju našu svrhu, čovjeka možemo smatrati kolonijskom nakupinom stanica i možemo pretpostaviti da mu je svrha jednaka svrsi njegovih građevnih blokova.

Stanica je životna jedinka koja teži opstanku i jedino opstanku. Čovjek je stanična struktura koja teži opstanku i jedino opstanku. Čovjekov je um glavno operativno mjesto, konstruirano da bi

rješavalo i postavljalo probleme vezane uz opstanak i jedino opstanak. Akcija opstanka, kada bi bila optimalna, vodila bi opstanku. Model optimalnoga ponašanja koji vodi opstanaku formuliran je i

proučen ne bi li se našle iznimke. Nisu nađene. Otkriveno je da je model ponašanja koji vodi opstanku daleko od

sterilnosti i neplodnosti, dapače, vrvi bogatom i nadasve ugodnom aktivnošću

1 virus: mikroorganizam koji se može razmnožavati samo unutar stanica živih domaćina, uglavnom bakterija, biljaka i životinja.

58

REAKTIVNI UM

Mti jedan od tih postulata nije "isključio" bilo koji koncept ljudske duše ili, pak, božanske ili kreativne imaginacije. Ovo je proučavanje bilo usmjereno na konačni svemir iznad kojega vrlo lako mogu postojati drukčije sfere ili područja misli i akcije. Međutim,, također je otkriveno da niti jedan od tih čimbenika nije bio potreban za rješavanje ukupnog problema aberacije i iracionalnoga ponašanja.

Otkriveno je i da je ljudski um bio zaista potcijenjen jer su mu sposobnosti mnogo veće nego što se do sada zamišljalo, a kamoli ispitalo.

Utvrđeno je da je osnovni čovjekov karakter bio predmet poruge jer on nije bio u stanju razlikovati iracionalno ponašanje uzrokovano lošim podacima od iracionalnog ponašanja uzrokovanog drugim, mnogo opakijim izvorom.

Ako je vrag ikada postojao, konstruirao je reaktivni um. Taj se funkcionalni mehanizam uspio tako savršeno sakriti od

pogleda da ga je jedino induktivna2 filozofija, polazeći od posljedice prema uzroku, uspjela otkriti. Detektivski posao lociranja tog glavnog kriminalca ljudske duše trajao je mnogo godina. Njegov identitet sada može potvrditi bilo koji tehničar, u bilo kojoj klinici ili skupini ljudi. Ispitane su i tretirane dvije stotine sedamdeset i tri osobe, s mnogim različitim vrstama anorganskih mentalnih i psihosomatskih bolesti. Kod svake od njih otkriveno je da je reaktivni um aktivan, a njegova načela nepromjenjiva. To je dugačak popis slučajeva, a uskoro će postati i duži.

Svatko ima reaktivni um. Kod svih ispitanih ljudi, bez obzira na mjesto, otkriven je reaktivni um ili aberirani sadržaj u engramskoj banci, rezervoaru podataka koji služi reaktivnome umu.

Što radi taj um? Isključuje sjećanje zvukova. Postavlja u um vokalne sklopove. Ljudi zbog njega postaju nesposobni razlikovati tonove. Uzrokuje mucanje. Radi sve što se može naći na bilo kojemu popisu mentalnih bolesti: psihoze, neuroze, kompulzije, represije...

Sto može učiniti taj um? Može u čovjeka izazvati artritis3, bursitis4,

! indukcija: logičko zaključivanje da opći zakon postoji zbog pojedinih slučajeva koji izgledaju kao njegovi primjeri. 3 artritis: stanje koje uzrokuje upalu, bol i ukočenost zglobova.

59

L.RON HUBBARD

astmu5, alergije, sinusitis6, koronarne7 teškoće, visok krvni pritisak i tako dalje, preko cijelog popisa psihosomatskih bolesti, sve do još nekih koje nikada nisu zasebno određene kao psihosomatske, poput obične prehlade.

Taj um jedino je što kod ljudskoga bića može izazivati takve učinke. I on to čini, bez izuzetaka.

To je um koji je naveo Sokrata8 da misli kako ima "demona" koji mu daje odgovore. To je um koji je naveo Kaligulu9 da svoga konja imenuje na državnički položaj. To je um koji je naveo Cezara da tisućama Gala10 odreže desnu ruku, a Napoleona11 da Francuze "snizi" za nekoliko centimetara. To je um zbog kojega je rat stalna prijetnja, politika iracionalna, viši časnici zapjenjeni, a djeca uplakana zbog straha od mraka. To je um koji tjera čovjeka da potiskuje svoje nade, koji ga drži u apatiji, čini kolebljivim kada bi trebao djelovati i ubija prije nego što je počeo živjeti.

Ako je vrag ikada postojao, on gaje izmislio. Ispraznite sadržaj banke toga uma i artritis će iščeznuti, miopija12

se poboljšati, srčane bolesti smanjiti, astma nestati, želudac će pravilno funkcionirati i cijeli će popis bolesti otići u nepovrat.

4 bursitis: upala burse, vrećice između zglobova, mišića, kože itd. i kostiju, koja služi za smanjenje trenja. 5 astma: općenit kronični poremećaj karakteriziran teškim disanjem, kašljanjem, teškoćama u disanju i osjećajem gušenja. 6 sinusitis: upala jedne ili više sinusnih šupljina u lubanji. ' koronarno: pripadajuće ljudskom srcu, a odnosi se na zdravlje. 8 Sokrat: (oko 469-399. pr.n.e.) grčki filozof i učitelj koji je vjerovao u "demona" čiji glas ga je upozoravao kad god je bio blizu donošenja pogrešne odluke. 9 Kaligula: (12-41. g.) rimski imperator (37-41. g.). Njegova vladavina bila je obilježena ekstremnom surovošću i tiranijom. 10 Gali: ljudi koji su govorili keltski na području Galije, negdašnje regije u zapadnoj Europi koja je zauzimala veći dio današnje Francuske i Belgije. 11 Napoleon: Napoleon Bonaparte (1769-1821.), francuski vojskovođa. Vojnom silom došao je na vlast u Francuskoj, proglasio se carem i vodio vojne pohode širom Europe sve do njegova konačnog poraza 1815., kad su ga porazile vojske koje su se udružile protiv njega. Napoleon je poznat po tome što je visinu svih Francuza "smanjio" za nekoliko centimetara tako što je odabrao sve visoke ljude za grenadire. Grenadiri su izvorno bili vojnici koji su nosili i bacali granate. U početku, bilo je samo četiri ili pet odabranih visokih ljudi u svakoj vojnoj jedinici čija je dužnost bila bacati granate. Napoleon je proširio upotrebu granata u svojim vojskama, organizirajući cijele divizije grenadira. Oni su obično bili odvojeni od glavne linije trupa (bojišnice), i gotovo nikad se ne bi vratili jer su uglavnom pogibali. 12 miopija: stanje u kojemu je čovjek nesposoban jasno vidjeti na daljinu - kratkovidnost.

60

REAKTIVNI UM

Ispraznite sadržaj reaktivne engramske banke i šizofreničar13 će se napokon suočiti s realnošću, manično-depresivna14 osoba pokrenuti na akciju, neurotičar će se odlijepiti od knjiga koje mu govore koliko su mu njegove neuroze potrebne i počet će živjeti, žena će prestati biti razdražljiva prema svojoj djeci, a dipsoman15 će moći kontrolirati svoju sklonost prema piću.

To su znanstvene činjenice. One se bez izuzetka slažu s promatranim iskustvom.

Reaktivni um jedini je izvor aberacije. Može se dokazati, i dokazano je mnogo puta, da nema drugoga izvora, jer kada se engramska banka isprazni, svi neželjeni simptomi nestaju i čovjek počinje funkcionirati po svojemu optimalnomu modelu.

Ako je netko tražio nešto poput demona u ljudskome umu - poput onih koje čovjek opaža kod nekih pacijenta u umobolnicama - mogao ih je prilično lako naći. Samo što to nisu demoni. To su restimulirani sklopovi engramske banke. Kakve li su se samo molitve i uvjeravanja koristile protiv njih!

Da se nije vjerovalo u demone, da se pretpostavilo da je čovjek ipak dobar (kao postulat, naravno), kako bi zlo ušlo u njega? Što bi bio izvor tih suludih srdžbi? Što bi bio izvor njegovih lapsusa16? Kako bi upoznao iracionalan strah?

Zašto netko ne voli svoga šefa, iako je on uvijek bio ljubazan prema njemu? Zašto samoubojice svoja tijela smrskavaju u komadiće?

Zašto se čovjek ponaša destruktivno, iracionalno, vodeći ratove, ubijajući, uništavajući cijele naraštaje čovječanstva?

Stoje izvor svih neuroza, psihoza i ludosti? Vratimo se nakratko ispitivanju analitičkoga uma. Ispitajmo

njegove memorijske banke. U njima pronalazimo spremljene sve osjetilne koncepte, fli se na prvi pogled barem tako čini. Pogledajmo još jednom. Razmotrimo čimbenik vremena. U analitičkim bankama

13 šizofreničar: (psihijatrija) osoba koja pati od šizofrenije, mentalne bolesti u kojoj mahnito unutar jedne postoje dvije osobe. To je psihijatrijska klasifikacija izvedena od latinskog schizo, što znači "cijepam" i grčkogpftren, što znači "razum". 14 manično-depresivan: (psihijatrija) koji ima mentalni poremećaj karakteriziran izmjenama ekstremnog uzbuđenja i depresije. 15 dipsoman: osoba koja pati od nekontrolirane žudnje za alkoholom. ls lapsus: od lat. lapsus linguae, što znači pogreška u govoru (npr. nesmotrene primjedbe).

61

L. RON HUBBARD

postoji osjećaj za vrijeme. Vrlo je precizan, kao da je organizam opremljen finim satom. Ali, postoji nešto što nije u redu s vremenom -u njemu postoje praznine! Ima trenutaka kada nam se čini da u te standardne banke nije spremljeno ništa. To su praznine koje nastaju u trenucima "nesvjesnosti" - stanja uzrokovanog anestezijom, drogama i psihofarmaticima, ozljedom ili šokom.

To su jedini podaci koji nedostaju iz standardne banke. Ako u hipnotičkom transu istražite pacijentovo sjećanje na operaciju, ti su događaji jedina razdoblja koja nećete naći u bankama. Ako ih baš želite vidjeti, a ne zanima vas što se događa pacijentu, možete ih naći - ali o tome malo poslije. No, osnovni problem je u tome što nedostaje nešto za što su ljudi oduvijek smatrali da nikad nije ni bilo pohranjeno.

Također, nikada nitko nije bio u stanju uprijeti prstom na ludilo. Postoji li neka podudarnost ih odnos između tih dviju stvari? Da, u svakom slučaju.

Postoje dvije stvari za koje se čini da jesu - ali nisu - pohranjene u standardnim bankama: bolna emocija i tjelesna bol.

Kako biste se postavili prema gradnji osjetljivog uređaja o kojemu bi ovisilo pitanje života i smrti organizma, a kojemu je taj uređaj glavno oruđe? Biste li ostavili delikatne sklopove kao plijen svakom preopterećenju ili biste ugradili sigurnosni sustav? Ako je osjetljivi instrument u strujnome krugu, zaštićen je s nekoliko serija osigurača. Na isti bi način bilo zaštićeno i svako računalo.

Postoji, naime, jedan mali dokaz koji podupire električnu teoriju živčanoga sustava. U slučaju boli javljaju se velika preopterećenja živaca. Vrlo je vjerojatno - u svezi s čim se u dijanetici došlo do određenih zaključaka - da mozak apsorbira energetska preopterećenja koja se stvaraju u povrijeđenim stanicama oštećenoga područja, dakle koja su nastala zbog ozljeda. To je teorija kojoj ovdje nema mjesta, osim da bi poslužila kao primjer. Sada se bavimo samo znanstvenom činjenicom.

Funkcioniranje analitičkoga uma obustavljeno je za vrijeme trajanja intenzivne boli. Odnosno, analitički um ponaša se poput organa čija se glavna linija napajanja isključi u prisutnosti bilo

62

REAKTIVNI UM

kakvoga šoka. Na primjer, čovjeka je s boka udario automobil i pao je u "nesvijest?'.

"Osvještavajući" se on se ne sjeća ničega vezanog uz vrijeme dok je bio "u nesvijesti". To bi bila okolnost koja negira opstanak. To znači da svatko tko je bio ozlijeđen nije imao vlastitu volju, a ona je upravo tada bila najviše potrebna organizmu. Dakle, negacija opstanka je ako se cijeli um isključi pri svakoj pojavi bola. Da li bi organizam, koji iza sebe ima više od milijardu godina biološkog inženjeringa, ostavio takav problem neriješenim?

Zaista, organizam je riješio problem. Možda je problem biološki vrlo težak i možda rješenje nije najbolje, ah barem su obavljene velike pripreme za trenutke kada je organizam u "nesvijesti".

Odgovor na problem navođenja organizma na reakciju u trenucima "nesvijesti" ih blizu "nesvijesti" također je odgovor za ludilo, psihosomatske bolesti i sve čudne mentalne hirove kojima su ljudi skloni i koje su dovele do izmišljotine kako je "ljudski griješiti".

Znanstvena ispitivanja dokazuju da su sljedeće tvrdnje znanstvene istine:

1. Um kontinuirano, na određenoj razini, pohranjuje podatke za cijelog života organizma;

2. Dostupni su svi podaci pohranjeni tijekom života; 3. "Nesvjesnost" u kojoj um zaboravlja na svoju okolinu moguća je

jedino u slučaju smrti i ne postoji kao potpuna amnezija za života; 4. Svi mentalni i tjelesni poremećaji psihičke prirode događaju se

zbog trenutaka "nesvjesnosti"; 5. Takvi su trenuci dostupni i moguće ih je osloboditi naboja17 s

rezultatom vraćanja uma u optimalno stanje funkcioniranja. "Nesvjesnosf je jedini izvor aberacije. Ne može se provesti

"mentalna dresura", osim uvježbavanjem na svjesnoj razini (gdje postoji samo uz pristanak osobe).

Odlučite h napraviti pokus, možete učiniti sljedeće: "onesvijestite" čovjeka, povrijedite ga i recite mu neku informaciju. Bez obzira na to što ste mu rekli, dijanetičkom tehnikom to se može ponovno otkriti.

" naboj: štetna energija ili sila akumulirana i spremljena u reaktivnome umu; nastaje zbog konflikata i neugodnih iskustava koje je osoba imala u prošlosti.

63

L. RON HlIBBARD

Taj pokus treba vrlo pažljivo izvesti, jer time čovjeka mažete učiniti ludim.

Blijeda sjena tog postupka može se postići hipnozom, bilo uz uporabu uobičajenih tehnika ili droga. Usadivanjem "pozitivne sugestije" u um osobe možemo je navesti na nerazumno ponašanje. Taj test nije nov. Dobro se znalo da se kompulzije ili represije mogu umetnuti u dušu. To su prilično dobro znah stari Grci i koristili se time za stvaranje različitih obmana.

Postoji nešto poznato kao "posthipnotička sugestija". Njezino nam razumijevanje može pomoći u shvaćanju osnovnog mehanizma ludila. Ono što se u ta dva slučaja događa nije istovjetno, ali u osnovi je dovoljno slično.

Čovjeka se pomoću standardne hipnotičke tehnike ili neke hipnotičke droge uvede u hipnotički trans. Hipnotizer mu tada može reći: "Postoji nešto što moraš napraviti kada se probudiš. Kad god ja dodirnem svoju kravatu, ti ćeš skinuti kaput. Kada pustim kravatu, ti ćeš ga obući. Sada ćeš zaboraviti sve što sam ti rekao."

Tog se čovjeka tada probudi. On nije svjestan zapovijedi. Kad mu se kaže da mu je dana zapovijed dok je "spavao", on tu ideju odbacuje ih sliježe ramenima, ali nije siguran. Hipnotizer tada dodirne svoju kravatu. Čovjek će možda komentirati kako mu je vruće i skinuti kaput. Hipnotizer zatim pušta svoju kravatu. Čovjek može primijetiti da mu je sada hladno i ponovno će obući kaput. Hipnotizer opet dodirne svoju kravatu. Čovjek sada može reći da je njegov kaput bio kod krojača, te uz mnogo priče napokon objasniti zbog čega ga skida, možda da bi vidio je li poleđina pravilno sašivena. Hipnotizer tada pušta kravatu, a čovjek kaže da je zadovoljan krojačem i oblači svoj kaput. Hipnotizer može dodirnuti svoju kravatu mnogo puta i svaki put izazvati reakciju tog čovjeka.

Na kraju, prema izrazima ljudskih lica može postati svjestan da nešto nije u redu. On neće znati što nije u redu. Neće čak znati ni da je dodirivanje kravate signal koji ga tjera na skidanje kaputa. Počet će se osjećati neugodno, pa će možda otkriti nešto u hipnotizerovu izgledu što nije u redu i početi kritizirati njegovu odjeću. On još ne zna da je kravata znak. I dalje će reagirati, ne znajući da postoji neki

64

REAKTIVNI UM

čudan razlog zbog kojega mora skinuti kaput. On samo zna da se s obučenim kaputom osjeća nelagodno kad god hipnotizer dodirne kravatu, te jednako nelagodno ako nema na sebi kaput kad ovaj pusti kravatu.

Te različite akcije vrlo su važne za razumijevanje reaktivnoga uma. Hipnotizam je laboratorijsko oruđe. U dijanetičkoj terapiji uopće se ne primjenjuje, no poslužio je kao sredstvo za proučavanje uma i dobivanje njegovih reakcija. Hipnotizam je nepredvidiva varijabla. Malo je ljudi moguće hipnotizirati, a mnoge uopće ne. Hipnotičke će se sugestije ponekad "uhvatiti", a ponekad neće. Ponekad će ljudima činiti dobro, a ponekad će ih činiti bolesnima - različiti ljudi na istu sugestiju različito reagiraju. Inženjer zna kako iskoristiti nepredvidivu varijablu. Postoji nešto što je čini nepredvidivom. Pronalaženje osnovnoga razloga zbog kojega je hipnoza varijabilna pomoglo je otkrivanju izvora ludila. I razumijevanje mehanizma posthipnotičke sugestije može pomoći u shvaćanju aberacije.

Bez obzira na to koliko besmislena bila sugestija dana hipnotiziranoj osobi, ona će je ovako ih onako izvršiti. Može joj se reći da izuje cipele, nazove nekoga telefonom sutra u deset ili jede grašak za doručak - osoba će to učiniti. To su izravne zapovijedi i ona će im se pokoravati. Može joj se reći da joj njezini šeširi ne stoje dobro i ona će u to vjerovati. Bilo koja sugestija u njezinu umu funkcionirat će bez znanja njezinih viših razina svijesti.

Mogu se dati vrlo složene sugestije. Učinak jedne od takvih bio bi da čovjek ne može izgovoriti riječ Ja. On će u svom govoru ispuštati tu riječ, upotrebljavajući nevjerojatne dosjetke bez ikakve "svjesnosti" da ju je morao izbjegavati. Di mu se može reći da nikada ne smije pogledati svoje ruke, pa i neće. To su represije. Sugestije dane osobi koja je drogirana ili u hipnotičkome snu, djeluju kada je ona budna. I nastavit će djelovati sve dok ih hipnotizer ne oslobodi.

Može mu se reći da će osjetiti potrebu za kihanjem i kihnuti svaki put kad čuje riječ prostirač. Može mu se reći da svaki put kada vidi mačku mora skočiti pola metra u zrak, i on će skočiti. Sve to radit će nakon što ga se probudi. To su kompulzije.

Može mu se reći da će o određenoj djevojci misliti s jakim

65

L. RON HUBBARD

seksualnim nabojem, i svaki put kad to učini svrbit će ga nos. Može mu se reći da će stalno biti pospan, ali svaki put kad legne osjećat će da ne može spavati. On će to zaista doživjeti. To su neuroze.

U daljnjim istraživanjima, kada je u hipnotičkome "snu", može mu se reći da je on predsjednik države i da ga pokušavaju ubiti agenti tajne službe ili mu se može reći da mu truju hranu u svakom restoranu u kojemu pokušava jesti. To su psihoze.

Može mu se dati informacija da je on zapravo netko drugi te da posjeduje jahtu i odaziva se na ime "Sir Eeginald". Ili mu se može reći da je lopov, da ima dosje zatvorenika i da ga traži policija. To su, redom, šizofrenična, odnosno paranoidno-šizofreničria.18 ludila.

Hipnotizer može uvjeriti čovjeka da je najdivnija osoba na svijetu i da svi tako misle, ih da je on predmet obožavanja svih žena. To bi bio mcmičan tip ludila.

Pod hipnozom mu se može sugerirati i da će se nakon buđenja osjećati tako loše da se neće nadati ničemu drugom do smrti. To bi bilo ludilo depresivnoga tipa.

Može mu se reći da će razmišljati samo o tome koliko je bolestan, te da će "dobiti" svaku bolest o kojoj nešto pročita. To bi ga natjeralo da reagira poput hipohondra19.

Dakle, krećući se niz popis mentalnih bolesti i stvarajući pozitivne sugestije s namjerom izazivanja određenoga stanja uma, kod probuđene osobe mogli bismo izazvati privid bilo kakvog ludila.

Shvatite da su to prividi. Oni su slični ludilu po tome što se osoba ponaša kao da je luda, no ona to nije. U trenutku kada uklonimo sugestiju - osobu se obavijesti daje to bila sugestija - aberacija (a sva ta ludila itd. klasificirana su pod nazivom aberacije) teoretski

18 parnoidno-šizofrenično: (psihijatrija) odnosi se na mentalno stanje nalik paranoji (oblik psihoze u kojoj osoba zamišlja da je progone ili da je vrlo velika ili važna), no također karakterizirana autistićkim ponašanjem (koje se odnosi na stanje uma obilježeno maštanjem, halucinacijama i prezirom prema zbilji) i postupnim uništavanjem ličnosti. 19 hipohondar: osoba koja se kontinuirano nepotrebnu brine zbog svojega zdravlja.

66

REAKTIVNI UM

nestaje.* Umnožavanje aberacija svih klasa i vrsta kod osoba koje su bile

hipnotizirane ili drogirane pokazalo je da postoji određeni dio uma koji nije u kontaktu sa sviješću, ali sadrži podatke.

Potraga za tim dijelom uma vodila je do rješenja problema ludila, psihosomatskih bolesti i drugih aberacija. Nije mu se pristupilo putem hipnoze, ona je samo još jedno oruđe, oruđe koje se samo ponekad koristi u dijanetičkoj praksi i koje uistinu uopće nije potrebno.

Pred nama je osoba koja se ponaša razumno, ali kojoj je dana pozitivna sugestija i tada se privremeno ponaša nerazumno. Njezin razum vraća se prelaskom sugestije u svijest, pa sugestija u tom trenutku gubi svoju moć nad tom osobom. No, to je samo privid mehanizma koji je u to uključen. Stvarno ludilo, ono koje nije uzrokovao neki hipnotizer, ne mora izroniti u svijesti da bi postalo uočljivo. Postoji ta i druge razlike između hipnoze i stvarnog izvora aberacije. Hipnoza je samo prikaz radnih dijelova tog izvora.

Razmotrimo još jednom prvi primjer pozitivne sugestije. Osoba je bila "nesvjesna", što znači da nije imala punu svjesnost ili samoodređenje. Pečeno joj je da nešto mora napraviti i to je bilo skriveno od njezine svijesti. Hipnotizer joj je dao znak. Kada se znak pojavio, osoba je nešto napravila. Ona je za to navela razloge koji nisu bili pravi. Otkrila je da nešto nije u redu s hipnotizerom i njegovom odjećom, ah ne i to da je kravata znak za akcija Sugestija je maknuta i osoba više nije osjećala kompulziju da izvrši akciju.

To su dijelovi aberacije. Kad se jednom točno zna koji dijelovi nečega jesu aberacije, cijeli je problem vrlo jednostavan. Na prvi pogled, čini se nevjerojatnim da je toliko tisuća godina istraživanja izvor mogao ostati tako potpuno skriven. No, kad bolje pogledamo, postaje čudno da je izvor uopće otkriven jer je tako lukavo i dobro skriven.

' Važna napomena Tb su testovi. Oni su napravljeni na ljudima koji su mogli bili hipnotizirani i na onima koji nisu mogli biti hipnotizirani, no bili su drogirani. Ti su testovi dijanetici donijeli vrijedne podatke. Možete ih ponoviti jedino ako poznajete dijanetiku, ili ako stvarno ne želite učiniti nekoga ludim jer te sugestije ne nestaju uvijek Hipnoza je slučajna varijabla. Opasna je i za nju u vašoj dnevnoj sobi ima mjesta koliko i za atomsku bombu. -LRH.

67

L. RON HUBBARD

Nehipnotička "nesvjesnost?' malo je teža. Potrebno je više od nekoliko pokreta rukom da bismo izazvali "nesvjesnost" koja uzrokuje ludilo.

Sokovi zbog nesreća, anestetici pri operativnim zahvatima, bolovi od ozljeda i deliriji20 bolesti glavni su uzroci onoga što mi nazivamo "nesvjesnost".

U našoj analogiji21 mehanizam uma vrlo je jednostavan. U um ulazi destruktivan val tjelesne boli ih otrova koji prožima poput etera22 i rezultira iskakanjem nekih ih svih osigurača analitičkog uma. Kad iskoče osigurači, iskače i ono što poznajemo kao standardne memorijske banke.

Trenuci "nesvjesnosti" su praznine u standardnim memorijskim bankama. Ti trenuci koji nedostaju, sačinjavaju ono što se u dijanetici naziva banka reaktivnoga uma.

Razdoblja u kojima je analitički um u punoj funkciji, zajedno s razdobljima u kojima funkcionira reaktivni um, tijekom cijeloga života čine kontinuiranu liniju uzastopno pohranjenih podataka.

Kada je analitički um djelomično ih u cijelosti isključen iz sklopa, reaktivni um se djelomično ih u cijelosti uključuje. Drugim riječima, ako su osigurači analitičkoga uma iskočili i on je napola isključen iz sklopa, reaktivni je um napola uključen. Zapravo, tako precizni postoci su nemogući, no ovo služi kao aproksimacija.

Kada je osoba u djelomičnoj ih potpunoj "nesvjesti", reaktivni um se djelomično ih u potpunosti uključuje. Kada je osoba potpuno svjesna, njezin analitički um ima punu kontrolu nad organizmom. Kada joj je svjesnost smanjena, reaktivni umje u istoj mjeri uključen u sklop.

Trenuci koji sadrže "nesvjesnost" uglavnom su trenuci protivni opstojanju. Zato je važno da nešto preuzme kontrolu kako bi osoba mogla izvesti pokrete potrebne za spašavanje cijelog organizma. Borac koji jedva stoji na nogama, čovjek u plamenu koji se izvlači iz vatre -to su slučajevi kada je reaktivni um dragocjen.

Reaktivni je um vrlo grub. Mora biti takav kako bi izdržao valove

20 delirij: poremećaj svijesti u bolesnom stanju 21 analogija: stvar ili dio koji je sličan ili se može uspoređivati u nekim odnosima. 22 eter: narkotik koji se koristi za anesteziju, npr. pri operaciji.

68

REAKTIVNI UM

boli koji isključuju ostala tjelesna osjetila. Nije baš profinjen, ah j zastrašujuće precizan. Posjeduje nisku razinu sposobnost zaključivanja, ispod razine idiota, ah, što bi se drugo i moglo očekivat od uma koji ostaje u sklopu i kada je tijelo smrskano ili spaljeno.

Reaktivna banka ne pohranjuje sjećanja onako kako mi t zamišljamo. Ona pohranjuje engrame*. Ti engrami su potpuni zapis sve do najsitnijeg detalja, svakog osjeta prisutnog u trenutki djelomične ih potpune "nesvjesnosti". Oni su precizni koliko i bilo koj drugi zapisi pohranjeni u tijelu. No, oni imaju svoju vlastitu snagu Oni su poput gramofonske snimke ih filma koji bi sadržavao sve osjet vida, zvuka, njuha, okusa, organskoga osjeta itd.

No, razlika između engrama i memorije prilično je velika. Engran može biti stalno uključen u bilo koji i svaki tjelesni sklop ponašajuć se kao zaseban dio..

U svim laboratorijskim ispitivanjima engrama otkriveno je da on imaju "neiscrpne" izvore snage za upravljanje tijelom. Bez obzira ni to koliko je puta engram kod osobe bio reaktiviran, on je i dalji snažan. Zapravo, on razmjerno reaktivaciji (ponovnom aktiviranju postaje čak i sposobniji za upotrebu svoje snage.

Jedino što je makar malo moglo uzdrmati te engrame bila ji tehnika koja se razvila u dijanetičku terapiju, a koja će u trećeirn dijelu ove knjige biti u potpunosti obrađena.

Evo primjera engrama. Žena je oborena udarcem i pala je t "nesvijest". Ponovno je udarena uz riječi da je varalica, da ništa ni vrijedi i da uvijek mijenja svoje mišljenje. Istodobno je prevrnuti stolica, iz kuhinjske slavine teče voda, a na ulici prolazi automobil Engram sadrži neprekidan zapis svih tih osjeta: vid, zvuk, dodir okus, njuh, organski i kinetički osjet, položaj zglobova, osjećaj žeđi itd Engram bi sadržao sve što joj je bilo rečeno dok je bila u "nesvijesti" tonove glasa i emociju u glasu, zvuk i osjećaj prvog i ostalih udaraca

' Riječ engram u dijanetici se upotrebljava u svom vrlo preciznom značenju - kao određen trajan trag koji je ostao nakon podražaja protoplazme tkiva. Smatra ga se skupinon podražaja koji djeluju isključivo na stanično biće. - LRH.

69

L. RON HUBBARD

osjećaj dodira s podom, osjećaj i zvuk stolice koja pada, organski osjećaj udarca, možda okus krvi u ustima ili bilo koji drugi okus koji osjeća, miris osobe koja ju je napala, kao i mirise u sobi, zvuk motora i guma prolazećeg automobila itćL

Može se smatrati da je sve to slično "pozitivnoj sugestiji". No, ovdje postoji nešto što je novo, čega nema u standardnim bankama, osim u obliku konteksta: bol i bolna emocija.

To je ono što čini razliku između standardnih banaka i reaktivnih engramskih banaka: tjelesna bol i bolna emocija. Tjelesna bol i bolna emocija upravo je ono što razlikuje engram, koji je uzrok aberacija -svih aberacija - i memoriju.**

Svi smo čuli da loše iskustvo pomaže u životu i da se na lošim iskustvima uči. To može biti vrlo, vrlo istinito. No, to ne uključuje engram. To nije iskustvo. To je naredba za akciju.

Možda su, prije nego što su ljudi imali širok vokabular, ti engrami i bili od neke koristi. Načini na koji su oni značili opstanak naknadno će biti objašnjeni. No, kad je čovjek razvio istančan, homoniman jezik (riječi koje zvuče isto, ali znače različite stvari), i zapravo, kada je razvio bilo kakav jezik, ti su engrami postali mnogo veći teret nego pomoć. Dakle sada, kad je čovjek toliko evolucijski uznapredovao, ti ga engrami uopće ne štite, nego ga čine bijesnim, neučinkovitim i bolesnim.

Dokaz bilo koje tvrdnje leži u njezinoj primjenjivosti. Kada se ti engrami izbrišu iz banke reaktivnoga uma, racionalnost i učinkovitost strahovito se uvećavaju, zdravlje se znatno poboljšava i osoba zaključuje racionalno, prema obrascu ponašanja koji podupire opstanak. Drugim riječima, ona uživa sama i u društvu onih oko sebe, konstruktivna je i kreativna. Destruktivna je jedino ako nešto uistinu ugrožava njezine aktivnosti.

Dakle, engrami na tom stupnju čovjekova razvoja imaju potpuno negativnu vrijednost. Kada je čovjek bio bliži razini svojih životinjskih

' Udijanetici se smatra daje memorija bilo koji osjetilni koncept pohranjen u standardne memorijske banke za koji postoji mogućnost da ga se "Ja" može sjetiti. Scena koju opaze oči i druga osjetila postaje snimak u standardnim memorijskim bankama, poslije "Ja" te snimke može pozvati kao referencu. - LRH

70

REAKTIVNI UM

rođaka (koji, svi redom, imaju istu vrstu reaktivnoga uma), možda su mu podaci u engramima mogli koristiti. No, jezik i čovjekova promijenjena egzistencija čine od bilo kojeg engrama nesumnjivu smetnju. Niti jedan engram nema nikakvu konstruktivnu vrijednost.

Reaktivnom umu dana je mogućnost da osigura opstanak. On se još uvijek pretvara da to radi, ali njegove sulude pogreške sada vode u potpuno drugome smjeru.

Zapravo, postoje tri vrste engrama i sve su aberativne. Prva je engram protivan opstanku. On sadrži tjelesnu bol, bolnu emociju, sve druge osjete i prijetnju organizmu. Udarcem onesposobljeno i potom silovano dijete dobija takvu vrstu engrama. Engram protivan opstanku sadrži stvaran ili prividan antagonizam prema organizmu.

Druga vrsta engrama je engram koji podržava opstanak Zlostavljano dijete se razbolilo. Dok je djelomično ili potpuno bilo u "nesvjesti" rečeno mu je da će se o njemu brinuti, da je voljeno itd Taj engram nije protivan opstanku, već ga podržava. Čini se zapravo kao da pomaže opstanku. Od tih dviju vrsta druga je aberativnija, jer je ojačana zakonom afiniteta koji je uvijek snažniji od straha. Hipnoza živi od te značajke reaktivnoga uma jer se umjetno onesviještenoj osobi obraća sa suosjećanjem. Hipnoza je ograničena jer kao čimbenik ne sadrži tjelesnu bol i bolnu emociju, osjete koji engram drže "dalje od pogleda", usidrenog ispod razine "svjesnosti".

Treća vrsta je engram bolne emocije i sličan je drugim engramima. Uzrokovan je šokom iznenadnoga gubitka, kao što je smrt voljene osobe.

Banka reaktivnoga uma sastoji se isključivo od tih engrama i reaktivni um razmišlja isključivo s njima. Njegov način "razmišljanja" natjerao bi i Korzvbskog23 na psovanje jer razmišlja u obliku potpunog poistovjećivanja, drugim riječima identičnosti, gdje je jedna stvar istovjetna drugoj.

Prosudba analitičkoga uma o jabukama i crvima vjerojatno bi se mogao izreći ovako: neke jabuke u sebi imaju crve, a druge ne; kada

23 Korzybski: Alfred Korzvbski (1879-1950.), američki znanstvenik i pisac; razvio je područje opće semantike, metodologije koja pokušava unaprijediti ljudsko ponašanje puten kritičke upotrebe riječi i simbola.

71

L. RON HUBBARD

zagrizemo jabuku, ponekad možemo naići na crva, osim ako je jabuka bila dobro prskana; crvi u jabukama ostavljaju rupe.

No, reaktivni bi um za vrijeme prosuđivanja o jabukama i crvima, onako kako je to sadržano u njegovoj engramskoj banci, prosuđivao na sljedeći način: jabuke su crvi su ugrizi su rupe u jabukama su rupe u bilo čemu su jabuke i uvijek su crvi su jabuke su ugrizi itd.

Prosuđivanja analitičkoga uma mogu obuhvaćati najfantastičnija zbrajanja integralnoga računa24, vješte okrete simboličke logike,25

proračunavanja potrebna za gradnju mostova ih krojenje haljina. Bilo koja matematička jednadžba ikada viđena dolazi iz analitičkoga uma i on je može upotrijebiti pri rješavanju potpuno rutinskih problema.

No, ne reaktivni um! On je tako divno, nevjerojatno jednostavan da možemo reći kako funkcionira na temelju samo jedne jednadžbe:

A = A = A = A = A. Počnite bilo koje zaključivanje pomoću reaktivnoga uma. Naravno,

počnite ga s podacima koje on sadrži i njemu će bilo koji podatak biti isti kao bilo koji drugi iz istoga iskustva.

Zaključivanje analitičkoga uma o ženi koja je bila udarena, u prije navedenom primjeru, bilo bi da se žene ponekad dovedu u situaciju u kojoj ih udaraju i povrijede, te da su muškarci poznati kao oni koji udaraju i povrijeđuju žene.

Zaključivanje reaktivnoga uma o tom engramu kao o engramu bilo bi: bol od udarca nogom jednako bol od udarca jednako prevrnuta stolica jednako automobil koji prolazi jednako slavina jednako činjenica da je ona varalica jednako činjenica da ona ništa ne vrijedi jednako činjenica da mijenja svoje mišljenje jednako tonovi glasa čovjeka koji ju je udario jednako emocija jednako varalica jednako otvorena slavina jednako bol od udarca nogom jednako organski osjet udarenoga dijela tijela jednako prevrnuta stolica jednako mijenjanje mišljenja jednako... No, zašto nastaviti? Svaki pojedini osjet u tom

24 integralni račun: (matematika) metoda računanja u višoj matematici; način računanja o kvantitetama koje se stalno mijenjaju, kao što su brzina kamena u padu ili kosina zakrivljene linije. Integralni račun mjeri djeliće stvari da bi otkrio što će napraviti cijela stvar. Tb je cijela teorija integralnoga računa. 25 simbolička logika: moderan tip formalne logike koji koristi specijalne matematičke simbole za pretpostavke i odnose među pretpostavkama.

72

REAKTIVNI UM

engramu jednak je svakom drugom osjetu u tom engramu. Molim?! Te je ludo? Upravo tako!

Proučimo malo više našu posthipnotičku pozitivnu sugestiju ( dodirnutoj kravati i skinutom kaputu. Tu imamo vidljive pokazatelje o funkcioniranju reaktivnoga uma.

Posthipnotička sugestija treba samo emocionalni naboj i tjelesni bol kako bi od nje nastao opasan engram. Zapravo, to jest neka vrste engrama. Postavljen je u suosjećanju između hipnotizera i osobe, šte će ga učiniti engramom suosjećanja - engramom koji podržavf opstanak.

Dakle, mi znamo da hipnotizer mora samo dodirnuti svoju kravati da bi budnu osobu naveo na skidanje kaputa. Osoba nije znala što ji na to navodi i za to je pronašla različita objašnjenja, od kojih nit jedno nije istinito. Engram, u ovom slučaju posthipnotička sugestija zapravo je smješten u banku reaktivnoga uma, ispod razine svjesnosti. To je kompulzija koja odatle izvire. Ona je upravljah mišićima kako bi navela osobu da skine svoj kaput. To su bih podac uključeni u tjelesne sklopove ispod zapovjedne razine analitičkog* uma. Nisu djelovali samo na tijelo, nego i na analitički um.

Ako bi ta osoba skinula svoj kaput svaki put kad vidi nekoga kake dodiruje svoju kravatu, smatralo bi je se pomalo ludom. A ipak, ona ti nije imala izbora. Kad bi se pokušala usprotiviti hipnotizen odbijajući skinuti svoj kaput, iskusila bi veliku nelagodu.

Pogledajmo sada primjer procesa reaktivnoga uma u nižih životnil oblika: riba pliva u plićaku s bočatom,26 žutom vodom metalnog; okusa. Tek što je uzela zalogaj račića, na nju jurne velika riba i udar je po repu.

Mala riba uspijeva pobjeći, no tjelesno je povrijeđena. Kako irm neznatne analitičke sposobnosti, mala riba ovisi o reakciji pri izbori svojih aktivnosti.

Nakon toga njezin se rep zaliječi i ona nastavi normalno živjeti. No jednoga dana, veća riba je napadne i udari po repu. Ovaj put niji ozbiljno povrijeđena, nego tek malo uelarena. No, neešto se dogodilo Nešto u ribi smatra da je u odabiru akcije sada bila neoprezna. To j<

26 bočato: pomalo slano, kao voda nekih bara u blizini mora.

73

L. RON HlJBBARD

već druga ozljeda istoga dijela tijela. Proračunavanje na ribinoj reaktivnoj razini bilo je: plićak jednako

bočato jednako žuto jednako metalni okus jednako bol u repu jednako račić u ustima i bilo što od toga jednako je bilo čemu drugom.

U drugom slučaju udarac po repu uzrokovao je uključivanje?7

engrama. Taj udarac pokazao je organizmu da se nešto poput prvog događaja (razmišljanje u identičnostima) može ponovno dogoditi. Zato, čuvaj se!

Jednom drugom prilikom, mala riba opet otpliva u područje bočate vode. Postaje pomalo "nervozna". No, nastavlja plivati i odjednom se nađe u žutoj i bočatoj vodi. Još uvijek se ne vraća nazad. Počinje osjećati slabu bol u repu. No, nastavlja plivati. Odjednom, osjeti metalni okus i bol u peraji postaje snažna. I onda, mala riba poput munje nestaje s tog mjesta. Nije bilo ribe koja ju je gonila.

Tamo je bilo račića za jelo. No, mala riba ipak je otišla. Opasno mjesto! Da nije otišla, osjetila bi zaista jaku bol u repu. Taj mehanizam određena je vrsta aktivnosti koja pridonosi

opstanku. Kod ribe on možda služi svrsi. No, kod čovjeka koji skida kaput svaki put kada netko dodirne kravatu, taj je mehanizam opstanka odavno pregazilo vrijeme. Ali, on ipak postoji!

Istražimo još malo slučaj našega mladića s kaputom. Znak za skidanje kaputa bio je vrlo precizan - hipnotizer je dodirnuo svoju kravatu. To je jednako bilo kojemu od osjeta koje je riba primila, a koji su je natjerali u bijeg. Umjesto dodira kravate, znak je moglo biti i desetak drugih stvari. Bilo koja od njih mogla je signalizirati skidanje kaputa.

U slučaju udarene i onesposobljene žene, bilo koji osjet u primljenom engramu ima određenu sposobnost restimulacije28. Voda koja teče iz slavine možda nije imala veliki utjecaj na nju. No, voda koja teče iz slavine plus prolazeći automobil mogu početi laganu reaktivaciju engrama, nejasnu nelagodu u udarenim dijelovima tijela.

27 uključivanje: (engl. key - m) Učiniti aktivnim Uključivanje je trenutak kada je okolina oko budne, no umorne ili iscrpljene, jedinke slična mirnom (neaktivnom) engramu. U tom trenutku engram postaje aktivan. 28 restimulacija: reaktivacija prošlih sjećanja zbog okolnosti u sadašnjosti koje nalikuju onima iz prošlosti.

74

REAKTIVNI UM

Svejedno, to još nije dovoljno za uzrokovanje stvarne boli. Pribrojimo li vodi koja teče i prolazećem automobilu još i žestok pad stolice, žena doživljava blagi šok. Sada dodajmo miris i glas čovjeka koji ju je udario, i bol počinje rasti. Mehanizam joj govori da je u opasnoj okolini i da bi trebala otići. No, ona nije riba, nego visoko svjesno biće - koliko znamo, najsloženija mentalna struktura do sada razvijena na Zemlji - organizam ljudskoga roda, čovjek. Osim tog engrama, taj problem sadrži i mnoge druge čimbenike. Žena ostaje. Bolovi u zlostavljanim područjima tijela postaju predispozicija29 za bolesti ili su i sami kronične bolesti. Istina, manje u ovom slučaju, ah opet bolesti. Njezin afinitet prema čovjeku koji ju je tukao može biti toliko velik da na analitičkoj razini, uz normalno visok opći ton, može pružati otpor tim bolima. No, ako je ta razina niska i bez mnogo potpore, bolovi se mogu pojačati.

Udarena riba ni sa zadobivenim engramom nije se odrekla račića Ona je nakon toga možda malo manje oduševljena račićem, ah potencijal opstanka jedenja račića učinio je da joj račić donosi više zadovoljstva nego boli.

Općenito, ugodan život pun nade - i nemojte ni pomisliti da aludiramo kako žena negdje ostaje samo zbog hrane, što god vicevi pričah o tome - ima visok potencijal opstanka koji nadilazi vrlo veliku količinu boli. Kako se potencijal opstanka smanjuje, žena se sve više približava razini boli (zona 0 i zona 1), kada se takav engram može žestoko reaktivirati.

No ipak, ovdje osim boli postoji još jedan čimbenik - zapravo, nekoliko. Ako bi se mladiću s kaputom dala jedna od neurotičkih pozitivnih sugestija, kao što smo već pokazali, on bi nakon signala na nju reagirao.

U našem primjeru, engram koji je zdobila žena, sadrži neurotičku pozitivnu sugestiju uz opće restimulatore30 poput slavine, automobila i stolice koja pada. Bilo joj je rečeno da je varalica, da ništa ne vrijedi i da uvijek mijenja svoje mišljenje. Kada se engram na jedan od vrlo

29 predispozicija: stanje uma ili tijela koje osobu čini sklonom djelovanju ili ponašanju na određeni način ili podložnu određenim bolestima. 30 restimulatori: aproksimacije sadržaja reaktivnoga uma ili nekog njegova dijela koje organizam kontinuirano opaža u svojoj okolini.

75

L. RON HlIBBARD

mnogo mogućih načina restimulira, ona ima "osjećaj" da ništa ne vrijedi, daje varalica i promijenit će svoje mišljenje.

Pri ruci imamo nekoliko primjera koji pokazuju koliko je to tužno. Jedan osobit slučaj koji je postao Qear je često zlostavljana žena. Svaki su joj put govorene slične stvari, redom ponižavajuće. Sadržaj je upućivao na to da je ona nemoralna31 i da bi sa svakim živjela u divljem braku32. Nakon što se razvela, doveo ju je otac tužeći se da je izrazito nemoralna te da svaki tjedan živi s drugim muškarcem. Ona je to i sama priznala, no nije mogla shvatiti zašto to radi. . To ju je brinulo, ali ona je tu jednostavno "bila potpuno nemoćna". Ispitivanje engrama u njezinoj banci reaktivnoga uma razotkrilo dugu seriju batinanja s prije opisanim sadržajem. Kako je to bio predmet istraživanja, a ne tretmana - iako je tretman bio određen - bez njezina znanja uspostavljen je kontakt s njezinim bivšim suprugom. Ispitivanje je pokazalo da njegove bijesne dramatizacije33 sadrže iste riječi. On je tukao svoju suprugu i doveo je do toga da postane nemoralna jer se bojao nemoralnih žena

U svim ispitanim slučajevima ovog istraživanja engrami pacijenata uspoređeni su s engramima osobe koja ih je uzrokovala. Kada god je bilo moguće, sadržaji događaja su provjereni. Otkriveno je da se podudaraju bez izuzetka. Poduzete su sve mjere sigurnosti da bi se spriječio bilo koji drugi način komuniciranja između pacijenta i osobe koja je uzrokovala engram. Kada se, u odnosu na ostale izvore, usporedilo sve što je pronađeno u trenucima "nesvjesnosti" svakog pacijenta, otkriveno je daje sadržaj jednak.

Analogija između hipnoze i aberacije potpuno je opravdana. Hipnotizam uz pomoć pozitivne sugestije usađuje određeni oblik ludila. Obično je to privremeno, no ponekad se hipnotička sugestija neće "podići" ili maknuti onako kako bi to hipnotizer želio. Opasnost u eksperimentiranju s hipnozom na pacijentima koji nisu Clear

31 nemoralna: odnosi se na seksualno ponašanje. 32 u divljem braku: živjeti zajedno u seksualnoj vezi bez legalno sklopljenoga braka. 33 dramatizacija: preslikavanje engramskog sadržaja aberirane osobe, dijelom ili u cijelosti, u njenu sadašnju okolinu. Aberirano ponašanje u potpunosti je dramatizacija. Stupanj dramatizacije u izravnom je omjeru sa stupnjem restimulacije engrama koji je uzrokuju. Kada dramatizira, osoba je poput glumca koji glumi propisanu mu rolu i prolazi kroz cijeli niz iracionalnih akcija.

76

REAKTIVNI UM

otkrivena je u drugome mehanizmu reaktivnoga uma. Kada postoji engram, poput onoga u gornjem primjeru, žena

očigledno nije bila pri punoj svijesti dok ga je zadobivala. Ona te događaje (zapis) nije imala u memoriji standardne banke, samo je znala da ju je muškarac udario. Engram, dakle, nije bio iskustvo u smislu u kojemu mi razumijemo tu riječ. Mogao je raditi s niže razine da bi aberirao njezine misaone procese, mogao joj je u ozljeđenim dijelovima tijela izazvati čudne bolove koje je ona pripisala nečemu drugome. No, ona to nije znala.

Za aktiviranje engrama trebalo ga je uključiti. No, što točno može uzrokovati uključivanje engrama? Malo poslije, kada je bila umorna, muškarac joj je zaprijetio da će je ponovno udariti nazivajući je pogrdnim imenima. To je bilo iskustvo na svjesnoj razini. Otkriveno je da je to za nju bilo "mentalno bolno". I bilo je "mentalno bolno", i to samo zato jer je ispod toga bila prava, živa, tjelesna bol koja nije bila vidljiva i kod koje je svjesno iskustvo prouzročilo uključivanje engrama. Drugo iskustvo bilo je lock34. To je bilo sjećanje, no imalo je drukčije djelovanje u standardnim bankama. Posjedovalo je previše moći zadobivene prošlim tjelesnim udarcem. Reaktivni um nije baš pažljiv sa svojim vremenskim satom. Pri uključivanju engrama on zapravo ne može uočiti razliku između stvari stare jednu ili devedeset godina. Stvarni engram pomaknuo se ispod standardne banke.

Ona misli da je zabrinuta zbog njegovih riječi izrečenih u locku. Međutim, brine zbog engrama. Tako sjećanja postaju "bolna". No, bol se ne pohranjuje u standardnim bankama, u toj banci nema mjesta za bol. Nimalo. Mjesta ima za koncept boli. Koncepti o tome što je bolno dovoljni su da razumni organizam, zvan čovjek, drže dalje od svih boli koje smatra opasnima. Kod osobe koja je Clear ne postoje sjećanja uzrokovana bolom zato jer više nema pohranjenih podataka o tjelesnoj boli kojom banka reaktivnoga uma može upropastiti mehanizam.

Mladić s kaputom nije znao što ga je brinulo ih navelo da radi to što je radio. Osoba s engramom ne zna što je brine. Ona misli da je brine

34 lock: (engl., čitaj "lok") analitički trenutak u kojemu se približilo osjetima iz engrama, restimulirajući ga ili uključujući; reaktivni um pogrešno interpretira osjete u sadašnjemu vremenu, kao da su iste okolnosti koje su prije dovele do tjelesne boli ponovno prisutne.

77

L. RON HUBBARD

lock, koji može biti vrlo daleko od ičega nalik engramu. Lock može imati samo sličan osjetilni sadržaj, no, njegov pravi sadržaj može biti potpuno drukčiji.

Nije teško shvatiti što engrami čine. Oni su jednostavno trenuci tjelesne boli dovoljno jaki da izbace dio ili cijeli analitički mehanizam iz sklopa. Oni su suprotstavljeni opstanku ili lažno suosjećaju s opstankom organizma. To je cijela definicija. Velika ili mala "nesvjesnost?', tjelesna bol, osjetilni sadržaj i podaci za ili protiv opstanka - njima upravlja reaktivni um koji misli isključivo u istovjetnostima, sve je jednako svemu drugome. Oni od organizma iznuđuju izvršavanje svojih zapovijedi koristeći bič tjelesne boli. Ako organizam ne napravi točno ono što oni kažu (a vjerujte bilo kojemu Clearu, to je nemoguće!), pojavljuje se tjelesna bol. Oni vode osobu kao što krotitelj vodi tigra - tijekom procesa od čovjeka će za čas posla napraviti tigra, i pri tome mu još navaliti šugu35.

Da čovjek nije razvio jezik, ili, kao što ćemo pokazati, da mu je jezik malo manje homoniman, a malo više određen s obzirom na osobne zamjenice, engrami bi i dalje bili podaci važni za opstanak i mehanizam bi funkcionirao. No, čovjek je prerastao upotrebu engrama. Birao je između jezika i potencijalnog ludila. Ali, uz nemjerljive prednosti prvoga dobio je i prokletstvo drugoga.

Engram je jedini i isključivi izvor aberacija i psihosomatskih bolesti.

Ispitano je veoma mnogo podataka i nije pronađen niti jedan jedini izuzetak. Kod "normalnih ljudi", baš kao i kod neurotičnih i ludih, djelomično ili potpuno uklanjanje engrama redovito je dovelo do znatnog poboljšanja, i to bez uporabe ikakve druge terapije. Za tretman svih psihičkih ili psihosomatskih bolesti nije bila potrebna nikakva druga terapija osim one koja je izložena u ovoj knjizi.

3S šuga: kožna bolest koja pogađa dlakave životinje; uzrokuje je parazit, a simptomi su intenzivan svrbež, stvaranje krasta i gubitak dlaka.

78

T R E Ć E POGLAVLJE

STANICA I ORGANIZAM

J ^ a z l o g zbog kojega je engram kao jedini izvor aberacija i psihosomatskih bolesti ostao skriven toliko dugo je širina i gotovo bezgranična složenost manifestacija koje proizlaze iz jednostavnih engrama.

Može se postaviti nekoliko teorija o tome zašto se ljudski um upravo tako razvio, no to su teorije, a dijanetika se ne bavi strukturom. No, kao poticaj budućim istraživačima na tom području možemo iznijeti nekoliko komentara - samo kao postulat. Dakle, postoji jasna veza između bilo koje tjelesne energije nalik elektricitetu i istjecanja energije iz povrijeđenih stanica. Mogla bi se postaviti teorija prema kojoj su ozlijeđene stanice, ozljeđujući susjedne, odašiljale energiju nalik električnoj i uzrokovale razvoj posebne stanice koja bi djelovala kao odvod za "ispuštanje" tog bolnog naboja. Ti stanični odvodi možda su mogli postati neuroni1 kako bi taj naboj bio bolje raspoređen u tijelu, odnosno s manjom mogućnošću lokalnog onesposobljavanja tijela na mjestima ozljede. Ti su se odvodi - neuroni - možda počeli stvarati zbog učestalih udaraca u ekstremitete, slijedeći pravce kretanja tijela. U smislu te postavke glava bi sadržavala najveću koncentraciju neurona. Čovjek je, hodajući uspravno, imao možda još jednu točku udaranja - čelo, te tako dobio prefrontalne režnjeve mozga. A možda i nije. To je samo teorija, poduprta s nekoliko znanstveno vrijednih podataka. Nije bila predmetom nijedne vrste istraživanja.

Moramo iznijeti barem osnove teorije o strukturi. Dakle, stanica je jedna od osnovnih građevnih jedinica tijela. Stanice su se da bi opstale združile u kolonije kojima je opstanak osnovni cilj, a kolonije su se razvile ili ojačale u složenije oblike, koji su zapravo organizmi,

1 neuroni: glavni građevni blokovi koji grade živce. Sastoje se od staničnih tijela s vlaknastim dijelovima koji prenose signale od i do stanica.

79

L. RON HllBBARD

također u svrhu opstanka. Organizmi su razvili umove da bi koordinirali mišiće i rješavali probleme opstanka. Ponavljamo, to je još uvijek teorija, a čak ako je to i bio slijed razmišljanja koji je vodio do dijanetike, može biti potpuno pogrešan, iako funkcionira. Može ga se odvojiti od dijanetike, no dijanetika će ostati znanost i nastaviti funkcionirati. Koncept elektronskoga mozga za dijanetiku je bio samo koristan, ali ne i od vitalne važnosti. Može ga se i izbrisati, dijanetika time neće biti oštećena. Znanost se mijenja usporedno s izmjenama svoje osnovne teorije. U dijanetici je otvoreno golemo područje istraživanja, ali ona, kako je postavljena, tako i funkcionira, i to uvijek i bez izuzetaka. 0 razlozima zbog kojih funkcionira bez sumnje će se tu i tamo ponovno razmišljati i tu i tamo će ih se mijenjati da bi bih bolji. Ako se na tome ne bude radilo, trajna vjera u ovaj i buduće naraštaje znanstvenika ne bi bila opravdana.

Kako ćemo napredovati, postajat će Vam jasnije zašto govorimo o stanicama. Razlog zbog kojega znamo da su prošli koncepti o strukturi neispravni je to što ne funkcioniraju. Sve naše činjenice funkcionalne su i znanstvene, u potpunosti utemeljene na laboratorijskim dokazima. Funkcija ima prednost pred strukturom. Mnogo prije nego što je itko imao pravu ideju o strukturi atoma, postulirana je James Clerk Maxwellova2 matematika i upotreba električne energije znatno je proširena, donijevši velike koristi. Dakle, funkcija uvijek dolazi prije strukture. Začuđujući nedostatak napretka na području ljudskoga uma u posljednjih nekoliko tisuća godina djelomice možemo pripisati tome da je "organ razmišljanja" smatran isključivo istraživačkim predmetom medicine, koja je bila i još dugo može biti umijeće, no ne i znanost. Dakle, prije nego što to umijeće znatnije uznapreduje trebat će utemeljiti osnovnu filozofiju koja objašnjava život.

Na primjer, sposobnosti stanice bile su slabo proučene. Posljednjih godina provedena su neka istraživanja da bi se o tome više saznalo, ali nedostajala je osnovna filozofija. Stanicu se promatralo, no ne i predviđalo.

2 James Clerk Maxwell: (1831-1879.) škotski fizičar, postavio teoriju daje osnovna priroda elektriciteta i svjetlosti jednaka.

80

STANICA I ORGANIZAM

Proučavanje ljudskih stanica u većini slučajeva napravljeno je na mrtvome tkivu, a mrtvome tkivu nedostaje upravo ona nepoznata, važna kvaliteta - život.

U dijanetici, na naše veliko iznenađenje, laboratorijskim ispitivanjima otkrili smo da su stanice, na neki za sada neobjašnjiv način, očito razumne. Ako postuhramo da ljudska duša ulazi u spermij i jajašce prilikom začeća, postoje stvari koje niti jedan drugi postulat neće obuhvatiti osim onoga da su te stanice na određeni način razumne. Ulazeći u novo područje s postulatima koji funkcioniraju u svim pravcima - a osnovna filozofija opstanka vodič je koji nas vodi dalje i dalje u sve udaljenija područja objašnjavajući i predviđajući fenomene na svakom koraku - neizbježno je da se otkriveni podaci ne slažu sa starim teorijama. Kada je podatak znanstveno neupitan koliko je neupitna i činjenica da jabuka ispuštena pod uobičajenim okolnostima pada na zemlju, ne preostaje nam ništa drugo nego ga prihvatiti kao takvog. Napuštanje starih teorija može "protresti" ukorijenjena vjerovanja ih nečiju nostalgičnu ljubavi prema starom maturantskom odijelu, no činjenica je činjenica.

Stanice kao misaone jedinke očito imaju utjecaj na tijelo i organizam kao na misaone jedinke. Taj stukturalni problem ne moramo raspetljavati da bismo razriješili svoje funkcionalne postulate. Stanice očito čuvaju engrame bolnih događaja. Na kraju krajeva, stanice su ono što je povrijeđeno i one će biti te koje će određivati kaznu svaki put kada ih analizator iznevjeri. Čini se da je priča o engramu priča o bitci između postrojbi i generala, svaki put kad zbog generala dio postrojbi bude pobijen. Što general u obrani tih postrojbi ima manje sreće, to su one snažnije. Stanice su očito gurnule mozak uzlaznom evolucijom prema većoj svjesnosti. Bol okreće taj proces, kao da je stanicama žao što su toliko snage stavile u ruke glavnoga zapovjednika.

Vrlo je moguće da je reaktivni um kombinirana stanična inteligencija. Ne treba pretpostaviti daje to tako, no u nedostatku bilo kakvog pravog rada s područja strukture na koji bi se mogli pozvati, pri ruci nam je strukturalna teorija. Reaktivna engramska banka može biti materijal pohranjen u samim stanicama. Trenutno nije

81

L. RON HlIBBARD

važno je li to točno, nešto jednostavno treba reći da bi se čovjeku pružila mentalna potpora o tome što se zbiva u trenucima "nesvjesnosti".

Znanstvena je činjenica, promotrena i ispitana, da organizam u prisustvu tjelesne boli dopušta da analizator bude izbačen iz sklopa, tako da postoji malo osobne svjesnosti organizma ili je uopće nema. On to čini da bi zaštitio analizator ili suspendirao njegovu snagu, vjerujući da je engram u opasnosti najbolji - s čim se, kad smo već kod toga, analizator, sudeći po promotrenim iskustvima, ne slaže.

Svako prisutno osjetilno iskustvo, uključujući tjelesnu bol, pohranjeno je tijekom tih neanalitičkih trenutaka. Kad god je bol prisutna - tjelesna bol - analizator se manje ili više isključuje. Čak i ako bol traje samo trenutak, u tom je trenutku analitičnost smanjena. To se vrlo lako može dokazati - samo se pokušajte sjetiti kada ste posljednji put bili ozbiljno povrijeđeni i razmislite ne postoji li u tome, barem na trenutak, "prazno" razdoblje. Zaspati pod utjecajem anestezije i potom se probuditi složeniji je slučaj isključenja jer uključuje tjelesnu bol koja je počela otrovom (tehnički, svi su anestetici otrovni). Potom, tu je prisutno i gušenje, kao kod utapljanja, a to je razdoblje manje ih veće isključenosti analizatora. Postoji i stanje uzrokovano povlačenjem krvi, iz bilo kojeg razloga, iz jednoga ih više dijelova tijela koji sadrže analitičku snagu, ma gdje oni bih. To također, u većoj ih manjoj mjeri, uzrokuje isključenje analizatora. Takvi događaji uključuju šok (u kojemu krv teži skupljanju u središtu tijela), gubitak krvi pri operativnome zahvatu ili povredi, anemiju3 i zatvaranje vratnih arterija. Prirodan san uzrokuje smanjenje analitičke aktivnosti, ah to nije ni vrlo izraženo niti ozbiljno. Dijanetičkom terapijom bilo koje iskustvo za vrijeme spavanja može se s lakoćom obnoviti.

Vidimo da postoje mnogi načini isključivanja analitičke snage. Moguće je zapaziti da ona u manjoj ih većoj mjeri može biti smanjena. Kada netko cigaretom opeče prst prisutna je mala količina boli i malo smanjenje analitičke snage. Pri operativnome zahvatu to smanjenje

'•' anemija: nedostatak tvari koja prenosi kisik u krvi, a kao posljedicu ima bljedilo, opću slabost itd.

82

STANICA I ORGANIZAM

može trajati satima, a isključenje može biti ekstremno. Trajanje i veličina tog smanjenja dvije su različite stvari, povezane, ali prilično različite. To zapravo i nije toliko važno, no ipak je spomenuto.

Čitajući ovu knjigu do sada ste uočili da nam je načelo spektra dobro poslužilo. Vidljivo je da se količina smanjenja analitičke snage može opisati na isti način kao i potencijal opstanka. Može ga biti samo malen djehć ih vrlo veliki dio. Vratimo h se unazad i pogledamo razinu potencijala opstanka, možemo zaključiti da bi smrt bila na dnu, a besmrtnost na vrhu, gdje je opstanak "beskonačan". Pitanje o postojanju beskonačne analitičke snage već je u domeni misticizma. No, znanstvena je činjenica da postoji jasna veza između osobnog tona i količine analitičkoga isključenja. Postavite to ovako: može se smatrati da je u osobe koja je entuzijastična, sretna i u dobrom stanju analitička snaga visoka (zone 3 i 4), a kod osobe koja je pod kotačima kamiona, u "nesvijesti" i agoniji u zoni 0. Postoji omjer između potencijalnog opstanka i analitičke snage. Kako jedno opada, tako opada i drugo. Iz toga možemo zaključiti više nego što nam se na prvi pogled čini. To je vrlo bitan omjer.

Svi osjeti uključeni su u engram Dva od njih su tjelesna bol i bolna emocija, treći je organski osjet. Drugim riječima, to je stanje organizma za vrijeme trajanja engrama. A u kojemu je stanju bio organizam dok je primao engram? Bila je prisutna veća ih manja "nesvjesnost". To je značilo da je bio prisutan organski osjet smanjene analitičke snage jer ona očito dolazi od jednoga ili više organa u tijelu. Ako je engram ponovno aktiviran restimulatorom ili restimulatorima - odnosno, ako osoba koja ima engram primi u svojoj okolini nešto nalik percepcijama u engramu - engram u manjoj ih većoj mjeri stavlja u funkciju sve što sadrži, svoje opažaje, kao što su primjerice slavine ih riječi.

Restimulacija može biti jača ih slabija. Pod utjecajem restimulatora u okolini osobe engram se može uključiti samo malo ili, ako ih ima mnogo i tijelo je već u oslabljenom stanju, može se uključiti svojom punom snagom (o čemu će više riječi biti poslije). No, bio engram manje ih više restimuhran, sve u njemu na jedan ih drugi način počinje djelovati.

83

L. RON HUBBARD

Samo je jedan zajednički nazivnik svih engrama, samo jedna stvar koju svaki engram ima. SvaM engram sadrži podatak da je analizator u manjoj ili većoj mjeri isključen. Taj podatak postoji u svakom engramu. Dakle, svaki put kada je engram restimuliran, iako tijelo nije zadobilo tjelesnu bol, dio analitičke snage se isključuje. Organ ili organi koji su analizator do određene su mjere isključeni iz sklopa.

To je veoma važno za razumijevanje mehanizama aberacije. To je znanstvena činjenica, koja se može dokazati i koja je nepromjenjiva. To se uvijek događa kada je engram primljen, a analizator isključen tjelesnom boli i emocijom. Kada je restimuliran, analizator se isključuje kao dio engramske zapovijedi. Zapravo, to je mehanička stvar - engram se restimulira, a dio analitičke snage isključuje. To je neizbježno koliko i paljenje i gašenje svjetla. Povucite uzicu i svjetlo će se ugasiti. Analizator se ne smanjuje tako naglo - postoje stupnjevi jačine svjetlosti - no obje su stvari jednako mehaničke.

Ako omamite čovjeka eterom i povrijedite ga u predjelu prsa, on je primio engram jer je njegova analitička snaga najprije isključena eterom, a zatim bolom u prsima. Dok je bio na operacijskome stolu, reaktivni um snimio je zvekeckanje instrumenata, sve što je rečeno, sve zvukove i mirise. Pretpostavimo da mu je medicinska sestra držala nogu jer se ritao. To je cjeloviti engram.

Taj će engram biti uključen nečim u budućnosti, nekim sličnim događajem. Kada nakon toga čovjek čuje zveckanje nalik zveckanju instrumenata, manje ili više postat će nervozan. Ako u tom trenutku obrati pozornost na događanja u tijelu, možda otkrije slab osjećaj kao da ga netko drži za nogu. No, nije vjerojatno da će obratiti bilo kakvu pozornost na nogu jer, ako bi i postojalo nešto na što bi mogao skrenuti pozornost, spriječio bi ga određeni stupanj boli u prsima. Analitička mu je snaga lagano isključena. Isto kao što ima osjećaj da ga netko drži za nogu, analizator ima predodžbu da je isključen zbog etera ili boli. Kestimulator (zveckanje) težio je laganom uključivanju cijeloga engrama, a dio engramske zapovijedi je smanjena analitička sposobnost.

84

STANICA I ORGANIZAM

To je "push button"4 u svoj svojoj preciznosti. Ako bi čovjek znao koji su nečiji glavni restimulatori (riječi, boje glasova, glazba, što god oni bili - podaci koji su pohranjene u banku reaktivnoga uma kao dijelovi engrama), mogao bi gotovo potpuno isključiti analitičku snagu te osobe, zapravo, dovesti je do stanja nesvjesnosti.

Svi poznajemo ljude koji utječu na nas tako da se osjećamo glupo. Za to mogu postojati dva razloga, a oba su uzrokovana engramima. Jedan od njih je činjenica da je, ma koji engram bio restimuliran, dio analitičke snage isključen.

Ako se okolina ne mijenja, engram može biti u kroničnoj restimulaciji! To znači kronično djelomično isključenje analitičke snage. Oporavak inteligencije kod deara i njezin rast do neslućenih visina dijelom je rezultat olakšanja od engramskih zapovijedi u obliku izjave da je osoba glupa, a većim dijelom olakšanja stanja kroničnoga isključenja.

To nije teorija, to je znanstvena činjenica, striktni "dokaz iz epruvete". Engram sadrži osjet isključenog analizatora. Kada je restimuliran, engram donekle stavlja taj podatak natrag u funkciju.

Dakle, engrami, dobiveni u "nesvjesnom" stanju, uzrokuju djelomičnu "nesvjesnostf' svaM put kada su restimulirani. Osoba koja ima engram (bilo koja aberirana osoba) ne mora zadobiti novu tjelesnu bol da bi iskusila novi trenutak djelomične "nesvjesnosti". Osjećaj "omamljenosti", "pospanosti" ili "tuposti" dolazi dijelom od parcijalno isMjučenoga analizatora. Osjećaj "nervoze", bijesa ili straha također uzrokuje djelomično isMjučenje analitičke snage.

Hipnotizer ima "uspjeha" - kada ga ima - jer je govoreći ljudima o "spavanju" sposoban restimulirati neM engram koji sadrži riječ spavanje i time isMjučiti analitičku snagu. To je jedan od razloga "funkcioniranja" hipnoze. '

No, cijelo je društvo podložno isMjučenju analitičke sposobnosti manjeg ih većeg stupnja zbog restimulacije engrama.

Broj engrama koje sadrži nečija reaktivna banka ipak ne mora određivati količinu smanjenja analitičke sposobnosti kojemu je ta

< push button: engl., gumb koji pritišćemo da bismo uključili električnu struju; u dijanetici znači: bilo koji restimulirajući podražaj koji uključuje engram osobe ili društva.

85

L. RON HUBBARD

osoba podložna. Osoba može imati engrame koji ne moraju biti uključeni. Ako su i bili uključeni, možda ta osoba nije u okolini koja sadrži više restimulatora. Pod tim okolnostima, njezin položaj u smislu opstanka može biti visok, iako posjeduje mnogo engrama. I k tome, možda se ta osoba izvježbala tako da se uspjela izdignuti malo iznad tih engrama.

No, osoba koja ima uključene engrame i živi u okolini punoj restimulatora, podložna je golemoj restimulaciji i analitičkom isključenju. To je normalno stanje. Ako osoba ima mnogo engrama, koji su uključeni i živi oko velikog broja restimulatora, njezino se stanje može kretati od normale do ludila. U jednom danu - kao u slučaju muškarca koji prolazi kroz trenutke bijesa ili žene koja pada u apatije - stanje osobe može se kretati od normale do ludila i natrag do normale. Riječ ludilo ovdje označava krajnju iracionalnost. Dakle, postoji privremeno ili kronično ludilo.

Sud koji prolazi turoban proces proglašavanja je li čovjek uračunljiv ili ne, zato što je počinio umorstvo, sam po sebi je iracionalan. Naravno da je taj čovjek bio lud kada je počinio umorstvo. Sud se sada pita je li on kronično lud. To ima malo veze sa situacijom. Ako je čovjek bio dovoljno lud da jednom počini umorstvo, u budućnosti će dovoljno poludjeti da bi ga opet počinio. Kronično tada znači ili kronični ciklus ili stalno stanje. Zakon kaže da je razumnost "sposobnost razlučivanja dobrog od lošeg". Kada je čovjek podložan mehanizmu (a svi ljudi jesu) koji ga upućuje da u jednom trenutku bude racionalan, a trenutak poslije restimuliran, nitko se u tom društvu, ako nije Qear, ne može smatrati sposobnim da uvijek razlikuje dobro od lošega. To je potpuno oprečno onome što zakon smatra dobrim i lošim.

To je primjer krivulje razumnosti koja je u aberirane osobe poput roller-coastera5. Sve aberirane osobe imaju engrame (normalan broj vjerojatno je nekoliko stotina po osobi). Analitički, ljudi imaju široku slobodu izbora i mogu se baviti čak i filozofskim pogledima na dobro i

5 roller-coaster: engl., pojam označava naizmjenična poboljšanja i pogoršanja kod osobe. Naziv dolazi od istoimene željeznice u zabavnom parku. To je mala željeznica koja se kreće ponirući i uzdižući se po visokoj, oštro zavojitoj stazi sa strmim uzbrdicama i nizbrdicama.

86

STANICA I ORGANIZAM

zlo. No, kod aberiranih osoba engramska banka uvijek je podložn restimulaciji. U utorak "najrazumnija" aberirana osoba, već u srijedi može biti ubojica dođe li do točno određene situacije koja će nagi uključiti točno određeni engram. Clear ima toliko široku slobodi izbora da ni u jednoj danoj situaciji nije potpuno predvidiv. Ne aberirana osoba prelazi sva predviđanja iz sljedećih razloga: (1) nitke pa čak ni ona ne zna kakve engrame ima u svojoj banci reaktivnog; uma; (2) stvar je slučaja koja će situacija sadržavati koj restimulatore; i (3) ne može se ustanoviti koja će biti njezin mogućnost izbora s engramskim čimbenicima na reaktivnoj razini.

Raznolikost ponašanja koje netko može razviti iz tih osnovni] mehanizama toliko je velika da nije ni čudo što su neke filozofij smatrale čovjeka prilično beznadežnim slučajem.

Ako se engramska banka zadržava na staničnoj razini, teoretski s moglo pretpostaviti da su stanice osigurale da analizator ne postan previše pustolovan u smislu života i smrti. Zbog toga možem pretpostaviti da su stanice kopirale sve podatke sadržane u bilo kojer trenutku tjelesne boli i emociju koja je kao rezultat imala ili j sadržavala "nesvjesnost". I kad bi se bilo koji podatak sličan tom pojavio u okolini, one su mogle biti na oprezu te, pod utjecajem mnogi restimulatora na vidiku, isključiti analizator i nastaviti s reakcijon U tome je, općenito prikazano, sadržan sigurnosni čimbenik. Očite ako je organizam preživio jedno razdoblje "nesvjesnosti", stanice t mogle postaviti teoriju kako će stavljanje u funkciju podataka i akcije pod okolnostima koje prijete zbog sličnosti s prijašnjima, još jednor dovesti do opstanka. Ono stoje dovoljno dobro za moga djeda, dovoljni je dobro i za mene. Sto je bilo dovoljno dobro u autobusnoj nesreći dovoljno je dobro i u autobusu.

Takvo imbecilno "razmišljanje" tipično je za reaktivni um. To j jednostavno njegov način razmišljanja. To je vrhunac konzervatizms U svakoj prilici ispušta bit stvari i važne podatke, opterećuje tijel bolovima i vrtlog je nereda. Kad bi postojao samo jedan engram p situaciji, to bi možda i "prošlo". No, može postojati deset engrama s; sličnim podacima (engramski lanac6 lockova), a ipak ti podaci mogi

lanac: niz događaja slične prirode ili sličnog sadržaja.

87

L. RON HUBBARD

biti toliko proturječni da se pri pojavi nove opasnosti, koja sadrži restimulatore lanca, ne može iskoristiti niti jedno odgovarajuće ponašanje iz prošlosti koje bi bilo spremno za takvu situaciju.

Očito, jezik je x čimbenik Stanice, ako je to problem stanica (kao podsjetnik, ovaj dio je teorija zasnovana na podacima u pokušaju objašnjenja onoga što se događa, a teorija se može mijenjati bez mijenjanja znanstvene valjanosti činjenica), vjerojatno jezike ne razumiju baš najbolje, inače ne bi razvile takva "rješenja".

Razmotrimo dva engrama o palicama za bejzbol. U prvome, čovjek se "onesvijestio" zbog udarca u glavu i netko viče: "Trči! Trci! Trči!" U drugome, čovjek je u istoj okolini i u "nesvijesti" zbog udarca palicom, a netko viče: "Ostani tamo! Siguran si!". A sada, što takav čovjek čini kada čuje, namiriše ili vidi palicu za bejzbol ili čuje te riječi? Trči ili ostaje tamo? Za svaku od tih akcija osjetit će sličnu bol. Što se zapravo događa? Počinje ga boljeti glava. To je ono što se naziva konflikt. To je tjeskoba. A tjeskoba na potpuno mehaničkoj razini može zaista postati vrlo akutna kad netko ima devedeset engrama koji ga vuku prema jugu i osamdeset devet engrama koji ga vuku prema sjeveru. Ide li na sjever ili jug? Ili doživljava "živčani slom"? Briljantnost reaktivnoga uma otprilike možemo usporediti s gramofonom. Igla dolazi na ploču i ploča svira. Reaktivni um samo stavlja iglu na ploču. Problemi nastaju kada pokuša odabrati nekoliko ploča i odsvirati ih sve odjednom.

Namjernom konstrukcijom, nezgodom u dizajnu ili zaobilaženjem u evoluciji - gdje star, nepotreban organ još postoji - stanice su prilično dobro uspjele sakriti engramsku banku. Čovjek je u svojemu analitičkome umu svjestan. Kada je "nesvjestan", njegov analitički um nesposoban je pratiti ulazeće podatke. Ti se podaci ne mogu pronaći u onome što, po analogiji, nazivamo standardnim bankama. Dakle, što god je ušlo, mimoišlo je svjesnost. S obzirom na to da kanal za sjećanje ne postoji, svijest (bez dijanetičkoga postupka) nema pristup do tih podataka.

Engram ulazi kada je svjesnost odsutna. Tada djeluje izravno na organizam Analizator jedino dijanetičkom terapijom može doći do tih podataka (a njihovo brisanje uopće ne ovisi o kontaktu analizatora s

88

STANICA I ORGANIZAM

njima, usprkos starom vjerovanju da "shvaćanje" nečega to i liječi: "shvatite" engram bez dijanetičke tehnike i brzo ćete se naći u nevolji). Stanično tijelo primilo je engram. Naravno, reaktivni um može biti najniži stupanj analitičke snage, no to ne mijenja znanstvenu činjenicu da se engram ponaša kao da je neraskidiva veza regulatora životnih funkcija, koordinacije organa i osnovne razine samog analitičkog uma. Pod neraskidivom vezom podrazumijevamo "trajnu vezu". To uključivanje je povezivanje engrama kao dijela operativne, tjelesne mašinerije. Analitički proces razmišljanja nije trajno povezan, nego prema želji analizatora može biti izbačen i ubačen u sklop. To se ne može dogoditi s engramom. Odatle izraz neraskidiva veza.

Analitički um ponavlja uvježbani obrazac. Taj će obrazac na temelju podražaja i odgovora funkcionirati dobro kad god će to organizmu činiti najviše dobra. Engram je uvježbani obrazac u zajedničkom paketu, "stalno" vezan u sklopovima (bez dijanetičke terapije) i stupa u akciju kao uvježbana šablona bez ikakva odobrenja analizatora.

I sam pod utjecajem engrama na nekoliko načina, zbog smanjenja analitičke snage i pozitivne sugestije u engramu, analitički um nije u stanju otkriti bilo koji doista valjan razlog za ponašanje organizma. On stoga uvijek smišlja razlog jer mu je posao osigurati da organizam uvijek bude u pravu. Upravo kao što je mladić s kaputom iznio mnogo besmislenih objašnjenja, tako radi i analitički um - promatrajući tijelo koje se bavi iracionalnim akcijama i govor za koji se čini kako nema obrazloženja - on opravdava akcije. Engram može diktirati razne postupke svojstvene životu: vjerovanja, nazore, misaone procese ili njihov nedostatak i akcije bilo koje vrste, te može uspostaviti stanja izvanredna po svojoj složenosti, kao i gluposti. Engram može diktirati bilo što iz svoga sadržaja, a može sadržavati sve kombinacije riječi cijeloga jezika. Analitički um prisiljen je, u svjetlu iracionalnoga ponašanja ili osude, opravdavati postupke i stanja organizma, kao i vlastite neobične pogreške. To je opravdavajuća misao.

Dakle, tri su vrste misli za koje je organizam sposoban: (a) analitička misao - koja je racionalna i modificirana naobrazbom i točkom gledišta; (b) opravdavajuća misao - analitička misao koja

89

L. RON HlIBBARD

pokušava objasniti reakcije; i (c) reaktivna misao - koja je cjelokupna u terminima da je sve u engramu jednako svemu u engramu jednako svim restimulatorima u okolini i svim stvarima povezanim s tim restimulatorima.

Svi smo primijetili kako neki ljudi nakon učinjene pogreške objašnjavaju zašto su to učinili. To je opravdavajuća misao. Pogreška je učinjena, ako ne zbog loše naobrazbe ili točke gledišta, onda zbog engrama. Analitički um to tada mora opravdavati da bi se uvjerio kako je tijelo bilo u pravu i njegovi zaključci ispravni.

Postoje još dva stanja koja mogu biti uzrokovana engramima. Jedno je dramatizacija, a drugo valencija.7 Vidjeli ste dijete iz kojega navire ljutita bujica riječi. Vidjeli ste čovjeka kako prolazi kroz izljeve bijesa. Vidjeli ste ljude kako prolaze kroz cijeli niz iracionalnih akcija. To su dramatizacije. Do njih dolazi kada je engram silno restimuliran, tako jako da njegov aspekt neraskidive veze preuzima organizam. Engram može ući u sklop malo ili u potpunosti, što znači da postoje stupnjevi dramatizacije. Kada se dokraja razmaše, engram se odvija od riječi do riječi i osoba je poput glumca, nalik marioneti koja igra propisanu rolu. Osoba može dobiti nove engrame koji će prijašnje potisnuti u drugi plan (društveni kompleks kažnjavanja izravno je usmjeren davanju antiengramske naobrazbe).

Na besmislen način kojim razmišlja reaktivni um dramatizacija je ponašanje koje podupire opstanak, a zasnovana je na pretpostavci da je organizam, u "sličnoj" situaciji, preživio zbog prisutnosti određenih akcija.

Moguće je da će žena koja je oborena i udarena dramatizirati svoj engram radeći i izgovarajući točno one stvari koje su joj bile učinjene i rečene. Žrtva joj može biti vlastito dijete ili druga žena. Žrtva može biti i bit će osoba koja joj je dala engram, ako je ona dovoljno jaka da tu osobu nadvlada. No, činjenica da ona ima taj engram, ne znači da će ga i upotrijebiti. Može imati stotine drugih engrama koje može upotrijebiti. No, dok dramatizira jedan, to je kao da engram u

7 valencija: osobnost. Termin se koristi da bi označio posuđivanje nečije osobnosti. Valencija je zamjena za sebe uzeta nakon činjenice gubitka samopouzdanja. Preclear "u valenciji svojega oca" ponaša se kao da je otac.

90

STANICA I ORGANIZAM

neraskidivoj vezi preuzima marionetu. Sva preostala analitička snaga može biti usmjerena na izmjenu engramskoga obrasca. Dakle, ona može izvesti sličnu ili identičnu dramatizaciju.

To gledište dramatizacije isključivo je neumoljiva borba za opstanak. To je ono što je promatrače navelo da misle kako su "životinjski nagoni" bili prvo pravilo opstanka

Engram je ušao zaobilazeći racionalnost i standardne memorijske banke i sad je u organizmu koji to, na svjesnoj razini, ne zna. Iskustvo sa svjesne razine ga uključuje i tada ga se može dramatizirati. I daleko od toga da postaje blaži što je više puta upotrebljavan. Sto je engram izdrarnatiziraniji, to se čvršće drži u sklopovima. Mišići, živci - sve mu se mora pokoravati.

Neumoljiva borba za opstanak. Stanice su se osigurale. Ovdje dolazimo do valencije. Valere na latinskome znači "snažan". To je dobar termin jer je to druga polovica termina ambivalentan (snaga u dva pravca) i postoji u bilo kojemu dobromu rječniku. Dobar je i zato jer opisuje (iako rječnik to nije namjeravao) nakanu organizma pri dramatiziranju engrama. Multivalentan bi značilo "mnogo snažnih". Obuhvaćao bi fenomen podvojene ličnosti, neobičnih razlika ljudske osobnosti s obzirom na različite situacije. Valencija u dijanetici znači osobnost jedne od dramatičnih osoba u engramu.

U slučaju udarene i oborene žene bile su prisutne dvije valencije: njezina i njezinoga supruga. Da je još jedna osoba bila prisutna, engram bi sadržavao tri valencije, uz uvjet da je ta treća osoba imala neku ulogu u događaju: njezinu, njezinoga supruga i treće osobe. Primjerice, u slučaju autobusne nesreće gdje deset ljudi govori ili djeluje, kod osobe u "nesvjesti" postojao bi engram s jedanaest valencija: sama "nesvjesna" osoba i desetero ljudi koji su govorili ili djelovali.

U slučaju žene koju je tukao suprug engram sadrži samo dvije valencije. Tko je pobijedio? Ovdje je na snazi zakon "životinjskih nagona", aspekt opstanka u engramima. Tko je pobijedio? Suprug. Dakle, suprug je onaj koga će se dramatizirati. Ona nije pobijedila. Bila je povrijeđena. Aha! Kada su prisutni ti restimulatori, treba biti pobjednik, suprug, govoriti kao on, reći ono što je on rekao, učini ono

91

L. RON HUBBARD

što je on napravio. On je preživio. "Budi kao on!", kažu stanice. Dakle, kada se toj ženi određenom akcijom restimulira taj engram,

primjerice u odnosu prema djetetu, ona dramatizira pobjedničku valenciju. Ona obara svoje dijete i udara ga, kaže mu da je prevarant, da ništa ne vrijedi i da uvijek mijenja svoje mišljenje.

Što bi se dogodilo ako bi ona dramatizirala samu sebe? Morala bi pasti, prevrnuti stolicu, onesvijestiti se i vjerovati da je varalica, da ništa ne vrijedi i da uvijek mijenja svoje mišljenje, a uz to bi morala osjećati i bol zbog udaraca!

"Budi ti", savjet je "gluhim ušima" reaktivnoga uma. Evo sheme. Svaki put kad život kazni organizam, analitički je um, sudeći po zaključku reaktivnoga, pogriješio. Reaktivni um tada izbacuje analitički iz sklopa u omjeru prisutne restimulacije (opasnost) i tjera tijelo da reagira kao osoba koja je pobijedila u prijašnjoj, sličnoj situaciji u kojoj je organizam bio povrijeđen.

Što se događa ako "društvo", suprug ili neka vanjska sila kažu toj ženi koja dramatizira engram da se mora suočiti s realnošću? To je nemoguće. Realnost je jednaka bivanju sebe same, a ona sama je povrijeđena. Što ako neka vanjska sila prekida dramatizaciju! Na primjer, ako društvo zamjeri ženi na dramatizaciji i ne dopušta joj da udara i viče? Engram je još uvijek neraskidivo vezan. Reaktivni je um tjera da bude pobjednička valencija. No, ona to ne uspijeva. Kao kaznu, reaktivni će um, što se ona više približava sebi, poticati neku drugu valenciju u engramu, prilagodivši je vrijednosti prve. Napokon, ni ona prva nije umrla. Pojavljuje se bol od udaraca i ona misli da je varalica, da ništa ne vrijedi i da stalno mijenja svoje mišljenje. Drugim riječima, ona je u gubitničkoj valenciji. Konstantno prekidanje dramatizacije učinit će osobu bolesnom. To je toliko izvjesno koliko je jasno da postoje tmurni dani.

Prije nego što navrši deset godina života, osoba akumulira pedesetak valencija u engramima. Koje su od njih pobjedničke? Otkrit ćete da ih ona koristi svaki put kada je engram restimuliran. Višestruka osobnost? Dvije osobe? Prije ih je pedeset do sto. U dijanetici možete vidjeti kako se valencije kod ljudi uključuju, isključuju i mijenjaju brzinom koja bi zaprepastila i glumca koji brzo

92

STANICA I ORGANIZAM

mijenja uloge. Promotrite složenost ponašanja. Kad bi si netko postavio zadatak

da riješi problem aberacije sustavom katalogiziranja svega što je promotrio, a nije svjestan osnovnoga uzroka, završio bi s toliko različitih ludila, neuroza, psihoza, kompulzija, represija, opsesija i slabosti koliko je kombinacija riječi u jezika Otkrivanje osnova klasifikacijom nikada nije dobro istraživanje. Bezgranične kompleksnosti moguće iz engrama (a najstroži, potpuno kontrolirani pokusi otkrili su da su ti engrami sposobni upravo za ponašanje kakvo smo ovdje spomenuli) cijeli su leksikon aberiranog ljudskog ponašanja.

Postoji još nekoliko osnovnih temeljnih stvari koje čine engrami. To će biti obrađeno u odgovarajućim poglavljima: parazitski sklopovi, emocionalno uklještenje i psihosomatske bolesti. Problem aberacije može biti riješen polazeći s nekoliko ovdje navedenih osnova. Te su osnove vrlo jednostavne, a dovele su do onoliko nevolja koliko su ih pojedinci i društva iskusili. Institucije za umobolne, zatvori za kriminalce, naoružanje koje su nacije gomilale, čak i prašina koja je prekrila dojučerašnje civilizacije, postoje jer te osnove nisu bile shvaćene.

Stanice su se razvile u organizam te kroz evoluciju kreirale ono što je nekad bilo nužno stanje uma. Čovjek se razvio do točke gdje je u stanju pronalaziti načine za prevladavanje te evolucijske pogreške. Ispitivanje Geara dokazuje da mu to više nije potrebno. On sada može sam napraviti umjetan evolucijski korak. Preko kanjona sagrađen je most.

93

ČETVRTO POGLAVLJE

"DEMONI"

\w^stavimo za trenutak znanstvene teme kao što je analiza stanica i razmislimo o nekim drugim aspektima razumijevanja čovjekova uma.

Ljudi su tisućljećima radili na problemima vezanim uz čovjekovo ponašanje. Hindusi1, Egipćani, Grci, Rimljani i naši vlastiti filozofi i istraživači prošlih nekoliko stotina godina u pristupu tim problemima borili su se protiv preobilja složenosti.

Dijanetika se primjerice mogla razviti filozofskom podjelom problema na elemente i uspostavljanjem nekoliko desetaka zakona, kao što su "uvod u arbitražu", "zakon afiniteta", "dinamika", jednadžba optimalnoga rješenja", "zakoni odabira prema važnosti", "znanost organiziranja znanosti", "poništavanje uspoređivanjem dvaju autoriteta" i tako dalje, i tako dalje. Sve to lijep je sadržaj za debelu filozofsku knjigu, no ovdje je riječ o dijanetici, a ona je znanost. Ipak, treba spomenuti da jedan od prvih koraka nije bio izmišljen, nego posuđen i preoblikovan: to je bilo "spoznatljivo" i "nespoznatljivo" Herberta Spencera.

Apsolutizam je sjajan način za stagnaciju te ne smatram da je Spencer mislio biti toliko bezuvjetan u svom "spoznatljivom" i "nespoznatljivom". Opstanak je točka razdvajanja između onoga što se može doživjeti osjetilima (naši stari prijatelji Hume2 i Lock3) i onoga gdje to nije nužno. Ovo drugo dobro je znati, no zapravo nije potrebno

1 Hindus: od hinduizma, religijskog i društvenog sustava koji se razvio u Indiji oko 1400. g.pr.n.e., s vjerom u reinkarnaciju, obožavanje nekoliko bogova i sustav kasta čvrste, društvene klase u kojima se ljudi rađaju kao temelj društva. 2 Hume: David Hume (17li.-1776.), škotski filozof i povjesničar. Hume je bio poznat po svom skepticizmu. Tvrdio je da je sve znanje temeljeno ili na impresijama osjeta ili logičkim odnosima ideja. 3 Lock: John Lock (1632.-1704.), engleski filozof koji se borio protiv vjerovanja da su ljudska bića rođena s određenim idejama u njihovim umovima. Suprotno tome, on je tvrdio da je um tabula rasa (prazna ploča), sve dok se ne počne "ispisivati" iskustvima.

95

L.RON HUBBARD

da bi se riješio problem. Među onim što nije nužno znati (dijanetička verzija za

"nespoznatljivo") bila su područja misticizma i metafizike. U evoluciji dijanetike mnoge su metode zaobiđene isključivo zato jer nikome nisu donijele rješenja. Stoga je misticizmu posvećeno malo pozornosti, unatoč činjenici da ga je autor proučavao, i to ne na slabo shvaćenim drugorazrednim izvorima koje su neki zapadni kultovi smatrali autoritetima, nego u Aziji, gdje je mistik koji ne može postići da njegovo "astralno ja"4 iziđe i obavlja poslove za njega doista drugorazredna osoba. Svjesni da je u toj slagalici bilo narančastih komadića sa žutim točkama i ljubičastih sa crvenim prugama, otkriveno je da treba uzeti samo one komade koji su bili prikladni. Jednoga će se dana složiti veliki broj dijelova - između ostalih, i o strukturi - i imat ćemo odgovore na telepatiju,5 prekogniciju6 i slično. Shvatite da u konstrukciji filozofskoga univerzuma postoje mnogi dijelovi. Ali, niti jedan od tih mističnih djelića nije potreban za stvaranje općeprimjenjive znanosti o umu koja rješava aberacije. Na ovom stupnju dijanetike nećemo iznositi mišljenja o duhovima ili indijskome triku s uzetom7, osim činjenice da su to raznobojni komadići, a mi želimo samo bijele. Većinu bijelih komadića imamo, što čini dobru i solidnu bjelinu tamo gdje je prije bila tama.

Zamislite samo zaprepaštenje nastalo otkrićem "demona". Sjetit ćete se daje Sokrat imao demona. Demon mu nije rekao što da radi, nego je li donio pravu odluku. U našemu istraživanju držali smo se konačnog svemira, koji bi i samog Humea zadovoljio svojom usredotočenošću na stvari koje se mogu opaziti osjetilima. No, neočekivano su iskrsnuli

4 astralno ja: također zvano astralno tijelo: drugo tijelo - za koje se, prema nekim filozofskim ili religijskim mišljenjima, kaže da pripada svakom pojedincu, sastavljeno od tvari koja je iznad ili ispod osjetilnog opažanja i koja ispunjava cijeli prostor. Prema tim vjerovanjima, astralno tijelo prati pojedinca kroz život, po volji je sposobno ostaviti ljudsko tijelo i nadživjeti pojedinca nakon smrti. Astralna tijela zapravo su samo nečija obmana. Obično su to zamišljene stvari u koje mistik tada istinski pokušava vjerovati. On astralno tijelo vidi kao nešto drugo i onda ga nastoji nastaniti najčešće kroz praksu "astralnog putovanja". B telepatija: komunikacija između dvaju umova bez upotrebe govora, pisanja, gesti itd. 6 prekognicija: sposobnost da se događaji ili akcije znaju prije nego što se dogode. 7 indijski trik s uzetom: mađioničar izvodi trik u kojemu se čini kao da je uže obješeno u zraku, ili se on penje po užetu i nestaje ili po njemu šalje druge stvari koje na kraju nestanu.

96

" D E M O N I "

"demoni". Temeljito ispitivanje nekoliko osoba (četrnaest) pokazalo je da je

svaka od njih očito imala nekakve "demone". Te su osobe odabrane nasumce, s različitih društvenih položaja. Zbog toga je aspekt "demona" bio vrlo alarmantan. Međutim, za razliku od nekih kultova (ili škola, kako one same sebe nazivaju) oduprli smo se iskušenju uvođenja romantičnih, neobjašnjivih i zbunjujućih naziva. Preko kanjona je trebalo izgraditi most, a demoni su vrlo loši nosači.

Na pacifičkim otocima - Bomeu, Rlipinima - vidio sam podosta demonologije na djelu. Demonologija je fascinantna stvar. Demon uđe u čovjeka i on se razboli, ih govori kroz njega, ih čovjek, zbog demona u sebi, poludi i trči uokolo dok demon iz njega vrišti. To je demonologija u užem smislu. Saman i vrač obilno trguju demonologijom (isplati se). No, iako nisam bio osobito skeptičan, oduvijek mi se činilo da se demoni mogu objasniti malo jednostavnije nego ektoplazmom8 ili nekim sličnim, neopipljivim materijalom

Otkriti da u civihziranim sunarodnjacima žive "demoni" bilo je uznemiravajuće. No, bih su tamo. Ako ništa drugo, bile su prisutne manifestacije za koje su šaman i vrač rekli da ih uzrokuju demoni. Otkriveno je da se ti "demoni" mogu klasificirati. Tako smo otkrili "zapovjedne demone", "kritičke demone", uobičajene "govore-ti-štoda-kažeš demone", "demone" koji su stajali uokolo vičući ih one koji su jednostavno zaklanjah stvari držeći ih sakrivenima. To nisu sve vrste, ah pokrivaju glavno područje "demonologije".

Nekoliko ispitivanja na drogiranim osobama pokazalo je da je te "demone" bilo moguće postaviti po želji, čak je i cijeli analitički um bilo moguće prikazati kao "demona". Dakle, s demonologijom nešto nije bilo u redu. Bez rituala, jednostavno govornom sugestijom, u ljudima se moglo stvoriti nove demone. Dakle, u diianetici nema pravih demona (to je potcrtano u slučaju da neki mističar priča uokolo kako nova znanost o umu vjeruje u demone).

LHjcmetički demon je nametnički sklop. U umu, umjesto sebe, taj sklop svojim djelovanjem aproksimira drugi entitet, koji u potpunosti potječe od riječi sadržanih u engramima.

ektoplazma: svijetleća tvar za koju se vjeruje da je odašilje spiritistički medij.

97

L. RON HUBBARD

Nakon što jednog od tih demona proučite izbliza nije teško shvatiti kako oni dolaze u um Dok je beba u nesvijesti, otac viče na majku da ga treba slušati i, tako joj Boga, njega i samo njega. Beba dobiva engram. Taj se engram uključuje u određenom razdoblju između najranijeg djetinjstva i smrti. Tada počinje djelovati demonski sklop.

Inženjer elektrotehnike može u radijski sklop postaviti demone kakve mu srce želi. Kad je riječ o čovjeku, to je kao da netko povlači žicu od standardne banke prema analizatoru, ali prije nego što tamo stigne ubacuje zvučnik i mikrofon te nastavlja povlačiti žicu do razine svjesnosti. Između zvučnika i mikrofona bio bi dio analizatora koji je običan radni dio, no sada je odijeljen od ostaloga dijela analizatora. "Ja" na svjesnoj razini želi podatke. Oni bi trebali doći izravno iz standardne banke, biti procijenjeni na podrazini i doći kao podaci. Ne kao izgovoreni podaci, jednostavno kao podaci.

S komadom odijeljenog analizatora i instalacijom zvučnik -mikrofon, te s kronično restimuliranim engramom koji sadrži riječi "tako ti Boga, trebaš me slušati", događa se sljedeće. "Ja" u gornjoj razini jedinica pažnje9 želi podatke pa s podrazine pomno počinje pretraživati standardne banke. Podaci do "ja" dolaze izgovoreni. Kao glas u njegovoj glavi.

Clear nema nikakvih "unutarnjih glasova"! On ne misli vokalno, ne artikulira svoje misli i one nisu u govornome obliku. To će zasigurno iznenaditi mnoge ljude jer je demon "Slušaj me" uobičajen u društvu. Može se reći da je taj engram u širokom optjecaju. "Stani tamo i slušaj me" učvršćuje engram u sadašnje vrijeme (i do određene mjere fiksira pojedinca u vrijeme zbivanja engrama). Kad se engram uključi, i nadalje, osoba razmišlja "na glas", odnosno svoje misli pretvara u jezik. To ide vrlo sporo. Um (u Cleara) donosi rješenja takvom brzinom da bi tijek svijesti izražen riječima bio ostavljen na samom startu utrke.

To je bilo vrlo lako dokazati. Pri dovođenju bilo kojeg slučaja do Cleara otkriven je, bez iznimke, jedan od tih demona. Neki slučajevi

9 jedinice pažnje: količina svjesnosti. Bilo koji organizam svjestan je do određene mjere. Racionalan ili relativno racionalan organizam svjestan je toga da je svjestan. U umu količina tih jedinica varira od osobe do osobe.

98

'DEMONI"

imah su ih po tri ih četiri, neki deset, neki jednoga. Pouzdana je pretpostavka da gotovo svaka aberirana osoba posjeduje demonski sklop.

Tip engrama koji stvara kritičkoga demona je "Ti me uvijel kritiziraš." Postoje deseci takvih izjava sadržanih u engramima, a bile koja od njih stvorit će kritičkoga demona, upravo kao što će bilo koja kombinacija riječi koja rezultira zahtjevom za slušanjem i pokoravanjem zapovijedima stvoriti zapovijednoga demona.

Svi su ti demoni nametnički. Drugim riječima, oni uzmu dic analizatora i otcijepe ga. Demon može razmišljati samo onoliko dobre koliko i um osobe. Nema dodatne snage. Od njega nema koristi. Sve sami gubici.

Moguće je cijelo računalo (analizator) urediti kao demonski sklop i ostaviti "ja" na jedva primjetnoj i zabačenoj polici. To je, površne gledajući, prilično dobar trik. On omogućuje cijelom analitičkom umu nesmetano prosuđivanje i prenošenje odgovora do 'ja". No, to je u praksi vrlo loše jer je "ja" volja, odlučujuća snaga organizma, svjesnost i vrlo brzo postaje toliko ovisan o tom sklopu da ga sklop počinje apsorbirati. Da bi svaki takav sklop trajao, morao bi sadržavati bol i biti kroničan. Ukratko, morao bi biti engram Dakle, morao bi smanjivati intelektualne sposobnosti i mučiti vlasnika, sve dok on na kraju ne bi obolio od neke bolesti.

Od svih pronađenih i uklonjenih engramskih demonskih sklopova, najopasniji su bih oni koji su sadržavah prividno svemoćni vanjski entitet koji bi riješio sve probleme i uslišio sve želje. Kako se engram sve više i više uključivao, bivajući stalno restimuhran, na kraju je od '^a" napravio marionetu. Budući da su postojali i drugi engrami, zbroj svih smanjenja naginjao je prema ozbiljnome ludilu. Ako želite primjer, samo zamislite što biste trebah reći hipnotiziranoj osobi da bi pomislila kako je bila u rukama moćnoga bića koje joj nešto zapovjedilo. Zatim to zamislite kao rečenicu, izrečenu kada je osoba, na ovaj ih onaj način, pala u nesvijest.

Tu je i cijela druga vrsta demona, demoni blokiranja, demoni koji isključuju stvari. To nisu pravi demoni jer oni ne govore. Bona fide10

10 bona fide: u dobroj vjeri, dobronamjerno.

99

L.RON HUBBARD

demon je onaj koji se predstavlja kao unutarnji glas ili odjek izrečenoj riječi ili koji kao stvaran živ vanjski glas daje najrazličitije komplicirane savjete. (Ljudi koji čuju glasove imaju vanjske vokalne demone - sklopove koji su blokirali njihove sklopove imaginacije.) Demon blokiranja nema što za reći, on spriječava riječi i događanja. I upravo je to ono što dovodi do mentalnoga poremećaja.

Demon blokiranja može postojati samo za jednu riječ. Na primjer, djevojčica dobiva engram padajući sa svojega bicikla i gubeći svijest. Policajac joj pokušava pomoći, ona je još uvijek u nesvijesti, no miče se i mrmlja kako se ne može pomaknuti (stari engram na djelu). Policajac veselo kaže: "Nikada ne reci ne mogu!" Nemalo nakon toga ona na svjesnoj razini ima još jedno iskustvo pada, no bez povrede. (Nastavljamo spominjati taj drugi obvezni korak, lock, jer su drevni mistici smatrali da on uzrokuje sve nevolje - to je "mentalna patnja".) Njoj je sada teško reći "ne mogu". Opasno, u svakom slučaju. Što bi bilo da je imala onaj uobičajeni engramsM izraz "Nikada ne reci ne!"?

Demon blokiranja skriva stvari od "ja", njemu je vrlo jednostavno skriti mnoge riječi. Osoba s takvim demonom izostavit će te riječi, promijeniti ih ili krivo sricati i s njima činiti pogreške. Demon nije jedini razlog zbog kojega se riječi mijenjaju, no on je poseban slučaj. Demon blokiranja može biti mnogo jači i veći. Može ga se stvoriti frazama "Ne govori!", "Nikada ne proturiječi odraslima", "Ovdje ne možeš govoriti. Tko ti je dopustio da govoriš?'. Bilo koja od tih fraza može dovesti do mucavosti.

Osim govora može se još štošta blokirati.. Bilo koju sposobnost uma može inhibirati demon koji je specijaliziran za njezino kočenje. "Ti ne možeš vidjeti!" spriječit će vizualno sjećanje. "Ti ne možeš čuti!" spriječit će zvučno sjećanje. "Ti ne možeš osjećati!" spriječava bol i taktilno sjećanje

Sjećanje bilo kojeg osjeta može biti blokirano. A kad god je sjećanje blokirano, to djeluje na stvarno opažanje i na organe opažanja. "Ti ne možeš vidjeti!" može smanjiti ne samo sjećanje, nego i stvarnu organsku sposobnost očiju, kao u slučajevima astigmatizma11 ili kratkovidnosti.

11 astigmatizam: nepravilnost na oku ili leći koja onemogućuje ispravno fokusiranje.

100

" D E M O N I "

Može se zamisliti, u cijelom engleskom jezikom (ili u drugin zemljama s drugim jezicima, u svakom jezikom) podložnom sklapanu unutar engrama, koliko funkcija uma može biti blokirano. Izuzetno j< raširena blokada tipa "Ti ne možeš misliti!"

Ti je do sada upotrebljavano ilustrativno i u primjerima sličnin hipnotičkim testovima ili testovima drogom Rečenice koje sadrže Je su destruktivnije: "ja ne mogu ništa osjetiti", "ja ne mogu misliti", "J£ se ne mogu sjetiti." Kada su te rečenice, i tisuće i tisuće njihovil varijacija, izrečene u dosegu čujnosti "onesviještene" osobe, primjenjivi su na osobu kad joj je engram uključen u sklop.

Ti ima više mogućnosti. Izjava budnoj osobi "Ti nisi dobar" može ji vrlo razljutiti kada ima engram koji uzrokuje takav učinak. Osobi duboko u sebi možda osjeća da ljudi misle kako ona nije dobra. Moži imati demona koji joj kaže da ona nije dobra pa će dramatizirat govoreći drugim ljudima kako oni nisu dobri. To se može raspršit dramatiziranjem. Osoba koja ima engram čiji je učinak, primjerice seksualno čistunstvo, govorit će ljudima da su oni čistunci u odnosi prema seksu. ("Ne radi kako ja radim, radi kako ja kažem") Ako osobi ima engram koji kaže "Ti nisi dobar, moraš jesti nožem", ona me« jesti nožem, ali se uznemiri kad vidi druge kako to čine i silno bi s razljutila kada bi joj netko rekao daje ona jela svojim nožem

Isto tako, postoje "kompulzivni demoni", "demoni koji uzrokuji konfuziju" i tako dalje, i tako dalje.

Engram ima zapovijednu vrijednost. Postoji moć odabira, izvršena i reaktivnome umu, o tome koji i kakvi engrami će se upotrijebiti. Ali svaki će engram, ako je dovoljno jako restimuliran, doći do površine d bi ga se dramatiziralo te ako je dramatizacija blokirana, napasti osobu bilo privremeno ili kronično.

Doslovnost reaktivnoga uma u njegovim interpretacijama zapovijed i doslovnost njihove akcije unutar slabog, stalno uznemiravanoj analitičkog uma, sama po sebi čudna je stvar. "To je strašno za porod može se interpretirati sa značenjem kako je beba u tako lošem stanji da je bolje da se nije ni rodila. U svakom jeziku postoji tisuće klišea1

koji shvaćeni doslovno znače upravo suprotno od onoga što je govorni]

kliše: izraz ili ideja istrošena dugom uporabom.

101

L. RON HlIBBARD

namjeravao. Reaktivna engramska banka uzima ih i pohranjuje zajedno s bolom,

emocijom i "nesvjesnošću" te ih s imbecilnom doslovnošću predaje analitičkome umu da mu budu zakon i zapovijed. I kada sretan mali imbecil koji vodi engramsku banku uvidi mogućnost iskorištavanja jednoga od sklopova analitičkoga uma s nekim od tih prokletih demona, to i čini.

Analitički um podvrgnut je, dakle, još jednom vidu slabljenja. Njegovi sklopovi, uobičajeno namijenjeni glatkom, brzom zaključivanju, postaju stegnuti i preopterećeni demonskim improvizacijama. Demoni su nametnici. Oni su odvojeni dijelovi analitičkoga uma kojima je uskraćen viši oblik zaključivanja.

Je li ikakvo čudo što IQ raste kada se demoni izbrišu, kao što se to može primijetiti u Qear a? Dodajte demonske sklopove isključujućem aspektu restimulacije i promatranjem se može ustanoviti istinitost tvrdnje da ljudi koriste oko jedne dvadesetine svojih umnih sposobnosti. Istraživanje i znanstveno predočavanje pokazuju da se s aspektom "nesvjesnosti" i demonskim sklopovima izbrisanim iz engramske banke, te s podacima vraćenim u standardnu banku, gdje bi kao iskustvo i trebali biti, oko četrdeset i devet pedesetina uma postavlja u službu "ja", koje on, kao aberirana osoba, nikada ne bi mogao koristiti.

102

PETO POGLAVLJE

PSIHOSOMATSKE BOLESTI

.T sihosomatske bolesti su one koje imaju mentalno podrijetlo, a ipak su organske. Usprkos činjenici da prije dijanetike za to nije postojao valjan znanstveni dokaz, mišljenje da takve bolesti postoje bilo je izraženo još od doba stare Grčke, a u moderna vremena smišljeni su i prodani mnogi ljekoviti preparati koji su ih trebali pobijediti. U tome su postignuti neki uspjesi, dovoljni da bi opravdali mnoga opsežna istraživanja. Cirevi na želucu, na primjer, podlegli su uvjeravanju i promjeni okoline. Lijek nazvan ACTH1 imao je sjajne, no izuzetno nepredvidive rezultate. Otkriveno je da alergije, manje ili više, uzmiču pred supstancama koje smanjuju razinu histamina2 u tijelu.

U dijanetici je problem psihosomatskih bolesti obuhvaćen u cijelosti, i one su dijanetičkim tehnikama u svim slučajevima potpuno iskorijenjene.

Oko 70 posto bolesti na sadašnjim liječničkim popisima ulazi u kategoriju psihosomatskih bolesti. Teško je predvidjeti koliko će ih još ući na taj popis nakon nekoliko godina primjene dijanetike, ali je sigurno da ih ima više nego što je to do sada klasificirano. Naravno, apsurdno je reći da su sve bolesti psihosomatske jer, napokon, postoje oblici života zvani mikroorganizmi kojima je osnovni cilj opstati.

Louis Pasteur formulirao je mikrobnu teoriju o nastanku bolesti. S dijanetikom smo dobili nemikrobnu teoriju.

Obje se, uključujući biokemiju, međusobno nadopunjuju, da bi, koliko se za sada može odrediti, formirale cijelo područje patologije3 -naravno, pod uvjetom da su mikrobnom teorijom obuhvaćeni i virusi.

1 ACTH: horrron koji se ponekad upotrebljavao za borbu protiv simptoma reumatičnog artritisa; stimulira proizvodnju ostalih hormona u tijelu. 2 histamin: tvar koju luče tkiva u alergijskim reakcijama: proširuje krvne žile, stimulira želučane izlučine, itd. 3 patologija: znanstveno proučavanje uzroka, prirode i tijeka bolesti.

103

L. RON HUBBARD

Dijanetika, uključivanjem predispozicije, mikrobnoj teoriji pridružuje dodatnu stranicu. Patologija ima tri stupnja: predispoziciju, pod kojom podrazumijevamo čimbenike koji su tijelo pripremili za bolest; precipitaciju, pod kojom podrazumijevamo čimbenike koji uzrokuju manifestaciju bolesti; i perpetuaciju pod kojom podrazumijevamo čimbenike koji uzrokuju trajanje bolesti.

Postoje dvije vrste bolesti. Prva se može nazvati autogenom, što znači da je nastala u organizmu razvivši se sama bez utjecaja vanjskih čimbenika, a druga je egzogena, što znači da je bolest uzrokovana izvana. Iako sve to u medicini stoji, nije onoliko precizno koliko bi dijanetika to željela. Mentalna bolest zapravo počinje izvana. No, medicinski, mi smatramo da tijelo može stvoriti svoje vlastite bolesti (autogeno) ili da bolest može doći iz vanjskoga izvora kao što je bakterija (egzogeno). Pasteurova mikrobna teorija bila bi teorija egzogene - izvana uzrokovane - bolesti, a psihosomatska bolest bila bi autogena, koju je uzrokovalo samo tijelo.

Tretman ozljeda zbog nezgoda, operacije različitih urođenih tjelesnih deformacija nastalih na genetskoj4 osnovi te ortopedija,5 koju zapravo možemo svrstati u obje kategorije, s pravom ostaju izvan područja dijanetike, iako uzgred možemo napomenuti da se uzroci gotovo svih nesreća mogu pronaći u dramatizaciji engrama te da Clearovi rijetko imaju nezgode.

Psiho se, naravno, odnosi na um, a somatsko na tijelo. Izraz psihosomatsko znači da um čini tijelo bolesnim, odnosno označava tjelesne bolesti uzrokovane umnim poremećajem. Prirodno, kada netko riješi problem ljudske aberacije, te bolesti, bez izuzetka, imaju tendenciju prema izlječenju.

Artritis, dermatitis,6 alergije, astma, neke koronarne teškoće, očne bolesti, bursitis, čirevi, sinusitis itd. veoma su mali dio popisa psihosomatskih bolesti. Bizarne tegobe i bolovi u raznim dijelovima

4 genetika: dio biologije koji se bavi nasljednošću i načinom na koji životinje i biljke svojem potomstvu predaju karakteristike poput veličine, boje, itd. 5 ortopedija: grana kirurgije koja se bavi tretmanom deformacija, bolesti i ozljeda kostiju, zglobova, mišića itd. 6 dermatitis: upala kože.

104


tijela uglavnom su psihosomatski. Psihosomatske su i migrenske7

glavobolje koje su, uz ostale takve bolesti, bez izuzetaka, izliječene dijanetičkom terapijom (riječ izliječene koristi se u svojem punom značenju).

Broj tjelesnih teškoća koje su psihosomatske prirode ovisi o broju stanja koje tijelo može proizvesti iz čimbenika sadržanim u engramima. Otkriveno je, na primjer, da je obična prehlada psihosomatska. Clearovi se ne razbolijevaju od prehlade. Nepoznato je koju točno ulogu, ako ikakvu, igra virus u običnoj prehladi, no, poznato je da se, kada se engrami o prehladama izbrišu, one više ne pojavljuju. To je znanstveno dokazana činjenica koja do sada u 270 slučajeva nije opovrgnuta. Obična prehlada uglavnom dolazi zbog sugestije engrama, koja je potkrijepljena stvarnom sluzi iz nekog drugog engrama. Za neke mikrobne bolesti postoji engramska predispozicija i perpetuacija. Tuberkuloza8 je jedna od njih.

Sam engram, kao što smo već rekli, slijedi ciklus akcije. Kada je engram prvi put primljen, tijelo je predisponirano za ponašanja i stanja sadržana u njemu. Tada iskustvo na svjesnoj razini uključuje engram, a drugo iskustvo ih sadržaj samoga engrama mogu to stanje učiniti kroničnim. To je predispozicija, precipitacija i perpetuacija na mentalnom planu.

Engrami, urođene mane, nezgode, kao i mikrobi, predstavljaju četiri načina na koja se tjelesno stanje organizma može udaljiti od optimalnog. Mnoga stanja koja su se prije nazivala "urođene mane" zapravo su engramska. Engrami ljude predisponiraju za nezgode, oni mogu predisponirati i perpetuirati bakterijske infekcije. Dakle, popis bolesti na koje dijanetika može utjecati veoma je dug. Ova knjiga ne nabraja posljedice, već navodi uzroke, stoga molimo čitaoca da se prisjeti svega što zna, ili konzultira medicinske tekstove, kako bi shvatio koliko tisuća i tisuća stanja koja uznemiravaju ih izbacuju tijelo iz ravnoteže postoji kao rezultat engrama.

Dijanetičko istraživanje će uskoro obuhvatiti tumor i dijabetes.9

7 migrena: vrste intenzivne, periodički ponavljajuće glavobolje, obično ograničene na jednu stranu glave i popraćene povraćanjem, poremećajima vida, itd. 8 tuberkuloza: iscrpljujuća zarazna bolest koja napada različite dijelove tijela. 9 dijabetes: bolest zbog koje tijelo nepravilno asporbira šećer i škrob.

105

L. RON HUBBARD

Zbog mnogih razloga može se pretpostaviti da im je uzrok engramske prirode, posebno malignom10 tumoru. Ta je mogućnost spomenuta kako bi se na nju mogla skrenuti pozornost. Na bolesnicima s tumorom ili dijabetesom nisu rađena nikakva ispitivanja, riječ je o čistoj teoriji koju nikako nemojte shvatiti kao izjavu o pronađenom lijeku za tumor. Međutim, bolesti katalogizirane u prijašnjem tekstu temeljito su testirane i uvijek su podlegle dijanetičkoj terapiji.

Mehanizam kojim je um sposoban uzrokovati tjelesnu nesposobnost, predispoziciju tijela prema bolesti ili perpetuirati bolest, u osnovi je vrlo jednostavan. Kompleksnost nastupa kada se svi mogući čimbenici počnu kombinirati i tada se može ispisati zastrašujući popis potencijalnih bolesti.

Na drogiranim ili hipnotiziranim pacijentima može se napraviti više jednostavnih testova koji će klinički, u drugim laboratorijima, dokazati taj osnovni mehanizam. U dijanetičkoj formulaciji napravljen je niz takvih testova, s jednakim uspjehom.

Za početak razmotrimo nešto u manjoj mjeri psihosomatsko i što teško možemo opisati kao bolest. Pacijent je u hipnozi. Dana mu je pozitivna sugestija da će moći mnogo bolje čuti. To je "prošireni sluh". Ograničavajući mu druge načine dobivanja podataka (uključujući sigurnosne mjere spriječavanja telepatije između hipnotizera i subjekta), vidjet ćemo da je sluh moguće mnogostruko pojačati. Zapravo, ima podosta aberiranih osoba s "proširenim sluhom". Sugestijom se slušna sposobnost može smanjiti ih povećati, tako da je osoba gotovo gluha ih pak čuje i pad igle na vehkoj udaljenosti. Nakon što se sugestija ukloni, sluh osobe vraća se u prijašnje, normalno stanje.

Slično tome, mogu se izvesti pokusi s očima koristeći osjetljivost na svjetlo. Pacijentov vid pojačava se ih smanjuje, tako da su njegove oči osjetljive na svjetlo znatno više ili manje nego što je to za njega normalno. To se u potpunosti postiže verbalnim sugestijama kao što su "Svjetlo će ti izgledati vrlo, vrlo sjajno" ih "Svjetlo će ti se činiti toliko mutno da ćeš jedva vidjeti". Prvom sugestijom može se postići

10 maligni: koji uzrokuje ili može uzrokovati smrt, posebno zbog nekontroliranog širenja tijelom.

106

Psi HOSOMATSKE BOLESTI

da pacijent vidi dobro, gotovo kao mačka, makar ljudi oko njega mogu smatrati kako je nemoguće vidjeti objekte na koje on bez pogreške može uprijeti prstom. Pacijenta s drugom sugestijom može se postaviti pod gotovo zasljepljujuće svjetlo, a da ipak može čitati bez napora.

Osjet opipa može se na sličan način pojačati ih smanjiti verbalnom sugestijom, sve dok dodir ne postane bolno oštar ili toliko tup da ga se jedva registrira.

Isto se može učiniti i s ostalim osjetima. Ovdje je jednostavno na djelu izgovorena riječ koja ulazi u um i uzrokuje promjenu tjelesne funkcije.

Recimo sada nešto o srcu. Dubokom hipnozom ili drogama izazovemo u pacijenta amnezijski trans, stanje u kojemu "ja" nema kontrolu, nego hipnotizer postaje "ja" (i to je sva mudrost hipnoze: prijenos analitičke snage od osobe do hipnotizera djelovanjem zakona afiniteta išao je usporedno s razvojem vrste, a važno je za opstanak životinja koje žive u čoporima).

Za takav pokus trebalo bi odabrati pacijenta s vrlo zdravim srcem i bez povijesti srčanih bolesti jer, ako ih ima, od tog bi se eksperimenta, više nego od bilo kojeg drugog hipnotičkog eksperimenta, mogao vrlo razboljeti. Sve dok ne dovršite čitanje ove knjige i saznate kako nekoga osloboditi sugestija, nemojte izvoditi niti jedan od tih hipnotičMh pokusa. Hipnoza je, onako kako se koristi, poput gorućeg fitilja i hipnotizer koji ne poznaje dijanetiku znat će o uklanjanju napravljenih sugestija koliko i o "guljenju" atoma. On je mislio da ima odgovor, no dijanetika je tretirala mnoge, mnoge ljude koji su bili hipnotizirani i koji su, kao što bi to inženjeri zainteresirani za dijanetiku rekli, zbog toga bih potpuno "sređeni". To nije kritika hipnoze ih hipnotizera, koji su često vrlo sposobni ljudi, nego komentar da bi se još štošta o tome moglo znati.

Srce se samom pozitivnom sugestijom može ubrzati, usporiti, ih na neki drugi način uznemiriti. Pri tom se riječi izgovaraju izravno u duboku razinu uma što uzrokuje tjelesnu reakciju. Nadalje, samom sugestijom može se inhibirati protok krvi u nekom dijelu tijela. (Upozoravamo, ovaj eksperiment posebno opterećuje srce.) Na primjer, možete zaustaviti dotok krvi u ruku, pa ako biste na njoj

107

L.RON HUBBARD

porezali venu, krvarenje bi bilo vrlo slabo, ako bi ga uopće i bilo. Zadivljujući trik kojim je svvami11 sam sebi, u budnome stanju, zaustavio krvotok, silno je zaprepastio autora za vrijeme boravka u Indiji. Rana bi na zapovijed počela i prestala krvariti. Činilo se nevjerojatnim i izazvalo je priličan publicitet - svvami koji se toliko srodio s nirvanom12 da ima nadzor nad cjelokupnim materijalnim svijetom. Strahopoštovanje je izblijedilo kada je autor naučio da to isto sam može postići hipnozom, bez uplitanja nirvane. Taj mehanizam vrlo brzo gubi snagu i za nekoliko dana treba ga obnoviti. Tijelo ima svoj optimum funkcioniranja i, iako se to analitički može kontrolirati, kvalitetniji dio posla analitičkoga uma nije osiguravanje krvotoka u ruci. Ono što ovdje želimo naglasiti je činjenica da se protok krvi može spriječiti verbalnom sugestijom. Riječi se povezuju s tijelom.

Analognim objašnjenjem, primjerice pomoću shematskog dijagrama, može se pokazati kako je to moguće. No, nas na ovom stupnju razvoja znanosti o umu ne zanima toliko struktura koliko funkcija - jer samo poznavajući funkciju svaki put možemo izliječiti aberacije i psihosomatske bolesti, predvidjeti nove bolesti i stanja, i općenito, "činiti čuda" (kako su se nekad, prije nego što je čovjek znao nešto o umu, takve akcije nazivale).

Sugestijom je najlakše regulirati tjelesne izlučine. Konstipacija se pozitivnom sugestijom može veoma brzo i lako uzrokovati ili izliječiti. Urin se na taj način također može kontrolirati. Isto tako i endokrini sustav.

Takve testove teže je raditi na nekim manje poznatim funkcijama endokrinoga sustava. Naime, istraživanje žlijezda u današnje vrijeme nije znatnije uznapredovalo. No, brisanjem engrama i promatranjem kako ponovno dolazi do ravnoteže endokrinoga sustava, postalo je očito da je on dio kontrolnog mehanizma kojim um upravlja tijelom.

11 suami: glavar; gospodar: hinduistički naziv iz poštovanja, posebno za hinduističkog religijskog učitelja. 12 nirvana: u budizmu, najviše stanje svijesti u kojemu je duša slobodna od svih žudnji i spona materijalnoga svijeta.

108


Na žlijezde je lako djelovati. Te tekućine i izlučine - testosteron,13

estrogen,14 adrenalin, tiroksin,15 parat hormon,16 pituitrin17 itd. - su supstance koje um koristi kao jedan od načina kontroliranja tijela. One, takoreći, formiraju prijenosne sklopove. Svaka od njih ima svoju vlastitu funkciju u tijelu.

Taj eksperiment nastoji dokazati neutemeljenost prastare pretpostavke da žlijezde kontroliraju um. Aberiranom se pojedincu daje injekcija od 25 mg testosterona u uljnoj otopini dva puta tjedno. U njegovu tjelesnom stanju može doći do nekih poboljšanja - glas mu, u kratkom razdoblju, može postati dublji i na prsima mu može izrasti više dlaka. Zatim, bez sugestije, jednostavno izbrišemo engrame iz reaktivnoga uma, kako bi se oni ponovno formirali kao iskustvo u standardnoj banci. Prije nego što smo s tim završili, njegovo tijelo počinje koristiti više testosterona. Doza se može znatno smanjiti, a da ipak ima veći učinak nego prije. Ona se na kraju može i ukloniti. Taj pokus napravljen je i na ljudima koji nisu imali koristi od žljezdanih supstanci kao što su testosteron i estrogen te na ljudima koji su se razboljevali zbog primjene takvih hormona. Brisanje engrama iz reaktivne banke u svim je slučajevima dovelo do stanja u kojemu su mogli imati korist od hormona, no tada umjetno dodavanje tih hormona nije bilo potrebno, osim veoma starim ljudima. Za sada se ne može utvrditi što to znači za gerontologiju (znanost o trajanju ljudskoga života), no sa sigurnošću se može predvidjeti da brisanje engrama iz reaktivne banke ima velik utjecaj na produljenje života. Za otprilike stotinu godina ti će podaci biti dostupni, no do sada nema dearova koji su toliko dugo živjeli.

Sada je, za naše potrebe, lako prikazati učinak pozitivne sugestije na endokrini sustav, kao i nedostatak učinka pri umjetnom davanju hormona aberiranim osobama.

"Seks je užasan i odvratan, mrzim ga" - ta vrsta engrama ima 13 testosteron: muški spolni hormon. 14 estrogen: spolni hormon ili druga supstanca koja je sposobna za razvijanje i održavanje ženskih karakteristika tijela. 15 tiroksin: hormon koji regulira rast i razvoj tijela. 16 parathormon: hormon važan u kontroliranju ravnoteže kalcij-fosfata u tijelu. " pituitrin: različite supstance koje luči hipofiza, žlijezda smještena u bazi mozga; imaju važan utjecaj na rast i tjelesne funkcije.

109

L. RON HUBBARD

strahovito reducirajući učinak na stvaranje testosterona. Može se pokazati da autonomni živčani sustav,18 za koji se

pretpostavljalo da radi bez velike povezanosti s umom, djelomice može biti pod njegovim utjecajem. Postoji efekt sužavajuće spirale (obratite pozornost na linije na grafikonu potencijala opstanka) pri kojemu engram uzrokuje pogrešno funkcioniranje regulatora životnih funkcija, što dovodi do pogrešnog funkcioniranja uma, što povratno utječe na regulator životnih funkcija. To ponovno umanjuje tjelesnu aktivnost, a um, koji je dio organa i, koliko za sada možemo reći, koji je i sam organske prirode, još više opada u tonu. Mentalni ton uzrokuje opadanje tjelesnoga tona. Tada tjelesni ton, i sam nisko, uzrokuje opadanje mentalnoga tona. To je zapravo princip obrnute geometrijske progresije. Čovjek se razboli i, zbog engrama koje ima, postaje još bolesniji. Sužavajuća spirala nije prisutna kod dearova. Zapravo, ta grozota nazvana psihosomatskom bolešću toliko je površna da će se prva predati i umanjiti bez procesa čišćenja.

Pokušaji promjene psihosomatskih bolesti pomoću raznih lijekova često su neuspješni zbog toga što um, s obzirom na to da sadrži engrame koji vode "opstanku" (kao da mu uza sve još samo to treba), upravlja regulatorom životnih funkcija aktivno stvarajući bolesti. Nešto dolazi da ih ukloni (no vidite, one služe "opstanku", i te proklete stanice slaboumno inzistiraju na njima), tako da um mora veoma brzo preusmjeriti tu aktivnost i vratiti bolest natrag na njezino mjesto. Pokušajte utjecati na reaktivni um razumom ili iglama i otkrit ćete da to nije ništa lakše od uvjeravanja čovjeka, poludjelog od droge, koji je odlučio pobiti sve u restoranu. On također "opstaje".

Pripravak kao što je ACTH ima malo drukčiji učinak. On je preekskluzivan da bi s njime bilo napravljeno bilo kakvo istraživanje. No, sudeći po izvještajima o njemu, ACTH djeluje na engrame u vremenskome smislu. Drugim riječima, kao što će biti objašnjeno terapijom, on mijenja reaktivnu poziciju osobe u vremenu. ACTH, i vjerojatno mnogi drugi preparati u toj kategoriji, pomiču osobu iz jednoga u drugi kronični engram. To je otprilike jednako pouzdano

18 autonomni živčani sustav: sustav živaca u tijelu koji regulira nesvjesne radnje srca, žlijezda i unutrašnjih organa. Autonomni znači "samoregulirajući" ili "neovisan".

110


kobko i smjene europskih diktatora. Sljedeći može biti dvostruko gori. On čak može biti i maničan, a to je jezivo - unatoč očitoj "euforiji" masa.

Tretman elektrošokom, bedlamska batinanja i druge slične metode, uključujući operativne tretmane stanja psihosomatskoga podrijetla, imaju drukčiji učinak koji se mnogo ne razlikuje od onoga koji imaju droge poput ACTH-a, a to je stvaranje još jednog šoka koji engramsku šablonu premješta na drugi dio tijela (i prebacuje aberacije s mjesta na mjesto; kad takve stvari funkcioniraju, to je stoga jer nova aberacija nije onoliko žestoka koliko je bila stara). Sokovi, udarci, operativni zahvati, možda čak i supstance kao što je kobrin otrov, mijenjaju utjecaj engramske banke na tijelo, ne nužno na gore niti na bolje, oni ga jednostavno mijenjaju. To je kao loto: ponekad se dobije sedmica.

Zatim, postoje metode uklanjanja tkiva zahvaćenog psihosomatskom bolešću Njima se jednostavno odstranjuje područje koje je na tjelesnom planu zaposleno dramatiziranjem. To može biti odstranjivanje malog nožnoga prsta ili cijelog režnja mozga. Te se metode, i sada u vrijeme pisanja ovoga teksta, prilično često primjenjuju. Uklanjanje nožnoga prsta usmjereno je na jedan dio engrarnskoga sadržaja, na somatik, a odstranjivanje dijelova mozga (kao u transorbitalnoj leukotomiji19, prefrontalnoj lobotomiji20 ili nečemu suvremenijem) pogrešno je usmjereno na "micanje" psihoaberacije. Tu također djeluje i sustav odricanja: kirurg ili pacijent imaju aberaciju "riješiti se toga", tako da se dijelovi tijela režu ili uklanjaju. Neki se pacijenti odriču određenoga dijela tijela, bilo na savjet bilo da sami inzistiraju na tome, primjerice kao što je stara garda puštala krv u flebotomiji.21 Postoji jasna paralela između puštanja pacijentove krvi i odsijecanja dijelova njegova tijela kako bi mu bilo bolje. Obje su metode temeljene na engramu odricanja (riješiti

19 transorbitalna leukotomija: (psihijatrija) operativni zahvat u kojem se pacijentu, dok je pod elektro-šokom, u svako oko gura jeftin šiljak za led, da bi dosegnuo analizator i razderao ga na komade. 20 prefrontalna lobotomija: (psihijatrija) operativni zahvat u kojem se prekidaju bijela vlakna koja povezuju prerrontalne i frontalne režnjeve s unutarnjim područjem mozga. 21 flebotomija: čin ili praksa puštanja krvi kao terapeutske mjere.

111

L. RON HlJBBARD

se toga) i obje su potpuno neučinkovite. Nadamo se da će "mesarska" medicina22 na kraju izumrijeti kao što su umrli i njezini pacijenti.

Postoji pet skupina psihosomatskih bolesti: (1) bolesti uzrokovane mentalnim poremećajima u protoku tijelesnih tekućina, a dijele se na (a) spriječavanje protoka tekućina i (b) povećavanje protoka tekućina; (2) bolesti uzrokovane mentalnim poremećajima tjelesnoga rasta, a dijele se na (a) spriječavanje rasta i (b) povećavanje rasta; (3) bolesti koje nastaju zbog predispozicije za bolesti, koja je pak uzrokovana kroničnom psihosomatskom boli u nekom području; (4) bolesti uzrokovane trajanjem bolesti kao kronične boli u nekom području; i (5) bolesti uzrokovane verbalnom zapovijedi sadržanom u engramu.

U skupinu 1 (a) ulaze uobičajene teškoće poput konstipacije i neuobičajene poput artritisa. Artritis je složen mehanizam s jednostavnim uzrokom i relativno jednostavnim lijekom. Upamtite da su u engramu prisutne dvije stvari: tjelesna bol i verbalna zapovijed. U artritisu obje moraju biti prisutne (kao i u mnogim drugim psihosomatskim bolestima). Dakle, vjerojatno je postojala nesreća vezana uz zglob ih područje pogođeno bolešću, te zapovijed koja je pratila povredu a izrečena je za vrijeme "nesvijesti". Ta zapovijed uzrokuje podložnost engrama kroničnoj restimulaciji. (Zapovijedi kao što su "Uvijek je ovako", "To i dalje boli" ih "Zaglavio sam se" imat će slične posljedice.) Ako je taj engram zadobiven i uključen, u području povrede postoji kronična bol. Ona može biti mala, no ipak je bol. (Može se dogoditi da se bol ne osjeća ako engram sadrži zapovijed koja je anestetična, kao što je "On ovo nikada neće osjetiti", što uzrokuje slično stanje, no osobu čini "nesvjesnom" u odnosu prema boli u tom područja) Ta tjelesna bol vjerojatno govori stanicama i krvi da je to područje opasno. Zbog toga se ono izbjegava. Zapovijed dopušta umu da utječe na, primjerice, parathormon, koji regulira razinu kalcija u krvotoka U tom se području tada počinju nakupljati mineralne zalihe. Te zalihe ne moraju uzrokovati boli, no one su organski restimulator, jer što je više minerala, više je boli i engram se više

22 "mesarska" medicina: odnosi se na kirurške zahvate koje su u prošlim stoljećima izvodili brijači. Uglavnom neobrazovani u medicinskim zahvatima, pružali su vrlo bolne "tretmane" koji su zbog nehigijenskih uvjeta završavali ozbiljnim infekcijama, a često i smrću.

112


uključuje. To je sužavajuća spirala, to je artritis u akciji. Parathormon i blokiranje krvotoka ovdje su samo teoretski uzroci. Znanstvena je činjenica, već dokazana rentgenskim snimkama, da artritis nepovratno nestaje kada se engram, koji ga u nekom području uzrokuje, pokupi i izbriše. To se redovito događa, ne zbog sugestije ili lijeka, nego zbog premještanja engrama u standardnu banku. Kako engram odlazi, odlazi i bol te nestaje i artritis. To se ne odnosi samo na artritis, nego na cijeli niz bolesti. Mehanizmi u to uključeni vrlo malo variraju. Sve se to može svesti pod "tjelesne poremećaje uzrokovane smanjenjem protoka tjelesnih tekućina".

Skupina 1 (b) psihosomatskih bolesti, koju karakterizira povećavanje protoka tekućina, obuhvaća visok krvni pritisak, dijareju, sinusitis, prijapizam (pretjerana aktivnost muških spolnih žlijezda) ih bilo koje drugo tjelesno stanje uzrokovano preobiljem tekućina.

Skupina 2 (a) može uzrokovati anomalije poput atrofirane ruke, zečjeg nosa, nedovoljno razvijenih genitalnih organa ili bilo koje, po veličini, nedovoljno razvijene žlijezde (što također pripada i skupini 1 [a]), ćelavost (koja također, kao i ostalo, može biti dio genetskoga obrasca i zbog toga nasljedna) i ukratko, smanjenje veličine bilo kojega dijela tijela.

Skupina 2 (b) uzrokuje izobličenja kao što su prevelike ruke, produžen nos, prevelike uši, povećani organi i druge uobičajene tjelesne deformacije (u tu skupinu možemo svrstati i tumor kao pretjerano bujanje stanica).

Skupina 3 uključivala bi tuberkulozu (neke slučajeve), bolesti jetre, probleme s bubrezima, osipe, obične prehlade, itd. (elementi koji pripadaju i drugim skupinama , kao što su i neki elementi svake skupine zajednički za više njih).

Skupina 4 uključuje bolesti koje se, nastajući bez psihosomatskoga utjecaja, ipak nezgodom fiksiraju za prije povrijeđeno područje i restimulacijom drže engram aktiviranim u tom području, tako da stanje postaje kronično. U to se može uključiti i tuberkuloza, konjuktivitis,23 sve gnojne rane i stanja koja se ne poboljšavaju itd.

23 konjuktivitis: upala konjuktive, sluzne membrane koja prevlaci unutrašnjost očnoga kapka i dio oka.

113

L. RON HUBBARD

Ta četvrta skupina također uključuje i sve bizarne bolove i bolesti za koje se ne mogu pronaći stvarni patološki uzroci.

Skupina 5 uključuje izuzetno velik popis stanja, od kojih bilo koje može biti unakrsno indeksirano s drugim skupinama, ili može dolaziti isključivo od engrama koji diktiraju prisutnost ili potrebu za bolešću. "Uvijek si prehlađen", "Imam ranjava stopala" itd. najavljuju psihosomatsku bolest, a tjelesni mehanizmi mogu razviti jednu od njih.

Engrami mogu izazvati sklonost prema bilo kojoj bolesti. Bolest može biti uzrokovana mikrobima: osoba posjeduje engram zbog kojega se može razboljeti i, općenito govoreći, , pri tome koristi sve što joj je pri ruci. Nadalje, govoreći još općenitije, engram smanjuje tjelesnu otpornost prema bolesti i kada se restimulira (možda zbog svađe u kući, nesreće ih nečega shčnog), sposobnost osobe da se obrani od bolesti automatski je smanjena.

Kao što ćemo objasniti, djeca imaju više engrama nego što se pretpostavljalo. Gotovo sve dječje bolesti dolaze zbog psihičke uznemirenosti. Ako je takva uznemirenost prisutna - držeći engram u restimulaciji - takve bolesti mogu biti mnogo agresivnije nego što bi trebale. Na primjer, ospice mogu biti samo ospice, no u kombinaciji s engramskom restimulacijom mogu se pojaviti u vrlo teškom obliku ili čak izazvati smrt. Provjera mnogih pokazatelja kojima se potvrđuje da su dječje bolesti predisponirane, precipitirane i perpetuirane engramima potiče čovjeka na razmišljanje o tome koliko su zapravo bolesti zaista jake. Budući da to nismo promatrah kod djeteta koje je Clear, postoji razlog za istraživanje mogućnosti da su dječje bolesti same po sebi izuzetno blage, odnosno zakomplicirane jedino psihičkom uznemirenošću - drugim riječima, restimulacijom engrama.

To pitanje može se postaviti za cijelo polje patologije: što je stvaran učinak bolesti minus mentalna jednadžba? Koliko su bakterije ozbiljne?

Područje bakteriologije do sada je bilo bez ikakva dinamičkog načela. Dinamika opstanka primjenjiva je na sve životne oblike, a "životni oblici" uključuju i mikrobe. Svrha mikroba je opstanak. Njihovi problemi odnose se na hranu, zaštitu (ofenzivnu i defenzivnu) i razmnožavanje. Da bi to postigao, mikrob preživljava na svojemu

114


optimumu učinkovitosti. On mutira, mijenja se putem prirodnog odabira i dinamički se mijenja iz nužde za opstankom (taj posljednji korak nedostajao je u teoriji evolucije), da bi postigao maksimalan mogući opstanak. On čini pogreške ubijajući svoje domaćine, no to što je opstanak svrha ne jamči preživljavanje vrste.

U patologiji, mikrob, precizno određen svojom svrhom, djeluje kao supresor na dinamiku opstanka ljudske vrste. Još nije utvrđeno koliko je, u nedostatku engramske supresije, taj supresor ozbiljan. Postoji dovoljno podataka koji upućuju na to da ljudska jedinka, s potencijalom u četvrtoj zoni, očito nije sklona bolestima. Primjerice, obična prehlada, bila ona virusna ih ne, prolazi pored nje, a kroničnih infekcija nema. Drugo je pitanje kakvu ulogu antitijela imaju u cijeloj toj priči. No, ostaje činjenica da se Clear ne može lako razboljeti. Kod aberirane osobe bolest je usko povezana s mentalnom depresijom (depresija dinamičke razine).

Engramska aberacija uma i tijela tada vodi ne samo do psihosomatskih bolesti, nego i do stvarnih patoloških promjena, za koje se do sada smatralo da su manje ili više neovisne o mentalnom stanju. Kao što je znanstvenim istraživanjem dokazano, brisanje engrama čini više od samog uklanjanja psihosomatske bolesti - potencijalne, akutne ih kronične. Ono djeluje i preventivno, štiteći osobu od patologije. Budući da je za uspostavljanje stvarne statistike potrebno široko i dugotrajno praćenje, doseg preventivnosti još uvijek je nepoznat, pa će taj projekt zahtijevati tisuće slučajeva i liječnička promatranja u dugom razdoblju.

Psihosomatske bolesti nisu znatnije povezane s količinom aberacije koju osoba pokazuje, odnosno s njezinim položajem na skali razumnosti. Da bi se takve bolesti počele manifestirati, potreban je samo jedan ih dva engrama specifične prirode. Ti engrami mogu biti aberativni samim time što osobu predisponiraju za bolest. Imati psihosomatsku bolest nije isto što i biti "lud" ih imati hipohondrične tendencije. Hipohondar misli da je bolestan (poseban slučaj spomenute pete vrste).

Svi se poremećaji mogu svrstati u dvije kategorije. Prvu čine mentalni poremećaji - bilo koje iracionalno stanje - koje u dijanetkn

115

L. RON HUBBARD

nazivamo aberacijom, da bismo izbjegli stalno klasificiranje stotina i stotina manifestacija koje iracionalnost može imati. Ostali poremećaji su somatski: to se u potpunosti odnosi na tjelesno biće, tjelesnu sposobnost i zdravlje. U svakom engramu prisutno je oboje: aberacija i somatik. No, engram se može kronično manifestirati bilo kao somatik (ovdje je od pridjeva napravljena imenica koja se u dijanetici uobičajeno koristi da bi se izbjegla upotreba riječi bol, koja nije sveobuhvatna, a i restimulirajuća je), bilo kao aberacija ili kao oboje zajedno.

Engram mora sadržavati tjelesnu bol. Kad je engram u svakodnevnom životu restimuliran, ta se tjelesna bol može i ne mora pojaviti. Ako se ne pojavi kao bol, nego kao aberacija, osoba je u tuđoj, a ne u svojoj valenciji ("potreba za izražavanjem svog neprijateljstva"). Ako je dovoljno razumna da bude u svojoj valenciji, nastupit će tjelesna bol. U dijanetici kažemo da se pojavio somatik. Kad se bilo koji somatik pojavi, izuzevši slučaj predeara2 4 u terapiji, također se pojavljuju neke od aberacija. Ukratko, aberacija se može pojaviti sama, ili se pojavljuje somatik s malo aberacije. Aberacija je prisutna kada netko dramatizira valenciju koja nije njegova. Kada je dramatizacija osobe, koja "kao navijena" ponavlja engram u nekoj od valencija, potisnuta nekim drugim čimbenikom kao što je policija, netko snažniji ili čak osoba sama (to se nazivalo represijom - taj se izraz ovdje ne koristi jer ima mnogo drugih značenja), vrlo je vjerojatno da će se pojaviti somatik.

Osoba je naizgled "u boljoj situaciji" (kao što su stanice odlučile da bi trebala biti) ako preuzme ulogu opstanka u engramu (pobjednička valencija) jer se tada, ako ništa drugo, barem neće razboljeti. No, koliko je samo ljudi ubijeno, koliko banaka opljačkano i koliko bračnih partnera izluđeno tim dramatizacijama? Dakle, u želji za pružanjem zaštite svojim članovima, društvo može smatrati da je zdravlje pojedinaca od drugorazredne važnosti. Zapravo, "društvo" nije znalo za to mehaničko stajalište. Osoba koja u svojim engramima dramatizira valenciju opstanka, može biti nasilna prema drugim

24 preclcar: od pre-Clear, osoba koja još nije Clear; općenito, auditirana osoba na putu da postane Clear, osoba koja kroz dijanetički auditing otkriva više o sebi i životu.

116

P S I H O S O M A T S K E BOLESTI

ljudima. Ona koja si neće dopustiti takvu dramatizaciju ih koju je društvo otrgnuto od nje, najvjerojatnije će psihosomatski oboljeti. "Glava -ja, pismo - ti."25 Odgovor je u olakšavanju ili brisanju engrama. Jer, postoje mnogi dodatni aspekti tog problema: čovjek koji dramatizira svoje engrame nije sposoban za opstanak, postojalo društvo ili ne. Ako ih dramatizira, podložan je (u valenciji u kojoj se nalazi) svemu na što je usmjereno klevetanje iz druge valencije istoga engrama.

Kombinacije nabrojanih i opisanih skupina i aspekata psihosomatskih bolesti vode do nekih vrlo složenih situacija. Znanstvena je činjenica da bez aberacija nema psihosomatskih bolesti, te da bez potencijalne ili stvarne psihosomatske bolesti ne postoji niti jedna aberacija. Jedna od psihosomatskih bolesti koju u tom području nikako ne bismo očekivah je bolest seksualne izopačenosti.

Pervertit (ukratko, pod tim terminom dijanetika podrazumijeva bilo koju i sve vrste devijacija druge dinamike, kao što su homoseksualnost, lezbijstvo, sadizam itd. - cijeli popis Ellisa26 i Krafft-Ebinga«27) je zapravo tjelesno vrlo bolestan. Perverzija kao bolest ima toliko mnogo manifestacija da se mora protezati kroz sve skupine, od 1 do 5. Prerazvijenost i podrazvijenost seksualnih organa, inhibiranje ili pojačano stvaranje sperme itd, pronađeni su što kod jednog što kod drugog pervertita. A rezime toga je da je pervertit na ovaj ili onaj način uvijek vrlo bolestan, bio on toga svjestan ih ne. On je vrlo daleko od toga da zaslužuje prijekor za svoje stanje, no također je daleko i od normale. S druge strane, toliko je opasan za društvo da je tolerancija perverzije jednako štetna kao i njezino kažnjavanje. Do sada, nemajući pravih rješenja, društvo je bilo zaglavljeno između tolerancije i kažnjavanja, a problem perverzije, naravno, nije bio riješen. Malo je izvan teme, no možemo spomenuti da je dosadašnje najbolje objašnjenje perverzije bilo nešto kao: djevojčice tati zavide na penisu, a dječaci su uznemireni strahotom zvanom stidnica koju su

25 Glava -ja, pismo - ti: opis jednostrane nagodbe. Fraza dolazi od igre u kojoj se kovanica baca u zrak i kladi se na koju će stranu pasti. Glava se odnosi na stranu kovanice koja nosi datum i glavni dizajn (često u obliku glave); pismo se odnosi na suprotnu stranu kovanice. 28 Ellis: Henry Havelock Ellis (1859-1939.), engleski kriminolog i psiholog koji je napravio studije o psihologiji i sociologiji seksa. 27 Krafft-Ebing: Baron Eichard von Krafft-Ebing (1840-1902.), njemački neurolog i autor radova o seksualnoj patologiji.

117

L. RON HUBBARD

jednom slučajno vidjeli kod mame. Stvaranje pervertita iziskuje mnogo više od te notorne besmislice. To iziskuje nešto poput lupanja bebe po glavi, prelaženja preko nje parnim valjkom, rezanja rđavim nožem i kuhanja te iste bebe u varikini, dok pritom gomila luđaka oko nje izvikuje najgore psovke. Čovjek je vrlo žilava pojava. On je tako prokleto žilav da je potčinio životinjsko carstvo i može prodrmati zvijezde. A kada dođe dotle da svoju drugu dinamiku izbacuje iz ravnoteže, za to mu treba udarna kombinacija Dantea28 i Saxa Rohmera29. Dakle, pervertit, koji posjeduje stotine i stotine opakih engrama, imao je malo izbora između toga da bude mrtav ili perverzan. No, s učinkovitom znanošću za rješavanje problema, društvo koje bi se nastavilo miriti s perverzijom, zajedno sa svim njezinim tužnim i jadnim posljedicama, ne zaslužuje opstanak.

Perverzija može imati i drukčije aspekte. U jednom ispitanom društvu te su se aberacije toliko namnožile da je vodeći mistični kult, koji se pojavio, tvrdio kako sve mentalne bolesti potječu od seksa. To je, naravno, dodatno pojačalo aberacije druge dinamike (seksa) jer je takvo kultno vjerovanje morao utemeljiti čovjek s velikim aberacijama na toj dinamici. Prirodno je da je takvo vjerovanje - da je seks jedini uzrok ljudske aberacije i patnje - privuklo one koji su imali slične aberacijske obrasce. I tako je taj kult društvu nametnuo postojeće aberacijske čimbenike jer su sve aktivnosti bile usmjerene izjednačavanju seksa s nečim strašnim i monstruoznim, nazivajući ga osnovnim izvorom mentalnih bolesti društva. Zagovornik tog božanstva bio je Manichaeus, Perzdjanac iz trećega stoljeća, koji je naučavao da su sve stvari vezane uz tijelo, a posebno uz seks, zle. Manichaeusov kult dobro se održao do srednjega vijeka, da bi tada nestao, prestavši uznemiravati ljude.

Bilo koja dinamika može biti blokirana: osobna dinamika, dinamika seksa, skupine ili čovječanstva. Svaka od njih u određenom je razdoblju bila ciljem ovog ih onog kulta koji je pokušavao izliječiti sve ljudske bolesti i donijeti im spas. Dijanetiku ne zanima spašavanje,

28 Dante: izvorno Durante, Alighieri (1265-1321.) talijanski pjesnik. Napisao Božanstvenu komediju, poemu o autorovu zamišljenom putovanju kroz pakao, čistilište i raj. B Sax Rohmer: pseudonim Arthura Sarsfielda Warda (1883-1959.), engleskog autora zagonetnih trilera, posebice serije o izmišljenom junaku Dr. Fu Manchu.

118


ah može napraviti mnogo da čovjeka zaštiti od tuđih "spašavanja". Kao organizirani sustav znanstvenih spoznaja, dijanetika jedino može izvući zaključak iz laboratorijskih opažanja.

Crkva je potpuno u pravu kada poduzima sve što je u njezinoj moći da bi spriječila bogohuljenje. Bogohuljenje se često može čuti dok je povrijeđena osoba u "nesvijesti". To bi sveta imena i kletve unijelo u engrame, koji djelujući unutar osobe, izazivaju neprirodan strah te prisilu ili odbojnost prema Bogu. Krivica nije na religiji, nego na bogohuljenju. Takva bogohuljenja stvaraju lude vjerske fanatike i ateiste ubojice - Crkva bi se i jednih i drugih vrlo rado riješila.

U području psihosomatskih bolesti bilo koja jezična kombinacija u engramu jednako je štetan čimbenik kao i bilo koji drugi. Slaboumno zaključivanje reaktivnoga uma, koji smatra da je sve u engramu jednako svemu drugome u engramu, također smatra da je sve što je u vanjskome svijetu slično engramu (restimulatori) dovoljan razlog za stavljanje engrama u funkciju. A tada je aberacijama i bolestima put otvoren.

No, kod psihosomatskih bolesti postoji jedna kronična neobičnost: reaktivni um aberirane osobe koristi snagu izbora do te mjere da jedino engrami koji podržavaju opstanak postaju kronični. Možemo reći da si aberirana osoba na reaktivnoj razini neće dopustiti podnošenje bolesti uzrokovane vlastitim engramima, osim ako ta bolest ima "opstojeću" vrijednost. To je u terapiji veoma važno. Kronične psihosomatske bolesti koje pacijent pokazuje su one koje u pozadini imaju suosjećanje (pro opstanak). t

Dijete je nemoguće "razmaziti" ljubavlju i naklonošću. Tko god je postulirao suprotno, učinio je to na temelju loših podataka i bez promatranja. Dijete treba svu ljubav i naklonost koju može dobiti. U jednoj bolnici napravljen je test kojim je dokazano da bebe, ako im se uskrati pažnja, dobivaju visoku temperaturu. Nakon ukazane pažnje, visoka se temperatura odmah smanjila. Sudeći prema izvješću, čini se da je test napravljen uz pravilnu kontrolu, iako ga autor nije osobno promatrao. Ako je to istina, to u ljudskom biću pretpostavlja mehanizam koji na genetskoj osnovi koristi bolest kako bi dobio naklonost. Ne postoji razlog zbog kojega to ne bi bilo tako. Prošlo je

119

L. RON HUBBARD

dovoljno godina genetskog inženjeringa - gotovo dvije milijarde - da bi se tu nešto dodalo. Te su bebe, podijeljene u nekoliko skupina, roditelji ostavili u bolnici radi testiranja. One su se, bez izuzetaka, razboljevale kad im je uskraćena naklonost. Ako su testovi pravilno napravljeni, ovdje djeluje zakon afiniteta. Cilj tih testova nije bio pomoći dijanetici, nego pokazati da će ostavljanje bebe u bolnici zbog manje bolesti, bez izuzetka pojačati tu bolest.

Niz strogo kontroliranih dijanetičkih pokusa tijekom mnogo duljeg razdoblja pokazao je kako je zakon afiniteta, toliko primjenjiv na psihosomatske bolesti, mnogo snažniji od strana i antagonizma. Ta je razlika toliko velika da je usporediva s otpornošću čelične rešetke prema slami. Kao što je već prije spomenuto, otkriveno je da kronične psihosomatske bolesti postoje samo kada u pozadini imaju engram suosjećanja. Zakon afiniteta može se interpretirati kao zakon povezanosti. Afinitet se, u oba značenja, može definirati kao "ljubav". Uskraćivanje ih nedostatak naklonosti može se smatrati kršenjem zakona afiniteta. Da bi opstao, čovjek prema drugim ljudima mora osjećati afinitet. Samoubojica obično počini samoubojstvo zbog zaključka da će uklonivši sebe, na neki način koristiti drugima. To je, na razini reaktivnoga uma, vrlo čest zaključak i potječe isključivo iz engrama. Kada nasilan i nemilosrdan predradnik pati od psihosomatske bolesti, obično je vuče iz engrama suosjećanja.

Engram suosjećanja pretvara se da podržava opstanak. Kao što je jedan preclear rekao, čovjeka ne muče njegovi neprijatelji, nego prijatelji. Engram uvijek dolazi od trenutka manje ili veće "nesvjesnosti". Ne postoji engram bez "nesvjesnosti". Jedino dok je analitizator izvan sklopa, vanjski svijet može postati unutarnji, neracionaliziran i raditi iznutra. U trenutku kad analizator identificira jedan od tih engrama kao takav, taj engram gubi oko 20 posto svoje aberacijske snage i obično 100 posto snage da uzrokuje psihosomatsku bolest. Bol je vrlo kratkoga vijeka. Zadovoljstvo je "izliveno u bronci". (Ovo nije pjesništvo, nego znanost. Tjelesna bol izbrisat će se kratkom pažnjom; zadovoljstvo ili čak prosječno iskustvo učvršćeni su u um tako jako da ih niti jedan dijanetici poznat tretman neće uzdrmati, a u testiranje trajnosti takvih trenutaka uloženo je

120


mnogo napora. Oni su trajni, a tjelesna bol prolazna. Šteta dragi Schopenhaueru,30 ali bio si u debeloj zabludi.)

Izlaganje locka - trenutka "mentalne patnje" - analizatoru, otpuhuje lock poput pljeve (jednom kada je engram iz kojega je on crpio snagu izbrisan). Analizator funkcionira po "doktrini istinitog podatka", on nema veze ni sa čim što jednom otkrije kao pogrešno. Samo izlaganje engrama, bez njegova oslobađanja, ima određenu terapeutsku vrijednost - 20 posto - to je dovelo do vjerovanja da će bolest nestati ako je dovoljno poznaješ. Bilo bi lijepo kad bi to bilo tako.

Dakle, najaberativniji engram je onaj koji reaktivni um - taj imbecil - smatra konceptom potrebnim za opstanak. Taj engram suosjećanja je onaj koji se pojavljuje i ostaje kroničan kao psihosomatska bolest. Za to postoje dva razloga: kada primi engram suosjećanja, čovjek je obično u svojoj valenciji i njegov reaktivni um, dobro znajući vrijednost afiniteta, stvara psihosomatsku bolest da bi privukao afinitet. O tome ovdje uopće ne odlučuje "ja" osobe, analitičko biće, nego se sve "odluke" nalaze u rukama reaktivnoga uma.

Engram suosjećanja tekao bi otprilike ovako: mali dječak, kojega su roditelji često zlostavljali, izuzetno je bolestan. Dok je u bunilu, posjećuje ga baka, smiruje i govori da će se brinuti o njemu i biti kraj njega sve dok ne ozdravi. To bolest čini vrlo vrijednom za "opstanak'. On se ne osjeća sigurno u okolini svojih roditelja; želi svoju baku (ona je pobjednička valencija jer naređuje roditeljima), i sada ima engram. Bez engrama, ne bi bilo psihosomatske bolesti. Bolest, "nesvjesnost" i tjelesna bol izuzetno su važne za prijam tog engrama. No, to nije engram protivan opstanku. To je engram koji podržava opstanak Osoba ga može dramatizirati u vlastitoj valenciji.

U slučaju kao što je taj psihosomatska će bolest predstavljati "dragocjeno vlasništvo". "Ja" čak i ne zna za taj proračun. Kada je engram primljen, analizator je bio isključen. On se engrama može sjetiti jedino pomoću dijanetičke terapije. Engram bez nje neće

30 Schopenhauer: Arthur Scopenhauer (1788-1860.), njemački filozof. Tvrdio je da su želje i pokretačke snage čovjeka, kao i prirodne snage, manifestacije određene volje, osobito volje za životom koja predstavlja srž svijeta. Schopenhauer je branio stajalište da funkcija volje znači konstantnu borbu bez zadovoljstva, pa se život sastoji od patnje koja jedino može nestati kontroliranjem volje intelektom i potiskivanjem želje za reprodukcijom.

121

L. RON HUBBARD

nestati. Pacijent s tim engramom ima sinusitis i predispoziciju za upalu

pluća. Možda je imao peh, pa je oženio kopiju svoje majke ili bake. Reaktivni um ne može uočiti razliku između bake ili majke i supruge ako su one makar iole nalik jedna drugoj: govorom, bojom glasa ili načinima ponašanja. Supruga nije suosjećajna. Uključuje se engram koji zahtijeva suosjećanje. I čak ako supruga misli da su sinusitis i upala pluća dovoljno odbojni da dovedu do razvoda, reaktivni um taj engram drži uključenim. Sto je ženina neprijateljstva više, to je engram više uključen. Tako možete ubiti čovjeka.

To što smo opisali predstavlja standardni engram suosjećanja. Kada terapeut pokušava osloboditi pacijenta tog engrama, reaktivni um to spriječava. "Ja" to ne spriječava. Analizator to ne spriječava. Oni se nadaju da će se taj engram otpustiti, no reaktivni ga um drži učvršćenog sve dok mu dijanetičar ne podmetne polugu. I tada nestaje. (Uzgred rečeno, može se pokupiti dovoljno lockova da bi se to stanje olakšalo. No, pacijent će iskopati drugi engram!)

Opiranje prošlim terapijama dolazilo je od engrama suosjećanja. Pa ipak, oni leže upravo na površini, potpuno razotkriveni u obliku kronične psihosomatske bolesti.

Kljukanje psihosomatski bolesnoga pacijenta različitim lijekovima može rezultirati samo privremenim olakšanjem. "Ja" ne želi bolest. Analizator također. No, tijelo je ima i ako je bilo tko uspije izliječiti a da ne izbriše engram, tijelo će na zapovijed reaktivnoga uma pronaći nešto drugo kao zamjenu za tu bolest, ih će razviti "alergiju" na taj lijek ili potpuno poništiti njegovo djelovanje.

Naravno, golema se količina živog moždanog tkiva uvijek može rastrgati noževima, šiljcima za led ih elektrošokom. To će izliječiti psihosomatsku bolest. No, na žalost, to liječi i osobnost, intelekt i prečesto, sam život.

U dijanetici je primjena tehnike za otpuštanje engrama koji uzrokuju navedene bolesti sve tretirane pacijente dovela do jedinstvenog olakšanja, a bolest se nije vratila. Kratko i jasno, psihosomatske se bolesti mogu izliječiti. Sve do jedne

122

Š E S T O POGLAVLJE

EMOCIJE I DINAMIKE

J — i morija je 01 vrijednost, drugim riječima, ona je toliko ispunjeni životnom snagom da je dijanetika, na ovom stupnju, vrlo uspješni obrađuje, no ne pokušava iznijeti više od opisne teorije. Emociji zahtijevaju još mnogo istraživanja, ah sve dok ih terapija obuhvaća i i uspjehom oslobađa, daljnji se podaci do određenoga stupnja mogi zanemariti.

Emocije ugrubo možemo podijeliti na minus (negativne) i plus (pozitivne). Minus emocija bi po karakteru bila protivna opstanku, dol bi plus emocija podržavala opstanak. Ugodne emocije, kao i one koji donose zadovoljstvo, ovdje nam nisu od velike važnosti. Vjerujemo d; su sve emocije jednake vrijednosti. U ovom trenutku, za svrhu ovi knjige, sve aspekte emocija iznad zone 1 možemo zaobići kai nepotrebne za objašnjavanje.

U zonama 1 i 0 emocija postaje vrlo važna za terapiju. Kao što je ve rečeno, zone 1 i 0 su ljutnja i apatija. Od smrti naviše, sve do granici koja dijeli ljutnju i strah, nalazi se zona 0. Odatle pa do početki granice dosade je ljutnja, zona 1.

To je kao da dinamika opstanka, pri sažimanju u zonu 1, prvi počinje pokazivati neprijateljstvo, a nakon toga, daljnjim potiskivanen prema smrti, počinje pokazivati ljutnju. Nakon daljnjeg potiskivanj; nastupa izražavanje bijesa. Strah je sljedeća niža razina, nakon njeg; užas i, na kraju, neposredno iznad smrti, apatija.

Kako je dinamika potisnuta, stanice na prijetnju silovito reagiraju moglo bi se reći da joj pružaju otpor. Analizator pruža otpor do gornji granice zone 1, no njegova se kontrola neprestano smanjuje. Odavdi prema dolje stanice - stvaran organizam - pružaju otpor posljednjin snagama. Reaktivni um ima potpunu kontrolu od gornje granice zoni

theta: osmo slovo grčke abecede. Označava misao, život ili duh. 123

L. RON HlIBBARD

1 ravno do smrti i kako se dinamika potiskuje, njegova kontrola nad organizmom raste.

Čini se da je emocija nerazdvojivo povezana sa stvarnom životnom snagom. U postojanje životne snage niti jedan inženjer ne bi sumnjao. Čovjek i medicina obično gledaju vrč zaboravljajući da je vrč tu samo zato da bi u^jemu stajalo mlijeko te da je mlijeko ono što je uistinu važno. Životna snaga je helij2 koji puni prazan balon. Kada helij izlazi van, balon pada. Kada se ta vrsta energije pronađe i izolira kao takva -ako to jest samo vrsta energije - medicina će moći krenuti naprijed, koracima koji će zasjeniti sve dosadašnje. Jer, medicina uopće nema rezervnog helija.

Nije poznato koliko visoko životna snaga na ljestvici opstanka može doprijeti, jer je iznad zone 3 područje puno upitnika. Clear se uspinje prema razini upornosti, snage, vitalnosti, racionalnosti i sreće. Možda će jednoga dana Clear dosegnuti onu nejasnu predodžbu o kojoj je autor obično slušao u Indiji, predodžbu čovjeka potpuno sjedinjenoga s dušom.

Međutim, točno se zna koliko nisko životna snaga može pasti. Čovjek umire, ne pokreće se niti misli. Najprije umire kao organizam, a potom kao stanice. Za stanice postoje različita razdoblja "života nakon smrti", biolozi napominju da stanice kose i noktiju ne umiru mjesecima. Dakle, imamo spektar smrti - najprije umire organizam, zatim stanice, kolonija za kolonijom.

To se događa od dna zone 0 prema dolje. Ah, ono što nas zanima je područje od zone 1 do dna zone 0. Može se pretpostaviti da analitički um supresoru pruža najveći otpor i ima najveću sposobnost za brigu o organizmu kada je u trećoj zoni. Kako supresor potiskuje analizator prema dolje, tako će analizator u nižem dijelu zone 3 silovito uzvraćati. Nužda je na djelu. U toj akciji razina nužnosti može rasti do točke koja uzrokuje isključivanje3 svih engrama!

Mora se shvatiti da analizator razmatra buduće supresore i neprestano se bavi proračunavanjima kojima postavlja probleme budućnosti, a zatim ih rješava - to je jedna od funkcija imaginacije.

2 helij: jedan od kemijskih elemenata, vrlo lagan, inertan, bezbojan plin; upotrebljava se za punjenje balona, itd. 3 isključiti: (engl. key-out) maknuti engram (ili engrame) u stranu, a da ih se ne izbriše.

124

EMOCIJE I DINAMIKE

Nadalje, treba shvatiti da se analizator bavi mnogim prosuđivanjima o sadašnjosti, jer analitički um neprestano radi s nebrojenim pokazateljima koji uključuju supresor sadašnjosti i supresor budućnosti. On prosuđuje, na primjer, veze s prijateljima i simbiontima.4 Njegova je najveća pobjeda kad uspije jedan od sunresora uzeti i pretvoriti u saveznički čimbenik.

čovjeka se na spektru opstanka može predočiti na vrhu dinamike opstanka. Supresor potiskuje prema dolje, ili budući supresori prijete potiskivanjem prema dolje, a analitički um s rješenjima potiskuje prema gore. Razina pojedinca određena je time koliko dobro se on zaista nosi sa supresorima.

Sada govorimo o Clearu i daljnji će se tekst odnositi na Cleara, sve do sljedeće napomene. Clear je neaberirana osoba. On je racionalan tako što, na temelju podataka koje ima i točke gledišta koju zauzima, iznalazi najbolja moguća rješenja. On za organizam, kao i za subjekte duž drugih dinamika, postiže maksimalno zadovoljstvo - kako u sadašnjosti, tako i u budućnosti. Clear nema engrame koji se mogu restimulirati i narušiti točnost proračunavanja unošenjem skrivenih i pogrešnih podataka. On nema aberacija. To je razlog što Cleara ovdje navodimo kao primjer.

Njegova dinamika opstanka je visoka, viša od samog supresora, i to je početno stanje. To će dinamiku smjestiti u zonu 3, ton 3,9. Sada pojačajte supresor. Dinamika je gurnuta prema dolje do tona 3,2. Nužnost raste, supresor je odgurnut unatrag i dinamika je ponovno na tonu 3,9. Ta se akcija može nazvati entuzijastičkim oporavkom. Osoba se zapravo "razljutila". Drugim riječima, pozvat će vlastito biće da osigura snagu za razmišljanje i akciju. Mentalno će pozvati ono što već sačinjava mentalnu energiju, a tjelesno, ako je supresor tjelesne naravi, potaknut će adrenalin. To je pravilna upotreba endokrinih žlijezda u svrhu ponovnog zadobivanja položaja spram supresora. Bilo koja i svaka tjelesna funkcija pod analitičkim je (no ne nužno kontroliranim) zapovjedništvom.

Pretpostavimo sada da supresor silovito kreće protiv dinamike i

4 simbiont: onaj koji živi u simbiozi (bliska povezanost dviju ih više jedinki; tijesan suživot dvaju organizama)

125

L. RON HUBBARD

potisne je na 3,0. Razina nužde raste. Poduzima se akcija. Biće se svom snagom baca se na supresora. Pretpostavimo zatim da se novi čimbenik pridruži supresoru i učini ga mnogo, mnogo jačim. Osoba mu se i dalje pokušava oduprijeti, no on je sve više i više pritišće. Ona počinje iscrpljivati zalihe mentalne ili tjelesne energije (supresor može biti na mentalnoj ili tjelesnoj razini) i iscrpljena pada na 2,5. Supresor ponovno raste. Ona se još jednom pokušava podići. Iskorištena je i posljednja zaliha raspoložive energije ili podataka. Još jedan čimbenik pridružuje se supresoru, povećavajući njegovu težinu. Osoba tone na 2,0.

Ne uspjevši, analizator se točno na toj točki konačno isključuje. Ovdje smo ušli u vrh zone 1. Nastupa neprijateljstvo. Supresor je nisko, pritišćući nadolje istinski opstanak stanica. I opstanak opada. Osoba postaje ljuta, regrutirajući posljednje snage na staničnoj, ali ne i na svjesnoj razini. Supresor i dalje dobiva na težini. Osoba postaje bijesna. Supresor još jednom pritišće. Osoba se počinje bojati, ton 0,9. Supresor se opet spušta, regrutirajući nove čimbenike. Osoba je potisnuta na 0,6, gdje osjeća užas. Supresor se s novom snagom još jednom spušta. Zbog straha, na 0,2, osoba postaje bespomoćna.

Sada ćemo vrlo jednostavnim, prikladnim primjerom povući paralelu, kako bismo izbjegli razmatranje tisuća suptilnih čimbenika. Qear, neiskusan u lovu, odluči ubiti grizlija5. Ima dobru pušku. Grizli mu se čini lakim plijenom Čovjek je na 3,9 ili iznad. Osjeća se dobro. Ulovit će tog grizlija koji je prijetio njegovoj stoci. S velikim entuzijazmom dolazi do brloga, čeka i konačno ugleda grizlija. Iznad njega je stijena na koju se inače ne bi mogao popeti, ali, sada se mora popeti da bi zauzeo dobru poziciju prije nego što medvjed nestane. Uvidjevši da je u opasnosti da izgubi lovinu spušta se na 3,2. Nužda ga tjera da se popne na stijenu. On puca, ali pada sa stijene. Grizli je ranjen i ide prema čovjeku. Nužda raste. Čovjek ponovno puni pušku i puca. U tom je trenutku na 3,0. Promaši. Puca ponovno, no promašaj ga, uz prijetećeg grizhja koji napada, spušta na 2,5. Puca još jednom. Metak pogađa grizhja, ah ga ne zaustavlja. Čovjek puca ponovno, no

5 grizli: kratica zagrizli medvjeda: golemi, divlji, smećkast, sivkast ili žućkast medvjed sa zapada Sjeverne Amerike, ima grbu na leđima i duge prednje pandže.

126

E M O C I J E I DINAMIKE

odjednom mu postaje jasno da njegova puška neće zaustaviti toga grizhja. Ton mu pada na 2,0. Počinje vikati grozničavo pucajući uokolo. Meci lete na sve strane. Bijesan je na pušku, grizlija, cijeli svijet. Baca pušku, spreman da golim rukama dočeka grizhja koji je gotovo već iznad njega. Iznenada, čovjek osjeti strah. Njegov je ton 1,2. Kako u nosnicama počinje osjećati miris medvjeda, pada na 0,9. Zna da će ga medvjed ubiti. Okreće se, pokušava se uzverati na stijenu ne bi li pobjegao, no njegovi su napori očajnički. On je na tonu 0,6 - potpuni užas. Medvjed ga udara i baca na drugu stranu. Čovjek leži mirno, drži dah, a srce jedva da mu kuca. Medvjed ga ponovno udara, a čovjek i dalje mirno leži. Medvjed tada zaključi da je čovjek mrtav i odlazi. Potresen, čovjek na kraju dolazi k sebi, a ton mu postupno raste na 2,0 - točka u kojoj mu se analizator isključio. Prodrma se i ustaje. Ton mu je opet na 2,5, analitički je uplašen i oprezan. Puni pušku i odlazi s poprišta. Osjeća veliku potrebu za povratkom vlastitog samopoštovanja i njegov ton dolazi na 3,2. Stiže na sigurno područje. Odjednom mu pada na pamet da od prijatelja može posuditi mauser3. Počinje kovati planove kako da se domogne tog medvjeda. Entuzijazam mu raste. No, potpuno nevezano uz engram zadobiven kad ga je medvjed oborio, on postupa na temelju iskustva. Nakon tri dana ubija medvjeda. Razmišljajući i pričajući o toj dogodovštini, njegov ton raste na4,0. Njegov um, potom, zaokupljaju novi sadržaji.

Život je mnogo složeniji od ubijanja grizhja, često mnogo manje dramatičan, ali uvijek pun situacija koje uzrokuju kolebanje supresora. Postizanje svih ciljeva koji donose zadovoljstvo - ubijen medvjed, poljubljena žena, loža u operi, stečen prijatelj, ukradena jabuka - kretanja su kroz različite tonske razine. I osoba obično odjednom obavlja tri ili tri tisuće proračuna sa trideset ili trideset tisuća uključenih varijabli. Previše nepoznanica, previše ulaza čimbenika poput "nisam znao da je pištolj bio pun", sve to može udaljiti analizator od neposrednog usklađivanja prema raspršenom nedjelovanju. Možemo smatrati da se analizator isključuje kada je dosegnut ton 2,0. Od 2,5 na niže, procjene koje vrši nisu vrlo racionalne - previše nepoznanica, previše nepredvidivih čimbenika,

mauser: vrsta vojne ili lovačke puške.

127

L. RON HUBBARD

previše otkrivanja pogrešnih proračuna. Tako živi Clear. Naš je lovac dobio engram kada ga je udario

medvjed. Kad se taj engram uključi izazvat će strah i apatični stav u nazočnosti određenih čimbenika, svih tada prisutnih osjeta - mirisa zemlje, grančica, medvjeđeg daha itd. No, on je ubio medvjeda. Postoje mah izgledi da se taj engram uključi. Ne zato jer je ubio medvjeda, nego zato jer je, na kraju krajeva, odrastao čovjek. Ako je Clear, mogao bi razmisliti o događaju i sam riješiti cijelu stvar.

To je cjeloviti ciklus emocije. Entuzijazam i veliko zadovoljstvo na samom su vrhu. Na dnu su strah i bespomoćnost. Na tonskoj skali simulirana smrt veoma je blizu stvarnoj. To je valjan mehanizam, ali i potpuna apatija.

Dokle god analizator radi, onemogućeno je primanje engrama. Sve se sprema u standardne banke. Čim se na putu prema dolje prijeđe granica 2,0 možemo smatrati da je nastupila "nesvjesnostf i sve registrirano, združeno s bolom ili bolnom emocijom, čini engram. To nije promjena definicije. Analizator se anestezijom kod operativnog zahvata isključuje na 2,0. Anestetik i dalje može potiskivati razinu svjesnosti. Bol ga može potisnuti još i više. Ali, potiskivanje razine svjesnosti nije nužno i potiskivanje emocije. Koliko je umišljenih opasnosti ili suosjećanja prisutno u okolini? To je ono što potiskuje tonsku skalu. Može postojati reaktivni engram koji sadrži ton 4,0 ili onaj koji sadrži 1,0 ili neki drugi koji sadrži ton 0,1. Dakle, emocije baš i nisu dvodimenzionalne.

Na razinu dubine svjesnosti može se djelovati bolnom emocijom, otrovima ili nečim drugim što potiskuje svjesnost. Sve nakon toga je engram, a engrami imaju svoju vlastitu tonsku skalu koja se kreće od 4,0 do 0,1.

Sada je jasno da su tu prisutne dvije stvari. Prva je tjelesno stanje bića. Ono "raštimava" analizator. Zatim, postoji i mentalno stanje bića. To je ono što "raštimava" emocionalnu tonsku skalu.

Ali, zapamtite da je u engramima prisutan još jedan čimbenik: valencija. Tijelo će, s isključenim vlastitim analizatorom, preuzeti prosudbu ili emocionalno stanje bilo kojeg drugog prisutnog analizatora. Tu je afinitet zaista na djelu. "Nesvjesna" u nazočnosti drugih bića, osoba će pokupiti valenciju svakog drugog prisutnog bića.

128

EMOCIJE I DINAMIKE

Neke od tih valencija su slučajne. Ona će prvo pokupiti najsuosjećajniju valenciju koja predstavlja budućeg poželjnog prijatelja (ih neku sličnu osobu). Za svoje će dramatiziranje izabrati vladajuću valenciju (najbolji opstanak, šef, pobjednik). Za emocionalni ton također će uzeti valenciju entiteta koji pobjeđuje (njega ili druge). Ako je pobjednička valencija ujedno i valencija suosjećanja, osoba ima engram koji se potpuno može realizirati.

Evo jednog primjera: muškarac je pod utjecajem dušikova oksida (najopakiji anestetik ikada smišljen, zapravo nije anestetik nego hipnotik) podvrgnut operativnom zahvatu vađenja zuba. Kao i obično, svi prisutni oko pacijenta u "nesvijesti" čavrljaju i brbljaju o njemu, vremenu, najvećoj filmskoj ili nogometnoj zvijezdi. Zubar je teške naravi, naređuje medicinskoj sestri, "poludi" zbog sitnica, no vrlo suosjećajan prema pacijentu. Medicinska sestra je plavooka, seksualno aberirana plavuša. Pacijent, koji je zapravo u agoniji, potpuno je neanalitičan i prima engram nad engramima koji mu može uništiti život (dušikov oksid je grozna stvar; osigurat će jedan zaista krasan engram, što svaki dijanetičar može posvjedočiti). Sve što je rečeno njemu ih oko njega, shvaćeno je doslovno. On preuzima valenciju zubara, koja je ujedno i vladajuća prisutna i suosjećajna valencija. Ah, svaka je izgovorena fraza aberativna i mali će je sretni imbecil, reaktivni um, interpretirati kao "seoska budala " kojoj je rečeno da hoda po jajima, pa će ona to oprezno i učiniti. Ti ljudi mogu pričati o nekome drugom, ali svako izgovoreno "ja", "on" ili "ti" je engramsko i pacijent će ga na druge i na sebe primjenjivati u najdoslovnijem smislu. "On se ničega ne može sjetiti", kaže zubar. Dakle, kada se engram uključi, memorija tog pacijenta bit će blokirana u manjem ih većem stupnju. "On to ne može ni vidjeti niti osjetiti", znači sprječavanje vida, boli i opipa. Ako pacijentu tog trenutka suze oči od bola (iako je potpuno "u nesvijesti"), on zbog tog iskustva može imati loš viđ kao i slabo vizualno sjećanje. Zatim ga predaju u ruke plavokosoj medicinskoj sestri da dođe k sebi i oporavi se. Ona je potpuno aberirana. Ona zna da pacijenti, dok su u nesvjesnome stanju, rade čudne stvari, pa iz njega izvlači informacije o njegovu životu. Također zna da su oni zapravo hipnotizirani (da, itekako zna), pa mu daje neke pozitivne sugestije. To je zabavlja. Govori mu da će mu se

129

L. RON HUBBARD

sviđati, da će biti dobra prema njemu ako sada ostane uz nju. I tako jadni pacijent, kojemu su izvađena dva ukliještena umnjaka,

potpuno dramatizira ljutnju i suosjećanje. Prevladavajući ton koji preuzima je onaj kojim se zubar odnosio prema drugima u prostoriji. Zubar je bio ljut na medicinsku sestru. Pacijent, sa svojim izmiješanim sjećanjima, nekoliko godina poslije susreće ženu sličnu medicinskoj sestri. Medicinska sestra dala mu je kompulzije usmjerene prema njoj. Glupi mali imbecil, reaktivni um, u toj potpuno drugoj osobi vidi dovoljno sličnosti da bi je poistovjetio s medicinskom sestrom. I tako se pacijent razvodi od svoje supruge i ženi pseudomedicinskom7 sestrom. Jedino što se sada, kad je oženio pseudomedicinsku sestru, dentalni engram počinje ozbiljno uključivati. On tjelesno oboli: dva kutnjaka, susjedna izvađenim umnjacima, razvijaju goleme karijese i počinju propadati (cirkulacija se prekida, to područje postaje bolno, ali ne može osjetiti bol jer je sjećanje na nju isključeno). Memorija mu se raspada, sve se teže sjeća bilo čega. Počinju problemi s očima i obolijeva od čudnog konjuktivitisa. Uz to, (jer se zubar s vremena na vrijeme podupirao koščatim laktom na njegova prsa i trbuh) bole ga prsa i trbuh. Dušikov oksid mu je oštetio pluća, pa je ta bol također kronično restimulirana. No, najgore od svega: on je uvjeren da će se ta pseudomedicinska sestra brinuti za njega i djelomice prestaje voditi brigu o sebi. Njegova se energija raspršuje. On analitički zna da je sve to pogrešno i da on više nije on. Zaglavljen je u valenciji zubara ljutog na medicinsku sestru, tako da tuče pseudomedicinsku sestru, sluteći da je ona izvor svega zla. Djevojka koju je oženio nije, niti je bila, ta medicinska sestra: ona ima sličnu boju glasa i plavuša je. Ah, ima i svoje vlastite engrame i reagira - pokušava samoubojstvo.

Tada, jednoga dana, jer ovo je jedan među mnogim engramima, umobolnica prima našega pacijenta i liječnici tamo odluče da je sve što njemu treba dobra, solidna serija elektrošokova koja će mu "rasturiti" mozak i, ako to ne upali, jedan lijepi šiljak za led u svaku očnu jabučicu tijekom i nakon elektrošoka, koji će širokom kružnom kretnjom analitički um rastrgati na komadiće. Njegova supruga

7 pseudo-: kombinirani oblik koji znači "podjednako ili varljivo slično (navedenoj stvari)", kao u pseudomedicinska sestra, pseudomajka, pseudootac, itd.

130

EMOCIJE I DINAMIKE

pristaje. Naš pacijent ne može se braniti: ta on je lud, a umobolni, kao što i sami znate, nemaju nikakva prava.

U tom je trenutku stigla konjica, u obliku dijanetike, te dovela pacijenta i njegovu suprugu do stanja Cleara. Oni su danas sretni. To je stvarni engram i stvarna povijest jednog slučaja. To je engram suosjećanja, koji na slaboumnoj razini reaktivnoga uma podržava opstanak.

Navedeni primjer pokazao nam je plimu i oseku emocija unutar jednog jedinog engrama. Tjelesno biće isključeno je i u agoniji. Mentalnom biću daju se različiti emocionalni tonovi po principu širenja zaraze. Vlastiti, stvaran emocionalan ton pacijenta utučena je apatija, stoga on više ne može biti "svoj".

Uzgred, trebalo bi spomenuti da bi samo apsolutna tišina, potpuna tišina i grobna tišina trebala vladati tijekom trajanja operativnoga zahvata ili bilo kakve povrede. Ne postoji ništa što bi moglo biti rečeno ili dano kao osjet u bilo kojemu trenutku "nesvjesnosti", a da za pacijenta bude korisno. Ništa! U svjetlu tih istraživanja i znanstvenih otkrića (koja se vrlo brzo mogu dokazati u svakom laboratoriju ili na skupini ljudi), govor ili zvuk u okolini osobe u nesvijesti trebali bi se krivično kažnjavati, jer svakome tko poznaje te činjenice takav bi čin bio namjerni pokušaj uništenja intelekta ili mentalne ravnoteže osobe. Ako je pacijentu izrečen kompliment u hipnozi, za vrijeme ozljede ih operativnoga zahvata, izazvana je maničnost koja će uzrokovati privremenu euforiju i na kraju ga uroniti u depresivni stadij tog ciklusa.*

'Autoru je dobro poznato da su mnogi liječnici koristeći narkosintezu [hipnoza drogom], ponekad slučajno ušli u razdoblja "nesvjesnosti". Odmah su uzeli u obzir da su te sfere dvojbene i da pacijent vjerojatno nije u nesvijesti. Na zadovoljstvo dvaju skeptičnih liječnika (od tada neskeptičnih), tijekom dijanetičkog istraživanja pacijenti su uvedeni u nesvjesno stanje i dane su im informacije o kojima dijanetičar nije ništa znao. Sve dane informacije osviještene su u potpunosti, u svakom pojedinom slučaju i bez obzira na stupanj nesvjesnosti. Također su osviješteni svi podaci mjerenja koje su liječnici mrmljali dok su se ispitivanjima krvnoga tlaka, disanja i dr. uvjeravali da pacijent ne može biti u nesvjesti dublje nego što jest, osim ako je mrtav. Dva pacijenta neko su vrijeme bila silno aberirana bezobzirnim primjedbama liječnika koji su im dali anesteziju i pregledali ih' ova je opaska dodana kao upozorenje onima koji namjeravaju iskušavati takve eksperimente. Od tog materijala sazdanoje ludilo. Pazite na to u radu s pacijentima. - LRH.

131

L. RON HUBBARD

Zlatno pravilo moglo bi se ovako preoblikovati: ako voliš bližnjega svoga, drži jezik za zubima dok je on u nesvijesti.

Postojanje emocije uočljivo je na dva područja: osobnom i području posebnih valencija. To se može razložiti u smislu razmišljanja u istovjetnostima. Kada je čovjek u "nesvijesti", prisutni bijes dat će mu engram tona 1: sadržavat će bijes. Apatija izražena u blizini čovjeka u "nesvijesti" dat će mu engram tona 0, a radost, koja za vrijeme engrama nije vrlo aberativna, dat će engram tona 4. I tako dalje. Drugim riječima, emocije ljudi prisutnih oko osobe u "nesvijesti" saopćene su osobi kao dio njezina engrama. Svako raspoloženje može se prenijeti na taj način.

Tijekom dramatiziranja engrama, aberirana osoba uvijek uzima pobjedničku valenciju koja, naravno, nije njezina. Ako je prisutna samo jedna osoba i ona govori apatično, apatija je tonska vrijednost engrama. Kada je engram apatije restimuliran, osoba je, osim ako ne želi biti ozbiljno povrijeđena, apatična i taj ton, najbliži smrti, za nju je najopasniji. Emocija bijesa prenesena "nesvjesnoj" osobi daje joj engram bijesa koji može dramatizirati. To je za društvo najštetnije. Samo malo neprijateljski ton prisutan oko osobe u "nesvijesti", dat će joj engram neizraženog neprijateljstva (prikriveno neprijateljstvo). S dvije prisutne osobe, od kojih je svaka različitog raspoloženja, osoba u "nesvijesti" prima engram s dvije valencije različite od njezine. Kada se to dogodi, ona će najprije dramatizirati pobjedničku valenciju s njezinim raspoloženjem i ako ju je prisiljena napustiti, dramatizirat će drugu valenciju s njoj pripadajućim raspoloženjem. Odvede li je to u kronični engram, osoba će poludjeti.

Ovdje ne želimo reći da osoba koristi ili dramatizira jedino one engrame koji sadrže suosjećanje. To je veoma daleko od istine. Engram suosjećanja uzrokovat će kroničnu psihosomatsku bolest. Osoba može dramatizirati svaki svoj restimulirani engram.

Emocija je dakle komunikacija i osobno stanje. Stanična razina procjenjivanja situacije ovisi o bilo kojem drugom prisutnom analizatoru pa čak i ako je on potpuno neprijateljski raspoložen prema toj osobi. U nedostatku takve procjene, osoba će na trenutak preuzeti svoj vlastiti ton.

Postoji i drugo stanje emocije koje je izuzetno važno i korisno za

132

EMOCIJE I DINAMIKE

terapeuta jer je to prvo s čim će se pri otvaranju slučaja morati baviti. Ovdje nam nije namjera početi raspravu o terapiji, nego samo opisati nužan dio emocije.

Veliki gubitak i druge brze, žestoke, supresivne akcije zatvaraju emociju u engram. Gubitak sam po sebi može biti šok koji smanjuje analičku snagu i - engram je primljen. Ako je riječ o gubitku suosjećajne osobe o kojoj je ovisio, čovjeku će se činiti kao da mu se sama smrt prikrada. Kada se dogodi takav supresivni učinak, to je poput jake čelične opruge stisnute u engram. Njezino oslobađanje odvija se sa silnom navalom emocija (ako je to oslobađanje uistinu emocija, jer ne znamo kako to drukčije nazvati).

Životna snaga u tim trenucima očito postaje blokirana. Mogu postojati goleme količine dostupne životne snage, no ona djelomice biva potisnuta u engram gubitka. Nakon toga, čini se kako osoba ne posjeduje toliko mnogo raspoložive vitalnosti kao prije. To ne mora biti emocija, to može biti i sama životna snaga. Tada, kao u čahuri, um ispod toga ima veliku količinu patnje ili očaja. Sto je više tih začahurenih naboja, to su emocije sputanije. To se može dogoditi na temelju potiskivanja do točke od koje više nema brzog uspona. Ništa u budućnosti osobe ne upućuje na to da će je podići do bilo koje od razina nalik onima koje je zauzimala u prošlosti.

Kako čovjek stari, sjaj i živopisnost djetinjstva nestaju. Ali, u svemu je tome neobično što ta očaranost, ljepota i senzibilnost prema životu nisu nestali. Oni su začahureni. Jedno od najupečatljivijih iskustava koje će Qear tijekom terapije otkriti je ponovno divljenje ljepoti svijeta.

Kako ljudi stare i udaljuju se od djetinjstva, trpe gubitak za gubitkom i svaki im oduzima dodatni "komadić" od te vrijednosti, koja uistinu može biti i sama životna snaga. Zatvorena unutar njih ta im je snaga uskraćena i zapravo djeluje protiv njih.

Samo to emocionalno začahurivanje može, primjerice, razdijeliti um multivalentne osobe, kao i one koja ne može vidjeti ili čuti svoju prošlost. Analitički um, pod utjecajem reaktivne banke, razdvaja se i dijeli sa svakim sljedećim gubitkom, sve dok više nema nijednog slobodnog toka. Čovjek tada umire.

Tako možemo reći da je emocija, ili ono što se nazivalo emocijom,

133

L. RON HUBBARD

uistinu dvosložna: prvo, postoji endokrini sustav kojim upravlja bilo analitički um u gornjim dvjema zonama, bilo reaktivni um u donjim dvjema zonama - on donosi emocionalne odgovore straha, entuzijazma, apatije itd; drugo, tu bi bila i sama životna snaga koju razdjeljuju engrami, utiskivajući je malo po malo unutar reaktivne banke.

Možda bi se mogla oblikovati terapija kojom bi se otkrivajući samo te različite naboje životne snage moglo postići stanje potpunog Cleara. Na žalost, takva terapija do danas nije otkrivena.

U emociji je neobično to što se tako često temelji na riječima iz engrama. Ako engram kaže "ja se bojim", aberirana osoba se boji. Ako engram kaže "ja sam miran", aberirana osoba mora biti "mirna", makar joj ostali engrami izazivali cvokotanje i treskavicu.

Problem emocije kao endokrine ravnoteže i životne snage dodatno je zapetljan time što je tjelesna bol u engramu često zamijenjena određenom emocijom imenovanom u engramu. Engram, na primjer, verbalnim sadržajem može reći da je osoba "seksualno uzbuđena". Kao bolan sadržaj osjećat će bol u nogama, a kao stvaran emocionalni sadržaj (valencija koja kaže "ja sam seksualno uzbuđen") ljutnju. To je složen slučaj za aberiranu osobu koja to dramatizira. Kada je "seksualno uzbuđena" - o značenju toga ima samo ideju u jezičnome smislu - ona je također ljuta i bole je noge. To je u mnogim slučajevima zapravo vrlo zabavno i dovodi do standardnih viceva o bolnicama od kojih svi počinju sa: "Znaš, osjećam se baš kao i svi drugi."

Dijanetičari, otkrivši da ljudi procjenjuju emocije, vjerovanja, inteligenciju i somatike temeljem riječi iz svojih vlastitih engramskih reakcija, uživaju u otkrivanju novih koncepata "emocija". "Znaš već kako se ljudi osjećaju kada su sretni. Uši im gore." "Kad sam sretan osjećam se isto kao i svi drugi, bole me oči i noge." "Naravno da znam kako se ljudi osjećaju kada su sretni, cijelim ih tijelom prolaze žmarci." "Pitam se kako ljudi podnose strasti, kad od toga tako boli nos." "Naravno da znam kako se ljudi osjećaju kad su uzbuđeni, moraju ići na zahod."

Vjerojatno svaka osoba na Zemlji za svako emocionalno stanje ima svoju posebnu definiciju u obliku engramskih zapovijedi. Zapovijed plus somatici i osjetila čine ono što ljudi nazivaju "emocionalno stanje".

Zapravo, taj bi se problem trebao definirati u terminima Cleara koji

134

E M O C I J E I DINAMIKE

može funkcionirati bez engramskih zapovijedi iz reaktivnoga uma. Tako definiran, taj se problem dijeli na endokrini sustav i promjenjivu razinu životne snage slobodne da se ponovno digne protiv supresora.

Treba dodati da smijeh, izrijekom govoreći, nije emocija, nego osobođanje emocije. Stari su Talijani imali izrazito jasnu predodžbu, koju oslikavaju njihove narodne priče, da smijeh ima terapeutsku vrijednost. Jedino što su njihove narodne priče smatrale mentalnom bolešću je melankolija,8 a smijeh je za nju bio jedini lijek. Dijanetika se uvelike bavi smijehom. Pacijenti u terapiji mijenjaju reakciju smijeha od hihotanja do grohota. Može se očekivati da svaM engram koji se stvarno oslobađa, počinje negdje između suza i dosade, a završava smijehom Sto je ton engrama pri prvome kontaktu bliži suzama, to je sigurnije da će se nakon oslobođanja pojaviti smijeh.

Postoji točka u terapiji, koju preclear često dosegne, u kojoj mu se cijeli njegov život čini povodom za salve smijeha. To ne znači da je on Clear, nego da je veliki dio začahurenog naboja oslobođen Preclear se gotovo dva dana bez prestanka smijao. Hebefrenija9 nije isto što i taj smijeh, jer preclear, nakon spoznaje mračnog aspekta i karaktera njegovih prošlih strahova i užasa, osjeća iskreno olakšanje.

Smijeh u terapiji ima točno određenu ulogu. Prilično je zabavno vidjeti precleara koji se odjednom s velikim emocionalnim nabojem oslobađa engrama koji ga je proganjao. Situacija, ma koliko strašna bila, nakon što se oslobodi u svim svojim aspektima postaje razlogom velikoga smijeha. S padom preclearova zanimanja za tu situaciju smijeh iščezava i može se reći da je, vezano uz to, "u tonu 3".

Smijeh je zasigurno pokazatelj oslobađanja bolnih emocija*.

8 melankolija: sumorno stanje uma, posebno kada je uobičajeno ili dugotrajno; depresija. 9 hebefrenija: (psihijatrija) oblik aberacije koji karakterizira djetinjasto ili luckasto ponašanje. "Cijela tonska skala i njezina upotreba u predviđanju ponašanja drugih kao pomoć pri auditiranju izložena je u knjizi Znanost o opstanku, L. Ron Hubbarda.

135

SEDMO POGLAVLJE

PRENATALNO1

ISKUSTVO I ROĐENJE

N-JL ^ ije prošlo ni stotinu godina kako su starice mudro govorile o "prenatalnom utjecaju" i kako je žena "obilježila" svoje dijete. Mnoge takve intuitivne misli zapravo su utemeljene na podacima dobivenim promatranjem. Može se primijetiti da je izvanbračno dijete često nesretno stvorenje (u društvu koje poprijeko gleda na takvo ponašanje). Te su se dogme održale u narodu popriličan broj tisućljeća. Samo zato što su se održale ne znači da su istinite, ali poslužit će kao izvrstan početak poglavlju o prenatalnom iskustvu i rođenju.

Dijanetika ne bi bila znanost o umu kad bi djelovala na maglovitim teorijama starica ili mistika koji vjeruju da su "djetinje obmane" sposobne aberirati dijete. No, nijedna takva teorija nije otkrila točnu ulogu koju prenatalno iskustvo i rođenje igraju u aberaciji i psihosomatskim bolestima.

Nakon što je postulirana osnovna dijanetička filozofija, proučavane su mnoge škole mentalnoga liječenja, od Eskulapove pa sve do modernih hipnotizera. Sakupljeno je mnogo podataka, napravljeno mnogo eksperimenata. Formulirane su osnove o engramima i otkriveno je da u trenucima "nesvjesnosti" uistinu dolazi do zapisivanja. Tada je teorija počela predviđati nove, do tada neuočene pojave.

prenatalan: koji postoji ili se dogodio prije rođenja.

137

L. RON HUBBARP

Posljednjih godina prakticira se metoda zvana "narkosinteza"1. Ona je, zapravo, bila ogranak "hipnoanalize"2 i "duboke analize"3. Ona nije stvarala Clearove, pa čak niti dovodila do olakšanja u većini slučajeva. Ipak, otkriveno je da je sama po sebi aberativni čimbenik. Sam uzrok aberacija, ako se znanstveno prouči, uspješno može voditi do onoga što ih uklanja. Tako je proučena narkosinteza. Ispitano je nekoliko slučajeva na kojima je ona i primijenjena. Neki od njih su od narkosinteze doživjeli olakšanje. Ostalima je postalo znatno lošije.

Radeći s hipnoanalizom otkriveno je da tehnika može varirati sve dok zaista uklanja aberativni naboj sadržan u lockovima. U tretiranju šizofreničara narkosintezom utvrđeno je da lockovi (razdoblja mentalne patnje koja ne uključuju tjelesnu bol ili "nesvjesnost?') ponekad iziđu na vidjelo (razriješe se), a ponekad ne.

Narkosinteza je zamršen naziv za vrlo star proces poprilično poznat u Grčkoj i Indiji. To je hipnoza drogom Njome se uglavnom služe praktičari koji ne poznaju hipnozu ili se primjenjuje na pacijentima koji ne podliježu uobičajenoj hipnozi. Pacijentu se intravenozno daje injekcija natrij penthotala i zamoli ga se da broji unatrag. On ubrzo prestaje brojati i tada se prekida davanje injekcije. Sada je u stanju "dubokoga sna". Činjenica da to nije san čini se da je promakla i narkosintetičarima i hipnotizerima. To zapravo na svijest osobe djeluje kao depresiv, tako da se jedinice pažnje, koje preostaju iza zavjese njegove reaktivne banke, mogu izravno dosegnuti. One se nalaze odmah uz standardnu banku. Zaobilazni sklopovi (demonski sklopovi) koji leže između standardnih banaka i "ja" i sami su zaobiđeni. Drugim riječima, izložen je dio analitičkoga uma koji nije aberiran. On nije izuzetno snažan niti inteligentan, ali njegova prednost je u tome što je smješten čvrsto uz standardne banke. To je bazična osobnost.4 Namjera, svrha i ustrajnost tih nekoliko jedinica

1 narkosinteza: metoda izazivanja sna drogama i navođenja pacijenta da iznese svoje sakrivene misli. 2 hipnoanaliza: (psihoanaliza) upotreba hipnoze ili hipnotičkih droga u kombinaciji s psihoanalitičkim tehnikama. 3 duboka analiza: dubinska terapija: oblik psihoterapije koji pokušava doprijeti do nesvjesnih konflikata da bi riješio probleme u ponašanju. 4 bazična osobnost: osoba sama. Bazična osoba nije skrivena nepoznanica niti netko drugi, nego intenzitet svega onoga stoje najbolje i najsposobnije u osobi.

138

PRENATALNO ISKUSTVO I ROĐENJE

pažnje imaju istu kvalitetu i smjer kao što bi imao cijeli analitički um kada bi osoba bila Clear. Jedinice pažnje čine vrlo istančanu kooperativnu skupinu i vrlo su korisne jer bazična osobnost ima sva sjećanja - sonično, audio, taktilno, miris, bol itd Ima pristup svemu što se nalazi u bankama - svakom trenutku svakog opažaj a ili razmišljanja tijekom života. Te kvalitete bazične osobnosti vrlo slabo su opisane u hipnozi i dvojbeno je, čak i ako je bilo općepoznato, je li sonik bio dio sustava sjećanja otkrivenog dubokom hipnozom ili hipnozom drogom nazvanom narkosinteza.

Istraživanja o bazičnoj osobnosti multivalentne osobe sa slabom memorijom, lošim sjećanjem i oskudnom imaginacijom, otkrila su podatak da je BO (jedinice pažnje zvane bazična osobnost) sposobnija selektirati podatke nego AO (aberirana osobnost, uočljiva kod budne osobe). Nadalje, otkriveno je da AO uglavnom posjeduje bolju sposobnost vraćanja kroz vrijeme nego BO, no kada je AO stigla do najranijeg trenutka u prošlosti tamo više nije imala sposobnost sjećanja. Ali, ako se AO vratila i uspostavila slab kontakt s događajem, uz korištenje hipnoze drogom ili standardne hipnoze dok je osoba u sadašnjemu vremenu (ne više vraćena), to bi BO-u omogućilo vraćanje. Hipnozom drogom rijetko se uspijevalo prodrijeti u vrlo rana razdoblja pacijentova života. No, koristeći snagu AO-a za vraćanje i potom BO-a za sjećanje, moguće je doprijeti do nekih vrlo ranih događaja. Taj je trik smišljen da nadvlada neke od teškoća koje su rezultate hipnoze drogom učinile relativno nesigurnima.

Zatim je otkriven još jedan čimbenik. Svim pacijentima tretiranim narkosintezom postalo je lošije svaki put kad bi praktičari zanemarili područja nesvjesnosti (jer "svatko zna" da "nesvjesna" osoba ništa ne bilježi). Kada je jedno od tih razdoblja "nesvjesnosti" ispitano -pomoću hipnoze drogom zvane narkosinteza - pacijentovo se stanje obično nije poboljšavalo, nego, naprotiv, pogoršavalo. Ispitujući malo više od ustaljenih praktičara, dijanetička su istraživanja ušla u neka od kasnih "nesvjesnih" životnih razdoblja i, uz mnogo rada, razotkrila ih.

Dakle, sve su hipnoze drogama, zvale se one narkosintezom ili posjetom boga Eskulapa, i dalje hipnoze. Bilo što rečeno

139

L. RON HUBBARD

hipnotiziranoj osobi ostaje kao pozitivna sugestija i te su sugestije jednostavno engrami s malo slabijim učinkom i kraćim trajanjem. Kada se koristi i droga, hipnoza se dodatno otežava činjenicom da su hipnotičke droge ipak otrovi. Tijelo tada ima stalni somatik (barem je imalo do otkrića dijanetike) združen sa sugestijom. Hipnotizam drogom uvijek stvara engram. Sve što praktičar kaže drogiranoj osobi, u određenoj mjeri postaje engramsko. Preslušavajući, tijekom dijanetičkih istraživanja, nepažljivo brbljanje praktičara zabilježeno u umovima pacijenata podvrgnutih hipnozi drogom, prvotno je pretpostavljeno da je nemar pri izgovaranju toliko aberativnih stvari odgovoran za neke od neuspjeha. Međutim, otkriveno je da je to istinito u veoma ograničenom smislu. Tada je ustanovljeno da razdoblja "nesvjesnosti", dosegnuta hipnozom drogama, ne nestaju čak ni nakon pacijentova višekratnog prepričavanja. Krivica za to svaljena je na "narkotičko" obilježje hipnoze.

Tada je upotrijebljena izravna hipnoza kako bi se dosegnula ta kasna razdoblja nesvjesnosti, koja i dalje nisu nestajala. Stoga je daljnja upotreba droga, kod pacijenata nepodložnih hipnozi, ocijenjena sigurnom. Tako je AO - BO alternativni trik ušao u upotrebu.

Pomoću hipnoze drogom, tamo gdje je to bilo nužno, i izravne hipnoze, tamo gdje je bilo moguće, otkriveno je da je šizofreničara (multivalentno aberiranu osobu) moguće navesti da dosegne vrlo rana razdoblja, u svakom pojedinom slučaju. Nadalje, otkriveno je da će i rano razdoblje "nesvjesnosti" često nestati. Istraživanje je urodilo znanstvenim aksiomom: što je razdoblje "nesvjesnosti" ranije, mogućnost da ono nestane je veća To je osnovni aksiom dijanetičke terapije.

Kod manično depresivnih osoba koje imaju sonično sjećanje, a s kojima se najviše radilo pomoću izravne hipnoze, otkriveno je da su one također slijedile to pravilo. No, najdramatičnije je bilo u slučaju multivalentno aberirane osobe. Kada se engram nije digao, sukobio se s arialitičkim umom dok je osoba bila budna, stvorivši promjene u njezinim psihozama i s njima donijevši psihosomatske bolesti.

To je razjasnilo zašto se multivalentno aberiranoj osobi, pod narkosintezom, pogoršalo stanje kad god bi neki praktičar "kliznuo"

140


preko kasnih životnih razdoblja "nesvjesnosti" (naravno, ne ulazeći u njih). Tada se pojavio problem primjene aksioma. Pretpostavljeno je da primarni engram na određeni način mora potiskivati kasnije engrame. To je, s obzirom na ostale podatke i postulate, bila potpuno logična pretpostavka. Sto je ranije osoba ušla u život multivalentne aberirane osobe, to je vjerojatnost da će ga umjetno restimulirati bila manja. Cesto bi potpuno nestao engram iz njezine druge ili treće godine života, što bi rezultiralo velikim olakšanjem.

Problem tog istraživanja bio je vrlo daleko od istovjetnog problema onih koji su, ne znajući za reaktivni um i "nesvjesnosti, samo pokušavali naći čimbenike prosuđivanja na racionalnoj razini ili događaje iz svakodnevnoga života kao aberativne čimbenike kod pacijenta.

Kada je engram dodirnut, vrlo je otporan, osobito nakon druge godine života. Nadalje, cijela reaktivna banka bila je duboko zakopana ispod maglovitih slojeva "nesvjesnosti" i k tome zaštićena mehanizmom analitičkoga uma koji je nastojao spriječiti dodir s boli ili bolnom emocijom. Reaktivna se banka štitila tijekom cijeloga istraživanja, no to je očito i bio odgovor. Problem je bio kako postići da se ona oslobodi, ako bi to uopće bilo moguće.

Nakon što je nekoliko multivalentnih osoba dovedeno do vrlo nelagodnog stanja, dosegnuta je nova razina nužnosti gdje se nešto moralo učiniti s problemom. Tu je postojala jedna svijetla točka, prije spomenuti aksiom. Most između ludila i zdravoga razuma morao je biti izgrađen, a u aksiomu se zamisao barem nazirala. Sto je prije osoba iskusila tu izmaglicu i bol, ti su se engrami činili laganijima.

A onda, jednoga dana, multivalentan pacijent pod utjecajem droga vratio se do trenutka svojega rođenja. Pretrpio je bol - to je s tom "sirovom" metodom bilo vrlo bolno jer dijanetika tada još nije bila dobro podmazan mehanizam - tumarao je kroz "nesvjesnost" tog razdoblja, borio se s liječnikom koji mu je pokušao ukapati tekućinu u oči i, općenito, odupirao se cijelom postupku. AO je prvi poslan dolje, a poslije je, pod utjecajem droga, BO uspostavio kontakt s događajem

Činilo se da je to veliki dan za dijanetika Nakon dvadeset prelazaka kroz rođenje pacijent je doživio povlačenje svih somatika,

141

L. RON HUBBARD

"nesvjesnosti" i aberativnoga sadržaja. Prije je imao astmu, a sve je upućivalo na to da je ona uzrokovana entuzijazmom liječnika koji ga je naglo potegnuo sa stola dok se prvi put borio za dah. Imao je i konjuktivitis. Uzrokovale su ga kapi za oči. A imao je i sinusitis. Njega su pak uzrokovali vatirani štapići za nos, koje je koristila zgodna medicinska sestra.

Obuzela ga je radost jer mu se činilo da je novi čovjek. Prvotna psihoza, da mu svi naređuju, je nestala. Njegova subjektivna realnost o tom događaju bila je intenzivna. Objektivna realnost nije bila važna, no majka mu je bila pri ruci i ta je realnost jednostavno ustanovljena njezinim vraćanjem, kroz terapiju, u vrijeme njegova rođenja. Oni o tome nisu detaljnije razgovarali. Njezin zapis te sekvence uspoređen je s njegovim, riječ po riječ, detalj po detalj, ime po ime. Da su čak i razgovarali o tome, mogućnost takve podudarnosti izvan dijanetičkih okolnosti bila je matematički nemoguća. Ona je, dok ga je rađala, bila "nesvjesna". Do tada je bila uvjerena da je taj događaj bio sasvim drukčiji. Podaci koje je dobila vraćanjem srušili su njezin "budan" opis kao kulu od karata. ' Želeći se uvjeriti kako to nije bila slučajnost (vrlo je, naime, loš

istraživač koji svoje zaključke temelji na jednom uzorku), dvije su manično depresivne osobe vraćene u vrijeme svojega rođenja i obje su u potpunosti prošle kroz to iskustvo. Ali, jedan od ta dva engrama rođenja nije nestao!

Postulirani aksiom opet je ušao u igru. Ako bi osoba mogla naći najraniji engram, ostali bi redom nestali. U tome je bila nada.

Manično depresivna osoba čiji engram rođenja nije nestao, vraćena je u razdoblje prije rođenja u nastojanju da se pronađe najraniji engram.

Strukturalne teorije, vjekovima lakovjerno održavane, pale su u vodu čim je, da bi se otkrio engram kao aberativna jedinica, raspršena magla "nesvjesnosti" i dotaknuta bol. Testovi su potkrijepili otkriće da su svi podaci, bila osoba budna, u snu ili "nesvjesna", od trenutka začeća pa nadalje uvijek negdje pohranjeni - u umu ili tijelu. "Teorijica" mijelinske ovojnice5 odbačena je u trenutku kada je

5 mijelinska ovojnica: masni sloj tkiva koji obavija živce.

142


opovrgnuta laboratorijskim istraživanjima koja su uključivala dosezanje rođenja. Ta teorija, prema kojoj um ne pohranjuje nikakve zapise dok živci nisu obavijeni, ovisi o teoretskom postulatu i nikada nije bila podvrgnuta znanstvenome istraživanju. N J e z m o egzistiranje isključivo ovisi o autoritetu - a "znanost' koja ovisi samo o autoritetu tek je dašak u vjetru istine, te stoga uopće nije znanost. Tvrdnja da bebe ne mogu pamtiti sve dok se ne uobliči mijelinska ovojnica istinita je, prema istraživanju, koliko i činjenica da je zavist na penisu6 uzrok ženske homoseksualnosti. Nijedna od tih teorija u praksi nije funkcionirala. Jer je beba, na kraju krajeva, građena od stanica i sada je, nakon mnogih istraživanja, dokazano kako stanica a ne organ pohranjuje engram.

Stoga nije bilo zapreke da se prije rođenja potraži ono što je dijanetika počela zvati basic-basic (prvi engram prvog engramskog lanca). Tako je dosegnut najraniji engram.

Nadalje je otkriveno da većina djetetovih zapisa u maternici nije engramska. Neko se vrijeme mislilo kako dijete u maternici pohranjuje podatke prema pretpostavci o "proširenom sluhu", pri čemu sluh u prisustvu opasnosti, i naročito za vrijeme "nesvjesnosti", postaje istančan. No, prvo istraživanje otkrilo je da je prenatalne engrame najlakše dosegnuti kada sadrže veliku količinu boli. Dokazano je da bol pohranjuju stanice a ne osoba, a reaktivna se engramska banka sastoji samo od stanica.

Obraćanje prirodi, radije nego autoritetu, važna je građevna jedinica moderne znanosti. Dokle je god Galen7 predstavljao autoritet za problematiku krvi, nikome osim "luđaka" poput Da Vrncia, Shakespearea8 i Williama Harveva9 nije palo na pamet provesti istraživanje kojim bi se otkrila stvarna funkcija krvi! Sve dok je

6 zavist zbog penisa: (psihoanaliza) potisnuta ženska žudnja za posjedovanjem penisa. 1 Galen: (oko 130-200. g.) grčki liječnik čiji su radovi stoljećima predstavljali standarde anatomije i fiziologije. Iako je Galen dobro opisao neke od različitih dijelova ljudskoga tijela i njihove funkcije, njegova su promatranja i zaključci o cirkulaciji krvi bili daleko od ispravnih. 8 Shakespeare: William Shakespeare (1564-1616.), engleski pjesnik i dramaturg iz vladavine kraljice Elizabete I. (1558-1603.), najpoznatiji autor u engleskoj književnosti. 9 VVilliam Harvev: (1578-1657.), engleski kječnik i anatom, pronalazač načina funkcioniranja cirkulacije krvi.

143

L. RON HUBBARD

Aristotel10 važio za sveopći autoritet, vladao je mračni srednji vijek. Napredak dolazi postavljanjem slobodoumnih pitanja o prirodi, a ne citiranjem zastarjelih radova i razmišljanja. Tvrdnja da su dojučerašnji mentori11 bili bolje informirani od današnjih je pribjegavanje presedanu12. To je tvrdnja koja blijedi pred istinom da se znanje sastoji od prošlih iskustava, kojeg mi, sasvim sigurno, imamo više negoli najbolje informirani dojučerašnji mentor.

Budući da je dijanetika utemeljena na filozofiji koja stanicu koristi kao osnovnu građevnu jedinicu, činjenica da stanice pohranjuju engrame nije bila toliko iznenađujuća. Engram nije memorija, on je stanični trag zapisa utisnut duboko u samu tjelesnu strukturu.

Iskustvo za koje su same stanice sposobne već je bilo provjereno. Utvrđeno je da se jednostanični organizam ne dijeli samo kao supstanca, nego, kao što kalup daje mnoge odljevke, tako i on svom sljedećem naraštaju predaje i svoje ukupno iskustvo. Iz toga proizlazi osnovna odrednica jednostanicnih organizama: oni opstoje na principu istovjetnosti. Svaki je sam sebi predak. Stanica A dijeli se na prvi naraštaj, taj je naraštaj isto stanica A, drugi naraštaj, druga dioba, stvara jedinku koja je i dalje stanica A Nemajući potrebe za takvim napornim postupcima kao što su izgrađivanje, rođenje i rast prije reprodukcije, jednostanični se organizam jednostavno dijeli. I za sve što je naučio može se postulirati da će biti sadržano u novome naraštaju. Početna stanica A umire, ali kroz njezine je naraštaje i posljednji izdanak još uvijek stanica A Čovjekovo vjerovanje da će živjeti preko svojega potomstva vjerojatno proizlazi iz stanične istovjetnosti pri razmnožavanju. Sljedeća zanimljiva mogućnost leži u činjenici da u embriju13, zigoti, čak postoje neuroni koji se sami ne dijele ali su nalik organizmu (njihova osnovna građevna jedinka može biti virus).

Ipak, kao učenje o djelovanju znanosti o umu, dijanetika ne treba niti jedan postulat vezan uz strukturu. Ono što je jedino bitno je funkcionira li činjenica ili ne. Ako funkcionira i ako je primjenjiva,

10 Aristotel: (384-322. pr.n.e.), grčki filozof poznat po djelima o logici, etici, politici itd. 11 mentori: mudri učitelji ili savjetnici od povjerenja. 12 presedan: slučaj koji služi kao primjer ili opravdanje za kasnije slučajeve. 13 embrij: rano ili nerazvijeno stanje nečega.

144


znanstvena je. Prenatalni engram znanstvena je činjenica, koja, ispitana i provjerena u objektivnoj realnosti, još uvijek čvrsto stoji. A u subjektivnoj realnosti samo prihvaćanje prenatalnoga engramakao činjenice koja funkcionira omogućuje postizanje stanja Cleara.

Na kraju ispitivanja na skupini od dvjesto sedamdeset Clearova, kao i onih kojima je olakšano stanje, pristupilo se istraživanju na malim skupinama od po pet slučajeva kako bi se nesporazumi konačno riješili. U tih pet slučajeva bilo je zabranjeno pristupanje bilo čemu u vremenu prije rođenja. Tretirani su svime što su dijanetičari, hipnotičari i ostali terapeuti mogli ponuditi, no niti u jednom slučaju nije se postiglo stanje Cleara. To je isključilo "osobnost hipnotizera", "sugestiju" ili "vjeru" kao dijanetičke čimbenike. Tih pet slučajeva nikada nije bilo upoznato s prenatalnim engramima. Svaki od njih pošao je prema njima, ali je u tome spriječen bez objašnjenja da engrami postoje i u tako ranom razdoblju. U tih je pet slučajeva stanje psihosomatskih bolesti do određene mjere ublaženo, ali ne i potpuno izliječeno. Aberacije su ostale, samo su malo promijenjene. Oni su bili krajnje razočarani jer su svi čuli nešto o "čudima koje dijanetika može učiniti". Prije njih u svih onih 270 slučajeva s kojima se radilo dosegnuti su prenatalani engrami i svi ti slučajevi postali su Clear ili im je olakšano stanje, ovisno o dijanetičarevu izboru i raspoloživom vremenu. Svaka od osoba kojoj je stanje olakšano s prosječno 100 dodatnih sati terapije mogla je postati Clear. Ukratko, u nasumce odabranim slučajevima — kao i u izabranim slučajevima gdje su u stvaranje Cleara bile uključene barem dvije od svake klasifikacije neuroza i psihoza - kada su prenatalni engrami i rođenje uzeti u obzir i upotrijebljeni u terapiji, došlo je do rezultata. Kada ti čimbenici nisu uzeti u obzir, rezultati nisu bili nimalo bolji od najvećih uspjeha prošlih škola—što za znanost o umu nije niti približno dobro.

Dijaneticd je "prebačena loptica" preriatalnih engrama i engrama rođenja kao činjenica koja je sama po sebi razumljiva. . To što su prošle škole previđale te engrame i bezuspješno prelazile preko prenatalnog područja, ne znači da se prenatalni engrami nisu mogli pronaći. Jednako tako, nisu uspjele otkriti veliku vrijednost prenatalnog iskustva, kad bi ga uopće i uzele u obzir. Problem je malo

145

L. RON HUBBARD

složeniji: teškoća leži u pronalaženju reaktivne banke zatvorene "nesvjesnošću" koja nikada prije nije bila hotimično dokučena kao "nesvjesnost". Pronalazak te reaktivne banke vodio je do otkrića prenatalnih engrama koji se znatno razlikuju od "prenatalne memorije".

Nakon što je u nekoliko slučajeva ispitana objektivna i subjektivna realnost, dijanetika je bila prisiljena, ako je željela Cleara, prihvatiti činjenicu da stanice fetusa14 imaju sposobnost bilježenja. Još nekoliko slučajeva i malo više iskustva iznijelo je na vidjelo da i stanice embrija15 bilježe. Odjednom je otkriveno da bilježenje počinje u stanicama zigote - što znači, začećem. Činjenica da se tijelo sjeća začeća, što je aktivnost visoke razine opstanka, nema mnogo veze s engramima. Većina dosadašnjih pacijenata, prije ili poslije, zaprepastila se otkrivajući sebe kako kanalom plivaju prema gore ih čekaju na spajanje. Zapis postoji. Od prepirke s preclearom može h se sjetiti sebe kao sperme nema neke koristi, bio taj slučaj engramski ih ne. To treba spomenuti jer će svaki dijanetičar na to naići.

Tko je god pretpostavio da ljudi teže "povratku u maternicu", malo bi pomnije trebao istražiti tamošnji život. Čak bi i loš znanstvenik trebao barem pokušati otkriti može li se itko toga sjetiti, prije negoh izjavi da sjećanje na to postoji. Rečeno pjesnički, ako ne i znanstveno, život u maternici baš ne nalikuje raju. Stvarnost nam otkriva da nerođeno dijete ima tek malo više prostora od tri čovjeka i konja zajedno u telefonskoj govornici. Maternica je vlažna, neudobna i nezaštićena.

Mama kiše, beba pada u "nesvijest'. Mama nepažnjom okrzne stol i beba dobiva udarac u glavu. Mama ima konstipaciju i, zbog mučnog naprezanja, gnječi bebu. Tati se probude strasti, a beba ima osjećaj kao da je u uključenoj perilici rublja. Mama postaje histerična, beba dobiva engram. Tata udara mamu, beba dobiva engram. Braco skoči u mamino krilo, beba dobiva engram. I tako to ide.

Normalni ljudi imaju mnogo prenatalnih engrama. Mogu ih imati više od dvije stotine. I svaki je aberativan. Svaki sadrži bol i

14 fetus: kod čovjeka, potomak u maternici od kraja trećeg mjeseca trudnoće do rođenja. ls embrij: dijete u maternici prvih osam tjedana svoga razvoja.

146


"nesvjesnost". Engrami iz stadija zigote potencijalno su najaberativniji, bivajući u

potpunosti reaktivni. Iz stadija embrija intenzivno su aberativni. A oni iz razdoblja fetusa, sami su po sebi dovoljni da otpreme ljude u ludnicu.

Zigota, embrij, fetus, dojenče, dijete, odrastao čovjek - sve je to ista osoba. Smatralo se da vrijeme liječi sve. To se može svrstati medu "općepoznate" izreke. . Na svjesnoj razini to može biti istina, ali na reaktivnoj vrijeme ne predstavlja ništa. Bez obzira na to kada je primljen, engram je onoliko snažan koliko je restimuhran.

Mehanizam engrama ima jednu zanimljivu osobinu. Engram se ne rasuđuje i ne analizira, niti ima ikakvo značenje sve dok se ne uključi. Prije nego što progovori, dijete može imati restimulirani engram, ah on je morao biti uključen na temelju djetetovih analitičkih podataka.

Reaktivni um krade značenje od analitičkoga uma. Engram je, sve dok nije uključen, samo zapis velikog broja valnih duljina koje takvom restimulacijom počinju utjecati na analitički um. Moguće je da engram nikada nije posjedovao nešto razumno ih imao neko značenje, nego svoje valove, kao nerazumnosti, samo gura naprijed u tijelo i analizator, koji im putem svojih mehanizama daju značenje. Drugim riječima, engram nije svjesni zapis koji sadrži značenje. On je tek niz utisaka kakve bi igla mogla ostaviti u vosku. Ti utisci nemaju utjecaja na tijelo sve dok se engram ne uključi, a tada se javljaju aberacije i psihosomatske bolesti.

Stoga je razumljivo da dijete prije rođenja nema ni približnu ideju o značenju izgovorenih riječi. Razvijajući se u organizam, ono uči kako određene stvari mogu značiti određene opasnosti. No, to se događa usporedo s pohranjivanjem podataka. Um se, više ili manje, u cijelosti mora oblikovati prije nego što engram može utjecati na analitičku razinu.

Nerođeno dijete, naravno, može iskusiti užas. Kada roditelji ih liječnik koji obavlja pobačaj navale na njega i izbodu ga, ono upoznaje strah i bol.

No, nerođeno dijete, s obzirom na situaciji u kojoj se nalazi, ipak ima stanovitu prednost.. Okruženo plodnom vodom, u prehrani ovisno

147

L. RON HUBBARD

o majcd, bivajući u procesu rasta i lakoća kojom se tjelesno preobražava dijete može (a to i čini) ispraviti golemi broj oštećenja. Regenerativne mogućnosti ljudskoga tijela najveće su u razdoblju prije rođenja. Nerođeno dijete s lakoćom može popraviti oštećenje koje bi doživotno osakatilo dojenče ili ubilo odrasloga čovjeka. Nije da to oštećenje ne stvara engram - sigurno ga stvara, zajedno sa svim podacima, govorom i emocijom - no, stvar je u tome što ga ono ne može tako lako ubiti.

Zašto ljudi pokušavaju pobaciti djecu, problem je čiji odgovor leži samo u aberaciji, jer vrlo je teško pobaciti dijete. Zapravo je pri pokušaju pobačaja sama majka u većoj životnoj opasnosti nego dijete, bez obzira na korištenu metodu.

Društvo koje seks potiskuje kao zlo i koje je tako aberirano da će svaki njegov član pokušati pobačaj, društvo je koje samo sebe osuđuje na stalni porast ludila. Stoga, znanstvena je činjenica da su pokušaji pobačaja najjači aberativni čimbenici. Dijete nad kojim je pokušan pobačaj osuđeno je na život s ubojicama, koje ono reaktivno prepoznaje kao ubojice, tijekom svoje cijele krhke i bespomoćne mladosti! Ono stvara nerazumnu sklonost prema djedu i baki, sa strahom reagira na sva kažnjavanja, podložno je pobolijevanju i dugo pati. Nema zajamčene metode pobačaja. Za sprječavanje populacijskoga rasta koristite kontracepciju, a ne pletaču iglu ili irigatorsku vrećicu.16 Jednom kada je dijete začeto - bez obzira na "sramotnost" okolnosti, običaje ili zaradu - taj muškarac ili žena, koji pokušaju pobaciti nerođeno dijete, pokušavaju ubojstvo koje će rijetko uspjeti, te tako polažu temelje boležljivu i tužnom djetinjstvu. Svatko tko pokuša pobačaj čini zlodjelo protiv cijeloga društva i budućnosti. Bilo kojega suca ih liječnika koji preporučuju pobačaj smjesta bi trebalo udaljiti s dužnosti, bez obzira na njegove "razloge".

Ako osoba zna da je pokušala izvršiti takav zločin nad djetetom, a nije uspjela u tome, kad se dijete rodi trebala bi učiniti sve što je u njezinoj moći da ono postane dear, u što kraćem roku, nakon osme

16 irigatorska vrećica: mala šprica, s odjeljivim mlaznicama za upravljanje irigatorom: mlaz ili tok vode, ponekad s rastopljenim lijekom ili sredstvom za pročišćavanje, primjenjuje se na dio tijela, organ ili šupljinu (kao stoje vagina) u medicinske ili higijenske svrhe.

148


godine života. U međuvremenu bi prema djetetu trebala dostojanstveno postupati uz svu moguću ljubaznost, kako bi engram ostao izvan restimulacdje. U suprotnom ćete dijete možda trebati poslati u ustanovu za umobolne.

Toliko mnogo navodno slaboumne djece zapravo su slučajevi pokušaja pobačaja, i njihovi ih engrami zbog straha ih regresivne paralize stavljaju u poziciju bespomoćnosti, te im naređuju da ne rastu, nego da zauvijek ostanu tamo gdje jesu.

No ipak, milijarde koje Amerika godišnje troši na ustanove za umobolne i zatvore za kriminalce zapravo su potrošene poglavito zbog pokušaja pobačaja neke seksualno blokirane majke kojoj su djeca kletva, a ne Božji blagoslov.

Antipatija prema djeci upućuje na blokadu druge dinamike. Fiziološki pregled svakoga s takvom blokadom pokazat će tjelesni poremećaj genitalija ih žlijezda. Dijanetička terapija razotkrit će pokušaj pobačaja ih podjednako strašan događaj iz prenatalnog razdoblja i osobu učiniti (Uearom.

Slučaj djeteta koje, dok ovo čitate, još nije rođeno a nad kojim je pokušan pobačaj, nije beznadan. Ako se, nakon rođenja, prema njemu dostojno odnosite, i ako nije restimulirano prisustvom u svađama, dijete će narasti i ojačati do osme godine, a onda ga se može učiniti Clearom. I tada će, kad sazna istinu, vjerojatno biti prilično zaprepašteno. No, zaprepaštenost i antagonizam uključeni u to, nestat će kada postane dear, a njegova ljubav prema roditeljima bit će veća nego ikada.

Sve su to znanstvene činjenice, ispitane, provjerene i ponovno ispitane. S njima se može stvoriti Clear o kojemu ovisi budućnost naše rase.

149

OSMO POGLAVLJE

ŠIRENJE ABERACIJA

- U o l e s t je zarazna. Bakterije, prenoseći se od jedne do druge osobe, zaraze cijelo društvo, nikoga ne štedeći, sve dok ih se ne zaustavi sulfonamidima1 ili penicilinom.2

Aberacije su zarazne. Kao i bakterije, ne štede nikoga, prenose se od osobe na osobu, od roditelja na dijete, sve dok ih ne zaustavi dijanetika.

Ljudi su nekada vjerovali da je ludilo genetski predodređeno jer se moglo uočiti kako su djeca aberiranih roditelja često i sama aberirana. Genetski uzrokovano ludilo postoji, no ograničeno je na slučajeve s uistinu manjkavim umnim sposobnostima. Toj kategoriji pripada vrlo mali postotak ludila, koje se manifestira mentalnom tupošću ih nemogućnošću koordinacije - osim toga, ti slučajevi nemaju nikakve aberativne odrednice (takvi ljudi primaju engrame koji samo kompliciraju njihove slučajeve).

Načelo širenja aberacije previše je jednostavno da bi se o njemu ovdje naširoko raspravljalo. U dijanetici saznajemo da jedino trenuci "nesvjesnosti", dulji ih kraći, phći ih dublji, mogu sadržavati engrame. Kad se osoba "onesvijesti", ljudi oko nje, manje ili više, reagiraju prema zapovijedi svojih engrama. "Nesvjesnost?' je, zapravo, vrlo često uzrokovana nečijim dramatiziranjem. Cleara, tako, može onesvijestiti aberirana osoba, čije će dramatizacije u njega ući kao engram.

To su vrlo jednostavni mehanizmi. Ljudi pod stresom, ako su aberirani, dramatiziraju engrame. Takve dramatizacije za posljedicu mogu imati povredu druge osobe i učiniti je manje ih više "nesvjesnom". Nesvjesna osoba tada dramatizaciju prima kao engram.

To nije jedini način prenošenja aberacija. Ljudi na operacijskim stolovima, pod anestezijom, podložni su manje ih više aberativnom

1 sulfonamid: bilo koja iz skupine kemijskih mješavina s antibakterijskim svojstvima. 2 penicilin: vrlo snažan hjek za uništavanje bakterija.

151

razgovoru nazočnih. Taj razgovor u "nesvjesnu" osobu ulazi kao engram. Slično tome, na mjestu nesreće, hitnost kojom je obilježeno takvo iskustvo ljude može potaknuti na dramatizacije i, ako je osoba zbog nesreće u "nesvijesti", dobit će engram.

Aberirani roditelji sigurno će engramima zaraziti svoje dijete. Poput prenošenja bakterija, jednako je sigurno da qe otac i majka, dramatizirajući svoje vlastite engrame u blizini bolesne ili povrijeđene djece, prenijeti te engrame na njih. To ne znači da se cjelokupna reaktivna banka djeteta sastoji isključivo od roditeljskih engrama jer postoje mnogi strani utjecaji izvan doma koji mogu prodrijeti u dijete kada je ono u "nesvijesti". To ne znači niti da će dijete na iste engrame reagirati kao bilo koji od roditelja jer, napokon, dijete je osoba s urođenom osobnošću, snagom izbora i drukčijim iskustvenim obrascem. No, to znači da je sasvim sigurno da će aberirani roditelji na određeni način aberirati svoju djecu.

Pogrešna shvaćanja i oskudni podaci u društvenoj kulturi postaju engrami jer nije baš sve ponašanje oko "nesvjesne" osobe dramatizacija. Ako bi neko društvo vjerovalo da jedenje ribe uzrokuje lepru,3 prilično je sigurno da bi taj lažni podatak našao svoj put do engrama i da bi se prije ili kasnije kod nekoga, nakon što bi pojeo ribu, razvila bolest nalik lepri.

Primitivna društva, postajući često žrtvama surovih životnih okolnosti, imaju mnogo više prilika za ozljede od civiliziranih društava. Nadalje, takva primitivna društva vrve pogrešnim podacima. Uz to, njihovo je prakticiranje medicine i mentalnog liječenja samo po sebi na vrlo aberativnoj razini. Broj engrama pripadnika naroda Zulu4 bio bi zaprepaštavajući. Maknemo li ga iz njegove restimulirajuće okoline i naučimo govoriti engleski, izbjeći će kazni većine svojih reaktivnih podataka. No, u svojoj prirodnoj okolini, pripadnik Zulua s druge je strane rešetaka umobolnice samo zato što u njegovu plemenu umobolnica ne postoji. Sigurna je pretpostavka, zasnovana na iskustvima boljim negoli su ona općenito

3 lepra: kronična, zarazna bolest uzrokovana bakterijom koja napada kožu, meso, živce itd.: karakteriziraju je čirevi, bijele ljuskave kraste, deformacije i otpadanje dijelova tijela. 4 Zulu: velika skupina nekad ratobornih bantu crnaca jugoistočne Afrike.

152

SIRENJE ABERACIJA

dostupna ljudima koji svoje zaključke o "modernom čovjeku" temelje na ispitivanju primitivnih rasa, da su primitivni ljudi znatno aberiraniji od civiliziranih. Barbarstvo, nenapredovanje, rasprostranjenost bolesti, sve je to posljedica reaktivnih obrazaca, a ne urođenih osobnosti. Procjenjivanje jedne skupine aberiranih ljudi drugom skupinom također aberiranih ljudi vjerojatno neće dovesti do mnogo podataka. A širenje aberacije, koje je mnogo veće u primitivnom plemenu, i netočnost praznovjernih podataka u engramima takvog plemena, vode do zaključka koji je izveden s obzirom na činjenično stanje na mjestu događaja.

Širenje aberacije vrlo se lako može proučiti u procesu stvaranja Cleara od bilo koje aberirane osobe čiji su se roditelji svađali. Majka, na primjer, može biti relativno neaberirana na početku braka. Ako je suprug tuče, i pri tome, naravno, dramatizira, ona će početi skupljati njegove aberacije kao dio vlastitog reaktivnog obrasca. To je osobito uočljivo kad se osobu, začetu nedugo nakon vjenčanja roditelja ih prije toga, čini Clearom. Otac može početi s određenom dramatizacijom koja uključuju udaranje supruge. Što god on u takvoj dramatizaciji rekao, prije ih poslije počet će utjecati na suprugu i ona će - osim ako nije izuzetno uravnotežena - početi to i sama dramatizirati. Kada se dijete konačno rodi, ona će na njemu početi dramatizirati, dovodeći ga tako u stanje trajne restimulacije.

Rođenje je, u smislu zaraze, jedan od najvažnijih engrama. Pri tom činu oboje, i majka i dijete, primaju isti engram, koji se razlikuje jedino po lokaciji boli i dubini "nesvjesnosti". Što god liječnici, medicinske sestre i drugi ljudi nazočni porodu rekli majci tijekom trudova, poroda i odmah nakon poroda, a prije nego što je dijete odvojeno od nje, snimit će se u reaktivnu banku, stvarajući u majke i djeteta isti engram.

Taj je engram nevjerojatno destruktivan na različite načine. Majčin glas u djeteta može restimulirati engram rođenja, a prisutnost djeteta može restimulirati engram poroda u majke. Dakle, oni se uzajamno mogu restimulirati. U svjetlu činjenice da oni također imaju i zajedničke restimulatore, određena situacija tijekom životu može uzrokovati istodobnu potresenost engrarnom. Ako engram rođenja

153

L. RON HllBBARD

uključuje zalupljeni prozor, on istodobno može "okinuti" dramatizaciju rođenja kod oboje, što može rezultirati neprijateljstvom ili apatijom.

Postane li liječnik ljut ili očajan, emocionalni ton rođenja može biti žestok. A ako makar imalo progovori, taj govor poprima svoj pun, reaktivan, doslovan smisao kod oboje - majke i djeteta.

Mnogi slučajevi dovedeni su do stanja deara kada su bili dostupni oboje, i majka i dijete. U jednom od takvih slučajeva otkriveno je da je majka (onako kako ju je dijete čulo u dijentetičkom procesu stvaranja Cleara), stenjući neprekidno ponavljala "Tako me je sram, tako me je sram". Dijete je imalo neurozu vezanu uz sram. Kad je majka bila u procesu postajanja Clearom, otkriveno je kako je njezina majka pri porodu stenjala govoreći "Tako me je sram, tako me je sram." Može se pretpostaviti da je to tako išlo, zaraznim putem, od doba kada je Keops5 sagradio svoju grobnicu.

U široj društvenoj sferi prenošenje aberacije izuzetno je opasno i može se smatrati presudnim čimbenikom potkopavanja zdravlja toga društva.

Društveno tijelo ponaša se slično organizmu po tome što unutar društva postoje društvene aberacije. Društvo raste i može nestati kao organizam čiji su dijelovi ljudi, a ne stanice. Tamo gdje je bol od društvenog vrha uperena prema bilo kojem članu tog društva počeo je zarazni izvor aberacija. Razlozi protiv tjelesnog kažnjavanja6 nisu "humanistički," nego praktični. Društvo koje na bilo koji način kažnjava bilo kojeg člana, širi aberacije. Društvo kao takvo ima društveni engram koji kaže da je kažnjavanje nužno. Kazna je odmjerena, pune se zatvori i ustanove za umobolne. I onda, jednoga dana, dio društva koji su vladina drskost i engrami potisnuli u zonu 1, "ustaje na noge" i ruši vladu. Nasilje izraženo pri tom razaranju stvara novi niz aberacija. Nasilne revolucije nikada ne pobjeđuju jer počinju ciklus aberacije.

6 Keops: kralj u drevnom Egiptu; vladao 23 godine (oko 2900 pr.n.e.). Postao je poznat kao graditelj velike egipatske piramide, koja je jedno od sedam svjetskih čuda. Egipatske su piramide bile sagrađene kao kraljevske grobnice: svaki je faraon sagradio vlastitu piramidu. 6 tjelesno kažnjavanje: (pravo) kazna, tjelesno kažnjavanje, poput bićevanja, provedeno nad osobom optuženom za zločin: u prošlosti je uključivalo smrtnu kaznu, osude na godine zatvora itd.

154

SIRENJE ABERACIJA

Društvo s mnogo aberiranih osoba shvaća kaznu kao nužnost, kao jedini lijek. Dakle, pribavljanje takvog lijeka za antisocijalno ponašanje članova skupine, odnosno provođenje vladinih metoda tjelesnog kažnjavanja vladi znači mnogo više od prolazne zanimacije. Međutim, pridodamo li to aberacijama iz prošlosti, potencijal opstanka te vlade bit će ozbiljno potisnut i jednoga dana uzrokovati njezin pad. Nakon što tako padnu vlade mnogih zemalja i njihovi će stanovnici također nestati s lica Zemlje.

Sirenje aberacije nigdje nije toliko očigledno kao u kolektivnom ludilu zvanom rat. Ratovi nikada ne rješavaju ono zbog čega su početi. Borite se da spasite svijet, za demokraciju ili protiv konfucijanizma7 i borba je za sve neizbježno izgubljena. Ratovi su u prošlosti bili povezani s natjecanjima, tako da se nekom uvrnutom logikom vjerovalo kako su oni potrebni. Društvo koje posegne za ratom kao rješenjem svojih problema, samo može potisnuti svoj potencijal opstanka. Niti jedna vlada nikada nije mogla ući u rat, a da time svoje pučanstvo ne liši nekih sloboda. Krajnji proizvod toga je apatija vladajućeg svećenstva tamo gdje misterije i praznovjerja sami po sebi mogu udružiti poludjele skupine preživjelih. To je jasno uočljivo tijekom cijele povijesti a da bi se trebalo posebno naglašavati. Demokracija upletena u rat uvijek gubi pomalo od svojih demokratskih prava. Kako se upliće u sve više i više ratova, na kraju dolazi pod vladavinu diktatora (vladavina jednog engrama). Diktator, forsirajući svoju vladavinu, svojom aktivnošću protiv manjina povećava aberaciju. Revolt počinje pratiti revolt. Svećenstvo je u procvatu. Apatija čeka, a nakon apatije dolazi smrt. Tako je nestala Grčka, tako je nestao Rim. Tako nestaje Engleska. Tako nestaje Rusija. I tako nestaju Sjedinjene Američke Države, a s njima i cijelo čovječanstvo.

Vladavina silom kršenje je zakona afiniteta jer sila rađa silu. Vladavina silom smanjuje samoodređenje pojedinaca u društvu, a time i samoodređenje društva kao takvog. Sirenje aberacija rasprostire se poput šumskoga požara. Engrami rađaju engrame. I ako se ta sužavajuća spirala ne prekine novim državama, miješanjem

' konfucijanizam: moralni sustav koji je podučavao Konfucije, kineski filozof (5517-479? pr.n.e.).

155

L. RON HUBBARD

naroda koji bježe iz svojih restimulativnih okolina ili otkrivanjem načina koji će zaustaviti širenje aberacija - stvaranjem dearova - rasa će padati prema dolje, prema kraju ciklusa - zoni 0.

Narod je onoliko velik koliko su njegovi članovi samoodređeni. U manjoj jedinici poput obitelji, kao i na nacionalnoj osnovi, širenje

aberacije uzrokuje poremećaje optimalnog opstanka. Samoodređenje je jedini mogući način izrade računala u svrhu

davanja racionalnih odgovora. Računalo će zbog zaglavljene sedmice izbacivati pogrešne rezultate. Unošenje fiksiranih odgovora, kao i onih koje ljudsko biće ne treba racionalizirati, navest će ga na donošenje krivih zaključaka. Opstanak ovisi o ispravnim odgovorima. Engrami ulaze iz vanjskoga svijeta u dubine skrivene ispod racionalnog razmišljanja i sprječavaju dolazak do racionalnih odgovora. To je vanjsko određenje. Bilo koje miješanje sa samoodređenjem ne može a da ne vodi do pogrešnog zaključivanja.

S obzirom na to da Clear želi surađivati, surađivalo bi i društvo sastavljeno od Clearova. To možda može izgledati kao idiličan, utopijski8 san, ali u obitelji Clearova vladaju harmonija i suradnja. Clear može prepoznati superioran zaključak kada ga vidi. Njega ne treba tući, pritiskati ili tjerati na poslušnost da bi podmetnuo svoja leđa. Ako ga se prisili na poslušnost, njegovo je samoodređenje poljuljano do točke kada više ne može dobiti prave odgovore. Društvo koje ga zaustavlja kaznilo je njegovu sposobnost racionalnoga ponašanja i razmišljanja. Jedini način na koji se Cleara može na nešto prisiliti je da mu se daju engrami ili da ga se prepusti neurokirurgu. No, Cleara ne treba prisiljavati.Ako je posao u smislu opće potrebe dovoljno važan, on će ga u skladu sa svojom inteligencijom najvjerojatnije obaviti što je moguće bolje. Osobu koju se na nešto prisiljava nikada nećete vidjeti kako dobro obavlja posao, niti ćete ikada vidjeti da prisiljavano društvo pobjeđuje u odnosu na jednako napredno, slobodno društvo.

Obitelj koja se vlada prema pravilima "glave kuće", gdje se nekome bespogovorno treba pokoravati, nikada nije sretna obitelj. Ta obitelj u nekim materijalnim aspektima može biti napredna, no njezin stvarni opstanak kao skupine je prividan.

8 utopijski: odnosi se na utopiju, idealizirano mjesto, stanje ili situacija savršenstva.

156

SIRENJE ABERACIJA

Skupine pod prisilom bez izuzetaka su manje učinkovite od slobodnih, koje rade za opće dobro. No, bilo koja skupina čiji su članovi aberirani lako će, putem procesa zaraze, i sama postati potpuno aberirana. Napor da se aberirani pojedinci obuzdaju neizbježno će ograničavati skupinu kao cjelinu i voditi do daljnjeg obuzdavanja.

Ako jednog člana aberirane obitelji učinite Clearom, to će rijetko biti dovoljno za rješavanje njihovih problema. Aberirani će suprug na ovaj ih onaj način aberirati ih restimuhrati svoju suprugu i djecu, čak i ako nije tjelesno nasilan prema njima. Roditelji u djecu usađuju svoje zajedničke aberacije, a djeca, koja su potencijalno samoodredene jedinke, pokazuju revolt da bi izazvali aberacije roditelja. Time što su se mnoge od tih aberacija proširile i postale zajedničke svim članovima obitelji, sreća te obitelji uvelike je potkopana.

Tjelesno kažnjavanje djece samo je još jedan aspekt problema skupine pod prisilom. Ako je nekome i stalo do prepirke o nužnosti kažnjavanja djece, uputite ga na ispitavanje izvora njihova lošeg ponašanja.

Engrami aberiranog djeteta ne moraju biti potpuno uključeni. Možda će morati pričekati do ženidbe, ili dok ne dobije djecu, ih dok mu supruga ne zatrudni, da bi bilo dovoljno restimulatora koji će uzrokovati da se iznenada pretvori u "starmalog", slijepog na ljepote svijeta i opterećenog bremenom svojih jada. No ipak, dijete je aberirano i ima mnogo dramatizacija. Njegova situacija tim je nesretnija što uza se ima dva najsnažnija restimulatora - svoju majku i oca. Oni sebi uzimaju za pravo da ga tjelesno kažnjavaju. Oni su za njega divovi, a on je pigmej9 ovisan o njima u smislu hrane, odjeće i zaštite. Možete s visoka pričati o "djetinjim iluzijama", sve dok ne znate engramsku pozadinu većine djece.

Dijete je u nezavidnu položaju u kojemu prima sve roditeljske dramatizacije. Dijete koje je Clear nešto je najnevjerojatnije što se može vidjeti: ono je ljudsko biće! Sam će ga afinitet izvući iz nevolje. Razmaženo dijete je ono čije su odluke kontinuirano bile sprječavane i kojemu je oteta njegova samostalnost. Ljubav može razmaziti dijete

9 pigmej: vrlo niska osoba.

157

L. RON HUBBARD

kao što kanta benzina može zapaliti sunce. Početak i kraj "dječje psihologije" je u činjenici da je dijete ljudsko

biće, da ima pravo na svoje dostojanstvo i samoodređenje. Dijete aberiranih roditelja problematično je zbog zaraznosti aberacija i zbog toga što mu je zanijekano pravo dramatiziram'a ili protivljenja. Nije čudo što su djeca problematična, nego je čudo što uopće uspijevaju razumno postupati u bilo kojoj situaciji. Zbog zaraznosti aberacija, kažnjavanja i nijekanja samoodređenja djeci današnjice zanijekano je sve potrebno za racionalan život. A ona su buduće obitelji i budući naraštaji.

Ovo nije rasprava o djeci ili politici, nego poglavlje o širenju aberacije. Dijanetika pokriva ljudsko mišljenje, a ono je široko područje. Kada se baci pogled na skrivene mogućnosti svojstvene mehanizmu širenja aberacija, poštovanje prema urođenoj čovjekovoj stabilnosti ne može a da ne poraste. Nikakva "divlja životinja" koja reagira iz urođenih "asocijalnih tendencija" nije mogla sagraditi Nineveh10 ili Boulder Dam.11 Noseći mehanizam širenja, kao starca s mora,12 još smo i daleko stigli. Sad kad za njega znamo, možda ćemo uistinu dosegnuti zvijezde.

10 Nineveh: prijestolnica drevnog Asirijskog carstva, smještena na istočnoj obali rijeke Tigris nasuprot modernom Mosulu u Iraku. Nineveh je posjedovao prekrasne palače i skulpture, otkrivene arheološkim iskopavanjima. 11 Boulder Dam: službeno, Hoover Dam, jedna od najviših brana na svijetu; nalazi se na rijeci Colorado, između krajnjeg juga Nevade i Arizone. 12 starac s mora: (engl. "Old Man of the Sea") lik iz priče "Sndbad moreplovac" u Tisuću i

158

SIRENJE ABERACIJA

UKLJUČIVANJE ENGRAMA

*M edini uzrok neorganskih mentalnih i organskih psihosomatskih bolesti je reaktivna engramska banka. Kad god su engrami restimulirani, nakon što su uključeni, reaktivni um s njima djeluje na analitički um i organizam.

Poznato nam je da u životu postoje mnogi događaji koji očito imaju vrlo dubok utjecaj na sreću i psihičko stanje čovjeka. On se tih događaja sjeća i u njima nalazi uzroke svojih problema. Donekle je u pravu. Ako ništa drugo, prisjeća se događaja koji su obilježeni engramima. On ne vidi engrame, odnosno ne zna niti da oni postoje, osim ako nije upoznat s dijanetikom. A čak ni tada, ako se ne podvrgne terapiji, neće znati njihov sadržaj.

S lakoćom se može dokazati da bilo koji trenutak patnje na "svjesnoj razini", koji je sadržavao veliki stres ih snažnu emociju, nije kriv za naboj koji uzrokuje aberacije i psihosomatske bolesti. Ti trenuci su, naravno, u tome odigrali svoju ulogu: oni su bili aktivatori.

Proces uključivanja engrama nije vrlo složen. Pretpostavimo da je engram 105 bio trenutak "nesvjesnosti" u kojemu je otac, udarivši majku, udario još nerođeno dijete. Otac je, svjestan djeteta ili ne,f

izgovorio: "Prokleta bila, prljava kurvo, ništa ne vrijediš!" Taj engram leži u reaktivnom umu, gdje je i bio utisnut. On tamo može ležati i sedamdeset godina, a da nikada ne bude aktiviran. Sadrži glavobolju, tijelo u padu, škripu zuba i zvukove majčine utrobe. Bilo koji od tih

jednoj noći. Naizgled bezopasan starčić koji se penje na ramena susretljivog Sindbada i odbija sići. Prilijepivši se tako, ostaje tamo mnogo dana i noći, sve dok mu Sndbad, napivši ga, nije uspio pobjeći.

159

L. RON HUBBARD

zvukova može se nakon rođenja uvelike manifestirati a da ne uključi taj engram.

No, jednoga dana, otac se veoma razljuti na dijete. Dijete je umorno i ima groznicu, drugim riječima - njegov analitički um nije na najvišoj radnoj razini. Otac ima određenu seriju engrama koje dramatizira, a jedan od njih je engram prije opisanog događaja. On zamahne rukom i pljusne dijete govoreći: "Proklet bio, ništa ne vrijedišT' Dijete plače. Te noći ima glavobolju i tjelesno se osjeća znatno lošije. Prema svojemu ocu istodobno osjeća i snažnu mržnju i strah. Engram se uključio. Od tog trenutka, zvuk poput tijela u padu ili škripe zubiju ili bilo koji trag ljutnje u očevu glasu, čine dijete nervoznim. Njegovo će tjelesno zdravlje trpjeti. Pojavit će se glavobolje.

Ako tom djetetu, sada odrasloj osobi, pretražimo prošlost, otkrit ćemo (iako može biti blokiran) lock poput opisanog uključivanja. I ne samo uključivanje, možemo otkriti pedeset ili pet stotina takvih lockova samo na tu jednu temu. Moglo bi se reći, osim ako se ne poznaje dijanetika, da je to dijete nakon rođenja upropašteno jer ga je otac tukao. Uz to, pacijentov bi se um mogao pokušati vratiti u bolje stanje uklanjajući te lockove.

U prosječnom životu doslovce postoji na tisuće, na desetke tisuća lockova. Uklanjanje svih bio bi herkulovski' zadatak. Svaki engram koji osoba ima, ako je bio uključen, može imati stotine lockova.

Ako bi mehanizam boli i stresa postojao kao nepromjenjiva zadatost, čovječanstvo bi bilo u vrlo lošem stanju. Na sreću, takvo uvjetovanje ne postoji. Čini se kao da postoji, ah to nije činjenično potvrđeno. Moglo bi se pomisliti da bi dijete, ako bi ga se svakodnevno uokolo naguravalo i psovalo, na kraju bilo čvrsto uvjereno da je život upravo takav i da je najbolje okrenuti se protiv njega. Uvjetovanje, međutim, ne postoji. Pavlov2 je možda, ponavljajući eksperimente, mogao pse dovesti do ludila: no, to je zapravo bilo samo loše tumačenje promatrača. Pse se moglo istrenirati da naprave ovo ili

1 herkulovski: silan, orijaški, golem; potječe od Herkula, mitskoga grčkog heroja goleme snage i hrabrosti koji je, nakon što je izvršio dvanaest herojskih djela koja su mu bila povjerena (uključujući ubijanje nekoliko legendarnih čudovišta), postao besmrtan 2 Pavlov: Ivan Petrovič Pavlov (1849-1936), ruski psiholog; poznat po biheviorističkim eksperimentima na psima.

160


ono. Ali, to nije bilo uvjetovanje. Psi su poludjeli jer su im dani engrami - kada i ako su ikada zaista poludjeli. Serije sličnih pokusa, ispravno vođenih i promatranih, dokazuju tu tvrdnju.

Dječak kojemu su svakodnevno govorili kako ništa ne vrijedi, i koji je očito samo zbog toga počeo nazadovati, nazadovao je samo zbog engrama. To je sretna činjenica. Pronalaženje tog engrama može potrajati nekoliko sati, no, kad je ublažen ih prebačen u standardne memorijske banke, sve što je uz njega bilo pričvršćeno u obliku lockova, također se prebacuje.

Ljudi koji su se trudili pomoći drugima glede njihovih aberacija, ne znajući što su engrami, imah su izgleda za uspjeh koliko i pijun protiv kraljice. Kao prvo, sami lockovi mogu potonuti i nestati u reaktivnoj banci. Tako dobijamo pacijenta koji kaže: "Oh, moj otac nije bio tako loš. Bio je prilično dobar tip.". I mi ćemo, kao i pacijent, kada je engram otkriven, uvidjeti da je otac često dramatizirao. Ono što pacijent zna o svojoj prošlosti, prije pojave engrama, nije vrijedno spomena. U drugom slučaju imamo pacijenta koji kaže: "Ah, imao sam užasno, užasno djetinjstvo. Opako su me tukli". A kad engram prebacimo u standardne banke, otkrivamo da roditelji na tog pacijenta nikad u životu nisu digli ruku kako bi ga kaznili.

Engram se desecima godina može povlačiti a da ne bude uključen. Jedan od najnevjerojatnijih slučajeva je slučaj čovjeka koji je cijelu mladost proživio ne pokazujući aberacije. No, iznenadno, u dvadeset i šestoj godini, otkrivamo da je postao aberiran tako naglo da se činilo kao da je začaran. Možda je većina njegovih engrama bila povezana s činom vjenčanja i dolaskom djece. On se nikada prije nije ženio. Prvi put kada je umoran ili bolestan shvatio da uza se ima suprugu, prvi se engram uključio. Tada je počela djelovati sužavajuća spirala. Taj engram dovoljno isključuje analizator da se mogu uključiti i drugi engrami. Taj čovjek na kraju je završio u instituciji za umobolne.

Mlada djevojka koja je do svoje trinaeste godine bila sretna i bezbrižna, a tada naglo počela nazadovati, nije u tom trenutku primila engram, on se tada uključio, što je omogućilo i uključivanje ostalih. Pisijska reakcija. Za to uključivanje možda joj nije trebalo ništa više od otkrića da krvari iz vagine. S tim u vezi ima emocionalni

161

L. RON HlIBBARD

engram, hvata je panika. Kako dani prolaze, drugi engrami mogu doći u poziciju da utječu na nju. I tako postaje bolesna.

Prvo seksualno iskustvo može biti ono što uključuje engram. To je toliko uobičajeno da je i sam seks dospio na loš glas kao aberativni čimbenik. Seks nije niti je ikada bio aberativan. Aberativni čimbenici su tjelesna bol i emocija koji slučajno sadrže i seks kao temu.

Moguće je da pacijentica inzistira na svojoj tvrdnji da ju je otac silovao kada je imala devet godina i da je to uzrok svih njezinih tegoba. Mnogi umobolni pacijenti to tvrde. I to je savršena istina. Otac ju je zaista silovao, no to se dogodilo devet dana nakon začeća. Pritisak i uznemirenost za vrijeme koitusa vrlo su neugodni za fetus i redovito se može očekivati da će on dobiti engram koji će sadržavati seksualni čin i sve pri tome rečeno.

Kao što smo već napomenuh, hipnoza drogom opasna je kada netko pokušava tretirati psihotične osobe. Postoje i drugi razlozi zbog kojih je opasna. Bilo koji operativni zahvat pod anestezijom ili bilo kakvo tretiranje sedativima može dovesti do uključivanja engrama. Analizator se isključuje, a reaktivna banka izložena je pobuđivanju bilo kojim izrečenim komentarom oko drogirane osobe. Sama hipnoza je stanje u kojemu se nikada do tada restimulirani engrami mogu uključiti. Staklasti pogled "prečesto hipnotizirane" osobe, nedostatak volje vidljiv kod takvih ljudi, ovisnost hipnotizirane osobe o hipnotizeru - sve je to posljedica uključivanja engrama. Kad god je tijelo "onesviješteno" bez utjecaja tjelesne boli i ma koliko bila plitka razina "nesvjesnosti" (čak i ako je riječ samo o laganom umoru), engram se može uključiti. A kad se "nesvjesnost" zakomplicira i tjelesnom boli, oblikuje se novi engram koji oko sebe može sakupiti gomilu starm, do tada neuključenih engrama. Takav bi kasni engram bio engram presijecanja jer presijeca engramske lance, a ako rezultira gubitkom razuma, zvao bi se engram sloma. Neke posljedice različitih stanja "nesvjesnosti" uzrokovanih drogama u prošlosti su bile vrlo zbunjujuće. Tako, psihotične žene često tvrde, nakon što su probuđene iz sna izazvanog drogama (a ponekad i hipnotičkog sna), da su bile silovane. Muškarci ponekad tvrde kako je hipnotizer, dok su bili drogirani, s njima pokušao imati homoseksualni odnos. Iako se


ponekad otkrije da ljudi jesu silovani nakon što ih se drogiralo, većina tih tvrdnji jednostavno je rezultat mehanizma uključivanja. Gotovo svako dijete doživjelo je prenatalnu neugodu koitusa. Cesto je, pored strasti, bila prisutna i žestoka emocija Takav engram godinama može ostati izvan sklopa, sve dok ga ne uključi drogom uzrokovana "nesvjesnost" ih nešto slično. Pacijent zaspi s neuključenim engramom, a probudi se s uključenim. Pokušava opravdati čudne prisutne osjećaje (a engrami su bezvremenski, osim ako su pravilno poredani po vremenskoj stazi3) i "rješenje" pronalazi u tome da je zasigurno bio silovan.

Silovanja u djetinjstvu veoma su rijetko odgovorna za seksualnu aberaciju, ona samo uključuju engram.

Promatramo li lockove na svjesnoj razini, uočit ćemo žalost, duševnu patnju i nesreću. Neka od tih iskustava čine se toliko strašnima da je za očekivati da zasigurno uzrokuju aberaciju. Ali, to nije slučaj. Čovjek je čvrsto, prilagodljivo stvorenje. Ta su iskustva, na svjesnoj razini, u najboljem slučaju samo putokazi koji vode do stvarnog mjesta nevolje, koje osobi ni na koji podrobniji način nije poznato.

Engram nikada nije "prosuđen". Primjer toga, na lagano aberativnoj razini, možemo naći u kažnjavanju djeteta. Ako preispitamo slučaj djetinjstva s čestim tjelesnim kažnjavanjem, uvida se potpuna ispraznost teorije o boli kao pokretaču. Kažnjavanje zapravo, doslovce i nesumnjivo, ne čini nikakvo dobro. Postiže upravo obratno jer izaziva reaktivni bunt protiv izvora kažnjavanja i lako može uzrokovati ne samo dezintegraciju uma, nego i kontinuiranu opsjednutost izvorom kažnjavanja, čovjek na izvore bola reagira borbom. Kada se prestane boriti, mentalno je slomljen i od male koristi ikome, a najmanje sebi.

Eazmotrimo slučaj dječaka kojega su svaki put kada je bio "zločest" tukli četkom za kosu. U proučavanju tog slučaja ni najtemeljitija potraga nije uspjela otkriti niti jedno jasno sjećanje o tome zašto ga se kažnjavalo, nego samo da ga se kažnjavalo. Tijek događaja bio bi

3 vremenska staza: vremenski raspon od začeća do sadašnjega vremena u kojemu su poredani događaji iz života osobe.

163

L. RON HUBBARP

otprilike ovakav: manje ili više racionalna aktivnost, strah od prijetnje kaznom, kazna, patnja zbog kazne, ponovna aktivnost. Mehanizmi slučaja pokazali su osobi da se upustila u neku aktivnost koja je, smatrah je drugi takvom ih ne, za njega ipak bila opstojeca aktivnost, pružajući mu zadovoljstvo, istinske dobitke ili čak uvjerenje da bi mogao i da će opstati. U trenutku kada se nekome zaprijeti kaznom, restimuhraju se stara kažnjavanja u obliku manjih engrama, koji obično počivaju na većim To u određenoj mjeri isključuje analitičku snagu i dolazi do pohranjivanja na reaktivnoj razini. Nastupa kažnjavanje koje preplavljuje analitičku svijest i pohranjuje se samo u engramsku banku. Patnja koja slijedi još uvijek je razdoblje analitičkoga isključenja. Analizator se postupno uključuje, vraća se puna svijest i aktivnost na analitičkom planu može biti obnovljena. Tu skalu pokreću sve tjelesne kazne, a sve ostale u najboljem slučaju su lockovi koji slijede taj isti obrazac, kojemu nedostaje jedino potpuno isključenje zbog boli.

Želi li analizator te podatke za proračunavanje, oni mu nisu dostupni. Kada se približi toj temi, u reaktivnom umu uslijedi reakcija. Postoji pet načina kako reaktivni um može postupati s tim podacima. I pod kapom nebeskom ne postoji ni jamstvo niti metoda pomoću koje bi se saznalo u kojemu će smjeru krenuti engramska banka s tim podacima, osim ako bismo znah sadržaj cijele engramske banke - a ako je on poznat, osobu se s nekoliko dodatnih sati rada može učiniti Clearom. Nakon toga kazna više ne bi bila potrebna.

Tih pet načina baratanja podacima tjelesnu kaznu čine nestabilnom i nepouzdanom. Postoji omjer koji se može provjeriti i dokazati u bilo kojem čovjekovu iskustvu: čovjek je zao upravo onoliko koliko je destruktivnosti bilo usmjereno protiv njega. Osoba (uključujući one koje društvo zaboravlja kao osobe: djecu) reagira protiv izvora kazne, bilo da je on roditelj ih vlada. Bilo što što se osobi nameće kao izvor kažnjavanja, u manjoj će se ih većoj mjeri (ovisno o eventualnim pogodnostima) smatrati metom njezinih reakcija.

Mala slučajna prevrtanja čaše mlijeka, buka koja posve slučajno dopire s trijema na kojemu se igraju djeca, malo slučajno uništenje tatina šešira ih mamina stolnjaka - to su često hladne, proračunate

164


akcije reaktivnoga uma protiv izvora boli. Analitički um može pregovarati o ljubavi, naklonosti i potrebi za tri dnevna obroka, reaktivni um odigrava naučene lekcije, a jelo nek' ide k vragu.

Ako bismo idiotu dopustili da s računalom radi reviziju poslovnih knjiga neke tvrtke, a revizora4 spriječili da dodirne opremu i podatke koje mora žeh h ispravne odgovore, malo bi odgovora bilo ispravno. Ako bismo i dalje hranili idiota, koji bi se debljao i jačao, tvrtka bi prije ili poslije propala. Reaktivni um je idiot, "ja" je revizor, a tvrtka organizam. Kažnjavanje hrani idiota.

Upravo zbog toga dolazi do bespomoćnog policijskog iščuđavanja zbog "dokazanoga kriminalca" (a policija vjeruje u "tip kriminalca" i "um kriminalca"). Policije se, zbog ovog ili onog razloga, kao i vlade, identificiraju s društvom. Uzmite bilo kojeg od tih "kriminalaca", učinite ga Clearom i društvo će ponovno dobiti racionalno biće koje mu može uvelike koristiti. Podržite ciklus kažnjavanja i zatvora će biti sve više i bit će sve natrpaniji.

Problem djeteta koje svojim roditeljima uzvraća "destrukcijom" i problem Jimmija the Coba5 koji za oružane pljačke ubija čuvare u banci, rezultat su istog mehanizma. Dijete, ispitano na "svjesnoj razini", nije svjesno uzroka ponašanja, nego će za njega iznijeti mnoga opravdanja. Jimmie Cob, podvrgnut ispitivanju za učinjena zlodjela, čekajući da ga to "ah-tako-silno-razumno" društvo remenjem sveže za električnu stolicu i podvrgne terapiji elektrošokom koja će ga zauvijek zaustaviti i onemogućiti, naći će gomilu opravdanja za svoj život i ponašanje. Ljudski je um zaista izvanredno računalo. Razlozi koje je u stanju smisliti za nerazumna djela zaprepaštavali su svakoga, a posebno socijalne radnike. Bez poznavanja uzroka i mehanizma izgledi za donošenje ispravnoga zaključka uspoređivanjem svih dostupnih ponašanja toliko su neznatni kao i izgledi da pobijedite Kineza u fan-tanu.6 Dakle, kažnjavanje, kao zbunjeni odgovor vrlo zbunjenoga društva, se nastavilo.

Postoji pet načina reagiranja ljudskog bića na izvor opasnosti. To je

4 revizor: osoba ovlaštena za reviziju (provjeru ili pregled) računa. s Jimmie the Cob: izmišljeno ime za kriminalca. Cob je britanski dijalekt za "vođu, šefa". 6 fan-tan: kineska igra klađenja u kojoj se hrpica kovanog novca, žetona ili predmeta stavlja pod posudu nakon čega se igrači klade koliko će ih ostati kada se predmeti odbroje po četiri

165

L. RON HUBBARD

također i pet smjerova djelovanja prema bilo kojemu problemu. Može se reći da je to petoznačna akcija.

Ovdje je prikladna parabola crne pantere*. Pretpostavimo da crna pantera vrlo crnog raspoloženja sjedi na stubištu u kući, a čovjek po imenu Gus sjedi u dnevnoj sobi. Gus želi ići u krevet. No, na putu mu je crna pantera. Problem je kako doći na kat. Postoji pet stvari koje Gus može učiniti: (1) može napasti crnu panteru; (2) istrčati iz kuće i pobjeći od nje; (3) upotrijebiti stražnje stubište i zaobići je; (4) može je zanemariti; i (5) imžepodleei crnoj panteri.

Dakle, imamo pet mehanizama: napasti, pobjeći, zaobići, zanemariti ili podleći.

Primjećujemo da su sve akcije u skladu s jednim od tih mehanizama, što je uočljivo u životu. U slučaju izvora kažnjavanja, reaktivni um može podleći, zanemariti, izbjeći, pobjeći ili napasti taj izvor. Akcija je vođena kompleksnošću engrama i ovisi o tome koji se engram restimulira. Taj vrtlog reakcija ipak se uglavnom rješava u jednom od pet pravaca.

Ako je dijete nakon kažnjavanja poslušalo, može se smatrati da je podleglo. A dijete koje je podleglo kažnjavanju toliko je slabo da bi ga spartanci7 odavno utopili, jer to znači da je potonulo u apatiju, osim ako se dogodi da je ono samo, zaobilazeći sve reakcije, procijenilo da razlog zbog kojega je kažnjeno nije baš bio pametan (u tom mu prosuđivanju izvor kažnjavanja ne može pomoći nakon što mu je kaznu utisnuo u reaktivni um). Ono može pobjeći od izvora kažnjavanja, što barem nije apatija nego, prema uvriježenomu mišljenju, samo kukavičluk. Može potpuno zanemariti i ignorirati izvor kažnjavanja, zbog čega bi ga drevni narodi nazvali stoikom, ali bi ga prijatelji jednostavno mogli nazvati glupanom. Može zaobići izvor kažnjavanja, što bi mu moglo donijeti sumnjiv kompliment da je lukav, prepreden ili dodvorljiv. Izvor kažnjavanja može se napasti izravnom akcijom ili uznemiravanjem i povrjedivanjem osobe ili

U dijanetici su pacijenti i dijanetićari razvili žargonski izraz kojim označavaju zanemarivanje problema: "mehanizam crne pantere". Pretpostavlja se da to potječe od apsurdnosti borbe golim rukama s crnom panterom.-LKH 7 spartanci: građani Sparte, grada u staroj Grčkoj, koji su dijete ostavljali na životu jedino ako bi pokazalo potencijal da postane korisno za državu.

166


njezina vlasništva. Ako se odluči na izravnu akciju, moglo bi ga se nazvati hrabrom budalom, uzmemo li u obzir visinu roditelja. U manje izravnom smislu moglo bi ga se nazvati "prikriveno neprijateljskim" ili "suprotstavljajućim". Sve dok ljudsko biće napada kao odgovor na stvarnu prijetnju, može se reći da je u dobrom mentalnom stanju - "normalno" - a za dijete se kaže da "se ponaša kao normalno dijete".

Ako u prosuđivanje uvedete kaznu, više ga neće biti. U slučaju "iskustva" to je potpuno drukčije. U životu ima mnogo bolnih iskustava koja čekaju svako ljudsko biće, i bez dodatnog kompkciranja situacije od strane drugih ljudi. Osoba koja je još uvijek neblokirana na svojim dinamikama ili koja je odblokirana dijanetičkom terapijom može apsorbirati najnevjerojatniju količinu udaraca tijekom života. Ovdje se, čak i kad reaktivni um prima engrame kao rezultat nekih od tih iskustava, analitički um može nastaviti nositi sa situacijom, a da ne postane aberiran na bilo koji način. Čovjek je čvrst, prilagodljiv, sposoban karakter. Ali, kada se zakon afiniteta prekrši i to uđe u reaktivnu banku, ljudska bića kao antagonistični izvori neopstojanja postaju izvor kažnjavanja. Ako niti jedan od engrama protivnih opstanku koji uključuju ljudska bića nije u prijašnjem (više od pet godina starom) sadržaju engramske banke, logično se uzimaju engrami koji podržavaju opstanak a koji nisu toliko aberativni. Drugim riječima, prekidanje zakona afiniteta sa svojim bližnjima na engramskoj je razini ono što najčvršće blokira dinamike. Afinitet čovjeka prema drugim ljudima prije je znanstvena činjenica nego poetična i idilična ideja.

Dakle, "normalan" (trenutno prosječno stanje) ili psihotičan život jednostavno je prikazati. Počinje s velikim brojem engrama prije rođenja i prelazi u ovisno i prilično bespomoćno stanje nakon rođenja. Različita kažnjavanja, ulazeći sada kao lockovi, uključuju engrame. Nastaju novi engrami koji će obuhvaćati i one prijašnje. Skupljaju se novi lockovi. Do bolesti i aberirane akcije dolazi najvjerojatnije u dobi između četrdeset i pedeset godina. Malo nakon toga slijedi smrt.

U rješavanju problema aberacije i psihosomatskih bolesti, osim optimalnoga rješenja brisanja engrama, postoji još nekoliko metoda

167

L. RON HUBBARD

koje se mogu primijeniti. Te su metode nepouzdane i imaju ograničenu vrijednost, no to ne znači da ponekad neće dovesti do nevjerojatnih poboljšanja.

Mogu se klasificirati kao promjene okoline, naobrazbe i tjelesnog tretmana. Uklanjanje čimbenika iz okoline aberirane osobe ili uklanjanje aberirane osobe iz okoline u kojoj je nesretna ili pasivna može dovesti do nevjerojatno brzih oporavaka. To je valjana terapija koja miče restimulatore od osobe ili osobu od restimulatora. Tu je uglavnom riječ o "pogodak - promašaj" metodama (s više promašaja nego pogodaka) i neće ukloniti niti devet desetina svih restimulatora, jer osoba sama nosi uokolo hrpu restimulatora ili je primorana stupiti u kontakt s njima. Prisjetimo se slučaja s jakom astmom. Dobio ju je iz zaista snažnog engrama rođenja. Njegovi uspaničeni roditelji vodili su ga u svaki preporučeni planinski centar za liječenje astme i na te su izlete potrošili desetke tisuća dolara. Kad je taj pacijent postao Clear i kada je engram izbrisan, otkrilo se daje restimulator za astmu bio čisti, hladni zrak! Jedina sigurnost metode promjene okoline je to da će se boležljivo dijete oporaviti odmakne li ga se od restimulativnih roditelja i odvede u okolinu u kojoj je voljeno i u kojoj se osjeća sigurnim - jer bolest je neizbježno rezultat restimulacije prenatalnih engrama primljenih od jednog ih obaju roditelja. Tu ćete negdje vjerojatno naći jednog od supružnika koji je kronično pao u prve dvije zone nakon sklapanja braka, nakon vjenčanja s pseudomajkom ih pseudoocem ih pak pseudoliječnikom koji je vršio pobačaj.

U smislu obrazovanja novi podaci ili entuzijazam mogu izvrsno isključiti engrame nadjačavajući reaktivni um u svjetlu novog analitičkog porasta. Ako se čovjeka može jednostavno uvjeriti da se u prošlosti borio sa sjenkama ili ga se može navesti da svoje strahove pripiše nekom navedenom uzroku, bio on istinit ili ne, on od toga može imati koristi. Ponekad može biti "odgojen" u snažnoj vjeri u neko božanstvo ili kult, što će mu pružiti osjećaj nepovredivosti koji će ga izdići iznad engrama. Podizanje njegova potencijala opstanka na bilo koji način podići će i njegov prevladavajući ton do točke kad više nije u istoj razini s reaktivnim umom. Obrazujući se u primjerice glazbenom ih strojarskom području, steći će više poštovanja, a to će ga često

168


odbraniti od njegovih restimulatora. Podizanje na položaj vrijedan poštovanja zapravo je promjena okoline, no isto tako je i promjena u naobrazbi, jer je on sada naučio da je vrijedan. Ako se čovjeka zaposli nekim hobijem ih poslom, nakon osobne ih tuđe procjene da je to za njega dobro, stvara se drugi mehanizam: analitički um postaje toliko osnažen da za svoju aktivnost uzima sve više i više energije i počinje je koristiti s novim ciljem.

Tjelesni tretman koji rezultira poboljšanim tjelesnim stanjem pobudit će nadu ih promijeniti čovjekove reakcije premještajući ga po njegovoj vremenskoj stazi. To može isključiti engrame.

Te su metode valjana terapija, ah one su također i uzroci manifestiranja aberacija. Postoje stvari koje nije dopušteno raditi, pogrešni načini na koje se rade i načini liječenja koji su, u svjetlu onoga što mi danas znamo, kriminalni.

Gurati čovjeka u restimulirajuću okolinu i zadržati ga u njoj do određene mjere je umorstvo. Loše je tjerati čovjeka da zadrži suradnika koji ga restimulira, prisiljavati muškarca ih ženu da ostanu u braku s bračnim partnerom koji je restimulativan, običaj je bez rezultata osim ako se ne upotrijebi dijanetička terapija, tjeranje djeteta da ostane u domu u kojemu ga restimuliraju gotovo je sigurno inhibirajuće, ne samo za njegovu sreću, nego i mentalni i tjelesni razvoj - dijete bi tu trebalo imati više prava, više mjesta na koja može otići..

U psihosomatskom području, u smislu tjelesne terapije, sve što je toliko žestoko kao operativni zahvat ih vađenje zuba čisti je barbarizam u svjetlu dijanetike. "Zubobolja" je uglavnom psihosomatske prirode. Organske bolesti, kojih je dovoljno da ispune nekoliko leksikona, također su psihosomatske. Ne bi trebalo pribjegavati ikakvom kirurškom zahvatu sve dok ne postoji potpuna sigurnost da bolest nije psihosomatska, ih da sama od sebe neće oslabiti ako se smanji snaga reaktivnoga uma. Mentalno-tjelesna terapija je sada, uz znanost o izvoru aberacije, previše smiješna da bi je se ozbiljnije razmatralo. Jer, niti jedan liječnik ih psihijatar koji misli svojom glavom i posjeduje tu informaciju neće više dirnuti elektrodu za terapiju elektošokovima ili makar baciti pogled na

169

L. RON HUBBARD

skalpel ili šiljak za led da bi napravio operativni zahvat na prefrontalnim režnjevima mozga, osim ako taj liječnik ili psihijatar nije i sam toliko aberiran, pa takvi postupci ne proizlaze ni iz kakve želje za liječenjem, nego iz krajnjeg i kukavičkog sadizma do kojega engrami čovjeka mogu dovesti.

Istražujući tretmane mentalno bolesnih koje provode psihijatri i drugi zaduženi za mentalne institucije, mnogi su ljudi - kad otkriju što prefrontalna lobotomija, transorbitalna leukotomija i elektrošok čine pacijentima - ponukani izraziti žestoko negodovanje protiv psihijatara kao osoba nedostojnih ukazanog im povjerenja, uz optužbu da na ljudima izvode vivisekciju8. To što za većinu tih nesretnih pacijenata više možda nema nikakve nade za oporavak pomoću dijanetike, ne bi trebalo kriviti psihijatre i neurokirurge. Ti su ljudi samo slijedili tehnike naučene na raznim sveučilištima i prakticirali ih jednostavno zato jer su vjerovali da problem uma nitko ne može riješiti. Stav "idemo spaliti vještice" daleko je od onoga koji je dijanetika zauzela prema tim ljudima. Upozoravanje na činjenicu da su oni ubijali umove koji bi se inače oporavili, nazivajući ih "pljačkašima umova" i stvaranje horor-priča iz njihovih akcija, daleko je od racionalnoga ponašanja. Uglavnom, ti su ljudi bili potpuno iskreni u svojim naporima da pomognu umobolnima. Zbog mehanizama širenja aberacija, oni su u svom poslu bili podvrgnuti teškim stresovima, imajući svoje vlastite engrame u konstantnoj restimulaciji. Oni mogu postati Clearovi i njihovo je iskustvo dragocjeno. Donošenje zakona protiv psihijatara, kao što je jedan američki senator upoznat s dijanetikom nedavno spomenuo, horor-priče u novinama i općenita antipatija javnosti, kao i tradicionalno nepovjerenje liječnika prema njima, ne može a da ne dovede do stanja nereda. Dijanetika je novootkrivena i nepristrana. - LRH

8 vivisekcija: operacija na živoj životinji u svrhu proučavanja.

170

DESETO POGLAVLJE

PREVENTIVNA DIJANETIKA

p JL ostoje mnoge grane dijanetike. To je zapravo porodica znanosti obuhvaćena jednom skupinom aksioma. Na primjer, postoji obrazovna dijanetika, koja sadrži skup organiziranog znanja potrebnog za uvježbavanje umova do njihove optimalne učinkovitosti i optimuma sposobnosti i znanja o raznim ograncima ljudskih djelatnosti. Postoji politička dijanetika koja obuhvaća polje skupnih aktivnosti i organizacije da bi uspostavila optimalna stanja i procese vodstva i odnosa unutar skupine. Zatim, postoji medicinska dijanetika, socijalna dijanetika. Postoje mnoge podvrste koje su same po sebi znanosti vođene svojim aksiomima.

Mi se u ovoj knjizi bavimo osnovnom dijanetikom i dijanetičkom terapijom primijenjenom na pojedinca. To je za pojedinca trenutno najvažnije i najvrijednije.

No, niti jedna knjiga o dijanetičkoj terapiji ne bi bila potpuna a da se ne spomene grana dijanetike koja je, kako neki kažu, važnija čak i od terapije. To je preventivna dijanetika.

Ako je uzrok nečega poznat, obično se može spriječiti da uzrok postane posljedicom Otkriće i dokaz Eonalda Rossa1 da je komarac prijenosnik malarije omogućilo je prevenciju te bolesti i zaustavljanje pustošenja koje je svojedobno provodila na račun čovječanstva. Slično tome, netko kome je znan uzrok aberacije i psihosomatske bolesti može mnogo učiniti u smislu njihove prevencije.

Iako je preventivna dijanetika veliko područje koje zadire u polje industrije, agrikulture i drugih specijaliziranih ljudskih djelatnosti, njezino osnovno načelo je znanstvena činjenica da se engramski sadržaj može zadržati na minimumu ili da se engrami potpuno mogu spriječiti uz goleme dobitke u mentalnom zdravlju i tjelesnom boljitku, kao i socijalnoj prilagodljivosti.

1 Ronald Ross: (1857-1932.), britanski liječnik. 171

L. RON HUBBARD

Engram je zapravo vrlo jednostavna stvar: to je trenutak u kojemu je analitički um isključen tjelesnom boli, drogama ili nečim drugim, a reaktivna banka je otvorena za primanje snimke. Kada ta snimka ima verbalni sadržaj, uistinu postaje veoma aberativna. Kada na emocionalnoj razini sadrži antagonizam, postaje silno destruktivna. Kada njezin sadržaj znatno podupire opstanak, najvjerojatnije je sposobna potpuno poremetiti život.

Engram, između ostaloga, određuje i sudbinu. On čovjeku govori da mora propasti te smišlja mnoge načine za neuspjeh. Ako mu zapovijeda da može doživjeti zadovoljstvo jedino među članovima druge rase, on tamo odlazi i napušta svoju rasu. Engram naređuje da čovjek mora ubiti da bi živio, te on ubija. I mnogo profinjenije, engram od događaja do događaja pronalazi svoj put da bi uzrokovao katastrofu koju nalaže.

U jednom nedavnom slučaju otkriveno je da je čovjek otišao toliko daleko da je čak sam sebi slomio ruku jer je tako zadobio suosjećanje bez kojega, kao što je engram rekao, ne bi mogao živjeti. Zaplet cijeloga slučaja protezao se kroz tri godine i pedesetak naoko bezazlenih događaja koji su, povezani zajedno, zaokružili priču.

Nezgodama sklona osoba slučaj je gdje reaktivni um naređuje nesreće. Ona je velika opasnost u bilo kojemu društvu, jer su njezine nezgode reaktivno hotimične i uključuju uništenje drugih, nevinih ljudi.

Vozači s nekoliko prometnih nesreća u svom dosjeu su nezgodama sklone osobe. Oni imaju engrame koji im naređuju nesreće. Kada obradite samo jedan slučaj, vidjet ćete kako ta slaboumna stvar, engram, u tome može biti temeljita i zlobna. Vozači koji su Clear mogu imati nesreće samo iz dva razloga: (a) mehaničke pogreške i, što je važnije, (b) zbog ljudi sklonih nesrećama. Jeziv i strašan broj žrtava koji ubire vožnja automobilima gotovo u potpunosti može se pripisati vožnji reaktivnim umom, a ne uvježbanim kretnjama. Apatija ovoga društva mjeri se činjenicom da ono ne djeluje oštro u sprječavanju svih automobilskih nesreća - jedan slomljeni vjetrobran je jedan previše. Sada, kada je odgovor pri ruci, može se poduzeti akcija.

Aberirana osoba drugima komplicira život na tisuće načina.

172


Preventivna dijanetika omogućuje otkrivanje aberiranih osoba sklonih nesrećama, kao i onemogućavanje da se one bave aktivnostima koje mogu naškoditi drugima. To je jedan od općih aspekata preventivne dijanetike. To što i tako izolirane aberirane osobe mogu postati Clear, druga je vrsta problema.

Drugi, još važniji, opći aspekt preventivne dijanetike je prevencija engrama i modifikacija sadržaja na obje skale - socijalnoj i individualnoj. Na socijalnoj bi skali iz društva trebalo izbrisati uzroke aberacija, na isti način na koji se brišu engrami kod pojedinca. Isto tako, ponajprije treba spriječiti pojavu socijalnih slučajeva.

Kod pojedinca prevencija engrama vrlo je jednostavna stvar. Jednom kad je izvor aberacije i bolesti poznat, može se spriječiti njegov ulazak u život. Ako se zna da je taj izvor već ušao, može se napraviti prevencija sljedećeg koraka, uključivanja. Naravno, završni odgovor je terapija do postanka Clearom. Međutim, postoji jedan aspekt izvora na koji se time ne daje odgovor.

Dijete, bez štetnih posljedica, ne može postati Clearom prije nego što napuni barem pet godina, a sadašnja je praksa postavljanje granice na oko osam godina starosti. Poboljšana vještina rješavanja tog problema može sniziti tu granicu, no ona se ne može sniziti ispod granice sposobnosti govora, osim ako netko u budućnosti ne izmisli katalizator2 koji jednostavno briše reaktivni um bez daljnjeg tretmana (to nije tako nemoguće kao što se čini). No sada, i vjerojatno još dugo, dijete će za dijanetiku ostati problem.

Dječje bolesti uglavnom potječu od engrama. Vrlo je vjerojatno da će bolesti prije govornog doba biti snažne i broj smrtnosti u prvoj godini života, makar ga liječnici smanjuju, i dalje je zabrinjavajući.

Preventivna se dijanetika tim problemom bavi u dvije faze: prvo -prevencija engrama; drugo - prevencija njihova uključivanja.

Najprije ćemo razmotriti uključivanje. Postoje dvije stvari koje se mogu napraviti da se ono spriječi. Djetetu se može pružiti mirna i harmonična, nerestimulirajuća atmosfera ili, ako je dijete restimulirano usprkos prijaznom odnosu prema njemu, može ga se

2 katalizator: osoba ili stvar koja se ponaša kao stimulans u postizanju ili ubrzavanju dolaska do rezultata.

173

L. RON HUBBARD

premjestiti u drugu okolinu koja će sadržavati izvor topline i ljubavi i gdje će biti odvojeno od dva najsigurnija izvora restimulacije - svojega oca i majke. Test kojim se utvrđuje je li dijete prije ili poslije govorne dobi restimulirano ili ne jednostavan je. Je li ono podložno bolestima? Jede li dobro? Je li nervozno? Dijete, naravno, može imati i stvarnih tjelesnih problema, no njih će liječnik vrlo brzo ustanoviti jer spadaju u područje tjelesnih poremećaja.

Prepirke u djetetovoj blizini, tako da ih ono može čuti, glasni zvukovi, mahnito ponašanje, "slinavo" izražavanje suosjećanja kada je dijete bolesno ih povrijeđeno, samo su neke odrednice iz kataloga uključivanja. One uključujući njegove engrame čine dijete tjelesno bolesnim i mentalno aberiranirn. I nitko ne može reći koliko ih dijete ima!

Prilično je čudno, ah osnovni izvor prevencije leži u području stava druge osobe prema njemu - njegove majke.

Nije "biološka ljubav" ono što uzrokuje da majka igra tako veliku ulogu u životu ljudskoga bića, uzrok je jednostavna mehanička istina da je majka zajednički nazivnik svim djetetovim prenatalnim engramima. Prenatalni engram mnogo je ozbiljniji od postnatalnog. Bilo koji takav engram koji osoba ima sadrži njezinu majku ih majku njezine majke i drugu osobu, no uvijek njezinu majku. Zbog toga, majčin glas, stvari koje kaže ih radi, imaju izuzetno jak učinak na nerođeno dijete.

Nije istina, kao što ljudi pretpostave kada saznaju za prenatalne engrame, da dijete prima emocije kroz pupčanu vrpcu. Emocija dolazi drugom, (prije električnom nego tjelesnom) vrstom valova - koja je to točno vrsta pitanje je strukture. Dakle, tko god je emocionalan u okolini trudnice prenosi tu emociju izravno djetetu. A majčina se emocija na isti način prenosi u djetetov reaktivni um.

Je li nerođeno dijete "neanalitičko" ih ne to nema utjecaja na podložnost engramima. Prenatalni engram samo je još jedan engram. Jedino kada je dijete zaista udareno ih povrijeđeno visokim krvnim pritiskom, orgazmima ili nekim drugim izvorom povreda, ono postaje "nesvjesno". Kada postane "nesvjesno", prima kao engrame sve osjete i riječi iz okoline u kojoj se majka nalazi. Analitička snaga nema ništa

174


s engramima. Ako je dijete "neanalitičko", to ga ne čini podložnim engramima, ah ga "nesvjesnost" ih povrede čine. Prisustvo ih nedostatak "analitičke snage" nema nikakve veze s tim primaju h se engrami ili ne.

Jutarnja mučnina3, kašljanje, svi monolozi (kad majka sama sa sobom govori), ulični zvukovi, buka kućanstva itd., dopiru do "nesvjesnog" djeteta kada je ozlijeđeno. A dijete je vrlo lako ozlijediti. Ono nije zaštićeno formiranim kostima i nije pokretno. Ono je jednostavno tamo pa kad ga nešto udari ili pritisne, njegove su stanice i organi ozlijeđeni. Jednostavnim pokusom može se pokazati kako na to utječe pokretljivost. Ležite na krevet položivši glavu na jastuk. Neka vam tada netko stavi ruku na čelo. Pošto nema pokretljivosti pritisak ruke mnogo je jači nego što bi bio u stojećem položaju. Tkivo i voda oko djeteta vrlo su slaba zaštita. Pri ozljedi, plodna voda, kao tvar koja se ne može komprimirati, pritišće dijete. Djetetova situacija daleko je od dobro zaštićene, čak i majčino vezanje vezica na cipelama u kasnijim mjesecima trudnoće može biti ozbiljno za dijete. Posebno ozljeđuje majčino naprezanje pri podizanju nečega teškog, a majčin sudar s objektom kao što je rub stola može prilično prignječiti djetetovu glavu. Sposobnost obnavljanja nerođenoga djeteta, kao što je već spomenuto, mnogo je veća nego što se prije smatralo. Djetetova glava može biti prignječena, no nacrt i dalje postoji, a materijali za izgradnju i popravak mogu se napraviti. Dakle, nije pitanje hoće li dijete biti "u redu" samo stoga što gotovo sve može preživjeti, pitanje je hoće h te povrede kao engrami imati visoko aberativnu vrijednost.

Pokušaj pobačaja vrlo je čest - i nevjerojatno bezuspješan. Svaki put kad majka ozljeđuje dijete na tako neljudski način, zapravo kažnjava samu sebe. Koliko se do sada uspjelo otkriti, jutarnja je mučnina u potpunosti engramske prirode jer je majke koje su Clear u njihovoj trudnoći do sada nisu iskusile. A čin povraćanja zbog trudnoće širi se zaraznošću aberacije. Do stvarne bolesti općenito dolazi jedino ako se majka uplitala u razvoj djeteta irigatorom, iglama za pletenje ili nečim shčnim. Zbog takvog uphtanja majka se razboli, odnosno, sa

3 jutarnja mučnina: slabost do koje dolazi u jutarnjim satima, posebno kao karakterističan simptom u prvim mjesecima trudnoće.

175

L. RON HlJBBARD

stvarnog tjelesnog stajališta to je znatno opasnije za majku nego za dijete. Očito je da je pojava jutarnje mučnine posljedica uplitanja u trudnoću, kao što su i pokušaj pobačaja i, naravno, povreda.

Stanice znaju kad dođe do trudnoće. Reaktivni um je procesom organskih osjeta upoznat s tom činjenicom prije analitičkoga jer je izmijenjen endokrini sustav. Stoga, majčino otkriće trudnoće ima malo veze s tim je li ili nije imala mučnine prije tog otkrića.

Cijelo to područje u dijanetici je bilo predmet opsežnog proučavanja. Treba napraviti još mnogo istraživanja jer ti zaključci nisu konačni. No, zaključak da je engram primljen i da je silovit koliko i njegov sadržaj, prije negoli stvarna bol u njemu, znanstvena je činjenica. To nikako nije teorija, nego otkriće jednako istinito koliko i gravitacija.

Prevencija tih engrama je prva briga, druga je spriječiti ih da imaju bilo kakav sadržaj. Žene koje žive na selu radeći teške poslove izložene su različitim vrstama nezgoda. Možda se te nezgode ne mogu izbjeći zbog uloge koju te žene imaju u društvu. No, kada je poznato da kod nerođenog djeteta ozljeda majke može stvoriti engram, svi prisutni u trenutku ozljede, uključujući i majku, trebaju voditi računa o tome da održe potpunu tišinu. Bilo koja izjava u engramu je aberatiuna. Čak i izjava poput "Moći ćeš se sjetiti ovoga u dijanetičkoj terapiji." dana nerođenom djetetu, postavlja engram tako da će bilo koja riječ u toj izjavi značiti tjelesnu bol na mjestu prvotne ozljede. Uz to, u budućnosti će "dijanetička terapija" za to dijete biti restimulativna.

liječnik pritiskajući razna mjesta nastoji otkriti je li majka trudna, te može reći: "Pa, teško je reći ovako rano.". Pacijent će se u dijanetičkoj terapiji godinama kasnije vratiti u blizinu tog događaja samo da bi naišao na "prazninu" sve dok dijanetičar iznenada, iz toga kako pacijent opisuje svoje reakcije, ne pogodi sadržaj. Ako je liječnik vrlo strog i kaže: "Bolje vam je da pripazite na sebe, gospođo Jones. U protivnom ćete se vrlo razboljeti.", dijete će, "nesvjesno", zbog pregleda - ma koliko on bio nježan - kada se engram uključi dobiti umjerenu hipohondriju i bit će silno zabrinuto za svoje zdravlje.

Ako suprug govori za vrijeme koitusa, svaka će izgovorena riječ biti engramska. A ako udara majku, ti će udarci i sve što on ih ona tada

176

PREVENTIVNA DUANETIKA

izgovore postati dio engrama. Ako ona ne želi dijete, a on ga želi, ono će prema ocu poslije

reagirati kao prema savezniku4 i možda će doživjeti živčani slom kada on umre. Ako majka želi dijete, a otac ne, prosudba o savezniku5 je obrnuta. To je istina u slučaju prijetnje pobačajem ih njegova pokušaja, ako je ta prijetnja sadržana u engramu.

Ako je majka ozlijeđena a otac izuzetno brižan, to je engramski sadržaj i dijete ima engram suosjećanja. U tom slučaju način opstanka je biti patetičan u slučaju ozljede i čak se pobrinuti da do nje dođe.

Trudnici bi društvo, ako ima makar malo osjećaja za svoje buduće naraštaje, trebalo pružiti svu moguću pažnja Ako padne, treba joj pomoći - ali u tišini. Od nje ne treba očekivati da nosi teške stvari. I ne bi je nipošto trebalo prisiljavati na koitus jer je u vrijeme trudnoće svaki doživljaj koitusa engram za dijete. ' Mora da postoji nevjerojatan broj trudnoća za koje se ne zna. Žestina koitusa, upotreba irigatora i želea (koje žena rabi jer i dalje koristi kontracepciju i ne zna da je već trudna), crijevni grčevi, padovi i nezgode, snose odgovornost za velik broj pobačaja do kojih dolazi oko prve menstruacije nakon začeća. Naime, zigota i embrij prilično su krhko vezani uz postojanje i silno se mogu ozlijediti onime na što majka ne bi ni obratila pozornost. Jednom, nakon što izostane prva menstruacija, izgledi za pobačaj se rapidno smanjuju i samo ako je dijete genetski nakazno ih ako je pobačaj pokušan, može se očekivati da do njega i dođe. Nakaznosti su u postocima toliko rijetke da ih se kao mogućnost može zanemariti.

Nakon prve izostale menstruacije vodenjak se više puta nanovo može probušiti tako da iz njega može iscuriti sva voda, a da dijete ipak preživi . Dvadeset ih trideset pokušaja pobačaja kod aberiranih

' saveznik: u dijanetici to u osnovi predstavlja nekoga tko štiti bespomoćnu osobu i ima vrlo velik utjecaj nad njom. Slabija osoba, kao što je dijeto, čak može preuzeti karakteristike saveznika tako da možete otkriti kako je, na primjer, šepava u mladosti imala šepavog zaštitnika ili saveznika. 5 prosudba o savezniku: malo više od pukog idiotskog zaključivanja da se nekog prijatelja može zadržati jedino pribbžavanjem uvjetima u kojima je došlo do prijateljstva. To je zaključivanje čija je osnova da osoba može biti sigurna jedino u okolini određenih ljudi i da u njoj može biti jedino ako je bolesna, luda ili siromašna, ili općenito nesposobna.

177

L. RON HlIBBARD

osoba nije neuobičajena stvar, a pri svakom pokušaju dijete može biti probodeno kroz tijelo ili mozak.

Nerođeno dijete u svojim opažanjima ne ovisi o standardnim osjetilima. Engrami nisu sjećanja, nego snimke na staničnoj razini. Dakle, dijete ne treba bubnjiće da bi snimilo engram. Dostupni su slučajevi kod kojih je slušni mehanizam bio privremeno uništen pri pokušaju pobačaja, a engram je ipak bio snimljen. Stanice su ponovno izgradile uređaj koji je trebao biti izvor zvuka u standardnim bankama i svoje su vlastite podatke pohranile u reaktivne banke.

Oslobađanje takvih engrama znači obnavljanje racionalnosti pojedinca uvelike iznad sadašnje norme, kao i stabilnosti i blagostanja, više nego što je čovjek ikada mislio da posjeduje. Ti su engrami potvrđeni provjeravanjem svih podataka uzetih od djeteta, te od majke i oca. Dakle, ovdje se bavimo znanstvenim činjenicama koje su, ma koliko iznenađujuće bile, ipak istinite.

Majka bi, dakle, tijekom trudnoće trebala prema sebi biti izuzetno obzirna i njezina bi okolina u potpunosti trebala biti obaviještena o nužnosti tišine nakon bilo kojeg udarca ih povrede. A u svjetlu činjenice da je nemoguće točno odrediti kada žena zatrudni, kao i drugih činjenica o visokom aberacijskom potencijalu engrama zigote i embrija, očito je da društvo mora, ako želi sačuvati buduće djetetovo zdravlje, poboljšati svoj odnos prema ženama.

Ženu se u ovom društvu, do određene mjere, počelo smatrati manje vrijednom nego u drugim društvima i vremenima. Od nje se očekuje da muškarcu bude konkurencija. To je glupost. Žena ima jednako visoku razinu aktivnosti kao i muškarac. On se s njom na područjima strukture i aktivnosti koje zahtijevaju tjelesnu snagu ne može natjecati ništa više negoli ona s njim. U središtu mnogih sadašnjih društvenih previranja je neuspjeh prepoznavanja važne uloge žene kao žene i razdvajanja područja muškaraca i žena.

Promjene do kojih će doći u sljedećih dvadeset godina ne treba požurivati. No, sa sadašnjim otkrićima o fotosintezi,6 koja bi trebala osigurati dovoljno hrane za kvalitetniju i jeftiniju prehranu

0 fotosinteza: proces kojim zelene biljke koriste sunčevu svjetlost da bi vodu i ugljični dioksid (uzet iz zraka) pretvarale u složene supstance.

178


čovječanstva, važnost kontrole rađanja slabi. Moralni su se standardi već promijenili, ma što moralisti činili da spriječe tu promjenu. I žena, stoga, može biti oslobođena mnogih neželjenih okova.

Svijet današnjice, njegova aktivnost i struktura, briga je muškarca. U ženinoj je nadležnosti briga za osobnost ljudskog bića i njegovu djecu. Kao gotovo jedini čuvar sutrašnjih naraštaja, ona je zaslužila mnogo više poštovanja od onoga iz prošlosti kada je smatrana pokretnom imovinom.

Nije, dakle, luda utopijska misao da žena može zauzeti viši položaj od onoga koji je do sada imala. To se mora dogoditi ako djetinjstvo sutrašnjeg naraštaja želi dostići bilo koji viši standard, ako čovjek želi mirne i neuznemiravane domove i ako društvo želi napredovati.

U području obitelji preventivna dijanetika mora staviti naglasak na ženu da bi zaštitila dijete.

Kao prvi korak, majka bi trebala postati Clear jer je svaka majka koja pokušava pobačaj blokirana na drugoj dinamici, a svaka zapreka je prijetnja njezinu zdravlju i sreći. Otkrilo se da antipatija prema djeci ide ruku pod ruku sa seksualnom aberiranošću.

Preventivna dijanetika na osobnoj razini traži roditelje koji su Clear, a nakon toga poduzima mjere opreza protiv aberiranja djeteta, kao i daljnji oprez protiv uključivanja bilo koje eventualno primljene aberacije.

To je vrlo lako napraviti. Održite tišinu pri povredi. Napravite sve što je potrebno za ozlijeđenog ih bolesnog, no napravite to u tišini. Održite tišinu pri porodu da biste sačuvah oboje - razum i majke i djeteta, te zaštitu njihova budućeg doma. Održavanje tišine ne znači bujicu "Pssssst!" jer to će to izazvati šuštanje pri govora

Šire gledano, održavanje tišine oko bilo koje "nesvjesne" ih povrijeđene osobe drugo je po važnosti samo zato jer je preventiva "nesvjesnosti" na prvome mjestu.

Ne govorite ništa i ne stvarajte nikakve zvukove u blizini "nesvjesne" ih povrijeđene osobe.

Sto god bilo izrečeno prijetnja je njezinoj razumnosti. Ne govorite ništa dok traje operacija. Ne govorite ništa prilikom nesreće na ulici. Ne govorite!

179

L. RON HlIBBARD

Ne govorite ništa u blizini bolesnog ili ozlijeđenog djeteta. Smiješite se, izgledajte smireno, no ne govorite ništa. Djela ne govore glasnije od riječi, no ona su sve što se s bolesnima i ozlijeđenima može učiniti, osim ako netko nema svjesnu namjeru natjerati ih u neuroze ili ludilo ili im, u najboljem slučaju, izazvati buduće bolesti.

A nadasve, ne govorite ništa u blizini na bilo koji način udarene ili ozlijeđene žene. Pomozite joj. Ako progovori, nemojte odgovoriti. Samo joj pomozite. Nemate pojma je li trudna ili ne.

Nevjerojatna je činjenica, znanstveno dokazana, da najzdraviju djecu rađaju najsretnije majke. Porod je, poglavito kod majke koja je Qear, vrlo blag. Jedino majčini engrami rođenja porod čine teškim. Majci koja je Clear nije potreban anestetik. To je dobro jer anestetik ošamucuje dijete što, kada engram djeluje, uzrokuje da dijete izgleda tupo. Sretna žena ima vrlo malo teškoća. Cak i nekoliko engrama koji dođu usprkos svim predostrožnostima ne znače ništa ako je majčin prevladavajući ton sretan.

Žene, vi imate i pravo i razlog zahtijevati da se prema vama odnosi dobro.

180

KNJIGA TREĆA

TERAPIJA

PRVO POGLAVLJE

ZAŠTITNI MEHANIZAM UMA

\*J m je mehanizam koji sam sebe štiti. Auditor1 ne može napraviti niti jednu pogrešku koju on, ili neki drugi auditor, ne bi mogao ispraviti - on ne koristi narkosintetičke droge, šokove, hipnozu ih operativne zahvate. Ova knjiga stavlja naglasak na što brže provođenje terapije uz što manje pogrešaka jer pogreške oduzimaju vrijeme. Auditori će ih činiti, to je neizbježno. Međutim, ako stalno ponavljaju istu pogrešku, bilo bi im bolje naći nekoga tko će njih voditi kroz terapiju.

Pri liječenju mentalnih poremećaja u nevolju se vjerojatno može upasti na tisuće načina, no svi se mogu podijeliti u sljedeće skupine : (1) primjena šokova ili operativnih zahvata na mozgu; (2) upotreba teških droga; (3) korištenje hipnoze kao takve; i (4) pokušaji križanja dijanetike s prijašnjim terapijskim metodama.

Sve dok uspijeva sačuvati djelomičnu svijest o sebi, um si neće dopustiti ozbiljna preopterećenja. Moguće ga je preopteretiti jedino kad mu je svijest svedena na točku u kojoj nije sposoban bilo što procijeniti, tada može biti krajnje uznemiren. U dijanetickom reverieu2 pacijent je potpuno svjestan svega što se zbiva i u potpunosti se može sjetiti svega što se dogodilo. One vrste terapija koje to ne čine moguće su i korisne, ah mora im se pristupiti sa sviješću da nisu potpuno sigurne. Dijanetika u većini svojih procesa koristi reverie. Auditor će njegovom primjenom i sebe i pacijenta moći izvući iz svake

1 auditor: uvježbana osoba, kvalificirana za primjenu dijanetičkih procesa i postupaka na dobrobit drugih; nazvana je auditorom jer auditor znači "onaj koji sluša". 2reverie: stanje reveriea je zapravo samo naziv. Ta je oznaka uvedena kako bi pacijent osjetio da se nešto promijenilo, te da je sada došao do stanja u kojem mu je pamćenje vrlo dobro, ili u kojem može učiniti nešto za što inače nije sposoban. Zapravo, on je to ionako u stanju činiti cijelo vrijeme. Nije riječ o nečemu neobičnom Osoba je potpuno budna, a zamolivši je da jednostavno zatvori oči ona je tehnički u reverieu.

183

L. RON HUBBARD

nevolje u koju upadne. On radi s gotovo savršenim mehanizmom sve dok um zadržava imalo svjesnosti: radio, sat ili električni stroj u rukama radnika mnogo su podložniji kvarovima nego ljudski um. Um je građen tako da bude što otporniji. Uvidjet će se da ga je teško dovesti u nezgodnu situaciju, a korištenjem reveriea nemoguće je unijeti zbrku koja bi uzrokovala neurozu ili ludilo.

U priručniku američke pješadije postoji rečenica vezana uz odluke: "Bilo koji odvažno izveden plan, ma koliko loše bio osmišljen, bolji je od nikakva.".

U dijanetici je svaki slučaj3 , bez obzira na njegovu ozbiljnost i iskustvo auditora, bolje "otvoriti" nego ostaviti zatvorenim. Bolje je početi terapiju koja će biti prekinuta nakon dva sata, nego je ne početi uopće. Bolje je kontaktirati engram, nego ga ostaviti netaknutog, pa makar to rezultiralo pacijentovom tjelesnom nelagodom. Engram poslije ipak više neće imati toliko snage, a nelagoda će se postupno smanjivati.

To je znanstvena činjenica. Mehanizam kojim se služi dijanetika zapravo je sposobnost ljudskog mozga koje čovjek nije ni bio svjestan. Riječ je o svima prirođenoj misaonoj sposobnosti koja je očito trebala biti korištena u sveukupnom procesu razmišljanja. Ali, nekom čudnom omaškom, čovjek je prije nije otkrio. Jednom kad shvati da posjeduje tu novu sposobnost, moći će je savladati za deset minuta i time unaprijediti svoju sposobnost razmišljanja. Nadalje, kada se tom sposobnošću (koja, pojačana, jest reverie) pristupa engramu, prekidaju se neke od engramskih veza na nižoj razini i aberativni čimbenici više nemaju toliko snage ni na tjelesnoj niti na mentalnoj razini. Osim toga, stabilizirajući čimbenik je samo saznanje da za mentalne bolesti postoji rješenje.

Pristup engramu primjenom reveriea uvelike se razlikuje od slučaja kada je engram restimuliran okolinom, kao što to biva u životu. Engram je moćan i zloban lik samo onoliko dugo koliko je nedirnut. Odgovarajuće smješten i aktivan, može biti restimuliran te prouzročiti

3 slučaj: (engl. case) opći termin za osobu kojoj se pomaže ili koju se tretira. Slučaj se također odnosi na stanje osobe vođene sadržajem reaktivnog uma. Slučaj neke osobe je način na koji ona reagira na svijet oko sebe na temelju zaključaka njezinih aberacija.

184

ZAŠTITNI MEHANIZAM UMA

bezbroj mentalnih i tjelesnih bolesti. Pristup engramu upotrebom reveriea znači pristup na novom terenu, onom koji ga razoružava. Moć engrama djelomično je strah od nepoznatog - znanje samo po sebi donosi stabilnost.

Nemojte misliti da pacijentima nećete prouzročiti nelagode. To nije istina. Auditorov rad na potresanju engrama koji se ne daju ukloniti može pacijentu uzrokovati glavobolje, razne tegobe i bolove, čak i blage tjelesne bolesti, makar je posao urađen oprezno. Ali, život je to pacijentu u mnogo većem obujmu radio godinama. Bez obzira na to koliko je slučaj maltretiran, ili koliko će aberacija izniknuti i mučiti ga dan - dva, ništa od toga nije toliko ozbiljno kao ono što okolina koja djeluje na netaknuti engram može uzrokovati.

Auditor sve može raditi unatrag, naopako ili potpuno pogrešno i pacijentu će usprkos tome biti bolje, pod uvjetom da auditor ne pokuša upotrebljavati droge prije nego što je odradio nekoliko slučajeva, te da ne primjenjuje hipnozu kao hipnozu i ne pokušava križati dijanetiku s nekom starijom vrstom terapije. lijekove može koristi ako dobro poznaje dijanetiku i ako ima pristanak liječnika. Samo ako je potpuno iskusan u dijanetici može prakticirati sve tehnike hipnoze. Ah, kad jednom iskuša dijanetiku, neće se više prihvaćati mističnih napora pri liječenju uma. Ukratko, poanta je u tome da auditor ne može upasti u nevolje sve dok za početak uzima relativno jednostavne slučajeve, kako bi se upoznao s radom mehanizama uma, i sve dok isključivo koristi reverie. Bit će i onih koji vjeruju da su toliko iskusni u tam-tam bubnjanju ih klepetanju tikvama da dijanetici neće niti pružiti mogućnost da djeluje kao dijanetika, već će je napadati i kritizirati, a pacijenta gnjaviti sa "zavišću zbog penisa" ili ga tjerati da se pokaje za svoje grijehe. Ah, pacijent koji to iskuša bit će dovoljno pametan da se s kauča preseli u auditorsku stolicu i, prije nego što se terapija nastavi, počisti pokoju auditorovu aberaciju.

Svatko tko je temeljito pročitao ovu knjigu i pacijentu vratio sonično sjećanje, kroz taj će rad o umu saznati više nego što je ikada prije znao. Bit će sposobniji i vještiji tretirati um nego svi oni koji su to donedavno pokušavali, bez obzira na njihovu reputaciju. To ne znači da ljudi koji već imaju iskustva s bolesnicima s mentalnim

185

L. RON HlIBBARD

poremećajima, poznavajući dijanetiku (poznavajući dijanetiku) neće imati prednost pred onima koji ne shvaćaju pogreške koje su ljudi u aberativnom stanju kadri počiniti. S druge strane, to ne znači da neki inženjer, pravnik ili kuhar s nekoliko dijanetičkih slučajeva iza sebe, ne može biti vještiji od svih ostalih praktičara bilo koje vrste ili škole. Ovdje ni nebo nije granica.

Ne bi se tek tako moglo reći da sposoban hipnotizer ili psiholog, spreman i voljan zaboraviti naučeno i odbaciti dojučerašnje pogreške, nije bolje pripremljen za primjenu dijanetike. Liječnik s bogatim iskustvom u liječenju na području psihosomatske medicine, vjerojatno bi mogao biti znatno bolji u dijanetičkom radu od drugih auditora. Ali, to nije nužno tako. Istraživanje je pokazalo da su muškarci i žene, s potpuno drukčijim profesionalnim iskustvima, ubrzo postali u vještini superiorniji auditori od onih čija bi se iskustva u radu mogla smatrati mnogo srodnijima. Inženjeri su naročito dobar materijal i postaju izvrsni auditori. Nadalje, dijanetika ne postoji kao profesija jer je niti jedna profesija ne može obuhvatiti. Nije dovoljno komplicirana da bi jamčila godine studiranja na nekom sveučilištu. Ona pripada čovjeku, i dvojbeno je da li bi je itko uspio monopolizirati, jer nigdje ne podliježe niti jednom zakonodavstvu. Kad bi dijanetika bila legalizirana profesija, postojala bi bojazan da bi se slušanje nečijih priča, viceva ili osobnih iskustava također moralo ozakoniti kao profesija. Takvi bi zakoni bodljikavom žicom okružili sve ljude dobre volje koji su spremni slušati probleme svojih prijatelja. Dijanetika nije psihijatrija. Nije psihoanaliza. Nije psihologija. Nisu osobni odnosi. Nije hipnoza. To je znanost o umu i treba joj otprilike isto toliko dozvola i regulativa koliko i primjeni fizike. Sve što je regulirano zakonima na određeni način šteti pojedincu ili društvu. Zakonske odredbe o psihoanalizi postoje u tri države SAD-a, a zakonski nadzor psihijatrije postoji svugdje. Ako se auditor želi proglasiti psihijatrom ovlaštenim za seciranje ljudskih mozgova, ako se želi imenovati liječnikom i propisivati droge i lijekove, ako želi primjenjivati hipnozu i pacijentu usađivati sugestije, tada se mora uskladiti s psihijatrijom, medicinom i lokalnim zakonima o hipnozi jer je ušao u područja koja se razlikuju od dijanetike. U dijanetici se hipnoza ne primjenjuje,

186

D R U G O POGLAVLJE

mozak se ne podvrgava operativnim zahvatima i ne propisuju se nikakvi lijekovi, osim ako je lokalni liječnik dio tima. Dijanetika ni na koji način, ni na kojemu mjestu nije pokrivena zakonima jer ne postoji zakon koji bi jednome čovjeku mogao zabraniti iznošenje svojih problema drugome, i ako bilo tko želi monopol nad njom, budite sigurni da razlog leži u profitu, a ne u dijanetici. U državi (SAD) nema dovoljno psihijatara za popunjavanje mentalnih institucija osobljem. . Svakako da će ovom naraštaju, posebno zbog sveukupnih jatrogenih' zahvata koji su učinjeni, i dalje trebati takve institucije i psihijatri. Njihovo je područje djelovanja po definiciji tretman umobolnih, što ni s vama niti sa mnom nema nikakve veze. U psihologiji, dijanetika se pojavljuje ne zadirući ni u što vezano uz osoblje, istraživanja ili predavače. Psihologija je učenje o duši, a sada kad postoji i znanost o duši, učenje o duši može odlučno krenuti naprijed. Stoga, dijanetika nije ničiji neprijatelj te je u potpunosti izvan svih postojećih zakona, od kojih niti jedan ne predviđa ih uspostavlja zakonske odredbe koje se odnose na znanost o umu.

1 jatrogeno: odnosi se na bolesti koje je prouzrokovao liječnik. Operacija tijekom koje je liječnikov skalpel kliznuo i nehotice ozlijedio pacijenta, mogla bi izazvati jatrogenu bolest ili ozljedujerjelrirurgpočiraopogrešku. - LKH

187

DRUGO POGLAVLJE

RELEASE ILI CLEAR

c \s ilj dijanetičke terapije je dobijanje Releasea ili Cleara.

Release (imenica) jest osoba kojoj je dijanetičkom terapijom uklonjena glavnina stresa i tjeskobe.

Clear (imenica) jest osoba koja zahvaljujući dijanetičkoj terapiji više ne posjeduje ni aktivne niti potencijalne psihosomatske bolesti ili aberacije.

Učiniti Clearom znači osloboditi svu tjelesnu bol i bolne emocije iz života pojedinca ih, što je predmet političke dijanetike, društva u cjelini. To će rezultirati postojanošću na četiri dinamike, te osobom koja posjeduje optimalne analitičke sposobnosti i potpuno sjećanje. Koristeći u potpunosti urođene umne sposobnosti i maštu, Clearu su dostupna iskustva iz cijelog njegova života. Njegova tjelesna vitalnost i zdravlje izrazito su poboljšani, a sve psihosomatske bolesti nepovratno su nestale. Također, posjeduje povećanu otpornost na stvarne bolesti. Prilagodljiv je i sposoban mijenjati svoju okolinu. On nije "prilagođen", on je dinamičan. Posjeduje visoke etičke i moralne norme, te izrazitu sposobnost da traži i iskusi zadovoljstvo. Osobnost mu je produbljena, kreativan je i konstruktivan. Za sada nije poznato koliko je procesom čišćenja produljen život, no s obzirom na automatsko uravnoteženje endokrinoga sustava, opće poboljšanje tjelesne snage i smanjenu podložnost nesrećama, sigurno je da mu je dugovječnost porasla.

Release je osoba kojoj su uklonjene akutne i kronične mentalne i tjelesne teškoće te bolne emocije. Prednosti Releasea u usporedbi s Clearom na prvi pogled mogu se činiti neznatnima. No, ako se shvati da je vrijednost Releasea iznad današnjih normi mentalne stabilnosti, njegova važnost postaje očigledna.

Kao mjerilo za usporedbu, odnos Cleara prema današnjoj normi

189

L. RON III UH ARI)

jednak je njezinu odnosu prema psihijatrijskom slučaju. Razlika je toliko velika da bi je se teško moglo preuveličati. Clear, na primjer, posjeduje potpuno sjećanje na sve što mu se ikada dogodilo ili što je u životu naučio. Mentalne proračune kao npr. u šahu, za koje prosječnom čovjeku treba pola sata, on čini za deset do petnaest sekundi. On ne razmišlja "vokalno", nego spontano. U njegovu umu ne postoje "demonski sklopovi" osim onih koje, zabave radi, sam stvara - i potom uništava - kako bi si omogućio različite pristupe životu. On je potpuno samoodreden. Kreativna mašta mu je veoma razvijena. Sposoban je za kratko vrijeme naučiti bilo što, u granicama njegovih urođenih intelektualnih sposobnosti, što bi dok je bio "normalan" zahtijevalo dvije do tri godine vježbi. Njegova vitalnost, postojanost i privrženost životu mnogo su veće nego što je itko smatrao mogućim.

Prigovor daje u društvu opasno imati previše Clearova u najmanju je ruku nepromišljen. Clear je razuman. Djela koja štete društvu su nerazumna. Za očekivati je da bi Clear uspješno upravljao bilo kojom skupinom "normalnih pojedinaca", no nerazborito je smatrati da bi to činio iz destruktivnih pobuda. Što više Clearova društvo posjeduje, veći su mu izgledi za napredak Znanstvenim promatranjem nije dokazano da je Clear neambiciozan. Naime, silazna putanja krivulje ambicije slijedi pad krivulje razuma. Pojedinci koji su "očišćeni" dokazali su to aktivirajući ponovno vještine za dostizanje ciljeva kojima su kao "uravnoteženi"* težili, ali su ih smatrali nedostižnima. Činjenica da je Clear u izvjesnoj mjeri odijeljen od "uravnoteženoga" pojedinca može se pripisati jazu između njihovih umnih sposobnosti. Clear, naime, dođe do rješenja i zaključaka prije nego što "uravnoteženi" pojedinac i počne uobličavati zamisli. To ga ne čini netolerantnim prema "uravnoteženom" pojedincu jer on ne posjeduje niti malo od onog superiornog stava koji je u biti proizvod engrama. To je kratak pregled stanja Clear. To stanje zapravo se ne može opisati, da bi ga se cijenilo treba ga doživjeti.

Release je donekle promjenjiva veličina. To je bilo koja osoba koja je

' Uravnotežena osoba je psihološki termin koji označava normalnog pojedinca, drugim riječima, prosječnu osobu. IQ i ponašanje "uravnotežene osobe" odgovarat će aktualnim prosječnim vrijednostima. Biti uravnotežena osoba ni iz kojeg razloga nije poželjno jer je ona teško aberirana. - LRH

190

RELEASE ILI CLEAR

znatnije uznapredovala na putu prema Clearu. Nemoguće je usporediti stanje Clear s bilo čim što je čovjek ikada smatrao mogućim, kao što ne postoji sličnost između tehnike dovođenja do Cleara i bilo koje dosadašnje terapije. Jedino u slučaju Releasea moguće je u osnovi učiniti usporedbu između dijanetike i prijašnjih terapija poput "psihoanalize" i ostalih. Stanje Releasea može se postići za nekoliko tjedana. Ishod će u najmanju ruku biti jednak dvogodišnjoj terapiji "psihoanalizom", s tim da Release pruža jamstvo trajnoga učinka, za razliku od "psihoanalize" gdje jamstvo uspjeha nikada nije postojalo. Release ne pada ponovno u obrasce ponašanja kojih se jednom oslobodio.

Dijanetički auditor ima dva cilja: Clear i Release. Do sada nije poznato koliko je u prosjeku potrebno vremena da se hospitalizirana umno poremećena osoba podigne na razinu neuroze: to se može učiniti za dva sata, deset, a u nekim slučajevima bilo je potrebno i dvije stotine sati.*

Dijanetički bi auditor za svaM slučaj unaprijed trebao odrediti želi li postići Release ili Clear. U stanju je postići oboje, s bilo kim tko nije umno bolestan na tjelesnoj osnovi (slučaj kada su dijelovi mozga spaljeni ih izvan funkcije što je rezultiralo umobolnošću; uglavnom na genetskoj ili jatrogenoj bazi, što je relativno rijetko, osim u umobolnicama). No, trebao bi unaprijed procjeniti vrijeme koje može utrošiti na bilo koju osobu, uskladiti s tim svoje namjere te o tome obavijestiti pacijenta. Ta dva cilja u određenoj se mjeri razlikuju. U slučaju Releasea auditor ne nastoji ući u pojedine faze slučaja koje bi zahtijevale dugotrajniji rad, već se usredotočuje na pronalaženje i oslobađanje emotivnoga naboja. U tehnici dovođenja do Cleara njegov je cilj basic-basic engram, uklanjanje emotivnoga naboja cjelokupne engramske banke.

Postoji i treći cilj, koji se može smatrati podskupom Releasea, to je

* Dijanetički auditor koji radi isključivo s hospUaliziranim umno poremećenim osobama trebao bi se opskrbiti tekstom o toj tematici, koji je upravo u pripremi. Tehnike su slične onima opisanim u ovoj knjizi, no više nalikuju junačkim djelima. Ova knjiga namijenjena je tretiranju normalnih osoba ili neurotičnih pacijenata nedostatno nasilnih da bi bih hospitalizirani. Ipak, pomoću mašte i inteligencije te iste tehnike uspješno se mogu primijeniti na bilo koje mentalno stanje ili tjelesnu bolest. Institucijska dijanetikaje u prvom redu reduciranje umobolnosti na neurozu. - LRH

191

L. RON HlJHBARD

assist. On se primjenjuje nakon povreda ili bolesti koje uslijede ili netom pretrpljenih bolesti, a radi što bržeg ozdravljenja. Cilj je potpomoći oporavak organizma nakon povrede ili bolesti. To je specijalizirana terapija koja će u budućnosti vjerojatno naći široku primjenu, no od nje će imati koristi u prvom redu liječnik koji će njome spašavati živote i ubrzavati liječenje oslobađanjem engrama iz određene povrede ili bolesti, otklanjajući time različite engramske koncepte koji se zbog povrede restimuliraju. To može prakticirati svaki dijanetički auditor. Učinak assista je približno na istoj razini kao i čudesna vjerska iscjeljenja za koja bismo pretpostavili da će uvijek donijeti očekivani rezultat.

Vrijeme koje pojedini slučaj zahtijeva bit će teško procijeniti s preciznošću većom od pedeset posto i pacijent bi morao shvatiti da je trajanje terapije promjenjivo. U određenoj mjeri to ovisi o vještini auditora, broju neočekivanih do tada nerestimuliranih engrama i količini restimulacije kojoj je pacijent izložen tijekom terapije. Stoga bi auditor trebao, umjesto da optimistički procjenjuje vrijeme, dati pacijentu do znanja kako je trajanje terapije promjenjivo.

Svatko tko je obdaren inteligencijom i prosječnom upornošću i tko je voljan temeljito pročitati ovu knjigu, trebao bi biti sposoban postati dijanetički auditor. Nakon što učini Clearom dva do tri slučaja, naučit će i razumjeti mnogo više nego što je ovdje sadržano, jer ne postoji bolji način za razumijevanje stroja od rukovanja njime. Ovo je knjiga uputa, a stroj o kojemu je riječ na raspolaganju je gdje god ima ljudi. Suprotno praznovjerju o umu, gotovo je nemoguće trajno oštetiti njegov mehanizam. To se može učiniti elektrošokom, skalpelom ili "šiljkom za led"1, no dijanetičkom terapijom to je gotovo neizvedivo.

1 šiljak za led: vidi objašnjenje u Knjizi prvoj, 1. poglavlju

192

RELEASE ILI CLEAR

ULOGA AUDITORA

l 3 v r h a terapije i njezin jedini cilj je uklanjanje sadržaja reaktivne engramske banke. Kod Releasea izbrisana* je većina emocionalnoga stresa iz te banke, a kod Cleara njezin cijelokupni sadržaj.

Primjena znanosti je umijeće. To vrijedi za svaku znanost. Njezina djelotvornost ovisi o razumijevanju, spretnosti i sposobnosti osobe koja je primjenjuje. Kemičar poznaje znanost o kemiji, ali umijeće pravog kemičara očituje se u primjeni te znanosti. Inženjer iza sebe može imati preciznost svih fizikalnih znanosti, no tek njegova praksa je umijeće.

Nakon razumijevanja osnovnih znanstvenih aksioma, mogu se izdvojiti neka pravila tog postupka. Iza tih pravila leži razumijevanje, spretnost i sposobnost nužni za njihovu primjenu.

Dijanetika je veoma jednostavna, što ne znači da slučajevi ne mogu biti izuzetno komphcirani. Ako bismo željeli razriješiti samo po jedan slučaj od svake vrste, to bi zahtijevalo dvije milijarde slučajeva i obuhvaćalo samo sadašnju populaciju. Jer, svaki čovjek znatno se razlikuje od bilo kojeg drugog. Njegova urođena osobnost je drukčija. Sklop njegovih iskustava je drukčiji. Njegove su dinamike različitih jačina.

Jedina konstanta je mehanizam reaktivne engramske banke, on se jedini ne mijenja. Sadržaj te banke razlikuje se od čovjeka do čovjeka po količini i po intenzitetu, no mehanizam njezina funkcioniranja, stoga i osnovni mehanizmi dijanetike, konstantni su za svakoga ponaosob. Oni su postojali i postojat će sve dok se čovjek ne razvije u

' Sadržaj engramske banke zapravo je premješten, prije nego izbrisan, jer se pod nazivom iskustva ponovno pojavljuje u standardnim bankama. No, čini se kao da materijal u terapiji nestaje jer je terapija usmjerena na engramsku, a ne na standardne banke . - LRH.

193

L. RON HlIBBARD

drugi organizam. Cilj je engram. On je također cilj pacijentova analitičkog uma i

njegovih dinamika, tijekom njegovih nastojanja da proživi život, ali i auditorova analitičkog uma i auditorovih dinamika. Tako određen i na udaru topničke paljbe, on predaje svoj engramski sadržaj.

Svakom auditoru trebalo bi biti jasno da će onoliko koliko se on opusti u svojoj ulozi i zaboravi cilj, nakupiti nevolja koje će uludo utrošiti njegovo vrijeme. U trenutku u kojemu učini pogrešku misleći da osoba, analitički um ili pacijentove dinamike pružaju otpor, pokušavaju zaustaviti terapiju ili odustaju, auditor je napravio temeljnu i osnovnu pogrešku u primjeni dijanetike. Za gotovo sve što krene krivo može se utvrditi da potječe od te pogreške jer se analitički um i dinamike pacijenta nikada, nikada, nikada ne odupiru auditoru. Ta činjenica nikada ne može biti prenaglašena. Auditor nije tamo da bi mu se odupiralo. On ne treba brinuti ni o kakvom otporu, osim onome iz pacijentovih (ponekad i njegovih vlastitih) engrama.

Auditor nije tu kao pacijentov vozač ih savjetnik On nije tu da bi ga zastrašili pacijentovi engrami ili njihovi aspekti. On je tu da bi auditirao i samo auditirao. Ako se osjeti pozvanim da s visoka tretira pacijenta, tada mu je bolje da stolicu zamjeni kaučom, jer je njegov slučaj autoritativnosti očigledan. Koristi se riječ auditor, ne hipnotizer ili terapeut, jer je riječ o zajedničkom naporu auditora i pacijenta, sa zakonom afiniteta na djelu.

Pacijent ne može vidjeti vlastite aberacije. To je jedan od razloga zbog kojega je auditor tu. Pacijentu treba potpora da bi se suočio s nepoznanicama iz svojega života. To je drugi razlog auditorove nazočnosti. Pacijent se sam ne bi usudio latiti svijeta unutar njega i okrenuti leđa onome izvana, osim ako nema čuvara. A to je još jedan razlog zbog kojega je potreban auditor.

Auditorov je posao zaštititi pacijentovu osobnost tokom terapije, shvatiti razloge zbog kojih njegov um ne može prodrijeti u engramsku banku, potaknuti njegovu hrabrost i dočepati se tih engrama,

U tom trenutku na djelu je trosmjerni slučaj afiniteta. Ja sam u afinitetu s auditorom i govorim mu o svemu otkrivenom u dijanetičkoj praksi želeći da uspije. Auditor je u afinitetu s pacijentom, žeh da

194

ULOGA AUDITORA

pacijent napadne engrame. Pacijent je u afinitetu s auditorom jer će uz rninimalan trud unaprijediti svoje stanje i - uz upornost posuđenu od auditora i dodanu njegovoj vlastitoj - postat će Release ili Clear. Postoji čak i više afiniteta na djelu, cijela mreža njih. To je kooperativno nastojanje.

Cilj je engramska banka, a ne pacijent. Ako pacijent psuje, stenje, plače i moli, to govore engrami. Nakon određenog vremena, engrami koji su ga tjerah na psovanje, stenjanje, plakanje i moljakanje, bit će oslobođeni naboja i prebačeni u standardne banke. Pacijent, u kakvom god stanju bio, točno zna kada je neka poduzeta akcija nužna. Ako je auditor toliko neracionalan da će to psovanje i stenjanje shvatiti kao usmjereno protiv njega osobno, najbolje mu je da s pacijentom zamijeni za mjesto i podvrgne se terapiji.

Jedino što pruža otpor je engram! Kada je restimuliran, utječe na pacijentov analizator, nastojeći smanjiti analitičku snagu, a pacijent pokazuje preobličenu dramatizaciju. Bilo koji auditor s barem dvije moždane stanice koje zajedno mogu nešto zaključiti, nikada neće biti ni u najmanjoj opasnosti od prereleasa ili precleara*. Ako auditor pomoću hipnoze žeh pokušati proći kroz kasne engrame tjelesne boli, poput operacija, kada su rani engrami dostupni, može se zateći u ulozi mete. No, u tom je slučaju silno pogriješio. Ako iznenada postane izuzetno moralistički raspoložen i pacijentu počne držati predavanja, može se prilično zapetljati, no ponovno je veoma pogriješio. Okomi li se auditor na pacijenta i napada li ga, opet se može zateći u ulozi mete, no još jednom je napravio osnovnu pogrešku.

Cilj je engramska banka. Auditorov posao je napadati preclearovu engramsku banku. Preclearov posao je napadati tu banku. Napadati precleara znači dopustiti engramskoj banci da napada precleara samog.

Mi znamo da postoji pet metoda za svladavanje engrama. Četiri od njih su pogrešne. Podleći engramu je apatija, zanemariti ga neopreznost, izbjeći ih pobjeći od njega je kukavičluk. Napad i jedino

* Termini prerelease i preclear koriste se da bi označili osobe koje su započele ili su u procesu dijanetičke terapije. Najčešče se upotrebljava termin precleari. Riječ pacijent manje je opisna jer upućuje na bolest, no ipak je ponekad koristimo. - LRH

195

L. RON HUBBARD

napad rješava problem. Auditorova je dužnost pobrinuti se da preclear nastavlja napadati engrame, a ne auditora ili vanjski svijet. Ako auditor napada precleara, to je loše topništvo i vrlo slaba logika.

U osnovi, engramsku banku najbolje je napadati pražnjenjem njezina emocionalnog naboja gdje god se s njime došlo u kontakt. Nakon toga, najbolje ju je napadati otkrivanjem (prilikom reveriea) -što preclear misli da će mu se dogoditi ako ozdravi, ako mu bude bolje, ako nešto otkrije itd. Nakon toga, uvijek je najvažnije, ako je ikako moguće, uspostaviti kontakt s ishodišnim trenutkom bob i nesvjesnosti u pacijentovu životu. To je basic-basic engram. Jednom kad auditor dobije taj engram, slučaj će se brzo razriješiti. Ako preclearov reaktivni um potiskuje basic-basic engram, tada auditor treba isprazniti više reaktivne emocije, otkriti koje je zaključivanje tada na snazi i pokušati ponovno. Na kraju će se domoći tog engrama. To je važno i to je sve što je za precleara važno.

Kod prereleasa (pacijenta koji se kreće samo prema Releasu), zadatak je isprazniti emociju i što je moguće više ranih engrama koji se lako razotkrivaju. Rad sa prereleasom može sadržavati redukciju lockova; no, kod precleara, lockove treba dirati jedino kad vode prema basic-basicu.

Postoje tri stupnja liječenja. Prvi je efikasno obavljanje posla. Slijedeći stupanj je postići da se pacijent osjeća ugodno. I na kraju je suosjećanje. Ukratko, ako za čovjeka sa slomljenom kralježnicom ne možete ništa učiniti, možete se barem potruditi da se osjeća udobno. Ako čak ni to ne možete, možete mu izraziti svoje suosjećanje.

Drugi i treći od spomenutih razina, u dijanetici su u potpunosti neopravdani. Posao se može obaviti učinkovito, ali ugođavanje pacijentu gubitak je vremena. Pružanje suosjećanja potpuno može zapetljati cijeli slučaj jer pacijentovi najgori engrami su engrami suosjećanja i ono će ih restimulirati. Auditor koji se upušta u 'tapšanje po ramenu", gubi vrijeme i usporava slučaj, ma koliko se to poželjnim činilo. Ovdje se nipošto ne predlaže pretjerana grubost; prijateljski, radostan i optimistični stav pobrinut će se za sve. Preclearu ponekad treba samo smiješak. No, on je već doživio više 'tapšanja po ramenu" nego što je njegov analizator bio u stanju

196

ULOGA AUDITORA

smisliti. Njegova kronična psihosomatska bolest u svom engramu sadrži suosjećanje.

Slijedeće što bi auditor morao znati i s tim živjeti je Kodeks auditora.1* To može zvučati kao poput "kada je viteštvo bilo u cvatu" ili "trineaest rituala za nebesko blaženstvo i nirvanu", no ako ga auditor ne poštuje pri radu sa svojim pacijentima, uskoro će imati pune ruke posla. Taj kodeks ne služi za utjehu preclearu; on je isključivo za zaštitu auditora.

Kodeks auditora nikada ne bi trebalo prekršiti. Dijanetička praksa pokazala je da samo njegovo kršenje može ometati slučaj.

Auditor bi trebao biti uljudan sa svakim preclearom tijekom terapije.

Auditor bi trebao biti susretljiv - ne dozvoljavati si nikakve grubosti prema preclearovima, niti se predati ikakvoj želji za kažnjavanjem.

Auditor bi tijekom terapije trebao biti tih - ne govoriti ništa više od apsolutnih osnova dijanetike.

Auditor bi trebao biti vrijedan povjerenja - poštivati obećanja, držati se rasporeda svojih sastanaka i obaveza prema poslu i nikada se ne obvezivati ni na što za što i najmanje sumnja da neće moći obaviti.

Auditor bi trebao biti hrabar - nikada ne uzmicati ili kršiti osnove terapije samo zato što preclear smatra da bi se to trebalo napraviti.

Auditor bi u svom poslu trebao biti strpljiv - nikada se ne uznemiravati ili ljutiti na precleara, ma što on govorio ili radio.

Auditor bi trebao biti temeljit - nikada ne dopustiti da njegov radni plan bude poljuljan ili da se izbjegne engramski naboj.

Auditor bi trebao biti uporan - nikada ne odustajati prije nego što postigne rezultate.

Auditor bi trebao biti nekomunikativan - nikada reći pacijentu bilo koju informaciju o njegovu slučaju, uključujući vrednovanje podataka

1 Kodeks auditora: skup pravila (zabrana i dozvola) kojih se auditor pridržava tijekom auditinga, što preclearu osigurava najveću moguću dobit od auditinga koji prima. * Zanimljivo je da Kodeks auditora, izuzevši posljednju točku, ocrtava čovjeltov model ponašanja koji podržava opstanak. Clear manje ili vise automatski djeluje po tom kodeksu. Dijanetika je usporedna s misli, jer prati prirodne zakone mišljenja. Ono što funkcionira u dijanetici, isto tako funkcionira i u životu. - LRH

197

L. RON HUBBARD

ili daljnje procjene trajanja terapije. Kada se bilo što od toga prekrši, pojavljuju se različita stanja. Svi

prekršaji usporavaju terapiju dajući auditoru više posla. Vraćaju mu se natrag na njegovu štetu.

Na primjer, informiranje precleara bilo o čemu, ni u kojemu slučaju nije dio auditorova posla. Čim počne s tim, preclear ga odmah hvata u svoj sklop kao izvor informacija i tako izbjegava engrame.

Auditor će napredujući vidjeti najžešće i najuznemirujuće ljudske emocije. On se može prepustiti suosjećanju, ali ako se to dogodi, nešto je previdio i usporava terapiju. Kada god se pokaže emocija, to je emocija koja će ubrzo postati prošlost. Kroz kakvo god "pretumbavanje" preclear prolazio, koliko god se on migoljio ili mučio, auditor čvrsto mora imati na umu da je svaki jauk ili pretumbacija korak bliže cilju. Jer, zašto se bojati ili tratiti suosjećanje na ono što će, nakon što se nekoliko puta ispriča, učiniti precleara sretnijim?

Ako se auditor prestraši kad se preclear počne tresti i učini tu pogrešku nad pogreškama - "Dođi u sadašnje vrijeme!", može biti siguran da će preclear imati nekoliko loših dana i da će, kad auditor opet pokuša ući u taj engram, on biti blokiran.

Ako auditor postigne stanje uma pri kojemu može sjediti, zviždukati i smješkati se dok Rim pred njim gori, napravit će optimalan posao. Sve što razotkriva tijekom terapije, ma što to bilo i ma kako zvučalo, pravi su dobici. Tih, miran pacijent je onaj koji malo postiže. To ne znači da auditor cilja samo na nasilje, ali to znači da kad ga dobije, može biti sretan i zadovoljan što je još jedan engram ostao bez naboja.

Auditorov posao prilično nalikuje poslu pastira koji skuplja stado ovčica, engrame, u tor za klanje. Preclear nije pod auditorovim zapovjedništvom, no ako se slučaj razvija dobro, preclear će s tim engramima napraviti što god auditor želi jer analitički um i dinamike precleara žele da posao bude napravljen. Um zna kako um funkcionira.

198

ČETVRTO POGLAVLJE

DIJAGNOZA

vf edan od najvažnijih doprinosa dijanetike je rješenje problema dijagnoze na području aberacije. Do sada su postojale skoro neograničene podjele, ali nije postojao optimalni standard*. Istražujući područje psihijatrijskih tekstova, čovjek pronalazi ogromna neslaganja u klasifikaciji, neprestane prigovore na njenu kompleksnost i neupotrebljivost. Bez optimalnog ponašanja ili mentalnog stanja kojemu bi se trebalo težiti, i bez znanja uzroka aberacije, bilo je moguće ustanoviti samo opisne kataloge. Oni su bih toliko zamršeni i proturječni, da je psihotika ih neurotika bilo gotovo nemoguće klasificirati, a da bi to iole vodilo razumijevanju njegovog slučaja.** Najveća slabost tog sustava klasifikacije bila je u tome da on nije vodio izhječenju jer nije postojao standardni tretman i optimalno stanje koje bi indiciralo njegov završetak. Kako tu nije bilo lijeka aberacijama ili psihosomatskim bolestima, nije moglo biti ni klasifikacije koja bi indicirala smjer kojim treba poći niti što bi se uvijek od pojedinih slučajeva moglo očekivati.

To zasigurno nije kritika bivših nastojanja, ali je olakšavajuće znati da je dosadašnja komplicirana klasifikacija aberacija nepotrebna, te da je popisivanje psihosomatskih bolesti potrebno liječniku i nevažno auditoru. U razvoju dijanetičke znanosti bilo je nekoliko etapa klasificiranja, sve dok konačno nije postalo jasno da bi se patološko stanje trebalo označiti kao ono koje auditor mora nadvladati da bi

• "Psihologija nema ... mentalne standarde koje bi postavila .... Psiholog nije zaokupljen postavljanjem normi." Psihologija abnormalnih ljudi, John J.B. Morgan, Longmans, Green & Co., New York, 1928. -LRH " "Psihijatri su se većinom upuštali u opisivanje i razvrstavanje simptoma. Taj je postupak od strane nekih studenata oštro kritiziran, sa stajališta da nikuda ne vodi i da podupire lažno prikazivanje razumijevanja tamo gdje ono ne postoji. Samo imenovanje nečega ne povećava naše razumijevanje."Ibid, Uvod. - LRH

199

L. RON HUBBARD

postigao izliječenje. Ovaj sustav, razvijen dosadašnjom praksom, omogućuje mu "dijagnosticiranje", a za to je sasvim dovoljno znanje sadržano u ovom poglavlju i njegovo buduće iskustvo.

Broj mogućih aberacija jednak je broju mogućih kombinacija riječi jezika sadržanog u engramima. Drugim riječima, ako psihotik misli da je Bog, on ima engram koji mu govori da je Bog. Ukoliko se brine da mu je jelo otrovano, on ima engram koji govori da bi mu se u jelu mogao naći otrov. Ako je siguran da mu svakog trenutka prijeti "otkaz", usprkos tome što je kompetentan i omiljen, on ima engram koji mu kaže da je pred "otkazom". Ako misli da je ružan, ima engram o tome da je ružan. Boji li se zmija ih mačaka, ima engrame koji mu govore da se boji zmija i mačaka. Ako je siguran da bez obzira na svoja primanja mora kupiti sve što vidi, on ima engram koji mu kaže da kupi sve što vidi. S obzirom na činjenicu da čovjek koji nije Release ili Clear posjeduje više od dvije ih tri stotine engrama koji sadrže najneobičniji jezični odabir, i s obzirom da on može izabrati jedan od pet načina riješavanja bilo kojeg od tih engrama, problem aberacije auditoru nije važan, osim tamo gdje usporava terapiju.

Iz većine aberiranih ljudi velikim dijelom progovaraju engrami. Koji god stalni vokabular osoba imala - vokabular bijesa, apatije ili njegov opći stav prema životu - taj je vokabular, gdje god odstupa od potpune racionalnosti, sadržan u engramima. Čovjek koji "ne može biti siguran", koji "ne zna" i koji je prema svemu skeptičan, govori iz engrama. Čovjek koji je siguran da to "ne može biti istina", da "je nemoguće", da "se moraju kontaktirati autoriteti", govori iz engrama. Žena koja je toliko sigurna da se treba razvesti ih da će je jedne noći muž ubiti, govori iz svojih ih njegovih engrama. Kod čovjeka koji dođe žaleći se na jaku bol u trbuhu, te da osjeća: "kao da ravno kroz mene prolazi debela bakrena žica", prilično je vjerojatno da je žica, u pokušaju pobačaja, prolazila kroz njega ih je, dok je osjećao bol, o tome bilo govora. Čovjek koji kaže da to "treba isjeći", govori ravno iz engrama, nastalog za vrijeme operativnog zahvata na njemu ili na njegovoj majci ih od pokušaja pobačaja. Čovjek koji se "mora toga riješiti" vjerojatno opet govori iz engrama nastalog za vrijeme pokušaja pobačaja. Čovjek koji se "ne može toga riješiti", možda govori

200

DIJAGNOZA

iz istog izvora, ah iz druge valencije. Ukratko, osobito kada je riječ o dijanetici i engramima, ljudi se konstantno služe engramskim govorom. Obično nisu svjesni da su stvari koje govore neznatne dramatizacije njihovih engrama i smatraju da su sami to zaključili ih o tome razmišljali; pretpostavka i objašnjenje samo su opravdanje -izvršavajući svoju dužnost, analizator garantira da je organizam u pravu bez obzira koliko se glupavo ponašao.

Osobito kada govori o dijanetici, auditor može biti siguran da će za uzvrat čuti dosta engramskog sadržaja; jer se diskusija o reaktivnom umu obično vodi jezikom koji on sam sadrži.

Prisjetite se da reaktivni um može razmišljati samo na osnovu ove jednakosti: A=A=A, gdje tri A pojedinačno mogu biti konj, psovka i glagol pljuvati. Pljuvanje jednako konji jednako Bog. Reaktivni um je poput nadubudne "seoska budale" koja pazi dok hoda po jajima. Stoga, kada nekome kažete da treba izbrisati sadržaj reaktivne banke, on može reći da će onda sigurno izgubiti sve svoje ambicije. Budite sigurni - kako se samo to lako dokazuje u terapiji i kako se neki precleari zacrvene - da osoba ima engram koji se otprilike ovako može odvijati:

(Udarac ili ozljeda, prenatalno) Otac: K vragu, Agnes, trebaš se riješiti te proklete bebe. Inače ćemo

skapati od gladi. Ja si to ne mogu priuštiti. Majka: Oh, ne, ne, ne. Ne mogu je se riješiti, ne mogu, ne mogu, ne

mogu! Časna riječ, ja ću se brinuti za nju. Radit ću i mučiti se i uzdržavati je. Molim te, ne tjeraj me da je se riješim. Umrijet ću ako to napravim. Poludjet ću! Neću se više imati čemu nadati. Izgubit ću svu volju za životom. Izgubit ću svoje ambicije. Molim te, daj da je zadržim!

Koliko je samo takav engram uobičajen, i kako iskrena, "racionalna" i ozbiljna može biti aberirana osoba, u obrani svoje odluke da je upravo "donijela zaključak' da će, ako "se riješi bebe", poludjeti, izgubiti svoje ambicije, a možda i umrijeti!

Dok se piše ova knjiga, većina će engrama pronađenih kod odraslih osoba biti iz prve četvrtine dvadesetog stoljeća. To je bio period "Ha,

201

L. RON HUBBA RD

Jack Dalton1, napokon te imam!". To je bilo razdoblje Krvi i pijeska2 i Thedae Barae3. To je bio period krijumčarenja viskija i ženskog prava glasa. To obuhvaća dane "vatrene mladosti" i "Jenkiji dolaze"4, i djelići takvog raspoloženja će zahtijevati akciju u engramskim bankama. Dijanetički auditori su iz prenatalnih engrama pokupili čitave odlomke velike drame Drunkard5, ne kao smiješne sentimentalne sapunice već maminog iskrenog i strastvenog nastojanja da promijeni tatu. Super drama, srcedrapateljna drama. I ne samo to, nego i tragedija. Mamurluk veselih devedesetih6 - kada se "zaposlena djevojka" upravo počela oslobađati, a Carry Nation7 spašavati svijet na račun barmena - bit će zajednička nit engrama pronađenih kod odraslih današnjice. Jučerašnji klišeji i besmislice su, na žalost, postali današnje engramske zapovijedi. Na primjer, kod jednog jako, jako mrzovoljnog mladića pronađeno je da kao središnji motiv engramske banke ima Hamletovu8 povijesnu nedoumicu o "biti ili ne biti, pitanje je sad". Mamu (koja je bila ono što kolokvijalno skloni auditori zovu "beskonačna traka"9) je time "zarazio" otac - glumac koji se, zbog neuspjeha da bude Barrvmore10, odao piću i mlaćenju supruge; i naš bi mladić satima sjedio u mrzovoljnoj apatiji,

1 Jack Dalton: član razbojničke bande američkog zapada u devetnaestom stoljeću; također i lik iz ranih vesterna. 2 Krv i pijesak: naslov nijemog filma u kojem glumi Rudolph Valentino. 3 Theda Bara: umjetničko ime Theodosiae Goodman (1890 - 1955.), američke glumice koja je igrala uloge zlih žena u četrdeset filmova između 1915. i 1919. 4 "Jenkiji dolaze": stih iz refrena pjesme "Over There" Georga M. Cohana (1878 - 1942.), američkog glumca, pjesnika, dramskog pisca i producenta. Pjesma govori o američkim trupama poslanim u Europu, za vrijeme prvog svjetskog rata. 5 Drunkard: djelo koje su krajem devetnaestog stoljeća, napisali VVilKam H. Smith i anonimni "gospodin", moralna obiteljska drama iz američkog života. c vesele devedesete: period naglog uspona u SAD 1890-tih, uslijed industrijske revolucije. 7 Carry Nation: (1846 - 1911.) američka trezvena agitatorka znana po razbijanju saloona sjekirom. 8 Hamlet: glavni lik tragedije Hamlet, Williama Shakespearea (prvi puta štampana 1603.). Hamlet je mladi princ koji osvećuje umorstvo svoga oca. 9 "beskonačna traka": (engl. loop) određena dužina filmske ili magnetske vrpce čiji su krajevi spojeni te čine beskonačnu traku, čime je omogućeno neprekidno ponavljanje snimke (npr. pri isprobavanju sinkronizacije potrebne za snimanje tonskog zapisa na stranom jeziku). Upotrijebljeno figurativno. 10 Barrvmore: porodica američkih glumaca, englesko-irski potomci, jedna od najpoznatijih obitelji u povijesti američkog kazališta: Maurice Barrvmore (1847-1905.) i njegovo troje djece - Lionel (1878-1954.), Ethel (1879-1959.) i John (1892-1942.).

202

DIJAGNOZA

razmišljajući o životu. Za klasifikaciju njegove psihoze nije potrebno ništa više od "apatičan mladić".

Većina engramskih sadržaja su samo klišeji, otrcane fraze i provale maminih ili tatinih emocija. No, kad se auditoru posreći i kada ih napokon otkrije, preelearu će zasjati sunce.

Drugim riječima, aberacija može biti bilo koja kombinacija riječi sadržanih u engramu. Na taj način, klasificiranje prema aberaciji nije samo potpuno nemoguće, već potpuno nepotrebno. Nakon što prođe jedan slučaj, auditor će to više moći cijeniti.

Što se tiče psihosomatskih bolesti, Masifidranih u ranijem poglavlju, one također ovise o slučajnim ili hotimičnim kombinacijama riječi, o svim mogućim ozljedama, nebalansiranim izlučinama i rastu. Nerazjašnjivu se bol može nazvati "tenzitis", no vjerojatnije je i točnije da je riječ o padu ili ozljedi prije rođenja. Astma, kao i konjunktivitis i sinusitis, uglavnom potiču od rođenja, no ukoliko se upravo tada jave, pozadina im je obično prenatalna. Tako se može reći da je za auditora od manje važnosti gdje muškarac ili žena osjećaju bol, osim pri korištenju pacijentove kronične bolesti za lociranje lanca engrama suosjećanja. I sve što auditor treba znati o toj bolesti je da pacijenta boli neki dio tijela. To je, što se auditora tiče, dovoljno za psihosomatsku dijagnozu.

Događa se da opseg aberacije i psihosomatske bolesti nisu regulirajući čimbenici koji određuju koliko dugo slučaj može trajati. Pacijent može biti potpuno lud, a da mu je ipak potrebno samo sto sati da postane Qear. Druga osoba može biti "uravnotežena" i osrednje uspješna, a ipak joj je potrebno petsto sati da postane Clear. Zbog toga, u svjetlu činjenice da opseg aberacije i bolesti imaju samo malen utjecaj na ono za što je auditor zainteresiran - terapiju - takva klasifikacija je uzalud utrošeno vrijeme.

Događa se da netko ima teških problema sa srcem a da bi se s njim jako naporno radilo, ili je, pak, previde zabrinut oko svakodnevnog života, čime je posao auditora otežan. No, to su iznimke koje također nemaju puno veze s klasifikacijom slučaja.

U dijagnozi postoji pravilo: što god, kao reakciju štetnu po terapiju, osoba nudila auditoru, engramsko je i takvim će se u postupku

203

L. RON HUBBARD

pokazati. Što god auditora spriječava u radu, identično je onome što pacijenta spriječava u razmišljanju i življenju. Gledajte na to ovako: auditor je analitički um (njegov vlastiti) suočen s reaktivnim umom (preclearovim). Terapija je proces razmišljanja. Što god uznemirava pacijenta, uznemiravat će i auditora. Što god uznemirava auditora, također uznemirava i pacijentov analitički um. Pacijent nije potpun analitički um Auditor će se ponekad naći s pacijentom koji samo psuje na njega, pa ipak, kada dođe vrijeme sastanku, pacijent je nestrpljiv da nastavi terapiju; ili se može dogoditi da mu pacijentica govori kako je cijeli proces beskoristan, te kako ona ne podnosi da se na nju utječe. No, kad bi joj auditor rekao: "Dobro, prestat ćemo s radom", ona bi u trenutku klonula. Pacijentov analitički um želi učiniti isto što i auditor pokušava: svladati reaktivnu banku. Zbog toga, kada auditor naiđe na otpor, na teoretiziranje protiv dijanetike, osobnu kritiku itd, on ne sluša analitičke podatke, već reaktivne engrame. Stoga bi, siguran u tu spoznaju, trebao spokojno nastaviti. Jer pacijentu će sve raspoložive dinamike biti od pomoći sve dok je auditor više saveznik protiv njegovog reaktivnog uma, nego li kritičar ili napadač njegovog analitičkog uma.

Ovo je jednoga primjera: (U reverieu - bazično prenatalno područje) Preclear: (vjerujući da misli na dijanetiku) Ne znam Ne znam.

Jednostavno se ne mogu sjetiti. Neće djelovati. Znam da neće djelovati.

Auditor: (Tehnika ponavljanja,11 opisana kasnije) Ponovite to. Recite "Neće djelovati.".

Preclear: "Neće djelovati. Neće djelovati. Neće djelovati..." itd, itd. Joj, boli me trbuh! "Neće djelovati. Neće djelovati. Neće djelovati...". (Smijeh olakšanja) To je moja majka. Priča sama sa sobom

Auditor: Dobro, hajde da pokupimo cijeli engram. Krenite iz početka

11 tehnika ponavljanja: ponavljanje riječi ili izraza da bi se izazvao pomak na vremenskoj stazi u područja ometanog razmišljanja koja sadrže tu riječ ili izraz. Nakon što je auditor smjestio pacijenta u reverie, ako, na primjer, otkrije da pacijent inzistira da "ne može nikuda ići", auditor će od njega zatražiti da ponovi taj izraz. Takvo uzastopno ponavljanje uvlači pacijenta u prošlost niz vremensku stazu i u kontakt s engramom koji sadrži taj izraz.

204

DIJAGNOZA

Preclear: (Citiranje sjećanja sa somaticima [bolovima]) "Ne znam kako da to napravim. Jednostavno se ne mogu sjetiti što mi je Đurđa rekla. Jednostavno ne mogu. Toliko sam obeshrabrena. To tako neće ići. Jednostavno neće ići. Da bar znam šta mi je Đurđa rekla, no ne mogu se sjetiti. Ah da bar... Hej, šta to ona gura ovamo? Zašto, prokleta bila, pa to počinje peći! To je irigator. Hej! Pusti me van! Vratite me u sadašnjost! Ovo stvarno peče!"

Auditor: Vratite se na početak događaja i prođite još jednom kroz njega. Pokupite sve dodatne podatke s kojima možete doći u dodir.

Preclear: Ponavlja engram, pronalazeći sve stare izraze i neke nove, zajedno sa nekim zvukovima. Ispriča ga još četiri puta, sve "ponovo proživljavajući". Počinje zijevati, skoro zaspi (nesvjesnost opada), ponovo se probudi i još dva puta ponovi engram. Tada se počinje zadovoljno smješkati. Somatika je nestala. Odjednom je i engram "nestao" (prebačen je i preclear ga više ne može otkriti). Veoma je zadovoljan.

Auditor: Idite na slijedeći najraniji trenutak bola ili nelagode. Preclear: Uh. Mmmrnm. Ne mogu tamo ući. Hej, ne mogu tamo ući!

Stvarno. Pitam se gdje... Auditor: Ponavljajte izraz: "Ne mogu tamo ući.". Preclear: "Ne mogu tamo ući. Ne moga.." Imam čudan osjećaj u

nogama. Osjećam oštru bol. Hej, što to ona dovraga radi? Ma, prokleta bila. Volio bih je se dočepati, barem jednom. Bar jednom!

Auditor: Krenite iz početka i ponovo prođite kroz to. Preclear: (Prolazi kroz engram nekoliko puta, odzjeva

"nesvjesnost". Zadovoljno se smješka kada ga više ne može naći. Osjeća se bolje.) Oh, dobro, mislim da je i ona imala svojih problema.

Auditor: (Suzdržavajući se pažljivo od slaganja s time da je majka imala svojih problema, jer bi ga to učinilo njenim saveznikom.) Idite na slijedeći trenutak boli ih nelagode.

Preclear: (Uznemireno) Ne mogu. Ne krećem se po vremenskoj stazi. Zapeo sam. Oh, u redu. "Zapeo sam, zapeo sam." Ne "Zapelo je. Ovog puta je zapelo." Ne. "Ovog puta sam ga zapeo." Ma, prokleta bila. To su moje srčane smetnje! To je to! To je ta oštra bol koju osjećam.

205

L. RON HUBBARD

Auditor: Krenite od početka engrama i prođite kroz njega, itd. U ovom se primjeru može vidjeti da svaki puta kada se pacijent u

reveriu analitički jako približio engramu, engramska zapovijed djelovala je na njega, a on ju je izrekao auditoru u obliku analitičkog stava. Predear se u reveriu iz bliza suočava s izvornim materijalom vlastitih aberacija. Aberirana osoba u sasvim budnom stanju može izricati veoma komplicirane stavove, za koje će se do smrti boriti da ih obrani kao svoje, ali koji su u stvarnosti samo njene aberacije koje utječu na njen analitički um. Pacijenti će uporno tvrditi kako znaju da je auditor opasan, da s njim nikad nisu trebah započeti terapiju, itd., a ipak će nastaviti raditi dobro i efikasno. To je jedan od razloga zbog čega je Kodeks auditora toliko važan: pacijent je toliko željan oslobađanja od svojih engrama koliko se to samo može poželjeti, ali engrami daju privid da je vrlo daleko od želje da bude oslobođen.

Iz gornjeg je primjera također vidljivo da auditor ne daje nikakvu pozitivnu sugestiju. Ako izraz nije engramski, pacijent će mu to vrlo brzo dati do znanja. Iako izraz još uvijek može biti engramski, auditor nad preclearom u reveriu nema veliki utjecaj osim što mu pomaže da napadne engrame. Ako je predear proturječio bilo čemu gore navedenom, to znači da engram koji sadrži sugerirane riječi nije spreman biti oslobođen i na redu je neki drugi izraz.

Dakle, dijagnoza na aberativnoj i psihosomatskoj razini brine sama za sebe. Auditor je, prije nego što je ušao u to područje, mogao pretpostaviti - i zadržati to za sebe - da u gornjem primjeru na vidjelo izlazi slijed pokušanih pobačaja. Mogao je pretpostaviti da pacijentova neodlučnost potiče od majke. Međutim, auditor ne komunicira svoje pretpostavke. To bi bila sugestija i pacijent bi je mogao prihvatiti. Na preclearu je da sam otkrije. Auditor, na primjer, nije mogao znati gdje su na vremenskoj stazi preclearove "srčane smetnje", niti prirodu povrede. Loveći gore - dolje u potrazi za određenim bolom bilo bi traćenje vremena. Sve će se takve stvari "predati" tokom terapije. Od interesa je jedino to da li aberacije i bolesti odlaze bez povratka ili ne. One će na kraju terapije nestati. Na početku predstavljaju samo poteškoće.

206

DIJAGNOZA

Dijagnoza aberacija i psihosomatskih bolesti nije dakle neophodan dio dijanetičke dijagnoze.

Ono što nas interesira je mehaničko funkcioniranje uma. To je područje dijagnoze. Koji su radni mehanizmi analitičkog uma?

1. Percepcija: vid, sluh, opip i bol, itd. 2. Sjećanje: vizio - boja, ton - sonik,* opip, itd 3. Imaginacija: vizio - boja, ton - sonik, opip, itd.

To su mehanički procesi. Dijagnoza se bavi prvenstveno tim čimbenicima, i potrebno ih je samo nekoliko da bi se pomoću njih moglo odrediti koliko će vremena slučaj uzeti, koliko će biti težak, itd.

To se dalje pojednostavljuje u kodeks: 1. Percepcija (iznad ili ispod optimuma):

a. vid b. zvuk

2. Sjećanje (ispod): a. sonik b. vizio

3. Imaginacija (iznad): a. sonik b. vizio

Drugim riječima, kada ispitujemo pacijenta prije nego što postane preclear (uvodeći ga u terapiju), zanimaju nas samo tri stvari: previše ih premalo percepcije, premalo sjećanja, previše imaginacije.

Pod percepcijom podrazumjevamo koliko dobro ih loše on može čuti, vidjeti ih osjećati.

Za sjećanje želimo saznati sposobnost sjećanja sonikom (slušanje), viziom (gledanje) i somatikom (osjećanje).

Za imaginaciju, želimo saznati da li se pacijent prenaglašeno "sjeća" sonika, vizia ili somatika.

Razjasnimo to: vrlo je jednostavno, nije zamršeno, i ne iziskuje dugotrajno ispitivanje. Ah važno je, i određuje dužinu trajanja terapije.

* Vizio u dijanetici znači prisjećanje prizora. Sonik znači prisjećanje zvuka. Somatik znači prisjećanje boli. Pacijent koji može vidjeti, čuti i osjećati bol, to zapisuje, "Ja" ih se, pamteći, prisjeća kao vizio, sonik i somatik - LEH

207

L. RON HlIBBARD

U aktivnoj imaginaciji nema ništa loše tako dugo dok osoba zna da mašta. Vrsta imaginacije koja nas zanima isključivo je ona koja se koristi za nesvjesnu "montažu"12, i samo u tom obliku. Aktivna imaginacija, za koju pacijent zna da je imaginacija, krajnje je dragocjen imetak. Imaginacija koja se podmeće umjesto sjećanja vrlo je naporna u terapiji.

"Histerična"13 sljepoća ih gluhoća, ih prošireni vid ih sluh korisni su u dijagnozi. Prvo, "histerična" sljepoća znači da se pacijent boji vidjeti; "histerična" gluhoća znači da se boji čuti. One će zahtijevati priličnu terapiju. Jednako tako, prošireni vid ili sluh, iako ne toliko teški kao sljepoća ih gluhoća, pokazatelji su koliko je pacijent stvarno preplašen i često su direktni pokazatelji prenatalnog sadržaja vezanog uz nasilje.

Ako se pacijent u sadašnjosti boji gledati svojim očima ih slušati svojim ušima, budite uvjereni da u njegovoj prošlosti postoji mnogo toga što ga plaši, jer se te stvarne percepcije ne "isljučuju" lako.

Ako pacijent "skače" na zvukove i preplašen je prizorima, ili ga sve to jako uznemiruje, za njegove se percepcije može reći da su proširene, što znači da je reaktivna banka veliki dio njih označila kao "smrf'.

Sjećanja koja nas u dijagnozi zanimaju samo su ona manja od optimalnih. Kada su "iznad optimuma", tada je to u stvari imaginacija, "montirana" umjesto sjećanja. Sjećanje (ispod) i imaginacija (iznad) tada zapravo čine jednu grupu, ah smo ih radi jednostavnosti i jasnoće razdvojili.

Ako pacijent ne može "čuti" zvukove ih glasove u prošlim događajima, on nema sonik. Ako ne "vidi" prizore iz prošlih događaja u pokretnim slikama u boji, on nema vizio.

Ako pacijent čuje glasove ih vidi prizore koji nisu postojali, a ipak

12 "montaža": (engl. dub - in) manifestacija stavljanja u okolinu, ne znajući, percepcija koje zapravo ne postoje. (Izraz dub - in preuzet je iz filmske industrije, a označava snimanje dijaloga i zvukova koji se integriraju u film nakon njegova snimanja. To se radi za one scene kod kojih je izvorna snimka loša, ili gdje je naprosto prikladnije naknadno dodati dijaloge i ostale zvukove, te kod filmova koji se prikazuju u inozemstvu a zahtijevaju nove dijaloge na jeziku zemlje domaćina.) 13 histerija: (psihijatrija) psihijatrijsko stanje okarakterizirano na različite načine emocionalnom razdražljivošću, pretjeranom zabrinutošću, senzornim i motornim smetnjama ili nesvjesnim oponašanjem organskih poremećaja poput sljepoće, gluhoće, itd.

208

DIJAGNOZA

smatra da su ti glasovi i prizori bili stvarni, to je "preimaginacija". U dijanetici bi izmišljeno sjećanje na zvuk bilo hipersonik, sjećanje na vid hipervizio (hiper = iznad, preko).

Razmotrit ćemo specifične primjere za svaku od tih triju grupa i pokazati kako one u terapiji postaju temeljne i kako njihovo prisustvo ih odsutnost može otežati slučaj.

Pacijent sa blagim slučajem "histerične" gluhoće je onaj koji ima poteškoća sa sluhom. Gluhoća može biti organska, no ako je uistinu takva, neće s vremena na vrijeme varirati. Kod tog pacijenta postoji nešto što se on boji čuti. On vrlo glasno sluša radio, traži da mu ljudi neprestano ponavljaju ono što govore i propušta dijelove razgovora. Ovaj stupanj "histerične" gluhoće nemojte tražiti u umobolnici. Muškarci i žene su "histerično" gluhi bez da su toga svjesni. Njihov "sluh jednostavno nije tako dobar". To se u dijanetici zove hipo-sluh (hipo=ispod).

Pacijent koji uvijek gubi nešto što leži neposredno ispred njega, koji propušta putokaze, kazališne programe i ljude koji su mu pred nosom, do nekog je stupnja "histerično slijep". On se boji da će nešto vidjeti. To se u dijanetici zove hipo-vid jer je riječ "histerično" uistinu neadekvatna i pretjerano dramatična.

Zatim, tu je i slučaj prenaglašene percepcije. To ne mora biti imaginacija, ah može ići tako daleko da se vidi ih čuje nešto što uopće nije prisutno, što je u stvari obično ludilo. Mi smo u standardnom postupku zainteresirani za manje dramatičnu razinu.

Na primjer, djevojka koja vidi nešto ili misli da vidi nešto, ali zna da to ne vidi i veoma je uplašena, koja je često iznenađena i skače od straha kada netko tiho uđe u sobu - pati od proširenog vida. Ona se boji da će nešto vidjeti. Ah umjesto da je na to slijepa, ona je previše osjetljiva. To je hiper-vid.

Osoba koju buka, glasovi i zvukovi općenito jako uznemiruju, te koja dobija glavobolju ili se razljuti kada su ljudi oko nje "glasni", kad se zalupe vrata ih zvecka posuđe, žrtva je proširenog sluha. Ona čuje zvukove puno glasnije nego što oni uistinu jesu. To je hiper-sluh.

Kvaliteta vida ili sluha osobe ne treba biti dobra. Njeni organi vida ih sluha mogu biti u lošem stanju. Jedina važna činjenica je "nervoza"

209

L.RON HlIBBARD

pri primanju. Time smo riješili dvije percepcije koje nas u dijanetici zanimaju.

Dok auditor priča s ljudima oko sebe, dobijajući njihove reakcije na prizore i zvukove, naići će na veliku raznolikost u kvaliteti odgovora.

Sjećanje je za terapiju od najneposrednije važnosti, jer ono nije simptom, već stvarno oruđe za rad. Postoji mnogo načina da se koristi sjećanje. Clear, za svako od svojih osjetila, ima živa i točna sjećanja. Takvo što ima malo aberiranih osoba. Auditor nije zainteresiran za ostala osjetila, osim vida i sluha, jer će se oni tijekom terapije riješiti. Ali, ako ima pacijenta bez sonika, neka bude na oprezu. A ako ima pacijenta bez sonika i vizia, neka otvori četvere oči! To je višestruka ličnost, šizofreničar, psihijatrijski paranoik, čiji su simptomi nedovoljno izraženi da bi u normalnom životu bio tako klasificiran. To ne znači - uistinu ne znači - da su ljudi bez sjećanja ili zvuka umobolni, ali znači da su iznadprosječni slučaj i da će za njih biti potrebno poduže vrijeme. To ne znači da je slučaj "neizlječiv", jer "neizlječivost" je daleko od istine; ali takvi slučajevi ponekad zahtijevaju petsto sati. To jednostavno znači da takav slučaj nije "mačji kašalj"; tamo, u reaktivnom umu, postoji skeč koji govori: "Ne gledaj! Ne slušaj!". Neki od engrama, u tom slučaju zahtijevaju smanjeno sjećanje ili gubitak sjećanja. To ne znači da nešto mora biti pogrešno u načinu na koji ta osoba percipira i pohranjuje zvučne ili svjetlosne valove. Ah to znači da ih osoba, nakon što ih je jednom pohranila, ne može lako dobiti natrag iz standardne banke, jer je reaktivna engramska banka postavila sklopove (blokirajuće demonske sklopove) da bi je onemogućila u otkrivanju vlastite prošlosti. Naravno, postoje veći ih manji stupnjevi sjećanja.

Test je jednostavan. Recite potpuno budnom pacijentu da se "vrati" u vrijeme kada je ulazio u sobu, i pitajte ga što je sve bilo rečeno. Ako to potpuno budan može "čuti", tada ima sonično sjećanje. Auditor vrlo dobro zna što je sve bilo rečeno, jer ako misli koristiti ovaj test, izgovorit će određeni set riječi i zabilježiti stvarno prisutne zvukove. Prema tome, ako pacijent spada u kategoriju "montažera" auditor će to znati.

Test sjećanja prizora jednako je jednostavan. Pokažite pacijentu

210

D I J A G N O Z A

knjigu s ilustracijama. Nakon nekog ga vremena zamolite da se u potpuno budnom stanju "vrati" i "u svom umu" pogleda tu knjigu, te saznajte može li je vidjeti. Ako ne može, to je hipovizio.

Pomoću više sličnih testova lako ćemo ustanoviti sjeća li se naš pacijent prizora i zvukova, odnosno spada li u slijedeću grupu.

Preaktivna imaginacija koja pacijentu, bez njegovog znanja, entuzijazmom "montira" prizore i zvukove, definitivno je smetnja brzoj terapiji. Postoji mnogo demonskih sklopova koji koče razmišljanje, ali baš ti demoni "montaže" znače da će auditor dobiti najgadniji teret onog što auditori obično kolokvijalno nazivaju "smeće"*. Kako auditori i dalje koriste nesumnjivo neuglađenu terminologiju, koja se usprkos svemu što se može učiniti i dalje pojavljuje na tom području, u mozgu je na djelu nešto što nazivamo "tvornica laži"**.

Kada pacijenta zamolimo da prepriča razgovor koji je vodio nakon što je ušao kroz vrata, tako da ga ponovo "čuje", on samopouzdano može započeti s iznošenjem svih potpuno parafraziranih ili izmišljenih govornih stilova. Kada ga zamolimo da opiše sliku i stranicu koju smo mu pokazali, jasno će "vidjeti" mnogo više ili potpuno drugačije od onoga što se tamo nalazilo. Dvoumi li se oko toga, to je zdrav znak. Ako je siguran, pripazite, jer demonski sklop "montira" bez njegovog analitičkog znanja, i auditor će morati slušati više događaja koji se nikad nisu dogodili, no što bi ih mogao popisati. Neprestano će ih prepoznavati tražeći svoj put kroz svo to smeće, ne bi li svog precleara doveo do točke u kojoj su njegovi podaci pouzdani. (I nije stvar u stupnjevanju "smeća" po njegovoj nevjerojatnosti - istina je uvijek neobičnija od fikcije - stvar je u pokušaju reduciranja14 engrama koji ne postoje ili zaobilaženju engrama koji postoje i tako dalje u svoj toj

' Smeće je u filozofskom dijelu dljanetike tehnički nazvano 'Iluzijom", ali je taj termin previše oštar i kritičan, jer tko nema barem donekle pogrešan dojam prošlog događaja? -LRH " Tvornica laži, tehnički, fraza sadržana u engramu koja zahtijeva izbjegavanje istine (pričanje laži) - izvorno nazvana krivotvoritelj. 14 reducirati: osloboditi sav naboj ili bol iz događaja. To znači da preclear prođe kroz događaj od početka do kraja nekoliko puta dok je u reverieu, skupljajući sve prisutne somatike i percepcije kao da se događaj dešava baš u tom trenutku. Reducirati tehnički znači, osloboditi od aberativnog materijala koliko je to moguće, da bi slučaj napredovao.

211

L. RON HUBBARD

zbrci.) Optimalni preclear bio bi onaj koji ima osrednju reakciju na

zvukove i prizore, koji ima ispravan sonik i vizio i koji uspijeva maštati i znati da mašta u kolor-viziu i ton-soniku. Budite na čisto s tim da ova osoba može imati aberacije zbog kojih će se verati po svakom dimnjaku u gradu, ispijati i zadnju kap u svakoj gostionici svake noći (ili barem pokušati), tući svoju ženu, daviti svoju djecu i vjerovati da je ptica trkačica. Na psihosomatskoj razini može imati artritis, probleme sa žučnim mjehurom, dermatitis, migrenu i ravne tabane. Ili može patiti od još strasnije aberacije - ponosa što je prosječan i "prilagođen". Takav je slučaj još relativno lako učiniti Clearom.

Kod slučaja bez "montaže", a koji ima blokiran sonik i vizio, bavimo se engramima koji su isključili neke od primarnih mehanizama ljudskog uma. Kada pacijent ne može čuti ili vidjeti engrame, auditor će se satima i satima morati patiti, ne bi li ih kontaktirao. Kod slučaja koji ima isključeno samo sonično sjećanje, auditor će još uvijek imati mnogo više posla nego kod prosječnog slučaja. Taj je slučaj veoma, veoma daleko od toga da bi bio nerješiv. Ovdje vas nipošto ne želimo odvratiti od njega, no može ga se riješiti jedino uz vrlo mnogo upornosti. Takva osoba očigledno može biti vrlo uspješna, strahovito inteligentna i može imati malo ili nimalo psihosomatskih bolesti. Ali će se ipak pokazati da ima prepunu engramsku banku čiji se svaki dio može restimulirati i preplaviti je bilo u kojem trenutku. Međutim, obično je takav čovjek zabrinut i uznemiren zbog mnogo stvari, što satnici može pridodati još više vremena.

Kod osobe koja ne zna da ima "montažu", kad joj sklopovi vraćaju promijenjeno sjećanje, imamo slučaj koji će vjerojatno biti veoma dugotrajan i zahtijevati vješt tretman. Jer negdje u engramskoj banci postoji "tvornica laži". Ovaj slučaj, u svakodnevnom životu osobe, može biti utjelovljenje istine. Ali kada se uhvati u koštac sa svojim engramima, njihov sadržaj uzrokuje iznošenje nepostojeće stvari.

Kratko i jasno, bez daljnjih uvjeta ili ograničenja, ovo je dijanetička dijagnoza: aberacija jest sadržaj engrama; psihosomatska bolest jesi prijašnja povreda. Percepcije vida i sluha, sjećanje ispod optimuma,

212

DIJAGNOZA

imaginacija iznad optimuma, reguliraju dugotrajnost slučaja. Ako auditor želi biti maštovit, može napraviti pregled općeg

položaja osobe na tonskoj skali, mentalno i tjelesno. Utučena i apatična žena se, naravno, nalazi oko tona 0,5 u zoni 0 dinamičke skale, koja je u knjizi ranije opisana. Ako je čovjek ljut ili neprijateljski raspoložen, auditor ga može smjestiti oko 1,5 ili općenito negdje u području zone 1 skale opstanka. Te bi oznake pokazivale vjerojatan prosječan ton nakupljenih engrama u reaktivnom umu. To je interesantno zbog toga što to znači da će se osoba u zoni 0 mnogo vjerojatnije razboljeti, i nešto je teži slučaj od osobe u zoni 1. I s obzirom da terapija diže ton do zone 4, osoba na 1,5 bliže je tom cilju.

Teško je procijeniti vrijeme terapije. Kao što je prije spomenuto, postoji nekoliko varijabli, poput vještine auditora, restimulirajućih elemenata u pacijentovoj okolini i same snage engrama.

Auditoru savjetujemo da za svoj prvi slučaj odabere nekog člana obitelji ili prijatelja, koji je što je moguće bliže optimalnom preelearu, što znači, osobi sa vizdom i soničMm sjećanjem te prosječnim percepcijama. Vođenjem te osobe prema Clearu, iz prve ruke će naučiti mnogo o tome što se može očekivati u engramskim bankama bilo čijeg uma, i jasno će vidjeti kako se engrami ponašaju. Ako sam auditor spada u jednu od težih skupina i ako misli raditi s nekim iz takve skupine, to ne predstavlja veliku teškoću; svaki slučaj može biti Release stotinu puta brže nego u bilo kojoj prijašnjoj tehnici mentalnog liječenja, i ako je upotrebljeno imalo vještine, može postati Clear za 500 sati terapije po slučaju. Ali ako su 2 slučaja posebno teška, za oba bi bilo pametno da, prije nego što jedan na drugom počnu raditi, svaki nađe i učini Clearom preeleara koji je blizu optimuma. Na taj će način svaki od njih biti kompetentan auditor kada počne raditi sa težim slučajevima.

Zbog toga postoji dijagnoza. Ostale percepcije, sjećanja i imaginacije su interesantni, ali nisu vitalni u određivanju vremena potrebnog za slučaj.. IQ (kvocijent inteligencije) nije važan čimbenik, osim ako ne padne do razine slaboumnosti. Pa čak se i tada IQ svakog pacijenta diže poput rakete tijekom procesa dolaženja do Cleara.

Postoje organska ludila. Jatrogene psihoze (uzrokovane od strane

213

L. RON HUBBARD

doktora) se u dijanetici smatraju upitnima budući da mogu uništiti dio mašinerije. Usprkos tome, čak i ako se optimum ne može postići, slučaj s mnogo organskih psihoza dijanetikom se može poboljšati. Sve što auditor može učiniti je da pokuša. Ludila uzrokovana nepotpunim živčanim sustavom današnji auditori nisu opsežno istraživali; cilj dijanetike nije oživljavanje leševa, glavni je naglasak na tome da se kod normalne ih neurotične osobe postigne optimalno funkcioniranje uma. Dijanetika se može koristiti, koristi se, i koristiti će se i na druge načine. Ali, uz toliki broj potencijalno vrijednih ljudi koji se, i za sebe i društvo, mogu učiniti veoma vrijednima stavljen je naglasak na neorganske aberacije i organske psihosomatske bolesti. Slučajevi koji su podvrgnuti prefrontalnoj lobotomiji (koja reže i uklanja dio analitičkog uma), topektomiji (koja uklanja dijelove mozga otprilike kao kad vadite srčiku jabuke), transorbitalnoj leukotomiji (gdje se, kad je pacijent pod elektrošokom, gura jeftini šiljak za led u svako oko da bi dosegao i razderao analizator na komade) i "terapiji" elektrošokom (u kojoj se mozak prži na 110 volti) kao i inzulinskom šoku15 i ostalim tretmanima, u dijanetici se smatraju upitnima. Postoje uobičajena organska ludila kao što je pareza16, ah čak i tada većina njih može imati koristi od dijanetike.

inzulins2i šok: stanje kome, uzrokovano smanjenjem šećera u krvi zbog prevelike količine inzulina u krvi (supstanca koja pomaže tijelu da koristi šećer i ostale ugljikohidrate). Inzulinski šok koriste psihijatri kao jedan oblik šok terapije u "liječenju" mentalnih bolesti

pareza: bolest mozga sifilističkog uzroka, karakterizirana mentalnim pogoršanjem, smetnjama u govoru i progresivnoj slabosti mišića. Vidi također sifilis u tumaču pojmova

214

P E T O POGLAVLJE

VRAĆANJE, ARHIVAR1 I VREMENSKA STAZA

p M. ostoji metoda "razmišljanja" za koju čovjek do sada nije ni znao daje posjeduje.

Želite li ilustraciju, upitajte djevojčicu da li bi, kroz sjećanje, htjela otići na vožnju sanjkama. Pokušat će se sjetiti svog posljednjeg sanjkanja. 'Vjerojatno će se namrštiti i skupiti obrve. Zatim joj recite da se vrati u vrijeme kada se vozila na sanjkama. Tako potaknutoj, odjednom će joj se pojaviti cjelokupno iskustvo i samo ako nije ozbiljno aberirana, moći će vam ispričati kako joj snijeg klizi niz ovratnik. Ona će biti baš tamo, sanjkati se, plivati ih raditi što god zaželite.

Ako je čovjek ikada o tome razmišljao, mora da je to pobrkao s maštom, ali to nije mašta. Bilo tko, ako uistinu nije ozbiljno aberiran, može u budnome stanju biti "vraćen" u prošla iskustva. Početna bi ispitivanja trebala biti usmjerena prema nedavnim i ugodnim iskustvima.

To nije memorija u smislu da se netko "nečega sjeća", to je vraćanje. Sjećanje je mnogo složeniji proces od vraćanja. Razmisli li se o zgubljenim stvarima, pročitanim recima ili prijašnjim razgovorima, nedokučivo je zbog čega ljudi tumaraju naokolo pokušavajući se sjetiti nekog specifičnog ih kompleksnog podatka, kada se jednostavno mogu vratiti. Sjećanje, naravno, ima vrlo određenu ulogu. Ono je automatski proces koji u beskrajnom tijeku snabdijeva '̂ ja" zaključcima i podacima. Ah, kada netko žeh vrlo precizan, točno određeni djelić

1 arhivar: žargonski izraz dijanetičkih auditora za mehanizam uma koji se ponaša kao promatrač podataka. Auditori izravno od arhivara mogu dobiti trenutni ili "blic" odgovor kao pomoć u pristupanju događaja Tehnički govoreći, arhivar bi se mogao nazvati "bankovna nadzorna jedinica", ali taj je izraz isuviše nezgrapan.

215

L. RON HUBBARD

informacije ili želi promišljati o prošlim zadovoljstvima, vraćanje je bliže biti.

Hipnotizer uz mnogo svojih hokusa-pokusa, pokreta rukom i dr., postiže nešto što naziva "regresijom". To je vrlo složen posao i podrazumijeva hipnozu. Istini za volju, regresija ima istraživačku vrijednost jer se hipnozom zaobilaze zapreke koje inače nije lako zaobići. Taj je postupak dobro služio dijanetici kada je autor provjeravao svoje podatke u memorijskoj banci. Ali, očigledno nikome nije palo na pamet da je regresija umjetno poticanje prirodnoga procesa.

Bez sumnje, neki se ljudi služe vraćanjem kao dijelom svojega umnoga rada i vjerojatno misle da i "svi ostali" čine isto, što je daleko od istine. Cak i ljudi koji se prirodno vraćaju, rijetko shvaćaju da je to zaseban i prilično različit proces od sjećanja.

Ljudi također ponovno proživljavaju, a da nisu hipnotizirani ili drogirani, što je rjeđi slučaj. Ako osoba neko vrijeme sjedi razmišljajući o davnim danima slave, počet će ih ponovo proživljavati, umjesto da se jednostavno vrati.

U dijanetici smo se podosta bavili "spektrima". Spektar stupnjevanja znatno je bolji filozofski mehanizam od Aristotelova klatna koje se njihalo s jednoga na drugi kraj. Mi posjedujemo spektar dinamika. Nazivamo ih četiri dinamike, kroz koje je izražena zapovijed: Opstani! I one zapravo čine mnogo stupnjeva; od stanica "ja", kroz "ja", kroz obitelj i djecu, kroz klub, grad i državu, kroz naciju, rasu i hemisferu i konačno, cijelo čovječanstvo. To je spektar, stupnjevi nečega što je zapravo ista stvar, ali sve većeg i većeg opsega ili dosega.

Slično spektru zapovijedi Opstani!, na djelu je i spektar memorije. Kao prvo, postoji memorija u svom najpreciznijem, sadašnjem smislu, slijedi memorija prošlosti i zatim još više memorije prošlosti. Tako ulazimo u dio spektra koji se previdio: dio "ja" sve više i više vraća se u prošlost (u toj točki počinje vraćanje), i konačno je, na najvišem stupnju, cjelokupni "ja" vraćen u prošlost. Najprije nastupa sjećanje. Ono je najudaljenije od točnih podataka (osim kod Cleara). Tada nastupa vraćanje u kojemu je dio "ja" zapravo u prošlosti i zapisi

216

VRAĆANJE, ARHIVAR I VREMENSKA STAZA

djeluju kao da su percepcija koju upravo proživljava. Slijedi ponovno proživljavanje pri čemu je osoba na trenutak sasvim u prošlosti. Prisjećajući se doživljaja iz najranijega djetinjstva osoba bi, ako je preplašena, reagirala isto kao kad je bila dijete.

U današnjem društvu izraženo je aberirano mišljenje o tome kako je loše živjeti u prošlosti. To djelomice potječe iz nevoljnosti aberiranih ljudi da se suoče i shvate prošlost.

Majka je jedan od osnovnih izvora "lošega pamćenja". Ona je bila dovoljno uspaničena od pomisli da bi se dijete moglo sjetiti svega što mu je činila, pa je ta rasprostranjena aberacdja postala vrlo uočljiva. Doba dojenčeta i djetinjstva, u standardnom slučaju pokušaja abortusa, gotovo uvijek ispunjeno je majčinim uvjeravanjem da se iz vremena kad je bio beba ničega ne može sjetiti. Majka ne želi da se dijete sjeti njezine spretnosti u iskušavanju različitih instrumenata za pobačaj, unatoč neuspjehu. 'Vjerojatno bi prenatalno sjećanje samo po sebi bilo samo obično sjećanje potpuno dostupno cijeloj rasi, da se tu nije tisućljećima provlačila majčina grižnja savjesti. U normalnom slijedu rada, auditor će imati pune ruke majčinih kreštavih prigovora o tome kako su njezin odrasli sin ili kći počeli terapiju, a sve zbog toga jer bi se nešto moglo doznati. Majka je auditorima poznata po potpunom slomu živaca od pomisli da će se njezino dijete sjetiti prenatalnih događaja. Usput rečeno, sve to ipak nije temeljeno na pokušaju pobačaja. Majka je često, pored oca, imala još nekoliko muškaraca za koje on nikada nije saznao. Ona će svoje dijete često osuditi na bolest, ludilo ili samo nesreću, radije nego da ga pusti da nastavi put precleara, iako se ona izravno ne može sjetiti da se djetetu išta dogodilo. Kad je podvrgnuta terapiji, ona obično dobrovoljno govori istinu. Tu nalazimo razlog zbog kojega se u društvu obeshrabrivalo dobro pamćenje, a previdjela prenatalna memorija i najranije djetinjstvo, ne spominjući sposobnosti vraćanja i ponovnog proživljavanja.

Sustav indeksiranja standardne banke izvrsno je organiziran. Sve je tamo pohranjeno prema predmetu, vremenu i zaključcima. Sve percepcije su prisutne.

Pomoću sistema vremenskog pohranjivanja dobijamo ono što se u

217

L. RON HUBBARD

dijanetici naziva vremenskom stazom. Vraćanje je kad se dio "ja" kreće unazad po toj stazi. Vremenska staza definitivno je prisutna i za svjesne i za "nesvjesne" podatke. Ona za auditora ima golemu važnost.

Um je dobro izgrađeno računalo i pruža različite usluge. Auditori, uzmičući od latinskih i složenih naziva, izvor jedne od tih usluga nazivaju arhivar. To baš i nije dostojanstven naziv. Poprilično je antropomorfiziran2, ali zasigurno nije čovječuljak sa zelenim šiltom. Međutim, proces koji se odvija približno je sličan onome što bi se događalo kad bi takav entitet zaista prebivao u umu.

Arhivar je promatrač banke, on nadzire i reaktivnu i standardnu banku. Kad auditor ili "ja" od njega zatraže podatak, on će ga preko "ja" predati auditoru. Pomalo je nepromišljen kad barata s reaktivnom engramskom bankom, koja je "zaraza" iz reaktivnoga uma, pa će ponekad isporučiti igru riječima i besmislene snove, umjesto dostavljanja ozbiljnih podataka.

Ako auditor upita precleara kada je posljednji put gledao film, arhivar će isporučiti naziv filma, datum gledanja, starost i tjelesno stanje osobe, sve percepcije, sadržaj filma, vremenske prilike -ukratko, isporučuje sve ono što je bilo prisutno i povezano s gledanjem filma.

U svakodnevnom životu arhivar velikom brzinom snabdijeva "ja" memorijom. Dobra memorija pribavlja podatke u djeliću sekunde. Ako se arhivar mora probijati kroz memoriju da zaobiđe razne reaktivne zapreke, podacima će trebati minute ili dani da stignu.

Kad bismo imah veliko računalo najmodernije konstrukcije3, ono bi imalo "memorijsku banku" sačinjenu od bušenih kartica ili nečega sličnog, te uređaj za biranje i snabdijevanje stroja potrebnim podacima. Mozak sadrži jedno takvo računalo - bez njega ne bi mogao raditi. To je bankovni promatrač - arhivar.

Zapamtite ta dva dijela uma: vremensku stazu i arhivara te mehanizam vraćanja To su, uz reaktivnu i standardnu banku, tri

2 antropomorfiziran: kojemu je dan ljudski lik ili svojstvo. 3 najmodernije konstrukcije: tehnički detalji odgovaraju tehnologiji 50-ih godina, kada je autor pisao ovu knjigu.

218


stvari koje koristimo u dijanetičkom reveriu. Arhivar je vrlo susretljiv momak. A naročito je susretljiv kad ima

problema pri dolaženju do "ja", zaobilazeći reaktivne zapreke i sklopove općenito. On surađuje s auditorom.

Sustav nadziranja mogli bismo razmotriti na osnovu jedinica pažnje. Možemo pretpostaviti da ih čovjek posjeduje tisuću. Dakle, tisuću mogućih jedinica pažnje bilo bi na raspolaganju Clearovu "ja". Kod aberirane osobe "ja" na raspolaganju vjerojatno ima pedeset takvih jedinica, dok ih je petsto ili šesto apsorbirano u reaktivnim engramima, a ostatak tog mehanizma, koji nazivamo promatrač banke (arhivar), različito se koristi.

Čini se da bi arhivar aberirane osobe radije radio s auditorom, nego s aberiranom osobom Taj podatak možda djeluje začuđujuće, ali je ipak znanstvena činjenica. Arhivar najbolje radi onda kad iz preclearovih banaka odabire podatke da bi ih isporučio auditoru. To je aspekt zakona afiniteta. Arhivar, koji je na raspolaganju "ja", i auditor sačinjavaju tim i vrlo često harmonično surađuju bez vidljiva pristanka preclearova analizatora.

Kod aberirane osobe vraćanje se najlakše postiže kad se auditor obraća arhivaru, a ne pacijentu. To se zapravo može učiniti kada je pacijent budan. Auditor ga zamoli za informaciju, govoreći mu da se vrati na nju. "Ja" je odjednom u posjedu cjelokupne kartoteke podataka. Tada, nešto unutar uma osobe harmoničnije surađuje s auditorom nego s osobom u čijemu se umu nalazi. To je arhivar.

Auditorov cilj je uzeti što mu arhivar isporučuje i spriječiti ga da se uguši reaktivnim podacima. Jednom kad arhivar iznese podatke, auditorov je posao osigurati da se preclear suoči s njima dovoljno puta da bi ispraznio naboj. Mehanizam tog procesa je krajnje jednostavan. Da bi olakšao stvari i spriječio precleara da bude rastresen, auditor tijekom svake seanse prolazi kroz uobičajeni postupak kojim navodi pacijenta da arhivaru dopusti rad.

Pacijent sjedi u udobnom naslonjaču ili leži na kauču u tihoj sobi gdje su osjetilne smetnje rninimalne. Auditor mu kaže da pogleda u strop, te izgovori: "Kad nabrojim od jedan do sedam, vaše će se oči zatvoriti.". Tada počne brojati od jedan do sedam i tiho i ugodno

219

L. RON HUBBARD

nastavlja brojati sve dok pacijent ne zatvori oči. U optimalnom reverieu primijetit ćete treptanje kapaka.

To je sav uobičajeni postupak. Smatrajte to više znakom za početak postupka i način kojim se pacijent usredotočuje isključivo na svoje brige i auditora. To nije hipnoza. To je potpuno drukčije. Prije svega, pacijent je svjestan svega što se zbiva oko njega. Qn ne "spava", može izići iz reveriea kad god to zaželi. Može se slobodno micati, ali mu auditor obično ne dopušta da puši jer bi mu to odvlačilo pozornost.

Auditor se mora uvjeriti da pacijent nije hipnotiziran. Prije nego što počne brojati, kaže pacijentu: "Bit ćete svjesni svega što će se događati. Bit ćete sposobni sjetiti se svega što se događalo. Možete uvježbavati svoju vlastitu kontrolu. Trenutno ćete se moći izvući iz bilo čega što vam se ne bude sviđalo. A sada, jedan, dva, tri, četiri..."

Da bismo se dvostruko osigurali, jer nipošto ne želimo hipnozu, auditor uvodi poništavač. Taj korak izuzetno je važan i ne bi se smio propustiti čak i kada ste potpuno sigurni da vaše riječi ni na koji način ne utječu na precleara. Auditor nehotice može upotrebljavati restimulirajući jezik koji će uključiti engram Mogao bi, osobito ako je početnik u primjeni dijanetike, koristiti nešto poput holdera^ ili denyera5, govoreći preclearu da "ostane tamo", kada je već vraćen na vremenskoj stazi ili, najgore od svega, da "zaboravi". To je skupina izraza u mehanizmu zaboravljanja, a njezin je aberativni učinak najozbiljniji jer analizatoru potpuno poriče podatke. Da bi se takvo što izbjeglo, poništavač je od presudne važnosti. To je dogovor s pacijentom da što god auditor rekao, pacijent neće doslovno interpretirati, niti na bilo koji drugi način upotrijebiti. Poništavač se uvodi odmah nakon uspostavljanja reveriea. On se, manje - više, izriče ovako: "Ubuduće, kad izgovorim riječ poništeno, sve što Vam kažem tijekom terapijskoga postupka bit će poništeno i neće imati utjecaja na Vas. Bilo koja sugestija s moje strane neće imati utjecaja na Vas

4 holder: bilo koja engramska zapovijed koja uzrokuje da pojedinac svjesno ili nesvjesno ostane u engramu. To uključuje zapovijedi poput "Ostani ovdje", "Sjedi tu i razmisli o tome", "Vrati se i sjedni", "Ne mogu ići", "Ne smijem otići" itd. 5 denver: vrste zapovijedi koje doslovno prevedene znače da engram ne postoji. "Ja nisam ovdje", "Ovo ne vodi nikuda", "Ne smijem pričati o tome", "Ne mogu se sjetiti" itd. Zapovijed zbog koje preclear osjeća da događaj nije prisutan.

220


kad izgovorim riječ poništeno. Razumijete li?". Pacijentu se riječ poništeno izgovori neposredno prije nego što mu je

dopušteno otvoriti oči na kraju terapije. To se dalje ne proširuje. Koristi se jedna riječ.

Poništavač je veoma važan. On spriječava nehotične pozitivne sugestije. Pacijent može biti podložan sugestiji ili čak u neprestanom laganom hipnotičkom transu (mnogi ljudi u takvom transu prolaze kroz život). Engram je zapravo hipnotička sugestija. Moglo bi se reći da je svrha terapije osvijestiti svako životno razdoblje osobe kada je bila primorana na "nesvjesnosf. Dijanetika razbuđuje ljude. To nije hipnoza koja ih uspavljuje. Dijanetička ih terapija razbuđuje. Hipnoza ih uspavljuje. Možete li tražiti veću udaljenost između krajnosti? Dijanetička terapija uklanja engrame. Hipnoza ih stvara. Nadalje, dijanetika je znanost, organizirani skup znanja - hipnoza je oruđe, umijeće i nepredvidiva varijabla. Čovjek je stoljećima i stoljećima slutio daje opasna, a ipak ju je koristio.*

Neminovno je da će auditoru u ruke doći slučajevi koji će zapasti u hipnotički san, unatoč svemu što može učiniti da bi to spriječio. Takvi slučajevi imaju engrame koji ih tjeraju da to učine, isto kao što drugi imaju engrame koji ih tjeraju da ostanu budni. Tako auditor ne spominje ni "budnost?' niti "spavanje". On pristupa slučajevima gdje god oni upali u vlastito područje inverzije6 i iz njega radi s njima. Pacijenti će preklinjati da budu drogirani ih uvedeni u trans. Pustite ih neka mole! Reverie ima Cleara na svom kraju. Droge i hipnoza ovise o auditoru i imaju mnoge druge neželjene aspekte. U amnezijskom transu potrebno je više vremena za razrješenje slučaja nego u reverieu, a u reverieu je rezultat siguran. Pacijentu je sve bolje i bolje. Kad se umjesto reveriea primjenjuju amnezijski trans ili hipnoza, ma koliko jednostavnim nam se činilo da podaci izlaze na površinu, tako tretirani slučajevi u prosjeku doživljavaju lagano olakšanje sve dok slučaj nije gotovo završen, odnosno kada pacijentu koji je toliko dugo bio uznemiren odjednom ne postane bolje. Hipnoza

' Dodatna razlika je u tome da pacijent može biti vraćen bez ikakva brojanja. - LRH 6 inverzija: akutna svjesnost sebe.

221

L. RON HUBUARD

sa sobom nosi transfer7, golemu odgovornost operatora i ostalu prtljagu, bez čega je dijanetika u svojoj dugoj praksi uspjela. Hipnoza je korištena za istraživanje, a poslije je napuštena.

Stoga, svaki put uvedite poništavač. Nikada, pri svakoj terapiji, nemojte zanemariti njegovo uvođenje. Moguće je da pacijent padne u trans. To je nešto što ne želimo, ali ne možemo uvijek izbjeći ili otkriti. Na početku terapije samo uvedite poništavač. Kada pacijenta dovedete u sadašnje vrijeme, upotrijebite riječ poništavanja.

Sada ćemo u cijelosti prikazati rekapitulaciju uobičajenoga postupka:

Auditor: Gledajte u strop, kada nabrojim od jedan do sedam vaše će se oči zatvoriti. Bit ćete svjesni svega što će se događati. Moći ćete se sjetiti svega što se ovdje događalo. Moći ćete se izvući iz svega u što ste ušli ako Vam se to ne bude sviđalo. U redu (lagano, urnirujuće): jedan, dva, tri, četiri, pet, šest, sedam.* Jedan, dva, tri, četiri, pet, šest, sedam Jedan, dva, tri (pacijent zatvori oči i kapci mu podrhtavaju), četiri, pet, šest, sedam (auditor pauzira; uvodi poništavač). U redu, vratimo se na vaš peti rođendan... (to traje sve dok auditor nije dovoljno dugo radio s pacijentom) ... Dođite u sadašnjost. Jeste li u sadašnjosti? (Da.) (Upotrijebite riječ poništavanja). Kad nabrojim od pet do jedan i pucnem prstima osjećat ćete se budno - pet, četiri, tri, dva, jedan, (pucnite prstima!).

Kao što je iz tog primjera vidljivo, kad je posao za taj dan zaključen, preclear koji je na dva sata bio vraćen u prošlost mora biti doveden natrag u sadašnjost i potaknut puckanjem prstima da ponovno postane svjestan svoje dobi i stanja. Ponekad nije sposoban lako se vratiti u sadašnjost, za što inače postoji brzo rješenje, koje ćemo poslije objasniti. Auditor stoga mora uvijek biti siguran da pacijent osjeća kako je uistinu u sadašnjemu vremenu.

To je reverie. To je sve što bi se o stvarnom mehanizmu reveriea trebalo znati. Iskustvo će mnogo pokazati. No, osnovni procesi su

7 transfer: (psihoanaliza) proces u kojemu, i pomoću kojega se osjećaji, misli i želje prebacuju s jedne na drugu osobu, posebno u psihoanalizi, gdje analitičar predstavlja cilj prebacivanja. ' Ako se pacijent žali na upotrebu brojeva, koristite slova abecede. Možda su mu odbrojavali tijekom nekog prošlog operativnog zahvata, pa ga brojevi čine nervoznim. -LRH

222


sljedeći: 1. Uvjerite pacijenta da će znati sve što se događa. 2. Brojite dok ne zatvori oči. 3. Uvedite poništivač. 4. Vratite ga u neko razdoblje u prošlosti. 5. Surađujte s arhivarom da biste dobih podatke. 6. Reducirajte sve kontaktirane engrame tako da ne ostane nimalo

naboja. 7. Dovedite pacijenta u sadašnjost. 8. Uvjerite se daje u sadašnjosti. 9. Recite mu riječ za poništavanje. 10. Obnovite potpunu svjesnost o njegovoj okolini.

Pacijentova vremenska staza, na najnižoj razini jedinica pažnje, uvijek je u izvrsnom stanju. Možete biti sigurni da se može dosegnuti bilo koji datum i sat njegova života, uključujući sve pripadajuće podatke. Na višim razinama svjesnosti može se činiti da je vremenska staza u vrlo lošem stanju. Engramski sklopovi reaktivnoga uma nalaze se između nižih razina - točno uz banke - i viših koje sadrže '̂ ja". Niže razine sadrže samo sjenu snage koju ima "ja" i u slučaju multivalentne osobnosti izgledaju poput drugog "ja".

Možete to nacrtati na komadiću papira i bit će vam od velike pomoći. Nacrtajte visoki pravokutnik (standardne banke) na lijevoj strani papira, zatim šest krugova pokraj desne strane pravokutnika, oni će predstavljati arhivara - bankovne nadzorne jedinice. Zatim, negdje na sredini papira, nacrtajte veliki pravokutnik. Zacrnite ga iznutra. To je područje engramskih reaktivnih sklopova. To nije reaktivna banka, nego model sklopa iz reaktivne engramske banke koji posuđuje od analizatora da bi stvarao demone, razmišljanje na glas itd. Potom na desnoj strani papira nacrtajte bijeli pravokutnik. To je dio analizatora koji je "svjesnost" i "ja".

Zadatak terapije je u tome da se taj crni pravokutnik, sklopove engramske reaktivne banke, izbriše, tako da je od standardne banke s lijeve strane papira do dijela gdje je analizator s desne strane papira, sve analizator. To se ne može učiniti nožem, kao što su neki ljudi

223

L. RON HUBBARD

pretpostavljali procjenjujući situaciju iz vlastitih engrama. Cijelo to crno područje koje ste nacrtali je analizator, engramima sveden na beskorisnost, a nakon terapije bit će u cijelosti upotrebljiv za razmišljanje. To znatno povećava IO8.

Sada pretpostavimo da dno vaše slike predstavlja začeće, a vrh sadašnjost. Vertikalno kretanje predstavlja vremensku stazu. U tom prikazu može se pretpostaviti da se sadašnjost, od trenutka začeća, sve više i više, sve dalje i dalje, nadograđuje u obliku nove konstrukcije (to je analogija). Da bi "ja" dobio podatke iz standardnih banaka s lijeve strane morao bi se probijati kroz taj crni pravokutnik, sklopove reaktivnoga uma. U velikoj mjeri "ja" uspijeva dobiti podatke iz okoline tog crnog područja, ah mu to u mnogo većoj mjeri ne uspijeva.

Pretpostavimo sada da smo povukli uspravnu liniju na desnoj strani slike. Ta linija je "svjesnost". Zamislite da se, još uvijek uspravna, može pomicati prema lijevoj strani. Kako linija sve više zalazi ulijevo, dobijamo sve dublji i dublji "trans". Kad linija uđe u područje reaktivnoga uma, dolazi do hipnotičkog transa. Kako se pomiče još više ulijevo, u krugove koje nazivamo "arhivar", dolazi do hipnotičkog amnezijskog transa. Stoga, gdje god postavili tu liniju, uvodimo "dubinu transa". Mi želimo raditi s desne strane reaktivne banke, najbliže budnoj razini, tako da "ja" možemo držati u kontaktu s okolinom i spriječiti prolazak neželjenih podataka koji bi pacijenta kronično uznemirili. Ako pacijent odmah otklizne s desne na lijevu stranu, tako da su arhivarove jedinice pažnje (krugovi) prisutne, i učini to dok brojite od jedan do sedam, znat ćete da je podložan hipnozi. Kad se probudi, moguće je da neće biti svjestan što se događalo jer "ja" nije bio u kontaktu. Radite s njim tamo jer će imati potpuni sonik itd. No, budite vrlo, vrlo temeljiti radeći na njegovu ranom, prenatalnom području. Možda neće biti u stanju sjetiti se što se dogodilo i kasniji bi engram (koji, ako je načet, neće isprazniti naboj) mogao punom snagom djelovati na "ja" kad pacijent ponovno zadobije vlast nad sobom Nadalje, moguće je da mu nehotice date

8 I Q : kvocijent inteligencije

224


pozitivnu sugestiju. U prvom redu, s dubinom transa radite više na desnoj strani reaktivne banke.

Značajke jedinica koje nazivamo "arhivar" nalikuju željama bazičnog pojedinca kad postane Clear. Stoga se kod svakog pacijenta može dosegnuti bazična osobnost, jer tu imamo njezin uzorak. Auditor bi trebao biti zadovoljan znajući da je uzorak tu. Kako proces stvaranja Cleara napreduje, auditor će uočavati sve više i više bazične osobnosti. Osoba je ona sama, njezina se osobnost ne mijenja, jednostavno postaje ono što je cijelo vrijeme u svojim optimalnim trenucima željela biti.

Jedinice uz standardne banke mogu se smatrati arhivarom. Arhivar može dodirnuti i više od standardne banke. On također na raspolaganju ima i cijelu engramsku banku iz koje može izvlačiti podatke.

Vremenska staza za precleara može imati nekoliko aspekata. Zapravo, tamo nema nikakve staze osim vremenske, a vrijeme je nevidljivo. Ah svjesnost, "ja", može se vratiti po njoj. Staza je uvijek tamo, opružena. No, aberativne ideje o njoj stalno se javljaju i vraćaju, kod istog pacijenta. Sve to može se zapetljati. I staza može biti veoma duga. Moguće je da osoba uopće ne uspijeva doći na stazu (to je šizofreničar - on je izvan vlastite vremenske staze). Ali, ona je tamo. To je vremenski sustav pohranjivanja i "ja" može biti vraćen unatrag duž vremena jednostavnim zahtjevom da to učini. Ako to ne učim, zaglavljen je u sadašnjosti ih u engramu, što se jednostavno može riješiti. I tako dalje.

A sada, razmotrimo engramsku banku. Na prijašnjoj slici nacrtana je kao crni pravokutnik. Idemo to malo izmijeniti i nacrtati sve iznova, tako da pravokutnici budu predstavljeni trokutima s vrhovima okrenutim prema dolje i spojenim u jednu točku, a sve ostalo ostaje isto - standardne banke, analizator (svjesnost) i "ja". To je sada radni model, analogija onoga s čim auditor pokušava uspostaviti kontakt. To je kao da sama engramska banka postoji u tom crnom trokutu. Ona zapravo nije tamo, samo njezini sklopovi, ali sve što trebamo vizualizirati je to da ona postoji. Stoga, na njegovu dnu je sitna točka. "Ja" i arhivar mogu zajedno doći tamo. To je dno vremenske staze. Smještena je neposredno iza začeća Malo više prema gore, otprilike

225

L. RON HUBBARD

dva i pol mjeseca nakon začeća već je teže uspostaviti kontakt između arhivara i "ja". Tu je između njih više reaktivnih sklopova. Sedam mjeseci nakon začeća to je još teže. U dvadesetoj godini života, u većini slučajeva, realizacija tog procesa postaje nemoguća bez dijanetičke tehnike.

Zbog svega toga, auditor će rad u prenatalnom području, i to u što je moguće ranijem, otkriti kao poželjan. Ako može očistiti doba između začeća i rođenja, uključujući i rođenje, njegov je zadatak devet desetina završen. Njegov krajnji cilj je očistiti cijelu reaktivnu banku.

Reaktivna banka je poput piramide koja je posvuda, osim na vrhu, dobro oklopljena. Kad se taj vrh kontaktira, njezin oklop pada. To je poput prenošenja reaktivne banke u izloženi sektor. Nastoji se ući u osnovno područje, uspostaviti kontakt s ranim engramima i izbrisati basic-basic engram uzastopnim ponavljanjima te dalje, brišući engrame, napredovati prema gore. Ti engrami naizgled nestaju. Zapravo, jednom kad su zaista izbrisani, potrebna je temeljita pretraga da ih se otkrije. Postoje kao memorija u standardnoj banci, ali ta memorija je toliko nevažna, s obzirom na to da je sada integrirana kao iskustvo, da ne može aberirati. Ništa u standardnoj banci ne može aberirati. Aberirati može jedino sadržaj reaktivne banke - trenuci "nesvjesnosti" i ono što je u njima pohranjeno -lockovi. Auditor u svom radu engram smatra izbrisanim tek kada on nestane, kad preclear više ne može doprijeti do bilo kojeg njegova dijela, ab jedino nakon što ga preclear temeljito ponovno proživi, zajedno sa somaticima*.

Ta preokrenuta piramida u svojim je višim razinama posljedica, a u nižim osnovni uzrok aberacije. Ono što preokrenutu piramidu drži na okupu je tjelesna bol i bolna emocija. Sva tjelesna bol i bolne emocije ikada pohranjene u organizmu dijelovi su preokrenute piramide.

Auditor najprije uklanja naboj iz bolnih emocija kasnije životne

' Upotrebom droga i primjenom hipnoze možete doprijeti do arhivara te prikupiti i reducirali engrame. Ali, to je previše pojednostavljeno rješenje. M u dijaneličltoj terapiji radimo više od toga • pokušavamo dovesti "Ja" u vezu s arhivarom, a ne raditi samo isključivo s arhivarom. Hipnoanaliza i narkosinteza su propale jer nisu znale za engramsku banku te stoga što su pokušale, ne znajući stoje to, raditi isključivo s arhivarom. Pacijentova želja da se na njemu radi u amnezijskom transu ili nekom drugom drogiranom stanju, nastojanje je da se poštedi "Ja" i prebaci teret na arhivara. - LRH

226


dobi, kao što je prikazano u "svjesnim trenucima". On auditira te trenutke kao prave engrame, sve dok preclear nije više pod njihovim utjecajem. Potom pokušava uspostaviti vezu s basic-basicom, tim prvim engramom. Auditor na putu prema osnovnom cilju reducira sve kontaktirane engrame. U svakoj terapiji auditor pokušava doseći basic-basic sve dok nije siguran da ga ima.

Basic-basic je najniža točka. Kada je napokon dosegnut, počinje brisanje, tijekom kojega se engram za engramom, sa svim somaticima, "ponovno proživljava" sve dok ne nestane. Prije nego što je basic-basic dosegnut auditor će možda morati pokretati engrame i po dvadeset puta prije nego što se reduciraju. Poslije će možda otkriti da su se u pet pokretanja reducirali. Tada stupa u kontakt i briše basic-basic. Ako pacijent do tada ima sonik - ili ga je cijelo vrijeme imao - engrami se počinju brisati s jednim ili dva ponavljanja.

Arhivar je pametan. Auditor koji nema povjerenja u sposobnost tih jedinica pažnje zamrsit će slučaj više nego što je potrebno i produljiti ga. Arhivar podatke može isporučiti pomoću izraza, somatika, vremena. Sto god isporučio, redovito će biti reducirano ponavljanjem. Radeći s arhivarom i ne pokušavajući mu zapovijedati, auditor će ustanoviti da se slučaj stabilno oporavlja sve dok ne postane Release ili Clear. Jedini slučaj kad auditor to ne poštuje je kad koristi sustav ponavljanja, koji će poslije biti opisan.

U reverieu imamo "ja" i vraćamo ga u razdoblje njegova života duž vremenske staze; arhivar iznosi događaje koje preclear ponovno proživljava. Auditor nastoji da preclear ponavlja engram sve dok ne oslabi ili "iščezne"* (svi će engrami, nakon što je basic-basic izbrisan, na kraju "iščeznuti"). Sto god novo arhivar ponudio, čak i tijekom ponavljanja, uputio je auditor da bi naveo precleara da to ponovno proživi. To je zbroj svih dijanetičkih aktivnosti. Kao dodaci postoje tehnika ponavljanja i nekoliko prečica. To je terapija. Naravno, potrebno je upotpunjavanje, a ono će biti izloženo na sljedećim stranicama, kako bi auditora opskrbilo svim potrebnim podacima. Ali, to je cjelovita skica dijanetičke terapije. ' Riječi iščeznuo ili izbrisan primjenjene na tretirani engram znače daje engram nestao iz engramske banke. Poslije ga se može naći jedino pretraživanjem standardne memorije. -LRH

227

ZAKONI VRAĆANJA

ZAKONI VRAĆANJA

.Eingram djeluje kao da jest - a nije - živi organizam koji sam sebe štiti na različite načine. Bilo koja i sve njegove fraze mogu se smatrati zapovijedima. Analitički um se zbog tih zapovijedi nepredvidivo ponaša.

Dijanetička terapija usporedna je s metodama razmišljanja i s razmišljanjem samim. U pravilu i bez izuzetaka, može se pokazati da se ono što se protivi dijanetici i auditoru, na isti način opire pacijentovu analitičkome umu. I obratno, pacijentovi problemi pri razmišljanju u njegovim uobičajenim aktivnostima, auditorovi su problemi u terapiji.

Većina "zapovijedi" koje engram sadrži nisu shvatljive jer su proturiječne ili zahtijevaju nerazumne postupke. Nemogućnost da ih se shvati i uskladi s razmišljanjem i stvarnošću razlog je pacijentovih aberacija.

Razmotrimo engram koji nastaje zbog majčina pražnjenja crijeva. Ona se napinje, što rezultira pritiskom u trbušnoj šupljini i dovodi do "nesvjesnosti" nerođenoga djeteta. Nadalje, ako po navici razgovara sama sa sobom, kao što to mnogo aberiranih žena čini, mogla bi reći: "Ovo je pakao. Sva sam iznutra pretrpana. Toliko sam začepljena da ne mogu misliti. Roditi je prestrašno, ovo je neizdrživo."

To bi moglo biti zabilježeno u osnovnom području. Umni mehanizam snova (koji uglavnom razmišlja kroz igre riječi, protivno uvjerenju "simbolicara") mogao bi proizvesti san o paklenoj vatri u trenutku pristupa engramu. Preclear će možda biti siguran da će pasti u vatru približi U se engramu na vremenskoj stazi. Nadalje, mogao bi misliti da mu je vremenska staza potpuno zbijena. To će vjerojatno značiti da se svi događaji na njoj nalaze na jednome mjestu. Toliko o "Ovo je pakao." i "Sve je iznutra pretrpano." Bacimo sada

229

L. RON HUBBARD

pogled na "Toliko sam začepljena da ne mogu misliti.". Predear šmrca jer misli da je prehlađen. A zbog "Roditi je prestrasno, ovo je neizdrživo." ispunjen je osjećajem užasa pri samoj pomisli da dodirne engram, jer zapovijed kaže da je to previše strašno da bi se izdržalo. Također bi mogao misliti da je previše strašno roditi se zbog činjenice da su engrami doslovni u svome djelovanju.

Emotivna reakcija na pakao iz nekog drugog mjesta na vremenskoj stazi - kao sadržaj nekog drugog engrama - možda kaže da je "Odlazak u pakao" glasno plakanje. Stoga on ne "želi" proći kroz taj engram. Također, on je užasnut, jer je "prestrasno roditi". Činjenica da se majka raspravljala sa svojim podvojenim ja o nužnosti laksativa, nikada se nije uzimala u obzir. Jer, reaktivni um ne rasuđuje - u nastojanju da upravlja analitičkim umom, on razmišlja u istovjetnostima.

Postoji samo onoliko podataka koliko ih je u engramu i analitička reakcija na nešto tako nerazumno krajnje je doslovna.

Razmotrimo drugi slučaj, iskustvo snošaja. Kao svoju somatiku ima promjenjivi pritisak. To nije bolno - i usput rečeno, ma koliko ti engrami mogu biti bolni u sadašnjosti kada se restimuliraju, i bez obzira na to koliko su snažni kad se s njima zaista uspostavi kontakt, bol koja se ponovno proživljava je blaga, neovisno o tome kakva je bila u trenutku primanja. Dakle, riječ je o pretresanju nerođenoga djeteta, to je sve. Ali, engram kaže: "0 dragi, bojim se da ćeš ući i svršiti u meni. Jednostavno ću umrijeti ako to učiniš. O, molim te, nemoj ući i svršiti u meni!".

I što analitički um radi s tim? Razmišlja li o snošaju? Brine li o trudnoći? Ne, zasigurno ne. Engram zbog kojega bi netko razmišljao o snošaju, rekao bi: "Misli o snošaju!", a onaj koji bi sadržavao brigu o trudnoći rekao bi: "Zabrinut sam zbog trudnoće.". Bol u tom iskustvu koitusa nije jaka, no posebno je naglašeno da se u engram ne smije ući: "Nemoj ući u mene!"1. Ta umrijet će ako uđe, zar ne? Točno to je rečeno. I tako će pacijent lutati oko vremenske staze, sve dok auditor ne upotrijebi tehniku ponavljanja (o kojoj će poslije biti riječi).

Pogledajmo još jednu vrstu engrama. Pretpostavimo da je naš jadni

1 Na engleskome "come in me" znači oboje - "uđi u mene" i "svrši u meni".

230

ZAKONI VRAĆANJA

pacijent bio dovoljno nesretan da ga se nazove "juniorom". Recimo da mu je ime Ralph i da se njegov otac također zove Ralph. (Budite oprezni s takvim "junior-slučajevirna", ponekad su neobično složeni.) Majka ima tajnu ljubavnu vezu s Jimom (sumnjate li imalo, pogledajte Kinseveve2 izvještaje). Somatika tog snošaja nije ništa bolnija od toga da netko lagano sjedne na pacijenta, no pacijent s tim ima podosta problema. Majka: "0 dragj, ti si tako divan. Kad bi barem Ralph više sličio na tebe, ali ne sliči. Čini se da on jednostavno nije u stanju uzbuditi djevojku.". Ljubavnik: "Ma, nije Ralph tako loš. Sviđa mi se.". Majka: "Ne znaš ti njegov ponos. Kad bi Ralph saznao za ovo, to bi ga ubilo. Jednostavno bi umro, znam!". Ljubavnik: "Ne brini, Ralph za to nikada neće čuti.".

Takav mah biser od engrama mnogo je češći nego što bi netko mogao pretpostaviti, dok ne ugleda majku očima embrija. To se kao podatak u analizatoru neće obrađivati. Zato je to zabrinutost. (Zabrinutost su proturiječne zapovijedi engrama koje se ne mogu obrađivati.) Ralph junior, otkriva da je seksualno vrlo stidljiv. To je aberativni obrazac ponašanja. Približimo li mu se u terapiji, nailazimo na suosjećanje s ljubavnikom. Na posljetku, on je rekao da Ralph nije tako loš i da mu se sviđa. Dakle, Ralph kojeg prepoznaje reaktivni um je, naravno, junior. To našega pacijenta spriječava da dosegne engram jer misli da će, dodirne li ga, izgubiti prijatelja. Nadalje, u vezi s aberativnom stranom, juniora je oduvijek brinuo ljudski ponos. Kad u terapiji dopremo do toga, on žestoko uzmiče. Napokon, ako to spozna, "jednostavno bi se srušio mrtav". Postoji još jedan problem, blokada sonika. Tamo je zabilježeno da Ralph nikada neće čuti. To je vezano uz opstanak. To je ono u što stanice vjeruju. Zbog toga Ralph u prisjećanju nikad ne čuje. Bit će još blokada sonika. Majka je promiskuitetna i to uglavnom znači blokadu na drugoj dinamici. Blokada na drugoj dinamici često znači da ona ne voli djecu. Ukratko, to bi bio slučaj pokušaja pobačaja, koji je junioru napravio dovoljno

2 Kinsev: Alfred Charles Kinsev (1894-1956.), američki znanstvenik. Bavio se istraživanjem muške i ženske seksualnosti. 1947. i 1948. objavio je knjige s rezultatima istraživanja -Sexual Behaviour in Human Male i Sexual Behauicur in Human Femal" - popularno poznate kao Kinsey Reports, koje su uzdrmale tadašnje predodžbe o prirodi i dometu američke seksualnosti.

231

L. RON HUBBARD

rupa da bi njima neko vrijeme mogao opskrbljivati tvornicu sira. Junior, sada muškarac, možda ima pojačani sluh jer je, općenito uzevši, zastrašen "životom". No, njegovo prisjećanje sonika ravno je nuli. Taj bi se engram stoga morao izražavati kroz demonske sklopove u vidu "utisaka" koji se pojavljuju u umu. Auditor, uzimajući u obzir što pacijent o tome govori, može vrlo brzo pogoditi sadržaj i raspršiti ga tehnikom ponavljanja.

Pogledajmo sada slučaj majke, dobre duše (pomalo plačljive), koja otkriva da je trudna, te odlazi liječniku. Majka: "Mislim da sam trudna. Bojim se da jesam.". liječnik je tu i tamo lupka neko vrijeme, dovodeći u stanje "nesvjesnosti" nerođeno dijete, koje je trideset godina poslije naš preclear. Liječnik: "Ne mislim da je tako.". Majka: "Zaista se bojim da jesam. Uhvaćena sam, to je sigurno. Jednostavno znam da jesam.". Liječnik (i dalje lupkajući): "Pa, teško je reći tako rano.".

Ovdje se kaže da je naš pacijent trudan. Pogledamo U ga bolje, uočavamo pozamašan trbuh. Pravi opstanak, nema što. A tijekom terapije otkrivamo da gaje strah što postoji: "Bojim se da Jesam.". I odjednom, on se ne kreće po vremenskoj stazi. Zašto? Uhvaćen je. To ne znači da je trudan, znači da je uhvaćen. Nadalje, on neće biti sposoban proći kroz to. Zašto? Jer: "Teško je reći tako rano.". Stoga on o tome ne govori. Tehnikom ponavljanja oslobađamo ga na vremenskoj stazi.

0, taj naš jezik koji govori sve ono što ne misli! Stavljen u ruke imbecilnoga reaktivnog uma, kakvu samo štetu izaziva! Doslovno tumačenje svega! Dio aberativnog obrasca čovjeka koji je imao navedeni engram bila je velika opreznost pri iznošenju bilo kakvoga mišljenja. Konačno, teško je bilo reći tako rano.

Razmotrimo sada engram djevojke čiji je otac bio teško aberiran. On udara majku jer se boji daje trudna. On je blokiran na prvoj, drugoj, trećoj i četvrtoj dinamici. Otac: "Odlazi! Odlazi! Znam da nisi bila iskrena prema meni! Nisi bila djevica kad sam te oženio. Odavno sam te trebao ubiti! A sad si trudna. Odlazi!".

Djevojka je, oko pet tjedana nakon začeća, "onesvještena" udarcem u majčin abdomen. Ona ima žestok engram bolno-emotivne

232

ZAKONI VRAĆANJA

vrijednosti koji nikada zadovoljavajuće neće moći izdramatizirati. Aberativni obrazac ovdje se izražava histerijom kad god je muškarac optužuje da nije iskrena. Kad se udala, dvadeset i jednu godinu nakon stoje zadobila taj engram, bila je djevica, iako je vjerovala u suprotno. Imala je "djetinjasta priviđenja" kako je otac želi ubiti. I oduvijek se bojala da je trudna jer engram kaže: "Sad si trudna.", što znači uvijek s obzirom na to daje vrijeme neprestani slijed "sadašnjih trenutaka". U terapiji se trudimo doći u kontakt s tim engramom. Pacijenticu vraćamo u osnovno područje i odjednom otkrijemo da govori o nečemu što joj se dogodilo u dobi od pet godina. Vraćamo je ponovno i sada priča o događaju koji se dogodio kada je imala deset godina. Auditor, uočivši određenu reakciju takve vrste, zna da ima posla s "bouncerom"3. On kaže: "Odlazi!" i pacijent odlazi. Auditor prepoznaje što nije u redu, primjenjuje tehniku ponavljanja, te reducira ili briše engram.

Uvijek i bez iznimke, analitički um na takve izjave reagira kao na zapovijedi, te na vremenskoj stazi izvršava ono što mu se kaže. I prosuđuje o slučaju pacijenta ili o životu u skladu sa zapovijedima iz engrama. Zdrava su stvar, ti engrami, kad ih imamo u blizini! Pravi, dobar opstanak! Opstanak dovoljno dobar da bilo koga otjera u grob!

Auditor nije posebno zabrinut zbog izraza koji pomažu terapiji. Engram u kojemu otac tuče majku, i govori "Uzmi! Uzmi to, kad ti kažem! Moraš to uzeti!"4 znači da je naš pacijent vjerojatno potencijalni kleptoman5. (Takve su stvari jedini razlog zbog kojega netko ima poriv da krade, što je lako vidljivo kad auditor izbriše sve takve engrame jer tada pacijent prestaje krasti.) Auditoru neće biti teško doći do sadržaja, jer ga engram spremno predaje anaktičkome umu.

Čitava skupina engrama koja kaže: "Vrati se ovamo! I sada ostani ovdje!", što očevi naročito rado govore, odgovorna je za naglo vraćanje

3 bouncer: engl., engramska zapovijed (tipa "Ne mogu ostati ovdje." ili "Gubi se!", "Odlazi!") koja precleara izbacuje na vremensku stazu prema sadašnjemu vremenu. 'Prevedeno doslovno s engleskog radi održanja koncepta: "Take that! "Mce it, I teli you! You've got to take it!". U engleskom su jeziku takvi izrazi uobičajeni za takve situacije. 5 kleptoman: osoba s nekontroliranim porivom za krađom stvari, bez želje da se njima okoristi.

233

L. RON HUBBARD

natrag u engram čim se počne s terapijom. Pacijent ulazi ravno u njega istoga trenutka kada je dosegnut. Nakon što je engram više puta prepričan, zapovijed više nije djelotvorna. No, sve dok postoji i dok se u njega ne uđe, engram je u potpunosti sposoban poslati ljude u umobolnicu, da bi tamo ležali sklupčani u fetalnom položaju. Bilo koja tako hospitalizirana osoba, koja nije tretirana elektrošokovima ili prefrontalnom lobotomijom, a pati od umnoga poremećaja te vrste, može biti oslobođena tog engrama i vraćena u sadašnje vrijeme jednostavnom primjenom tehnike ponavljanja. Ponekad je za to potrebno samo pola sata.

Pomicanje po vremenskoj stazi i lutanje kroz prosudbe na koje engrami prisiljavaju analizator, nešto je poput dječje igre koja ima određeni broj polja kroz koja osoba treba provesti "čovječuljka". Igra bi se zapravo mogla sastojati od vremenske staze i engramskih zapovijedi. Nešto kao "Čovječe, ne ljuti se!". Nakon što prođe određeni broj polja, spusti se na jedno koje kaže: "Izlazi van!", što znači da će se vratiti u sadašnje vrijeme ili prema njemu. Hi, nakon što opet prođe kroz određeni broj polja izgubi potez jer u polju na kojemu se sada nalazi stoji zapovijed: "Ostani ovdje!". I "čovječuljak" će tu ostati sve dok ga auditor odatle ne izvuče tehnikom ponavljanja (no, s obzirom na to da je napadnut tijekom terapije, engram neće imati snage za dugo opiranje). Potom se opet pomiče određeni broj polja do jednoga koje kaže: "Idi spavati.", nakon čega će "čovječuljak" morati otići spavati. Zatim, pomičući se određeni broj polja, dolazi na jedno koje kaže: "To nitko ne smije saznati.", i odjednom, polje više ne postoji. Pomičući se dalje, nailazi na polje koje kaže: "Bojim se." i "čovječuljak" je uplašen. Nakon toga dolazi na polje gdje stoji: "Moram otići odavde.", i "čovječuljak" odlazi. Pomakne se dalje i nailazi na: "Nema me ovdje.", i polje će nedostajati. I tako dalje, i tako dalje.

Postoji samo nekoliko skupina zapovijedi koje auditora posebno muče. Budući da um jednim dijelom razmišlja pomoću vraćanja, posebno pri sjećanju, čak kada osoba ne koristi vraćanje, sve te zapovijedi također će usporavati proces razmišljanja uma. One su u terapiji posebno neugodne i stalna su meta auditorove pozornosti.

Prva vrsta zapovijedi je pacijent - izbacivač. One se kolokvijalno

234

ZAKONI VRAĆANJA

nazivaju bounceri6. Tu spadaju zapovijedi tipa "Odlazi!", "Ne vraćaj se nikada više!", "Moram se držati podalje!" itd, itd, uključujući bilo koju kombinaciju riječi koja doslovno znači izbacivanje.

Druga vrsta zapovijedi je pacijent • holder7. One uključuju izjave poput: "Ostani ovdje!", "Sjedni ovdje i razmisli o tome!", "Vrati se ovamo i sjedni!", "ja ne mogu ići.", "ja ne smijem otići", itd.

Treća je vrsta engram - denyers, što doslovno prevedeno znači da engram ne postoji: "Nisam tu.", "Ovo ne vodi nikuda.", "Ne smijem govoriti o tome.", "Ne mogu se sjetiti.", itd.

Četvrta je vrsta engram - grouper9, što doslovno prevedeno znači da se svi događaji na vremenskoj stazi nalaze na istome mjestu: "Sve mi se skupilo.", "Sve mi se događa odjednom", "Sve me spopada istodobno.", "Već ćemo se mi izjednačiti." itd.

Peta vrsta zapovijedi je pacijent - misdirector10, koji precleara šalju u krivome smjeru - uzrokuju da ide u ranija kad bi trebao ići u kasnija razdoblja i obratno, i slično. Na primjer: "S ovoga se mjesta ne možeš vratiti.", "Okrenut si na drugu stranu." itd.

Bouncer iznenada vraća precleara natrag prema sadašnjemu vremenu. Holder ga zadržava tamo gdje jest. Zbog denyera preclear osjeća da na tom mjestu nema događaja. Četvrti, grouper, sažima vremensku stazu tako da ona više ne postoji. Misdirector preokreće potreban smjer kretanja.

Uspostavljanje veze s bilo kojim engramom uzrokuje da preclear reagira "analitički". Kao i u slučaju kad je engram restimuliran, njegove zapovijedi utječu na analizator koji, iako možda čvrsto vjeruje da su reakcije posljedica njegovih voljnih prosudbi, on zapravo djeluje izravno iz sadržaja jednog ih više engrama.

Sad ćemo prikazati kako se provodi tehnika ponavljanja. Vraćajući se po vremenskoj stazi i uspostavljajući kontakt s

engramima, preclear ulazi u područja "nesvjesnosti" koja su blokirana "nesvjesnošću" ili emocijama. U većini ranih engrama može se

6 bounce: engl. izbaciti. ' hold: engl. zadržati. 8 deny: engl. nijekati. 9 group: engl. grupirati. 10 misdirect: engl. krivo usmjeriti.

235

L. RON HUBBARD

očekivati da će preclear zijevati i zijevati. Tu nije riječ o tome da je naišao na zapovijed "Spavaj!", koja bi za to bila odgovorna, nego se "nesvjesnostT oslobađa ("boil-ofF, kako to kažu auditori). Tijekom dva sata preclear može napipavati uokolo, padati u nesvjesno stanje, izgledati drogirano, početi spavati, bez prisutnosti bilo kakvih zapovijedi takve vrste.

Isključenje analizatora dio je engramskoga skupa podataka. Kada je vraćen nazad i stupa u kontakt s engramom, preclear osjeća slabljenje analizatora, što znači da je u tom području mnogo manje sposoban za razmišljanje. "Boiling-off11 nesvjesnosti vrlo je važna za terapiju. Naime, ta ista "nesvjesnost?' može biti restimulirana u svakodnevnom životu osobe, čime će manje ili više blokirati njezin razum, usporavajući joj time procese razmišljanja.

Dakle, svaki aspekt koji sadrži "nesvjesnost", gdje god je s njim uspostavljen kontakt, smanjuje preclearovu svjesnost. Javljaju mu se snovi, zapinje u govoru, mrmlja nerazumljive riječi. Njegov analizator probija veo koji ga je odvajao od engrama. Istodobno je veoma podložan engramskim zapovijedima.

Kad ga auditor prisili da prođe kroz engram i ispriča ga (premda auditor zna da će za dovoljan boil-off "nesvjesnosti" biti potrebne minute da se pacijenta propusti kroz to), preclear se može žaliti: "Ne mogu natrag odavde.". Auditor to odmah zapisuje. To je engramska zapovijed koja se probija. On o tome ne obavještava pacijenta koji uglavnom ne zna što govori. Ako pacijent i dalje ima problema, auditor mu kaže: "Recite: Ne mogu natrag odavde.". Preclear to ponovi, a auditor ga potiče da to učini još jednom i još jednom. Odjednom, somatik se uključuje i s engramom je uspostavljen kontakt.

U uvodnome razgovoru, auditor pažljivo i nenametljivo bilježi koje izraze pacijent koristi i ponavlja u vezi sa svojom bolesti ili dijanetikom. Nakon što auditor uvede pacijenta u reverie, ako otkrije da, na primjer, pacijent inzistira kako "nikuda ne može" auditor ga navodi da ponavlja taj izraz.

Uzastopno ponavljanje takvog izraza uvući će pacijenta unatrag po

11 boiling-off: engl. glagol izveden iz imenice "boil-off.

236

ZAKONI VRAĆANJA

vremenskoj stazi i dovesti u vezu s engramom koji to sadrži. Može se dogoditi da se engram ne oslobodi - ako ih je previše prije njega - no, to će se dogoditi samo u slučaju gdje raniji engram sadrži isti izraz. Nastavljajući s tehnikom ponavljanja, auditor navodi pacijenta da ga traži u sve ranijim i ranijim razdobljima. Ide li sve po planu, rezultat će vrlo često biti smijuljenje ih olakšavajući smijeh. Izraz je razotkriven. Engram time nije izbrisan, ah taj dio više neće utjecati na terapiju.

Sto god pacijent radio pod utjecajem engrama, koje god riječi koristio da opiše akciju, obično je sadržano u tim engramima. Tehnikom ponavljanja uklanja se naboj koji ti izrazi sadrže, te je pristup engramima omogućen.

Ta će tehnika, naravno, vrlo rijetko dovesti pacijenta u nevolju, no nevolja u koju netko u dijanetici može upasti nije pogubna. Engram, restimuliran u svakodnevnom životu, može biti i jest nasilan. Ubojstva, silovanja, paleži, pokušaji pobačaja, zaostajanje u školi -bilo koji aberirani vid života - proizlaze iz tih engrama. No, dolaženje do njih u dijanetičkoj terapiji ide drugim putem, putem koji je bliži izvoru engrama. U pravilu, djelujući na osobu, koja to i ne sumnja, engram posjeduje golemu pokretačku i govornu snagu i sputava mnogo sklopova u umu koji se inače koriste za razumno razmišljanje, te uzrokuje opću pustoš. Njegovi su kontakti "zalemljeni" i analizator ih nije u stanju isključiti. Pacijent se u terapiji kreće prema engramu i samim time, isključuje se dio "stalnih vodova12". Pacijent može dospjeti u engram koji ga, ako mu se terapijskim putem ne pristupi, može sklupčati poput fetusa i poslati u najbližu umobolnicu. Tijekom terapije, koja je vraćanje unazad po vremenskoj stazi, i najjači holder ima ograničenu snagu. Pacijent može doprijeti do holdera koji u normalnom životu može predstavljati psihozu. U terapiji će se vjerojatno izraziti tako da će, kada se od njega zatraži da "dođe u sadašnje vrijeme", pacijent jednostavno otvoriti oči, a da zapravo nije prešao interval po vremenskoj stazi, sve do sadašnjega vremena. On uopće ne sumnja da je u holderu sve dok auditor, oprezan prema takvim pojavama, ne počne s tehnikom ponavljanja.

vod: vodič elektriciteta (obično žica) koji prenosi strinu od izvora do potrošača.

237

L. RON HUBBARD

Auditor: Jeste li u sadašnjem vremenu? Preclear: Naravno. Auditor: Kako se osjećate? Preclear: Oh, malo me boli glava. Auditor: Zatvorite oči. Kažite: "Ostani ovdje.". Preclear: Dobro. "Ostani ovdje. Ostani ovdje. Ostani ovdje."

(Nekoliko puta) Auditor: Krećete li se? Preclear: Ne. Auditor: Kažite: "Uhvaćen sam. Uhvaćen sam.". Preclear: "Uhvaćen sam." (Nekoliko puta) Auditor: Krećete li se po vremenskoj stazi? Preclear: Ne. Auditor: Kažite: "U klopci sam.". Preclear: "U klopci sam. U Au, moja glava!" Auditor: Nastavite prolaziti kroz to. Preclear: "U klopci sam. U klopci sam. U klopci sam." Au! Ovo je

sve gore! (Kako se približava engramu koji ga drži s druge strane vela "nesvjesnosti", somatik mu se pojačava.)

Auditor: Nastavite prolaziti kroz to. Preclear: "U klopci sam - o, Bože, u klopci sam. Nikada neću izići

odavde. Nikada neću izići. U klopci sam!" Auditor: Pristupite tome izbliza. Uvjerite se da u tome nema više

ničega. (Trik kojim se postiže da preclear ne ponavlja ono što je upravo rekao, te da nastavi prolaziti kroz engram.)

Preclear: Boli me glava! Dopustite da se vratim u sadašnje vrijeme! Auditor: Prođite ponovno kroz to. (Ako preclear iziđe van s tolikim

nabojem bit će nesretan i može se dogoditi da će sljedeći put biti teško ući u događaj.)

Preclear: "0, Bože, u klopci sam. Bojim se da sam u klopci." (Pojavila se nova riječ.) "Neću izići odavde dok sam živ. U klopci sam. Nikada neću izići. U klopci sam." (Sa strane.) Ona plače: "O, zašto sam se morala udati za takvog čovjeka!".

Auditor: Kako je vaša glava?

238

ZAKONI VRAĆANJA

Preclear: Manje boli. Hej, to je prljav trik. Ona se udara po trbuhu. To je podlo! Ma, prokleta bila!

Auditor: Proživite to ponovno. Provjerite da u tome nema više ničega. (Isti mehanizam kojim se precleara spriječava da ponavlja ono što je maloprije rekao, umjesto da prolazi kroz sadržaj koji upravo dobiva iz engrama. Ako ponavlja umjesto da ponovo proživljava, engram neće nestati.)

Preclear: (Čini to, dosežući nekoliko novih riječi i nekoliko zvukova, uključujući mukli odjek udarca u trbuh, te automobilsku sirenu -stari, ručni tip; trublja s ulice.) Nemojte mi reći da to moram ponovno proći.

Auditor: Ponovite to, molim vas. Preclear: Dakle, ta me se dama pokušavala riješiti udarcima u

glavu. I tako sam iskočio vani i ubio Boga u njoj. Auditor: Molim vas, ponovno proživite taj engram. Preclear: (Počinje iz početka i odjednom otkriva da kada se engram,

poput komada žice s čvorovima, razriješi, tada sadrži nove podatke na mjestima gdje je prije bio čvor.) Moram smisliti što da kažem Harryja Skakat će mi po glavi. (Otud proizlazi njegova šala "iskočio van" itd.)

Auditor: Molim vas, prođite ponovno kroz to. Moglo bi u tome biti još nečega.

Preclear: (Čini što mu je rečeno, stari dijelovi slabe, pojavljuju se dva nova zvuka - njezini koraci i voda iz slavine. Nakon toga je sretan i smije se. Engram je otpušten zato što možda nije potpuno nestao. Takav engram je u tom stanju samo kad mu se pristupi prije basic-basica.)

Tu je, dakle, riječ i o tehnici ponavljanja i o engramu koji je doveden u recesiju13. Moguće je da se poslije, nakon što pristupimo basic-basicu, isti engram ponovno pojavi, ali sada sa znatno manjim nabojem i bez aberativne snage, snage koja uzokuje psihosomatske glavobolje ili neke druge bolesti. Pa ipak, taj bi engram, u slučaju da nije kontaktiran terapijom, bio dostatan da pacijenta, dok je još bio dječak, natjera na užasnuto vrištanje svaki put kad ne bi mogao izići iz kakvog zatvorenog prostora (klaustrofobija).

recession: engl. odstupanje, uzmicanje, povlačenje.

239

L. RON HUBBARD

Tehnika ponavljanja je specifični dio dijanetike i od auditora zahtijeva domišljatost. Uz upornost i strpljivost, bilo koji auditor može uspjeti u ostalim dijelovima znanosti, koristeći minimalnu pronicljivost. Ah, u tehnici ponavljanja mora naučiti - u svrhu terapije - razmišljati poput engrama. I morat će promatrati kako se osoba ponaša na vremenskoj stazi. Morat će uočiti kakvu vrstu reakcija izražava, te odatle zaključiti koje zapovijedi muče osobu kada ne surađuje ili ne zna.

To ne znači da je tehnika ponavljanja teška, ona to nije. No, vještina auditora u njezinoj primjeni osnovni je razlog zašto trajanje terapije varira od auditora do auditora. To je određena sposobnost. To je igranje spomenute igre s domišljatošću. Gdje je predear zaglavio i s kojom zapovijedi? Zašto je odjednom prestao surađivati? Gdje je emotivni naboj koji zadržava slučaj? Tehnikom ponavljanja auditor može riješiti sve te probleme, a sposobniji auditor će to učiniti brže.

Kako razmišljati poput engrama? Kad je otkrio da kukci prenose bakterije, Eonald Ross je smatrao nužnim da razmišlja poput komarca. Mi ovdje imamo sličnu prijetnju, engram. Da bi terapija bila uspješna, čovjek treba naučiti razmišljati poput engrama.

Auditor ne može i ne mora biti sposoban pogledati pacijentu u oči i pogoditi zašto on srijedom ne jede ništa drugo osim cvjetače. Riječ je o aberaciji i auditor ne mora unaprijed znati koji su njezini uzroci ili koji su uzroci psihosomatskih bolesti.

On će s vremenom o njima saznavati sve više i više. No, mora biti sposoban održati pokretljivost pacijenta na vremenskoj stazi, vraćajući ga natrag u osnovno područje, te pomičući ga odatle naviše radi smanjenja naboja. Sadašnji odgovor na to je tehnika ponavljanja. Treba razumjeti da se za potrebe dijanetike može razviti neka potpuno nova metoda, ih više njih. Čovjek će, ako do takvog razvoja i poboljšanja ne dođe, biti prilično nesretan uz svoje bližnje. No, ono najbolje s čim sada raspolažemo - a mjerilo kvalitete je činjenica da je to jednako učinkovito u svim slučajevima - jest tehnika ponavljanja. U ovom trenutku, auditor mora biti sposoban primijeniti je, ako očekuje bilo kakve rezultate u slučaju koji vodi. Nakon što prođe nekoliko slučajeva i upozna prirodu te zvijeri, engrama, taj ili bilo koji drugi

240

ZAKONI VRAĆANJA

auditor može - a i trebao bi - potpomoći s vlastitim, poboljšanim tehnikama. Osnovna mana tehnike ponavljanja jest to da ona od auditora zahtijeva domišljatost.

Biti domišljat ne znači mnogo pričati. U dijanetici, kada netko auditira, pričati mnogo prilično je neinteligentno. Zaista, kada auditori počinju raditi na slučajevima, gotovo se uvijek tako zaljube u zvuk svojega glasa i osjećaj posjedovanja vještine, da jadni predear teško dobiva priliku da kaže koju riječ - a on je zapravo taj koji treba postati Clear, koji posjeduje ispravne informacije i čije su prosudbe jedino važne.

U slučaju tehnike ponavljanja, biti domišljat znači biti sposoban iz govora i ponašanja osobe izvući sadržaj zbog kojega je onemogućen pristup engramu, prolazak kroz njega i slično. Tehnika ponavljanja usmjerena je samo na radnju, ne na aberaciju.

Uzmimo, na primjer, slučaj koji je bio toliko "zapečaćen" da je trebalo trideset sati gotovo neprekidne tehnike ponavljanja kako bi se srušili zidovi između analitičkoga uma i engrama. Važno je znati da engram ne bi bio engram ako bi mu predear lako mogao pristupiti. Bilo koji engram, s kojim se lako stupa u vezu i koji je bez emotivnoga naboja, aberativan je otprilike koliko i čaša mineralne vode.

Mladoj djevojci, sa soničnim sjećanjem, ah i s pojačanim sluhom i potpuno neuravnoteženim endokrinim sustavom, zahvaljujući kojemu je u dvadesetdrugoj godini postala starica, trebalo je sedamdeset i pet sati da bi stupila u vezu s bilo čime iz osnovnoga područja. To je gotovo nemoguć slučaj, no ipak se dogodio. Kod pacijenta sa soničnom blokadom, koji je izvan vremenske staze, sedamdeset pet sati rada tek bi "zagrijalo stvar". No, ta bi djevojka, jer ima sonično sjećanje, trebala već poprilično odmaknuti na putu prema Clearu, umjesto što je tek dosegnula basic-basic.

Tehnikom ponavljanja i isključivo njome, slučaj je konačno riješen. U njemu gotovo nije bilo holdera ili bouncera. Jednostavno se dogodilo da je cijelo prenatalno područje bilo prazno.

Dakle, događa se da engram koji nije razumna memorija, nego samo niz valova ili neka druga vrsta zapisa, djeluje na analitički i somatski um, te pokreće glas, mišiće i ostale dijelove tijela. Analitički će um,

241

L. RON HUBBARD

reduciran engramom u dramatizaciji, možda ubacivati podatke kojima će nastojati da akcija izgleda razumno - da je opravda. No, to ne znači da je svjestan engrama. Kada mu se u terapiji prvi put pristupi, čini se da on uopće ne postoji. Ponekad su potrebne tri terapije kako bi taj engram izašao na vidjelo. Budući da je učinjeno već više terapija, ne znači da su te tri potpuno bez sadržaja. Riječ je o tome da "ja" pri vraćanju mora nekoliko puta prijeći preko engrama da bi se on "pojavio". To je važno znati. Upravo kao kad prvi tjedan provođenja terapije tražite od uma neki podatak i ne nalazite ga (kod aberirane osobe), te pitate ponovno sljedeći tjedan, i tada ga pronađete. Tako je i s engramima. Osnovni terapijski princip je da ako nastavite tražiti, na kraju ćete dohvatiti engram. Ponovno i ponovno vraćanje u prenatalno razdoblje s vremenom će samo po sebi engrame učiniti primjetnima, tako da ih analitički um može napasti i oslabiti. To je spor način. Tehnika ponavljanja - iako je za otkrivanje engrama ipak potrebno nekoliko terapija - neizmjerno ubrzava proces.

U slučaju te mlade djevojke, da nije korištena tehnika ponavljanja, trebalo bi vjerojatno dodatnih pedeset ili šezdeset sati da se postigne isti rezultat. Tehnika ponavljanja riješila je problem kada je auditor uočio da djevojka stalno govori: "Sigurna sam da postoji dobar razlog što sam se u djetinjstvu loše osjećala. Konačno, moj brat me je silovao kad sam imala pet godina. Sigurna sam da je to kasnije u mom djetinjstvu, mnogo kasnije. Moja je majka bila strašno ljubomorna na mene. Sigurna sam daje kasnije.".

Ta je mlada dama, naime, polazila nekakvu školu mentalnoga liječenja na sveučilištu, koja je naučavala da seks i uzimanje vitamina uzrokuju aberacije uma. Uvijek je isticala da ona nema ništa protiv "analize", kako je ona to nazivala, no smatrala je da je glupo očekivati da fetus može bilo što čuti. Vratila bi se u vrijeme prije rođenja i izjavila da se osjeća prilično ugodno. No, rođenje nije bilo na vidiku. To je važno. Osnovni engram ih engrami u osnovnom području - oko "razdoblja embrija" - ne mogu i neće nestati bez primjene terapije, a kada se do rođenja ne može doprijeti niti uz barem jedan somatik, sigurno je da se nešto dogodilo prije rođenja. Kada bi rođenje bio prvi engram, svatko bi mogao postati Clear u roku pet sati. Rođenje čak

242

ZAKONI VRAĆANJA

može biti na vidiku, a da svejedno postoji još pedesetak teških prenatalnih iskustava. U njezinu slučaju, ništa nije bilo na vidiku. Njezin je obrazovni model usporavao slučaj. Uvijek je pokušavala biti u sadašnjemu vremenu i "sjetiti se", koristeći pamćenje toliko ispunjeno blokadama da se nije mogla dosjetiti niti pravoga imena svoje majke. (U takvo je stanje dovedena nakon desetak godina "u rukama" različitih psihijatara koji od nje nisu tražili ništa drugo nego da "se sjeti".) Kao što je rečeno, u razdoblju prije rođenja osjećala se prilično ugodno, osjećala je plodnu vodu i bila je sigurna da je život u maternici za svakoga radostan. Nesrazmjer između njezina vjerovanja da ne postoji prenatalno sjećanje i činjenice da je mogla osjetiti udobnost, toplinu i ostale pogodnosti plutanja u plodnoj vodi, potpuno joj je izmaknuo. Auditor nije učinio ni najmanji napor da je u to uvjeri. Dobro poznavajući svoj posao, jednostavno ju je slao natrag i naprijed, pokušavajući ovaj ih onaj mehanizam.

Na poslijetku, željela je znati mora li postojati prenatalno iskustvo. Rečeno joj je, što je tamo - tamo je. Ako prenatalna memorija ne postoji, neće se ničega sjetiti, a ako postoji, vjerojatno hoće. To je dobar, neodređen stav auditora. Dijanetika, konačno, kao što je to rekao jedan drugi auditor, "samo pokazuje robu" i ne čini nikakav napor da nešto proda.

U slučaju te djevojke auditor je koristio tehniku ponavljanja s mnogo izraza. Djevojka se kretala po vremenskoj stazi, što znači da je denyer morao biti prisutan. I kada je na kraju gotovo ostao bez ideja, auditor je odjednom shvatio da joj je izraz "mnogo kasnije" stalno pri ruci.

Auditor: Kažite: "Mnogo kasnije." i vratite se u prenatalno područje.

Djevojka: "Mnogo kasnije. Mnogo kasnije", itd. (silno se dosađujući i ne surađujući)

Auditor: Nastavite, molim vas. (Nikada ne kažite pacijentu: "Idite naprijed.", jer to znači da učini upravo to. Kažite: "Nastavite.", ako želite da nastavi prolaziti kroz engram ih ponavljati, a "Vratite se na početak." - kada ponovno prolazite kroz engram kroz koji ste već jednom prošli.)

243

L. RON HUBBARD

Djevojka: "Mnogo kasnije. Mnogo..." Imam somatik na licu! Osjećam kao da me nešto gura. (To je bila dobra vijest. Naime, auditor je znao daje ona sredinom prenatalnog razdoblja imala blokadu bola koja je spriječila javljanje kasnijih somatika.)

Auditor: Pristupite tome i nastavite ponavljati. Djevojka: "Mnogo kasnije. Mnogo kasnije." Pojačava se. (Prirodno.

U tehnici ponavljanja, sve dok se izraz u potpunosti ne pojavi, somatik se pojačava. U nesoničnom slučaju somatik posredno utječe na 'ja", u soničnom se zvuk pojavljuje kao zvuk.)

Auditor: Nastavite. Djevojka: "Mnogo..." Čujem glas! Tu je. To je to. Hej, pa to je glas

mojega oca! Auditor: Poslušajte riječi i molim vas, ponovite ih. Djevojka: On govori mojoj majci. No, taj pritisak na lice prilično je

neugodan. Pojačava se i smanjuje. To boli! Auditor: Ponovite, molim vas, njegove riječi. Djevojka: On kaže: "0 dušo, neću sada svršiti u tebi. Pričekajmo s

tim, bolje je da to učinimo mnogo kasnije." Čujem i majčin glas. Hej, taj pritisak me boli. Ne, prilično se smanjio. Smiješno, u trenutku kad sam čula njegov glas, pritisak se smanjio.

Auditor: Recite, molim vas, što majka govori, ako je možete čuti. Djevojka: Ona kaže: "U tom slučaju, ne želim te uopće u sebi!" Ona

je luda! Ha, somatik je prestao. (U tom je trenutku snošaj završio.) Auditor: Vratite se, molim vas, na početak i prođite ponovno kroz

to. Djevojka: (Ponovno je na početku, somatik se vraća.) Zanima me

što rade? (pauza) Čujem šljapkajući zvuk! (opet pauza, a onda posramljenost) Oh!

Auditor: Prođite, molim vas, ponovno kroz engram. Djevojka: To je u početku lagani ritam koji se poslije ubrzava.

Mogu čuti disanje. Sada počinje jači pritisak, no mnogo je manji nego prvi put. Sada popušta i čujem očev glas: "O dušo, neću sada svršiti u tebe. Pričekajmo s tim, bolje je da to učinimo mnogo kasnije. Nisam baš siguran da toliko volim djecu. Uz to, moj posao...". Ovdje osjećam oštriji somatik, mora da ga je majka odgurnula. "U tom slučaju, ne

244

ZAKONI VRAĆANJA

želim te uopće u sebi, ti mrtvo puhalo." Auditor: Vratite se, molim vas, na početak i prođite ponovno kroz

to. Djevojka: (Čini to nekoliko puta, somatik konačno nestaje. Osjeća

se radosno zbog toga, no ne pada joj na pamet da spomene kako je sumnjala u prenatalna iskustva.)

To je tehnika ponavljanja na djelu. U ovom slučaju auditor je pokušao s oko dvjesto različitih izraza, od kojih niti jedan nije odgovarao. U početku je bilo samo nekoliko ranijih engrama koje je arhivar bio voljan "isporučiti", te je auditor nagađao s čitavim spektrom denyera. Kasniji je događaj mogao sadržavati - a i jest, samo bez pojave somatika - različite izraze koje je auditor koristio. No, taj je engram bio iz ranog razdoblja i mogao je biti izbrisan, te je arhivar bio spreman za njega.

U teškim i vrlo blokiranim slučajevima, rijetko se događa da arhivar iznosi sadržaj koji ne bi mogao biti "povučen u mirovanje"14. Tako ponuđeni engram auditor nikada ne ostavlja a da ne učini sve što je u njegovoj moći da ga oslabi mnogim ponavljanjima. Arhivar bi u tom slučaju prevario auditora, dajući mu takav engram, kao na primjer rođenje, koji ne bi nestao, a zahtijevao bi prilično uzaludnoga truda i za nekoliko dana uzrokovao preclearu glavobolju. Auditor bi arhivara ostavio na cjedilu da nije oslabio ponuđeni engram, navodeći djevojku da prođe kroz njega nekoliko puta, sve dok somatik ne bi potpuno iščeznuo i glas nestao.

Razlog zbog kojega je engram ostao skriven je njegov sadržaj koji'je to tražio. Zapravo, to je bio snošaj. Kao engram, činilo se da govori kako će događaji biti pronađeni poslije u životu. Također je rečeno da se u njega ne ulazi.

Ponekad će tehnika ponavljanja pacijenta dovesti u manju nevolju, tako da ga "usiše" u događaj koji ne može nestati. To nije čest slučaj, no arhivar ponekad radije predaje kasniji, nego raniji događaj. Ipak, to nije njegova pogreška. Sjetite se, ti su engrami ispunjeni

14 "povučen u mirovanje": engl. reduce to recession. Znači da se engram privremeno povukao i naizgled ga više nema. No, za neko vrijeme (nekoliko dana) opet će se javiti u punoj snazi.

245

L. RON HlIBBARD

sadržajem, somatikom i vremenom. Auditor može koristiti bilo što od toga. Kada arhivar odgovori i isporuči somatik kao rezultat ponavljajućeg izraza koji je auditor već saznao iz preclearova pričanja ili ga je sam naslutio, i ako unatoč tome somatik ne želi nestati niti se pojavi glas (u soničnom slučaju, ili jednostavno neće nestati s non-sonikom), arhivar tada mora dati još podataka. Auditor, kada to shvati, i zaključi da se glas ne pojavljuje niti somatik nestaje, mora zatražiti od precleara da ponavlja isti izraz i da ide u sve ranija i ranija razdoblja. Još jedan somatik može se pojaviti na drugome dijelu tijela. Arhivar je otpustio još raniji somatik, tako da je sada mala količina neugode uzeta od prvoga kojeg je mogao naći. Sada se s tim ranijim somatikom postupi slično. On, kao somatik, može postati srednje jak i, unatoč preclearovu ponavljanju izraza, moguće je da se glas još uvijek ne pojavi. Auditor tada precleara šalje u još ranija razdoblja. Arhivar opet uspijeva naći jedan raniji somatik, sada kad je nešto uzeto iz drugog. Ovaj put ponovno se uključuje još raniji somatik, vjerojatno negdje oko osnovnog područja kojeg slučaj prethodno nije kontaktirao, i sada se može čuti glas. Engram se reducira. Ukratko, arhivar je bio voljan riskirati neugodu i osloboditi nekoliko somatika kako bi auditor dobio osnovni događaj.

U takvim slučajevima postoje varijacije. S obzirom na to da je sustav bilježenja razvrstan po temi, somatiku i vremenu, auditor se može služiti i nečim drugim osim izraza. On precleara može poslati na "najjači intenzitet somatika" i rezultati se često mogu postići, ah to nije toliko pouzdano niti osigurano od pogrešne upotrebe koliko sustav bilježenja po temi. Preclearu neće smetati ako, slučajno, ode na bilo koji "najjači intenzitet' somatika, jer je njihova snaga otprilike koliko i tisućiti dio prvobitne agonije. No ipak, i one mogu biti prilično snažne. U sadašnjemu vremenu, u slučaju precleara nad kojim se ne provodi terapija, intenzitet jednoga od tih somatika može biti drastičan, u prilog čemu govori migrena15. U slučaju migrene, precleara možemo vratiti na prvi trenutak kad ju je dobio. Mogli bismo pomisliti da je njezin intenzitet tada bio najjači, i, usprkos tome, naći umjerenu, tupu bol poput one koju osjećamo kod

15 migrena: jaki bolovi u glavi, ponekad popraćeni mučninom.

246

ZAKONI VRAĆANJA

mamurluka. To je dio principa da je bilo kakav ulaz u slučaj bolji nego nikakav. Ako se vratimo na standardnu tehniku reveriea, možemo reći da smo pristupili izvoru i, ako se imalo s njim stupilo u kontakt, utjecaj engrama na aberiranu osobu će se reducirati, ma koliko pogrešaka auditor napravio.

Stoga, vraćanje na "maksimalan intenzitet?' somatika nije nešto vrlo bolno. Stvaran maksimum intenziteta je kada je preclear budan, i to prije nego što je uspostavljen kontakt s događajem. Ah, vraćanjem na "maksimalni intenzitet?', događaju se često može pristupiti i reducirati ga. Međutim, ako "maksimalni intenzitet?' u engramu sadrži izraze "ja to ne mogu izdržati!", "To me ubija." ili "Bojim se.", onda očekujte da će naš preclear odgovoriti na jedan od tih načina. Ako ne odgovori, onda ima emocionalnu blokadu, a to je drugi problem, koji ćemo poslije razmotriti.

Na sličan način auditor može postupati s preclearom u smislu vremena. U umu postoji vrlo točan sat. Arhivar je s tim satom vrlo dobro upoznat i pridržavat će ga se gdje god je to moguće. Auditor koji želi da pacijent ode u vrijeme "šest minuta prije nego što je taj izraz izrečen", vidjet će da će se njegov preclear vratiti šest minuta ranije, makar bila riječ o prenatalnom događaju. Auditor, ako to želi, svog precleara može voditi naprijed minutu po minutu. On precleara može provesti izravno kroz događaj, oglašavajući: "Sada je jedna minuta kasnije. Sada su dvije minute kasnije. Tri su minute prošle.", i tako dalje. Auditor ne treba čekati da te minute proteknu, on ih samo oglašava. On precleara može provesti kroz vrijeme u intervalima od pet minuta, sat vremena ili jednoga dana, i ako tamo nema engramskoga materijala koji ga zadržava ih nekako drukčije utječe na postupak, auditor po želji može pomicati precleara po vremenskoj stazi. Bilo bi vrlo lijepo kada bi auditor mogao precleara poslati do začeća i tada mu reći da je sada jedan sat kasnije, dva sata kasnije i tako dalje, dok ne pokupi prvi engram. Ipak, tu je, osim vremena, uključeno više čimbenika, i plan, premda dobro zamišljen, ipak nije izvediv. Vremensko se pomicanje uglavnom koristi kada auditor pokušava dovesti precleara prije događaja, kako bi se uvjerio da je on zaista na početku. Vraćajući precleara u pet ih deset-rninutnim

247

L. RON HUBBARD

intervalima, auditor ponekad može otkriti da, vraćajući ga unutrag, ulazi u vrlo dugotrajan i kompliciran događaj i da je glavobolja, koju je želio ublažiti, zapravo zadobivena satima prije razdoblja za koje je mislio da je prvobitno počela. U takvom je slučaju drugi engram dodan na raniji, i auditor ga ne može ukloniti dok ne ukloni prvi.

Zapravo, primjena pomicanja u vremenu je ograničena. Auditor koji se trudi "loviti" unazad kroz vrijeme, shvatit će da u rukama ima umjetno restimuliran slučaj i da mu je rad prilično usporen. Tehnika ponavljanja najbolje funkcionira i arhivar se s njom najbolje nosi. Auditor koristi pomicanje u vremenu da precleara dovede što je moguće bliže osnovnom području (ranom prenatalnom), i općenito, ako arhivar jednostavno neće prionuti na posao i predati engrame koji se jedan za drugim mogu čistiti, auditor koristi tehniku ponavljanja. Pomicanje u vremenu i "potraga za somatikom" imaju ograničenu primjenu. Nekim pokusima može se pokazati primjenjivost tih postupaka.

Zakoni vraćanja su sljedeći: 1. Teoretski, pacijent koji je vraćen, više reagira na zapovijedi koje

se odnose na ranija razdoblja od onoga u kojemu je on na vremenskoj stazi, a manje na zapovijedi iz razdoblja nakon onoga u kojemu se nalazi.

2. Preclear reagira na engramske zapovjedi koje su: a) u kroničnoj restimulaciji, ih b) one kojima je najbliže na vremenskoj stazi. Dakle, ako engram kaže: "Bojim se.", on se boji. Ako kaže: "Radije bih umro nego da to gledam.", on bi radije umro. Ako zapovijed kojoj je blizu kaže: "Pospan sam.", on će biti pospan. Ako kaže "Zaboravi.", on će zaboraviti. Zapovijedi u kroničnoj restimulaciji bacaju krivo svjetlo na osobnost. Primjerice: "ja nikada ni u što ne mogu biti siguran.", "Ne znam", "Ne mogu ništa čuti.", moguće je da su sve takve zapovijedi u kroničnoj restimulaciji. Ako ih arhivar ne žeh izručiti, svejedno nastavite raditi na tome. One će ubrzo biti izručene.

3. Predearova akcija na vremenskoj stazi i stanje staze isključivo su regulirani engramskim zapovijedima koje se mogu klasificirati kao bounceri, holderi, denjeri i grouperi i misdirectori. (Ta su stanja, kao što je već rečeno, vrlo promjenjiva, toliko koliko je i jezik promjenjiv.

248

ZAKONI VRAĆANJA

"Ne znam dolazim li ih odlazim.", na primjer, u engramu može biti vrlo zbunjujuće. "S ove se točke ne mogu vratiti.", uzrokuje usporavanje precleara u napredovanju.

4. Engramska zapovijed u govoru precleara u budnome stanju manifestira se prije terapijskoga postupka ili je, kada se preclear približava zapovijedi, nehotično nabačena kao navodno "analitička" misao.

5. Engram nije svjesna, racionalna memorija, nego skup neanahziranih percepcija koje će izići na vidjelo postupkom vraćanja kroz njega, prema njemu, preko njega ih traženjem.

6. Arhivar će auditoru dati što god može izvući iz engramske banke. Auditor mora pomoći arhivaru reducirajući naboj ih žestinu svega što mu arhivar ponudi. To se radi pacijentovim ponavljanjima. (Inače, arhivar dobiva toliko nagomilanog materijala i, s tim u restimulaciji, više ne može doći do kartoteke. Auditor koji arhivaru pruža otpor nije rijetkost. Arhivar koji će pružati otpor auditoru, osim zadržavanja podataka koji se ne mogu reducirati, još nije otkriven.)

Auditoru su dostupne sljedeće metode: 1. Vraćanje, u kojoj precleara šaljemo što je ranije moguće na

njegovoj stazi, prije nego stoje započeto sa samom terapijom. 2. Tehnika ponavljanja, kojom od arhivara tražimo podatke o

određenim temama, posebno one koji utječu na vraćanje i putovanje po vremenskoj stazi, i koji pomažu preclearovoj sposobnosti da kontaktira engrame.

3. Pomicanje u vremenu, čime precleara u kratkim ih dugim razmacima možemo pomicati po vremenskoj stazi. To činimo specifičnim oglašavanjem količine vremena za koju se preclear pomiče prema naprijed ih nazad, ih vraćanjem i napredovanjem kroz vremenske intervale. (Također je korisno saznati pomiče li se preclear uopće ih u kojemu smjeru na vremenskoj stazi, kako bismo otkrili djelovanje koje neki engram može imati na njega.)

4. Lociranje somatika, kojim se locira trenutak zadobijanja somatika, u nastojanju da otkrijemo je li dobiven u tom engramu ili da nađemo engram koji ga sadrži.

249

1

SEDMO POGLAVLJE

EMOCIJE I ŽIVOTNA SILA

A l i morija igra jednu od najvećih uloga u terapiji. Tu smo temu obradili u drugoj knjizi i kao teoriju provizorno je podijelili na samo tri dijela: (a) emocije obuhvaćene engramskim zapovijedima gdje je fizička bol pobrkana s emocijama; (b) emocije obuhvaćene kao endokrine reakcije podložne analitičkome umu Qeara, te analitičkom i reaktivnom umu aberirane osobe; (c) emocije obuhvaćene u engramima koji vežu slobodne jedinice životne sile.

Budući rad i istraživanje emocija bez sumnje će nam omogućiti da ih bolje razumijemo. No, trenutno o njima imamo dovoljno učinkovitog znanja da to što znamo možemo iskoristiti i dobiti rezultate. Kad budemo znali više, rezultati će biti bolji, no za sada možemo postići stanje Releasea ili deara. Tretiramo li emociju kao sputanu životnu silu, i držimo li se tih općih uputa da bi je oslobodili, postići ćemo vrlo veliki napredak kod svakog precleara. Zaista, oslobađajući emociju postići ćemo najviše u svakom našem pojedinačnom slučaju.

U tehničkoj znanosti poput dijanetike možemo raditi na temelju push-buttona. Znamo da će pritisak na sklopku zaustaviti motor, ponovni pritisak će ga pokrenuti, i, bez obzira na to koliko puta djelovali na sklopku, motor će se pokrenuti ili zaustaviti. Ovdje baratamo sa silom koja je za nas još uvijek jednako tajanstvena kao što je elektricitet bio Jamesu Clerku Maxwellu. Mnogo prije, Benjamin Franklin opazio je da elektricitet postoji i s njim napravio neke zanimljive stvari, ali nije ga previše koristio i nije ga mogao kontrolirati. Filozof, kao stoje Bergson1, izdvojio je nešto stoje nazvao elan vital, životna sila. Čovjek je živ, stoga mora postojati sila ih tijek nečega što ga održava živim jer kad čovjek umre te sile ili tijeka više nema. To je životna sila iz razdoblja Benjamina Franklina. Kao što je

1 Bergson: Henri Bergson (1859-1941.), francuski filozof. Nagrađen Nobelovom nagradom za književnost (1927).

251

L. RON HUBBARĐ

on razmatrao elektricitet, tako je Bergson razmatrao životnu silu. Dijanetika je dorasla, ili je veoma blizu stupnja Jamesa Clerka Maxwella. Znamo da se o životnoj sili mogu izvesti određene jednadžbe i možemo ih primjenjivati, a možemo i teoretizirati da su "životna sila" i ono što se nazivalo određenom vrstom "emocije" ili slična ili ista stvar. Možda imamo pogrešnu teoriju, ali isto tako, pogrešnu teoriju mogao je imati i James Clerk Maxwell. Njegove teorije još uvijek mogu biti pogrešne, no barem imamo električna svjetla. U dijanetici smo prilično sigurni da je većina načela sukladna prirodnim zakonima. To su veliki proračuni. Nismo sigurni da smo emociju ispravno odredili, ali gledamo li tako, nećemo biti sigurni sve dok ne uzmemo leš i ponovno ga "napumpamo" životnom silom Izuzevši tu krajnost, u području emocijama, kao životne sile, mi smo na čvrstom tlu.

Primjerice, možemo odabrati neku djevojku i ispitati nešto iz njezine prošlosti koristeći, recimo, elektroencefalograf* (instrument za mjerenje živčanih impulsa i reakcija) i tada nastaviti na osnovu dobijenih podataka te učiniti jednu od dvije stvari.

Prva je nehumana i naravno da se ne bi trebala provoditi, no već samim korištenjem tako dobivenih podataka, djevojka bi se mogla razboljeti ili poludjeti. (Ako su podaci pribavljeni tijekom terapije, dobijeni su zbog stvarnog kontakta s engramom, a engram otkriven reverieom izgubio je moć aberiranja, tako da je u dijanetičkoj terapiji takva mogućnost potpuno isključena.) Druga, i nama mnogo važnija, činjenica je da s tim Prva je nehumana i naravno da se ne bi trebala

Elektroencefalograf, hipnoskopi', tabele inteligencije, testovi za različite dinamike i tako dalje, sve su to mehanička pomagala dijanetike. Koriste se poglavito u istraživanju. Ako su dostupna, mogu se koristiti u praksi, onoliko koliko auditorova vještina to dopušta, no uglavnom nisu u praktičnoj upotrebi jer u ovo vrijeme i s ovakvom terapijom nisu potrebna. Nadam se da će neki kemičar uskoro izmisliti savršen "transni plin", koji će ubrzati proces dolaženja do Cleara kod šizofreničara, i vjerujem da će neki inženjer izmisliti nešto čime bismo mogli mjeriti živčane impulse, dovoljno jeftino za opću upotrebu. No, trenutno možemo i bez toga, koliko god to bilo poželjno u budućnosti. - LRH

252


provoditi, no već samim korištenjem tako dobivenih podataka, djevojka bi se mogla razboljeti ili poludjeti. (Ako su podaci pribavljeni tijekom terapije, dobijeni su zbog stvarnog kontakta s engramom, a engram otkriven reverieom izgubio je moć aberiranja, tako da je u dijanetičkoj terapiji takva mogućnost potpuno isključena.) Druga, i nama mnogo važnija, činjenica je da s tim istim podacima možemo obnoviti svu djevojčinu životnu silu, njezino zanimanje, upornost i volju za životom, te postići potpuno fizičko i mentalno blagostanje. Ako ne bismo mogli postići djelotvornost u oba smjera, ne bismo imali odgovor, barem ne u učinkovitom obliku. (Usput rečeno, ako bi se neki pisac beletristike našao u iskušenju da prvom činjenicom zaplaši ljude, morao bi se prisjetiti da su podaci dobijeni jaomoću uređaja, koji bi brojnošću detalja i vještinom u upotrebi zaprepastio i doktora Frankensteina, te da dijanetička terapija pristupa podacima na samom izvoru. Uređaj je potreban kako bi izvor ostao netaknut, jer onog trenutka kad je on dotaknut terapijom, njegova moć nestaje poput jučerašnjih novinskih naslova. Zato molim, nemojmo o dijanetici imati predstave tipa Gaslight2; bile bi tehnički netočne.)

To nije tako jednostavno kao kod elektriciteta jer se prekidač ne može uključiti i isključiti. Sto se dijanetike tiče, može ga se samo uključiti. Tako imamo reostat3, koji neće pasti natrag, nego, kad je tjeran naprijed oslobađa sve više i više pokretačke sile unutar osobe i daje joj sve veću i veću kontrolu nad njenom uporabom.

Čovjek bi trebao biti samoodređen organizam, odnosno dokle god može procjenjivati svoje podatke, bez umjetnih kompulzija ili represija (zaglavljenih sedmica na kalkulatoru), sposoban je maksimalno učinkovito djelovati. Kad čovjek postane određen okolinom, što znači da je prisiljen ili spriječen raditi bez svog racionalnog pristanka, tada postaje push-button životinja. Taj čimbenik push-buttona toliko je oštro definiran da ga auditor, koji tijekom terapije otkrije ključni izraz u engramu (a ne otpusti ga), može ga nakratko koristiti da bi pacijent počeo kašljati ili smijati se,

2 Gaslight: predstava Patricka Hamiltona (poslije nazvana Angel Street) u kojoj muž pokušava izludjeti svoju ženu. 3 reostat: električni uređaj koji variranjem otpora kontrolira struju.

253

L. RON HUBBARD

ili prestati s kašljanjem ili smijanjem, već prema volji. U slučaju auditora, jer je podatke dobio s izvora - kontaktirao je sam engram i lišio ga nešto snage - push-button neće dugo trajati, sigurno manje od dvjesto-tristo pritisaka. Cjelokupno nastojanje da se ljudskim bićima upravlja pomoću boli i većina podataka koje su nakupile kojekakve škole u prošlosti, bih su nehotični push-button materijal. Ako engram nije dodirnut na samom izvoru, snaga mu se nikada ne smanjuje i može beskonačno ostati u funkciji. Međutim, kad je dodirnut na izvoru, dosegnut je originalni zapis i engram na taj način gubi svoju moć. "Postupanje s ljudskim bićima" i ono što su ljudi grubo nazivali "psihologijom", zapravo je bilo upravljanje aberirajućim izrazima i zvukovima pomoću push-buttona.^ Djeca ih otkrivaju u svojim roditeljima, te ih itekako koriste. Činovnik otkrije da njegov šef ne podnosi neispražnjeni koš za smeće i uvijek ga drži punim. Bosun4 na brodu doznaje da jedan od mornara ustukne svaki put kad čuje izraz "cifraste hlačice" i koristi to da bi ga plašio. To je push-button ratovanje među aberiranim osobama. Tako supruge otkriju određene riječi koje njihove muževe pogađaju u živac, vrlo ih razljute ih tjeraju na povlačenje i to su načini na koje one koriste "push-button". A muževi pronalaze njihove push-buttone i odgovaraju ih od kupnje odjeće ih vožnje automobila. Uzrok tih napadačkih i obrambenih duela među aberiranim osobama su push-buttoni koji reagiraju na push-buttone. Širokim se masama upravlja na temelju njihovih push-button reakcija. Oglašavanje izučava push-buttone i koristi ih za stvari poput "tjelesnih mirisa" ili konstipacije. U svijetu zabave i pisanja pjesama push-buttoni se pritišću svom snagom da bi proizveli aberirane reakcije. Pornografija se obraća ljudima koji imaju pornografske push-buttone. Vlast tipa "kruha i igara"5 obraća se ljudima koji uz neke druge, imaju i "brinite se za mene" push-button. Moglo bi se reći da nema potrebe pozivati se na razum kad naokolo postoji tolikopush-buttona.

Ti isti push-buttoni su bolom i emocijom zaglavljene sedmice (lažni

4 bosun: brodski potčasnik zadužen za snasti (zajednički naziv za sve konope i užad koji podržavaju jedra), čamce, sidro itd. s kruha i igara: aluzija na praksu antičkoga Rima u svrhu sprečavanja nemira - nahraniti puk i prirediti mu masovnu razonodu (cirkus u areni).

254


podaci koje engrami utiskuju u računalo - svako društvo posjeduje svoje posebne modele engrama), koje izluđuju ljude, čine ih bolesnima i, općenito, uzrokuju propadanje. Clearov jedini push-button je ono za što mu njegovo računalo kaže da je ponašanje koje vodi opstanku duž sve četiri dinamike. Clear prosuđuje prema vlastitom iskustvu, a to iskustvo prethodno je procijenilo njegovo računalo. Stoga mu ostaje zdrav razum jer nije marioneta u rukama bezobzirnih i lukavih ljudi.

Usprkos tome, nije istina da Clear nije emocionalan, da je njegov razum hladan i da je on samosvjesna lutka u rukama vlastitih zaključaka. Njegovo računalo radi tolikom brzinom, na toliko razina, s toliko mnogo proračuna koji se odvijaju istodobno, ah izvan vidika "ja" (iako "ja" to može preispitati kad god zaželi), tako da je njegova inverzija ili naglašena samosvjesnost minimalna. Inverzija je stanje aberirane osobe čije se jadno računalo muči s imponderabihjama6 i zaglavljenim sedmicama iz svojih engrama poput: "Moram to učiniti. Jednostavno to moram učiniti. Ah ne, bolje da se predomislim.".

Razlika između Clearovih proračuna i onih u aberirane osobe je vrlo velika. No, postoji još veća razlika: životna sila. Dinamike očigledno imaju mnogo potencijalne sile. Ta se sila izražava kao volja za životom, ustrajnost i nastojanje, živahnost misli i djelovanja te sposobnost da se iskusi zadovoljstvo. Dinamike u ljudskim stanicama ne moraju biti jače od onih u mačke. Ah, sve čovjekove dinamike veće su od dinamika bilo koje životinje. Protumačite to kako želite, čovjek je u principu više živ jer su mu reakcije promjenjive. Pod više živ podrazurnijevarno da je njegov svjesni, emociorialni poriv za životom veći nego kod svih drugih životnih oblika. Da je to laž, sada ne bi vladao drugim "kraljevstvima". Ma što morski pas ih dabar učinili pod prijetnjom istrebljenja, kad nalete na čovjekove dinamike, ništa im neće pomoći: morski pas postat će vitaminski preparat ili kožna odjeća, a dabar će krasiti ženska leđa.

Osnovna postavka toga vidljiva je u jednoj reakciji. Životinje su zadovoljne kad opstaju u svojim obitavalištima i trude im se prilagoditi. Ta vrlo opasna životinja - ih bog - čovjek, ima malo drukčiju ideja Drevne škole bile su sklone govoriti jadnim i

6 imponderabilije: stvari koje se ne mogu sa sigurnošću ustanoviti ili objasniti.

255

L. RON HUBBARD

poremećenim aberiranim osobama kako se moraju suočiti s realnošću. To je bilo optimalno ponašanje - suočavanje s realnošću. Jedino što to nije čovjekovo optimalno ponašanje. Te su škole učinile kardinalnu pogrešku pretpostavljajući da se aberirana osoba ne želi suočiti s vlastitom okolinom, a ona to zapravo, zbog engrama, nije sposobna. Također su pretpostavljale da bi puko suočavanje s realnošću dovelo do razumnosti. To je možda istina, ali ne vodi do čovjekove pobjede nad elementima i drugim oblicima. Čovjek posjeduje nešto više, neki ljudi to nazivaju kreativnom imaginacijom, drugi to pak nazivaju ovako ili onako, no kako god nazvano, potvrđuje činjenicu da čovjek nije zadovoljan pukim "suočavanjem s realnošću", kao što većina drugih životnih oblika jest. Čovjek uzrokuje da se realnost suočava s njim. Propaganda o "potrebi suočavanja s realnošću", kao i propaganda razmišljanja da se čovjeka može izludjeti "djetinjim iluzijama" (što god to bilo), ne podudara se s realnošću da je dabar godinama, tijekom svoje evolucije, gradio brane od blata te ih i dalje gradi, a čovjek je kroz pola stoljeća postupno napredovao od kamene i drvene brane do vodenice i građevine kao što je Grand Coulee Dam7, te pretvara svaki pojedini dio prirodnih posjeda iz pustinje u plodnu zemlju, a vodeni tok u svjetleću žarulju. Možda to nije poetično kao što bi to Rousseau želio, možda i nije tako lijepo kao što bi neki "ljubitelj prirode" želio, ah to je nova realnost. Prije dvije tisuće godina, Kinezi su sagradili zid koji se mogao vidjeti s Mjeseca, daje tamo postojao netko tko bi ga pogledao, prije tri tisuće godina čovjek je imao zelenu i plodnu Sjevernu Afriku, prije deset tisuća godina bavio se nekim drugim projektom, ah uvijek je prilično dobro okolinu prilagođavao sebi.

Tu je riječ o dodatnoj kvaliteti ili možda samo o većoj količini, toliko većoj da se čini kao potpuno nova stvar.

Ovim se nismo udaljili od terapije, sve to navedeno je kao aspekt životne sile. Kad osoba zapadne u stanje u kojemu ima "sve manje i manje životne sile", negdje gubi određeni broj slobodnih jedinica. A slobodne jedinice su životne sile, u društvu ih kod pojedinca, dodatni

7 Grand Coulee Dam: velika betonska brana na rijeci Columbiji u središnjem dijelu države Washington.

256


poriv potreban da bi se ukrotila Sjeverna Afrika, cijepao atom ili dosegnule zvijezde.

Mehanička teorija ovdje objašnjava - no, sjetite se da je to samo teorija i da dijanetika može bez nje - da svaka individua posjeduje određeni broj jedinica životne sile. Skupina može te jedinice držati zajedno i, kako se "entuzijazam" povećava, mogu se nadograđivati sve više i više, ah za naše svrhe, možemo smatrati da čovjek kao pojedinac ih kao društvo - i jedno i drugo je organizam - ima pripravnu kohčnu isporučivu za upotrebu u bilo kojem satu ih danu. Može po potrebi i proizvoditi životne jedinice, a možda ima i zalihu, no to sada nije bitno. Bitno je da ga se u bilo kojem satu ih danu može smatrati upravo toliko živim koliko životnih jedinica ima u tom trenutku. Smatrajte to dinamičkim potencijalom, kao što ste mogli vidjeti na prije opisanom grafu.

Dakle, što se događa s tim dinamičkim potencijalom kod aberirane osobe? Ona u banci posjeduje mnogo engrama. Mi znamo da ti engrami mogu "spavati" tijekom cijeloga njezina života, a da ne budu "uključeni" i znamo da svaki od njih ih svi zajedno mogu biti uključeni i zatim čekati na restimulatore iz okoline koji će ih potaknuti na djelovanje. Znamo da se razina nužnosti osobe može naglo podići i izdići iznad svih uključenih engrama, a također znamo da aktivnost koja donosi visoki stupanj opstanka može donijeti takvu mogućnost zadovoljstva da svi ti engrami, iako uključeni, mogu ostati nerestimulirani. Možemo pretpostaviti da se ti engrami, unutar određenog životnog razdoblja, mogu ponovno isključiti, te takvi i ostati zbog neke nagle promjene okoline ih mogućnosti opstanka.

Usprkos tome, uobičajen je slučaj da je nekoliko engrama stalno uključeno i kronično su restimulirani okolinom pojedinca pa ako on promijeni okolinu, stari se engrami mogu isključiti, ah će se, na kraju, uključiti novi.

Većina aberiranih osoba u stanju je kronične restimulacije koja, kod većine, vrlo brzo počinje sužavati spiralu.

Budući da se to odnosi na životnu silu, mehanička akcija engrama koji se uključuje je zarobiti određenu količinu životnih jedinica. Iznenadna i temeljita restimulacija engrama omogućuje mu da zarobi

257

L. RON HUBBARD

još više tih jedinica. U prosječnom slučaju, svaka restimuladja zarobljava i zadržava glavninu preostale životne sile. Kad se entuzijazam ili poticaj usklade sa svrhom osobe prema istinskome cilju opstanka (protivan pseudocilju iz engrama), osoba ponovno dobiva neke od tih jedinica. No, spirala je sužavajuca, odnosno ona ih sada ne može dobiti onoliko koliko ih je izgubila u engramskoj bana, osim u vrlo neobičnim okolnostima.

Stoga se za potrebe teorije životne sile u akciji može reći da je sve više i više jedinica životne sile iz zalihe pojedinca zarobljeno i zadržano u engramskoj bana. Ondje im je iskrivljena primjena i služe kao oponašanje dinamika (kao kod maničnog i visoko euforičnog slučaja) te prisiljavaju somatski i analitički um na djelovanje. Jedinice životne sile u toj engramskoj bana nisu dostupne kao slobodne emocije ili za slobodno djelovanje, nego protiv osobe djeluju iznutra.

Ta opažanja dovode nas do zaključka da što je aberirana osoba restimuliranija, posjeduje manje slobodnih osjećaja. Ako se nađe u maniku (krajnje laskavu engramu koji podržava opstanak), njezina je životna sila usmjerena izravno kroz engram i njezino je ponašanje zapravo vrlo aberirano, ma koliko entuzijastično ih euforično bilo. Ako ima toliko tako usmjerene životne sile, onda se može zaključiti da bi kao Clear imala čak i više životne sile, svjesno usmjerene. (To je već učinjeno.)

Prikazali smo nametničku osobinu "demonskih sklopova", koji koriste djeliće analitičkoga uma i njegove procese. Ta nametnička osobina na drugačiji je način prisutna kod engrama. Ako čovjek posjeduje, primjerice, 1000 jedinica životne sile kada je Clear, ima sposobnost usmjeriti ih u visoko poletnu egzistendju. U maničnom stanju, s engramom koji podržava opstanak u punoj restimuladji, životna sila usmjerena je aberativnom zapovijedi i daje mu, primjerice, 500 jedinica pseudodinamičnog potiska.

Drugim riječima, snaga potječe iz iste baterije. U najboljem slučaju, takav engram ima manje snage nego što bi imao organizam jednoga Cleara. (Taj aspekt maničnog neurotičara ih neurotične superosobnosti krivo je odveo neke stare škole liječenja mentalnih

258


poremećaja u smjeru potpuno aberiranog i slabo razmotrenog uvjerenja, prema kojemu su nerazumnosti same po sebi odgovorne za čovjekovu sposobnost da opstane; koncept koji se u laboratoriju može pobiti jednostavno tako da se neka od maničnih ih aberiranih osoba dovede do stanja Cleara.)

Engram koristi isti proces, ah ga izokreće, upravo kao što koristi isti analitički um, ah ga uzurpira8. Ne samo da engram nema vlastiti život, nego se, kao i većina nametnika, razbacuje životnom silom domaćina. Krajnje je neučinkovit. Ako bismo u elektronski krug ugradili sličnu napravu, ona bi jednostavno odvodila stvari u pogrešnom smjeru i učinila nepromjenjivima neke od funkdja aparature, koje bi trebale ostati promjenjive, te bi nadalje, produživanjem vodova, lošim kondenzatorima9 i elektronskim cijevima, trošila vitalnu energiju namijenjenu stroju.

U ljudskome umu engram svoj najsilniji "pomagački" aspekt preuzima u maniku, usmjeravajući i vodeći organizam u nekakvu aktivnost divljega nasilja i monomaničke10 koncentracije. "Super-prodavač", "usiljeno veseh ulizica11", fanatičan i naizgled neuništiv religijski fanatik, svi oni mogu se klasificirati kao manične osobe. Obilje "snage" u takvim ljudima predmet je divljenja u mnogim krajevima, makar ta snaga bila okrutna poput Tourquemadine12 ili destruktivna kao Džingis Khanova13. Manik je, kao što će biti poslije objašnjeno, "pomagačka" engramska zapovijed "koja podržava opstanak" i koja osobu fiksira u određenom smjeru. No, engramu je

8 uzurpirati: nepravedno prisvojiti (pravo, privilegiju, itd.). 9 kondenzator: naprava za pohranjivanje električnog naboja. 10 monomanik: osoba koja pati od opsesije jednom idejom ili interesom. 11 ulizica: osoba koja je demonstrativna u svojim osobnim kontaktima; onaj koji se ponaša više prijateljski ili više optimistično nego stoje potrebno; osoba u liku političara, koja glumi prijateljstvo. 12 Torquemada: Tomas de Torquemada (1420-1498.), prvi veliki Španjolski inkvizitor. Španjolska inkvizicija utemeljena je pod vladavinom Ferdinanda i Isabelle (1478). Torquemada ju je centralizirao nakon njegova imenovanja u Velikog Inkvizitora, godine 1483. Dijelom pretjerano, dijelom zasluženo, bio je na glasu kao vrlo okrutan zbog načina na koji je inkvizicija djelovala, i koja je, navodno, odgovorna za spaljivanje oko dvije tisuće ljudi između 1481. i 1504. 13 Džingis Khan: (1162-1227.) Mongolski osvajač većeg dijela Azije i istočne Europe. On i njegova vojska bili su krajnje nemilosrdni u svojim akcijama. Priča se da su u samo jednom gradu pobili više od milijun ljudi.

259

L. RON HUBBARD

dostupno samo onoliko "moći" koliko je sam domaćin posjeduje. Isto tako, sposoban je sputati samo onoliko analizatora koliko ga je prisutno.

Uzmimo za primjer snažnog maraka koji izražava i djeluje sa, primjerice, 500 jedinica životne sile. Pretpostavimo da cijelo biće posjeduje, primjerice, 1000 jedinica životne sile. Pretpostavimo da je riječ o Aleksandru14. Dinamike prosječne osobe u većini slučajeva nisu potpomognute manicima, nego su raspršene kao bujica elektrona koja naiđe na prepreku. Tu su prisutne zbrkane aktivnosti, zbrkane misli, nerješivi problemi, nedostatak usklađenosti. Kod takve osobe s 1000 prisutnih jedinica, 950 može biti zarobljeno u engramskoj banci i djelovati potpuno protivno, tako da osoba pokazuje operativni kapacitet od 50 jedinica. Moglo bi se pretpostaviti da je u slučaju Aleksandra manik usklađen s općim smjerom njegove osnovne svrhe. Njegova je osnovna svrha jaM regulator. Događa se da se manik usklađuje s njom: vrlo sposobna i odvažna osoba posjeduje 500 jedinica putem maničnoga engrama, vjeruje da je bog i kreće u osvajanje znanog svijeta. Odgojen je da vjeruje da je bog, njegov mu je manični engram govorio da je bog i u sebi je sadržavao holder. Aleksandar je osvojio svijet i umro u trideset i trećoj godini. U svom maniku mogao je izdržati samo onoliko dugo koliko mu se mogao pokoravati. Kad to više nije mogao, manik je promijenio valenciju -više nije bio manik i bolom ga je navodio na raspršene aktivnosti. Engram koji je primio od svoje majke Olimpije gotovo bi se mogao pročitati čak i danas, nakon toliko godina. Mora da mu je govorio kako će postati sretan bog koji će osvojiti cijeli svijet i kako mora nastaviti osvajati, te da uvijek mora nastojati uzdizati se sve više i više. Najvjerojatnije je riječ o nekoj vrsti ritualnoga napjeva njegove majke, koja je bila visoka svećenica Lesbosa15, i mora da je neposredno prije rituala zadobila neku povredu. Mrzila je svojega muža Filipa16. Sin

u Aleksandar: Aleksandar III., poznatiji kao Aleksandar Veliki (356-323. pr.n.e.), kralj Makedonije (drevno kraljevstvo locirano na području današnje Grčke i Makedonije) 15 Lesbos: grčki otok u Egejskome moru. Riječ tezbijski dolazi od imena tog otoka, iz eroticizma i homoseksualnosti pripisanih Sapphi (drevna grčka pjesnikinja s Lezbosa) i njezinim sljedbenicima. 16 Filip: Filip II. (382-336. pr.n.e.) kralj Makedonije, otac Aleksandra Velikog.

260


koji bi osvojio sve, bio je odgovor. Moguće je da je Aleksandar imao pedeset ili sto takvih "pomagačkih" engrama zbog nasilnih molitava žene, dovoljno aberirane da ubije. Tako, možemo pretpostaviti da je osvajao sve dok više nije mogao protegnuti liniju opskrbljivanja. I tada se, naravno, nije mogao pokoravati engramu i njegova bolna snaga okrenula se protiv njega. Engrami su zahtijevali napad u cilju osvajanja, a tu su zapovijed spravodili u djelo pomoću boli. Jednom kad je osvajanje postalo neizvedivo, bol je napala Aleksandra. Jednog je dana shvatio da umire i umro je nakon tjedan dana, na vrhuncu svoje moći. Takav je, u vrlo velikom rasponu, manični izraz engrama koji djeluje.

Sada pretpostavimo da je Aleksandar, kojega bi samo njegov odgoj okrenuo protiv oca i samo molitve, a ne engrami, potakle da osvoji svijet, postao Clearom. Odgovor: da mu je dan dostatan i razuman razlog, on bi sigurno bio sposoban osvojiti svijet, i vjerojatno bi doživio osamdesetu da bi mogao i uživati u tome. Kako to možemo pretpostaviti?

Manična osoba s 500 jedinica usmjerenih prema cilju učinjena je Clearom. Sada posjeduje 1000 jedinica, svjesno usmjerenih prema cilju. Ona je sada točno dvostruko snažnija nego što je bila pod utjecajem snažnog manika. Njezina osnovna svrha možda je slična prijašnjoj, no ona je sada može realizirati. Svrha se neće okrenuti protiv nje u trenutku kada osoba ostvari ili ne ostvari svoj cilj.

To je, znanstveno gledano, teorija u pozadini životne snage, formulirana u nastojanju da se objasne opažene pojave. Teorija može biti pogrešna, ali ne i opaženi podaci. Ipak, mora da je teorija poprilično točna jer bi s njom bilo moguće predvidjeti znatan broj pojava za koje se prije nije ni znalo da postoje. Drugim riječima, ona je korisna. Uslijedila je nakon dobre formulacije dijanetike jer se pojavila neobična, za terapeuta presudna činjenica: preclear napreduje u terapiji u istom omjeru u kojemu je količina emocionalnoga naboja oslobođena iz njegove reaktivne banke.

Svrha i upornost aberirane osobe blokirana je proporcionalno količini emocionalnoga naboja unutar njegove engramske banke. Obnavljanje potencijala opstanka povećalo se proporcionalno količini

261

L. RON HUBBARD

energije oslobođene iz engramske banke. Zdravlje se poboljšalo u omjeru količine energije oslobođene iz engramske banke. Engrami iz liojih je oslobođeno najviše naboja bili su engrami koncentrirani oko gubitka zamišljenih čimbenika opstanka.

Stoga je postavljena ta teorija životne sile. Bilo koja manična osoba, koja je postala Clearom, pokazuje mnogo više stvarne snage i energije nego prije. Svaka "normalna osoba", nakon što je postala Clear, povećala je dostupne jedinice životne sile i može se usporediti s bilo kojom maničnom osobom koja je postala Clearom.

Daljnji će rad i opažanja, bez sumnje, usavršiti tu teoriju. Ipak, ona nam u ovom trenutku dobro služi. Ona je jedna od onih "znanstvenih teorija" ubačenih da bi objasnile neku radnju ili dugotrajnu seriju opažanja. U ovom slučaju, ona se poklapa s osnovnim dijanetickim načelima jer predviđa podatke koji se poslije mogu pronaći i ne isključuje prijašnje podatke predviđene osnovama dijanetičke matematike i filozofije.

Ovdje zapravo ne govorimo o škakljivu terminu emocija, nego, kako vjerujemo, o životnoj sili. Uspjeh i zadovoljstvo općenito znatno intenziviraju životnu silu, i, prema navedenoj teoriji, zadovoljstvo je povećava u smislu arbitrarnih jedinica. Drugim riječima, zadovoljstvo je ono što puni baterije ili im dopušta da se ponovno napune, a kod Cleara nema ni govora o tome da vodi mlitavosti, nego vodi obnovljenoj aktivnosti jer je indolencija17 engramska.

Zadovoljstvo je veoma bitan čimbenik. Kreativna i konstruktivna nastojanja, nadilaženje spoznatljivih zapreka prema nekom cilju i promišljanje prošlih dostignutih ciljeva udružuju se da bi obnovili životnu silu. Na primjer, osoba koja je postigla golemi uspjeh pa ga izgubila i zbog toga se razboljela, ne slijedi razuman ciklus, nego ciklus engramske zapovijedi. Na određeni način ona se odbila pokoriti engramskoj zapovijedi i zbog toga pati od bola. "Čudo od djeteta" koje je rano "izgorjelo" zapravo je, kako je terapijom utvrđeno, izgorjelo onoliko koliko i trajnožareća peć. Svako "čudo od djeteta" je isforsirano, zamislite samo mamine snove ugurane u njegove engrame. Ona je povrijeđena: "Oh, nikada si ovo neću oprostiti! Ako

" indolencija: osobina ili stanje odbijanja ili izbjegavanja rada; lijenost, nerad.

262


sam upropastila svoje dijete, nikada si neću oprostiti. Moje dijete, koje će biti najbolji violinist na svijetu!" ili "Životinjo jedna! Udario si me! Ozlijedio si naše dijete! Sad ću ti ja pokazati! Učinit ću od njega najvećeg dječjeg pijanista u cijelom Broo'klvnu! Bit će lijepo dijete, čudo od djeteta! A ti si ga udario, životinjo jedna. Oh, sjedit ću ovdje dok ne odeš!" (Stvarni engrami). Ovaj posljednji zaključuje da se računi s ocem mogu izravnati tako da dijete postane najveći pijanist u cijelom Brooklvnu. Dijete je veoma uspješno - muzikalno je, vježba i ima velike "ciljeve". Mama mu neprestano restimulira taj engram. Ali, jednoga dana gubi na natjecanju. Odjednom shvati da više nije dijete i da nije uspio. Njegova je svrha pokolebana. Dobija glavobolje (očev udarac) sve dok na kraju ne postane "neurotičan" i ne "izgori". Nakon što je učinjen Clearom, vratio se Haviru, ne kao "prilagođena" osoba, nego kao jedan od najbolje plaćenih koncertnih pijanista u Hollywoodu. Glazba se uskladila s osnovnom svrhom.

Ponovno, u drugom primjeru manične osobe, pacijent koji je neko vrijeme bio podvrgnut terapiji, zanosno je govorio kako je oduševljen dijanetikom - daleko od toga da je bio prvi. Hodao je otprilike pola metra iznad zemlje, isturenih prsa, i tako dalje. Naočale mu odjednom nisu odgovarale, predobro je vidio. Bio je slučaj blješteće euforije. Umjetna restimulacija dotaknula je manični engram i uključila ga po prvi put u životu. Osjećao se divno. Auditor je znao da ga zbog umjetne restimulacije, koja je u terapiji načela engram, čeka potpuno razočaranje u sljedećih trideset šest sati do tri dana (uobičajeno vrijeme). Dogodilo se, naime, da je njegova baka rekla svojoj kćeri kako ne smije pobaciti jer će to dijete jednoga dana biti "fin, dobrostojeći gospodin ih lijepa žena". I bio je dobrostojeći, to mu je gotovo "istegnulo" leđne mišiće. Još jedan letimičan pogled na engram u terapiji i manična faza je nestala.

Prema tome, može se pretpostaviti da je manična osoba u slučaju čuda od djeteta skupila dostupnu životnu silu i odjednom je usmjerila uz liniju osnovne svrhe, stvarajući tako veliku koncentraciju životne sile. U slučaju pijanista, očišćena je sila bila uvelike iznad snage manika. U drugom slučaju, trenutno auditiranom, postignuta je razina koja se približava prijašnjoj i uskoro će je dobrano premašiti.

263

L. RON HUBBARD

Isto će tako entuzijazam za neki projekt usmjeriti životnu snagu prema određenoj svrsi, a nužda će odjednom iz engrama preuzeti dovoljno snage da osobu izgura daleko, makar ona nema aktivnih manika.

Sada dolazimo do srži same stvari: engram koji podržava opstanak. On je pseudoopstajući, kao i engramska "pomoć", on je fatamorgana koja se rastvara ostavljajući za sobom užareni pijesak.

Prije smo uglavnom govorili o engramima protivnim opstanku. Oni su postavljeni na dinamikama pojedinca i njegovoj osnovnoj svrsi.*

Engram protivan opstanku za dinamike je poput gomile nabacanih balvana koji preprečuju važnu rijeku. Dinamika je blokirana do određenog stupnja, a svaka blokada bilo koje od četiri dinamike (ili bilo kojeg dijela spektra) uzrokuje raspršivanje tijeka. To posebno ne umanjuje važnost dinamike, ali je krivo usmjerava. To je isto kao i kad se rijeka, zapriječena u svom prirodnom toku, dijeli u pet struja koje idu u različitim smjerovima ili preplavljuje plodne pašnjake koje bi samo trebalo natopiti.

Engram koji podržava opstanak tvrdi da na svome putu pomaže dinamiku, ali zapravo radi suprotno. Pretvara se da on jest dinamika. U analogiji s rijekom, engram koji podržava opstanak bio bi kanal koji preuzima snagu rijeke i šalje je nekim neplaniranim smjerom. Engram koji podržava opstanak nije manik, iako ponekad može sadržavati, i sadrži, manične izraze.

Eiigram protivan opstanku kaže: "On je bezvrijedan, proklet bio, ubijmo ga.".

Engram koji podržava opstanak kaže: "ja ga spašavam.". Da je dodano: "On je drag i pravi gospodin u društvu dama." to bi tada bio engram koji podržava opstanak s manikom.

' Događa se da u svakome postoji dodatna specijalizacija dinamika, nekakva ugrađena osobna dinamika. Znanstvena je činjenica daje osnovna svrha očito poznata i osobi mladoj od dvije godine: talent, urođena osobnost i osnovna svrha idu zajedno, u paketu. Čini se da su one dio genetskoga obrasca. Dijanetičkim proživljavanjem svakoga se može poslati u dob od dvije godine i posavjetovati u vezi s njegovom životnom svrhom, pa će se vratili s vrlo određenom željom za onim što bi u životu htio postići (aktivnost dvogodišnjeg djeteta to potvrđuje). Otkrit će se da je njegov kasniji život pratio taj općeniti obrazac gdje god je uspijevao. Kod petnaest ispitanika utvrđeno je kako je osnovna svrha uobličena već u drugoj godini života, a kad su te osobe postale Clearovi, slijedile su je i koristile. -LRH

264


U smislu opisnoga grafa, kojim je prije u knjizi prikazan supresor i dinamika opstanka, engram protivan opstanku bio bi dio supresora (aberirani dio), a engram koji podržava opstanak bio bi (aberirani) dio dinamičkog potiska.

Zapravo, ništa od toga nije svjestan niti procjenjiv dio supresora ili dinamike opstanka.

Engram (možda u bunilu zbog bolesti) koji kaže: "Dragi, ostat ću uz tebe dok god si bolestan.", naizgled je dio dinamike opstanka, ali to je lažni sjaj. Kad je restimuliran, reaktivni um nema osjećaj za vrijeme, i taj engram, uključen i stalno restimuliran nekim konceptom (poput mirisa ili glasa osobe koja može i ne mora biti jednaka osobi koja ga posjeduje), zahtijeva da osoba bude bolesna kao što je bila kad je to bilo rečeno. Prema našemu imbecilu, reaktivnom umu, opstanak izgleda ovako: "Kad sam bio bolestan, imao sam nekoga da se brine o meni. Trebam nekoga da se brine o meni. Moram biti bolestan.". To je osnovni model svih engrama suosjećanja, osnovni model engrama koji će obuhvaćati kronične psihosomatske bolesti kod svakog pacijenta. Naravno, oni su vrlo raznovrsni, ali inzistiraju da osoba koja ih posjeduje bude bolesna da bi opstala.

Engram supresorske vrste, koji je uvijek protivan opstanku, može se restimulirati točno na isti način kao i engram koji podržava ojsstanak. Engram je engram i njegov je mehanizam uvijek isti. Činjenica da analitički um ne može smjestiti engram u vremenu svaki engram može učiniti sveprisutnim. Vrijeme možda može "izliječiti" iskustva analitičkoga uma, ali ne i reaktivnoga, u kojemu ne postoji vrijeme. To je činjenica koja vrijeme čini velikim šarlatanom, a ne velikim iscjeliteljem U tim supresivnim podacima možda uopće nema istinitosti. To su lažni podaci. Na primjer, takvi engrami dopuštaju osobi da vidi leptira i onda joj kažu da je on opasan. Ona će zbog toga zamrziti proljeće jer je to doba kad viđa leptire. Taj engram može reći: "Svi ste vi protiv mene. Vi ste protiv svega što ja radim.", a to je zapravo bila majka koja se suprotstavljala svojemu mužu i svekrvi. Taj engram također sadrži koncept, zapis zvuka stroja za šivanje. Osoba koja posjeduje takav engram čuje zvuk tog stroja u trenutku kad je iscrpljena i utučena (ako je taj engram u nekom trenutku bio

265

L. R0N HUBBARD

uključen), i gleda prema njemu, a vidi svoju ženu (osoba nikad ne poistovjećuje taj zvuk; engrami štite sami sebe). Ona je asocijativni restimulator, nešto što je njegov analitički um, kojemu je rečeno da treba namirisati opasnost, određuje kao uzrok. Stoga traži unaokolo i pronalazi nešto zbog čega je ljut (nešto gotovo "racionalno"), te joj počinje govoriti da je ona protiv njega. Ili, engram može biti toliko niskog emocionalnog tona da je u apatiji, i tako on sjedi i plače što se ona urotila protiv njega. Ako je u trenutku "nesvjesnosti" tijekom njegova rođenja liječnik rekao da bi ga trebalo istući po stražnjici, osoba s takvim engramom urlikat će i dobijati glavobolje ako je istuku po stražnjici. Kad odraste, svoju će djecu tući po stražnjici, kao najjači supresor koji može zamisliti.

Prema tome, postoji razlika između engrama koji podržava opstanak i engrama koji je protivan opstanku, pogotovo pravih engrama suosjećanja koji podržavaju opstanak i koji su mu protivni. I postoji razlika, iako smo daleko dogurali s ovim poglavljem, koja je za auditora veoma važna.

Sve stvarno opiranje s kojim će se on tijekom terapije susresti kod precleara potječe iz takvih engrama suosjećanja koji podržavaju opstanak. Oni dovode do nekih vrlo čudnih proračuna. Govore pacijentu da je bolje da ih se "ne riješi", i tako se on bori da ih zadrži. Takav je engram vrlo uobičajen. Tipičan slučaj je majka koja navaljuje na oca, dok on inzistira da si ne može priuštiti dijete. Dijete kroz svađu biva ozljeđeno i, dok je u "nesvjesti", naravno da prima engram. Majka odbija da se ga riješi, ona je na djetetovoj strani. Za dijete je zato najbolje da radi točno ono što mu mama kaže i "da se toga ne riješi". To se usklađuje sa svrhom, najdubljom svrhom, opstati. Ako se riješi svojih engrama, umrijet će zato jer njihovo odstranjivanje znači smrt - jer je mama rekla da će umrijeti ako se toga riješi. Nadalje, majka tijekom njegova odrastanja može imati lošu naviku da mu govori kako će ona, kad bude bolestan, "brinuti o svojemu djetetu i štititi ga od njegova oca". I to stvara novu silu u starom prosuđivanju.

Tako dolazimo do prosudbe o savezniku. To će za auditora"biti glavna i najvažnija borba, podatak koji će mu se najlukavije opirati,

266


koji leži blizu srži osobe. Prosudba o savezniku toliko je ozbiljna da je jedan auditor jednom

rekao da čovjek nije pao kao žrtva svojih neprijatelja, nego su ga ubili prijatelji! Engramski govoreći, to je poprilično istinito.

Engram koji podržava opstanak, koji je dio prosudbe o savezniku, jedina je aberacija i psihosomatska bolest koje će se pacijent stalno držati. To bismo ovdje mogli napisati pedeset puta, i još uvijek ne bi bilo dovoljno naglašeno. Taj podatak je najhitniji, to je prvi problem s kojim će se auditor boriti kad počne slučaj, prvi koji mora razriješiti ako želi da terapija teče glatko. Vjerojatno će morati dotaknuti i reducirati mnogo engrama protivnih opstanku, jer se oni brzo odazivaju na poziv, prije negoli uopće shvati što je prosudba o savezniku. Kad stigne do prosudbe o savezniku, treba je odmah pokrenuti i isprazniti svu njezinu emociju, ili će se slučaj otezati.

Prosudba o savezniku je besmislica na razini reaktivnoga uma koja tvrdi da opstanak ovisi o baki ili teti Sue ili nekoj sluškinji koja je već trideset godina mrtva. Ljudi koji su osobu njegovali kada je bila bolesna, ljudi koji su preklinjali njenu majku da odustane od pokušaja pobačaja, koji su je hranili, ili na neki drugi način pokušali zaštititi od povreda - to su saveznici.

Reaktivni um isključivo funkcionira prema dvovrijednosnoj logici, odnosno stvari znače život ili smrt, one su ispravne ili pogrešne, točno kao što tvrde riječi engrama. I osobe u engramu su prijatelji ili neprijatelji. Prijatelji, saveznici, znače život! Neprijatelji znače smrt! Ne postoji ništa između. Svaki restimulator ili asocijativni restimulator engrama koji podržava opstanak znači život, a svaki restimulator ili asocijativni restimulator engrama protivnog opstanku znači smrt!

Naravno, moguće je da je auditor zaista restimulirajuća osoba (netko poput pseudooca, majčina pseudoljubavnika prije prederova rođenja, itđ), ali on je uvijek asocijativni restimulator, osoba koja može ukloniti te "strašno i užasno" bitne stvari, engrame koji podržavaju opstanak. Engrami protivni opstanku nadmašuju taj čimbenik, a preclerov analitički um, naravno, uvijek u potpunosti podržava auditora i terapiju.

267

L. RON HUBBARD

Neprilika nastaje kad je analitički um isključen restimulacijom, a auditor traži prosudbu o savezniku. Tada preclearov reaktivni um izmiče i izbjegava odgovor.

Unatoč tome, prosudbi o savezniku jednostavno je ući u trag. Vrlo je bitno pratiti je, jer ta prosudba može sadržavati gomilu emocionalnoga naboja kod slučaja. Oslobađanje cijele prosudbe o savezniku prije nego što se basic-basic u potpunosti dosegne potpuno je nemoguće. No, preclearu bi se moralo obnoviti što je više moguće životne sile da bi slučaj dobro napredovao.

Jer, uz sve ostalo, prosudba o savezniku čahuri životnu silu pojedinca. Tu je uhvaćen i zadržan slobodni osjećaj, samo srce samoga života. Prosudbe o savezniku smještaju precleara u apatiju. Tijelo u prisutnosti neprijatelja može biti gotovo mrtvo, a da se još uvijek bori i oporavlja. Ah, ne može se boriti protiv svojih prijatelja. Zakon afiniteta se aberirao, predstavljajući ulaz u reaktivnu engramsku banku. I taj je zakon, čak i kada je iskrivljen mračnim sjenama ludila u reaktivnome umu, još uvijek djelotvoran. To je dobar zakon. I previše dobar kad auditor pokušava pronaći i reducirati engrame koji preclearu stvaraju bolni artritis ih unutarnje krvarenje s čirevima na želuca Zašto se ne može "riješiti" artritisa? Majka, kad je graciozno pala preko svinje, rekla je: "Oh, ne mogu ustati! Oh, jadno moje dijete. Oh, moje dijete! Pitam se jesam li povrijedila moje jadno, jadno dijete. Oh, nadam se da mi je dijete još živo! Molim te, Bože, daj mu da živi. Molim te, Bože, dopusti mi da zadržim svoje dijete. Molim te!". Samo što je bog kojemu se molila reaktivni um, koji stvara jednu od svojih idiotskih prosudbi baziranih na tome da je sve jednako svemu. Holder, molitva za život, temeljito natučena djetetova kralježnica, majčino suosjećanje, roktanje svinje, molitva Bogu, sve je to reaktivnome umu jednako, stoga imamo lijep slučaj artritisa, pogotovo zato jer naš pacijent traži "opstanak' ženeći se djevojkom čiji je glas bio poput majčina dok je on bio u maternici. Zamolite ga da se riješi svog artritisa. Reaktivni um će reći: "NE!". Artritis je dijete je svinjski roktaj je molitva Bogu je ženino suosjećanje je biti jadan je mamin glas, i sve te stvari su poželjne. On je sam sebe držao u jadnom

268


stanju, zadržao je artritis i oženio ženu pred kojom bi se i kurtizana18

zacrvenila. I to podržava opstanak! Kako je opstanak divna stvar kad reaktivni um prosuđuje o njemu. A, u slučaju čireva riječ je o izbodenom djetetu punom rupa (majka se muči pokušavajući ga pobaciti, tako da može odglumiti spontani pobačaj, pri tom koristi razne kućne instrumente koje gura u cerviks19) od kojih se neke protežu s jednog na drugi kraj djetetova abdomena i želuca. Ono će preživjeti jer je okruženo bjelančevinama, ima zalihu hrane i zato što su ovoji ploda poput onih neprobušivih zračnica koje će začepiti svaku rupu (priroda se već odavno domislila pokušajima pobačaja). U ovom slučaju majka nije imala monolog, iako je većina njezinih aktivnosti u smislu toga bila dramatizacija koja je uključivala razgovor. Slučajno je baka živjela u susjedstvu i banula na vrata, malo nakon posljednjeg pokušaja da dijete "padne u zaborav". Možda je i ona svojedobno pokušala pobačaj, ali sad je stara i vrlo moralna, a osim toga, ta joj beba ne zadaje nikakve jutarnje mučnine pa kad u kupaonici ugleda krvavi drveni štapić, spremna je štošta oštro kritizirati. Nerođeno dijete je još uvijek u "nesvijesti". Baka grdi mamu: "Bilo koju od mojih kćeri koja počini nešto tako grozno treba stići Božja kazna i treba je javno osramotiti." (to je princip "ne radi kao što ja radim, već radi kao što ti kažem", jer tko je, u prvom redu, majci predao tu dramatizaciju?!). Tvoje dijete ima savršeno pravo na život. Ako misliš da se o njemu ne možeš brinuti, ja sigurno hoću. Sada Hoisia, čuvaj trudnoću, i kad se ta beba rodi, ako je ne želiš, daj je meni! Zamisli samo, povrijediti to jadno stvorenje!" Tako, kad se naš slučaj s gnojnim čirevima rodi, tu je baka, i tu su sigurnost i zaštita. Baka je u ovom slučaju saveznik (ona to može postati na tisuću različitih načina, a svaki od njih temelji se na principu da je o djetetu govorila sa suosjećanjem dok je ono bilo kao riba na suhom, i suprotstavljala se majci u njegovu korist dok je ono bilo "nesvjesno"), a kad dijete odraste do dječačke dobi uvelike će ovisiti o baki, na veliko čuđenje roditelja (zato jer oni nikada nisu ništa učinili malome Rogeru, ne oni). Kad baka umre, Roger će razviti gnojne čireve kako bi je vratio.

18 kurtizana: prostitutka. 19 cerviks: anatomska struktura, oblikovana poput grlića boce, uski ulaz u maternicu.

269

L. RON HlIBBARD

Tko god da je prijatelj, treba ga čeličnim stiskom prinijeti grudima, makar to ubilo organizam, kaže taj veliki genij, reaktivni um.

Procjena o savezniku malo je više od pukog idiotskog zaključka da se svakoga tko je prijatelj može zadržati kao takvog jedino ako se približi stanju u kojemu je prijateljstvo ostvareno. To je prosudba zasnovana na tome da osoba može biti sigurna jedino u blizini određenih ljudi tako da bude bolesna, luda, jadna i, općenito, nesposobna.

Pokažite auditoru dijete koje je jednostavno uplašiti kaznom, kojemu kod kuće nije bilo ugodno, koje je imalo saveznike koji su mu se činili važnijima od roditelja (bake i djedovi, tete, podstanari, liječnici, medicinske sestre, itd.) i koje je bilo boležljivo. U takvom slučaju auditor obično iznenada razotkrije pozadinu, pokušaj pobačaja, jer je često o tome riječ. Pokažite auditoru dijete koje je silno privrženo jednomu od roditelja, a mrzi drugog i auditor će izvući na vidjelo pozadinu u kojoj je jedan od roditelja želio povrijediti dijete ili ga se riješiti, a drugi nije.

Prema tome, prosudba o savezniku je važna Također je i vrlo tajnovita. Pokušaj da se kod slučaja otkriju pravi saveznici, često je teška borba. Postoji mogućnost da je pacijent imao osam ili deset takvih saveznika i očajnički ih se pokušavao držati, a kad to više nije mogao, tražio je i našao bračne partnere i prijatelje koji su nalikovali njegovim saveznicima. Žena u čijoj je blizini A stalno bolestan, ali koju neće ni pod kojim okolnostima napustiti, obično je pseudosaveznik, drugim riječima, ona aproksimira neku značajku stvarnog saveznika, ima sličan glas ili čak slično ime. Osoba B, koja ne želi napustiti posao, koji je znatno ispod njezinih sposobnosti, može biti tamo jer joj je šef pseudosaveznik, a moguće je da na tom poslu radi zato jer je saveznik imao sličan položaj u životu, pa je ona sada saveznik.

Naravno da će terapijom, do određenoga stupnja biti teško izvesti sve što uvelike može izokrenuti život osobe, jer kad zatražimo od nje da se riješi svojih prosudba o savezniku, prije će im dati neko uporište, nego svom savezniku pljunuti u lice.

Ti engrami koji podržavaju opstanak i sadrže prosudbu o savezniku mogu biti opisani kao oni u kojima su osobe koje su branile pacijentovo postojanje u trenucima kad je on svoje postojanje smatrao napa-

270


dnutim. To ne mora biti prava, racionalna obrana, možda na nju upućuje samo sadržaj engrama. Sa sigurnošću možemo pretpostaviti da su najgore prosudbe o savezniku one u kojima je saveznik branio život pacijenta od napadača. Većina prosudbi o savezniku nastaje u prenatalnom području.

Prosudba o savezniku je prvo što se traži kod svakog slučaja I nove prosudbe o savezniku traže se kroz cijeli slučaj.

Ti engrami suosjećanja koji podržavaju opstanak, koji sačinjavaju prosudbe o savezniku, od standardnih engrama koji podržavaju opstanak razlikuju se jedino po intenzitetu. Standardni engram koji podržava opstanak loš je jedino zato što je netko izrazio prijateljstvo prema pacijentu ili drugoj osobi dok je ona bila "nesvjesna". Teško ga je otkriti i očistiti čak i kada je potpuno pogrešno interpretiran. Drugim riječima, sadržaj koji podržava opstanak namijenjen je nekoj drugoj osobi, a ne pacijentu - pacijent je to samo pogrešno protumačio. Ako je pacijent u "nesvijesti" i netko kaže: "On je dobar dečko", zapravo misleći na potpuno drugu osobu, egocentrični20 reaktivni um shvatit će da se izraz odnosi na njega. U engramu suosjećanja koji podržava opstanak (prosudba o savezniku sastavljena je samo od njih) saveznik osobu uistinu brani od opasnosti. To može varirati od dramatične scene u kojoj je netko odlučan da ubije pacijenta, a saveznik u posljednji trenutak stiže poput konjice, do događaja u kojemu je pacijent jednostavno spašen (ili pretpostavlja da je bio spašen) od uništenja, poput utapljanja, u situaciji gdje je umalo pregažen itd. Engram suosjećanja koji podržava opstanak dobar je koliko i riječi sadržane u njemu jer ne racionalizira akciju. Engrami su otkriveni tamo gdje se pacijenta zapravo pokušavalo ubiti, ali je sadržaj bio takav da je on vjerovao kako ga se spašavalo. Takav bi slučaj uključivao ono što auditori nazivaju "zajednički PP' - otac i majka zajedno pokušavaju pobačaj. PP znači "pokušaj pobačaja" - kad je majka potpuno suglasna i voljna prepustiti se operaciji. Ali, ona se prepala i počela vrištati o "njezinoj ljubljenoj bebi" u nastojanju da sebe poštedi ozlijede. Pacijenti s takvim tipom engrama suosjećanja koji podržava opstanak mogu postati prilično zbunjeni u odnosu

20 egocentričan: koji promatra sve u odnosu na sebe; usredotočen na sebe.

271

L. RON HUBBARD

prema majci. Postoji nekoliko podmuklih aspekata engrama suosjećanja koji

podržava opstanak (1) u najdoslovnijem su smislu usklađeni s bazičnom dinamikom opstanka, a time i sa svrhom pojedinca; (2) oni su poput cista oko kojih engrami protivni opstanku tvore ovojnicu; (3) najžešće djeluju na zdravlje pojedinca i uvijek su osnovni čimbenik u pozadini psihosomatskih bolesti koje se kod njega manifestiraju; (4) navode reaktivni um (ah ne i analitički) da se opire terapiji; i (5) najveći su odvod jedinica životne sile.

U odrednici pod (3), engram suosjećanja koji podržava opstanak čini više od daljnjeg prenošenja povrede koja postaje psihosomatska bolest. SvaM je engram svežanj podataka koji ne uključuje samo sve prisutne percepcije i govor, nego mjeri i emociju i stanje fizičkoga bića. Već bi samo to drugo, odnosno stanje fizičkoga bića, bilo dovoljno ozbiljno. To mjerenje govori da je struktura, u trenutku kad je taj engram suosjećanja koji podržava opstanak primljen, bila točno takva i takva. U slučaju engrama embrija, reaktivni um, ponovno forsirajući engram u akciju, tijelu može nametnuti strukturalni obrazac. To ponekad rezultira retardiranim razvojem, kožom i kralježnicom svinutom kao u embrija i tako dalje. Žlijezde, same po sebi, budući da su tjelesni organi, ponekad mogu biti potisnute u nastojanju reaktivnoga uma da izjednači sve uvjete. Nedovoljno razvijene gonade21, premala količina tiroksina, neupotrebljivi udovi - sve to često proizlazi iz engrama suosjećanja koji podržavaju opstanak. To je toliko očito da kad je osoba na putu do d e a r a proces rasta dovodi tijelo do genetske matrice, čak i prije nego što je slučaj dovršen. Promjena koja nastaje u tjelesnom biću pacijenta ponekad je toliko izvanredna i toliko vidljiva daje mnogo dojmljivija od pukog nestanka niza psihosomatskih bolesti poput infarkta, čireva, artritisa, alergija i tako dalje.

Moglo bi se pretpostaviti da bi se svakoj terapiji opiralo sve što je dovoljno jako da izmijeni tjelesnu matricu i sprečava tijelo u razvoju ili pak nastavlja tjelesni razvoj kad je već trebao stati. To vrijedi u vrlo

21 gonade: tjelesni organi koji proizvode gamete (zrelu spermu ili jajašca pripravna za oplodnju).

272

E M O C I J E I ŽIVOTNA SILA

ograničenom smislu. Kad netko jednom postane svjestan toga što potiskuje slučaj, može nadvladati supresore jer engram koji podržava opstanak, za razliku od engrama protivnog opstanku, ima Ahilovu petu22.

Najdjelotvorniji odgovor, sada poznat dijanetici, leži u principu jedinica životne sile i tehnici njihova vraćanja natrag u optjecaj. Prema toj teoriji, engram koji podržava opstanak skuplja i drži takve jedinice, a kad mu je snaga kojom ih drži oslabljena, kolabira.

Dakle, razmatrajući slučaj u kojemu netko ima kroničnu psihosomatsku bolest (a koji je slučaj nema, makar bila blaga poput povremenog napadaja kihanja ih štucanja), auditor najprije izviđa, prolazeći kroz rutinu vraćanja, da bi doznao iz kojeg najranijeg razdoblja može dobiti podatke, kakvo je stanje soničnog sjećanja, koliko je mladenački duh osobe zakočen, i tako dalje. Kada napravi takvo istraživanje, počinje stvarati prosudbe o slučaju. Prvo, je h dijete bilo sretno i s majkom i s ocem, i ako nije, gdje je bilo najsretnije? (To će biti tamo gdje žive saveznici). Zatim, je li ijedan od roditelja bio pretjerano utjecajan u oblikovanju djetetove sposobnosti razmišljanja? I tu može postojati saveznik, makar i sa slabim utjecajem. Je li pacijent imao bake i djedove ih druge rođake te što je osjećao prema njima? Svi ti podaci bit će manje ih više zakočeni i izobličeni demonskim sklopovima i otprilike su jednako pouzdani koliko i podaci koje će pacijent neizbježno pokušati saznati od "udarenih" roditelja ih rođaka. Oni ne samo da ne znaju što mu se dogodilo, nego mogu biti i vrlo zabrinuti da nešto ne bi izašlo na vidjelo.

Što se zaista dogodilo? Ako na to možete utjecati, pacijentima nemojte dopustiti da ispituju rođake ih roditelje o bilo čemu, jer su oni izuzetno restimulativni i nikad nemaju niti jedan podatak koji možete koristiti. Te podatke pacijent samo pokušava upotrebljavati kao zaobilazni sklop kako bi izbjegao bol prisjećajući ih se sara Kad se slučaj završi, on više neće željeti proganjati te ljude, pa ako iz istraživačkih razloga želite provjeru, dokopajte se nekog od rođaka i provedite ga kroz terapiju.

11 Ahilova peta: dio, točka, područje ili slično, koje je posebno ili jedino ranjivo. U grčkoj mitologiji Ahil je bio glasoviti grčki ratnik. Majka ga je uronila u rijeku Styx (jedna od mitoloških rijeka pakla) zbog čega je postao neranjiv, jedino mu je peta, za koju ga je majka držala, ostala ranjiva. U tu je petu strijelom bio smrtonosno ranjen.

273

L. RON HlJBBARD

Auditor bi sada mogao naslućivati tko su saveznici. Tu otkrivamo Ahilovu petu prosudbe o savezniku.

Bilo koja prosudba o savezniku može sadržavati i gubitak saveznika. A gubitak saveznika može biti okidač koji će početi lančanu fisiju23. Jer, ono što ćemo mi pokušati je osloboditi ili isprazniti što je moguće više jedinica životne sile iz reaktivnoga uma i time ga oslabiti. Svaki naboj koji dobijemo iz banke osnažit će sposobnost pacijenta da nastavi postojanje i pomoći njegovu analitičkome umu da ude u engramsku banku. Stoga je pražnjenje tih zamrznutih jedinica veoma bitno i važan je dio terapije, a stanje će se kod slučaja poboljšati proporcionalno broju tako ispražnjenih jedinica.

Te životne jedinice smatrajte slobodnom životnom energijom. Zarobljavajući ih, engram se, u svakom pogledu, može predstavljati kao životna energija. Tada, i samo tada, postaje entitet. Demonski sklopovi, valencijski zidovi24 (koji, takoreći, odjeljuju analizator i dovode do multivalentnosti), snaga i moć samoga engrama, prema teoriji, i kao što je već u praksi potvrđeno, ovisne su o uzurpiranim životnim jedinicama.

Primarni zadatak terapije je osloboditi te jedinice, a sporedni rasteretiti bol iz engrama. To da se pacijent u terapiji osjeća ugodno čak se ne vrednuje, iako nema razloga da se ne osjeća ugodno. Prema tome, dvojni karakter terapije zapravo čine dva vida iste stvari -oslobađanje engrama. Međutim, u engramima postoji dvojna priroda: imaju bolnu emociju (što znači uzurpiranu životnu silu) i fizičku bol (što znači bol od ozljede, bolesti, itd).

Smjer i namjera terapije u njezinim prvim stadijima bila je doći što je prije i brže moguće do basic-basica. Da bi se to postiglo (kada se to ne može učiniti pukim vraćanjem i nalaženjem basic-basica, što se može i uvijek bi se trebalo pokušati) auditor oslobađa slučaj i orobljava engramsku banku otpuštanjem životnih jedinica (koje je

23 lančana fisija: (fisija znači cijepanje, dijeljenje) veći se atomi poput atoma urana mogu cijepati (dijeliti) na manje kao što su atomi joda i broma. Taj proces može biti napravljen tako da svaka fisija uzrokuje sljedeću, stvarajući tako lančanu reakciju. Atomska bomba je primjer lančane fisije. Upotrijebljeno figurativno. 24 valencijski zidovi: vrsta zaštitnog mehanizma kojim je odijeljen naboj slučaja, kako bi pojedincu dopustio da barem neko vrijeme funkcionira.

274


bolna emocija zarobila) iz prosudba o savezniku. Ukratko, namjera i sam čin terapije usredotočeni su na

pronalaženje najranijeg engrama, njegovo brisanje i nastavljanje brisanja svih ostalih engrama tako da ih se više ne može pronaći (oni se prebacuju u standardnu banku i da bi ih se tamo našlo potreban je genij i višesatna potraga; stoga auditor može reći da su "izbrisani" jer više nisu engrami, nego iskustvo). Nikada nije dovoljno istaknuto i dovoljno često ponovljeno da je prvi, posljednji i jedini posao auditora naći najranije dostupne engrame i izbrisati ih.

Različiti načini da se to postigne su terapijska umijeća i tehnike. Sve što dovodi do brisanja engrama i njihova ponovnog zapisivanja kao iskustva, korisno je i legitimno, što god da to uključuje. Inženjer namjerava ukloniti planinu koja priječi put rijeci, njegova namjera i sav njegov trud usmjereni su prema micanju te planine. Načini i sredstva koja će upotrijebiti da bi to učinio - parnim buldožerom, hidrauličnim napravama25 ili dinamitom - vještine su i metode primijenjene da bi obavio posao.

U našem zadatku postoje tri razine znanja: (1) u dijanetici znamo cilj; znamo rezultate koji se ostvaruju postizanjem cilja; (2) znamo osobine zapreka između nas i cilja, ali o njihovim točnim osobinama uvijek možemo još nešto naučiti; (3) umijeća i tehnike uklanjanja zapreka između nas i cilja postaju pravovaljane jedino provjeravanjem uklanjaju li zapreku ili ne.

Metoda rješavanja problema uvijek se može poboljšati dodatnim učenjem o osobinama čimbenika uključenih u problem, učenjem novih umijeća i tehnika primjenjivih na problem, te unapređivanjem naše vještine u primjenjivanju postojećih umijeća i tehnika. Postojeća umijeća i tehnike ne bi se trebale smatrati optimalnima samo zato jer obavljaju svoj zadatak. Vrijeme i uloženi napor mogu se smanjiti novim tehnikama ih unapređivanjem vještine primjene starih tehnika.

Sve to dodano je kako bi dijanetika, za razliku od Aristotelove

25 hidraulična naprava: naprava kojom se energija padajuće vode koristi za podizanje određene količine vode iznad prvotne visine. Hidraulične se naprave ponekad koriste kao izvor stlaćenoga zraka u inženjerskim radovima.

275

L. RON HUBBARD

logike26 i povijesti, bila shvaćena kao znanost koja se mijenja i napreduje, ali i stoga jer niti jedan auditor ne bi smio sjediti prekriženih ruku, nikada i ne pokušavši poboljšati rutinu.

Dobro, evo rutine. Ona djeluje, ali se uvijek može učiniti bržom i boljom.

1. Smjestite pacijenta u reverie i istražite prenatalno područje kako biste vidjeli jesu li engrami bez daljnjega rada dostupni za uklanjanje. Ako su tamo i može ih se naći, uklonite njihov naboj i izbrišite ih gdje god je to moguće. Nemojte izbrisati nešto toliko udaljeno od basic-basica kao što je rođenje, osim ako arhivar ne inzistira na prikazu rođenja. Drugim riječima, dovedite pacijenta u prenatalno područje i tražite najranije engrame. Nemojte tražiti specifične događaje, posebno ne nešto poput rođenja; jednostavno uzmite što god vam je ponuđeno. Ako se ne možete vratiti u ranija razdoblja, poduzmite korak broj 2.

2. Dok je pacijent u reveriu, izvidite njegov život (ako se slučaj uspori, to prije ili poslije svakako učinite, ali samo onda ako se uspori do točke gdje se rani engrami ne reduciraju ih su bez ikakve emocije). Ustanovite tijekom izviđanja o kojim je sve osobama pacijent mogao biti ovisan, i uvijek sumnjajte u to da vas možda ipak nije obavijestio o zaista važnim saveznicima, ali mu nemojte iznijeti svoje sumnje.

3. Doznajte kad je pacijent, smrću ili odlaskom, izgubio bilo kojeg saveznika Približite se tom trenutku i na bilo koji način iz događaja uklonite tugu zbog gubitka, dobijajući raniji materijal i taj događaj, ili dobijajući samo taj događaj. Svaki događaj u kojemu je saveznik otišao ili je pacijent od njega odvojen, tretirajte kao engram i izbrišite ga u skladu s tim, ili prolazite kroz njega sve dok ne nestane "naboja" tuge. Ako se "naboj" drži, sumnjajte na raniji trenutak tuge vezan uz tog saveznika, nađite ga i tretirajte kao engram.

4. Na početku, na kraju i uvijek, zadatak je dobiti basic-basic i uvijek poshje njega dobiti najraniji postojeći trenutak boli ili tuge, te izbrisati svaki događaj koji arhivar preda ih koji je pronađen

26 Aristotelova logika: Aristotelova metoda logike, okarakterizirana silogizmom, argumentima ili oblikom zaključivanja u kojemu su postavljene dvije izjave ili pretpostavke iz kojih se izvodi logički zaključak. Primjer: Svi sisavci su toplokrvni (prva izjava); kitovi su sisavci (druga izjava); dakle, kitovi su toplokrvni (zaključak).

276


tehnikom ponavljanja.

5. Svaki događaj koji se oteže uvijek je povezan s prijašnjim sličnim događajem. Kad se engram putem ponavljanja ne može reducirati, pacijent bi trebao biti vraćen ranije, na prijašnji događaj.

6. Svaki put kad engrami, unatoč reduciranju, postaju neemocio-nalni u tonu, sumnjajte na drugu prosudbu o savezniku. Nalazila se ona ranije ili kasnije u pacijentovu životu, dohvatite je i reducirajte, barem dok emocionalni naboj ne nestane. Kod slučaja, nemojte sve restimulirati prelazeći s nereduciranoga događaja na neki koji se čini plodonosnijim, nego reducirajte sve što otkrijete prije nego što krenete u potragu za novim nabojem tuge.

7. Kad umješna istraga ne uspije razotkriti prosudbu o savezniku, bolje je reducirati neemocionalni rani engram, nego uznemiriti pacijenta proganjajući ga tim prosudbama. Brisanje ranih neemorionalnih engrama prije ili kasnije iznijet će na vidjelo novu prosudbu o savezniku, ako je povremeno potražite.

8. Smatrajte da svaki zastoj u slučaju, svaka nevoljkost u surađivanju, proizlazi iz prosudbe o savezniku.

9. Sve demonske sklopove tretirajte kao podatke koje životne jedinice, apsorbirane u banci, drže u mjestu. S problemom demonskih sklopova postupajte tako da oslobodite naboj tuge.

10. Uzmite u obzir da je gubitak uzrokovan odlaskom ili smrću saveznika jednak smrti nekog dijela pacijenta, te će redukcija smrti ili odlaska saveznika pacijentu ponovno obnoviti isto toliko života. I zapamtite da veliki naboji tuge nisu uvijek smrt ili odlazak, nego mogu biti tek nenadana promjena saveznikova stajališta.

Uvijek imajte na umu da je osoba s kojom se pacijent najviše poistovjećuje, poput suosjećajne majke, oca, bake, djeda, rođaka ili prijatelja, u reaktivnome umu smatrana dijelom osobe same, pa ako se toj suosjećajnoj osobi bilo što dogodi, može se smatrati kao da se to dogodilo i pacijentu. U takvom slučaju, kada je saveznik umro od raka, moguće je da ćete ponekad kod pacijenta naći ranu ili ljuskavo područje, i to tamo gdje on pretpostavlja da je saveznik imao rak

Reaktivni um razmišlja isključivo u istovjetnostima. Engram suosjećanja koji podržava opstanak poistovjećuje pacijenta s drugim

277

L. RON HUBBARD

pojedincem. Prema tome, smrt ili gubitak (odlaskom ili uskraćivanjem) druge osobe potvrda je reaktivnome umu da je pacijent pretrpio "malu" smrt.

Emocionalni naboji mogu biti sadržani u bilo kojemu engramu. Emocija prenosi reakcije ljudi oko "nesvjesne" osobe u njezin reaktivni um i to na istoj tonskoj razini. Ljutnja u engram ulazi kao ljutnja, apatija kao apatija, sramota kao sramota. Sve emocije koje su ljudi izražavali oko "onesvještene" osobe trebale bi biti nađene u engramu koji je rezultat događaja. Kad je emotionalni ton osoba u engramu, prema sadržaju riječi, očigledno ljutnja ili apatija, a ipak pacijent kroz ponavljanja to ne osjeća, negdje postoji nešto što posjeduje valencijski zid smješten između pacijenta i emocionalnoga tona. Kada negdje prije ili poslije u pacijentovu životu otkrijemo engram s nabojem tuge, taj valencijski zid gotovo uvijek se ruši.

Jedini legitimni razlog za ulazak u kasnija razdoblja pacijentova života, prije nego što je prenatalno područje pomno istraženo, jest traženje rasterećenja tuge prouzrokovane smrću, gubitkom ili uskraćivanjem saveznika. Pod "uskraćivanjem" podrazumijevamo i situaciju kad se saveznik pretvori u pacijentova aktivnog neprijatelja (stvarnog ili zamišljenog). Duplikat saveznika, pseudosaveznik, je osoba koju je reaktivni um pobrkao s pravim saveznikom. Smrt, gubitak ili uskraćivanje pseudosaveznika mogu također sadržavati naboj tuge.

Prema teoriji, emocija gubitka je jedino što životne jedinice može staviti pod ključ. Kad bi postojala neka metoda koja osim oslobađanja svih životnih jedinica ne bi radila ništa drugo, tjelesna bi se bol mogla zanemariti.

Release je, ovako ili onako, postignut oslobađanjem što je više moguće životnih jedinica iz razdoblja gubitka, s minimalnim obraćanjem stvarnim engramima.

Gubitak saveznika ili pseudosaveznika ne mora sadržavati neku drugu fizičku bol ili "nesvjesnosf od one koju sam gubitak uzrokuje. To je dovoljno ozbiljno. To stvara engram.

Svaku osobu, za koju se nenadano otkrije da je u pacijentovu životu bila blokirana, može se s određenom sigurnošću smatrati saveznikom

278


ili pseudosaveznikom. Ako, ili pri sjećanju ili vraćanju, nedostaji veliki dijelovi pacijentova vezivanja uz drugu osobu, ta se osoba mož< nazvati blokiranom. Bolje jamstvo statusa saveznika je ako blokadi okružuje smrt te osobe, odlazak od nje ili pak njezino uskraćivanje Također je moguće da do blokiranja dolazi zbog kažnjavanja, što će reći da blokirana osoba također može biti i zakleti neprijatelj. Međutim, u tom će slučaju svako prisutno sjećanje biti povezano sa smrću, porazom ili bolešću blokirane osobe. Blokiranje nečijeg sprovoda u pacijentovoj memoriji teoretski može tu osobu označiti saveznikom ili pseudosaveznikom. Pamćenje sprovoda neke osobe, s blokiranje trenutka ugodnoga druženja, upućivalo bi na značenje da je ta osoba bila neprijatelj. Takva su pravila provizorna. Ali, sigurno je da svaka blokada znači da je osoba u pacijentovu životu imala goleme i neotkriveno značenje, koje treba objasniti.

U toj točki možemo napomenuti da će pacijentov oporavak uvelike ovisiti o životnim jedinicama oslobođenim iz njegove reaktivne banke. To je rasterećenje tuge i može biti prilično žestoko. Uobičajena praksa je "zaboraviti" takve stvari - "što prije zaboraviš, to će prije proći". To, na žalost, ne djeluje. Bila bi sretna okolnost kad bi djelovalo. Bilo što zaboravljeno, a povezano s očajem, zapravo je živa rana. Auditor će uvidjeti da će se svaki put kad locira taj vodeći denver "zaboravi" domoći njime potiskivanog engrama. Kad ne može locirati engram, a ipak je našao somatik, taj "zaboravi", ili "ne misli na to", ili "ne mogu se sjetiti", ili "nemoj se toga sjećati" ili neki drugi denver, nalazit će se u kontekstu engrama. Zaboravljanje je toliko nezdravo da kad je nešto "izbijeno iz glave", zabijeno je izravno u reaktivnu engramsku banku i od tamo može apsorbirati životne jedinice. Taj "udareni" zaključak da zaboravljanje stvari čini podnošljivima je nevjerojatan, pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da, primjerice hipnotizer s pozitivnom sugestijom postiže rezultate kada je završi s jednim od spomenutih denyera. To je već tisućljećima poznato i jedna je od prvih stvari koje je autor naučio proučavajući azijske tehnike. Iz Indije je prije mnogo godina prodrlo do Grčke i Rima, a do nas je došlo preko Antona Mesmera27. Riječ je o temeljnom principu nekoliko mističnih vještina,

Anton Mesmer: (1734-1815.) austrijski liječnik koji je razvio praksu mesmerizma - hipnoze.

279

L. RON HUBBARD

čiji je mehanizam bio poznat čak i vraču plemena Sioux28. Pa ipak, možda i zbog pomanjkanja pravoga lijeka, do sada su ljudi općenito lutali vjerujući da tugu jednostavno treba "zaboraviti". Cak i Hipokrat29 napominje da cijela operacija nije dovršena sve dok pacijent ne ispriča događaj svim svojim prijateljima ponaosob. Mada je to neprikladna terapija, bila je, poput ispovijedi, dio popularnoga znanja - zamislite, svih ovih stoljeća - pa ipak, ljudi ustraju u potiskivanju tuge.

Auditor će se u svojoj praksi mnogo puta susresti s pacijentima koji će ga moliti da s njima "ne priča o smrti te-i-te-osobe". Ako je auditor toliko glup da se obazire na to suzno preklinjanje dok je pacijent u reverieu, tada aktivno blokira dolazak do Releasea. To je prvi događaj kojeg bi se trebao domoći!

Možda bez primjene dijanetičke tehnike ne bi bilo uputno približiti se takvim podacima, ali s našim umijećem ne samo da je lako ući u stvarni trenutak događaja, nego ga je lako ponovno ispričati sve dok suze i jadikovanja ne postanu samo jeka u knjizi slučaja. Tretirajući taj gubitak kao engram, prepričavajući ga dok ne prestane biti emotivno bolan, znači pacijentu vratiti vitalnost koju nije imao otkad mu se to dogodilo. Ako se događaj ne ublaži nakon desetak prepričavanja, vratite se po njegovoj stazi tuge, kao što biste to učinili sa svakim drugim engramom, i nađite ranije trenutke. Pacijent koji se u dobi od pedeset godina počinje rasterećivati tuge, nakon dva sata može se naći dolje u osnovnom području, prepričavajući najraniji trenutak tuge, trenutak kad je izgubljen saveznik prvotno postao saveznikom Ako auditor može dobiti cijeli lanac bilo kojega pojedinog saveznika, moguće je da će izvlačeći tugu iz njega, od kasnijeg prema ranijem razdoblju, uzimajući svu tugu koju iz svakog događaja može dohvatiti, i skidajući naboj cijelih serija engrama, u nekoliko sati rada osloboditi slučaj dovoljno emotivnog naboja da može početi uobičajeno brisanje.

Molim vas, uočite sljedeću razliku: možemo smatrati da se, na lancu

21 Sioux: pripadnik plemena američkih Indijanaca koji žive u nizinama na sjeveru SAD-: jugu Kanade. . „ » Hipokrat: (4607-370? pr.n.e.) grčki liječnik, poznat kao otac medicine .

280


događaja vezanih uz tog saveznika, Ahilova peta prosudbe o savezniku nalazi u kasnijem razdoblju. Drugim riječima, tu imamo lijevak uspravljen u vremenu, u koji se može ući u kasnijem razdoblju i pratiti događaje prema ranijima: Ahilova peta lanca engrama protivnih opstanku nalazi se u najranijim događajima, upravo suprotno od engrama bolne emocije.

Da bi se iz engramske banke ponovno zadobile jedinice, kako bi na raspolaganju bilo dovoljno slobodne emocije da se slučaj dovede do Eeleasea ili Cleara, počnite s kasnijim gubicima saveznika ili pseudosaveznika i idite prema ranijoj dobi.

Da biste iz engramske banke oslobodili tjelesnu bol pojedinca počnite s ranim razdobljem (najviše što se možete približiti začeću) i radite kroz to do kasnije dobi.

Tjelesna bol u lancu protivnom opstanku može potisnuti bolnu emociju u lanac koji podržava opstanak.

Bolna emocija u lancu koji podržava opstanak može potisnuti fizičku bol u engramima protivnim opstanku.

Ako biste crtali sliku prenatalnoga područja banke reaktivnih engrama, izgledala bi otprilike ovako: duga linija, koja bi predstavljala vrijeme, povučena horizontalno, imala bi tamne mrlje koje predstavljaju engrame; jedan bi kraj označavao začeće, a drugi rođenje. Iznad te linije ležalo bi tamno područje, poput guste magle, protežući se s jednoga kraja linije na drugi, gotovo padajući na nju. Iznad te tamne magle ležala bi još jedna horizontalna linija, prividna vremenska staza po kojoj se pacijent vraća. Prva dugačka linija prava je vremenska staza; magla je bolna emocija; najviša tamna linija je ono što pacijent brka i koristi kao vremensku stazu.

Naravno, auditor ponekad može načeti bolne emocije u samom prenatalnom području, i ne bi smio zanemariti mogućnost da na taj način rasprši nađene prenatalne emocionalne naboje. Kad se jednom isprazni većina bolne emocije iz kasnije dobi, moći ćete je poprilično naći među ranim engramima. Veći dio te magle, i često prvi kojemu auditor pristupa, nalazi se u kasnijem životnom razdoblju. Iako kao naboj vuče podrijetlo iz kasnijeg razdoblja, može se reći da se nalazi u prenatalnom području.

281

L. RON HUBBARD

Trenuci gubitka, gubitak uzrokovan smrću ili odlaskom bilo kojeg saveznika, gubitak saveznika jer se okreće protiv pacijenta - hvataju te emocionalne naboje i ubacuju ih između pacijenta i stvarnosti. Iako je trenutak gubitka uslijedio nakon rođenja, u ranom djetinjstvu, dječačkoj dobi, adolescenciji ili srednjim godinama, bio je retroaktivan u potiskivanju ranih engrama.

Taj aspekt bolne emocije je uključivanje ranih događaja trenutkom gubitka. Drugim riječima, trenutak teškoga gubitka potiskuje osobu na tonskoj skali do točke gdje se ona približava razini ranijih engrama, a oni, uključeni, potom drže jedinice naboja.

Tako zgrabljene životne su jedinice zadržane i čine život engrama. Kao i kod elektriciteta, istovrsni se naboji međusobno odbijaju. Izrazimo li to kao analogiju, analizator koji operira na istoj vrsti naboja kakav je sadržan u engramu, odbija se od engrama, koji u tom slučaju ostaje skriven i nedodirnut.

Kako se preclear vraća u područje ranih engrama - koji su održavani uključenima snagom uhvaćenih naboja iz kasnijih događaja - olako može proći pokraj nevjerojatnih količina aberativnoga materijala, a da nimalo ne posumnja u njegovo prisustvo. Međutim, nakon što se kasniji trenuci bolne emocije oslobode, auditor može odmah krenuti u rano područje i naći engrame fizičke boli, koje do tada nije mogao otkriti.

I kasniji i raniji trenuci su zapravo engrami. Vijesti o gubitku ili njegovo primjećivanje zatvaraju analizator, a sve što tada ulazi je engramsko i pohranjuje se u reaktivnome umu. Zbog sposobnosti vida i sjećanja na aktivnosti povezane sa sadašnjošću, što osobi služi za orijentaciju, ona se često može sjetiti trenutka gubitka, dok se, naprotiv, ne može sjetiti prenatalnih sadržaja, jer joj je u tom području nedostajala svaka veza s orjentirajućim pokazateljima koji bi djelovali na analizator. Nerođeno dijete definitivno, a posebno u kasnijoj dobi, ima analizator, ali njegovo iskustvo i memorija nisu usklađeni pa analitički um pretpostavlja da engrami ne postoje. To ne vrijedi za kasnija životna razdoblja, osobito ona kad se nauči služiti govorom. Činjenica je da ta sposobnost kasnijeg životnog razdoblja, koja omogućuje sjećanje popratnih okolnosti bez osjećanja bilo kakvog

282


krajnjeg bola, također služi da sakrije postojanje stvarnih engrama. Osoba osjeća da analitički zna sve o takvom trenutku gubitka, a zapravo, nema nikakvu vezu sa samim engramom koji sadrži trenutak "nesvjesnosti", manje dubok od na primjer, sličnih stanja uzrokovanih anesteticima. Gubici saveznika u djetinjstvu mogu biti toliko temeljito blokirani da se osoba ne može sjetiti ni samih saveznika

Auditor će otkriti da je vrlo jednostavno doprijeti do veoma kasnih engrama. Ujedno, otkrit će i nešto drugo. Kako se pacijent vraća u takav trenutak gubitka, može se dogoditi da "iziđe" iz svojega tijela. Taj je "fenomen" bio poznat nekoliko tisuća godina. Cak i u posljednjem takvom zabilježenom slučaju spomenuto je jedino da je to "zanimljivo", bez ikakvih daljnjih nastojanja da se otkrije zašto se osoba, vraćena hipnotičkom regresijom, ponekad nalazi unutar sebe (drugim riječima, gleda stvari kao da je ona sama), a ponekad vidi stvari i sebe kao dio okoline (kao da je to gledala sa strane). To što smo otkrili kako je prirodna funkcija uma da se u budnome stanju vrati do prošlih događaja, ne mijenja činjenicu da susrećemo aspekte dosad poznate kao misteriozne "fenomene" snova pod utjecajem droga i uzrokovanih hipnozom. M ni u kojemu slučaju ne prakticiramo hipnozu. Dakle, to znači da hipnoza i dijanetika koriste slične sposobnosti uma, ah ne znači i da takve sposobnosti spadaju u područje hipnoze. Jedan od raznih aspekata vraćanja je da se povremeno - kod nekih pacijenata kontinuirano - dolazi u situacije u kojima je pacijent "izvan" vlastitoga tijela. Ti eksteriorizirani pogledi na sebe imaju dva objašnjenja. Jedno od njih je valencija u kojoj je pacijent preuzeo identitet druge osobe i prizor vidi njegovim očima, a drugo je eksteriorizacija, u kojoj je bolna emocija prisutna toliko jako da pacijent ne može zaposjesti samoga sebe. Bolna emocija može proizlaziti iz prošlih ih budućih događaja, do trenutka u kojemu pacijent prisustvuje prizoru u koji je vraćen dijanetičkim postupkom. Pacijent će se nakon nekoliko prepričavanja prizora primicati sve bliže i bliže zaposjedanju svojega tijela, sve dok na kraju ne vidi prizor iz unutrašnjosti vlastitoga tijela. Emocionalno pražnjenje ponekad se ne događa (suze, itd) tako dugo dok pacijent ne prepriča događaj nekoliko puta i sve dok nije u vlastitome tijelu. To izgleda kao da je,

283

L. RON HUBBARD

kad je bio vraćen, morao izvidjeti situaciju kako bi doznao je li sigurno zaposjesti samoga sebe. Ako se nakon nekoliko prepričavanja nikakav naboj (suze i si.) ne isprazni, tada je emocija zadržana negdje drugdje, ranije ili kasnije, ali obično mnogo kasnije. Eksteriorizacija uzrokovana emocijom, kao i ona uzrokovana tjelesnim bolom, ista je za sve namjere i svrhe auditora. Kad naiđe na slučaj koji je po cijeloj vremenskoj stazi neprestano eksterioriziran, svoju bi vještinu trebao usredotočiti na oslobađanje trenutaka bolne emocije.

Čini se kako svi pacijenti misle da vrijeme liječi sve i da neki događaj od prije deset ili dvadeset godina na njih više nema nikakav utjecaj. Vrijeme je veliki šarlatan, a ne veliki iscjelitelj, kao što je već rečeno. Ono procesom rasta i raspadanja donosi promjene, a okolina uvodi nova lica i aktivnosti, mijenjajući tako restimulatore. Trenutak bolne emocije iz prošlosti, kao i svaki drugi engram, ima svoje vlastite restimulatore, a osim toga sve ranije engrame vezane uz njega drži uključenima, tako da njihovi restimulatori također rade. Svaki restimulator ima skup restimulatora koje je pridružio analitički um, a on ne može vidjeti pravi restimulator. Sve to čini složeni obrazac, no to je u terapiji komplicirano jedino ako izvor aberacije nije poznat. Ako auditor vrati pacijenta u bilo koji trenutak bolne emocije iz prošlosti i pokrene ga kao engram, otkrit će da je sav prvotni naboj prisutan i da će se isprazniti.

Obično će uvidjeti da pacijent odbacuje pomisao na odlazak u stvarni engram. Preclear može pokušati potanko prepričati svakakve tričarije, vlastite misli, razloge zašto mu engram više nije bolan i tako dalje. Te misli i podaci prije ili poslije događaja imaju veze s pokretanjem engrama otprilike koliko i disertacija o "djetinjim iluzijama" s problemom uklanjanja aberacija iz ljudskoga uma. Auditor koji bude slušao te "razloge" i izjave tipa "sjećam se", umjesto da pokreće engram, neće uspjeti dovesti pacijenta u dobro stanje i uludo će potratiti dragocjene sate terapije. Auditor koji to čini pripada "filozofskom" pravcu "tapšanja po ramenu", koji smatra da suosjećanje ima vrijednost. Njemu nije mjesto u auditorskoj stolici. Slušanje bilo čega što je pacijent mislio, rekao, učinio ih vjerovao kad je trebao ući u engram i proći kroz njega je potraćeno vrijeme, potraćeno dragocjeno

284


vrijeme. Iz pacijentove priče potrebno je doznati gdje je taj engram, ali kad je jednom lociran, sve ostalo je nebitno.

Razmotrimo trenutak kad je dijete obaviješteno o smrti svojih roditelja. Auditor doznaje da su roditelji umrli kad je dijete imalo dvije godine. Tada, bez daljnjih teškoća ili pitanja, može izvesti zaključak da je netko pacijentu morao saopćiti smrt roditelja, da postoji precizan trenutak kad je pacijent, tada dijete, saznao o smrti. Prepričavajući događaje u sadašnjemu vremenu - bez vraćanja -pacijent koristi sve protekle godine za ublažavanje bolne emocije. Auditor pacijenta vraća bez dodatnog uvoda, osim uobičajene rutine stavljanja u reverie, u trenutak kad je pacijent doznao o smrti roditelja. Moguće je da će pacijent malo napipavati kako bi se orijentirao u prošlosti, ah uskoro će doći do trenutka kad ga je netko o tome obavijestio. Budite sigurni da, ako je to dijete imalo voljelo svoje roditelje, tu postoji engram. Engram počinje prvim trenutkom u kojemu je dijete obaviješteno, i za očekivati je da se tada analizator isključio. Završetak engrama uslijedio je trenutak, sat, dan ih čak tjedan poslije, kad se analizator ponovno uključio. Engram se nalazi između prvog trenutka smanjivanja analitičnosti i povratka analitičke moći. Prve minute tog engrama su najžešće. Prolaziti kroz njih jedan sat (sat događaja, a ne terapije) trebalo bi biti više nego dovoljno. Većina auditora prolazi samo kroz prvih nekoliko minuta nekoliko puta da bi provjerili hoće h biti ikakva emotivnog rasterećenja. Kroz takvo razdoblje gubitka, koje mora sadržavati bolnu emociju, prođite točno onako kako biste prošli razdoblje tjelesne boli i "nesvjesnosti" uzrokovano nekim drugim izvorom. To da je razdoblje bolne emocije "nesvjesno" jednako je sigurno kao i da je pacijent bio udaren palicom. Ako se emocija iz tog razdoblja može kontaktirati nakon četiri ih pet prepričavanja (svaki put počevši od početka, osiguravši da je pacijent vraćen i povezan sa svim percepcijama iz događanja, i pokretati ga kao ono što jest, engram), tada bi se engram trebao prepričavati sve dok emocija iz njega ne nestane, dok pacijentu engram ne dosadi ili dok čak ne bude dobre volje. Ako je pacijent nakon četiri ih pet prepričavanja još uvijek dobrano eksterioriziran, i još nije kontaktirao nijednu emociju, tada je naboj zadržan negdje drugdje, bilo ranije ih

285

L. RON HlJBBARD

kasnije. Kako biste postigli pražnjenje, pokušaji bi trebali biti izvedeni u smjeru drugih gubitaka, bez obzira na to koliko su godina udaljeni od "žilavog" događaja. Nakon što je ispražnjenje naboja izvedeno negdje drugdje, događaj koji ste najprije razotkrili tada može biti ispražnjen, kao u slučaju dvogodišnjaka koji je izgubio roditelje. Sigurno je da će se takav događaj prije ili poshje isprazniti, također je sigurno da slučaj neće mnogo napredovati u dolaženju do bilo koje količine tjelesno bolnih engrama sve dok takav žestok događaj nije dobro ispražnjen.

Pražnjenja su često kontaktirana na veoma neobičnim mjestima. Ponegdje dovoljno dodiruju površinu tako da će samo dodir vraćenog pacijenta jedinicama omogućiti da se oslobode, engramima da se isključe i izađu na vidjelo na njima pripadajućim mjestima na vremenskoj stazi.

Engramska banka postaje žestoko izobličena bolnom emocijom, a područja bolne emocije na drugim mjestima postaju silno izobličena tjelesnom boli. Sustav pohranjivanja reaktivnoga uma je loš. Arhivar je sposoban ponovno zadobiti i predati auditoru samo određenu količinu engrama bolne emocije ili engrama tjelesne boli u određenom vremenu. Njihov položaj na vremenskoj stazi može se poremetiti, odnosno, auditor može kontaktirati rani engram tjelesne boli (što je uvijek njegov najvažniji posao), zatim jedan u sredini prenatalnog razdoblja, onda jedan poshje rođenja, i nakon toga izgleda kao da više niti jedan engram koji sadrži tjelesnu bol nije prisutan (engrami tjelesnoga tipa koji sadrže udarce u nesrećama, bolesti, operacije ili povrede). To ne znači da je slučaj doveden do mrtve točke niti da je pacijent doveden do Cleara. To vjerojatno znači da postoje događaji druge vrste engrama (bolna emocija, koja dolazi od gubitka zbog smrti, odlaska ih preobraćenja saveznika) kojima se sada može pristupiti. Auditor tada traži i iscrpljuje emocionalni naboj iz engrama gubitka koji su obično nastali kasnije u životu. Oni, s ponovno oslobođenim jedinicama u optjecaju, dopuštaju da se pojave raniji engrami tjelesne boli i auditor tada reducira svakog od njih do kojega može doći. Čim više ne može naći engrame tjelesne boli, vraća se u potragu za engramima bolne emocije, i tako dalje naizmjence koliko

286


god je potrebno. Budući da je um mehanizam koji sam sebe štiti, prije ili kasnije blokirat će pacijenta od engrama tjelesne boli, ako su engrami bolne emocije spremni, i blokirat će ga od engrama bolne emocije čim su engrami tjelesne boli spremni.

Da biste dobili bolnu emociju počnite s kasnijim razdobljima i radite unatrag prema ranijim. Da biste dobili engrame tjelesne boli počnite s ranijim i pomičite se prema kasnijim razdobljima. I kada god doprete do nekog engrama, prolazite kroz njega sve dok ne prestane uznemiravati pacijenta na bilo koji način ih dok potpuno ne ode (bude prebačen, ah sve što će auditor i pacijent moći u tom trenutku reći jest da je nestao). Auditor bi trebao potražiti drugi događaj samo ako nakon mnogo prepričavanja tretirani događaj ne pokazuje znakove olakšanja (slabljenje somatike, ih emocije nisu izražene ih se ne smanjuju). U engramu bolne emocije naboj se obično pojavljuje u kasnijim razdobljima. U engramu tjelesne boli napetost je uvijek uzrokovana postojanjem istog izraza u najranijem engramu tjelesne boli kojeg se može otkriti. U tom slučaju, auditor bi se, dok ne nađe vezu i ne ukloni engram, trebao vratiti na izraze koji su ga doveli do somatika.

Do sada bi trebalo biti potpuno jasno da racionaliziranje30 djelovanja, ponašanja ih stanja ne unapređuje terapiju i nije primjenjivo osim kao povremena pomoć u lociranju engrama. Jednako bi tako trebalo biti jasno da nikakvo objašnjavanje, tapšanje po ramenu ili procjena auditora neće pospješiti brisanje engrama. Trebalo bi biti jasno i da ono što je osoba mislila za vrijeme događaja nije bilo aberativno, kao i to da bolna emocija u um postavlja odjeljke i demonske sklopove te da tjelesni engrami zadržavaju aberacdju i tjelesnu bol u tijelu.

Cijela ta operacija je mehanička. Nema nikakve veze s opravdavanjem, sramotom ili razlozima. Ima veze samo s iscrpljivanjem engramske banke. Kada se ukloni većina bolnih emocija, osoba je dovedena do Releasea; kada se iscrpi sadržaj engramske banke, dovedena je do Cleara.

10 racionaliziranje: opravdavanje - izgovori koje netko smišlja da bi objasnio vlastito iracionalno ponašanje.

287

L. RON HlIBBARI)

Um je poput preciznog dijela opreme. Njega je, kao njega samog i kao mehanizam, gotovo nemoguće uništiti, osim ako se ne uklone neki njegovi dijelovi. Engrami ne uklanjaju dijelove uma, oni mu pridodaju nepotrebne. Zamislite prekrasni, suvremeni uređaj koji radi besprijekorno - to bi bio um bez dodataka boli i bolne emocije. Sada zamislite taj čudesni uređaj u rukama gomile imbecilnih mehaničara. Oni počinju raditi na njemu, a i ne znaju je li to što rade uopće djeluje na stroj. Tada primijete da nešto nije u redu, ali nitko od njih nije svjestan da su u njega i oko njega stavili svakakve odvijače, ukosnice, stare opuške i smeće. Njihova prva misao je da stave nešto novo na ili u stroj, da bi opet ispravno radio. Stoga, prema vlastitom nahođenju dodaju napravice da bi površno popravili funkcioniranje uređaja. Neke od tih napravica naizgled pomažu (engrami suosjećanja) i uređaj ih može koristiti da bi potpomogao svojoj stabilnosti u prisustvu ostalih tričarija, rmbecili prekidaju dovod goriva (engrami bolne emocije), ili, poput japanskog kapetana koji je šibao automobil koji nije htio krenuti, pokušavaju goniti uređaj (prisila kažnjavanjem) i tako dodaju nove nevolje. Na kraju, stroj izgleda poput beznadne olupine, skriven ispod svega što mu je dodano i ugurano, a imbecilni mehaničari klimaju glavom i govore: "Dodajmo još nešto ih će stati!". To i učine, te se čini da je uređaj stao (poludio).

U dijanetici se provodi stručan posao čišćenja krša, u uređaju i oko njega. To se ne radi dodavanjem još više krša. Imbecilni mehaničari (sadržaj reaktivnoga uma) obeshrabreni su tom akcijom, ah sam uređaj, iznenada svjestan da se za njega čini nešto od čega će zaista ponovno dobro raditi, počinje pomagati. Sto je više krša očišćeno, to stroj bolje funkcionira i imbecilni mehaničari na njega imaju manje utjecaja. Poboljšanje bi trebalo biti, i jest, brzo. Možemo prestati kada uređaj radi barem toliko dobro kao i "normalni" stroj (Eelease) ih tek kada iz uređaja uklonimo sav krš (Clear). Kada dođemo do Oeara, vidimo nešto što nikada prije nije bilo viđeno, zato što nikada prije nije postojalo oslobođeno od krša: savršen uređaj, osuvremenjen, moćan, sjajan, sposoban da se prilagođava i brine za sve svoje operacije bez ikakve daljnje terapeutske pomoći.

288

OSMO POGLAVLJE

NEKE VRSTE ENGRAMA

A^Lako bi auditor jasno razumio razlike među vrstama engrama, navest ćemo po dva primjera za svaku vrstu.

Engram protivan opstanku Engram protivan opstanku je bilo koji engram koji se proteže preko

dinamika i koji nije u skladu sa svrhom. Na primjer, svađa između oca i majke ubrzo nakon začeća. Otac udara majku u trbuh. Ona vrišti (prvi osjeti su bol, pritisak, zvuk udarca i vrisak), a on kaže: "Prokleta bila, mrzim te! Ti ništa ne vrijediš! Ubit ću te!" Majka kaže: "Molim te, nemoj me opet tući! Molim te, nemoj! Boli me. Boli. Užasno me boli!" Otac kaže: "Lezi tamo i truni, prokleta bila! Zbogom!".

U ovome engramu imamo vrlo aberativnu situaciju: prvo, zato što se događa u ranom razdoblju; drugo, jer sadržaj engrama kaže da je osoba koja ga ima povrijeđena i izvan sebe od boli; treće, jer engram sadrži holder i stoga može postati kroničnim ("Lezi tamo ..."); četvrto, jer može izazvati bolest ("... i truni ..."); peto, jer sadrži religijske konotacije o bogu i prokletstvu; šesto, jer osobi daje osjećaj da ljudi ne valjaju ("ti" se najčešće odnosi na druge ljude); sedmo, jer zbog sadržaja ima emocionalni ton neprijateljstva ("... mrzim te!"); i osmo, jer osoba, nakon rođenja, mora živjeti s restimulirajućim osobama -svojim ocem i majkom. Engram također ima druge dodatne učinke -poput svih engrama, daje osobi dvije dodatne i nepotrebne valencije. Jedna od njih, majčina, je valencija kukavice, a druga, očeva, valencija nasilnika. Osoba to može dramatizirati na nekoliko načina. Ako ne dramatizira, osjeća bol (jer je u vlastitoj valenciji) uvijek kad je engram restimuliran. Ako dramatizira majku, osjećat će bol koja je njoj nanesena - udarac koji je primila u trbuh (a osoba je taj isti udarac primila u glavu i srce); ako dramatizira oca, imat će problema

289

L. RON HUBBARD

s društvom, a pogotovo s vlastitom ženom i djecom. Niti od jednog engrama nema nikakve koristi, ma koje vrste on bio. No, sve dok osoba ima neke vrste engrama, naročito engram suosjećanja, oni služe za odbijanje antagonističkih engrama.

Drugi primjer engrama protivnog opstanku jest engram jutarnje mučnine, pri čemu majka povraća toliko jako da je pritisak na dijete vrlo snažan, te ga "onesvješćuje". Majka povraća i teško diše, a između grčeva govori sama sebi: "Ah, zašto sam se uopće rodila! Znala sam da mu ne smijem dati da uđe u mene! Znala sam, znala sam To je bila greška, a on je to ipak učinio! Oh, kako odvratno! Seks je odvratan. Užasan je. Mrzim seks. Mrzim muškarce. Mrzim ih. Mrzim ih. Uh, oh, ne ide van, ne ide. Zlo mi je u želucu, a ne ide van!"

U ovome engramu vidljivo je nešto što bi žena, ako je trudna, mogla dramatizirati, ali što muškarac ne može dramatizirati kao trudnoću, nego jedino kao mučninu u želucu. Čini se da su česte jutarnje mučnine aberacija koja potječe od engrama. Možda je neka majka, nekada davno, povraćala zbog pokvarene hrane te tako počela čitavu stvar - možda još u vrijeme kada su ljudi živjeli na drveća Majka zaista povraća, sadržaj njezina želuca zaista se izbacuje, ali, engram kaže da ne ide van. Kad osoba to dramatizira u vlastitoj valenciji, ona osjeća pritisak i "nesvjesnosf, te je stoga takva dramatizacija nemoguća. Engram se mora dramatizirati u majčinoj valenciji, no akcija se ne dramatizira toliko intenzivno koliko se dramatizira zapovijed, pa se događa da osoba s takvim engramom ne može povratiti kad joj je zlo. Engramska zapovijed mnogo je važnija od akcija koje ljudi u njemu izvode. Na reaktivnoj razini nema racionalnosti. Da se to događa na svjesnoj razini, gdje to naravno ne bi bilo aberativno, akciju bi se moglo oponašati i ona bi sadržavala stvarno povraćanje jer je akcija na svjesnoj razini važnija od sadržaja riječi.

Kad se u terapiji susretnemo s takvim engramom mogli bismo imati teškoća da uđemo u njega jer on kaže: "Nisam mu smjela dopustiti da uđe u mene", što predstavlja denyer. Također, nalazimo i holder u rečenici "Ne ide van ...". Engram će zasigurno nestati onoga trenutka kad nestanu te riječi i somatik i tako te riječi više neće ometati

290

NEKE VRSTE ENGRAMA

engram. Ako engram ne nestane, tada postoji prethodni engram s vrlo sličnim sadržajem (aberirana osoba ima obrazac dramatiziranja koji uvijek iznova i iznova ponavlja, uzrokujući ljudima oko sebe mnoge manje-više slične događaje koji se razlikuju jedino po vremenu u kojemu se zbivaju). Sve se to u životnoj okolini, (ali ne i u terapiji) može restimulirati do te mjere da prouzroči ludilo, jer se "to" ("to" što se podrazumijeva u rečenici "ne ide van ...") može odnositi na dijete, koje poistovjećujući sebe s riječju "to", neće biti u stanju vratiti se u sadašnje vrijeme. Engram je u terapiji malo oslabljen već samim time što je dotaknut vraćenim analitičkim umom. Nadalje, auditor otkriva da se pacijent ne pomiče po vremenskoj stazi te, istražujući situaciju, uskoro otkriva holder. Jer, iako to auditor nije naslutio, pacijent će prije ili poslije reći da "ne može izići".

Na aberativnoj razini taj bi engram vjerojatno postavio tešku prepreku na drugoj dinamici i osoba s takvim engramom u reaktivnome umu bila bi frigidna, pretjerano stidljiva, te oštra u odnosima s djecom (i sve to zajedno u različitim kombinacijama). Zatim, opazili bismo strepnju da će "on" morati nešto učiniti kad otkrije da je to bilo pogrešno. Na psihosomatskoj razini to može prouzrokovati glavobolje zbog snošaja ili tijekom njega, ili pak sklonost mučninama tijekom njegova izvođenja. SvaM izraz tog engrama, kao i svaki izraz bilo kojeg drugog engrama, može prouzrokovati i somatik i aberaciju, naravno, uz uvjet da je pojedinac u stanju niske analitičke moći, kao što je to slučaj kod iscrpljenosti ili lakše bolesti. Dakle, taj engram čeka da netko u nekom budućem razdoblju "nesvjesnosti", po mogućnosti glasom koji bi zvučao poput majčina propuštenog kroz stijenke trbuha i maternice, kaže: "Oh, kako odvratno!", ili neki drugi izraz kojim će uključiti engram Usput, riječ "odvratnije" ne bi uključila engram. Riječ "oholo" neće uključiti engram, usprkos tome što je njezin prvi slog istovjetan uzviku "oh". No, sam zvuk povraćanja vjerojatno bi ga uključio.

Engram koji podržava opstanak To može biti bilo koji engram koji bi samo svojim sadržajem, ne i

stvarnom pomoći osobi, naizgled pomagao u opstanku. Primjerice,

291

L. RON HUBBARD

engram snošaja: majka i otac imaju spolni odnos koji je zbog pritiska bolan za nerođeno dijete te ga "onesvješćuje" (uobičajena pojava, a kao i jutarnja mučnina, obično je prisutna u svim engramskim bankama). Majka govori: "Oh, ne mogu živjeti bez toga! To je divno! Divno! Ah, kako dobro! Oh, daj još jednom!" Otac kaže: "Svrši! Svrši!1 Tako si dobra! Fantastična si! AhhhhhhhV Majčin orgazam zadaje završni udarac djetetovoj "nesvjestici" . Majka kaže: "To je prekrasno." Otac, pošto je završio, kaže: "Diži se!", misleći pritom da bi se ona trebala isprati (ne znaju da je trudna), i zahrče.

Očito je to vrijedan događaj jer se "bez toga ne može živjeti". Povrh toga, to je "divno" i "prekrasno". No, također je i krajnje bolno. Upute tog engrama ne mogu se u potpunosti slijediti jer prvo prizivaju natrag jedan dio uma: "Dođi!", a poslije mu kažu: "Diži se!". Stvari koje su "prekrasne" i "divne" mogu u našega pacijenta, izvan terapije, izazvati doživljavanje orgazma kada gleda u prekrasne i divne stvari, uz uvjet da su te stvari označene kao takve.

Dramatizacija tog slučaja može biti ih u očevoj ili u majčinoj valenciji, a dramatizirati to u vlastitoj valenciji značilo bi tjelesnu bol. Zbog toga će osoba s takvim engramom, ovisno o ostalim engramima snošaja, reagirati kao otac, izražavajući gađenje nakon odnosa, te govoriti partneru da se "digne". Emocija je sadržana u načinu na koji su te riječi izrečene. Emocije su odaslane iz tona glasa kojim su riječi izrečene, a ne iz sadržaja riječi, no engrami uvijek sadrže i jedno i drugo.

Terapijom otkrivamo da je reaktivni um vrlo oprezan glede dopuštanja da taj engram iziđe na vidjelo, jer, ipak, osoba "ne može živjeti bez toga". U engramima postoje čitave skupine takvih povoljnih procjena i kad god auditor naiđe na neku od njih, primijetit će da mu se reaktivni um precleara opire. Primjerice: "Ne želim te izgubiti."; "Drži se toga."; "Ne mogu to pustiti - pao bih." i tako dalje. Bilo kako bilo, to je samo još jedan engram i, "ugodan" ili ne, on je aberativan.

Mazohistički i sadistički porivi često potječu od engrama snošaja

1 " Svršif je prijevod engleske rečenice: "Come!". Riječ come u žargonu znači svršiti, doživjeti orgazam, a doslovno znači dođi. Autor u ovom primjeru upotrebljava oba značenja te riječi.

292

NEKE VRSTE ENGRAMA

koji sadrže takve odrednice. Auditor, samo na temelju toga što ji snošaj bolan za dijete, ne bi smio zaključiti da će dijete postat mazohist ili sadist. U slučaju da su kod pacijenta izražene određen« sadističke ili mazohističke naznake, one su prouzrokovan* engramima koji sadrže silovanje, udaranje radi seksualnog zadovoljstva, uživanje u boli i tđ, ih, pak, engramima koji zbo£ homonimnosti2 izraza koji sadrže naizgled tvrde da su seks i bol slični. Primjerice, "normalan" spolni odnos kaže: "Tako dobro boli! Daj da me još boli! Nek me boli! Zabij ga u mene, do kraja! Nek me i dalje boli da svršim!". Kada to dramatizira dječak, to može dovesti dc sodomije, zato jer engram nije čin koji je netko promatrao, nego niz doslovno uzetih zapovijedi.

Prema tome, naš engram snošaja koji podržava opstanak, poput navedenog primjera, relativno je nedužan u aberativnom obrascu neke osobe. No, određenom jezičnom nespretnošću mogao bi biti vrlo različit u svome aberativnom učinka

Sljedeći primjer koji podržava opstanak odnosi se na drugi prenatalni engram. (Dok je bio na putu da postane Clear, jedan auditor komentirao je da je "mislio o životu pr.d.3 - prije nego što je upoznao dijanetiku - kao o grafikonu godina, na kojemu je vrijeme od začeća do rođenja zauzimalo jednu pedesetinu pravocrtne udaljenosti između začeća i sadašnjega trenutka. Ah, sada misli da prenatalno razdoblje zauzima dvije trećine udaljenosti od početka do sada". Nakon što je očišćeno, prenatalno područje vratilo se na jednu pedesetinu.)

Jedna majka, podložna visokom krvnom pritisku, neprestano je dovodila nerođeno dijete u stanje velike boli, naročito kad je bila uzrujana. (To je osnovni uzrok migrena.) Što god da ju je uznemirilo i tako uzrokovalo visoki krvni pritisak u trenutku kad je taj engram primljen, bilo je nepoznato. Velik dio "priče" o prenatalnom životu može ostati nepoznanica zato što podaci s objašnjenjem mogu doći prije boli i engrama, a potpuno zapisivanje događa se tek nakon

homonimi: riječi koje imaju različito značenje, a izgovaraju se i pišu jednako. pr.d.: skraćenica izraza prije dijanetike.

293

L. RON HlIBBARD

trenutka boli, kad nastupi određeni stupanj "nesvjesnosti". Na početku engrama, kad se tlak počeo povećavati i pritiskati dijete, majka je plakala. Bila je sama. "Oh, kako ću se ikad iz ovoga izvući? Sve mi se čini tako sivim i bezbojnim. Oh, zašto sam to uopće počela. Nema nikakvih izgleda da prođem kroz to. Ali moram, moram. Razboljela bih se da to ne učinim. O, Bože, sve je odjednom nagrnulo na mene. Potpuno sam zaglavila. Ali, kad sam već ovdje, ići ću do kraja i osjećat ću se bolje. Bit ću hrabra i učinit ću to. Moram biti hrabra. Ja sam hrabra. Ja sam najhrabrija na svijetu. Moram biti, i jesam." Pritisak se postupno povukao.

O čemu je točno bila riječ ostat će tajna auditoru koji je reducirao engram, pacijentu koji ga je imao, te autoru i čitatelju - to je čest slučaj s engramom. Oni su nastali u trenucima neshvaćanja i mehanički su snimljeni. Nije ih potrebno razumjeti, nego samo izbrisati iz engramske banke.

Osobito je opasno imati takav engram jer sadrži maniju u riječima "najhrabrija osoba na svijetu". Naravno, uobičajeno je da nerođeno dijete za sebe koristi riječ "ja", a kada počne razumijevati govor, engram će napokon postati sposoban utjecati na njega. Prije tog trenutka, naravno, postoji samo bilježenje bez značenja riječi, iako čak i prije nego što riječi dobiju značenja, engram može biti aberativan Taj je engram opasan i stoga jer kaže "zaglavila sam", te "sve je odjednom nagrnulo na mene". Riječ "zaglavila" je naš je neprijatelj -holder. No "sve je odjednom nagrnulo na mene" jest grouper. Ostatak sadržaja, pošto je to engram, neće se procjenjivati u analizatoru. On kaže da se "mora proći kroz to", ah da "nema nikakvih izgleda da prođem kroz to", da će se "razboljeti ako to ne učini", ali da za to "nema nikakvih izgleda". Pošto naš imbecilni neprijatelj, reaktivni um, procjenjuje da je sve jednako svemu, taj engram i odbija i privlači terapiju, on dovodi analitički um do nepodnošljivog stanja neodlučnosti.

Budući da taj engram djeluje kao aberacija, pojedinac koji ga ima može se najprije naći u maničnom raspoloženju - kao najhrabrija osoba na svijetu. Zatim, vraćen blagom promjenom restimulatora poput pogoršanja njegove migrene, bit će potpuno neodlučan u daljnjem ponašanju, te vrlo depresivan uz odaslane emocije sadržane

294

NEKE VRSTE ENGRAMA

u suzama. No, to ipak podržava opstanak jer očito diktira izlaz i situacije. Kao dodatni čimbenik, taj engram izrazom "tako sivo bezbojno" uzrokuje sljepoću na boje, i to barem u sjećanju. Prisjećajuć se slika iz prošlosti, osoba ih u umu "vidi" kao bezbojne. Ako se tom doda dovoljno slijedećih dramatizacija, to može dovesti do stvaro osjetilne sljepoće na boju. Vrlo je vjerojatno da će taj engrarc kombiniran s drugim čimbenicima, smjestiti osobu u umobolnicu, i uključenim svim somaticdma (migrena), te također, zbog groupera, s; svim ostalim bolovima koje je osoba u životu osjećala. Taj će groupe: vrpcu reaktivne banke zgužvati na hrpu i onda će tamo čvrsti smjestiti osobu.

Osoba koja je proglašena "ludom", nakon dijanetičke terapije došli je u "normalno" stanje, release. Pacijentica je bila smještena u bolnicu bila je sklupčana u fetalnom položaju i tjelesno je nazadovala. To št< je nastavljala vrištati jedne te iste riječi i neprekidno plakala unesene je u njezin liječnički karton kao manifestacija djetinjih priviđenja Slučaj je otvoren pomoću tehnike ponavljanja, upotrebljavajući riječ koje je i dalje vrištala, nakon što je glasnom monotonom bukorr njezina pozornost usmjerena prema auditoru. Postojali su nek: prijašnji događaji koji su sadržavali te riječi, a koje je trebale dotaknuti prije nego što događaj u dramatizaciji popusti. Međutim engrami poput toga obično su dostupni kod više-manje "normalnih' ljudi i uklanjaju se rutinski. No, ova pacijentica iskusila je vrlo visoku razinu restimulacije, te se uz to pojavilo i nekoliko jakih engrama "gubitka" stoje raniji sadržaj držalo uključenim.

Glede tih "zaglavljenih", "uhvaćenih", "ne mogu se iz ovoga izvući' slučajeva (drugim riječima, postoji nekoliko holdera i velika količina bolnih emocija), također bi se moglo naglasiti da su određeni fetalni aspekti vidljivi čak i kad je slučaj "normalan". Sjajna koža, iskrivljenost kralježnice, samo djelomična razvijenost spolnih žlijezda - sve je to uobičajeno, te može biti prisutan jedan ili više takvih znakova.

Engram suosjećanja Prvi primjer jest bolest od koje je pacijent patio kao dječak. S dvije i

pol godine obolio je od upale pluća Njegova "povijest bolesti" bila je

295

L. R0N HUBBARD

obilježena pokušajima pobačaja te uobičajenim engramskirn teretom dobivenim od aberiranih roditelja. Bio je silno zabrinut zbog prepirki i svađa u svojemu domu. Mnogo njegovih engrama bilo je uključeno, a povrh svega tu je bila i upala pluća. Došla je njegova baka i odvela ga svojoj kući, jer je majka odlazila i ostavljala ga kad god je bio bolestan. Događaj je bio silno blokiran i do njega se doprlo tek nakon uklanjanja naboja iz nekoliko engrama bolne emocije iz kasnijeg životnog razdoblja, te nakon što se oslobodilo gotovo stotinu engrama tjelesne boli iz prenatalnog razdoblja. Pogrešno shvativši njegov plač u bunilu kao potvrdu "svjesnosti", baka ga je pokušala urazumiti. Rekla je: "Ti ljudi ti zapravo ne žele zlo, zlato. Znam da su zaista dobra srca. Ti samo napravi kako ti kažu i vjeruj im što kažu i bit će ti dobro. Obećaj mi to, zlato.". Dijete je, već na izmaku snage odgovorilo i obećalo da će im vjerovati i napraviti kako kažu. "Jako te volim", nastavila je baka, "i brinut ću se za tebe. Ništa ne brini, zlato. Zaboravi to! Samo se ti lijepo odmori!".

Izrazi sadržani u tom engramu imali su vrlo jak utjecaj na dijete zato jer su bili na razini transa i jer su ih njegova vrućica ili bol uspijevali zadržavati. On je morao vjerovati u sve što mu je rečeno. To znači doslovno vjerovanje, što ga je stajalo, u najmanju ruku, njegova smisla za humor. Zbog toga što je htio biti u redu, morao je vjerovati u ono što su mu roditelji rekli. Ono što su izgovorili u prenatalnom razdoblju sadržavalo je sve moguće pogrešne podatke o tome tko je gazda, kako je zabavno tući majku, i tako dalje. A onda je sve to pretvoreno u "točne podatke" u koje je morao vjerovati, jer je tako rekao njegov engram suosjećanja. Nema užasnijih prokletstava koja bi nekome mogli izreći od onih u engramima suosjećanja koji kažu: "Vjeruj što ti se kaže!", "Vjeruj što pročitaš!", "Vjeruj ljudima!". Taj engram doslovno znači da jadni stari analizator sada neće biti sposoban vrednovati vlastite podatke - osim ako pojedinac, putem konačne pobune, ne počne negirati čitavi svijet, što se ponekad može dogoditi. Ako takva osoba, unatoč svemu (kao što je prije spomenuta osoba i učinila), oženi ženu čije su karakteristike slične onima njegove bake (pseudobaka), tada postaje žrtva (a) boli i kroničnih bolesti koje je iskusio u engramima suosjećanja svoje bake (potrebnima da bi

296

NEKE VRSTE ENGRAMA

dobio i zadržao njezino suosjećanje); i (b) svih svojih prenatala, jer ga pseudobaka vraća u njegovu vlastitu valenciju: stoga postaje svadljiv, njegova žena uzvraća i, odjednom, ona više nije pseudobaka nego pseudomajka. Zbogom, zdravi razume!

Kada u terapiji napokon susretnemo takav engram suosjećanja, otkrit ćemo da je skriven na dva načina: (a) u skladu je sa svrhom, ili (b) u sebi nosi mehanizam zaboravljanja.

Zbog (a), prvog načina skrivanja, samozaštita uma dopustila je umu da se odrekne engrama tek pošto je u slučaja uklonjeno dovoljno napetosti, što je omogućilo umu da nastavi dalje bez tog engrama.

Kod (b), drugog načina skrivanja, imamo mehanizam koji je uobičajen u engramima. Uvijek kada pokušavamo proći kroz engram -koji ima toliko somatika da se preclear čak počinje valjati po kauču, no ne sadrži riječi - sumnjamo u mehanizam zaboravljanja. Očigledno, na ovome svijetu postoje ljudi koji misle da je zaborav panaceja4 za sve duševne neugode. "Želim to zaboraviti!"; "Da sam se toga sjetio, poludio bih!", "Sine, ti nikada ne zapamtiš nijednu jedinu stvar koju ti kažem!", "Nitko ništa ne pamti!", "Ne mogu se sjetiti!", ih jednostavno "Ne znam!", kao i gospodar te obitelji izraza: "Zaboravi!" - svi ti izrazi zaprečavaju prolaz informacija u analizator. Svježe otvoren, cijeli slučaj može na sva pitanja odgovarati jednim od tih denyera (ako se sjećate, postoji mnogo drugih vrsta denyera). Tehnikom ponavljanja napokon ćemo početi oslobađati određeni izraz iz različitih engrama, te će događaji početi izranjati. Imati baku koja će reći "Zaboravi!" svaki put kad je dijete povrijeđeno znači imati prokletstvo gore od Macbethova5. Forgetter6 koji upotrijebi saveznik, sam će po sebi, gotovo bez prisustva boli ih emocija, sakriti podatke koji u prisjećanju neće biti aberativni, nego će, tako skriveni, prouzrokovati da stvari izrečene prije forgettera budu aberativne i doslovno shvaćene.

panaceja: lijek za sve bolesti, sredstvo koje može pomoći u svakoj prilici. 5 Macbeth: glavni lik iz Shakespearove drame, kojeg je mučio osjećaj krivnje zbog ubojstava koje je počinio u borbi za vlast u Škotskoj. 6 forgetter: doslovno znači "zaboravljač"; forgetter je izraz koji sačinjava i nalazi se u mehanizmu zaboravljanja (forgetter mechanism). Izraz ostaje na engleskom jeziku kao dio dijanetičkog rječnika.

297

L. RON HUBBARD

Dakle, taj je engram ostao potpuno izvan vidokruga sve dok slučaj nije bio gotovo pri kraju. Ali, čim je kontaktirali, oslabljena reaktivna banka doživjela je kolaps i pacijent je postao Clear.

Drugi primjer engrama suosjećanja odnosi se na iskustvo iz djetinjstva jednoga pacijenta koji je na početku terapije bio prilično zbunjena osoba. To je primjer engrama suosjećanja koji nije neuobičajen. (To neće biti najvažnije u procjeni o savezniku, no zbog čestog ponavljanja kod ovog će pacijenta postati aberativan.) Događaj se zbio prilikom teškog povrjeđivanja u prometnoj nesreći. Dijete je zadobilo frakturu lubanje i potres mozga te je danima bilo u komi. Nikada nije saznao da mu se dogodila takva nesreća, iako je poslije u ispitivanju pronađen dokaz frakture. Također, nikad se nije ni zapitao otkud mu neravnina na lubanji, premda je za nju znao. U vrijeme nesreće otac i majka djeteta bili su pred rastavom braka. U prisustvu djelomično svjesnoga djeteta svađali su se nekoliko puta tijekom tih dana. Vidljivo uzrujani zbog djetetove nesreće predbacivali su krivnju jedno drugome. Prvi dio niza engrama, unutar tog velikog engrama, nevažan je kao primjer, uz iznimku da je došlo da stanja u kojemu se majka postavila u obranu djeteta, iako ga otac nije napadao. Majčine su riječi aberativno upućivale na to da je otac napao dijete, a riječi -kao aberativni čimbenik u engramu - važnije su nego djela. Naposljetku, otac je napustio obitelj. Majka je sjela kraj dječakova krevetića i plačući rekla mu da ga neće pustiti da umre, da će "raditi i robovati i izguliti prste do kostiju" kako bi ga održala na životu. Rekla je: "Živ si samo zbog mene. Branila sam te od zvijeri i čudovišta. Da nije mene, davno bi umro. Brinut ću se za tebe i štititi te! I zato, ne obraćaj pažnju na ono što ti ljudi govore. Ja sam dobra majka. Uvijek sam bila dobra majka. Ne slušaj ih! Molim te, dijete moje, ostani i ozdravi, molim te!".

Ta nevjerojatna hrpa besmislica došla je, naravno, ravno iz njezina reaktivnog uma. Majka se nije osjećala krivom zbog načina na koji brine za dijete, iako je neprestano, od samog začeća, činila najgore. (Ne postoji nešto poput krivnje ili kompleksa krivnje, a što izravno ne proizlazi iz engrama koji kaže: "ja sam kriv(a)!", ih drugog sličnog izraza)

298

NEKE VRSTE ENGRAMA

Tu nalazimo ambivalentnost na djelu. Ambivalentnost znači snaga na dvjema stranama. Bilo bi bolje da se to zove multivalentnost, jer se može pokazati da ljudi imaju mnogo valencija - čak dvadeset ih trideset, što nije ništa neuobičajeno za "normalnu" osobu. U svojim nepromišljenim molbama i bolesnoj sentimentalnosti, ta majka mijenjala je valencije poput plešućeg derviša7. Bila je sposobna biti zlobno okrutna, mučeći svoje dijete "hirovitim i neobičnim kaznama" poput desetara u vojsci. S druge strane, jedna od njezinih valencija - u kojoj divljački štiti dijete, uvjerava ga da ga voli i da ga neće ostaviti da gladuje - uključuje se, na nesreću djeteta, samo kad je ono bolesno. Zbog svog reaktivnog obrasca i svoje nesposobnosti, ta je majka svojemu djetetu do njegove desete godine formirala gotovo tisuću engrama. Taj konkretan uzorak prilično je standardan.

Aberativni aspekt tog engrama bilo je "uvjerenje" da će osoba izgladnjeti, umrijeti, ih općenito patiti ako njezina majka nije prisutna ili ako osoba s njom nema dobre odnose. Zbog trenutka u kojemu je engram nastao, također je značio da će osoba imati jaku glavobolju ako želi živjeti. Čitav niz takvih engrama prouzrokovao je vrlo složenu strukturu psihosomatskih bolesti uključujući sinusitis8, kronični osip, alergije i mnoge druge stvarne tjelesne bolesti, unatoč činjenici da je pacijent uvijek, koliko god je to bilo moguće, pokušavao biti pošten glede svoga tjelesnoga stanja - te nije bio nikakav hipohondar.

U terapiji je trebalo osloboditi cijeli lanac svađa iz tog područja, mnogo prenatalnih engrama i većinu engrama bolne emocije iz kasnijeg životnog razdoblja, kako bi se pokazao taj engram suosjećanja.

Kao primjedbu vezanu uz engrame suosjećanja reći ćemo da se oni ni u kojemu slučaju ne nalaze samo u djetinjstvu - oni postoje i u prenatalnom i postnatalnom razdoblju, a katkad i u kasnom životnom

7 derviš: član jednog od mnogih muslimanskih redova asketa koji žive u strogoj samodisciplini, čime pokazuju religioznu predanost i pokoru; neki od tih redova s namjerom izazivanja skupne ekstaze izvode ples u obliku vrtoglavog okretanja te pjevanje vjerskih formula. 8 sinusitis: upala sinusa, s glavoboljom i curenjem upalnog sekreta kroz nos.

299

L, RON HUBBARD

razdoblju. Svaka osoba koja brani dijete od daljnjih pokušaja abortusa postaje dio lanca engrama suosjećanja i takve osobe su saveznici čijeg se gubitka treba stravično bojati. Kasni engrami suosjećanja otkriveni su u dobi od pedeset godina. Jedan, otkriven u tridesetim godinama, sastojao se od medicinske sestre - nimfomanke koja je, dok je pacijent još bio pod djelovanjem etera i trpio bol, izgovarala opscene riječi, igrala se njegovim genitalijama, uspjela sadržajem svojih primjedbi smjestiti engram suosjećanja, koji je prouzrokovao vrlo ozbiljno psihičko stanje u pacijenta. (Nipošto nije istina da postoji mnogo slučajeva seksualne igre kad je pacijent pod anestezijom ih drogiran. Ah stoga što je to standardna psihotička reakcija iluzije, nema razloga tvrdnji da se takvi incidenti povremeno ne mogu dogoditi.)

Engram suosjećanja mora samo zvučati kao engram suosjećanja da bi to i postao, jer reaktivni um ne daje procjenu pravoga značenja sadržaja.

Engram bolne emocije

Izložit ćemo tri primjera da pokažemo svaku od tri vrste ovoga engrama. Takvi engrami mogu se dogoditi u bilo kojemu razdoblju, uključujući prenatalno, no najlakše ih je otkriti u nedavnim razdobljima, kada će oni voditi unatrag do ranih događanja tjelesne boli, engrama suosjećanja i tome shčno. Prvi primjer je slučaj gubitka zbog smrti saveznika. Djevojci od osamnaest godina roditelji su priopćili da je umrla njezina teta, tako je zadobila engram bolne emocije. Teta joj je bila najvažniji saveznik. Pri tretmanu, u dobi od trideset i jedne godine, pacijentica se prisjetila tetine smrti. No, svoju je žalost pripisala koječemu drugom, kao što je restimulacija nečega što je ona zvala "instinkt smrti" (a što je zapravo bilo engramično brbljanje majke o tome kako želi umrijeti pa da se sve to završi). Teta je zapravo odigrala krupnu ulogu u odgovaranju majke koja se željela "riješiti" djeteta, te je od nje uspjela ishoditi obećanje da to neće učiniti. Teta je, također, nakon rođenja, njegovala dijete kad bi bilo bolesno. Bila je zapravo jedino utočište djevojci kad bi se njezina svadljiva majka i vjerski zadrt otac obrušili na nju, jer je nisu željeli i bilo je više pokušaja prekida trudnoće.

Informaciju o smrti otac je djevojci priopćio dubokim i snažnim

300

NEKE VRSTE ENGRAMA

glasom, s prikladnim izrazom lica: "Agata, hoću da budeš puna poštovanja na sprovodu." ("Kakvom sprovodu?") "Tvoja teta je otišla na drugi svijet." ('Umrla je?') "Da, smrt mora stići svakoga od nas i svi moramo biti spremni jednoga dana prihvatiti sudbinu koja nas čeka na kraju puta. Jer, život je dug put, a Bog i gorući pakao čekaju na njegovu kraju, i jednoga dana svi moramo umrijeti. Potrudi se biti puna poštovanja na sprovodu." Na spomen riječi "sprovod' djevojka je počela bhjediti, a kad je čula riječ "smrt" bila je u potpunosti "nesvjesna" i ostala je "nesvjesna" još čitava dva dana, iako se kretala.

Taj slučaj napredovao je vrlo sporo sve dok nije otkriven i pokrenut navedeni engram Ispražnjen je golemi naboj žalosti, kakav se nikada prije nije javio. Žalost je reducirana na dosadu nakon osam prepričavanja, pri čemu je automatski kontaktiran i oslobođen prvi trenutak tetina interveniranja na pokušaje pobačaja. Nakon toga, slučaj je napredovao u prenatalnom području, uklonjena je zabrana s "riješiti se", te pošto su - u skladu s teorijom - slobodne jedinice postale raspoložive, uklonjen je naboj s prenatalnoga područja. Postojalo je još pet drugih saveznika. Imajući tako opake roditelje, djevojka se priklanjala svakome tko bi pokazao zanimanje za nju ili joj pružio utočište. Kad je na vidjelo izišla ranija tjelesna bol, pojavilo se još saveznika te je ispražnjeno još više naboja iz engrama bolne emocije, što je pak omogućilo pojavljivanje novih tjelesno bolnih engrama.

Sljedeći primjer jest engram pacijenta o kojemu su čitav život brinuli bogati roditelji. Njegovo prenatalno područje bilo je u vrlo ozbiljnom stanju te ga se dugo nije uspjelo razotkriti. Konačno je otkriveno da su mu njegove dadilje bile jedini izvor ljubavi i naklonosti. Njegova je majka uznemiravala kućanstvo kad god je za to bilo prilike. Kad bi primijetila da je dijete zavoljelo dadilju, istoga trena bi je otpustila, iako je jasno izražavala svoje mišljenje da je dijete "zločesto". Engram se sastoji u sljedećem: dječak vidi svoju dadilju gdje izlazi iz kuće s kovčegom u ruci, prestaje se igrati i potrči prema njoj da je "uplaši". Dadilja - Irkinja - prilično je ljuta zbog toga što joj se dogodio, no ipak smireno klekne pored djeteta i kaže: "Odlazim, maleni. Ne mogu više ostati ovdje. Više ti ne mogu biti

301

L. RON HUBBARD

dadilja. Ali, ne brini, doći će druga. Ne plači! Nije dobro da mali dečki plaču. Zbogom, maleni. Volim te.". I djevojka otiđe iz vidokruga.

Dječak se zgranuo istoga trenutka kad je čuo da ona odlazi. Zabrana plakanja potjecala je od saveznika. Sto god saveznik kaže mora biti dobro i tome se mora vjerovati, jer saveznik znači opstanak, a osoba mora opstati - zato se saveznicima mora vjerovati. Stoga dječak godinama iza toga nije plakao, osim u rijetkim slučajevima iznimne tuge. S osam takvih odlazaka bezuspješno se pokušavalo uspostaviti kontakt, ali s ovim navedenim popustili su svi ostali i jedan za drugim praznili naboj.

Svaki odlazak saveznika, ili odlazak od saveznika, sadrži emocionalni naboj koji je, ako se ne pokazuje, potisnut nečim drugim.

Treći primjer engrama bolne emocije ujedno je i treća vrsta tog engrama - gubitak saveznika zbog obrata. Jedna žena veoma je voljela svoga supruga. Njih dvoje su se izvrsno slagali sve dok se nisu pojavili njegovi roditelji, te počeli klevetati suprugu. On je zbog toga bio bijesan i posvađao se s njima. Njegova žena bila mu je pseudo-saveznik. Na žalost, taj je saveznik rekao djetetu da roditeljima mora vjerovati. (Takva situacija sa saveznicima prilično je česta. Bilo bi manje nevolja da saveznici djetetu priopćuju ispravne podatke u trenucima njegove emocionalne uznemirenosti ili bolesti. Mnogo bolje je reći: "Dobro, ti ćeš jednoga dana odrasti, pa ćeš se moći sam brinuti za sebe.", nego istresti iz rukava hrpetinu emersonskih9 plitkih fraza.) To je dovelo do tragičnoga obrata. Restimuliran samim pogledom na suprugu (suprug je bio emocionalno uzrujan i već vrlo restimuliran roditeljima) reaktivni je um ubacio podatak da se mora vjerovati roditeljima. U skladu s aberativnim brbljanjem, to je njegovu suprugu učinilo osobom koja ne valja. Da bi pobjegao iz te nepredvidive situacije, suprug je otišao u valenciju svojega oca, a ta je valencija tukla žene. Dramatizirajući jedan od očevih engrama, počeo je udarati suprugu: "Mrzim te! Ne valjaš! Morao sam ih prije poslušati! Ne valjaš!".

9 emersonske: u stilu pisanja Ealpha Walda Emersona (1803 - 1882.), američkog esejista i pjesnika, te predavača poznatog po izrekama poput: "Svako zlo za neko dobro", "Upregnite zvijezde u svoja kola".

302

NEKE VRSTE ENGRAMA

Supruga se podvrgla terapiji. Taj je naboj potisnut, ne zbog stida od muževa čina, nego zbog mehaničkog razloga - jer je prvo trebalo ublažiti rano razdoblje da bi se taj naboj mogao isprazniti (pametan arhivar). Njezin se slučaj usporio do te mjere da je scena izgledala potpuno čista iako su se somatike (koje je ona pripisivala prirodnim uzrocima) i aberacije (koje je nazivala razumnim djelima) još uvijek manifestirale. Događaj je naglo iskrsnuo kad je auditor, koristeći tehniku ponavljanja, nasumce odabrao "Mrzim te!", jer je znao da to žena povremeno upućuje svome suprugu. Tri ponavljanja ispraznila su naboj iz te bolne emocije unatoč njezinoj žestini (zbog te emocije žena se gotovo ugušila plačući). Odmah nakon toga pojavilo se dvanaest prenatala - svađa između oca i majke, u kojima se majka udarala u trbuh i proklinjala dijete (otac je bio saveznik - na temelju njega je suprug postao pseudosaveznik.) - svi su ti prenatali izbrisani i supruga je napredovala do Cleara.

Gubitak psa, lutke, novca, položaja ih čak samo prijetnja gubitkom -sve to može dovesti do engrama bolne emocije sve dotle dok je gubitak. To može biti gubitak zbog smrti, zbog odlaska ih obrata situacije. Čini se da bilo što povezano s pacijentovim životom, ih pak ono što je on sam povezao s vlastitim opstankom, ako je izgubljeno, može blokirati životne jedinice. Stanje takve bolne emocije veže se za rane tjelesno bolne engrame. Engram tjelesne boli još uvijek je glavni krivac, no ima sukrivca u engramu bolne emocije.

303

DEVETO POGLAVLJE

MEHANIZMI I ASPEKTI TERAPIJE - PRVI DIO

P Pristup slučaju

ristup svakom pojedinačnom slučaju novi je problem. Ne postoje dva potpuno ista ljudska bića, kao što ne postoje dva slučaja koja će pratiti isti model. No, to za dijanetiku nije problem jer su mehanizmi uvijek isti.

Postoje tri vrste slučajeva: slučaj sa soničnim sjećanjem, slučaj s ne-soničnim sjećanjem i slučaj s imaginarnim sjećanjem (koji auditori nazivaju i "montirano" sjećanje).

Otvaranje slučaja sa soničnim sjećanjem vrlo je jednostavno. U svim slučajevima osnovna procedura je ista. Pacijenta dovedite u reverie (i nemojte se previše brinuti ako on ne ode preduboko u reverie jer reverie služi samo tome da pozornost osobe usredotoči na nju samu i na auditora - to je najmanje što možete postići). Uvedite poništavač. Osobu vratite u djetinjstvo i pokupite ugodan doživljaj. Nakon toga pronađite manji bolni događaj kao što je pljuska. Kroz taj događaj prođite nekoliko puta samo da bi osoba shvatila kako to funkcionira. Ako osoba na to ne reagira dobro, vratite je u dan prije i recite joj da ponovno proživi vožnju do posla, pitajte je o zvukovima i prizorima. Nakon toga, opet je vratite u djetinjstvo.

Manji događaj, kao što je pljuska, potrebno je otkriti da bismo saznali ima li pacijent blokadu boli. Blokada boli u dijanetici se ne smatra osobitom teškoćom. Možete se vratiti u razdoblje prije zapovijedi koja je uvela anesteziju, no, korisno je znati o blokadi boli, jer nju treba tražiti rano u slučaju. Nakon toga pogledajte ima li osoba emocionalnu blokadu. To također nije posebno nezgodno, ah je podatak koji ćete u konačnici trebati.

305

L. RON HUBBARD

Zatim napravite test da biste saznali je li pacijent u svom tijelu ili izvan njega (kao da gleda samoga sebe). Ako je eksterioriziran, tada radite sa slučajem koji ima popriličnu količinu "zarobljene" emocije koja mora biti ispražnjena od naboja.

Nakon toga pokušajte dobiti basic-basic. Možda sami sebe iznenadite i otkrijete ga odmah, a možda ćete morati raditi na oslobađanju slučaja pedeset sati. Uzmite sve što vam arhivar iz prenatalnog područja daje i to što dobijete, reducirajte.

Bilo da je basic-basic otkriven ili ne, locirajte onoliko prenatalnih engrama koliko ih se pokazuje, bez mnogo inzistiranja, i reducirajte svakog od njih.

Ako ne pronađete prenatalne engrame, dovedite pacijenta u sadašnje vrijeme, no podsjetite ga da i dalje drži oči zatvorenima. Zatim postavite nekoliko pitanja o njegovoj obitelji, djedu i baki, supruzi, ih, ako je preclear žena, pitanja o njezinu suprugu. Pitajte ga o bilo kojim prijašnjim supruzima ili suprugama. Postavljajte pitanja o djeci i posebno, pitajte o smrtnim slučajevima. Tražite engram bolne emocije, trenutak gubitka koji će se isprazniti od naboja.

Kada pronađete jedan od tih engrama bolne emocije, makar bila riječ o smrti najdražega psa, pratite precleara do tog trenutka, i prođite kroz događaj od trenutka u kojemu je čuo tu vijest. Uzmite samo prvih nekoliko minuta tog događaja. Nakon toga startajte ga ponovno. Reducirajte taj trenutak kao da je engram. Ono što želite je pražnjenje emocionalnoga naboja. Prođite kroz taj događaj nekoliko puta. Ako ne dođe do pražnjenja naboja, pronađite neki drugi trenutak gubitka, neki neuspjeh ih bilo što će dovesti do pražnjenja emocionalnoga naboja. To sve radite u tišini, kao da radite sa suosjećanjem Ako tako ne uspijete, pokušajte s tehnikom ponavljanja, niti u jednom trenutku nikakvom informacijom ne odajući ništa osim smirene zainteresiranosti za boljitak precleara (čak i ako vas njegova zbunjenost brine). Pokušajte frazama kao što je "jadni mah...", koristeći preclearovo ime iz djetinjstva.

Kada preclear ponovi to nekoliko puta (a auditor je istodobno

306


govorio da će se somatska traka1 vratiti na bilo koji događaj koji sadrži taj izraz da bi pomogla "usisavanje"), može se naći unutar emocionalno visoko nabijenog događaja čiji će se naboj isprazniti. Ako i dalje ne dolazi do pražnjenja naboja, zadržite pribranost (sav taj rad višestruko će se isplatiti u sljedećoj ih jednoj od sljedećih terapija), nastavite tražiti i promatrati. Negdje u blizini postoji emocionalni naboj koji će se isprazniti. Pokušajte drugim kombinacijama riječi poput onih koje biste rekli bolesnom ili zabrinutom djetetu i potaknite precleara da ih ponovi.

Ako još uvijek nemate nikakva uspjeha, napravite sljedeći test (a da preclearu ne kažete da je to test) da biste utvrdili napušta h zaista preclear sadašnje vrijeme. Nemojte mu dopustiti da se "pokušava sjetiti" - vi želite da se on vrati, a to je drukčiji proces, također prirođen umu. Ako je preclear zaglavljen u sadašnjemu vremenu, počnite ponovno s tehnikom ponavljanja, sugerirajući bouncere: "Marš van i da se nikada više nisi vratio!", "Ne možeš se više nikada vratiti!" i slično, kojima bi se moglo otkriti je li on i dalje u sadašnjemu vremenu. Ako se ne vraća niti nakon nekoliko takvih izraza, počnite s holderima: "Zaglavljen sam!", "Ne miči se!" i tako dalje.

Ostanite mirni, nikada ne izgledajte zabrinuto. Ako pri prvom auditiranju tehnikom ponavljanja ne dobijete ni pražnjenje naboja niti engram, te ako ne postignete nikakav pomak na vremenskoj stazi, pročitajte ovaj priručnik još jednom i pokušajte ponovno najviše tri dana nakon prve terapije. Tada bi, naime, neki podaci od onih koje ste zatražili mogli biti dostupni.

No, obično ćete doseći bilo prenatalni engram bilo pražnjenje naboja. Ako dobijete pražnjenje naboja, od somatske trake zatražite da se vrati natrag do prenatalnog engrama na kojemu se nalazila, reducirajte sve što možete pronaći. Ako se pojavi rođenje i ako se čini da preclear ima potpuno sjećanje na njega, pokušajte ga reducirati. Ah, pri tome imajte na umu da vjerojatno neće daleko otići te da morate proći kroz njega nekoliko puta da bi mu što više smanjili

1 somatska traka: tako nazvana, budući da djeluje kao da je tjelesni pokazivački mehanizam vezan uz vrijeme. Auditor upravlja somatskom trakom. Nju se može poslati na početak engrama i ona će tamo otići.

307

L. RON HUBBARD

intenzitet. Preclear će ponekad otići u reverie dublje nego što biste to vi željeli.

No, nemojte ga pokušavati probuditi na višoj razini. Radite s njim tamo gdje jest. Učini li vam se da se preclear pomalo približava hipnotičkom transu, morate izuzetno paziti što govorite. Nikada mu, primjerice, nemojte reći da se vrati natrag i ostane tamo sve dok nešto ne pronađe. To je holder. Ni na kome nemojte koristiti izraze koji mogu biti holderi, bounceri, grouperi, ili drugi. "Hoćete li se, molim Vas, vratiti u prenatalno područje?'; "Pogledajmo može li somatska traka pronaći rani trenutak boli i neugode."; "Molim Vas, pokupite somatik na početku i prođite kroz engram."; "Recite mi što čujete."; "Nastavite." (kada želite da preclear produži od točke u engramu na kojoj se trenutno nalazi pa do kraja engrama); "Molim Vas, ispričajte mi to ponovno."

Nema ničega zbog čega biste trebali biti nervozni. Ako vi postanete nervozni i preclear će postati nervozan.

Ponekad ćete naići na blokadu boli. Ona ima tendenciju uvođenja boli u mišiće, pa će oni poskakivati i podrhtavati. Pacijent to može osjetiti, a da i dalje ne osjeća išta drugo. Preclear će zaista rijetko imati toliko temeljitu blokadu boli da će poskakivati, potpuno nesvjestan da to radi, i s kauča gotovo pasti na pod. Ako naiđete na to, nemojte se uzbuniti. Bol je na određeni način zatvorena. Na vremenskoj stazi otiđite dovoljno rano i locirajte somatik koji on može osjetiti, ili otiđite kasnije i pronađite emocionalni naboj.

Ne dajte se zavesti ako vam preclear kaže da je sve emocije "sredio" u psihoanalizi ili nečemu sličnome. On je možda "zarobio" smrt svoje supruge, drage ili djeteta, no cijeli je engram još uvijek tamo, pretrpan uhvaćenim jedinicama pažnje i spreman za pokretanje upravo kao engram.

Ako naiđete na veliki emocionalni naboj, preclearu jednostavno^ dopustite da plače. Zadržite ga u prelaženju kroz engram. Govorite' mu blagim suosjećajnim glasom Neka vam preclear ispriča što se događa sve dok u bilo kojemu dijelu tog engrama naboj ne nestane. Nakon toga provedite ga kroz prenatalno područje ili rano djetinjstvo da biste dobili engram tjelesne boli koji je morao biti ispod tog

308


emocionalnog naboja i držati ga u mjestu. Ne trebate paničiti zbog prekomjernog pražnjenja emocionalnoga

naboja. Ako naglo vratite precleara iz tog pražnjenja u sadašnje vrijeme on će se osjećati nesretnim. Nekoliko prelaženja kroz engram bolne emocije ispraznit će tugu, za koju je društvo vjerovalo da joj se ne može suprotstaviti ili je se osloboditi, nego samo potisnuti. Pronađite trenutak u kojemu je preclear prvi put čuo vijest ili vidio to što je uzrokovalo da se tako loše osjeća. Prođite kroz to dovoljno daleko od njegova početka kako biste se uvjerili da imate početni trenutak šoka - nekoliko minuta engramskoga vremena bit će dovoljno - i tada ga zamolite da ponovno prođe kroz to. Kada počnete moguće je da će pacijent gledati na sebe izvana. Možda se naboj tog trenutka neće isprazniti sve dok nekoliko puta ne prođete kroz to. Zapamtite, preclear se vratio u taj događaj, on kroz njega ne prolazi kao kroz pamćenje - od čega ionako ne bi bilo nikakva dobra.

Nikada mu ne dopustite replav.2 Replay je loša navika nekih precleara da ponavljaju posljednje čega se sjećaju da su rekli, umjesto da napreduju kroz engram, svježe pri svakom ponavljanju, i dopiru do onoga što je sadržano u samom engramu. Recite preclearu da u engramu ima možda još nešto, pitajte ga koje je boje krevet u sobi u koju je vraćen, bilo kojom tihom metodom zadržavajte njegovu pozornost na prizoru. Nikada mu nemojte dopustiti da vam daje replav, ni kod kojeg engrama i ni u koje vrijeme, jer bi stalno mogao davati replav, svaki put govoreći posljednje čega se sjeća, a to je bez ikakve terapeutske vrijednosti. Postoji razlika između toga i ponovnog proživljavanja engrama. Ponovno proživljavanje engrama potrebno je da bi se skupili dodatni podaci i riješilo naboja.

Oslobodite emociju, reducirajte događaje tjelesne boli što je ranije moguće u prenatalnom razdoblju. Ako iz prve ne možete ući u prenatalno područje, ono ima mnogo bouncera, pa će vas tehnika ponavljanja tamo odvesti.

Ako pacijent nastavlja govoriti rečenice poput "Ne mogu se sjetiti.", budite strpljivi - uvijek se držite kodeksa. Primijenite tehniku ponavljanja da bi počeo prolaziti kroz taj izraz. Ako dobije somatik a

2 replav: engl. doslovno znači ponoviti snimku nekog zapisa.

309

L, RON HUBBARD

ne otkrije ništa drugo, pošaljite ga u ranije razdoblje. Ako dobije slijedeći i još uvijek ne može ništa razotkriti - "Ne mogu se sjetiti." -pošaljite ga još ranije. Cijela njegova engramska banka mora da je zasuta njima - jadan momak. Jadan momak. Netko je zaista želio da on ne sazna što mu se dogodilo. Na kraju, vratit ćete se na engram koji će osloboditi izraz. Kada preko tog izraza prijeđe još nekoliko puta, smješkat će se ili hihotati ili će se jednostavno osjećati oslobođenim Sada možete, što je i najbolje, prolaziti kroz engram u kojemu ste našli najraniji izraz, ili se možete vratiti u smjeru sadašnjega vremena, otklanjajući izraz koji se poslije pojavljuje. Možete početi i s nečim drugim što blokira slučaj.

Cilj, i jedini cilj je standardnu banku potpuno dovesti u svjesni dohvat pojedinca, i to pomoću brisanja (a) ranih i svih sljedećih engrama tjelesne boli; (b) svih demonskih sklopova (koji su jednostavno sadržani u engramima i manje ih više automatski izlaze); i (c) svih engrama bolne emocije.

Radni proces je doći u što je moguće ranije razdoblje, po mogućnosti u prenatalno područje, i to što ranije, i pokušati pronaći i reducirati engram, zajedno sa svim somatikama (bol) i osjetima (riječima i drugim osjetilnim senzacijama). Ako ne uspijete u tome, idite kasnije, u bilo koje razdoblje od rođenja na ovamo dok ne pronađete trenutak gubitka ih prijetnje gubitkom iz kojega možete dobiti emocionalni naboj. Tada se vratite ranije, ranije i još ranije, i pronađite engram na kojemu počiva. Uvijek pokušavajte, dok god niste potpuno sigurni da ga imate, dobiti basic-basic, najraniji engram. Reducirajte onoliko ranih engrama koliko ih možete naći, koristeći arhivara i sustav ponavljanja, i kad vam se čini da vam ponestaje materijala, krenite u kasnije životno razdoblje i pokušajte naći drugi emocionalni naboj.

Engrami tjelesne boli prikrivaju kasnije emocionalne naboje. Emocionalni naboji prikrivaju engrame tjelesne boli. Amo - tamo, tamo - amo. Prolazite kroz to što je ranije moguće, kad vam se učini da ga ponestaje ili postaje pre-neemocionalan, pronađite neki kasniji materijal.

To je način na koji radite sa slučajem. Bez obzira na to o kojoj je vrsti slučaja riječ, bez obzira na stanje sjećanja, bio slučaj normalan,

310


psihotičan, neurotičan ih što već, to je način. Ovo su oruđa:

1. reverie, ih usredotočena pozornost ako ne možete postići reverie;

2.vraćanje; 3.tehnika ponavljanja; 4.poznavanje bouncera, holdera, groupera, misdirectora,

denvera; 5.poznavanje engrama bolne emocije; 6.reduciranje ili brisanje; 7.blic-odgovor3; 8.promjena valencije4.

Sve što trebate činiti je: 1. Držite pacijenta mobilnim, sposobnim da se kreće po stazi. 2. Reducirajte ih izbrišite sve što vam dođe u ruke. 3. Logički zaključite iz pacijentovih primjedbi, u sklopu ili van

terapije, koji su njegovi bounceri, holderi, grouperi, misdirectori, denveri.

4. Čvrsto imajte na umu da je basic-basic, najraniji trenutak bola i "nesvjesnosti", glavni cilj.

5. Imajte na umu da pacijent može imati "prosudbe" koje njegovu bolest ih aberirano stanje čine njemu "vrijednim" i blic-odgovorima na vaša pitanja otkrijte otkud te "prosudbe" dolaze.

6. Održavajte napredovanje slučaja, postižite, radite samo za napredak i dobitak, a ne za nagle rezultate, vinute nebu pod oblake. Brinite se samo kada slučaj ne napreduje. Tada potražite engram koji sve koči. Njegov će sadržaj biti blizak načinu na koji pacijent izražava kako se osjeća u vezi s njim, i sadržavat će iste ih slične riječi.

7. Svaki put kada radite vratite pacijenta u sadašnje vrijeme i dajte mu poništavač. Testirajte ga blic-pitanjem o njegovoj dobi, a kad dobijete njegov prvi odgovor vezan uz njegovu dob, nađite holder u toj dobi, ako nije u sadašnjemu vremenu.

8. Obuzdajte svoju narav ma što pacijent rekao.

3 blic-odgovor: prvo što pacijentu padne na pamet, kad mu se postavi pitanje. 4 promjena valencije: postizanje da se preclear pomiče od jedne do druge valencije.

311

L. RON HUBBARD

9. Nikad mu ne pokušavajte reći šta njegovi podaci znače: on i samo on zna šta oni znače.

10. Sačuvajte živce i provodite dijanetiku: Kao što je Farragut5

rekao: "K vragu i torpeda! Ravno naprijed.". 11. Što god bili preclearu, žena ili sin, kad auditirate - Vi ste

auditor. On ne može prosuđivati o svojim engramima kako bi ih našao - kad bi mogao, to ne bi bili engrami. Vi ih možete prosuditi. Radite onako kako mislite da bi i dobar auditor činio, nikad kako pacijent kaže, osim ako se pacijentovo mišljenje slučajno poklapa s onim što bi dobar auditor učinio. Budite auditor, a ne uređaj za snimanje. Vi i arhivar u njegovu umu vodite slučaj: ono što njegovi engrami i analitički um vjeruju, ne bi smjelo imati nikakva utjecaja na bilo koju od vaših prosudbi. Vi i njegov arhivar znate. On, kao "ja", ne zna.

12. Neka vas ništa ne iznenadi, auditirajte. Nipošto ne smijete raditi sljedeće:

1. Razvodniti dijanetiku nekom praksom ili vjerovanjem iz prošlih vremena. Tako ćete jedino usporiti ili skrenuti slučaj na sporedni kolosijek. Analiziranje podataka dobivenih na bilo kojoj drugoj osnovi, osim one da se dobije više engrama, vodi prema zastoju i zbunjivanju precleara. Koristiti taj materijal za drugu svrhu, osim dobijanja engrama, ako je osoba obučena u nekom području koje se razlikuje od dijanetike, predstavlja iskušenje. Podleći mu i prije nego što osoba zna kako dijanetika funkcionira, vrlo je nepoštena provjera dijanetike, ne spominjući koliko to može zapetljati slučaj. Iskušenje je veliko zato jer s dijanetikom dobijate obilje podataka.

2. Nemojte mučiti pacijenta. Ako slučaj ne napreduje, tada je pogreška u auditoru. Nemojte se predati starom običaju tako da se razljutite na pacijenta samo zato što mu nije bolje. Vi možete biti sigurni da je engram koji ste reducirali iz njegove reaktivne engramske banke, razlog zbog kojega se on ne pere. Ali, ako se još uvijek odbija oprati, budite sigurni da za to postoji raniji razlog.

3. Nemojte si umišljati da imate "drukčiji" slučaj, samo zato što se on brzo ne rješava. SvaM je slučaj "drukčiji".

4. Ako vam popuste živci ne trčite po pomoć nekome tko ne

5 Farragut: David Glasgovv Farragut (1801-1870.), američki admiral.

312


poznaje dijanetika Upravo je to razlog zašto slučaj nije napredovao ili je postao zamršen - vama su popustili živci. Samo dijanetika može riješiti problem u dijanetici.

5. Ne slušajte pacijentove žalbe kao žalbe; koristite ih kao podatke da dobijete engrame.

6. Nemojte pretpostavljati da samo zbog toga što kod slučaja ne možete dosegnuti prenatalne engrame, oni nisu tamo. Kod svakog ih slučaja postoji veoma mnogo. Zapamtite da engram nije memorija, da bi došao u sjećanje mora ga se razotkriti. Danas ne postoji ljudsko biće koje hoda po ovoj planeti, a koje prenatalnih engrama nema u izobilju.

7. Nemojte dopustiti pacijentu da svoju majku ih svoja sjećanja na ono što mu je rečeno koristi kao zaobilaznicu za prenatalne engrame. Svaki puta kada uvidite da pacijent priča uprošbm umjesto u sadašnjem vremenu, on nije vraćen u događaj. Engram će nestati jedino ako je pacijent vraćen.

8. Samo zato jer se pacijent danas ne osjeća loše zbog jučerašnje tuge, nemojte pretpostavljati da naboj trenutka kad ga je shrvao očaj nije lociran negdje ranije na vremenskoj stazi. Vrijeme prikriva, ali ne liječi.

9. Nemojte misliti u terminima "kompleksa krivnje" ili "srama", osim ako o tome razmišljate kao o engramskom sadržaju, jer ćete na to i naići. Pacijentu nikada ne sugerirajte da je u engramu za nešto bio kriv.

10. Svako je pacijentovo odstupanje od optimalnoga ponašanja, postupanja ili racionalnosti engramsko; nemojte "popuštati ljudskoj prirodi" ništa više nego što biste, primjerice kao matematičar, popuštali kalkulatoru koji izbacuje pogrešne rezultate. Seksualni strahovi, represije, obrane, nisu "prirodni", kao što se u prošlosti smatralo.

11. Ne brinite zbog pacijentovih aberacija. Radite da biste ih kontaktirah, reducirali i izbrisali engrame. Kod svakog ćete pacijenta naći dovoljno aberacija za napisati knjigu.

12. Ne brinite ako vaš pacijent za jednu večer ili mjesec dana ne postane Clear. Samo nastavite raditi. Toliko ćete ga brzo dovesti iznad normale da nećete niti primijetiti kad ste je prošli. Iznad toga,

313

L. RON HUBBARD

Vi stremite prema vrlo visokome cilju.

"Zaglavljen u sadašnjem vremenu" Slučajevi, kad se tek počne raditi s njima, na vremenskoj stazi

nalaze se na različitim mjestima i u različitim situacijama. Ponekad su potpuno izvan vremenske staze, a ponekad je vremenska staza smotana u klupko. Tu i tamo nađe se vremenska staza koja je u dobrom stanju i engrami su dostupni, ali to je vrlo rijetko.

Ne postoji niti jedan slučaj za koji se može reći da je teži od drugoga, osim ako je riječ o sjećanju, "montažama" i blokadama.

Slučaj za koji se čini da je "zaglavljen u sadašnjem vremenu" i na kojemu nikakav ponavljajući izraz ne funkcionira, često je auditoru prilično zagonetan. Preclear se ne može vratiti do engrama, u kojima su obično bol i emocionalne blokade pa se bolna emocija ne može brzo isprazniti. Ponekad će se uključiti somatici, ali neće se dobiti nikakav sadržaj, ponekad nema somatike nego samo sadržaj. Situacije su prilično različite.

Auditor u tim slučajevima može učiniti nekoliko stvari. Ponajprije, može koristiti svoju domišljatost. Slijedeće je poučiti pacijenta vraćanju. To poučavanje vrlo je jednostavno. Auditor vraća pacijenta nekoliko sati unatrag i pacijent mu kaže što vidi. Sonik i vizio mogu biti blokirani, ali pacijent može otprilike imati neku predodžbu o tome što se događa. Tada ga auditor vraća unatrag nekoliko dana, zatim nekoliko mjeseci i na kraju nekoliko godina, navodeći ga svaki put da najbolje što može opiše svoju "okolinu". Pacijent sada ima predodžbu o vraćanju. Barem može putovati po dijelovima svojega života koji nisu blokirani engramima.

Kad je pacijent vraćen u neki raniji trenutak svojega života, počnite primjenjivati tehniku ponavljanja, ciljajući prema očiglednim stvarima poput blokiranih osjećaja (prelazeći preko riječi "osjetite") ili mehanizma zaboravljanja (poput "zaboravi"). Tada se engram može kontaktirati i reducirati.

Ako tehnika ponavljanja ni nakon toga ne funkcionira i ne donosi podatke, napravite dijagnozu prema njegovu ponašanju u terapiji i prema njegovim izjavama o tome što ga muči i sprečava mu sjećanje

314


te ponovno upotrijebite te pretpostavke za ponavljanje. Na primjer, može se dogoditi da nema sjećanja o nekom od članova obitelji. Recite mu da ponavlja poznato ime ili svoj nadimak iz djetinjstva, sve dok se događaj ne kontaktira.

Ako ni to ne djeluje, pronađite neke blage lockove, događaje koji sadrže minimalnu bol, i pokrenite ih. U tom smislu dobro će poslužiti situacije poput pada s tricikla, kad je udaljen od stola, istučen po stražnjici ili kad su ga izgrdili, kad je zadržan poslije škole i tako dalje. Nakon što je reducirano nekoliko lockova, pokušajte ponovno naći engram.

Pokretanje lockova neće rezultirati znatnijim oporavkom. U svakom slučaju ima tisuće i tisuće lockova, od kojih će većina, kad su locirani ozbiljniji engrami, nestati bez auditorove pomoći. Ali, lockovi mogu biti korišteni da bi poučili pacijenta o vraćanju i o terapiji općenito, te čak mogu dovesti do poboljšanja njegova stanja, pokazujući mu da se može suočiti sa svojom prošlošću.

Prvo što se radi na početku bilo kojega slučaja je: (1) pokušaj lociranja i brisanja basic-basica i (2) ispražnjenje bolne emocije. Što se u ranijem razdoblju emocija može osloboditi tim bolje, a emocija uvijek postoji u slučaju, isto kao što uvijek ima mnogo prenatalnih događaja.

Ali, kad je slučaj zaglavljen u sadašnjemu vremenu, na samom početku terapije ili tijekom nje, visoko je nabijen blokiranom emocijom i pokorava se restimuliranom engramu do te mjere da mora ići cijelim putem do "sada" i ostati tamo. Tekst tog engrama najčešće će izraziti sam pacijent žaleći se na svoje probleme. To je ključ za korištenje tehnike ponavljanja. Ako to ne uspije, uputite pacijenta natrag na nešto s čim može stupiti u kontakt i, kad je upućivanje gotovo, kao u gornjem primjeru, počnite ponovno primjenjivati tehniku ponavljanja.

Postoji geslo koje se odnosi na cijelu terapiju: "Ako nastavite tražiti, dobit ćete". Svaki će se engram predati budete li pacijenta stalno vraćali u to područje, ponavljajući to iz terapije u terapija Engramska banka može biti tvrdoglava, ali uporno ispitivanje prije ih kasnije iznijet će svaki podatak sadržan u njoj. Samo nastavite tražiti, držite

315

L. RON HUBBARD

se terapijskog postupka. Ustrajanjem na tehnici ponavljanja čak i slučaj "zaglavljen u sadašnjemu vremenu" postupno će se početi vraćati.

Postoje neki postupci koji su pogrešni, a koje bi auditor mogao učiniti. Moguće je da pokuša raditi na slučaju s podacima dobivenim od roditelja ili rođaka, što je obično bez rezultata, s obzirom na činjenicu da podcijenjuje predearovu vjeru u vlastite podatke (pokazat će se da svi podaci odgovaraju podacima rođaka, pa se ne zamarajte provjerom dok ne završite slučaj.) Možda će pokušati raditi na slučaju u prisustvu drugih ljudi ili će možda kršiti Kodeks auditora. Popis postupaka koji usporavaju ili zadržavaju napredak naći ćete drugdje u ovoj knjizi.

Basic-basic Osnovni cilj auditora je basic-basic, a zatim uvijek najraniji

trenutak bola ili neugode koji može doseći. Možda će morati ići u kasnija razdoblja po emocionalne naboje, a oni sami po sebi mogu biti tjelesno bolni. Emocija može spriječiti pristup pacijentu do basic-basica. To prvo isključenje analizatora uvijek je bitno jer kad se postigne, bit će lakše reducirati engrame koji slijede.

Basic-basic je bitna meta iz dva razloga: (1) sadrži blokadu analizatora koja se restimulira svaki put kad se primi novi engram. Zajednički nazivnik svih engrama je blokada analizatora. Kad doprete do te prve blokade i razriješite je u slučaju dolazi do golemog poboljšanja, jer sve blokade nakon te nisu toliko duboke; (2) "brisanje" (očigledno, premještanje engrama iz kartoteke engramske banke u standardnu, ali kao sjećanje) basic-basica znatno proširuje stazu iza njega i razotkriva mnogo novih engrama.

Basic-basic ponekad se pronađe u razdoblju tjednima prije majčine prve izostale mjesečnice, što bi ga smjestilo mnogo ranije od bilo kojeg pregleda trudnoće ih pokušaja pobačaja. Ponekad se u basic-basicu kod nesoničnog slučaja otkriva sonik, ah daleko od toga da je uvijek tako.

Možda će značajni materijal trebati "izbrisati" prije nego što se pojavi basic-basic.

Basic-basic ponekad se "izbriše" bez da auditor ih predear uopće

316

MEHANIZMI I ASPEKTI TERAPIJE • PRVI DIO

znaju da je dosegnut. To se događa kad je basic-basic tek neki drugi engram u bazičnom područja U nekim se slučajevima, prije nego što se otkrije basic-basic, mora isprazniti naročito bolna emocija iz kasnijeg životnog razdoblja.

Međutim, basic-basic je uvijek cilj, i sve dok nije prilično siguran da ga je dosegnuo, auditor bi ga trebao jednom tijekom svake terapije pokušati otkriti. Zbog toga auditor u svakoj terapiji pokušava doprijeti do najranijeg trenutka bola ih nelagode do kojega može doći. Ako ne može stupiti u kontakt ni sa čim iz ranoga razdoblja, onda pokušava isprazniti kasniji emotivni engram. Kada je u potpunosti ispražnjen, "reduciran" ili "izbrisan" kao engram, tada auditor ide dolje prema najranijem materijalu koji će mu arhivar dati.

Sto god iskrsnulo, auditor, prije no što nastavi u smjeru novih materijala, pokušava osloboditi sav naboj iz toga, bez obzira je li taj naboj bol ih emocija. To se radi jednostavno vraćajući pacijenta mnogo puta natrag kroz događaj, sve dok više ne djeluje na njega, bilo bolno ili emotivno, ili dok ne izgleda daje nestao.

Reduciranje i brisanje Ta su dva termina vrlo kolokvijalna. Uložen je ozbiljan trud da ih se

izbaci iz upotrebe te da se umjesto njih koristi nešto zvučno i divno latinski, ah do dana današnjega u tome nije učinjen nikakav napredak. Auditori inzistiraju na upotrebi kolokvijalnih termina poput PP za pokušaj pobačaja, upropastitelji za engrame koji ozbiljno aberiraju, aberirana osoba za osobu koja još nije Release ili Clear, zombi za slučaj elektrošoka ih neurokirurški slučaj i tako dalje. Strahovalo se da u tim terminima postoji tendencija prema nepoštivanju "svetih i sakralnih" tomova iz prošlosti i uzvišenosti prošlih autoriteta koji su svemu davali imena, a učinili malo. Kako bilo da bilo, reduciranje i brisanje su toliko u svakodnevnoj upotrebi da ih je nepotrebno mijenjati.

Reducirati znači ukloniti sav naboj ih bol iz događaja. To znači navesti precleara da prepriča događaj od početka do kraja (dok je u njega vraćen u reverieu) uvijek iznova, skupljajući sve prisutne somatike i opažaje kao da se događaj odvija upravo u tom trenutku.

317

L. RON HlIBBARD

Reducirati u tehničkom smislu znači osloboditi od aberativnog materijala koliko god je to moguće da bi slučaj uznapredovao.

Izbrisati engram znači prolaziti kroz njega sve dok potpuno ne nestane. Postoji jasna razlika između reduciranja i "brisanja". Razlika više ovisi o onome što će engram učiniti nego o onome što auditor želi da on učini. Ako je riječ o engramu iz ranijeg razdoblja, ako nema ranijeg materijala koji ga drži, taj će se engram "izbrisati". Pacijent koji ga ponovno pokuša pronaći drugim ili šestim ponavljanjem, odjednom će shvatiti da nema pojma što je bilo u engramu. Maže pitati auditora, koji mu naravno neće ništa reći. (Auditor koji preclearu "šapće" usporava terapiju pretvarajući se u pacijentovu memoriju.) Pacijenta može zabavljati ako ne uspije proći kroz engram ili ga ne može naći, ili ga može zbuniti, jer tu je riječ o nečemu što je pri prvom kontaktu imalo bolnu somatiku i visoko aberativan sadržaj za koji se sada čini da više ne postoji. To je "brisanje". Tehnički, engram nije izbrisan. Ako je auditor voljan trošiti vrijeme, isključivo za svrhu istraživanja, naći će taj engram u standardnoj banci, sada označen kao "nekoć aberativan, prije bi se reklo zabavan; informacija koja može biti analitički korisna". Takva potraga nije bitna za terapiju. Ako je događaj imao somatiku, prošlo se kroz njega nekoliko puta i tada je, kad je njegov posljednji novi materijal nađen, nestao, on je u smislu engramske banke izbrisan. Više neće biti "neraskidivo vezan" u motorni sklop, neće biti dramatiziran, neće blokirati dinamiku i više nije engram nego sjećanje.

"Reduciranje" ima neke zanimljive aspekte. Razmotrimo događaj iz djetinjstva (primjerice, u četvrtoj godini) koji ima veze s opeklinama. S njim je ostvaren kontakt u trenutku kad je mnogo podataka ostalo u bazičnom području. Ispod sebe ima mnogo stvari koje ga drže na mjestu. Usprkos tome, sadrži emocionalni naboj koji usporava terapiju. Arhivar iznosi događaj s opeklinom. To se neće izbrisati, nego će se reducirati. Riječ je o postupku koji će trajati dulje nego brisanje, a on može imati nekoliko aspekata.

Somatik je otkriven, a događaju je pristupljeno blizu njegova početka onoliko koliko mu se auditor mogao približiti, i tada je prepričan. Pretpostavimo da te opekline imaju apatiju kao svoj

318


emocionalni ton (ton 0,5). Preclear, mučeći se, apatično prolazi kroz njega sasvim eksterioriziran, promatrajući sebe kako je opečen Može se dogoditi i da emocionalni naboj iznenada nestane. Preclear se vraća na početak i prepričava (ponovno proživljava) cijelu situaciju još jednom. I uvijek iznova. Uskoro počinje izražavati ljutnju prema ljudima umiješanim u događaj zato što su bili tako nemarni ih' tako bezosjećajni. Došao je do ljutnje (ton 1,5). Makar bi tada pacijent rado zaključio da su njegovi roditelji zlobni ili kako misli da bi se trebao donijeti zakon vezan uz događaje kad su djeca opečena, auditor ga strpljivo navodi da ponovno prođe kroz događaj. Preclear se prestaje ljutiti i otkriva da mu je materijal dosadan, na tonskoj skali podigao se do dosade (ton 2,5). Moguće je da će auditoru prosvjedovati kako je to gubitak vremena, no auditor ga mora ponovno vraćati kroz događaj. Mogu se razotkriti neki novi podaci. Somatika može, ali i ne mora, biti još uvijek prisutna u tom razdoblju, ali emocionalni ton je još uvijek nizak. Auditor opet upućuje precleara kroz događaj i preclear će, možda, ne uvijek, postati sarkastičan ili duhovit. Događaj je ponovno prepričan Odjednom, preclearu to može postati zabavno (ne uvijek) i događaj se može napustiti kad je očigledno dosegnuo visoki ton Vjerojatno će popustiti za nekoliko dana, ali to nije vrlo važno jer će ionako biti potpuno izbrisan po povratku iz basic-basica. U svakom slučaju, više nikad neće biti aberativan kao što je bio prije reduciranja.

Reduciranje će nekada rezultirati prividnim nestajanjem engrama. Ali, bit će očigledno kada se to dogodi. Ponavljanjem, bez većeg podizanja na tonskoj skali, događaj jednostavno nestaje iz vida. To je reduciranje do recesije. Za nekoliko dana taj će događaj opet zadobiti snagu i biti jači nego ikad prije. Postoji materijal prije njega i emocionalni naboj poslije njega, koji ga čine nezgrapnim.

S engramom se tijekom terapije može dogoditi nekoliko stvari. Može se reducirati, drugim riječima, isprazniti emocionalno i somatički i tada više neće imati aberativnu moć. Može se reducirati do recesije, dakle, samo se izgubiti nakon nekoliko prepričavanja. Može se izbrisati, odnosno, nestati i prestati postojati, barem u smislu engramske banke.

319

L. RON HlIKHARI)

Uz malo iskustva auditor će znati što će se s engramima događati nakon što ih se otkrije. Brisanje se obično događa samo poslije dosezanja basic-basica ili kad se radi na bazičnom području. Reduciranje se odvija uz emocionalno pražnjenje. Kada je u engramskoj banci previše podataka koji potiskuju događaj nastupa reduciranje do recesije.

Čak i najbolji auditor će, s vremena na vrijeme, u rukama imati engram i odlučiti ga "iscijediti" čim ga kontaktira. To je nezahvalan posao. Možda ga je bolje "iscijediti" nego ga tek restimulirati i pustiti da još nekoliko dana iritira pacijenta. A možda i ne. Ali, u svakom slučaju, engram koji se reducira samo do recesije bolje da uopće nije kontaktiran.

Novi auditori uvijek ciljaju na rođenje kao očiglednu metu. Svatko ima engram rođenja. U većine pacijenata može mu se prilično lako pristupiti. Ali, to je bolan događaj i sve dok se na bazičnom području nije temeljito radilo, dok bolna emocija iz kasnijeg životnog razdoblja nije ispražnjena i sve dok arhivar nije spreman predati rođenje, događaj je bolje ostaviti na miru. Obično će se reducirati do recesije i poslije toga nastavljati iskakati otežavajući posao auditoru. Pacijent dobija neobjašnjive glavobolje, počinje šmrcati, poslije se osjeća nelagodno, osim ako je rođenju pristupljeno pri vraćanju (iz bazičnog područja.) Naravno, auditor gubi vrijeme pokušavajući ukloniti te glavobolje, šmrcanje, jer se rođenje, zajedno s cijelim prenatalnim životom, neće propisno reducirati ili izbrisati, nego samo povući. Cesto se događa da prerano stupanje u kontakt s rođenjem izazove u pacijenta glavobolju i prehladu. Te nelagode su sitne i nemaju veliku važnost, ali vrijeme koje je auditor potrošio radeći na događaju koji je samo reduciran do recesije, izgubljeno je vrijeme. Istina je da arhivar ponekad predaje rođenje. Učini li to, na rođenju postoji emocionalni naboj koji će se isprazniti i događaj će se pravilno reducirati. Auditor bi ga pod svaku cijenu trebao prihvatiti. Istina je da slučaj ponekad zaglibi i auditor svejedno pokreće rođenje samo da vidi može U ubrzati proces. Ah, vraćanje u rođenje da bi se dočepao engrama samo zato jer zna da je tamo, dovest će do nelagode i gubljenja vremena. Idite u prenatalno područje što dalje možete i vidite što će vam arhivar

320


predati. Pokušajte s tehnikom ponavljanja u osnovnom području Možda ćete dobiti događaje koji će se izbrisati. Ne bude li tamo ničega, pronađite engram bolne emocije u kasnijem životnom razdoblju, smrt prijatelja, gubitak saveznika, propali posao, ili nešto slično. Raznesite naboj iz toga i reducirajte ga kao engram, zatim idite natrag u prenatalno područje što je ranije moguće i vidite što se pojavilo. Ako arhivar misli da trebate rođenje, on će vam ga predati. Ah, ne tražite rođenje samo da biste imah engram na kojemu ćete raditi, zato jer to može rezultirati krajnje nelagodnim i uzaludnim nastojanjem. Rođenje će doći kad dođe, arhivar zna svoj posao.

Navaljivanje u bilo koje kasnije "nesvjesno" razdoblje kao što je kirurška anestezija, gdje je tjelesna bol prisutna u velikim količinama, može dovesti do takve nepotrebne restimulacije. Naravno, vi se možete mnogo bolje nositi s takvim stvarima u reverieu nego u hipnozi ih narkosintezi, gdje takva restimulacija može dovesti do ozbiljnih posljedica. U reverieu je učinak puno blaži.

Rukovanje somatskom trakom Na svakoj strani mozga postoje po dva čovječuljka, svaki za jedan

režanj, viseći naglavačke. Vanjski je "motorička traka",6 a unutarnji "senzorska traka".* Želite h znati više o strukturi tih parova, dijanetičko istraživanje imat će odgovor za nekoliko godina.

Ono što je sada o njima poznato je njihov opis. Inženjeru koji poznaje dijanetiku opis koji se sada može naći u knjižnicama nije posve razuman. Prema tom opisu, to su, vjerojatno, neke vrste razvodnih ploča koje se mogu očitati izbhza - odmah do sljepoočnice -ako imate vrlo osjetljiv galvanometar,7 i to galvanometar koji je osjetljiviji od bilo kojeg drugog na današnjem tržišta Ta očitavanja pokazuju određenu emanaciju polja. Kad ustanovimo točnu vrstu energetskog naboja koji se tu pojavljuje, vjerojatno ćemo ga moći i

6 motorička traka: umni kontrolni sustav kroz motoričke kontrole. Postoje po dvije pločice na svakoj strani lubanje, jedna povrh druge, koje kontroliraju suprotne strane tijela. Po jedna od pločica na svakoj strani je mjesto registriranja misli, a na drugoj je postavljena mišićna kontrola. " Senzorskom trakom mogla bi se smatrati "mentalna" strana razvodne kutije, a motoričkom tjelesna strana. - LRH ' galvanometar: instrument za detektiranje i mjerenje malih električnih naboja.

321

L. RON HUBBARD

preciznije izmjeriti. Kad budemo točno znali gdje se u tijelu odvija razmišljanje, znat ćemo više o tim trakama. Sve što je o tim strukturama dijanetičko istraživanje do danas ustanovilo je da ispod zbrke oznaka zapravo nije poznato ništa vrijedno spomena, osim činjenice da imaju neke veze s koordinacijom različitih dijelova tijela. M se međutim, u nedostatku nečega boljeg, tijekom terapije pozivamo na njih. Sad kad znamo nešto o funkciji, daljnje istraživanje sigurno će uroditi preciznim odgovorima o strukturi.

Auditor može uključiti i isključiti pacijentove somatike isto kao i inženjer prekidače. Preciznije rečeno, može upravljati njima kao što vozač po tračnicama upravlja tramvajem Tu je riječ o igri o kojoj smo govorili u razmatranju vremenske staze.

Kod pacijenta koji dobro napreduje, "somatskoj traci" može se zapovjediti da ide u bilo koji dio vremenske staze. Dan za danom, sat za satom, u normalnom životu, kako su engrami restimulirani, somatska traka proteže se gore i dolje po toj stazi. Auditor će tijekom terapije uvidjeti da se pacijentova somatska traka pokorava njegovim vlastitim zapovijedima te da se neke od njegovih somatika uključuju i isključuju. Ta je činjenica u najgorem slučaju blago nelagodna. Cijelo tijelo, stanice, i što god se pomicalo, mi zapravo ne poznajemo, ali znamo s tim izići na kraj, i možemo pretpostaviti da barem prolazi kroz razvodnu ploču "malih ljudi koji vise naglavačke".

"Somatska će traka sada ići do rođenja", kaže auditor. Pacijent u reverieu počinje osjećati pritisak trudova koji ga

potiskuju niz porođajni kanal. "Somatska će traka sada ići u vrijeme Vaše posljednje povrede",

kaže auditor. Preclear osjeća blago ponovno prisustvo boli zbog, možda,

povrijeđenoga koljena. Ako ima sonik i vizio sjećanje, vidjet će gdje je i odjednom shvatiti da je to bilo u uredu. Čut će službenike i kucanje na pisaćem stroju te zvukove automobila izvana.

"Somatska će traka sada ići u prenatalno područje," kaže auditor. I pacijent se nađe u tom području, najvjerojatnije plutajući, pritom

se ugodno osjećajući. "Somatska će traka sada ići u prvi trenutak boli ih nelagode koji

322


sada može biti dosegnut," kaže auditor. Pacijent na trenutak luta i iznenada osjeti bol u prsima. Počinje

kašljati i osjeća pritisak u cijelom tijelu. To majka kašlje (česti izvor kroničnoga kašlja). "Prođite kroz kašalj", kaže auditor. Pacijent se nađe na početku engrama i počinje prolaziti kroz njega. "Kašalj, kašalj, kašalj," kaže pacijent. Tada zijevne. "Boli me i ne mogu prestati", citira svoju majku. "Idite na početak i ponovno ga prođite." kaže auditor. "Kašalj, kašalj, kašalj." počinje pacijent, ali sada ne kašlje tako jako kao prije. Zijeva dublje. "Uahh. Boli, boli, ne mogu prestati.", citira preclear, izravno slušajući ima li sonik, a ako ga nema dobiva impresije onoga što je rečeno. Sada je pokupio riječi koje su u njemu bile potisnute "nesvjesnošću". "Nesvjesnost" počinje odlaziti zijevanjem "Prođite ponovno kroz to.", kaže auditor. "Ne mogu stati.", kaže preclear, citirajući sve što tada pronađe. Somatik je nestao. Ponovno zijeva. Engram je izbrisan.

"Somatska će traka sada ići do slijedećeg trenutka bola ih nelagode", kaže auditor.

Somatik se ne uključuje. Pacijent zapada u čudan san. Mrmlja nešto o snu. Somatika se odjednom pojačava. Pacijent počinje drhtati. "Sto se događa?', pita auditor. "Čujem kako curi voda.", kaže preclear. "Somatska traka ići će do početka događaja.", kaže auditor. "Prođite kroz to." "I dalje čujem vodu.", kaže preclear. (Mora da je zaglavljen, somatike se nisu pomakle. To je holder.) "Somatska traka ići će do bilo čega što to drži.", kaže auditor. "Na kratko ću je držati tamo da vidim možemo li što postići.", citira preclear. "Vratite se sada na početak događaja i krenite kroz njega.", kaže auditor. "Osjećam da me nešto trese.", kaže preclear. "Au, nešto me udarilo." 'Vratite se na početak i prođite ga.", kaže auditor. "Sigurna sam da sam trudna.", citira preclear. "Na kratko ću je držati tamo da vidim ima li od toga koristi." "Ima h nečega ranijeg?', kaže auditor. Preclearova traka odlazi do trenutka gdje on osjeća pritisak kad ona pokušava staviti nešto u rodnicu. On tada prolazi kroz engram koji se nakon toga izbriše.

To je rukovanje somatskom trakom Može biti poslana bilo gdje. Obično će prvo pokupiti somatiku, a poslije sadržaj. Primjenom tehnike ponavljanja, somatska traka je "usisana" do događaja i

323

L. RON HUBBARD

somatike se uključuju. Događaj se tada pokreće. Ako se ne podiže, pronađite raniji događaj: jednostavno recite somatskoj traci da ide na raniji događaj.

Ako se somatska traka ne pomiče, odnosno, ako se somatike (tjelesne senzacije) ne uključuju i isključuju, tada je pacijent zaglavljen negdje na stazi. Moguće je da je zaglavljen u sadašnjemu vremenu, što znači da ima bouncer koji ga po traci gura naviše. Koristite tehniku ponavljanja ili jednostavno pokušajte somatsku traku poslati natrag. Ako ne ide, upotrijebite razne bouncer fraze poput "Ne mogu se vratiti.", "Trči kilometar.", itd, i njima usišite somatsku traku sve do događaja te ga pokrenite.

Moguće je da se somatska traka kreće kroz događaj s punim osjetom i da čak, vraćajući se preko istoga područja nekoliko puta, ne iznese podatke. To se kod nekih engrama može raditi uvijek iznova bez ikakvih rezultata: somatike gotovo ostaju iste, svaki put lelujajući kroz događaj, ali bez drukčijeg sadržaja. Tada auditor "pruža otpor" denveru, frazi poput "Ovo je tajna.", "Ne dopusti mu da sazna.", "Zaboravi." itd. U tom slučaju šalje somatsku traku do fraze koja poriče podatke: "Idite do trenutka kad je izrečena fraza koja vam poriče te podatke.", kaže auditor. Trenutak poslije preclear citira, ili iz sonika ili iz impresija: "Ako bi saznao za ovo, to bi ga ubilo". Tada auditor šalje somatsku traku natrag na početak događaja i ona nastavlja prolaziti kroz njega, ovoga puta s drugim osjetilnim sadržajem. Osim ako je događaj vrlo kasni prenatalni s osnovnim područjem punim materijala, somatike će uzastopnim prepričavanjem lelujati (fluktuirati prema akciji engrama) i smanjiti se do reduciranja ili brisanja.

Ponekad se dogodi da auditor kaže somatskoj traci da ide u ranija razdoblja, a ona ode u kasnija. To je misdirector. "Ne mogu reći kojim putem idem"; "Idem unatraške"; "Samo učini suprotno, to su tipovi fraza misdirectora. Auditor, ako prepozna ijednu takvu frazu kod predeara - otkrije je slučajno ih iz predearovih primjedbi na postupak - on će, tehnikom ponavljanja ih izravnom zapovijedi trad, pokupiti frazu i engram, reducirati ga ili izbrisati te nastavi terapiju.

Ako somatska traka ne odgovara na zapovijed, tada je bouncer,

324


holder, misdirector ili grouper restimuliran i treba ga isprazniti. Somatska traka bit će tamo gdje i zapovijed koja je sprečava da djduje kao što bismo željeli.

Postoje dobri i loši vodiči somatske trake. Dobar vodič surađuje blisko s arhivarom, koristeći jasne naredbe kao: "Somatska će traka pokupiti najraniji trenutak bola ili nelagode koji može biti dosegnut." ili "Somatska će traka ići do najvećeg intenziteta somatike koju sada imate." (kada somatika muči padjenta). Loš vodič izabire specifične događaje za koje misli da bi mogli biti aberativni, sili somatsku traku u njih i na neki ih način poražava. Postoje trenud kad treba biti prilično uvjerljiv s trakom i trenud kad je potrebno izvući događaje tjelesnoga bola, no auditor će najbolje prodjeniti što treba učiniti. Dok god traka radi glatko, nalazi i pokreće nove događaje, auditor se u to ne bi trebao miješati osim kako bi bio siguran da će reducirati sve do čega traka dođe.

Sjajan način da temeljito uništite slučaj je postaviti somatsku traku u događaj, zatim odlučiti da je nešto drugo važnije te žurno otići u tom smjeru, podići to napola i otići ponovno u nešto drugo. U trenutku kad se tri ih četiri događaja dosegnu na taj način ah ne i redudraju, traka zapne, staza se počinje motati i auditor dobiva čvor za koji mu može trebati mnogo sati terapije ili tjedan - dva rebalansiranja (ostaviti slučaj da se smiri) da bi ga vratio u djelatno stanje.

Padjent će ponekad ždjeti da se somatika isključi. Ona ga je mučila. To znači da traka na određeni način visi u nekom događaju koji je terapija ih pacijentova okolina restimulirala. Obično nije vrijedno ni vremena niti truda locirati taj događaj. Situadja će se smiriti sama od sebe za dan - dva, a može biti riječ o događaju koji ne može biti redudran zbog prijašnjih engrama.

Sa somatskom trakom se u događaju iz kasnijeg razdoblja postupa na isti način kao kad ju se šalje u ranija razdoblja. Na isti način kontaktiraju se i naboji očaja.

Ako žehte provjeriti pomiče U se traka, ili testirati sjećanje, pošaljite je nekoliko sati unatrag i pogledajte što ste dobili. Dobit ćete određenu predodžbu o tome kako padjent funkdonira, iako je u većini slučajeva lakše dosegnuti prenatalno područje nego jučerašnji dan.

325

L. RON HUBBARD

Sadašnje vrijeme Početak je začeće. Vaši pacijenti ponekad imaju osjećaj da su

spermatozoidi ili jajašca na početku staze. U dijanetici to je nazvano spermički san. Koliko nam je dosad poznato, on nam nije od velike koristi, ali je vrlo zanimljiv. Njega se preclearu ne mora sugerirati, sve što treba učiniti je poslati ga na početak vremenske staze i slušati što ima za reći. Ponekad mu je rani engram pomiješan sa začećem.

Na samom kraju vremenske staze je, naravno, sadašnjost. To je sadašnje vrijeme. Događa se da se pacijenti ne vraćaju u sadašnje vrijeme jer su na putu udarili u holder. Tehnika ponavljanja s holderima općenito će osloboditi stazu i dovesti do sadašnjeg vremena.

Pacijent može postati pomalo zbunjen zbog svih stvari koje su mu se događale tijekom terapijskoga postupka. Pri vraćanju po stazi može imati smanjenu otpornost na engrame te se može spotaknuti na holder. Auditor bi trebao biti vrlo siguran daje pacijent u sadašnjemu vremenu. Povremeno će se pacijent toliko temeljito zaglaviti, a vrijeme će već toliko poodmaći, da taj put neće biti izvedivo dovesti -ga u potpunosti do kraja staze. Jedna "runda" spavanja će to uglavnom riješiti.

Postoji postupak provjere kojim auditor može utvrditi je li preclear u sadašnjemu vremenu. Auditor naglo upita precleara: "Koliko ti je godina?" Preclear mu da "blic-odgovor". Ako su to preclearove prave godine on je u sadašnjemu vremenu, a ako kaže manje, tu postoji holder i pacijent nije u sadašnjemu vremenu. Postoje i druge metode da se to odredi, ali uglavnom nije od velike važnosti ako pacijent u tome ne uspije.

Tim blic-pitanjem o starosti možemo dobiti neke iznenađujuće odgovore. Kod "normalnih" ljudi zaglavljenost na stazi je toliko uobičajena da je daleko od alarmantnog ako za dan - dva ili tjedan ili dva ne uspiju doći u sadašnje vrijeme.

Svatko tko ima kroničnu psihosomatsku bolest zasigurno je zaglavio negdje na vremenskoj stazi. Na blic-pitanja o tome dobivaju se obično odgovori "tri" ili "deset godina" ili slično, čak i kad ljudi kojima je pitanje upućeno misle da su dobroga zdravlja. Reverie im otkriva gdje

326


su na stazi. Ponekad, u prvoj terapiji, preclear zatvori oči u reverieu da bi se našao na zubarskoj stolici kada je imao tri godine. Tamo je zapravo bio posljednjih tridesetak godina jer su mu zubar i njegova majka rekli "ostani tamo" kad je bio potresen plinom i bolom - pa je i ostao, te je kronični problem sa zubima koji je imao cijeli život upravo taj somatik.

To se ne događa veoma često, ah zasigurno možete pronaći nekoga poznatog tko bi vam dao blic-odgovor "10 godina". Podvrgnut reverieu, čim bi engram izišao na vidjelo, našao bi se kako na leđima leži ispružen na nogometnom igralištu ili u nekoj sličnoj situaciji, a netko mu govori da se ne nriče dok kola hitne pomoći ne stignu: to je njegov artritis!

Provjerite to na nekome.

Blic-odgovor Blic-odgovor u terapiji je vrlo često korištena metoda. Izvodi se na

dva načina. Prvi koji se ovdje spominje najmanje se upotrebljava "Kad nabrojim do pet?', kaže auditor, "u vašemu umu iznenada će se pojaviti izraz koji će opisati gdje ste na stazi. 1, 2, 3, 4, 5!". "Kasno prenatalno razdoblje", kaže preclear, ih "jučer", ih što mu se već pojavi.

Blic-odgovor je prvo što osobi padne na pamet kada joj se postavi pitanje. Obično dolazi iz engramske banke i bit će od koristi. To može biti "demonski govor", ah je uglavnom točan. Auditor samo postavi pitanje, primjerice što drži pacijenta, što mu uskraćuje znanje itd., s naznakom koja prethodi pitanju: "Želim blic-odgovor na ovo.".

'Želim blic-odgovor na ovo", kaže auditor, "Što bi se dogodilo kad biste postali razumni?' "Umro bih", kaže pacijent. "Sto bi se dogodilo kad biste umrli?', upita auditor. "Ozdravio bih!", kaže pacijent. S tako dobivenim podacima može se napraviti ocjena trenutne prosudbe o saveznicima ih nečemu sličnom. U ovom slučaju, dok je preclear bio bolestan, saveznik je rekao: 'TJmrijet ću, jednostavno umrijeti ako ne ozdraviš. Poludjet ću ako i dalje budeš bolestan.". A prijašnji engram rekao je da preclear mora biti bolestan, no to je, uostalom, samo engram. Stoga se tehnika ponavljanja primjenjuje na riječ umrijeti

327

L. RON HUBBARD

čime će se otkriti saveznik, za kojega preclear nikada nije ni znao da postoji, i tako raspršiti naboj.

Promišljenom upotrebom blic-odgovora može biti otkriveno mnogo vrijednih podataka. Ako nema nikakva odgovora, to znači da je odgovor blokiran, a taj je odgovor gotovo isto toliko dobar koliko i stvarni podaci jer upućuje na određenu vrstu prikrivanja.

Snovi Razne škole liječenja mentalnih poremećaja poprilično su

razmatrale snove. Njihova je "simbolika" slabost mistika kojom su nastojali objasniti nešto o čemu ni oni sami nisu ništa znah. Snovi su "kuće zrcala"8 pomoću kojih analizator gleda u engramsku banku.

Snovi su igra riječima i situacijama u engramskoj banci. Snovi nisu od velike pomoći upravo stoga jer su igre riječima. Dijanetika se ne bavi mnogo snovima. Od pacijenata ćete čuti snove. Njih je, kada počnu pričati o snovima,

teško zaustaviti, ah slušat ćete ih samo ako želite gubiti vrijeme.

Prebacivanje valencije Prebacivanje valencija je mehanizam koji se koristi u dijanetici. Znamo način na koji pacijent ulazi u valenciju kad u životu

dramatizira svoje engrame. On postaje pobjednička valencija i govori i radi uglavnom ono što je osoba u pobjedničkoj valenciji radila u engramu.

U pozadini toga je teorija prema kojoj pacijent ako je vraćen u vrijeme za koje smatra da je previše bolno da bi ušao u njega, može biti prebačen u valenciju koja ne osjeća bol. Nipošto ga se na to ne smije navesti tako da mu se kaže kako ne mora osjećati bol ih emociju pa ga pustiti da prođe kroz to. Takvo provođenje dijanetike je vrlo loše zato što je to pozitivna sugestija. Svakako biste trebali dobro pripaziti da pacijentu ne dajete nikakve sugestije jer on može biti veoma sugestibilan, čak i kad se pretvara da nije. Dakle, prebacite pacijenta

* "kuća zrcala": atrakcija u zabavnom parku koja se sastoji od niza soba i hodnika s nagnutim ili pokretljivim podovima, iskrivljenim zrcalima i drugim napravama namijenjenim iznenađenjima ili zabavi.

328


u drugu valenciju što će mu omogućiti da izbjegne bol i ostane u engramu dok ga ne prepriča.

Primjer: Otac tuče majku, nerođeno dijete je "onesviješteno". Podaci su u očevoj valenciji dostupni bez bola, u majčinoj valenciji s njezinim bolom te s djetetovim bolom u njegovoj valenciji.

Ako pacijent izričito odbija ući u taj engram, iako ima somatike, način da se to riješi je da se pacijenta prebaci u valenciji. Auditor kaže: "Idi u očevu valenciju i budi svoj otac na trenutak.". Nakon malo nagovaranja pacijent to i učini. "Izgrdite svoju majku.", kaže auditor, "I to pošteno.". Pacijent se tako nađe u situaciji koja ne sadrži "nesvjesnost" i približen je emociji i riječima kojima se njegov otac obraćao majci. Auditor mu dopusti da to učini dva ih tri puta sve dok se engram donekle ne oslobodi naboja. Tada okreće pacijentovu valenciju u majčinu: "Budi svoja majka za trenutak i odgovori ocu.", kaže auditor. Pacijent prebaci valenciju i postane majka te ponavlja njezine izraze. "Sada budite vi sami.", kaže auditor i dodaje: "I molim vas, ponovno prepričajte cijeli događaj sa svim somatikama i emocijarna.". Pacijent je sada u stanju ponovno iskusiti doživljaj na način kako ga je on sam doživio.

Taj postupak vrlo je djelotvoran kada pokušavamo doći do saveznika. "Prebaci valenciju.", kaže auditor vraćenom pacijentu, "I prekhnji majku da ne ubije dijete." Zatim mu, ako je preclear vraćen u neki događaj u koji se boji ući, auditor kaže: "Sada budi medicinska sestra. Prekhnji maloga dječaka da ozdravi.". Pacijent će ispraviti auditorov koncept scenarija, te će obično nastaviti.

Pacijent će često odbiti ući u valenciju jer je mrzi. To znači da je uz osobu u čiju valenciju odbija ući vezano poprilično naboja.

Postupak promjene valencije rijetko se primjenjuje, ali je prikladan kada slučaj zapne. Otac se nije pokoravao holderima ih zapovijedima, on ih je izrekao. Medicinska sestra se ne pokorava svojim zapovijedima. I tako dalje. Tako se mogu razotkriti mnogi holderi i denveri. Na početku terapije to je vrlo korisno. *

* Prebacivanje valencije se rijetko koristi, osim u slučaju kuda se sumnja da nekom engramu pacijent ne može drukčije pristupiti. Kada se preclear ne maže približi engramu kao on sam, često će mu se približiti pomoću prebacivanja valencije. Kada se primjenjuje na osobi

329

L. RON HUBBARD

Vrste lanaca Engrami su, pogotovo oni u prenatalnom području, lančano

povezani, odnosno, postoje nizovi događaja sličnih vrsta. Ta je klasifikacija korisna jer dovodi do određenih rješenja. Najmanji naboj imaju oni lanci koje ćete kod precleara najlakše kontaktirati. Do najaberativnijih lanaca obično je najteže doći jer sadrže najaktivnije podatke. Zapamtite pravilo: ono do čega je auditoru teško doprijeti, do toga je i pacijentovu analizatoru bilo teško doprijeti. Prikazat ćemo popis lanaca otkrivenih u slučaju čovjeka koji je 36 godina živio kao "normalan". Ali, to ni izdaleka nisu svi mogući lanci.

Lanac koitusa, otac - Prvi događaj, zdgota. Slijedi pedeset i šest događaja. Dva ogranka, otac pijan, otac trijezan.

Lanac koitusa, ljubavnik - Prvi događaj, embrij. Slijedi osamnaest događaja. Svi su bolni zbog ljubavnikova entuzijazma.

Lanac konstipacije - Prvi događaj, zigota. Slijedi pedeset i jedan događaj. Svaki događaj izaziva visoki pritisak na dijete.

Lanac ispiranja - Prvi događaj, embrio, slijedi dvadeset i jedan događaj. Svakoga dana jedanput, do izostanka mjesečnice. Sve u grliću maternice.

Lanac bolesti - Prvi događaj embrij, slijedi pet događaja. Tri prehlade. Jedna gripa. Jedno povraćanje - mamurluk.

Lanac jutarnje mučnine - Prvi događaj, embrij. Slijede trideset i dva događaja.

Lanac kontracepcije - Prvi događaj, zigota. Jedan događaj. Neka pjenasta tvar u grliću maternice.

Lanac svađe - Prvi događaj, embrij. Slijedi trideset osam događaja. Tri pada, vikanje, nema udaraca.

Pokušaj abortusa, kirurški - Prvi događaj, embrij. Slijedi dvadeset i jedan događaj. podložnoj sugestijama, prebacivanje valencije je nepoželjno jer krši dijanetićko pravilo o nekorištenju niti jedne pozitivne sugestije, izuzev onih neizbježnih za vraćanje, ponovno preprićavanje i otkrivanje podataka. Zbog toga se prebacivanje valencije ne koristi često, a posebno rijetko pri radu s osobom podložnoj sugestiji. Treba ga smatrati posljednjim utočištem i prakticirati ga jedino u slučaju kada je auditor siguran u prisutnost engrama, a preclear ga je potpuno nesposoban kontrolirati i napasti, a to je vrlo rijetko. -LRH

330

MEHANIZMI I ASPEKTI TERAPIJE • PRVI DIO

Pokušaj abortusa, ispiranje - Prvi događaj, fetus. Dva događaja, jedan s korištenjem pjene, drugi s Lvsolom,9 vrlo jaki.

Pokušaj abortusa pritiskom - Prvi događaj, fetus. Tri događaja. Jednom otac sjedi na majci. Majka skače s kutija.

Lanac štucavice - Prvi događaj, fetus. Pet događaja. Lanac nezgoda - Prvi događaj, embrij. Osamnaest događaja. Bazni

padovi i sudari. Lanac masturbacije - Prvi događaj, embrij. Slijedi osamdeset

događaja. Majka masturbira prstima, protresanje i ozljeđivanje djeteta orgazmom.

Lanac liječnika - Prvi događaj, prvi izostanak mjesečnice. Osamnaest posjeta. Liječnikovo pregledavanje bolno, ali liječnik saveznik otkrio majčine pokušaje abortusa i propisno je izgrdio.

Prijevremeni trudovi - Tri dana prije rođenja. Rođenje - Dvadeset devet sati trudova. To što je majka ispod glasa sama sa sobom govorila priskrbilo je

priličnu količinu materijala za brisanje jer je na to pridodan ostatak pacijentova života. To je bio slučaj za koji je trebalo petsto sati terapije, bez sonika i s imaginarnim sjećanjem, koje je trebalo poništiti otkrivanjem tvornice laži prije nego što se do podataka uopće moglo doći.

Postoje i drugi mogući lanci, no ovaj je slučaj odabran jer sadrži uobičajene točke. Na žalost, majčin ljubavnik nije nešto vrlo neobično i do te mjere unosi tajnovitost u slučaj da kada slučaj izgleda vrlo, vrlo tajanstveno, to upućuje na jednoga ili dva ljubavnika. Ali, ne sugerirajte ih preclearu. On bi ih mogao upotrijebiti za izbjegavanje.

Dijanetičke zabrane Niti jednom pacijentu nemojte dati pozitivnu sugestiju, bilo kao

samu terapiju ili pripomoć terapiji. Na početku svake pojedinačne terapije nemojte propustiti dati

poništavač i iskoristiti ga na kraju. Nikad nemojte reći pacijentu da će se moći "sjetiti toga u

sadašnjemu vremenu", jer će somatika doći u sadašnje vrijeme, što je

9 Lysol: tekućina za dezinfekciju.

331

L. RON HUBBARD

vrlo neugodno. Nikad, nikad, nikad, nikad ne recite pacijentu da se može sjetiti

svega što mu se događa u sadašnjemu vremenu, jer će to, ako je pacijent zapao u duboki trans, grupirati sve u sadašnje vrijeme. I tada je potrebno ponovno razmrsiti cijeli slučaj. Želite li potratiti dvjesto sati?

Nikada, ni na koji način ne vraćajte pacijentu milo za drago kada se on naljuti na vas. Držite se Kodeksa auditora. Naljutite li se na njega, mogli biste ga baciti u apatiju čije će vam razrješavanje uzeti mnogo sati.

Nemojte procjenjivati podatke niti govoriti pacijentu što s njim nije u redu.

Nemojte likovati. Ako je preclear vaša žena, muž ili dijete, nemojte ga zadirkivati time što mu omiljeni izraz u svađama potječe iz engrama. Pa, naravno da potiče!

Ne preispitujte valjanost podataka. Svoje sumnje zadržite za sebe. Informaciju saslušajte za svoje vlastito ravnanje. Ako pacijent ne zna što mislite, engrami nikada neće dobiti priliku da umaknu auditora

Pacijenta nikada nemojte naglo vratiti u sadašnje vrijeme samo zato jer vas moli da to učinite. Ako je usred engrama, jedini izlaz je kroz njega. Snaga engrama je neznatna kada je pacijent u njega vraćen, ona se uključuje kada pacijent dođe u sadašnje vrijeme. Dovedete li pacijenta naglo u sadašnjost doživjet će živčani napad.

Nikad se nemojte uplašiti ma koliko se preclear previjao i vrištao. Ništa od toga nije ozbiljno, iako ponekad izgleda dramatično.

Nemojte nikad obećati da ćete slučaj dovesti do Cleara; obećajte jedino da ćete ga dovesti do Eeleasea. Preclear će prekršeno obećanje vrlo teško primiti.

Nemojte se miješati u privatni život predeara ili mu davati uputstva. Recite mu da sam odluči što bi trebao učiniti.

Nemojte kršiti Kodeks auditora. On postoji kako bi zaštitio vas, a ne samo precleara. Terapija mu ne može naškoditi, čak niti učinite li samo pola posla, i pola od toga pogrešno. No, kršenje Kodeksa auditora može vas dovesti u vrlo neugodnu poziciju jer će vas učiniti metom precleara i stajati vas mnogo dodatnog posla.

332


Engrame do kojih ste pomoću arhivara uspjeli doći ne ostavljajte napola reduciranima.

Nemojte biti inventivni dok ne razriješite barem jedan slučaj. I nemojte biti previše inventivni dok ne steknete iskustvo sa slučajem koji ima sonik, slučajem s blokadom sonika i slučajem s imaginarnim sonikom. Dovedite ih do Cleara i znat ćete, a susrest ćete i dovoljno engrama da biste došli do ideja koje uvelike mogu koristiti dijanetici. Ne dođete U nakon toga do nekih ideja i nakon što ste sami terapijom dovedeni do Cleara, nešto zasigurno nije u redu. Dijanetika je znanost koja se razvija, ali nemojte je razvijati ako ne znate u kojemu smjeru ide.

Nemojte miješati benzin i alkohol, odnosno, dijanetiku i ostale terapije, osim onih potpuno medicinskih koje je propisao profesionalni liječnik.

Nemojte zapetljati slučaj i odvesti ga psihijatru koji ne poznaje dijanetika Jedino dijanetika može raspetljati dijanetiku i nikakve stare metode pacijentu neće nimalo pomoći. Sve što mu je potrebno je da još jednom prođe kroz ono iz čega ste ga prenaglo izvukli. Stisnite zube i pošaljite ga ponovno natrag kroz događaj. U dijanetici, osoba koja je danas doživjela živčani slom, sutra je najsretnije biće na svijetu.

Ne posustajte, nemojte stati. Samo nastavite prolaziti kroz engrame. I jednoga dana imat ćete Releasea. Malo potom, imat ćete i Cleara.

Vrste somatika Postoje dvije vrste somatika. One koje zaista pripadaju pacijentu i

one koje pripadaju njegovoj majci ili nekoj drugoj osobi. I prve i druge zaista su se dogodile. No, pacijent ne bi trebao imati somatike svoje majke. Ima li ih, i otkrijemo li da se žali na glavobolju kad god njegovu majku boli glava, postoji vrlo rani engram koji kaže da on mora imati isto što i ona: "Beba je dio mene.", "Želim da pati isto koliko i ja patim." itd. Ili, izraz može biti neka potpuno krivo shvaćena stvar, uzeta doslovno. Sve će to već izići na vidjelo i auditoru ne bi trebalo zadavati previše brige.

333

L. RON HUBBARD

"Nesvjesnost" O "nesvjesnosti" smo već govorili na nekoliko mjesta i na različite

načine. Ona se u terapiji izražava na dva posebna načina: kao zijevanje i kao "boil-off.

Engram tjelesne boli sadrži duboku nesvjesnost i kad se uklanja, posebno iz bazičnog područja, to se manifestira zijevanjem. Pacijent počinje zijevati nakon prvog ili drugog ponavljanja. To zijevanje uključuje njegov analizator.

Tijekom terapije u vrlo ekstremnom engramu - prenatalni elektrošok koji je majka primila - pojavio se petosatni "boil-off. Iako je taj šok trajao manje od minute, pacijenta je doveo toliko blizu smrti da se on, kad je taj događaj u terapiji prvi puta otkriven, pet sati trzao, imao vrtoglavicu i čudne snove, te nerazgovijetno mrmljao. To je rekord. I četrdeset i pet minutni "boil-off' je rijetkost. Pet do deset minuta je uobičajeno.

Auditor će dovesti pacijenta u neko područje. Somatik se ne uključuje, no, pacijent počinje drijemati i zapada u čudan san. S vremena na vrijeme se probudi, promrmlja nešto, obično besmisleno, te ponovno padne u san i naizgled nema nikakvog napretka. Ali, napredak je postignut. Razdoblje u kojemu je bio gotovo mrtav dolazi na površinu. Uskoro se uključuje somatik i pacijent će na zapovijed nekoliko puta proći kroz engram, malo zijevati i zatim se razbistriti. Tolika količina "nesvjesnosti" je, naravno, bila dovoljna da drži njegov analizator devedeset posto isključenim kada je bio u budnome stanju. Jer, s obzirom na to da je bio blizu bazičnog, bio je dijelom svakog drugog engrama. Kada se oslobodi engram s tako dubokom "nesvjesnošću", u slučaju dolazi do znatnog poboljšanja, ponekad jednako kao kod engrama bolne emocije.

Na auditoru je da u tome ustraje, ma koliko trajalo. Auditor koji sam nije d e a r mogao bi postati vrlo pospan gledajući sve to, no to ipak treba obaviti. Rijetko će naletjeti na "boil-off' koji traje sat vremena, ali u svakom ga slučaju ima i obično traje od 10 minuta do pola sata.

S vremena na vrijeme pacijenta bi trebalo "prodrmati" i pokušati ga

334


navesti da prođe kroz engram. Postoji poseban način za vraćanje pacijenta u život: ne dodirujte njegovo tijelo jer to može biti vrlo restimulirajuće i silno ga uznemiriti. Rukom ili nogom dodirnite samo njegova stopala, tek toliko da na trenutak pobudite njegovu pozornost. To podržava napredovanje "boil-offa" i pacijentu ne dopušta da utone u običan san.

Neiskusan auditor "boil-off' može zamijeniti engramskom zapovijedi "spavaj". Međutim, auditor će, ako pažljivo promotri, otkriti da pacijent u "boil-offu" pruža vjernu sliku drogirane osobe, dok bi u slučaju zapovijedi "spavaj" jednostavno mirno zaspao. "Boil-off' je pomalo nemiran, pun nerazgovijetnog mrmljanja, zamuckivanja i snova. Sanje miran.

Engramska zapovijed da ode na spavanje, koja djeluje na vraćenoga precleara, može se razbiti slanjem somatske trake u trenutak kada je izdana. Ako preclear uspostavi kontakt i prođe kroz taj trenutak, brzo će se razbuditi na vremenskoj stazi i nastaviti s terapijom

"Boil-off' može biti pun zijevanja, mrmljanja ili gunđanja. Spavanje je obično tiho i mirno.

Mje poznato zbog čega se to zove boil-off i zašto se auditorima taj termin toliko sviđa. U početku je ozbiljno nazvan "redukcijom kome10", no takva je učenost nadglasana činjenicom da taj termin nikada nije upotrebljen.

Veseli li vas slušanje nečijih snova, u "boil-off-u" naći ćete ih u izobilju. Kao što prizori u daljini gledani kroz vrući pustinjski zrak mogu izgledati nestvarno i iskrivljeno, na isti način analizator vidi engramske zapovijedi gledajući ih kroz koprenu "nesvjesnosti".

Lockovi Jedna od blagodati prirode je i to što lock ne zahtijeva mnogo

pažnje. Lock je događaj s nabojem ih bez njega, kojeg se mažemo svjesno sjetiti i za koji se čim da je razlog nečije aberacije. Možda je i to još jedan od načina na koji se banka štiti. Lock je trenutak mentalne neugode koji ne sadrži ni tjelesnu bol niti veliki gubitak. Pogrde, javno sramoćenje, to su lockovi. Svaki slučaj ima na tisuće

koma: razdoblje duboke, produžene nesvjesnosti kao posljedica ozbiljne bolesti ili ozljede.

335

L. RON HUBBARI)

lockova. Želi li gubiti vrijeme tražeći, auditor će ih pronaći mnogo. Uzgred, cilj jedne stare vještine, poznate pod nazivom "hipnoanaliza", bio je tretman lockova. Većina ih može biti reducirana.

Do uključivanja engrama dolazi u nekom budućem trenutku od vremena kada je engram stvarno primljen. Trenutak uključivanja sadrži smanjenje analitičnosti zbog iscrpljenosti ili blage bolesti. Pojava situacije koja je slična engramu i koja sadrži "nesvjesnostf uključuje engram. To je primarni lock. Njegovo razbijanje, ako ga je moguće naći, rezultira isključivanjem engrama. Iako to ima određenu terapijsku vrijednost, ipak se može smatrati gubitkom vremena. Neke su se stare metode time koristile bez da su to razumjele.

Želi li auditor saznati kako pacijent u životu funkcionira može otkriti i pogledati neke od tisuća i tisuća lockova. Ali, to je jedino što ga u njima može zanimati, jer lockovi prazne naboj. U trenutku kada je engram koji ih drži izbrisan oni se automatski prazne. Kad engrami nestanu, cijeli život dolazi u ravnotežu i lockovi više ne zahtijevaju nikakav tretman. Preclearu, sada dovedenom do Cleara, nisu potrebne nikakve upute o tome kako treba razmišljati. To je, poput otpuštanja lockova, automatski proces.

Lockovi ponekad leže među engramima. Preclear može biti u prenatalnom razdoblju i iznenada pomisliti na vrijeme kad je imao dvadeset godina ili, što je u terapiji uobičajeno, na engram koji je od nekoga čuo. To je dobar trag. Ne obraćajte više pozornost na lock -pronađite engram za koji se vezao - jer engram je odmah uz njega. Ti lockovi u snovima u iskrivljenom obliku izranjaju iz banke otežavajući san.

Slučaj juniora Slučaj juniora ne biste trebali uzeti za svoj prvi slučaj. Izbjegnite to,

ako je ikako moguće. Zovu li se i otac i sin George, čuvajte se nevolja jer u engramskoj banci George znači George, to je deluxe razmišljanje u istovjetnostima.

Majka kaže: "Mrzim Georgea!". "To znači juniora", kaže engram, iako je majka mislila na oca. "George je tako nepromišljen." "George ne smije znati." "Oh, George, da si barem imalo seksualno privlačan,

336


ali nisi." Engrami sve to doslovno prenesu na juniora. Rijetko ćete naći da je slučaj lagan.

Pri pomisli na preuzimanje slučaja juniora auditora obično "prođe jeza" jer može očekivati najteži, robovski rad kada ima nesonični slučaj, koji je izvan vremenske staze i koji je nazvan po ocu ili majci. Naravno, i takvi se slučajevi rješavaju. Ali, da su roditelji znali što su učinili djetetu dajući mu bilo koje ime koje se može pojaviti u engramskoj banci, kao što je ime roditelja, bake, djeda ili prijatelja, taj bi običaj zacijelo istoga trena iščeznuo.

Restimuliranje engrama "Pitajte dovoljno često i dobit ćete", uvijek se potvrđuje pri radu s

engramskom bankom Jednostavno, dostatnim brojem vraćanja u neko područje, engram će se pojaviti. Ako ne danas, onda sutra. Ne bude li to sutra, bit će dan iza toga, i tako dalje. Ispražnjenja emocionalnog naboja najlakše ćemo locirati pitajući za njih s vremena na vrijeme i vraćajući pacijenta preko onoga dijela staze gdje očekujemo da leži naboj. Ono što ne uspijemo tehnikom ponavljanja, možemo postići vraćajući pacijenta, iz terapije u terapiju, u određeni dio njegova života. Prije ili kasnije engram će se pojaviti.

Blokirana životna razdoblja i ljudi Čitava područja vremenske staze mogu biti blokirana. Ona sadrže

supresore u vidu engramskih zapovijedi, prosudba o savezniku i bolnih emocija. Osobe sadržane u engramu zbog toga mogu ostati potpuno skrivene. Tek nakon što se ukloni nekoliko engrama iz bazičnoga područja Ui se ono postupno razvilo, kao što je prije opisano, one će ponovno izići na vidjelo.

Netrpeljivost prema roditeljima Pri dovođenju djeteta ih odrasle osobe do Cleara redovito se događa

da preclear, prolazeći kroz faze poboljšanja koje ga podižu na tonskoj skali, prođe kroz drugu zonu skale, ljutnju. Preclear može postati ljut na svoje roditelje i ostale napadače u engramskoj banci. Takva situacija je za očekivati. Ona je prirodni nusproizvod te terapije i ne

337

L. RON HllBBARD

može se izbjeći. Napredovanjem slučaja podiže se naravno i tonska razina dovodeći

precleara u stanje dosade u odnosu na zlikovce koji su mu učinili nešto nažao. Na kraju, dostiže ton 4, što je ton Cleara. Tada je veseo i prijateljski raspoložen prema ljudima, bez obzira na to jesu li mu učinili nešto nažao ili ne. Naravno, raspolaže podacima o tome što od njih može očekivati, ali prema njima ne gaji osjećaj netrpeljivosti.

Osjeća li roditelj da će se dijete, znajući sve, okrenuti protiv njega, tada griješi. Dijete, kao aberirana osoba, već je itekako okrenuto protiv njega, znao njegov analizator sve ili ne, i daljnje skrivanje dokaza može rezultirati vrlo neizvjesnim i nimalo zgodnim ponašanjem.

Kontinuiranim promatranjem može se opaziti da dobar Release ili Clear ne osjećaju netrpeljivost prema svojim roditeljima ili drugima koji su uzrokovali njihove aberacije. Oni zaista prestaju sa svojim tako iracionalnim protivljenjem, branjenjem i svadanjem. Clear će se zasigurno boriti za pravednu stvar i pritom će biti najopasniji mogući protivnik. No, on se ne bori poput životinje zbog iracionalnih razloga, njegovo razumijevanje ljudi je znatno povećano i njegova ljubav na kraju može biti duboka. Želi li roditelj od svojega djeteta ljubav i suradnju, bez obzira na sve što mu je učinio, dopustit će terapiju te će tu istu ljubav i suradnju zadobiti od svojega samoodredenog djeteta, koje više neće potajno biti apatično ili bijesno. Naposljetku, Clear je saznao uzrok i roditeljskih i svojih aberacija i zna da su oni imali engramske banke prije njega.

Dodvoravanje U procesu rada proći ćemo preko gornjih slojeva apatije -

dodvoravanja. Dodvoravanje je nastojanje za podržavanjem ili žrtvovanjem nekoj sveuništavajućoj sili. U tom stanju pacijent, zbog velikog straha od drugih nudi skupe darove i nježne riječi, okreće drugi obraz, nudi sebe kao otirač i, uglavnom, od sebe radi budalu.

Mnogo brakova, na primjer, nije sklopljeno iz ljubavi nego zbog tog bijednog surogata, dodvoravanja. Ljudi imaju naviku vjenčavati se za ljude sa sličnim reaktivnim umom. No, na žalost, takvi su brakovi

338


destruktivni za oba partnera. Ona ima određeni skup aberacija koje odgovaraju njegovima. Ona je pseudomajka, on je pseudootac. Morala se udati za njega jer ju je otac pokušao ubiti prije nego što se rodila. On se morao njome oženiti jer ga je majka tukla dok je bio dijete. Koliko god se to činilo nevjerojatnim, takvi su brakovi vrlo česti. Ili jedan od njih postaje duševno bolestan, ili oboje propadaju. On je nesretan, njegov je entuzijazam slomljen, ona se osjeća bijedno. Iako bi oboje mogli naći partnere s kojima bi bili sretni, zbog straha se ne mogu rastati. Oni se moraju dodvoravati jedno drugome.

Naiđe U na brak u takvu stanju, za auditora je bolje da ih oboje usporedno tretira, nego da pokuša samo s jednim od njih. Ili bi se njih dvoje trebali međusobno tretirati, i to što prije. Uzajamna pomoć gotovo uvijek razvija toleranciju i razumijevanje.

Dodvoravanje je ovdje spomenuto jer ima dijagnostičku vrijednost. Ljudi koji auditoru počinju donositi skupe darove zapravo mu se dodvoravaju i to vjerojatno znači da imaju engramsku prosudbu koja im kaže da će umrijeti ili poludjeti postanu li razumni. Auditoru će se možda darovi sviđati, ali bolje mu je da počne tragati za engramom suosjećanja na koji još nije posumnjao ili ga dotaknuo.

Ljubav Vjerojatno ne postoji ništa što toliko zaokuplja čovjeka koliko

ljubav. Moglo bi se reći da tamo gdje nalazimo najveće nesuglasice,

nalazimo i najmanje razumijevanja. I tamo gdje su činjenice najmanje precizne, također je i najviše svađa. Tako je i s ljubavi.

Bez sumnje, ljubav je uništila više života nego rat i donijela više sreće nego svi snovi o raju.

Uhvaćena u mrežu tisuća pjesama godišnje, preplavljena golemim teretom loše literature, ljubavi bi trebalo pružiti pravu mogućnost da bude definirana.

Otkriveno je da postoje tri vrste ljubavi između muškarca i žene. Prva je sadržana u zakonima privlačnosti i predstavlja ljubav kojom čovječanstvo podržava čovječanstvo. Drugo je seksualni odabir i predstavlja istinski magnetizam između partnera. Treća vrsta je

339

L. RON HUBBARD

kompulzivna "ljubav", izazvana aberacijom, a ne nečim razumnim. Moguće je da su junaci i junakinje spominjani u legendama

pripadali drugoj vrsti. Zasigurno ćete ako promotrite oko sebe otkriti mnoge sretne veze temeljene na prirodnom i vrlo nježnom divljenju. Treću vrstu nalazimo u izobilju. Njima i njihovim patnjama posvećen je žuti tisak. Oni guše sudove hitnim zahtijevima za razvod, kriminalnim djelima i civilnim tužbama, šalju uplakanu djecu u kut, daleko od svađa. I iz svojih slomljenih domova izbacuju slomljene mladiće ili djevojke.

Tu treću vrstu dijanetika opisuje kao "vezu reaktivnoga uma". To je susret umova - ali umova na najnižoj razini prosuđivanja koju čovjek može imati. Prisilom spojeni zajedno, muškarac i žena koji sklapaju takav brak neće u tom braku pronaći ništa drugo doli tugu i nestajanje vlastitih nada.

On je ili pseudobrat koji ju je redovito tukao ili pseudootac o kojem je vodila brigu. Možda je on i pseudomajka koja je neprestano vikala na nju ali koju ona mora umirivati, mogao bi biti i liječnik koji ju je tako surovo ozlijedio. Ona bi mogla biti njegova pseudomajka, njegova pseudobaka koju je morao voljeti, iako je potkopavala njegove odluke. Mogla bi biti i pseudomedicinska sestra iz neke davno prošle operacije ili pseudoučiteljica koja je na njemu iživljavala svoj sadizam.

Prije nego što se vjenčaju znaju samo da postoji prisila da moraju biti zajedno, osjećaj da oboje moraju biti krajnje ljubazni jedno prema drugome. Nakon vjenčanja sve više i više restimuuraju prastaru bol koju osjećaju i naposljetku obole. Njihov život, do tada vjerojatno već zakornpliciran i nesretnom djecom, tužna je ruševina.

Mehanizam dodvoravanja donosi za sobom i prikriveno neprijateljstvo. Darovi bez nekog određenog razloga i iznad novčanih mogućnosti, požrtvovanost koja se nekada činila tako plemenitom, čine dodvoravanje. Dodvoravanje je apatično nastojanje zadržavanja opasnoga "izvora" bola na distanci. Pogrešan identitet je jedna od manjih pogrešaka reaktivnoga uma. Podmititi, poništiti ljutnju neke možda davno umrle osobe, ali i ponovno žive u partneru, nada je dodvoravanja. No, čovjek koji se ponekad ne bori je mrtav. Neprijateljstvo može biti maskirano i u potpunosti "nepoznato" osobi

340


koja ga osjeća. U umu neprijateljski raspoložene osobe, neprijateljstvo se uvijek opravdava i smatra prirodnom posljedicom neke sasvim očigledne uvrede.

Žena koja čini nepromišljene gafove pred gostima, odajući im istinu o omiljenim lovačkim pričama svojega muža, žena koja zaboravlja na male usluge koje je tražio, žena koja "hladnom logikom" iznenada ubode u njegove nade. To su žene koje s partnerom žive jer mu se moraju dodvoravati zbog nekih pogrešaka koje je počinio neki drugi muškarac davno prije zaruka, i to su žene koje dodvoravanjem otupljuju nade i pogrešno razumiju tugu svojih partnera.

Muž koji spava s drugom i "slučajno" ostavlja njezin ruž na svojoj kravati, muž koji smatra da je njezino kuhanje loše, a njezini dani dokoni, muž koji zaboravlja poslati njezina pisma, muž koji njezine ideje smatra glupima - to su muževi koji žive s partnerom kojemu se moraju dodvoravati.

Strma, roller-coaster krivulja rata i mira u kući, nedostatak razumijevanja, uzajamna uskraćivanja slobode i samoodređenja, nesretni životi, nesretna djeca i razvod, rezultat su brakova reaktivnih umova. Prisiljeni na brak nepoznatom prijetnjom, pod pritiskom straha od bola radi povjerenja, "taj susret umova" temeljni je uzrok svih propalih brakova.

U nedostatku definicije, zakon je izazvao velike nevolje na putu onih upletenih u takve brakove. Taj je put sužavajuća spirala koja vodi do bijede, a ona je praćena svim kroničnim restimulacijama i vodi samo do propasti i smrti. Možda će jednoga dana postojati neki razuman zakon prema kojemu se samo neaberirane osobe mogu vjenčavati i imati djecu. Postojeći zakon samo osigurava da je brak, u najbolju ruku, veoma teško raskinuti. Takav je brak i za muža i za ženu, i za djecu poput zatvorske kazne.

Brak se može spasiti čišćenjem aberacija obaju partnera. To bi svakako bilo uključeno u optimalno rješenje jer će i mužu i ženi biti vrlo teško, čak i ako su razvedeni, ubuduće se uzdići do bilo koje razine sreće. Postoje li tu i djeca, a čišćenje se ne provede, počinjena je velika nepravda.

Očiste li se od aberacija oba partnera vezana brakom reaktivnih

341

L. RON HUBBARD

umova, obično se otkrije da im život postaje znatno podnošljiviji. Razlog je u tome što ljudska bića imaju prirodni, uzajamni afinitet, čak i kada ne postoji seksualna privlačnost. Obnavljanje braka čišćenjem partnera možda neće dovesti do uzvišene ljubavi o kakvoj su žvrljali pjesnici, ali će zacijelo dovesti do visokog stupnja poštovanja i suradnje prema zajedničkome cilju - učiniti život dostojnim življenja. Kod mnogo tako očišćenih brakova otkriveno je da su partneri, ispod prljavog rublja aberacija, voljeli jedno drugo.

Glavni uspjeh takvog čišćenja je dobrobit djece. Gotovo sva bračna nezadovoljstva sadrže, kao svoj glavni čimbenik, aberaciju na drugoj dinamici, seks. Svaka takva aberacija sadrži i sklonost izražavanja nervoze prema djeci.

Ako bračni par ima djece, odgovor ne leži u razvodu nego u dolaženju do Cleara. A s dolaženjen do stanja Cleara, otvara se potpuno nova stranica života, stranica koja može biti ispisana srećom

U slučaju braka reaktivnih umova uzajamno dovođenje do Cleara često je komplicirano skrivenim neprijateljstvom koje leži ispod mehanizma dodvoravanja. Bilo bi mudro da partneri izvan vlastitioga doma potraže prijatelje koji bi bih zainteresirani za uzajamnu terapiju. Počnu k' partneri uzajamno dovoditi jedan drugoga do Cleara trebat će mnogo obuzdavanja od bijesa i mnogo strpljenja, a Kodeksa auditora mora se striktno pridržavati. Trebat će mnogo svetačke nepristranosti da bi se izdržao ton 1 partnera vraćenog u trenutak svađe koji svoja prepričavanja začinjava daljnjim optuživanjem. Ako se mora, to se može učiniti, no sretnemo li par okružen mnogim svađama i tegobama bit će im lakše potraže li partnera za terapiju izvan kuće.

Nadalje, između auditora i precleara uspostavlja se neka vrsta "veze". Jačanje prirodnog afiniteta nakon terapije je toliko da već i neka sitnica ih riječ mogu biti shvaćeni kao divljački napad i rezultirati svađom i zastojem u terapiji.

Smatra se da je najbolje da muškarac auditira muškarca, a žena ženu. To se mijenja kada imamo slučaj žene s toliko jakom aberacijom u odnosu prema ženama da se boji njihove blizine ih kad auditiramo muškarca koji osjeća duboki strah od drugih muškaraca.

342

MEHANIZMI I ASPEKTI TERAPIJE - PRVI PIO

Dinamike muškarca i žena su ponešto drukčije, i žena može, pogotovo ako je bilo slučajeva ozbiljnijih svađa, ponekad biti nedovoljno uporna u auditiranju svojega muža. Muž obično može auditirati bez većih teškoća, no kada je sam u terapiji, njegov osjećaj da mora vladati situacijom tjera ga na pokušaje samokontrole11, a to je nemoguće.

Brisanje Prije ih kasnije - budete li uporni - doći ćete do basic-basica,

najranijeg trenutka "nesvjesnosti" i tjelesne boli. Znat ćete kada ga otkrijete, možda i samo po tome što se stvari počinju brisati, a ne reducirati. Ima h pacijent još uvijek blokadu sonika, i dalje možete brisati, prije ih kasnije taj sonik će se uključiti, možda ne prije nego što je slučaj gotovo pri kraju. Prije ih kasnije doći ćete do basic-basica.

Brisanje je tako manje-više isti postupak kao i ulazak. Izbrišete sve ranije engrame, uvijek one najranije koje možete naći i nastavljate prazniti engrame bolne emocije od naboja u bazičnome području ih u razdobljima nakon rođenja i kasnije u životu. Izbrišite koliko god možete naći u ranom razdoblju slučaja i tada oslobodite sve emocije koje možete naći kasnije u slučaju (izbrišite sve u svakom engramu s kojim dođete u dodir) i zatim se vratite natrag i pronađite rani materijal.

Reaktivna engramska banka u stanju je potpunoga nereda. Mora da arhivar s njom ima prilično teškoća. Ako su uključene stvari i iz ranijih i iz kasnijih životnih razdoblja, ponekad je sve što može dobiti materijal na određenu temu, ponekad materijal pod određenom somatikom (na primjer, svi zubi), a ponekad može ići naprijed u vremenu, uredno postrojen i davati događaje jednog za drugim Ovo posljednje je najhitniji postupak.

Slučaj neće biti doveden do Cleara prije nego što odradite svaki trenutak tjelesnog bola i ispraznite naboj svih trenutaka s bolnim emocijama. Ponekad ćete biti sigurni da ste gotovo došli do cilja da

11 samokontrola: autohipnoza ili pokušaj auditiranja samog sebe bez prisustva auditora. Kada se pokušava u dijanetici, autohipnoza vjerojatno nije ništa drugo do besplodni mazohizam. Ako se pacijent stavi u autohipnozu i vrati se, u namjeri da dođe do bolesti ih rođenja ih prenatalnih engrama, uspjet će se jedino razboljeti.

343

L. RON HUBBARD

biste odlazeći ponovno u prenatalno područje otkrili novu seriju materijala, koji u kasnijim bolnim emocijama niste uspjeli osloboditi.

Jednoga dana naići ćete na slučaj koji nigdje na vremenskoj stazi nema nikakvih blokada i koji više nije zainteresiran za engrame (slučajevi apatije u početku nisu zainteresirani; Clearovi, na gornjoj razini, također nisu zainteresirani, čineći tako ciklus, iako su Clearovi daleko od apatije), koji će imati sva sjećanja, koji će točno prosuđivati i neće činiti nikakve pogreške (unutar ograničenja podacima kojima raspolaže) i koji, ukratko, ima iscrpljenu engramsku banku. Ali, ne budite nikada previše optimistični. Nastavite tražiti dok niste sigurni. Promatrajte slučaj kako biste bili sigurni da ne pokazuje nikakve aberacije ni prema čemu, da su mu dinamike visoko i da živi sretnim životom. Osjeća li sada osoba da može riješiti sve probleme u životu, pobijediti cijeli svijet jednom rukom vezanom iza leđa i osjećati prijateljstvo prema svim ljudima, tada imate Cleara.

Jedino u čemu možete pogriješiti je procjena da ste, učinivši osobu manje nesretnom i iznad prosjeka, zaključili da je to Clear, uz ideju da su sva ljudska bića puna pogrešaka, zala i grijeha. To je Release. Poznato je da će svaki početnik u ispiranju zlata zamijeniti željezni pirit - "zlato za budale" - za pravo zlato. Početnik će trijumfirati zbog sjajnog komadića nečega u njegovu situ, cijena čega je zapravo nekoliko dolara po toni. I tada ugleda pravo zlato! U trenutku kada u svome situ ugleda pravo zlato, znat će kako zlato zaista izgleda. Tu ne može biti pogreške.

Osim činjenice da će psihometrija12 pokazati da je Clear natprosječno inteligentan, da je njegova lakoća shvaćanja i svestranost golema, postoji još jedna kvaliteta, ljudska kvaliteta oslobođenoga čovjeka. Provedite Releasa kroz psihometriju i on će također biti iznad normale. Ali, Clear je Clear, i kad ga vidite znat ćete to bez dvojbi.

To što Clear više nije zainteresiran za svoje sada nepostojeće engrame, ne znači da nije zainteresiran za nevolje drugih. To što osoba nije zainteresirana za svoje vlastite engrame ne dokazuje nužno

12 psihometrija: mjerenje psiholoških varijabli kao što su inteligencija, brzina shvaćanja i emocionalna uznemirenost.

344


da je riječ o Clearu, nego je to vrlo vjerojatno drugi mehanizam, apatija zanemarivanja. Imati engrame i zanemarivati ih uobičajena je aberacija reaktivnoga uma koji je na tonskoj skali na razini apatije. Nemati engrame i zanemarivati ih nešto je posve drugo. Svaki slučaj apatije koji zanemaruje svoje engrame kao odgovor na sve svoje nedaće, inzistira na tome da je sretan, inzistira, iako se raspada u komade, da je s njim sve u redu, tijekom rada će postati zainteresiran za svoje engrame i više zainteresiran za život u cjelini, posebno nakon što se ukloni basic-basic. Lako je razlikovati slučaj apatije od Cleara, jer su to dva suprotna kraja životnoga spektra: Clear uzlijeće prema pobjedi i trijumfu; slučaj apatije zna da pobjeda i trijumf nisu za njega i objašnjava kako nisu vrijedni truda.

Za sada se ne može odgovoriti na pitanje koliki je životni vijek Cleara, no pitajte to za sto godina.

Kako možete prepoznati Cleara? Koliko je čovjek blizu svojemu optimumu? Može li se čovjek lako prilagoditi svojoj okolini? I mnogo važnije, može li svoju okolinu prilagoditi sebi?

Auditor bi trebao nakon 60 dana i ponovno nakon šest mjeseci otkako se čini da je postignuto stanje Cleara, ponovno potražiti ne postoji li neki previđeni materijal. On bi trebao pomno ispitati mogućeg Cleara s obzirom na događaje iz prošloga razdoblja. Tako će saznati za brige, nemire i bolesti do kojih je u međuvremenu možda došlo, i pokušati ih slijediti do engrama. Ako ne nalazi engrame, Clear je definitivno i bez sumnje Clear. I takav će ostati.

Međutim, ako slučaj samo zastane, i dok se čini da su aberacije prisutne, a engrami se ne mogu naći, uzrok vjerojatno leži u temeljito skrivenim nabojima očaja - engramima bolne emocije. Takvi engrami nisu obvezno postnatalni, nego mogu biti unutar prenatalnog razdoblja i sadržavati vrlo tajnovite okolnosti - ili engrami tako kažu Također, neki su slučajevi zastali i pokazali se neprobojnima zbog sadašnje ili neposredno prošle okolnosti koju pacijent nije otkrio.

Postoje dva razloga koji mogu produljiti slučaj: (a) osoba se može toliko aberativno stidjeti svoje prošlosti i biti

uvjerena u kaznu ako je otkrije, da ne čini ništa drugo osim izbjegavanja;

345

L. RON HUBBARD

(b) osoba može biti u strahu zbog nekih postojećih okolnosti ili prijetnje.

Auditor nije zainteresiran za ono što pacijent čini ih što je učinio, dijanetika se u terapiji bavi isključivo onim stoje učinjeno osobi. Ono što je učinio pacijent nije bitno. Auditor koji bi tome pridao važnost, primjenjuje nešto drugo, a ne dijanetiku. Međutim, pacijent zbog svojih engrama može postati opsjednut idejom da auditoru mora sakriti nešto iz svojega života. Dva gore navedena, opća tipa, pokrivaju opća stanja.

Ti aktivni razlozi, za stavku (a), mogu biti stvari poput zatvorske kazne, neotkrivenog ubojstva bližnjega (premda mnogo ljudi misli da su počinili ubojstvo, čak i ako nisu njime nikome niti prijetili), zatim abnormalne seksualne aktivnosti ih neka slična okolnost. Auditor bi trebao obećati da neće otkriti nijednu povjerljivu stvar, jednostavno kao stvar rutine, i objasniti princip "učinjeno njemu, a ne što je on učimo". Ujedno, nijedan se auditor neće rugati pacijentu ili ga psovati zato jer je žrtva vlastitih engrama. Stavka (b) uključuje mogućnost postojanja neke osobe, čak supruge ih supruga, koja je zastrašivanjem natjerala pacijenta na tajnovitost. Pri ruci nam je slučaj gdje nije postignut napredak premda su mnogi događaji razotkriveni: događaji se nisu reducirali ili izbrisali bez obzira na to gdje su bili. Otkriveno je da je taj slučaj žena koju je njezin muž često divljački tukao te da joj je zaprijetio smrću ako auditoru samo zucne o tome, a ta su djela sadržavala cjelokupni naboj očaja u slučaju i trebalo ih je osloboditi. Uočivši to, i napokon posumnjajući, auditor je uspio zadobiti njezino povjerenje i locirati naboje očaja. Čak i da nije zadobio njezino povjerenje, neprestanom restimulacijom kasnih životnih razdoblja on bi izazvao njezine suze. U drugom slučaju, slučaju maloga djeteta, "montirano" sjećanje je bilo toliko očito i tvornice laži toliko zaposlene da je auditor na kraju shvatio da pokušava prodrijeti ne samo do tajnovitosti engrama nego i tajnovitosti koju je djetetu nametnuo netko iz bliže okoline. Majka je u tom slučaju, zbog pomisli da će se od nje zazirati, da će biti otkrivena, oštro zaprijetila djetetu da ne otkrije ništa o tome kako se prema njemu postupa kod kuće. U pozadini

346


slučaja bilo je više od toga: 81 pokušaj pobačaja, što je nevjerojatan broj.

Posao auditora je sve što je postalo engramom. Ako je društvo zatvorilo čovjeka,̂ ako nije sve u redu kod kuće, to je ono što je "učinjeno" osobi. Sto je osoba učinila da je "zaslužila" takav tretman, nije predmet razmatranja.

Slučaj stranoga jezika S vremena na vrijeme auditor će se susresti s neobičnom vrstom

zastoja u slučaju. On neće biti u stanju bilo što očistiti ih dobiti nešto smisleno u prenatalnom području, a ponekad ni u djetinjstvu. Možda se susreće sa "slučajem stranoga jezika". U pojedinim slučajevima, dijete nije znalo da njegovi biološki roditelji (koji su mogli govoriti stranim jezikom) nisu oni koje poznaje kao svoje. To je posebna vrsta zbrke koja se prilično lako rješava jednostavnim prolaskom kroz engrame. Uvijek je moguće da pacijent zaboravi da su njegovi roditelji u kući govorili nekim drugim jezikom. Drukčiji jezik od onoga kojim pacijent govori ih drukčiji od onoga koji se govori u zemlji u kojoj on živi, na određeni je način prednost jer je takvo prenatalno područje veoma teško restimuhrati, ah ipak može utjecati na pacijentov um. Međutim, to nije korisno za auditora koji sada mora raditi s pacijentom koji ne zna jezik, koji možda nema sonično sjećanje, pa ipak ima engramsku banku punu podataka koji su nekad imali značenje i zapravo su njegov osnovni jezik.

Najbolji lijek za takav slučaj je auditor koji zna oba jezika, onaj prisutan u prenatalnom području i sadašnji. Slijedeći lijek je uzeti rječnik za taj slučaj i pomoću rječnika pronaći bouncere i si. Zatim, može pacijenta dovoljno često vraćati u razdoblje djetinjstva tako da ponovno počne prikupljati jezik (da ladica kartoteke podataka postane dostupna) i tada ga pitati za fraze koje će u stranom jeziku značiti ovo ili ono. On postupno može obnoviti jezik i tako iscrpiti banku. Ovo je posebno težak slučaj samo onda kada se jezikom iz prenatalnoga razdoblja nije govorilo i u djetinjstvu. Ako se tim jezikom govorilo i u djetinjstvu, auditor jednostavno nastavlja vraćati pacijenta u doba djetinjstva kada je znao taj jezik, a zatim u prenatalno razdoblje.

347

L. RON HUBBARD

Pacijent može prevoditi ono što se događa. Fraze drugih jezika različite su od onih u jeziku kojim auditor govori, često imaju više i šira značenja od usporedivih obrazaca u auditorovu jeziku. Te razlike u obrascima veoma su odgovoran razlikovni element između društvenih aberacija jednoga naroda i društvenih aberacija drugih naroda. "Ja imam vruće", kaže Španjolac. "Ja sam vruć", kaže Englez. Engramski gledano, te izjave imaju različita značenja, iako analizatoru znače isto.

348

D E V E T O POGLAVLJE

MEHANIZMI I ASPEKTI TERAPIJE - DRUGI DIO

S Ekstrasenzorna percepcija vaki puta, kada auditor ima slučaj s montiranim prisjećanjem ili

onim koje je visoko nabijeno emocijama, pacijent se može vratiti u prenatalno područje i početi opisivati prizore. To kod nekih promatrača izaziva divljenje i čuđenje. Pacijent je u maternici pa ipak može "gledati" van. Pacijent govori o ocu i majci, opisuje gdje su sjedili i kako izgleda spavaća soba, a ipak se nalazi u maternici. O tome je razvijeno nekoliko zgodnih teorija. Jedna od njih je da fetus koji je mučen razvija ekstrasenzorne percepcije u težnji da vidi ono što slijedi. ESP je izvrsna teorija i neka opažanja mogu je potvrditi, ali ne i kad je riječ o fetusu.

Treba se prisjetiti da fetus, unatoč tome što ima snažno razvijene i inteligentne stanice, još nije istinski racionalan organizam. Prisutnost engrama ne znači nužno da fetus može misliti. Engram je postao veoma aberativan kad je dijete napokon naučilo govoriti. Engram nije memorija, nego zapis boli i percepcije.

Vraćanjem odrasloga čovjeka ih djeteta u prenatalno područje tamo odlazi i um zajedno s iskustvima koja, povezana s tim engramima, donose zaključke. Slušajući neke precleare, čovjek bi mogao pomisliti da su tijekom cijeloga prenatalnog razdoblja svako poslijepodne, točno u četiri sata, čitah Keatsa1 i pili limunadu.

Naravno da vraćanje razuma i analitičke snage u razdoblje u kojemu ni razum niti analitička snaga nisu postojah idejno vrlo kreativno utječe na vraćenu osobu. Sve što bi trebalo prolaziti su

1 Keats: John Kcats (1795-1821), engleski pjesnik, smatra se jednim od najvećih engleskih pjesnika. Njegove su pjesme nedostižne u dostojanstvenosti, melodičnosti i bogatstvu slika.

349

L. RON HUBBARD

engrami i njihovi sadržaji. On može naknadno, mehanizmom snova i sadašnjim procjenjivanjem, pokušati oblikovati cijeli prizor kao na filmu.

Prenatalna ESP zapravo ne postoje. Nakon mnogih ispitivanja dokazano je da je, kad god vraćeni preclear misli da nešto vidi, taj prizor već pohranjen u engramima, dajući mu imaginarnu sliku. Drugim riječima, ne postoji prenatalna ESP, postoje samo opisi i akcije koji sugeriraju prizor pa te sugestije, djelujući na imaginaciju, stvaraju navodni vizio.

To je najkroničnije kod pacijenata koji imaju veoma snažne tvornice laži. Kad auditor to uoči, jasno mu je s kakvim slučajem radi. On zna da se može koristiti "montirani sonik" i trebao bi pronaći i isprazniti naboj svih bolnih emocija do kojih može doći, jer su upravo one te koje slučaj navode na izbjegavanja. Zatim, može pronaći i samu tvornicu laži, ah ne i tvornicu laži od tvornice laži koja proizvodi tvornice laži, nego stvarni engram koji uzrokuje sve te obmane.

Međutim precleara nikada nemojte naglo prekinuti u tom materijalu. Nemojte mu reći da je to imaginarno, jer će se tvornica laži samo još više truditi. Tu postoje prosudbe o suosjećanju, očajnički gubici, velika prenatalna bol i zanemarivanje u djetinjstvu. I ne treba mnogo da se uništi i ono malo samopouzdanja koje je taj pacijent uspio sakupiti. Stoga, postupajte nježno, tražite naboje očaja, saveznike, engrame suosjećanja i dočepajte se tvornice laži. Tada će se slučaj stabilizirati i napredovati prema Gearu.

Elektrošok Pri ulasku u slučaj važno je locirati i osloboditi sve engrame

uzrokovane elektrošokovima bilo koje vrste. Čini se da to uzrokuje grupiranje engrama, bilo da su primljeni prenatalno (kao što neki i jesu), slučajno ih da su došli od psihijatrijske ruke. Izgleda da svaki elektrošok u engramskoj banci ima snagu veću od uobičajene i očito remeti kartoteku memorije i prošlih i budućih događaja koji okružuju područje šoka. Nadalje, ozljeda elektrošokom sadrži vrlo duboku "nesvjesnostf, koja nakon toga zadržava analitički um u reduciranome stanju.

350


Prešutni dogovor U slučaju kad dva precleara rade jedan s drugim, gdje svaki od njih

naizmjence preuzima ulogu auditora, može doći do stanja u kojemu svaM sprječava onoga drugog u pristupanju određenim engramima.

Na primjer, preclear A ima prosudbu o savezniku vezanu uz psa. On, ne znajući, teži tome da unutar sebe zaštiti taj engram "koji podržava opstanak", premda će taj engram ako se ne otpusti kočiti terapiju. Pri auditiranju precleara B, preclear A sklon je projiciranju svojih problema na precleara B, to jest, pomalo je konfuzan u vezi s identitetom. Ako je za precleara B poznato da ima neki engram " koji podržava opstanak " vezan uz psa, tada će, pri auditiranju, preclear A zaista navoditi precleara B da ne kontaktira vlastiti engram. To je pogrešna ideja da ako se slučaju B dopusti da zadrži svoj engram s psom, onda će i A moći zadržati svoj engram s psom To je "prešutni dogovor", a može se sažeti u nagodbu: "Ako ti ne učiniš da meni bude dobro, neću ni ja učiniti da tebi bude.". Protiv toga bi se trebalo zaštititi. Kad se jednom zna da takvo stanje postoji i kada se očituje njihova nevoljkost da jedan drugoga učine Clearom, taj "prešutni dogovor" nestaje.

Ujedno, može se dogoditi da muž i žena imaju zajednička razdoblja svađa i nesreća. Radeći na tome da jedan drugoga učine Clearom, auditirajući naizmjence, oni, i ne znajući, reaktivnim zaključivanjem izbjegavaju to zajedničko razdoblje i tako ostavljaju nedirnute engrame bolnih emocija.

Osobe uključene u "prešutni dogovor" teško će ga prepoznati i precleari bi, izmjenjujući se kao auditori, tu trebali biti vrlo oprezni, jer će "prešutni dogovor" samo usporiti slučaj.

Blokade emocija i boli* Slučaj koji ne pokazuje emocije ili ne može osjetiti bol, kada bi

emocije i bol trebali biti prisutni za vrijeme nekog događaja, trpi od

' Somotska traka djeluje u svim blokadama, bez obzira da li pacijent to osjeća . Kada je događaj blokiran "nesvjesnošču", somotska traka se pokorava, ali se somatika ne uključuje. Somatika se pojavljuje nakon "boil-off-a". - LRH

351

L. R()N Hl'HBAKI)

blokade "osjećaja". To će se najčešće pronaći u prenatalnom području. Riječ osjećaj znači oboje, i bol i emociju, stoga izraz "Ne mogu ništa osjetiti." može biti anestetik za oboje.

Ako je prisutan eksteriorizirani pogled na događaj (u kojemu pacijent vidi sebe, ali nije u tijelu) ili ono što izgleda kao prenatalna "ESP", tada emotivne blokade vjerojatno proizlaze iz engrama bolne emocije iz kasnijeg životnog razdoblja ili barem nakon rođenja. Ako nema eksterioriziranog pogleda i pacijent je u svojemu tijelu, a ipak se oštrina boli i emocije ne izražavaju dok prolazi kroz engram, treba posumnjati u ranu emotivnu blokadu ili ranu blokadu boli te je locirati tehnikom ponavljanja. Govorite riječi "bez emocija" sve dok se ne dobije parafraza. Koristite izraze poput "Ne mogu osjećati" ili neki drugi izraz istoga značenja i pacijent će, ako su engrami dostupni i nisu potisnuti drugima, konačno odgovoriti.

Može se dogoditi da slučaj dobro "proradi", što znači da se engrami pojavljuju i može ih se pokrenuti i reducirati a da se emocije ne izražavaju kao dio sadržaja, te s otupljenim somatikama, koje nisu toliko bol koliko su jednostavno pritisak. Ako bol i blokada emocija ne popuste odmah pri tehnici ponavljanja, može se dogoditi da se pokrenu mnogi engrami u osnovnom području, bez boli ili emocije, samo s pritiskom i tekstualnim sadržajem. U takvom slučaju bol i emocija mogu se na kraju kontaktirati, nakon čega je terapija uspješnija.

Eksteriorizirani pogledi Kad god naiđete na pacijenta koji, vraćen na vremenskoj stazi,

promatra sebe izvan svojega tijela, taj je pacijent izvan vremenske staze. To mu se ne treba reći, ali naboji očaja, odnosno engrami bolne emocije trebaju se pronaći što je moguće prije i isprazniti od naboja. To je slično prije opisanom ESP mehanizma

Telepatija U svakih nekoliko slučajeva neki će preclear možda pokušati

podmetnuti telepatiju kao aberativni čimbenik. No, to je kao da želite uhvatiti dugu. Telepatija može postojati, ali, kako su do sada

352


istraživanja pokazala, fetus je ne prima, a ako i prima, ona ni u kojemu pogledu nije aberativna.

Telepatija i ESP podrobno su ispitani i za svaki je slučaj pronađeno objašnjenje koje nije moralo zadirati u čitanje uma ili radarski vid.

Kad pacijent pokušava reći auditoru da ponavlja majčine misli primljene prenatalno, budite sigurni da je negdje u blizini engram u kojemu ona upravo to izgovara na glas. Vrlo aberirane majke, a posebno one dovoljno aberirane da pokušaju pobačaj, imaju mnogo engrama koje dramatiziraju. Snaga dramatizacije obično se izražava u obliku monologa. Neke majke kad su same imaju mnogo toga za reći same sebi. Sav se taj govor, naravno, prenosi na dijete kada je ozlijeđeno, s tim da ono može biti ozlijeđeno i kad majka to nije, kao pri pokušaju pobačaja. Nakon takve ozljede, dijete je neko vrijeme obično u "nesvjesti" i u bolovima, i zato te monologe (a glas je često prilično glasan) bilježi u engramima. On to ne čuje, to je jednostavno pohranjeno u stanicama. Svi su ti monolozi, naravno, aberativni, i stvaraju jedinstvene modele ludila i neuroza.

Koliko do sada znamo o telepatiji, niti jedan njezin oblik nije aberativan. Stoga auditor ne bi trebao prihvatiti telepatiju ništa više nego što bi prihvatio ESP.

Prenatalni životni uvjeti U maternici je veoma bučno. Osoba može misliti da ima sonik, a

ipak ne čuti zvukove "maternice", što znači da zapravo nema sonik, nego samo "montažu". Crijevno krčanje i kruljenje, tjelesne tekućine, podrigivanje, nadimanje trbuha zbog plinova i ostale majčine tjelesne aktivnosti stalno proizvode zvukove.

Tu je, također, veoma tijesno u kasnijem prenatalnom razdoblju. U slučaju visokog krvnog pritiska u maternici je krajnje neugodno. Kad majka uzme kinin2 u ušima fetusa može nastati velika

zvonjava, baš kao i u njezinim - zvonjava koja će se prenositi kroz cijeli život osobe.

Majka ima jutarnje mučnine, štucavicu, prehladi se, kašlje i kiše. To je prenatalni život. Jedini razlog zbog kojega se netko "želi vratiti u maternicu" je taj

2 Kinin: gorki lijek koji se koristi u liječenju malarije i kao sastojak raznih tonika.

353

L. RON HUBBARD

stoje netko udario majku povikavši "Vrati se ovamo", što osoba i čini. Sustav pohranjivanja engrama

Engrami nisu uredno pohranjeni, onako kako čista standardna banka pohranjuje podatke. Oni su tako pohranjeni da bi izazvali i samog Aleksandra. Stoga je teško znati kada će se pojaviti sljedeća odgovarajuća pojedinost.

Vrijeme, tema, vrijednost, somatika i emocije metode su pohranjivanja.

Povratak s basic-basica može prividno uredno napredovati prema kasnijim životnim razdobljima. Odjednom je naboj očaja pokrenut i ispražnjen. Auditor gleda unazad u prenatalno područje i pronalazi potpuno nove događaje. Napredovanje tada počinje vraćanjem u sadašnje vrijeme, korak po korak, dolazi do sljedećeg pražnjenja naboja i sljedeće serije prenatalnih engrama izlaze na vidjelo. Oni se brišu i ponovno se napreduje povratkom u sadašnje vrijeme, kad se isprazni još jedan naboj očaja i otkrivaju se novi prenatalni engrami. Zatim se i oni brišu itd., itd.

Sustav pohranjivanja engrama izdaje podatke prema somatiku, vremenu, temi, vrijednosti ih emociji. Arhivar obično izdaje materijal na temelju vremena i teme. Emocije u engramskoj banci sprječavaju arhivara da dohvati određene događaje. Kada je naboj emocije ispražnjen, događaji postaju dostupni i iznose se, sve dok arhivara ne zaustavi sljedeći emotivni naboj. Auditor tu najviše upotrebljava svoju domišljatost, ne za dobivanje prenatalnih engrama, već za pronalaženje tih emotivnih naboja kasnijeg životnog razdoblja i njihovo pražnjenje.

Sve u svemu, za razliku od standardne banke, sustav pohranjivanja engrama je veoma loš. Ali, sad kad ga razumijemo, također se vidi da je i vrlo ranjiv.

Podaci zapisani sistemom engramskog pohranjivanja mogu se izbrisati. Podaci iz standardne banke ne mogu biti izbrisani. Bol je prolazna - zadovoljstvo traje.

Ublažavanje Psihoanalitičar ih socijalni radnik povremeno je suočen s takvom

354

M E H A N I Z M I I ASPEKTI TERAPIJE - URUČI DIO

vrstom problema koje dijanetika, primijenjena u malim količinama, lako rješava.

Osoba može, nakon što ju je neki događaj tijekom dana toliko uznemirio da se ne može usredotočiti na postojeći problem, ublažiti svoju uzrujanost za nekoliko minuta posla.

Nagle promjene u stajalištu pacijenta, iznenadni gubitak vedrine, uglavnom proizlaze iz nekog događaja koji mu je uzrokovao mentalnu patnju. Premda ta promjena ima svoj izvor u restimulaciji engrama, trenutku restimulacije, koji je lock, može se pristupiti i uspješno ga ublažiti.

Koristeći reverie ih barem tražeći od pacijenta da zatvori oči, analitičar može od njega zahtijevati da se vrati u trenutak kad je bio uznemiren. Taj trenutak može biti istoga dana ih istoga tjedna kada je zatražena pomoć. Otkrit će se trenutak anahtičkoga isključenja u kojemu je neka restimuhrajuća osoba ih okolnost uznemirila pacijentovu ravnoteža Taj trenutak je lock. On se obično može prepričati kao engram i najkasniji će izvor napetosti oslabiti, a posao će se moći nastaviti. Moguće je da sam engram, uz koji je lock bio vezan, neće biti dostupan bez cjelovitog dijanetičkog pristupa problemu.

Auditor, uočivši da je pacijent vrlo uznemiren, može često uštedjeti vrijeme oslabljujući lock koji je uzrokovao neposrednu uznemirenost precleara.

Lociranje lockova u velikom opsegu s dijanetičke točke gledišta se ne isplati, zato jer kod svakog slučaja postoje tisuće i tisuće lockova. No, lociranje posljednjeg locka, koji koči posao, može biti od koristi.

Tonska skala i reduciranje engrama Budući da je veoma važan, mehanizam reduciranja kasnih engrama

bolne emocije mora biti posebno preciziran. Primjene reduciranja kasnijih engrama široke su i raznolike. Kad

auditor zapadne u nevolju zbog povrede Kodeksa auditora, tu povredu može tretirati kao engram bolne emocije i reducirati je, te će u tom trenutku posljedica njegove pogreške kod precleara nestati. Auditor jednostavno vrati precleara nazad do pogreške i prolazi kroz nju kao

355

L. RON HUBBARD

kroz engrara Kad se muž svađa sa ženom, ili je ona otkrila neke neugodne stvari glede njegovih aktivnosti, on može tretirati svađu ili to otkriće kao engram bolne emocije i otpustiti ga, što rezultira time da njegova žena o tome više ne brine. Kad je pas maloga dječaka upravo pregažen, događaj se može tretirati kao engram bolne emocije i otpustiti. Kad precleara ostavi žena, tretirajte odlazak kao engram bolne emocije i oslobodite ga. Bilo da je u pitanju šok ili uznemirenje, ono kod osobe može biti reducirano putem pravilnih redukdjskih tehnika, i osobu će to, u smislu bolne emocije, prestati mučiti.

Sasvim je svejedno je li se engram zbio prije dva sata ili prije deset godina, bolne emocije iz njega mogu se reducirati. On se pokreće kao svaki drugi engram, počinje se sa samim početkom prvoga šoka vraćajući pacijenta na to, i produžujući dovoljno daleko kako bi se prvi učinak odgovarajuće obuhvatio.

Aspekt tog reduciranja je obrazac koji se mnogo ne mijenja. Ako vijesti bace osobu u apatiju, tada će, dok prepričava, osim ako negdje drugdje ne postoji jaka emocionalna blokada, napredovati kroz događaj, možda za trenutak ih dva, prije nego li ga sasvim kontaktira. Tada će uslijediti suze i očaj apatije. Sljedeća dva ih tri prepričavanja trebala bi izazvati ljutnju. Daljnje prepričavanje (uvijek od početka do kraja, kao ponovno proživljavanje) podiže njegov ton do dosade, a nakon toga do tona 3 ih 4, do oslobađanja, ih u najboljem slučaju, smijeha.

To napredovanje u tonovima bilo je ključ koji je doveo do uspostavljanja tonske skale od 0 do 4. Ton 4 je smijeh.

Na području tona 2 postoji zona gdje se pacijent ponaša nehajno i neozbiljno. To nije ton 4, nego upozorenje da ima još podataka. On se tada može protiviti prepričavanju, govoreći da je događaj otpušten. Auditor mora inzistirati na daljnjem prepričavanju kad god otkrije da preclear to nije voljan učiniti, jer tu postoje potisnuti podaci i više prisutnog naboja. Za nehajnost je općenito utvrđeno da je mehanizam bijega i ponekad je izražena točno onim riječima koje su prikrivene. Nastavlja se s prepričavanjem (bez auditorova inzistiranja da se pronađu određene riječi) sve dok pacijent ne dosegne ton 4.

Time smo dobili skicu ponašanja cijele engramske banke u

356


terapijskom procesu. Cijela se banka diže sa svoje početne tonske razine sve više i više kako se engrami brišu ili reduciraju, da bi na kraju dosegla ton 4. Međutim, uspon engramske banke nije ravnomjerno rastuća krivulja, jer će se kontaktirati novi engrami koji sadrže apatiju, a neki od njih su manični. Engram bolne emocije ipak ima prilično glatki uspon. Ako se uopće otpusti, dizat će se po skali. Ako se ne diže prema vrhu skale - od apatije do ljutnje, od ljutnje do dosade, od dosade do vedrine ih barem bezbrižnosti - onda je potisnut događajem sličnoga sadržaja.

Engram može početi na tonu 1 - ljutnja, i podići se odatle. Ako se ustanovi da započinje na tonu 2 - dosada - to jedva da je engram.

Međutim, može biti i na lažnom tonu 2 i potisnut ostalim podacima, tako da se samo čini da je pacijentu dosadno i da je bezbrižan. Nekoliko prepričavanja može donijeti otpuštanje, i trenutno će se spustiti do apatije - tona 0 - a zatim krenuti prema gore na tonskoj skali. Ih će se drugi engram morati kontaktirati.

Cijelo tjelesno biće slijedi tonsku skalu kroz tijek terapije. Također je prati mentalno biće i engrami bolne emocije.

Pri brisanju u osnovnom području ih vraćanju od basic - basica, dva ili tri prolaska izbrisat će engram bilo koje vrste, osim ako on nije bazičan za novi lanac sličnih događaja. Ah, engrami koji nigdje na vremenskoj stazi ne pokazuju emocije, potisnuti su emocionalnim ili osjećajnim blokadama, kasnim bolnim emocijama ili ranim engramima, koji jednostavno doslovce blokiraju bol ili emociju.

Slučaj bi se trebao održavati "živim". Promjene u emocijama moraju postojati. Monotono prepričavanje, odnosno ono koje ne mijenja nego samo oslabljuje engramski ton, ponekad je nužno u osnovnom području. Međutim, svaki put kad pacijent postane "uredan" i "dobro uvježban" te ne pokazuje nikakvu zabrinutost oko svojih engrama dok ih prepričava, tu postoji kasna bolna emocija koju treba uhvatiti ih rana emocionalna blokada. Obrnuto, ako je pacijent stalno emotivan glede svega i svačega, ako čas plače a čas se histerično smije, a terapija je obavljena, treba pripaziti na nešto engramsko u prenatalnom području što mu govori da mora biti "previše emotivan" -što znači da ima engrame koji ga čine emotivnim zbog svojega

357

L. RON HUBBARD

zapovijednog sadržaja. Tonska skala je veoma korisna i dobar je vodič. Najizraženija je u

reduciranju postgovornog3 engrama, ali se također pojavljuje i u ranijim razdobljima.

SvaM engram bolne emocije može biti pokrenut. Ako se prikladno reducira i nije potisnut negdje drugdje, slijedi tonsku skalu prema tonu 4.

Ako tehnika ponavljanja ne daje rezultate kod pacijenta Ako pacijent, ponavljajući izraz koji mu je auditor dao, ne ide prema

događaju, tri stvari mogu biti pogrešne. Prvo, pacijent se ne može kretati po vremenskoj stazi. Drugo, arhivar može svjesno zadržavati izraz, sve do trenutka kad se može očistiti. Treće, izraz ne postoji kao engramski sadržaj.

Pacijent ujedno može imati jake engrame tipa "kontroliraj se" koji se manifestiraju tako što on auditoru uzima kontrolu, ponaša se poput gazde ili jednostavno odbija suradnju. Tada se na fraze "kontroliraj se", "moram raditi" i slične može primijeniti tehnika ponavljanja.

Ako je pacijent u holderu, tehnika ponavljanja je obično neučinkovita. Ako je vraćen, ali se ne pomiče na vremenskoj stazi kad mu je dana tehnika ponavljanja, tu tehniku primijenite na holder.

Sjetite se da blokada "osjećaja" može uskratiti sve somatike, tako da ih pacijent ne osjeća. Ako pacijent djeluje neosjetljivo na teškoće na vremenskoj stazi, budite sigurni da ima blokadu osjećaja.

Veliki emocionalni naboj također može kočiti tehniku ponavljanja. Somatska traka ne ulazi dobro u emocionalne naboje - engrame bolne emocije - što iziskuje tehniku ponavljanja.

Ako tehnika ponavljanja ne djeluje, možete zatražiti da pacijent zamisli "najgoru stvar koja se bebi može dogoditi" i slično, iako je to rijetko potrebno, te iz njegova govora nakupiti nove izraze za rad na ponavljanju, čime će se pacijenta dovesti do engrama.

Tehnika jedne riječi Riječi, kao i engrami, postoje u lancima. U životu osobe uvijek

postoji prvi put za zapisivanje svake riječi. Čitav uobičajeni jezik može

3 postgovorno: označava razdoblje života nakon stoje osoba naučila govoriti.

358

M E H A N I Z M I I ASPEKTI TERAPIJE - DRUGI mo

ležati unutar engramske banke. Moguće kombinacije tog zajedničkog jezika mogu se gotovo približiti beskonačnosti. Ima bezbroj načina na koje različiti denveri, bounceri i si. mogu biti izraženi.

Ipak, postoje dvije "sretne" činjenice koje smanjuju auditorov posao. Prvo, dramatis personae4 u engramima aberirane osobe u tom su trenutku aberirane. Svaka aberirana osoba ima standardne dramatizacije koje uvijek iznova ponavlja u restimulativnim situacijama. Na primjer, reakcija oca prema majci se ponavlja: ako izgovara skupinu izraza u jednoj engramskoj situaciji, izgovarat će ih i u sljedećim sličnim situacijama. Ako majka, primjerice, ima optužujući stav prema ocu, tada će taj stav biti izražen određenim izrazima, koji će se pojavljivati u mnogim engramima. Druga činjenica je da će kad otac ih majka vrijeđaju jedno drugo, onaj drugi tada trpjeti zbog širenja aberacije i ponavljati izraze svojega partnera. U slučaju prvorođenoga djeteta, ako je prisutna roditeljska brutalnost, roditelji se mogu promatrati kroz pacijentove engrame i uočiti kako postupno preuzimaju izraze svojega partnera, bilo kao zabrinutost za sebe, bilo da ih ponovno prenose drugome. Sve to uzrokuje pojavljivanje engrama u lancima događaja, gdje je svaki događaj vrlo sličan sljedećem. Kada imamo basic na svakom tipu lanca, sljedeći događaji na tom lancu dovoljno su slični da dopuštaju da se mnogi događaji reduciraju ih izbrišu neposredno nakon što je prvi pronađen. Prvi događaj u lancu, basic tog lanca, manje ih više drži druge na mjestu i izvan vidokruga. Stoga, basic je cilj lanca.

Za svaku riječ u engramskoj banci može se otkriti trenutak u kojemu joj je prvi put isporučena. Riječi se također reduciraju u lancima, s tim da svako sljedeće pojavljivanje te riječi u engramskoj banci automatski locira novi engram, koji se naravno reducira ili izbriše, čim se kontaktira ih locira njegov basic.

Tehnika jedne riječi je vrlo bitna i učinkovita. To je posebna vrsta tehnike ponavljanja. Kod većine pacijenata, samo ponavljanje jedne riječi rezultira time da se pridružene riječi same otkriju. Prema tome, pacijenta se zamoli da se vrati na riječ zaboraviti i da je ponavlja.

4 dramatis personae: lica u drami ili priči (odnosi se na ljude prisutne u engramima aberirane osobe)

359

L. RON HUBBARD

Počinje ponavljati riječ zaboraviti i uskoro ima pridruženu skupinu riječi koja čini određeni izraz poput "Nikada me nećeš zaboraviti." Tako smo otkrili izraz u engramu pa možemo pokrenuti ostatak engrama.

Kada, zbog napredovanja slučaja, moramo kontaktirati engram iz kasnijeg razdoblja, a on ipak ne oslabljuje, možemo uzeti svaku riječ ili izraz iz tog kasnijeg engrama i tehnikom ponavljanja slijediti unatrag. Na taj se način raniji engrami, koji taj kasniji drže u mjestu, mogu locirati i reducirati, da bi se na kraju kasniji engram sam reducirao. Inače, to je uobičajen i koristan postupak.

U vezi s tim postoji zakon: Kada bilo koji izraz ili riječ u engramu ne slabi, isti izraz ili riječ postoje u ranijem engramu. Možda će trebati isprazniti naboj kasne emocije da bi se dobio raniji izraz, a to će se obično postići ponavljanjem jedne riječi ili izraza.

Postoji samo nekoliko desetaka riječi potrebnih da se dođe do gotovo svakog engrama. To su ključne riječi tehnike ponavljanja. Primjerice: zaboraviti, sjetiti se, pamćenje, slijep, gluh, nijem, vidjeti, osjećati, čuti, emocija, bol, strah, užas, bojati se, nositi, stajati, ležati, dobiti, doći, vrijeme, razlika, imaginacija, pravo, tamno, crno, duboko, gore, dolje, riječi, leš, mrtav, truo, smrt, knjiga, čitati, duša, pakao, Bog, uplašen, jadan, strašan, prošlost, gledati, sve, svatko, uvijek, nikad, svugdje, svi, vjerovati, slušati, stvar, tražiti, izvorno, sadašnji, otraga, rani, početak, tajna, reći, umrijeti, nađen, suosjećanje, lud, umobolan, rješiti se, boriti se, pesnica, prsa, zubi, čeljust, želudac, bol, jad, glava, seks, vulgarni i seksualni izrazi, koža, beba, to, zavjesa, ljuska, prepreka, zid, misliti, misao, sklisko, zbrkano, pomiješano, pametan, slab, mali, bolestan, život, otac, majka, imena od milja za roditelje i bilo kojeg ukućana iz prenatalnog razdoblja i djetinjstva, novac, hrana, suze, ne, svijet, isprika, zaustaviti, smijati se, mržnja, ljubomora, sram, posramljen, kukavica itd.

Bounceri, denveri, holderi, grouperi, misdirectori i si., svaki od njih ima samo nekoliko uobičajenih riječi. Bouncer bi sadržavao: izvan, gore, vratiti se, ići, kasno, kasnije itd.

Holder bi sadržavao: uhvatiti, uhvaćen, zamka, ulovljen, zaustaviti, ležati, sjediti, stajati, ne može, zapeti, fiksiran, držati, pustiti,

360


zaključati, zaključan, doći itd. Grouper bi sadržavao: vrijeme, zajedno, jednom, razlika itd. Tehnika jedne riječi nigdje nije toliko izražena koliko u slučaju

juniora - kad pacijent nosi ime jednog ili drugog roditelja, bake ili djeda. Čišćenjem pacijentova imena iz prenatalnih engrama (gdje se ono odnosi na drugu osobu, ali je pacijent pogrešno interpretirao da se odnosi na njega), pacijent ponovno može zadobiti svoje izvorne kvalitete i valenciju. Uvijek govorite pacijentovo ime i prezime (odvojeno) u tehnici ponavljanja, bez obzira na to je li riječ o junioru ili ne.

Ako engramska banka ne sadrži neki izraz, vjerojatno sadrži neku uobičajenu riječ. SvaM mali rječnik osigurava obilje podataka za tehniku jedne riječi. Koristite također bilo koji popis poznatih osobnih imena, muških ih ženskih, i možda ćete otkriti saveznike ih ljubavnike koje drukčije ne možete kontaktirati.

Engram bolne emocije ponekad se sporo predaje, jednostavno usmjeravanjem somatske trake na njega. Ponekad je pacijentu teško približiti se području u kojem je previše naboja. Tehnika jedne riječi, izgovarajući ime saveznika, ako je poznat, ih riječi suosjećanja, nježnosti, smrti, odbacivanja ih rastanka, te posebno pacijentovo ime od milja iz djetinjstva, često će dovesti do brzog rezultata.

Uz to, pri primjeni tehnike ponavljanja riječi ih izraza auditor ne smije previše uzburkati slučaj. Uzmite ono što se pojavi i to reducirajte. Reducirajte somatiku koja se pojavljuje kad osoba uđe u reverie, i uvijek je neko vrijeme pokušavajte pronaći, čak i ako ne uspijete. Ako uzburkate nešto što ne možete reducirati na putu niz lanac, zabilježite to i reducirajte kada dobijete basic.

Koristeći tehniku jedne riječi često se dolazi do izraza koji bi inače ostali skriveni, ah koji izlaze na vidjelo kada se otkrije ključna riječ. Na primjer, korištenjem riječi čuti pojavili su se daljnji izrazi koji su veoma usporili razrješavanje slučaja. Nije bilo pokušaja da se takav engram kontaktira u prenatalnom području. I zaista, nikada se nije posumnjalo u lanac "svađa" jer ga pacijent nikada nije dramatizirao, te, zbog postojanja lanca nasilnih prenatalnih svađa, činjenica da su se njegovi roditelji žestoko svađah kod kuće bila je potpuno izbačena

361

L. RON HUBBARD

iz standardnih banaka, te ako bi netko to spomenuo, pacijent bi to zanijekao zaprepašten takvom pomisli. Somatika, koju je uzrokovao otac klečeći na majci i gušeći je, bila je neuobičajeno jaka.

Pacijent je ponovio "čuti" nekoliko puta jer ga je auditor zamolio da se vrati na događaj koji sadrži tu riječ. Pacijent je nastavio ponavljati, a kada je dosegnuo prenatalno područje iznenada je utonuo u omamu. Ostao je u tom "boil-offu" oko 30 minuta i tada je, budući da ga je auditor povremeno poticao da ponavlja riječ "čuti", izrazio jaku somatiku. "Čuti" je postalo "Ostani ovdje!".5 Somatika je postala jača i pacijent je ponavljao "ostani ovdje" sve dok se na vremenskoj stazi nije mogao slobodno kretati kroz engram. Otkrio je očeve riječi i protivio se tome da nastavi s engramom zbog njegove intenzivne emocionalne siline. Auditor ga je tada gurnuo u engram i engram je pokrenut.

Otac: "Ostani ovdje! Ostani dolje, prokleta kurvo. Ovaj put ću te ubiti. Rekao sam da hoću, i hoću. Evo ti!" (Pojačavanje somatike jer njegovo koljeno pritišće majčin abdomen.) "Počni vikati. Hajde, viči za milost! Zašto se još opireš? Ne brini, nećeš dugo! Cvilit ćeš ti i moliti za milost! Sto budeš glasnije cvilila, to će ti biti gore. To je ono što hoću čuti. Ja sam ništarija, ha? Ti si ništarija! Sad bih te mogao dokrajčiti, ali neću!" (Auditor se odjedanput našao u nevolji pošto je pacijent posljednji izraz shvatio doslovno i prestao s prepričavanjem; auditor ga ponovno pokreće.) "Ovo je samo primjer. Ima toga još! Nadam se da boli! Nadam se da plačeš zbog toga! Ako ikome kažeš i riječ stvarno ću te ubiti." (Pacijent sada napreduje s takvim emocionalnim poletom da zapovijedi imaju manje utjecaja na njega. Zapovijed da o tome šuti je zanemarena.) "Razbit ću ti njušku. Ti ne znaš kako je to biti povrijeđen!" (Somatika oslabljuje zbog odmaknuća koljena.) "Znam što ću ti sada napraviti! Kaznit ću te! Ja ću te kazniti i bog će te kazniti! Silovat ću te! Ugurat ću ti ga i razderati te! Kada ti kažem da nešto napraviš, moraš to napraviti! Penji se na krevet! Lezi! Lezi mirno!" (Krckanje kostiju jer je šakom udarena u lice. Krvni pritisak se podiže i ozljeđuje bebu) "Lezi mirno! Uvijek ćeš tu ostati.

5 U engleskom jeziku, riječi čuti (hear) i ovdje (here) izgovaraju se vrlo slično, te ih se može lako zamijeniti.

362


Završit ću ovo! Nemoralna si! Sva si prljava i bolesna. Bog te kaznio i sada ću te ja kazniti!" (Somatika koitusa počinje, vrlo žestoka, dalje ozljeđujući dijete.) "Imaš nešto užasno u svojoj prošlosti. Misliš da moraš biti zla prema meni! Želiš da se osjećam kao da sam nitko i ništa! Ti si nitko i ništa. Evo ti, evo ti!" (Izvikivanje niza seksualnih banalnosti u trajanju oko pet minuta.)

Pacijent je to ispričao tri puta i izbrisalo se. To je bio basic-basic! Tri dana nakon začeća, koliko se može prosuditi po danima nakon izostanka menstruacije. To je razotkrilo gotovo sve ostale važne podatke u slučaju, koji je zatim razriješen i očišćen.*

Tehnika jedne riječi mogla je dovesti pacijenta do nekog drugog čuti u slučaju. Tada bi bilo nužno naći najraniji trenutak kad se pojavljuje, ili se ostatak engrama možda ne bi izbrisao ili reducirao.

Riječ čuti također je mogla dovesti pacijenta kasnije na vremensku stazu. U tom bi slučaju engrame trebalo slijediti unatrag dok se ne pronađe jedan koji bi se izbrisao, reducirajući svaki na koji bi se naišlo dok se ne dosegne najraniji, nakon kojega bi se i svi sljedeći izbrisali.

U primjeni metode ponavljanja jedne riječi, kao i u ponavljanju izraza, auditor ne bi smio dopustiti brzo, besmisleno ponavljanje umjesto polaganog. On tada od somatske trake zatraži da se malo vrati te pacijenta zamoli da kontaktira bilo što je možda povezano uz tu riječ.

Upozorenje: Ako se pacijent ne miče na traci, nemojte mu nasumce davati riječi ili izraze ponavljanja jer će oni nagomilavati engrame tamo gdje je pacijent zaglavio. Uložite napor da se pacijent nastavi

Vezano uz ovaj tekst, 'Tanac svađe" križao se s "lancem koitusa", blokirajući oba Naravno, gdje je taj engram nastao ili odakle su došli engrami koji ga sačinjavaju, stvar je povijesti. To je bilo uobičajeno ponašanje za oca, čija je narav potvrđena činjenicom da su i njegova žena i dijete bili gotovo psihotični. Otac nije bio "psihotičan". On je bio "hrabar, prodoran" i "izravan" čovjek, predsjednik banke, glasovit po svojoj tvrdoglavosti. Sin je bio pijanac, zadrti ateist, koji je negirao sve što je njegov otac predstavljao, uključujući novac. Sin je, tijekom terapije, neoprezno rekao svom ocu o tom engramu, na stoje otac dva dana žestoko bjesnio protiv dijanetike i tada obolio od "reumatske groznice".6 U tom je stanju pozvao auditora koji se bavio tim slučajem, da ga učini Clearom, stoje i učinjeno. Oba slučaja imala su blokirani sonik, bol i emociju. - LRH

363

L. RON HUBBARD

kretati po traci, otkrivanjem i reduciranjem izraza koji ga drži. Upozorenje: Basic-basdc ne sadrži uvijek riječi u sebi, često je samo

bolan i popraćen zvukovima maternice. Unatoč tome, držat će sve na mjestu pomoću svojih osjeta.

Posebne vrste zapovijedi Postoji nekoliko posebnih vrsta zapovijedi. One su ovdje navedene

kao prikladne upute, s nekoliko primjera svake vrste. Aberativne zapovijedi mogu sadržavati bilo što. Auditor ne brine

previše o njima. Prisjetite se našega mladića i kaputa u Knjizi drugoj -i tamo nalazimo, u obliku hipnotičkih zapovijedi, približnu predodžbu o aberativnim zapovijedima. Izrazi: "ja sam ptica trkačica."; "Ne mogu odzviždukati ni dječju pjesmicu."; "Cijeli svijet je protiv mene."; "Mrzim policajce."; "ja sam najružnija osoba na svijetu."; "Ti nemaš noge"; "Bog će me kazniti."; "Uvijek se moram igrati sa svojom stvarčicom", mogu pacijentu biti veoma zanimljivi i auditoru čak zabavni, ali mogli su prouzročiti prilično nevolja u životu pacijenta. Tijekom dijanetičke terapije ti će se izrazi pojaviti u odgovarajućem trenutku. Traženje određene aberacije ili somatike ponekad je zanimljivo i korisno, ah obično nije posebno važno. Te aberativne zapovijedi mogu sadržavati dovoljno podataka da od pacijenta učine bijesnoga fanatika, paranoika ili soma7, ali one auditoru ništa ne znače. One će se pravovremeno pojaviti, a raditi na njima ih oko njih sporedno je i manje važno.

Kod svakog je slučaja auditorov glavni posao održavati pacijenta pokretnim na traci, držati njegovu somatsku traku slobodnom i reducirati engrame. Kada se pacijent ponaša ili reagira kao da se ne kreće na vremenskoj stazi, ih arhivar ne daje podatke, tada nešto nije u redu, a to ima veze s nekoliko vrsta izraza. Takvih izraza sadržanih u engramima, i izraženih različitim riječima ima na tisuće, ah ih je samo pet vrsta:

Denveri "Ostavi me na miru," što znači, doslovno, da događaj mora ostaviti

na miru.

som: žargon; u prenesenom značenju - glupa osoba, tvrdoglava u svojevoljnim postupcima.

364


"Ne mogu reći", znači da vam ne može reći taj engram. "Teško je reći", znači da je teško reći. "Ne želim znati", znači da nema nikakvu želju znati taj engram "Zaboravi" je klasični primjer podvrste denvera, mehanizma

zaboravljanja. Kada se engram jednostavno ne može razotkriti ah postoji somatika ih trzanje mišića, pošaljite somatsku traku do denvera. Često je to "Zaboravi." ih "Ne mogu se sjetiti." kao dio engrama. "Ne znam što se događa." može biti da majka ocu priča o nečemu, ah preclearov analizator, potisnut, tada ne zna što se događa.

"To je iznad mene." znači da je upravo tamo, ah misli da nije. "Drži se toga, to je tvoj život!", čini engram "vitalno važnim" za

egzistenciju. "Ne može se dohvatiti.", "Ne mogu ući.", "Nitko ne smije znati.", "To

je tajna.", "Umro bih kada bi netko to saznao.", "Ne govori." i tisuće drugih.

Holderi Holder je najčešći i najviše korišten, jer kad god se preclear ne može

pokretati na stazi ih doći u sadašnje vrijeme, on se nalazi u holderu. Holder kombiniran s denverom i dalje će držati engram. Ako se ne može naći, potražite prvo denver, a zatim holder.

"Zaglavio sam" je klasičan izraz. 'To ga je učvrstilo" je sljedeći. "Uhvaćen sam" ne znači preclearu ono što je majka mislila kad je to

rekla. To njoj može značiti da je trudna, ah preclearu kaže da je uhvaćen na traci.

"Ne miči se", "Sjedi tamo dok ti ja ne kažem da se pomakneš", "Stani i razmisli" (ako je ovaj posljednji izraz izrečen pri prvom pričanju događaja, auditor će ga možda trebati ponovno pokrenuti, jer će preclear učiniti upravo to - stati i razmišljati, isto kako bi tamo neko vrijeme stajao i razmišljao. Auditor će tijekom terapije opaziti neobičnu poslušnost prema tim doslovnim besmislicama.)

I na tisuće drugih. Ako se riječi na bilo koji način doslovno shvate, mogu zaustaviti osobu ih je spriječiti u kretanju.

365

L.RON HlJBBARD

Bounceri Bouncer bi se najbolje mogao prikazati krivuljom. Preclear se vraća

u prenatalno područje i tada se nađe u dobi od deset godina ih čak u sadašnjemu vremenu. To je bouncer na djelu. Preclear ide u rano razdoblje na vremenskoj stazi, bouncer kaže da ponovno ode u kasnije.

Kada preclear ne može otići u ranija razdoblja, postoji bouncer koji ga odbacuje od engrama. Od precleara dobijte odgovor o tome što se događa. Izaberite komentar ih neki izraz koji bi mogao biti bouncer i primijenite tehniku ponavljanja, sve dok se ponovno ne smjesti na engram. Ako ga lako kontaktira, neće ga ponovno izbaciti.

"Iziđi" je klasičan primjer bouncera. Pacijent obično kreće prema sadašnjemu vremenu.

"Odavde nema povratka" može značiti da je majka odlučila da će, nakon svega, morati imati dijete ih dovršiti pobačaj, ah za precleara to znači da se mora kretati prema naprijed duž vremenske staze ih da ne može doći do ranijeg razdoblja.

"Dođi ovdje gore". "Prošetaj malo." ("Nestani" ne bi bio bouncer; to bi značilo da bi

engram trebao nestati). "Moram otići veoma, veoma daleko.", pa to i čini. "Idem gore.", "Odletjet ćeš do mjeseca.", "Iskočiti". I tisuće drugih.

Grouper Grouper je najneugodniji od svih vrsta zapovijedi. On se može izreći

na mnogo različitih načina i njegov je učinak na vremensku stazu toliko ozbiljan da se cijela vremenska staza može smotati u klupko, te se čini da su svi događaji na istome mjestu. To postaje očigledno čim preclear naiđe na jednoga od njih. Grouper se neće lako otkriti, ah će se uobhčavati kako slučaj bude napredovao, a na slučaju se ne može raditi s grouperom u restimulaciji.

"Nemam vremena." i "M u čemu nema razlike.", klasični su primjeri groupera.

"Sve mi to dolazi odjednom.", znači upravo to.

366


"Svi su unutra zajedno.", "Stegnuto.", "Sklupčano", "Sve je upravo ovdje."

"Svega ovoga moći ćete se sjetiti u sadašnjemu vremenu." (ozbiljna je auditorova pogreška ako ovo koristi kod sugestibilnog pacijenta jer će temeljito zamrsiti slučaj).

"Sve povezuješ." "Zapetljan sam.", "Naguraj sve odjednom.", "Nema vremena." i

tisuće drugih. Misdirector

Misdirector, to je jedan podmukao tip. Kada se pojavi u engramu, pacijent odlazi pogrešnim smjerovima, ide na pogrešna mjesta itd.

"Sve radiš naopačke." "Sada je sve gore." je grouper i misdirector. "Uvijek mi to odozgo nabacuje.", postavlja precleara naprijed na

vremenskoj stazi, i od tamo on pokušava pokupiti svoje engrame. "Ne možeš ići dolje." je djelomično bouncer, djelomično misdirector. "Ne možemo doći do dna ovoga", odvraća ga od basic-basica "Možeš početi ispočetka", odvraća ga od završetka prepričavanja, pri

čemu pacijent ide na početak engrama, umjesto da ga prođe do kraja. "Ne mogu proći kroz ovo ponovno", odvraća ga od prepričavanja. "Ne mogu ti reći kako je počelo.", uzrokuje da pacijent počinje svoje

engrame u sredini, te se engram ne može reducirati. Postoji mnogo takvih izraza.

"Smiri se!" i sva "smirivanja", uzrokuju kretanja unatrag po stazi. "Vraća mi se prehlada.", postavlja aberiranu osobu u engram s

običnom prehladom. Može se računati na to da će svaka sljedeća prehlada biti sve gora.

"Vrati se ovdje." zapravo je poziv natrag, ali ga usmjerava dalje od onoga gdje bi trebao biti. Kod pacijenta koji ima teškoća s dosezanjem sadašnjeg vremena, pa se počne vraćati, prisutni su izrazi "Vrati se ovdje." ili "Smiri se.".

"Dolje i van.", pogrešno ga usmjerava, ne samo dalje od sadašnjega vremena, nego na dno vremenske staze i izvan nje. To je i misdirector i izraz isklizavanja.

"Ne može proći kraj mene." je misdirector sličan izrazu koji vraća

367

L. RON HUBBARD

unazad. "Ne znaš što je gore, a što dolje." je klasičan primjer. "Sav sam izokrenut." Poseban slučaj je izraz isklizavanja koji "ga izbacuje sa staze" i

uzrokuje gubitak dodira s njegovom vremenskom stazom. To je vrlo ozbiljan izraz jer može proizvesti šizofrenika. Nešto takvo uvijek se može naći u slučaju šizofrenije. Neki od njegovih izraza bacaju ga u druge valencije koje nemaju odgovarajuće vremenske staze, neke samo uklanjaju vrijeme, neke ga tjelesno izbacuju izvan vremena.

"Uopće nemam vremena." je izraz isklizavanja, ali i grouper. "Izvan sebe sam.", znači da je on sada dvije osobe, jedna izvan

druge. "Morat ću se pretvarati da sam netko drugi." ključni je izraz za

brkanje identiteta. "Ti si van vremena.", i mnogi drugi. Postoji još jedan poseban slučaj misdirectora. Auditor kaže da

predear ode u "sadašnje vrijeme" i arhivar izbaci izraz koji sadrži riječ vrijeme. Nije važno ako je vrijeme u izrazu božično vrijeme, ako je u prenatalnom području, predear će otići tamo, ignorirajući što je auditor mislio.

"To je sve u sadašnjemu vremenu", opak je izraz jer stavlja sve u sadašnje vrijeme.

"To je zgodno vrijeme." I drugi. Sada je ponekad pobrkano sa sadašnjim vremenom, ali ne često.

Auditor ne bi smio reći "Dođi u sada.", jer bi u tom slučaju imao toliko sada da ne bi mogao izići na kraj s t im Riječ sadašnje se rijetko nalazi u engramu i zbog toga je auditor koristi. Sada se pojavljuje previše često.

Kod nekoliko veoma aberiranih osoba koje su se mogle sjetiti samo malog dijela svoje prošlosti, otkriveno je da su potpuno izvan svojih vremenskih staza, te su nazadovale u prenatalno područje i zaglavile, nakon čega je slučaj otvoren. Što se njihova uma ticalo, imah su svega nekoliko mjeseci prošlosti od mjesta na kojemu su bili, unatrag do začeća, a ipak, ti su ljudi uspjeh nekako funkdonirati kao normalne osobe.

368


Emodonalni naboji obično drže osobu izvan njezine vremenske staze i, prema suvremenim otkrićima, zaista su jedino što tim engramskim zapovijedima daje bilo kakvu snagu.

Razlike Postoje dva aksioma o funkcioniranju uma koja bi auditor trebao

dobro poznavati. I. Um opaža, postavlja i rješava probleme vezane uz

opstanak. II. Analitički um prosuđuje u razlikama. Reaktivni um

prosuđuje u istovjetnostima. Prvi aksiom auditoru je važan jer pomoću njega može vidjeti je li

suočen s razumnom reakdjom. Sedmogodišnja djevojčica koja zadrhti od straha kada je muškarac poljubi, ne prosuđuje, ona reagira na engrame, jer sa sedam godina ne bi trebala vidjeti ništa loše u poljupcu, čak ni onom strastvenijem Sigurno je postojalo ranije iskustvo, možda prenatalno, koji je uzrokovalo da ona muškarce ih ljubljenje smatra vrlo lošima. Sva odstupanja od optimalne racionalnosti korisna su u lociranju engrama, svi nerazumni strahovi itd. su voda na auditorov mlin. Auditor bi trebao, pomoću navedenog aksioma, također proučiti i jednadžbu optimalnoga rješenja. Svako odstupanje od optimuma podliježe sumnji. Iako auditor ne brine mnogo o predearovim aberadjama, ponekad će slučaj zaglaviti ih će se činiti da engrama nema. Auditor tada može promatrati ponašanje padjenta i njegove reakdje na događaje da bi došao do podataka.

Drugi zakon je dijanetički doprinos logici. To je potpunije obrađeno u filozofskom tekstu. Aristotelovo klatno8 i njegova dvovrijednosna logika napušteni su ne zbog nesklonosti prema Aristotelu, nego zbog potrebe za širim mjerilima. Jedno od tih mjerila jest princip spektra, u kojemu se koristi stupnjevanje od 0 do beskonačnosti i od beskonačnosti do beskonačnosti, i gdje se apsolutne vrijednosti smatraju potpuno nedostižnima u znanstvene svrhe.

U drugom aksiomu riječ je o tome da um, kada je najviše se približen potpunoj radonalnosti, može vrlo široko i predzno

* klatno: kruto tijelo koje visi o jednoj točki; njihalo.

369

L. RON HlIBBARD

prepoznati razlike. Kako se udaljava od nje, opaža sve manje i manje razlika, dok na kraju ne postane gotovo krajnje nesposoban da prosuđuje o bilo kakvim razlikama u vremenu, prostoru ili mislima, te se može smatrati potpuno ludim. Kada s tim slijedimo samo jednu misao, poput općenite tvrdnje da su "sve mačke iste", ona je ili nemarna ili nerazumna, jer sve mačke nisu iste, čak ni dvije mačke koje izgledaju, ponašaju se i zvuče slično. Moglo bi se reći "mačke su prilično iste", ali i dalje bismo se bavili prilično iracionalnom mišlju. Ili, moglo bi se prepoznati da postoji vrsta Felix Domesticus, ali da su unutar nje mačke nesumnjivo različite, ne samo od vrste do vrste, nego i od mačke do mačke. To bi bila racionalnost, ne zbog uporabe latinskog naziva, nego zbog toga razlikovanja mačaka. Uzrok strana od mačaka je engram koji obično ne sadrži više od jedne mačke, i to je vrlo određena mačka, određene vrste, s određenom (ili možda neodređenom) osobnošću. Preclear koji se boji svih mačaka, zapravo se boji jedne mačke, i to mačke koja je najvjerojatnije mrtva već mnogo godina. Stoga, kako se udaljujemo od potpune racionalnosti prema iracionalnosti, razlike se smanjuju, sve dok gotovo ne nestanu i postanu sličnosti i istovjetnosti.

Aristotelov silogizam9 prema kojemu su dvije stvari koje su jednake trećoj međusobno jednake - jednostavno ne funkcionira u logici. Logika nije aritmetika, aritmetika je umjetna tvorevina koju je izmislio čovjek i koja funkcionira. Da bi riješio problem u logici, um "leprša" kroz golemu količinu podataka i proračunava s desetinama i čak stotinama varijabli. Ne misli i nikada nije mislio na osnovi toga, da su dvije stvari jednake trećoj međusobno jednake, osim kad upotrebljava matematiku koju je izmislio da bi bolje rješavao apstraktne probleme. Apstraktna je istina da su dva i dva jednako četiri. Dva i dva čega su jednako četiri? Još nije napravljena skala, mjerilo ili kalibar10, niti je proizveden mikroskop koji bi opravdao činjenično stanje da su, primjerice, dvije jabuke plus dvije jabuke jednako četiri jabuke. Dvije jabuke i dvije jabuke su četiri jabuke ako

9 silogizam: oblik rasuđivanja u kojemu se zaključak izvodi iz dvije tvrdnje, kao u "Svi ljudi moraju umrijeti; ja sam čovjek; dakle, ja moram umrijeti." 10 kalibar: promjer cijevi ili drugih predmeta; teh. instrument za provjeravanje pravilnosti razmjera; prenes. razmjer, vrsta, veličina nečega.

370


je riječ o istim jabukama, ali one ne mogu postati jednake drugim četirima jabukama bilo kakvim, ikad zamišljenim, procesom rasta ili proizvodnje. Čovjek je spreman prihvatiti približnosti i olako ih zvati preciznostima. Ne postoji ništa što je apsolutno, osim u apstraktnim terminima koje je postavio um, a kojima rješava vanjske probleme i postiže približnosti. Može se činiti kako je to nategnut koncept, ah nije. Matematičar je vrlo dobro svjestan da radi s brojkama i analognim aproksimacijama postavljenim u sisteme, koji nisu nužno bili ovdje prije nego što je čovjek došao i neće nužno biti ovdje kad ode. Logika, čak i jednostavna logika razmišljanja o mudrosti odlaska u kupovinu u deset sati ujutro, barata s mnogim varijablama, neodređenostima i približnostima. Matematiku možemo izmišljati koliko god želimo. Ne postoji stvarna apsolutna vrijednost, postoji samo približavanje tome. Samo naši gramatičari, daleko iza svojega vremena, inzistiraju na apsolutnoj realnosti i istini, vjerojatno u spomen na metafizičare.

To je izloženo djelomice zato što će nekima možda razjasniti određene stvari, ah u prvom redu zato što auditor mora shvatiti da ima precizno mjerilo razumnosti. Razumnost je sposobnost uočavanja razlika. Sto bolje osoba uočava razlike, bez obzira na to koliko su sitne, i poznaje širinu tih razlika, to je razumnija. Što manje neko maže uočavati razlike, i što je bliže razmišljanju u istovjetnostima (A=A), manje je razuman.

Kada čovjek kaže "Ne volim pse!", vi kao auditor morate uočiti sljedeće: on ima engram o jednom ih dva psa Kada djevojka kaže "Svi muškarci su isti!", uočite: ovo je stvarno aberirana osoba. "Planine su tako strašne!", "Draguljari nikada nigdje ne idu!", "Mrzim žene!", uočite ih. To su engrami na danjem svjetlu.

Engrami koji sprječavaju analitički um da razlikuje su engrami koji najozbiljnije koče razmišljanje.

'Teško je reći razliku" je čest engram. "Nema razlike.", "Meni je sve to isto.", "Svi su ljudi zh", "Svi me mrze." - to su, kako auditori kažu, mamci za ludilo, i odvode čovjeka "na put za ludnicu".

Postoji još jedna vrsta razmišljanja u istovjetnostima. To je vrsta koja uništava razlikovanje vremena. "Ne znaš kada se to dogodilo." je

371

L. RON HUBBARD

klasičan izraz. "Ne znam koliko je kasno." i drugi imaju osebujan učinak na um, jer um radi prema vlastitom preciznom kronometru11 i engrami mogu potpuno pogrešno pročitati njegov brojčanik. Na svjesnoj se razini može prilično dobro ići u korak s analitičkim vremenom. Engrami lagano kližu naprijed-natrag, već prema tome kada su uključeni ili restimulirani. Engram koji se nalazi na vremenskoj stazi četrdeset godina ranije, može ležati u pozadini današnje djelatnosti. Primjedbe o razlikovanju vremena ne aberiraju toliko koliko bezvremenska narav engrama. Vrijeme je veliki šarlatan; ništa ne liječi, samo mijenja aspekte okoline i čovjekove bližnje. Engram od prije 10 godina, sa svim svojim bolnim emocijama, može biti začahuren i "zaboravljen", ali on je tu, u svakom trenutku spreman na djelovanje ako je restimuliran.

Reaktivni um radi na principu jeftinog ručnog sata, analitički um radi na principu baterije kronometara s dvostrukom provjerom na koju bi i liner12 bio ponosan. Stanice misle da je ručni sat prilično dobar štos - i bio je, bio je, u davnim vremenima kada je čovjekov predak bio nošen valovima i uspio se uhvatiti za pijesak.

Prema tome, glavni test aberacije je sličnost i istovjetnost, a glavni test razumnosti je razlikovanje i potankost ili opsežnost kojima se to može učiniti.

"Svi muškarci su isti", kaže ona. I jesu! Za nju. Jadno stvorenje. Kao momak koji ju je silovao kad je bila dijete ili kao njezin omraženi otac koji je to rekao.

Relativne važnosti i "vjerovati" i "ne vjerovati" Auditor će se suočiti sa svojim glavnim neprijateljima u "Moraš

vjerovati." i "Ne mogu vjerovati". Um ima svoju vlastitu ravnotežu i sposobnost, a engrami mu

pomažu koliko i "zaglavljene sedmice"* računalu. Jedna od najvažnijih

11 kronometar: instrument za precizno mjerenje vremena, veoma precizna vrsta sata; koristi se npr. u znanstvene svrhe. 12 liner: (engl.) parni brod, putnički avion, itd., na redovnim određenim linijama. ' ili petica, kao u nedavnom slučaju na Harvardu, gdje je kap lema (legure za lemljenje) zadržavala peticu u računalu, što je veoma obeshrabrilo gospodina koji je ovisio o odgovorima računala. - LRH

372

M E H A N I Z M I I ASPEKTI TERAPIJE • DRUGI DIO

funkcija uma je procjenjivanje relativne važnosti podataka. U otkrivanju i vođenju dijanetičkih istraživanja postojale su, na

primjer, milijarde podataka o umu, sakupljene u posljednjih nekoliko tisuća godina. Sada, s golemim retrovizorom, možemo pogledati unatrag i vidjeti da su ljudi tu i tamo izražavah mišljenja ih iznosili na vidjelo činjenice koje nisu vrednovah, a koje su sada podaci nekog od dijanetičkih aksioma ih su dijelovi njezinih otkrića. Te su činjenice postojale u prošlosti, neke i sada postoje u dijanetici, ali s golemom razlikom - one su vrednovane. Prije nego što je informacija postala vrijedna, vrednovanje podataka po njihovoj važnosti bilo je od temeljnog značenja, dr. Pametnjaković13 je 1200. godine mogao napisati da vjeruje kako u umu ne postoje stvarni demoni; moglo se čuti da je kućanica Sofie 1782. godine rekla da je sigurna kako je prenatalno razdoblje loše utjecalo na mnogo života. Dr. Zamba14

mogao je 1846. napisati da se hipnotiziranom pacijentu može reći da je lud, pa će se on poslije toga i ponašati kao da je lud. Dr. Pametnjaković je također mogao reći da anđeli, a ne demoni, uzrokuju mentalne bolesti jer je pacijent bio zao. Domaćica Sofie je opet mogla reći da oblozi od vode trusovine15 liječe "bunilo"; dr. Zamba mogao je ustvrditi da hipnotizirani pacijenti trebaju samo još nekoliko pozitivnih sugestija da bi ojačah i ozdravili. Ukratko, za svaki podatak koji se približio istini postojale su milijarde neistinitih podataka. Dio koji je nedostajao kod svakog takvog podatka bilo je znanstveno vrednovanje njegove primjenjivosti. Nemoguće je odabrati nekoliko izuzetnih kapi vode iz oceana običnih kapi. Problem otkrivanja istinitih podataka mogao je biti riješen samo odbacivanjem svih prijašnjih procjena o društvu i ljudskom umu, te svih mogućih "činjenica" i mišljenja, počevši ispočetka te postupno razvijajući cijelu znanost od novog, najvišeg zajedničkog nazivnika (i istina je da dijanetika nije ništa posudila - ona je najprije otkrivena i organizirana, a tek nakon što je organizacija završena i tehnika

13 Dr. Pametnjaković: izmišljeno ime za "autoritet"; pametnjaković: onaj koji misli da je vrlo pametan i uvijek u pravu. 14 Dr. Zamba: izmišljena osoba; neki liječnik. 15 voda trusovina: kišnica koja se skuplja u šupljinama panjeva, za koju se u narodu smatralo da liječi bradavice.

373

L. RON HUBBARD

razvijena, uspoređena je s postojećim informacijama). Ovdje želimo naglasiti da jednolično pridavanje važnosti skupu

činjenica vodi isključivo do potpune zbrke. Evo kako se procjenjivalo: mišljenja su ništa, autoritet je beskoristan, podaci su od drugorazredne važnosti; ključ je u uspostavljanju relativne važnosti. Sa svijetom i zvjezdama kao laboratorijem, i umom koji proračunava relativnu vrijednost onoga što opaža, svi se problemi mogu riješiti. S danom gomilom podataka i jednoličnim pridavanjem važnosti imamo nešto što može biti lijepo, ali je beskorisno.

Zaprepašten pogled novopečenih mornaričkih potporučnika, kada prvi put uživo ugledaju ono o čemu su toliko marljivo čitali, dokaz je lošeg obrazovnog sustava koji je trenutno u upotrebi. Taj sustav nastoji uvježbavati nešto što je savršeno - pamćenje. Malo ili ništa usklađuje sa svrhom ili upotrebom, te ignorira nužnost vlastite prosudbe svih podataka, a to je oboje potrebno za njihovu primjenu. Zaprepaštenost dolazi od prevladavajuće spoznaje da, iako imaju tisuće podataka o onome što vide, ne znaju je li važnije čitati kronometar kad uzmu sekstant16 ili koristiti samo plavu tintu kada pišu u brodski dnevnik. U smislu obrazovanja, toj je gospodi učinjena nepravda, ne zato što im nije dano tisuće podataka koji se odnose na brodove, nego zato što im nije rečena relativna važnost svakog podatka i zato što nisu iskusili njihovu važnost. Znaju više činjenica od manje obrazovanih ah znaju manje o odnosu činjenica.

Od veće je važnosti za auditora to što postoje dvije vrste engramskih zapovijedi koje daju jednoličnu prosudbu podataka. Osobe koje imaju bilo koju od njih kao pretežni sadržaj engramske banke, bit će slično aberirane, makar svaka od njih izražavala aberaciju sa suprotnim polaritetom.

S vremena na vrijeme neki nesretni auditor ima "Ne mogu vjerovati." slučaj u svojim rukama. Taj je slučaj krajnje naporan. U tu skupinu ulaze i "Sumnjam.", "Nisam siguran." i "Ne znam." slučajevi.

Takav je slučaj lako uočiti jer kada prvi put dođe na terapiju počinje sa sumnjom u dijanetiku, auditora, sebe, namještaj, i nevinost svoje

16 sekstant: instrument koji navigatori koriste za mjerenje kutne udaljenosti zvijezda, mjeseca i sunca od horizonta, te pri utvrđivanju pozicije broda.

374


majke. Osoba koja uvijek sumnja nije lak slučaj jer ne može vjerovati vlastitim podacima. Analizator ima ugrađeni prosuđivač koji preuzima podatke, važe ih i prosuđuje kao pravo, krivo ih možda. Osoba koja engramski sumnja ima "zaglavljenu sedmicu", što znači da mora sumnjati u sve, što je nešto posve različito od prosuđivanja. Ona je pozvana da sumnja. Ona mora sumnjati. Ako je sumnjati božanski, tada je Bog sigurno Moloh.17 On sumnja bez provjere, provjerava i najprecizniji dokaz, te i dalje sumnja.

Auditor može vratiti pacijenta na somatiku koja mu razdire pola glave, što je potvrđeno ožiljcima, što je potvrđeno aberacijom, i u što preclear sumnja kao u događaj.

Način na koji se postupa s takvim slučajem je da se izaberu njegovi omiljeni izrazi i daju mu se u reverieu ili izvan reveriea tehnikom ponavljanja. Neka ih ponavlja nekoliko puta, šaljući svoju somatsku traku natrag na njih Ubrzo, izraz će se osloboditi. Opskrbite pacijenta svim izrazima sumnje koje je u tom smislu koristio. Tada nastavite raditi na slučaju. Cilj nije da ga učinite vjernikom, nego da ga stavite u situaciju u kojoj može prosuđivati vlastite podatke. Nemojte raspravljati s njim o dijanetici - rasprava s engramima je besmislena jer su engrami sami po sebi besmisleni.

Za deset ih dvadeset sati terapije takav će se pacijent početi dovoljno suočavati s realnošću da više neće sumnjati da sunce sja, sumnjati u auditora, ili u njegovu sumnjivu prošlost. On je težak samo zato što zahtijeva dodatne sate posla. Usput rečeno, on je obično vrlo aberiran.

Slučaj "ne mogu vjerovati" teško prosuđuje jer mu je teško povjerovati u neku činjenicu više nego u neko u druga To uzrokuje nesposobnost proračunavanja relativne važnosti podataka, s učinkom da može biti jednako zabrinut zbog nijanse na kravati svojega šefa koliko i zbog braka u koji želi ući. Slično, slučaj "moraš vjerovati" ima teškoća s razlikovanjem među važnostima različitih podataka. Smatrat će jednako pouzdanom ideju da se papir radi od drveća i da će uskoro dobiti otkaz. Oba slučaja "brinu", što znači da su nesposobni

17 Moloh: biblijski drevni bog Feničana, itd., kojemu su djeca bila žrtvovana spaljivanjem. Moloh je postao sinonim za sve što zahtijeva grozno žrtvovanje.

375

L. RON HUBBARD

dobro procjenjivati. Racionalno prosuđivanje ovisi o osobnoj procjeni relativnih važnosti

različitih podataka. Reaktivna "prosudba" bavi se isključivo jednadžbom da su veoma različiti objekti ili događaji slični ili jednaki. Prvo je razumnost, a drugo ludilo.

Slučaj "moraš vjerovati" predstavit će zbrkanu reaktivnu banku jer ta banka prihvaća i najnevjerojatnije različitosti kao velike sličnosti. Engramska zapovijed "Moraš vjerovati." može nalagati da se jednoj osobi, skupini osoba ili svima mora vjerovati, bez obzira na to što je napisano ili rečeno. Auditor će, vraćajući pacijenta, naći glavne aberacije, zadržavane na mjestu lockom koji sadrži samo razgovor.

Kada je otac stvarni izvor i saveznik pacijenta, auditor će otkriti da je dijete gotovo sve što je otac rekao prihvatilo doslovce i bez ikakve sumnje. Otac možda nije svjestan da je uspostavio to "Moraš vjerovati" stanje i može čak biti čovjek s izraženim smislom za humor. Otkrit ćemo da je svaka njegova šala doslovce prihvaćena, osim kada je otac posebno naglasio da je to šala, što je značilo da ne smije biti doslovno shvaćena. Predočit ćemo vam jedan slučaj gdje je otac bio izvorom "moraš vjerovati" slučaja. Jednoga dana otac je poveo na morsku obalu svoju trogodišnju kćer i kroz maglu pokazao na svjetionik. Svjetionik je u maglovitoj noći izgledao vrlo tajnovito. "To je mjesto gospodina Billingslvja.", rekao je otac, misleći na to da tamo živi svjetioničar Billingslv. Dijete je savjesno kimnulo, iako malo uplašeno, jer je "Gosp. Billingslv" naokolo bacao dugu, bujnu kosu -sjene - bljeskajući prema moru jednim okom, protežući se vodom i stojeći tako tridesetak metara visok, "Gosp. Billingslv'' je divljački zavijao. Njegovo "mjesto" bila je kamenita hrid. Ustanovljeno je da se kći, kao preclear dvadeset godina poslije, plaši svakog dubokog zavijajućeg zvuka. Auditor je strpljivo slijedio trag do uzroka i pronašao, na svoju i njezinu radost "Gosp. Billingslvja". Utvrđeno je da goleme količine aberacija neobičnih koncepata i predodžbi proizlaze iz usputnih izjava njezina oca. Kako je bio vješt svojemu poslu, auditor nije pokušavao locirati i izbrisati sve što je otac rekao, jer bi za to trebale godine i godine. Umjesto toga, locirao je prenatalni engram "Moraš mi vjerovati" i njegove engramske lockove, i svi su

376


neengramski lockovi, naravno, nestali i automatski su prevrednovani kao podaci dobiveni iskustvom, a ne kao "zaglavljene sedmice". Naravno, u slučaju još ima mnogo toga što nije u redu, a ne samo "Moraš mi vjerovati". Međutim, promjena točke gledišta koju je pacijent iskusio neposredno nakon toga, bila je zapanjujuća: sada je mogla nešto što prije nije mogla - slobodno prosuđivati očeve podatke.

Zbog toga što poučavaju u terminima statusa* i autoriteta, obrazovne institucije oblikuju društvenu "moraš vjerovati" aberaciju. Nemoguće je reducirati cjelokupno sveučilišno obrazovanje, iako se to ponekad čini poželjnim, ali pristupanjem trenucima kada je pacijentu bilo utuvljeno u glavu vjerovanje ili prihvaćanje škole, od vrtića na dalje, mnogi umovi "s utegom činjenica" mogu se ponovno učiniti okretnima, što prije nisu bih, jer će um automatski prevrednovati činjenice prema važnosti, umjesto da ih prihvaća s jednohčnim vrednovanjem, kao u slučaju "formalnog obrazovanja". "Ne mogu vjerovati" je toliko tegoban i turoban predmet da bi se auditor, nakon nekoliko takvih završenih slučajeva, mogao uhvatiti kako ih spretno izbjegava. Slučajevi "ne znam" i "nisam siguran" nisu toliko teški kao "ne mogu vjerovati". Slučaj juniora, koji je u dijanetici šampion složenosti i težine, nazvan je po ocu ih majci, a pored blokirane boli, emocije, vizda i soničnog prisjećanja ima i njihovu "montažu" na lažnoj bazi, s tvornicom laži u punom pogonu, te je nekooperativan i "Ne može vjerovati".

Jednolično vrednovanje koči prihvaćanje svih činjenica slučaja "Ne mogu vjerovati". Svaki slučaj može imati nekoliko "Ne mogu vjerovati" izraza, ah neki su slučajevi toliko temeljito aberirani tim izrazom da sumnjaju ne samo u realnost nego i u vlastito postojanje.

Um ima "ugrađenog sumnjičavca" koji, s obzirom na to da ga engram ne spriječava, brzo određuje važnosti, te prema njihovoj težini rješava probleme i dolazi do zaključaka. Racionalni um posvećuje se danim podacima, uspoređuje ih s iskustvom, vrednuje njihovu

* Pod statusom se misli na razliku u stupnju prestiža - netko tko ima viši status uvjerava nekog tko ima niži, samo zbog statusa. Auditor se može naći u situaciji gdje je nesposoban, kod nekih pacijenata, zadobiti dovoljan status da bis njima glatko radio, a kod drugih može imati toliko visok status da vjeruju svemu što kaže. Kada ima prenizak status, ne vjeruje mu se; kada ima previsok, previše mu se vjeruje. - LRH

377

L. RON HUBBARD

vjerodostojnost i dodjeljuje im relativnu važnost u poretku stvari. To Clear radi toliko brzo da su mu ponekad potrebni samo djelići sekunde. Kod normalne osobe potrebno vrijeme je krajnje promjenjivo i zaključci će vjerojatno upućivati na mišljenje drugog ili će se uspoređivati s autoritetom prije nego s osobnim iskustvom. To je temeljni učinak modernog obrazovanja, koje je bez neke posebne vlastite pogreške te usprkos svim nastojanjima koje je učinilo da se oslobodi, ipak prisiljeno slijediti školske metode zbog nedostatka oruđa. One istrajavaju širenjem aberacija, usprkos svim nastojanjima naprednih učitelja. Normalnu osobu se s jedne strane uči da vjeruje, jer će inače pasti na ispitu, a s druge strane da ne vjeruje u smislu znanstvene nužnosti. Vjerovanje i nevjerovanje ne mogu se naučiti, moraju se osobno procijeniti. Kada bismo um mogli usporediti s generalom kojega poslužuje njegovo osoblje, moglo bi se vidjeti da ima G-218, koja kao borbeni obavještajni centar, sakuplja podatke, prosuđuje njihovu važnost i oblikuje procjenu situacije ih vrijednost zaključka. Kao što bi obavještajac propao kada bi imao potpisanu naredbu da ni u što ne vjeruje, tako propada i um koji ima reaktivnu zapovijed da ne vjeruje. Obratno, kao što bi svaka vojna organizacija sigurno izgubila protiv svakog slabašnog neprijatelja kada bi imala zapovijed da u sve vjeruje, tako bi propao i čovjek koji u reaktivnom umu ima zapovijed da vjeruje svim informacijama u svijetu oko njega.

Engrami vjerovanja i nevjerovanja različito se manifestiraju, iako se ne može reći koji je aberativniji, sigurno je da engram nevjerovanja uglavnom uzrokuje nedruštveniju osobu.

Nevjerica se, naravno, pojavljuje u različitim stupnjevima. Postoji, na primjer, društveni engram nevjerovanja koji popularizira vrstu literature koja je neiskrena koliko i nedomišljata. Neiskrenost, sram od pokazivanja emocija, strah od pohvale mogu proizlaziti i od drugih stvari, a ne samo od engrama, ali engram nevjerovanja je sasvim sigurno prisutan u većini takvih slučajeva.

Pri pokušaju otvaranja vrlo jakog "Ne mogu vjerovati" slučaja auditor će uočiti da se ne vjeruje u iskustvo, u auditora, u nadu za rezultate, te da se iznose najapsurdnije i najnerazumnije uvrede i

G-2: vojno -obavještajna služba mornarice ili kopnene vojske.

378


prepirke. Pacijent se može previjati u pravoj zmijskoj rupi somatika te i dalje ne vjerovati da bilo što ponovno doživljava.

Žalosna je i ustaljena činjenica da aberirana osoba ima određeni skup obrazaca iz svoje engramske banke. Ona će ponavljati te ustaljene obrasce u svakoj prilici i okolnostima. Majka s vlastitom engramskom bankom i otac sa svojom, ponavljat će gotovo istu vrstu tvrdnji uvijek iznova. To su dramatizacije. Jedan od roditelja može imati "Ne znam" koje prethodi svemu što on ih ona kaže, što čini cijelu "gomilu" tih "ne znam" u engramskoj banci i prilično potkopava razumijevanje. Na isti se način u engramskoj banci mogu nagomilati "Moraš vjerovati!" ih "Ne možeš vjerovati!". Kada jednom čujete nekoliko pacijentovih engrama, znat ćete da ćete iz istog izvora imati još mnogo, mnogo sličnih engrama. Kada auditor jednom na kratko posluša "osobe" u pacijentovoj engramskoj banci, prilično dobro zna što će naći u mnogo, mnogo više engrama. Stoga, svaki izraz u engramskoj banci podložan je čestom ponavljanju, s promjenjivim somatikama i popratnim osjetima. Ako majka ima problema s visokim krvnim pritiskom, koji joj se povisuje zbog oca, uzrokujući djetetu veliku nelagodnost, do stupnja koji kasnije često stvara migrene, ona može reći: "Ne mogu vjerovati da tako postupaš sa mnom." Nju je osobno sigurno prilično teško uvjeriti (kod engramskog "razmišljanja" nema mnogo uvjeravanja) jer je sa njom tako postupao otprilike svaka tri dana, i svaka je tri dana govorila: "Ne mogu ti vjerovati.", "Ne mogu vjerovati da mi to možeš raditi." ih "Ništa ti ne vjerujem." ih nešto slično.

"Ne mogu vjerovati" je sklon tome da bude prilično neprijateljski, jer je "Ne mogu vjerovati" često neprijateljski razgovor. "Moraš mi vjerovati" je skloniji tome da bude molećiva ih plačljiva vrsta engrama. "Vjeruj što ti kažem, proklet bio!" je, međutim, u potpunosti neprijateljski, kao što bi auditor i mogao očekivati.

Auditor koji radi na intenzivno i nerazumno skeptičnom slučaju, u engramskoj banci bi trebao očekivati gomilu "Ne mogu vjerovati". Ako utvrdi da je pacijent nesposoban imati svoje mišljenje, već se za svakom novom osobom povodi kako vjetar puše ili citira autoritet (svi autoriteti se u reaktivnoj banci lako identificiraju s ocem), trebalo bi

379

L. RON HUBBARD

sumnjati u "Moraš vjerovati.", kao i u druge stvari. Postoji mnogo manifestacija svakog slučaja. Kronični aspekt terapije jest da "ne mogu vjerovati" sumnja u svoje podatke tako duboko da ih neprestano mijenja, te se engrami, koji, na kraju krajeva, imaju točno određeni paket sadržaja, neće pravilno reducirati. Slučaj "moraš vjerovati" svaki engram za koji čuje preuzima kao svoj vlastiti, a to mu donosi malo dobra.

Međutim, nemojte pretpostavljati da svaki slučaj ima standardni aspekt. Jezik sadrži mnogo riječi i njihovih kombinacija i kod aberirane osobe nije neobična čvrsta povezanost cjelokupnog osnovnog jezika i svih njegovih idioma s nekom somatikom. Slučajevi obično u istoj banci sadrže izraze "Ne mogu vjerovati." i "Moram vjerovati.". Osoba reagira postavljenim obrascem samo kada ti izrazi postanu vrlo teški. Kada je postavljeni obrazac bilo koje vrste izraza, tada je auditor suočen s pacijentom koji je, najblaže rečeno, morao imati veoma nesretan život. Ali, svaki od tih slučajeva može se učiniti Clearom. Svi oni postaju Clear, čak i juniori.

Tjelesna bol i zapovijedi bolne emocije Osim vizia i sonika, sljedeće presudno sjećanje u terapiji je somatik,

odnosno tjelesna bol u događaju. Bezvrijedno je pokretati tjelesno bolne događaje bez somatika.

Ako je tjelesna bol prisutna, ona može doći tek nakon "boil offa" stanovite "nesvjesnosti". Ako događaj sadrži bol, a somatik nije uključen, pacijent će kuckati prstima, glasno i nervozno disati ili će mu mišići poskakivati. Premještanje nogu je izvrstan trag koji upozorava na prisutnost somatika, bilo da su uključeni ili ne. Glasno disanje i poskaMvanje mišića i razna trzanja, bez prisustva boli, upućuju na dvije mogućnosti: ili se u događaju nalazi denver čiji sadržaj nije kontaktiran; ili, ako preclear prepričava, somatik može biti blokiran u događaju ili negdje drugdje (nekakvom zapovijedi iz ranijeg ili bolnom emocijom kasnijeg razdoblja). Pacijent koji se mnogo vrpolji ili onaj koji se uopće ne vrpolji pati od blokade boli ili emocije, ili od kasnog engrama bolne emocije, ili od jednog i drugog.

Postoje cijele skupine zapovijedi koje istodobno isključuju bol i

380


emociju.To je stoga što je riječ osjeti homonimna. "Ne mogu ništa osjetiti." je standardna, ali zapovijedi se međusobno veoma razlikuju i mogu se izreći na mnogo načina. Auditor može napisati knjigu takvih izraza koje pacijenti navode pri opisivanju kako se osjećaju - ili bolje, kako se ne osjećaju. "To ne bob." vrsta je izraza koja posebno blokira bol, vrsta koja, naravno, uključuje i izraze poput "Nema nikakve boli." itđ Emocija je blokirana vrstom izraza koji sadrže riječ emocija ili koje posebno (doslovno prevedeno) blokiraju emocije.

Auditor bi trebao čuvati knjižicu s popisom svih denvera, misdirectora, holdera, bouncera, groupera koje je pronašao, svaku u posebnoj rubrici. Na taj način uvećava materijal koji može koristiti pri tehnici ponavljanja, kad primijeti da nešto nije u redu s pacijentovim kretanjem na vremenskoj stazi. Ali, postoje još četiri vrste izraza koje bi auditor također trebao prostudirati i navesti: blokade, izrazi preuveličavanja, izrazi isklizavanja, tvornice laži. Može dodati i neke svoje vrste.

U engramima će otkriti nevjerojatan broj zapovijedi koje mogu postići te raznolike aspekte. Trebao bi biti posebno zainteresiran za blokade boli i emocija te izraze preuveličavanja, tj. za engramske zapovijedi koje su obilježene prevelikom boli i viškom emocija. Nema smisla da ih ovdje navodimo u velikom broju. One su veoma raznolike jer je jezik jednostavno jezik.

Moguće su mnoge kombinacije. Može se otkriti da pacijent jeca zbog trivijalnih događaja iz ranog djetinjstva, iz postgovorne faze, a da ipak ima samo nekoliko somatika ili ih uopće nema. To se može dogoditi iz nekoliko razloga Možda su njegovi majka ili otac plakali devet mjeseci prije nego što se on rodio, ili ima izraz preuveličavanja koji mu zapovijeda da bude emotivan u vezi sa svim: "previše emocija". U kombinaciji s tim, on može imati nešto što mu govori da ne može osjetiti bol ili da ne može škoditi, ili čak da ništa ne može osjetiti.

Pacijent koji boluje i pati, pa ipak ne može plakati, imat će obrnuti skup zapovijedi. On ima zapovijed "bez emocija" smještenu ranije na vremenskoj stazi, ili dugi lanac takvih zapovijedi, a uz to ipak ima zapovijedi koje diktiraju prekomjernu bol: "Ne mogu podnijeti bol.", "Bol je prevelika", "Uvijek se osjećam kao u agoniji." itđ. S druge

381

L. RON HUBBARD

strane, "Osjećam se loše." je blokada jer kaže da nešto nije u redu s njegovim osjetilnim mehanizmom i podrazumijeva nesposobnost da osjeća.

Oboje, i bol i emocija, mogu se zapovijedima preuveličati. No, neobično je to da tijelo ne proizvodi bol da bi je osjećalo. Sva bol koja se osjeća je prava, čak i kad je pretjerana. Imaginarna bol ne postoji. Osoba "zamišlja" samo onu bol koju je zaista osjetila. Ne može zamisliti bol koju nije osjetila. Ona može "zamisliti" bol malo nakon događaja koji ju je uzrokovao, ali ako je osjeća, ma koliko psihotična bila, za tu će se bol ustanoviti da postoji negdje na njezinoj vremenskoj stazi. U dijanetici je ta činjenica pomno ispitana znanstvenim testovima, i dragocjena je. Možete to i sami provjeriti tražeći od pacijenata da osjete različite boli "zamišljajući ih" u sadašnjem vremenu. Oni će osjećati bol sve dok od njih tražite da osjete već doživljenu bol. Katkad ćete naići na pacijenta nesposobnog da zaista osjeti bol koju pokušava "zamisliti". Bio on svjestan toga ili ne, imao je bol kad god ju je "zamišljao", samo što se, jednostavno, po somatskoj traci vraćao u manjem opsegu.

Taj aspekt boli vrlo je zanimljiv i stoga što su se mnogi pacijenti u nekom trenutku svojega života pretvarali, prema obitelji ih svijetu, da osjećaju bol. Pacijent je mislio da je lagao kad je ustvrdio tu "prividnu" bol. U terapiji auditor može koristiti "imaginaciju" jer ona vodi ravno do engrama suosjećanja i do stvarne povrede. Nadalje, te "imaginarne" boli obično su predočene osobi ih pseudoosobi koja je bila suosjećajni saveznik prisutan u trenutku engrama. Dakle, ako se dječačić uvijek pretvarao pred svojom bakom, i mislio da se pretvara da ima ozlijeđen kuk, na kraju će se otkriti da je jednom ozlijedio taj isti kuk primivši suosjećanje u trenutku engrama, a koje je sada zasjenjeno analizatorom. Pacijenti često zbog tih pretvaranja osjećaju popriličnu krivicu. Vojnici su se iz 2. svjetskog rata ponekad vraćali kući pretvarajući se da su ranjeni, te su se plašili da bi auditor tijekom terapije to mogao saznati i odati ih njihovim bližnjima. Taj vojnik možda nije bio ranjen u ratu, ali će se pronaći engram koji sadrži suosjećanje za ozljedu na koju se žali. On traži suosjećanje kroz slikovitu priču, vjerujući da je priča lažna. Auditor u takvom slučaju,

382


a da pacijenta ne obavijesti o tom dijanetičkom otkriću, često može razotkriti engram suosjećanja, koji bi inače trebalo naporno loviti.

"Plačljivko" je izraz koji će preclear negirati u engramu, sprječavajući tako suze. Prilično je uobičajen slučaj precleara koji sebe brka sa starijom braćom i sestrama iz njegova prenatalnog života, njihovo izrugivanje, majčine naredbe itd, što se sve zapisuje. Ako pacijent zna za stariju braću ih sestre, auditor bi ih trebao potražiti u engramima pacijentova prenatalnog života, jer su djeca prilično aktivna i često skaču po majčinu krilu ih se s njom sudaraju. Svi djetinjasti izrazi ismijavanja ne nastaju uvijek poslije rođenja.

Tijekom dijanetičkog istraživanja rečeno je da bi devet desetina puta do Cleara bilo prijeđeno kada bi se uspjele osloboditi sve bolne emocije tijekom života. Ipak, bolne emocije su samo vanjska manifestacija engrama tjelesne boli, i ne bi bile bolne da tjelesna bol prethodno nije koegzistirala ili postojala.

Kad u slučaju postoje blokade emocija i boli, uobičajeno je da je pacijent nervozan i da su mu mišići napeti, da se trza ih da je samo napet. Kad su bol i emocije prenaglašene zapovijedima, auditor u rukama ima vrlo dramatizirajući slučaj.

Saveznik nasuprot protivnika Nužno je da auditor zna kako reaktivni um procjenjuje važnosti. Bio

on imbecilan ili ne, reaktivni um grubo razlikuje prijatelja i neprijatelja, i to je otprilike sve što razlikuje.

Saveznik se može otkriti jednostavnom provjerom. Prisjetite se da je saveznik dio engrama suosjećanja, onih koji najvjerojatnije uvelike uzrokuju psihosomatske bolesti, nezrelost i konfuziju. Sve dok se može pobuniti i negirati, reaktivni um će se pobrinuti za neprijatelje onoliko koliko god je za to sposoban. On se, pod određenim okolnostima, naravno može preokrenuti u valenciju neprijatelja i tako uzbuniti i, općenito uzevši, abreagirati,19 kad bi to bila pobjednička valencija. Ah, obično neće koristiti podatke neprijatelja sadržane u engramu protivnom opstanku, osim kad tog neprijatelja negira. Kad

19 abreakcija: (psihoanaliza) oslobađanje (potisnutih emocija) odigravajući situaciju koja uzrokuje konflikt, upotrebom riječi, radnji ili maštanja.

383

L. RON HUBBARD

je opći ton u blizini zone 1 reaktivni um počinje prikupljati suprotstavljajuće zapovijedi i pokoravati im se. Dakle, ako je otac glavni negativac, protivnik, aberirana im se osoba neće reaktivno pokoravati, nego će ih obično negirati ili izbjegavati.

Međutim, to nije slučaj sa saveznikom. Savezniku, osobi od koje je suosjećanje došlo kad je pacijent bio bolestan ili ozlijeđen, posvećuje se pozornost i sluša ga se, jer je njegova "svrha" prividno usklađena sa svrhom osobe - opstati. Ako je jedan podatak koji se odnosi na osobu ispravan, tada je - prema našem malom imbecilnom prijatelju, reaktivnom umu - sve vezanu uz tu osobu ispravno, sve što ta osoba kaže i učini je ispravno, a naročito je ispravno sve što je ta osoba rekla u engramu.

Kronična psihosomatska bolest obično potječe od engrama suosjećanja. To je veoma važno jer će engram suosjećanja, s obzirom na to da je usklađen sa svrhom opstanka, biti posljednji ih najteži za dohvatiti.

Saveznikovo "Moraš vjerovati." znači da osoba mora vjerovati. Protivnikovo "Moraš vjerovati." obično dovodi do toga da osoba ne smije vjerovati.

U slučaju saveznika i protivnika imamo prastaru priču o heroju i zlikovcu, Mazdi i Ahrimanu,20 kauboju s bijelim i kauboju s crnim šeširom. Izvor hinduističkog trojstva21 nalazi se u ocu, majci i nerođenomu djetetu. A, rat između "dobra i zla" u engramskoj banci pronalazimo kao reaktivne podatke u obliku saveznika i protivnika.

Najbolja logika za koju je reaktivni um sposoban je dvovrijednosna, crno-bijela logika, a takva logika nailazi na odgovor samo u reaktivnoj banci. I reaktivni um razrađuje sve probleme u apsolutnim vrijednostima, stvarajući logičke monstruoznosti, jer je tamo misao o apsolutnom dobru, apsolutnom zlu i apsolutno razmišljanja u istovjetnosti. Svako racionalno procjenjivanje pokazuje da je

20 Mazda i Ahriman: božanstva Zoroastrijanizma, religije Perzijanaca prije njihova preobraćenja na Islam. Mazda je duh univerzalnog dobra, a Ahriman je njegov glavni protivnik kao duh zla. 21 hinduističko trojstvo: Hinduski prikaz triju manifestacija Vrhovnoga bića - Brahme, Višne i Sive - svaka s posebnom kozmičkom funkcijom: Brahma se povezuje sa stvaranjem; Višnu s očuvanjem i obnavljanjem; a Siva s destrukcijom i raspadanjem.

384


apsolutno, sa stajališta istine i djelotvornosti, nemoguće, ali reaktivni um nikada ne raspravlja, on samo reagira. On prepoznaje pozitivca kad ga vidi (on to misli) i prepoznaje negativca (on to pretpostavlja). Saveznik, pozitivac, je svatko tko ima bilo koje obilježje saveznika, a protivnik, negativac, je svatko tko ima bilo koje obilježje protivnika. Nadalje, sve što je povezano sa saveznikom predstavlja pozitivca, a sve što je povezano s protivnikom predstavlja negativca. Ako je teta saveznik, tada su tete dobre. Ako je pismoslikar protivnik, tada su svi pismoslikari zli. Zatim, ručni radovi koje je tetka vezla znače da su ručni radovi dobri, i stoga su svi ručni radovi dobri i zato je sve na što je ručni rad položen dobro, sve što shči ručnom radu je dobro i tako dalje ad absurdum22, u čemu samo reaktivni um uspijeva bez ikakvih dvojbi. A radovi koje je pismoslikar izradio su zli, i tamo gdje su postavljeni je zlo, i slikanje je zlo, i miris boje, i kistovi, a stoga i četke za kosu i polica na kojoj stoji četka za kosu i tako dalje.

Iz svega toga slijedi aksiom, koji ne bi trebalo omalovažavati pri radu s pacijentom:

Svaka kronična psihosomatska bolest na svom izvoru ima engram suosjećanja.

I drugi: Reaktivni um osobi neće dopustiti da bude aberirana ili da ima

kroničnu psihosomatsku bolest, osim ako ta bolest nema vrijednost opstanka.

To ne znači da osoba analitički ima moć izbora, nego da reaktivni um, radeći tiho i do sada dobro sakriveno, izabire prosuđivanja u istovjetnostima tjelesnih i mentalnih stanja koja bi odgovarala svim okolnostima, pa i onim najmanje sličnima bilo kojemu konceptu u banci engrama.

Postoji nešto što se zove razina nužnosti. Ona svojim podizanjem uzrokuje isključivanje engrama, te može isključiti i kontrolu samog reaktivnog uma. Razina nužnosti često se podiže. Osoba je analitički može natjerati na podizanje, bez obzira na postojanje stvarnog uzroka. Osoba ne mora imati engram o odlasku na električnu stolicu zbog počinjenog ubojstva, ali može imati engram o ubijanju. Razina

12 ad absurdum: do točke besmislenosti.

385

L. RON Hum ARO

nužnosti podiže i analitički nadjačava sve impulse za ubijanjem, jer analizator zna sve o električnoj stolici. Kada se ona ne može podići, riječ je o niskoj dinamici pojedinca. Umjetnik, užasno aberiran glede svoga posla zbog ljubaznih nastojanja susretljivo sarkastičnih kritičara, ipak se može uzdignuti i napraviti novo djelo, i k vragu i teta koja je rekla da je na njezinu portretu preveliki podbradak i razderala ga na komadiće, k vragu i kritičari koji su rekli da je još zelen, a njegovo djelo brzopleto. Razina nužnosti može se uzdići iznad reaktivnoga uma, kao što je neki mornarički poručnik jednom rekao, "čistom hrabrošću".

Pojedinac, kojega život nije štedio i okružen s previše restimulatora, uhvaćen u sužavajuću spiralu reaktiviranih engrama, na kraju može doći do točke u kojoj više ne može ostati zdrav. Ako je to njegovo prvo ozbiljno potonuće i ako je duboko potonuo, pojavit će se psihosomatska bolest i postati više ih manje kronična i, ono što je važno, proizlazit će izravno iz engrama suosjećanja.

Iako je to manje očito, sve psihosomatske bolesti nose sa sobom aberativne zapovijedi, što znači da osoba koja pati od psihosomatskih bolesti također pati i od aberacija koje su dio istoga engrama, sviđala joj se ta ideja ili ne.

Ako auditor želi pronaći pravi holder, pravi razlog zbog kojega se čini da se slučaj opire oporavku, prave aberativne čimbenike i bolesti, tražit će saveznika ili saveznike, jer ih svaki slučaj može imati mnogo. On će izvući iz njih bolne emocije gubitka ih odbijanja i odmah se vratiti po vremenskoj stazi da pronađe engrame koji leže u pozadini.

Zapamtite i to da reaktivni um nije dovoljno bistar da shvati da su dvije strane neke osobe zapravo ta ista osoba Stoga, možemo imati majku - bijelog anđela i majku - opaku aždaju. Ako je bijeli anđeo, nju se bezuvjetno slijedi, ako je aždaja, sve što čini negira se. Otac može biti otac dobročinitelj i otac - čedoubojica. Tako je sa svim saveznicima. Ah samo čist, apsolutni saveznik, koji se nikad ne mijenja, odlučan i čvrst, koji je zaustavio hladnu, oštru ruku smrti i nježno smjestio snažnu i plamtecu baklju života u umiruću ruku željnoga djeteta (ih je barem rekao: "jadno dijete, tako se loše osjećaš, molim te, nemoj plakati.") je model, uzor zlatom popločenog idola sa

386


slobodnim pristupom bogovima. (To je bio djed; on je previše pio i varao na kartama, ali reaktivni um to tako ne vidi stoga što je djed bio uza nj kad je imao upalu pluća i tako se vraški brinuo da beba ozdravi - dobro djelo, samo da pritom nije bio toliko melodramatičan i da nije toliko govorio pokraj jadnog, "nesvjesnog" djeteta.)

Pacijenta vješto ispitajte o ocu i majci. Ako nije previše uznemiren zbog njihove smrti (ako su mrtvi), ako jednostavno za njih ne mari ili ako pak "pokazuje zube", oni su protivnici, saveznici su negdje drugdje. Ako oca i majku doživljava ravnodušno, ljutito ili dodvoravajuće, budite uvjereni da ga život između začeća i rođenja, pa i nakon toga, nije mazio, te budite sigurni da će, u tom slučaju, saveznika biti mnogo, jer će ih dijete u svojoj okolini pokušati pronaći pri svakoj ogrebotini ih povredi. Međutim, saveznike obično nećete naći samim pitanjima. Reaktivni um ih smatra čistim zlatom, pa čak i ako engrami u kojima se oni pojavljuju imaju dovoljno somatika da unište osobu za cijeli život. On skriva saveznike. Auditor bi ih morao tražiti pražnjenjem naboja iz bolnih emocija. Smrt, odlazak ili odbijanje saveznika sigurno je engram bolne emocije. Na ovaj ili onaj način, radeći na njemu iz kasne bolne emocije ih ranijeg engrama tjelesne boli, saveznik će se napokon otkriti, te se može unijeti kao memorija u standardne banke i izbrisati kao bolest iz engramske banke.

Rješenje za kronične psihosomatske bolesti uglavnom leži u području engrama suosjećanja. Oni se, međutim, neće izbrisati na samom početku. Oni su unutarnji bedem iza kojega je šćućuren reaktivni um, promatrajući protivničko jurišanje na vanjsku liniju obrane. Bolna emocija gubitka saveznika ponekad prikriva ne samo saveznike, nego i protivnike. Engram suosjećanja nije ni izdaleka jedini izvor psihosomatskih bolesti, ali je uzrok kroničnih psihosomatskih bolesti.

Uz to, ništa u ovoj raspravi o savezniku ne bi se trebalo interpretirati kao da djetetu ne treba pokazati ljubav. Promatrači su u prošlosti brzopleto donosili upitne zaključke kad su osjetili da pokazivanje ljubavi aberira dijete. Pomanjkanje ljubavi ga može ubiti, ah obratno ne vrijedi. Jedini način na koji saveznik može aberirati

387

L. RON HUBBARD

dijete je govoreći mu i suosjećajući s djetetom koje je veoma bolesno ili "nesvjesno" zbog povrede. Ako to čini, djetetovu osobnost kvari svojom vlastitom i na kraju stvara mogućnost psihosomatskih bolesti i aberacija, te općenito, može doživotno onesposobiti dijete (naravno, osim ako ne uzmemo u obzir dijanetiku). Volite dijete najbolje što znate i činite za njega sve što možete kad mu je dobro. Kad se ono dobro osjeća radite s njim što god želite, recite mu što god hoćete. Kad je bolesno ili povrijeđeno, najbolje je, kao što prvi časnik reče: "Pokrpajte ga i ušutite, do vraga!"

Spomeni

Priča o magičnoj amajliji23, talismanu24 sreće, vjerovanje u dugački popis fetiša25, te predmeti i obrasci ponašanja koji se čuvaju kao uspomene, "ljubimici" su reaktivnoga uma.

Nema ništa loše u tome ako čovjek drži ljame26 u dnevnoj sobi ili ako nosi purpurne ili zelene podvezice, ako za sreću trlja hidrante, a nema ništa loše ni u tome da uzdiše za ukradenom ženskom cipelom ili puši pitsburške27 cigare. Sva Ljudska prava trebala bi dopuštati takve ekscentričnosti. Ali, auditor može koristiti takve podatke kako bi otkrio presudne informacije.

U dijanetici, termin spomen definira se kao skup predmeta i navika koje pojedinac ili društvo čuvaju, ne znajući da su to produžeci saveznika.

U razmišljanju u istovjetnostima postoje asocijativni restimulatori za svaki restimulator u okolini - ono što je povezano s restimulatorom. Budući da je analitički um prazan, kada putem tjelesne reakcije primi obavijest o prisutnosti nekog restimulatora,

23 amajlija: predmet koji se nosi uza se zbog njegove navodne magične moći da zaštiti od nesreće ili zla. 24 talisman: predmet za koji se vjeruje da donosi sreću 2* fetiši: objekti, ideje ili bilo što čemu se besmisleno pridaje neumjereno poštovanje ili odanost. 2G ljama: južnoamerička bezgrba deva koja se u andskim predjelima uzgaja kao domaća životinja radi mesa, mlijeka, vune i nošenja tereta (lama). 27 Pittsburg: grad na jugozapadu američke države Pensilvanije; pitsburške cigare - izraz za dugačke, grubo napravljene, jeftine cigare.

388


tada prikuplja asocijativne restimulatore, ali ne odabire stvarni. (U Knjizi drugoj, signal mladiću da skine svoj kaput bio je dodir kravate; on nije spomenuo kravatu u svojoj pritužbi; najbliže do čega je došao bila je osoba i odjeća hipnotizera. To su bili asocijativni restimulatori.)

Restimulator za engram protivan opstanku može biti električno svjetlo. Aberirana osoba gleda u sjenu, u prekidač, sobu ili osobu pod svjetlom kao uzroke smetnje, i ne samo da ne zna da je restimulator prisutan, nego pretpostavlja da pridruženi predmeti nose neko zlo u sebi.

Asocijativni restimulator za engram protivan opstanku i ne treba nijedno drugo ime do: asocijativni restimulator. Bol je stvar, stvari koje su na bilo koji način povezane s tom stvari jesu stvar, jesu druge stvari itd. To je reaktivna jednadžba koja svijet aberirane osobe ispunjava strahom i tjeskobom. Ostavite dijete na mjestu ili u sobi gdje je bilo nesretno i ono se može razboliti jer je suočeno s nekim restimulatorom, a svoj strah može najbolje objasniti u terminima stvari koje nisu racionalno povezane s restimulatorom, kako bi to učinila i odrasla osoba. To je mehanizam engramske restimulacije.

Svakoj aberiranoj osobi strahovito je neugodno kad, ma koliko se trudila, ne može reći zbog čega ne voli neku osobu, predmet ili mjesto, kad ne može povezati bilo koju od te tri stvari s pravim restimulatorom, te koja ne zna da ima engram vezan uz to. Budući da osoba ne može odabirati objekte, osobe ili poprišta nekog događaja i znati da su to restimulatori, ta metoda otkrivanja engrama ni do kuda neće brzo dospjeti. To mogu biti samo asocijativni restimulatori pravom restimulatoru u okolini. (Riječi sadržane u engramima i neki drugi odgovarajući restimulator mogu aberiranoj osobi biti "push-button" za akciju ili apatiju ako se koriste nad njom Riječi moraju biti jednake , na primjer, ako je u engramu riječ "slikar", riječ "slikan" neće biti dovoljna. Međutim, ono što je slikano može biti asocijativni restimulator, a i aberirana osoba može izjaviti da joj se to ne sviđa. To što joj se ne sviđa ne znači da će stisnuti njezin "push button" i navesti je na kašalj, uzdisanje, ljutnju, bolest ili što već engram koji sadrži tu riječ nalaže da bi trebala napraviti.)

Spomen je vrlo posebna vrsta restimulatora. Premda auditor ne

389

L. RON HlIBBARD

može imati velike koristi od asocijativnog restimulatora primijenjenog na engrame protivne opstanku, može upotrijebiti spomen kao sredstvo detekcije u lociranju saveznika.

Spomen je svaki predmet, običaj ili obrazac ponašanja svojstven savezniku. Prema razmišljanju u istovjetnostima, saveznik znači opstanak - stoga, sve što je on koristio ili radio jest opstanak. Valencija saveznika je ona koju aberirana osoba najčešće preuzima. Dok se Qear po želji i prigodi može prebacivati izvan i u valencije koje je zamislio ili opazio i po volji stabilizirati svoju vlastitu valenciju, aberirana osoba kliže u različite valencije bez svojega znanja ili pristanka i najvjerojatnije će se prije naći u svakoj drugoj valenciji osim u vlastitoj. Osoba koja pri svakom susretu izgleda kao druga osoba ili je drukčija prema svakoj osobi koju sretne, s posebnim valencijama koje se izražavaju na različitim mjestima, premješta se u različite pobjedničke valencije. Ako se auditor upliće u njezina premještanja, tada odlazi u sekundarne valencije; ako je natjera u njezinu vlastitu valenciju, postaje bolesna. Podrazumijeva se, naravno, da sve valencije izražavaju neki dio osobe.

Premještanje u savezničke valencije je temeljni način postupanja aberirane osobe. Ona će se osjećati najugodnije kada je njezina vlastita valencija do određenog stupnja pomiješana sa savezničkom. Sve dok saveznik ili pseudosaveznik nije dostupan, aberirana osoba se spomenima podsjeća na savezničku valenciju. Ti spomeni su stvari koje je saveznik posjedovao, koristio ili činio.

Aberirana osoba će se često nerazdvojno povezati s pseudosaveznikom, kao u braku, i onda otkriti, na svoje iznenađenje, da nije povezana s optimalnim ponašanjem saveznika. (Majka je bila saveznik, majka je pekla kruh; žena je pseudomajka, iako to ni on niti ona ne znaju, ali žena ne peče kruh. Majka nije voljela ruž za usne, žena koristi ruž za usne. Majka mu je dopuštala da bude po njegovu, supruga je stroga. Ona je pseudomajka samo zbog toga što ima sličan glas.) Aberirana osoba tada reaktivno, i ne znajući, pokušava namamiti ženu ih partnera u valenciju saveznika pretpostavljajući da je trenutak engrama suosjećanja sadašnje vrijeme - mehaničko premještanje uzrokovano jedino restimulacijorn engrama suosjećanja

390


zbog sličnoga glasa ili nečeg drugog - i nastavlja izražavati sjenku engramske bolesti, povrede ili operacije kao psihosomatsku bolest. Prosuđivanje reaktivnoga uma je jednostavno - poput seoske budale -osoba prisiljava saveznika na postojanje izražavanjem somatike s kojom je saveznik suosjećao. To također može biti nastojanje da se partner, kod kojega reaktivni um misli da je otkrio ambivalentnoga prijatelja - neprijatelja, preokrene u valenciju suosjećanja. Žena je okrutna. Majka je bila okrutna sve do povrede, a poslije toga je bila ljubazna. Treba, dakle, izraziti povredu kao kroničnu psihosomatsku bolest pa će žena biti ljubazna. Ali, žena nije nimalo ljubaznija, te se prosuđivanje pojača, bolest se pojača i vrtoglavo spuštanje sužavajućom spiralom počinje. Psihosomatska bolest je također poricanje opasnosti, zahtjev za bespomoćnošću — izigravanje smrti, paraliza zbog straha: "Nisam prijetnja za tebe. Ja sam bolestan!".

Aberirana osoba odlazi u svoju valenciju iz vremena engrama suosjećanja, tražeći suosjećanje i poričući da je opasna Njezina valencija je naravno zakomplicirana starosnom oznakom i somatikom engrama u kojemu je osoba bila mlada i bolesna.

Psihosomatska bolest je također spomen, odnosno podsjeća na vrijeme kada je osoba bila voljena, kada se o njoj brinulo, i to joj je bilo rečeno. Naravno, njoj je to potrebno koliko i bombardiranje atomskom bombom, ali, prema prosudbi reaktivnoga uma, to je ispravan i trajan "opstanak" i on će to postići, makar je time ubio.

To je sve mehanički i zapravo je samo restimulacija engrama, ah je razumljivije kao prosuđivanje nižega reda.

U odsutnosti saveznika, pa čak i u njegovoj prisutnosti, osoba koristi reaktivnu mimiku. Svjesna mimika je divan način učenja. Reaktivna mimika veoma kvari osobnost. Reaktivno, nekad je osoba imala saveznika i oponaša ga. Svjesno se možda čak i ne sjeća saveznika ili njegovih navika.

Upamtite, saveznik je netko tko je ušao u unutarnji svijet uma kada je analizator bio isključen zbog bolesti, povrede ih operacije te je pružio suosjećanje ih zaštitu. Saveznik je dio engrama suosjećanja. Ako je dijete imalo baku i djeda koje je voljelo i imalo dovoljno sreće da nije bilo bolesno u njihovoj blizini ih da mu se nisu obraćali s

391

L. RON HUBBARD

izrazima suosjećanja kada je bilo bolesno ili povrijeđeno, dijete će baku i djeda i dalje mnogo voljeti. U dijanetici saveznik je netko tko je u engramu pružio suosjećanje ili zaštitu . Ne moramo imati engrame da bismo bili voljeni ili da bismo voljeli, upravo suprotno, osoba voli i više je voljena bez engrama.

Dijanetički, spomen se odnosi samo na saveznika. To je predmet, običaj ili obrazac ponašanja sbčan predmetu, običaju ili obrascu ponašanja saveznika.

Saveznik je pušio pitsburške cigare, pa tako i aberirana osoba može pušiti pitsburške cigare, bez obzira na to što one činile njegovu grlu ili njegovoj ženi. Saveznik je nosio polucilindar, aberirana gospođa luduje za odjećom za jahanje, makar nikada nije jahala konja. Saveznik je pleo, aberirana osoba nosi isključivo pletenu odjeću ili se gospođa barem pretvara da plete i ponekad se pita zbog čega je to uopće počela raditi kad joj to tako loše ide. Saveznik je koristio vulgarne izraze, aberirana osoba koristi iste izraze. Saveznik briše nos o rukav i čeprka po nosu, aberirana osoba briše svoj nos o večernje odijelo i kopa po svojim nosnicama.

Spomen može podsjećati na čistog saveznika ili na prijateljsku stranu ambivalentnog podvojenog prijatelja - neprijatelja. A može biti i pobjednička valencija koja je također bila ambivalentna prema aberiranoj osobi. Spomen nije nikad asocijativni restimulator u značenju da podsjeća na nekog protivnika, jer se prema asocijativnim restimulatorima osjeća odbojnost.

Najkroničniji spomen, najstalnija navika, običaj ili obrazac ponašanja precleara izravan je putokaz prema čistom savezniku, a čisti je saveznik onaj kojega će reaktivni um čuvati kao malo vode na dlanu. To je cilj auditora. Možda će trebati oslabiti glavninu engramske banke prije nego što bude mogao izbrisati engram koji najvjerojatnije aberira osobu, koji joj je natovario na leđa neobične običaje i zbog kojeg je kronično bolesna.

Promatrajte svog precleara i uočite što radi ili govori, a strano je njegovoj osobnosti, stvari koje čini, ali ne uživa u njima. Uočite što koristi i koji su njegove obrasci ponašanja. U tom sabiranju možete, postavljajući diskretna pitanja, podsjetiti osobu na zaboravljenoga

392


saveznika, i tako je podsjećajući brzo posegnuti za engramom suosjećanja u kojemu je sadržan taj saveznik, ili zbog emocionalnog pražnjenja naboja posegnite dolje za engramom bolne emocije gubitka tog saveznika, njegovom bolesti ili događajima vezanim uz njega.

Sljedeći poseban spomen je onaj koji proizlazi iz "umrijet ću ako ne ..." zapovijedi. Očevi, na primjer, sumnjajući u očinstvo, ponekad uvjeravaju, tukući ili uznemiravajući majke, da će ubiti dijete ako ne bude isto kao otac. To je vrlo nesretan spomen, da i ne govorimo o biću, obično težak engram koji može ići toliko daleko da preoblikuje strukturu, produžujući noseve i uzrokujući ćelavost. Aberiranu osobu može prisiliti na zanimanje koje ne voli, a sve zbog engramske zapovijedi da mora biti kao njegov roditelj. Postoje ta vrsta zapovijedi obično dana prije rođenja, često je, i ne znajući, upućena djevojci, jer očevi obično nisu obdareni vidovitošću. Takav slučaj dovest će do najneobičnijih strukturalnih promjena kod žene, oblikovati njezine obrasce ponašanja, "ambicije" (poput psa kojega se išiba ako ne uhvati patku) i neke navike, koje su u najmanju ruku zapanjujuće. Otac, nakon rođenja, da bi izazvao ponovno reaktiviranje takvog engrama mora biti prilično ambivalentan, te nastupa prosuđivanje prijatelj -neprijatelj. Ne biti poput oca znači umrijeti. Eeaktivni um, da bi natjerao oca da igra svoju ulogu u engramu suosjećanja, mora izraziti spomen na tu bolest. Spomen i sličnost odgovori su na takvo prosuđivanje. I prisjetite se, sve takve prosudbe nisu jednostavne, nego su dodavanjem desetaka drugih engramskih prosuđivanja učinjene složenijima.

Prijatelja - neprijatelja je prilično lako pronaći kao neprijatelja, i ne previše teško naći kao prijatelja. Standardna tehnika, sa svojim ponavljanjem i vraćanjem, na kraju će sama po sebi locirati engram i izbrisati reaktivnu banku tako da se potpuno prebaci u standardnu. Upotreba spomena olakšava auditing.

U slučaju čistog saveznika, pobjednik točnosti, standardna tehnika, također je uspješna. Ah ovdje, kako samo glatkim upotreba spomena ponekad čini put! Jer, spomen može biti alarmantno neobičan, koliko i slon u kavezu za ptice. Za održavanje tih čudnih navika potreban je pravi saveznik.

393

L. RON HUBBARD

Ocijenite precleara prema njegovoj okolini, obrazovanju, društvu i profesiji. Uočite što izgleda kao da ne pripada stvarima koje upotrebljava, predmetima koje obožava i obrascima ponašanja koji su njegovim prijateljima toliko neobični. Tada saznajte jesu li on ili njegov bračni drug poznavali bilo koga tko je radio ili volio te stvari.

Nemojte iz svega toga zaključiti da je naš Clear odbacio sve neobične obrasce ponašanja. Samoodređenje je krajnja individualnost, osobnost je urođena i, otkrivena procesom stvaranja Cleara, izranja visoko iznad aberirane osobe. Engrami stišću čovjeka i on se osjeća malim i uplašenim. Kad su otpušteni, njegova snaga izlazi na vidjelo. Engram suosjećanja je za čovjeka poput štake pored dvije zdrave noge. Ali, oh, preclear jeca kad izgubi starog strica Gostona čija je navika pljuvanja na pod, prebačena na preclera, toliko čudila njegove prijatelje i poslovne suradnike. Ali, jad je kratak, obično pola sata, koliko je potrebno da se engram suosjećanja iscrpi. Odjednom, preclear se prisjeti ujaka Gostona, prisjeti se tisuće stvari koje su on i ujak Goston radili zajedno, a "ja" ih nije mogao dohvatiti jer je ujak Goston bio blokiran u engramu. U engramu je moglo biti izrečeno: "U redu, umiri se, Billy. Brinut ću se za tebe. Nemoj se toliko mučiti. Sve će biti u redu s tobom. Umiri se. Jadni mali dječače. Kakav strašan osip imaš, pa ti imaš groznicu! Umiri se, Billy. Bit će sve u redu s tobom, tako dugo dok sam ja tu. Ja ću se brinuti za svojega Billvja. Hajde sad na spavanje. Hajde spavati i zaboravi na sve.". A Billy je cijelo vrijeme bio "nesvjestan" i za to nikada nije "saznao".

Poslije je imao partnera koji je izgledao poput ujaka Gostona (ali se dogodilo da je bio glup), a kad je bankrotirao, nekako je dobio osip i kronični kašalj i postao vrlo "grozničav" oko svojih poslova. Pljuvao je na pod bez obzira gdje se nalazio, njegovo se zdravlje pogoršavalo, a i on je bio sve gori. Međutim, ako biste ga pitah o bilo kakvim ujacima prije njegova odlaska na terapiju, bio bi veoma neodređen. Auditor kaže: "Daj mi brzi odgovor. Tko je imao običaj pljuvati na pod?'. "Ujak Goston", odgovara preclear. "Bogami, baš čudno (iskašlja se i pljune), godinama nisam mislio na njega. Nije baš često navraćao ." (Samo redovito tijekom cijelih deset godina, može otkriti auditor.) "Nemojte misliti da je on važan. Ah, gospođa Svvishback (Šibahcu), moja

394


učiteljica..." Tada auditor kaže: "Vratimo se sad u vrijeme kad vam je ujak Goston pomogao. Somatička traka će se sada vratiti u vrijeme kada vam je ujak Goston pomogao.". "Osjećam kao da mi koža gori!", tuži se preclear. "To mora biti - hej, to je moja alergija! Ali ne vidim nikoga. Ne... čekaj, imam nejasnu sliku nekoga. Netko... pa to je ujak Goston!" I preclear prođe kroz to i osip nestane! Ah, možda je auditor trebao dohvatiti stotinu engrama prije nego što je došao do toga. I tada se preclear odjednom prisjeti sebe i ujaka Gostona i vremena kad ... ali, nastavimo s terapijom.

Čini se da je potpuna mogućnost prisjećanja sinonim za potpunu razumnost. Ali, nemojte misliti da samo zato što se preclear riješio svojih ujaka Gostona i navike pljuvanja na pod, da si sad neće priuštiti razne ekscentričnosti. Razlika je u tome što sad više nije primoran na ekscentričnosti. Mh Bože, što sve um koji je učinjen Clearom može izmisliti da se ne bi dosađivao!

Što učiniti ako slučaj prestane napredovati Čak i kod najlakših slučajeva bit će trenutaka kada će se činiti da je

slučaj stao. Evo popisa mogućih razloga: l.Preclear se ne kreće po vremenskoj stazi, iako tako djeluje, nego je

podložan jednoj od pet vrsta zapovijedi koje mogu spriječiti njegovo slobodno kretanje ih pristup informaciji. Najuobičajeniji od svih je holder, i preclear se može naći u engramu i u stranoj valenciji.

2. Postoji blokada boli ih emocija. To se uvijek može otkriti, čak i na početku slučaja. Mišići pacijenta će podrhtavati ih se trzati kad je u engramu, ah on neće osjećati somatike; to je zasigurno blokada boli. Izvan terapije pacijent može biti veoma napet, naročito njegovi vratni mišići mogu biti čvrsti. To je često blokada emocija. Bilo koje od tih stanja može se uočiti kod mnogo aberiranih osoba prije početka terapije. Ako se pojavi dok terapija napreduje, potražite blokadu boli ili emocija.

3. Postoji izraz koji preuveličava emocije i blokade boli, tako da pacijent jadikuje zbog svega i samo se vrpolji i izvrće kad ga se zamoli da se pristupi bolu. On osjeća emociju, a da ne osjeća bol.

4. Postoji emotivni naboj na nekom području koji nije bio ispražnjen, ah koji je spreman za pražnjenje. Di obrnuto, ako ste pokušavah doći

395

L. RON HUBBARD

do emotivnog rasterećenja u kasnom engramu bolne emocije i niste imali uspjeha, u prenatalnom području postoji blokada osjećaja.

5. Kodeks auditora je prekršen. Promijenite auditora ili reducirajte trenutke u kojima je kodeks bio prekršen.

6. Postoji emotivno uzbuđenje u životu pacijenta usporedno s terapijom. Ispitajte ga pobliže i, ako je moguće, uklonite naboj emotivnog uzbuđenja kao engram.

7. Auditor je propustio važnu točku u ovoj knjizi. Proučite je.

Ako slučaj "odbija" ozdraviti Dugo je bilo vrlo popularno pogrešno mišljenje da ljudi žele zadržati

svoje neuroze. U svakom slučaju koji se "odupire" terapiji, možete biti sigurni da se odupiru engrami, a ne pacijent. Stoga nemojte napadati pacijenta, nego engrame.

Ima mnogo procjenjivanja koja pružaju privid opiranja. Najuobičajenija je prosudba o savezniku, koja proizlazi iz engrama koji sadrže saveznike i koji kao da mole da se pacijent ničega ne oslobodi. Uobičajena situacija je ona u kojoj neki rođak ili majčin prijatelj savjetuje majku da ne pobaci dijete. Saveznik preklinje: "Nemoj ga se riješiti.". Preclear zna da je ta osoba njezin najbolji prijatelj. Preclear to može interpretirati u smislu da se ne smije riješiti svojih engrama.

Sljedeće procjenjivanje je idiotsko zaključivanje u kojemu preclear počinje vjerovati da će biti glup ih izgubiti razum ako se oslobodi svojih engrama. To proizlazi, na primjer, iz majčinih riječi da će izgubiti razum ako izgubi dijete - ona dijete zove "ono". U slučaju se može pojaviti cijeli lanac takvih engrama, dajući predearu ideju da će, ako se odvoji od bilo kojega, izgubiti razum. To je osnovni razlog zbog kojega su prijašnje škole vjerovale da je um sastavljen od neuroza, umjesto urođene osobnosti. Engrami, iako nepoznati, činili su se veoma vrijednima, što nisu - niti jedan od njih.

Sljedeće je procjenjivanje o tajnovitosti. Preclearu se čini da mu život ovisi o čuvanju neke tajne. To je uobičajeno u slučaju u kojemu je majka imala ljubavnika. I majka i ljubavnik nameću tajnovitost. Preclear, pokoravajući se engramskim zapovijedima, vjeruje da će

396


mnogo izgubiti ako oda tu tajnu, iako oni koji su je nametnuli nisu ni bili svjesni njegova prisustva ili, ako su znali, nisu bili svjesni da je "slušao". Jedna prosudba o tajnovitosti proizlazi iz majčina strahovanja da oca obavijesti o trudnoći. Ako je majka saveznik djetetu, tada će dijete biti posebno privrženo ovom tipu engrama.

Svi slučajevi imaju jednu ili više prosudbi koje sprječavaju oslobađanje engrama. Neki imaju sve navedene, pa i više od toga. To auditora previše ne zabrinjava jer on, tehnikom ponavljanja, može otvoriti engramsku banku.

Droge Takozvani hipnotici u dijanetici se gotovo ne primjenjuju, osim

ponekad kada se kod psihotičnog pacijenta primjenjuje narkosinteza. Pod hipnoticima smatramo preparate poput phenobarbitala28, hvoscina29, opijuma30 itd. Te uspavljujuće droge su nepoželjne, osim kao sedativi koje je prepisao liječnik. Svaki pacijent koji treba sedative, već ima liječnika čiji je posao da se o tome brine. Auditor se, dakle, ne bi trebao baviti hipnoticima, ih bilo čime što uzrokuje uspavljivanje. Neki će pacijenti moliti da im se daju droge za uspavljivanje kako bi "ubrzale terapiju", ali svaka takva droga je anestetik i umrtvljuje somatike, kočeći terapiju. Nadalje, ni s kim se drugim, osim s umobolnim osobama, ne bi smjelo raditi u amnezijskom transu, posebno u onom izazvanom drogom, jer se radi dulje nego što je potrebno i rezultati se postižu sporo, kao što je već prije objašnjeno. Dijanetika budi ljude, ne pokušava ih drogirati ili hipnotizirati. Zbog toga je za auditora hipnotička droga bezvrijedna.

Pacijentima koji žele da ih se daskom opali po glavi ih na neki drugi način uvede u duboki trans, ne bi trebalo dopustiti da bude po njihovu, čak ni kad u šah pokažu svoje vlastite daske.

Poanta je u tome da se "ja" poveže s arhivarom. Svi hipnotici djeluju tako da isključuju "ja". Sve dok se arhivar može dosegnuti, a sonik i vizio su dostupni, može se postići Clear, iako s mnogo truda. Čak i s

" phenobarbital: medicinska droga koja se koristi za umirenje živaca i izazivanje sna. 29 hvoscin: isto što i skopolamin, alkaloid koji se koristi u medicini kao sedativ, hipnotik i ponekad s drugim drogama za ublažavanje boli. 30 opijum: droga napravljena od soka određenih vrsta maka; puši se ili zvače kao stimulans ili narkotik, te se koristi u medicini kao sedativ.

397

L. RON HllBBARD

"beznadežnim" slučajem bolje se radi kada je u vezi s arhivarom; posao je brži, donosi više zadovoljstva i manje je problematičan.

Kad netko otkrije znanost o umu, nužno otkrije i mnoge druge stvari koje zapravo nisu u nadležnosti uma. Medu njima je i zbrka koja je nesvjesno postojala u vezi s hipnoticima. Ono što se naziva "hipnoticima", kao što je prethodno objašnjeno, uopće nisu hipnotici, nego anestetici. A ono što je nazvano anesteticima nisu anestetici nego hipnotici. To će auditoru postati kristalno jasno kada se zapetlja u pokušaju razrješavanja svog prvog "anestetičkog" dušik-oksid engrama kod nekog precleara. Možda je postojao drugi engram u kojem je morfij31 bio davan danima, pa čak i tjednima, ostavljajući pacijenta u mrtvilu koje bi, po definiciji "hipnotika", trebao biti trans. Aberativni materijal bit će tamo, ali će se uvidjeti da je neznatan u usporedbi s kloroformskim ili dušik-oksidnim engramom.

"Anestetici" poput etera, kloroforma32 i dušikova oksida, uvode pacijenta u duboki hipnotički trans, reaktivna banka je širom otvorena i svako primanje je oštro, jasno i krajnje aberativno. Od toga je najgori dušikov oksid jer uopće nije anestetik koji otupljuje bol, nego prvorazredni hipnotik. Djelovanjem dušikova oksida bol i sadržaj se spremaju s vrlo visokim stupnjem točnosti. Prije nekoliko godina neki se istraživač pitao uzrokuje li dušikov oksid propadanje mozga. Na sreću, mozak ne propada tako lako, ah dušikov oksid uzrokuje posebno žestoke engrame. Na vrhu popisa ozbiljnih engrama kasnijih životnih razdoblja na koje auditor može naići su zubarski, kirurški ili opstetrički33 engram dušikova oksida. Engrami dušikova oksida posebno su loši kad uključuju vađenje zuba, oni kasnije u životu često uzrokuju najžešće engrame. Osim činjenice da su u prošlosti svi zubari govorili previše i da su im ordinacije previše bučne zbog zvukova s ulice, curenja vode i zujenja bušilice, dušikov oksid uopće nije anestetik, i prije izoštrava bol nego što je otupljuje.

Obratno, dušikov oksid je izvrstan hipnotik za institucijsku terapiju. Sigurno je da je još daleko od najboljeg mogućeg koji

31 morfij: droga napravljena od opijuma; koristi se za ublažavanje boli. 32 kloroform: bezbojna tekućina oštrog, slatkastog mirisa i okusa. Horoform brzo i lako hlapi. Udisanje njegove pare čini osobu nesvjesnom ili neosjetljivom na bol. 33 opstetrika: porodiljstvo, primaljstvo; dio ginekologije koji se bavi porodiljstvom

398

M E H A N I Z M I I ASPEKTI TERAPIJE - DRUGI DIO

kemičari mogu proizvesti, ah sada kad je dijanetika poznata i kad je shvaćena potreba za takvim hipnotikom u institucijama, neki će kemičar sigurno moći proizvesti dobar hipnotički plin.

Ipak, postoje neke droge koje pomažu reverieu. Najuobičajenija i najlakše dostupna je obična, jaka kava Povremena šalica ih dvije dovoljno probude analizator da može doprijeti do dubljih slojeva "nesvjesnosti". S ponešto uspjeha, posebno na psihotičnim pacijentima, koristili su se i Benzedrin34 i drugi komercijalni stimulansi. Te supstance dovoljno probude um da bi mu omogućile da prevlada engramske zapovijedi. Međutim, nedostatak takvih komercijalnih stimulansa je što iscrpljuju količinu Q-a35 u umu.

Količina Q-a nije se mnogo proučavala. Čini se da mozak pri iscrpljivanju engrama izgara određenu količinu Q-a. Na primjer, svakodnevna terapija može brže dovesti do rezultata, ah će također dovesti do nekoliko neplodnih terapija Uočeno je da terapija provođena svaka dva ih tri dana daje najbolje rezultate. (Terapije jednom tjedno dopuštaju engramima da se slegnu i to usporava slučaj, tjedan dana je predugo razdoblje.) Benzedrin sagorjeva Q. Nakon nekoliko seansi s Benzedrinom, trenutna zaliha Q-a je iscrpljena, te je uočeno da rezultati rada slabe sve dok se ne poveća doza Benzedrina -za što postoji čvrsta granica - ih dok se ne proizvede veća količina Q-a

Uz sve to, ovdje mora biti uključena važna i presudna činjenica (trebala bi biti na posebnoj stranici i podvučena): Svi pacijenti u terapiji trebali bi dobiti dozu vitamina Bi, oralno ih pomoću injekcije, minimalno 10 mg dnevno. Reduciranje engrama iscrpljuje Q koji, kako se čini, do određene granice ovisi o Bi. Možete biti potpuno sigurni da će pacijent koji ne uzima BI imati noćne more. Ako ga uzima u obilnim količinama, neće imati noćnih mora. Stanja poput delirium tremensa36 vjerojatno su uzrokovana shčnim iscrpljivanjem

31 Benzedrin: (zaštićeno ime) amphetamin, droga koja se koristi kao stimulans. 33 Q: simbol koji predstavlja nedefinirani oblik energije ili sile čije se postojanje može ustanoviti. 36 delirium tremens: žestok delirij (privremeno stanje krajnje mentalne uzbuđenosti, karakterizirano nemirom, zbrkanim govorom i halucinacijama); uglavnom posljedica prekomjernog pijenja alkoholnih pića, a simptomi sir. znojenje, drhtanje, tjeskoba i zastrašujuće halucinacije, delirium tremens dolazi od latinskog, i doslovno znači "drhteći delirij".

399

L. RON HUBBARD

kohčine Q-a. Ta stanja najbolje se tretiraju vitaminom Bi i dijanetikom. Primijećeno je da se kod nekih pacijenata koji su zanemarivali uzimanje Bi, postupno razvilo stanje poput vrlo slabog delirium tremensa. Uzimajući Bi u terapiji, brže će napredovati.

Alkohol rijetko pomaže auditoru. Zapravo, alkohol rijetko pomaže bilo kome. Kao depresiv, koji se u najboljem slučaju može klasificirati kao otrov, alkohol ima samo jednu vrlinu - podložan je velikom porezu. Svi alkoholičari su alkoholičari zbog svojih engrama. Svi alkoholičari, osim ako nemaju povrijeđeni mozak - to je spomenuto samo kao mogućnost, ne zato što su istraživanja u dijanetici pokazala stvarni dokaz za to - mogu postati Release. Alkoholizam je engramski. Postao je, na neki vrlo razumljiv način, vrsta prenošenja aberacija kod koje reaktivni um brka alkohol s "dobrom razonodom" ili "zabavljanjem" ili "zaboravljanjem briga". Neke od tih pojava mogu se također postići strihninom?7 ili cijanidom.38 Alkohol ima svoju primjenu: u njega se mogu staviti primjerci žaba i si., s njime se mogu sterilizirati medicinske igle; dobro izgara u raketama. Ali, nitko ne razmišlja o čuvanju svojega želuca u staklenci ih, osim ako je lud, ne misli za sebe da je igla. Iako neki pijanci misle da djeluju poput rakete, malo ih je viđeno da dostižu više od podne razine. On nije samo loš stimulans - depresiv, nego i hipnotik u svom najfinijem značenju - ono što je učinjeno pijancu, postaje engram.* Kronični alkoholičar je tjelesno i mentalno bolestan. Dijanetika ga bez pretjeranog napora može učiniti Clearom ih samo Releasom, jer alkohol očigledno nije fiziološki u svom ovisničkom učinku. Zašto je vlada, iz cijele lepeze kemijskih stimulansa i depresiva, baš odlučila legalizirati izuzetno aberativnu i slabo stimulativnu mješavinu, problem je za "više matematičare", vjerojatno one koji se bave isključivo problemima poreznih prihoda. Opijum je manje štetan, marihuana je ne samo manje tjelesno štetna, nego ima i bolje djelovanje pri održavanju neurotičara produktivnim, phenobarbital ni približno toliko ne otupljuje osjetila i stvara manje nepoželjnih

37 strihnin: gorka, veoma otrovna supstanca koja se koristi u vrlo malim dozama kao stimulans. " cijanid: vrlo otrovna kemijska tvar.

400

M E H A N I Z M I I ASPEKTI TKRAIMJK - n m c i DIO

posljedica, amonij klorid39 i gomila drugih stimulansa mnogo su učinkovitiji i tjelesno manje opasni.Ali ne, engrami koji se nemilo prenose od prvog varenja piva koje je opilo nekog od naših predaka, određuju da je alkohol jedino što treba piti ako osoba želi "sve zaboraviti" ili "dobro se provesti". Alkohol je zapravo u redu, osim što njegov učinak ovisi o engramima i ostalim oblicima reHamiranja tog učinka, te je znatno podređen u svom djelovanju. 'Vjerojatno je glavni razlog njegove slave i ozloglašenosti to što stvara toliko aberativnih engrama. Etiketiranje jedne droge nemoralnom, a druge oporezivom primjer je alkoholnog engrama u društvu. Bilo kako bilo, iako je neizmjerno legalan, upitno je hoće h auditoru koristiti pri terapiji.

(*W.C.T.U.40 me ne plaća da ovo pišem; to je samo zbog toga što sam previše alkoholičara morao dovesti do Cleara. - LRH)

Kad smo već kod droga, onaj zvuk tri tisuće vibracija41 u vašim ušima dolazi ili od engrama dušikova oksida ili majke koja je uzimala mnogo kiniria prije vašega rođenja u nadi da neće postati majkom, pritom govoreći: "Od toga mi zvoni u ušima; nastavlja se, i nastavlja i ne može prestati!"

Samokontrola Od početka dijanetičkih istraživanja, 1930., većina pacijenata

vjerovala je da svoje slučajeve mogu voditi samokontrolom. Ne razumijevajući da je auditor zainteresiran samo za ono što je

učinjeno pacijentu, a ne što je pacijent učinio, neka plašljivost ili zamišljena krivnja često potaknu tu uzaludnu nadu da osoba može provesti terapiju sama.

To se ne može učiniti. To je utemeljena izjava i znanstvena činjenica. Auditor je nužan zbog mnogo razloga. On nije tu da kontrolira precleara i upravlja njime, nego da sluša, potiče na upornost, procjenjuje probleme koje preclear ima i uklanja ih. Rad

39 amonij klorid: bijela, kristalna smjesa dobivena reakcijom amonijaka s klorovodičnom kiselinom: koristi se u medicini, također u suhim baterijama, za bojanje, itd. 40 W.C.T.U.: Womerfs Christian Temperance Union - žensko kršćansko udruženje trezvenjaka, organizacija koja vodi kampanju protiv alkoholizma. 41 ton od tri tisuće vibracija: zvuk zvonjave sa tri tisuće vibracija ili ciklusa u sekundi.

401

L. RON HUBBARD

počiva na sljedećim jednadžbama: • Dinamike precleara su manje nego snaga u njegovoj reaktivnoj

banci. • Dinamike precleara zajedno s dinarnikama auditora veće su od

snage u preclearovoj reaktivnoj banci. • Preclearov analitički um isključen je kada god dosegne engram i

tada ga bez auditorove pomoći ne može sbjediti i prepričati dovoljno puta da bi mu ispraznio naboj.

• Preclearov analitički um zajedno s auditorovim analitičkim umom mogu otkriti engrame i proći kroz njih.

(Postoji još jedna jednadžba, koja nije drugdje spomenuta, ali je primjerena Kodeksu auditora, a koja matematički prikazuje nužnost tog kodeksa:

• Snaga preclearove engramske banke zajedno sa snagom auditorova analitičkoga uma veća je od preclearova analitičkoga uma i dinamika.

To objašnjava nužnost da se precleara nikada osobno ne napada. Također objašnjava ponašanje aberirane osobe napadnute u običnom životu, te uzrok njezine ljutnje ili apaticnosti, jer ta jednadžba nadvladava njezin anabzator.)

Te jednadžbe prikazuju stvarne prirodne zakone. U samokontroli preclear pokušava napadati nešto što njegov

analizator nikada nije prevladao, iako njegov analizator, u unutrašnjosti, nije nikad ni pokušavao činiti bilo što drugo nego napadati banku, sve dok je funkcionirao. Činjenica da se preclearov analizator isključuje kada god dođe u područje "nesvjesnosti" razlog je zbog kojega ga engrami, kada su restimulirani, mogu preuzeti i koristiti kao lutku - oni jednostavno isključuju analizator.

Mnogi pacijenti uložili su mnogo napora da dijanetiku stave na razinu samokontrole. Svi su ti napori propali jer je sada jasno kako je to krajnje i potpuno nemoguće. Preclear bi u reverieu samokontrole mogao biti sposoban dosegnuti neke lockove - sigurno može dosegnuti ugodna iskustva i postići da se prisjeća podataka pomoću vraćanja -ali ne može napasti vlastite engrame bez standardnog sporazuma auditor - preclear.

402


Izvan dijanetičkog reveriea neki su precleari bili dovoljno nerazboriti da pokušaju samohipnozom dosegnuti svoje engrame. U dijanetici je hipnoza, u bilo kojemu obliku, neopravdana. Samohipnoza korištena u dijanetičkoj terapiji vjerojatno je najviše što se može približiti beskorisnom mazohizmu. Ako se pacijent vrati samohipnozom u nastojanju da dosegne bolest, rođenje ili prenatalne engrame, jedino će mu uspjeti razboliti se. Naravno, ljudi će pokušati. Kada se jednom počinje agitirati o samokontroli, nitko se nikada nije uvjerio sve dok nije pokušao. Ali, svakako imajte prijatelja i ovu knjigu pri ruci, tako da on može izauditirati glavobolje i slične stvari koje će se iznenada uključiti.

Dijanetički reverie, što dakle uvjetuje auditorovu nazočnost, nije opasan ili težak. Samokontrola je često veoma neugodna i besplodna. Ne bije trebalo pokušavati.

Samo Clear može svoju cijelu vremensku stazu sam unatrag kontrolirati, sve do začeća, i to čini kada želi određene podatke iz bilo kojeg dijela vlastitog života. Ah, on je Clear.

Organske mentalne promjene Postoji nekoliko stvari koje se mogu dogoditi sa živčanim sustavom,

uključujući i mozak, a koje mogu izazvati promjenu strukture. One se u dijanetici zovu organske mentalne promjene. Ne nazivaju se "organskim neurozama" ili "organskim psihozama" jer promjena strukture nužno ne stvara aberacije. U prošlosti je vladala velika zbrka zbog nerazumijevanja razlike između ponašanja uzrokovanog organskim razlikama i ponašanja uzrokovanog engramima. Do te je zbrke došlo jer se nije znalo za postojanje engramske banke i reaktivnog uma.

Svako ljudsko biće s organskom mentalnom promjenom također ima engram. Ponašanje diktirano engramima i djelovanje uzrokovano promjenom su dvije različite stvari. Engrami sa sobom nose različite dramatizacije, priviđanja, izljeve bijesa i razne vrste nesposobnosti. Promjene utemeljuju nesposobnost razmišljanja, opažanja, zapisivanja ih prisjećanja. Na primjer, radiouređaju se mogu priključiti novi filteri ih strujni krugovi koji mijenjaju ih variraju

403

L. RON HUBBARD

njegov rad te ga udaljuju od optimalnog - to bi bili engrami. No, također mu se mogu ukloniti neke od originalnih elektronskih cijevi ili strujni krugovi, ili krivo prespojiti neke žice - to bi bila organska mentalna promjena.

Izvori organskih mentalnih promjena su sljedeći: 1. Promjena matrice strukture zbog promijenjenog genetskog

obrasca. Neki se dijelovi tijela razviju previše ili premalo te tako uspostavljaju određenu promjenu strukture. To je obično toliko radikalna promjena da je očigledna. Slaboumne i slične osobe mogu patiti ili od engrama ih od promjene matrice, ali obično od obje stvari.

2. Promjena živčanoga sustava zbog bolesti ih rasta, koja se dijeli u dvije vrste:

a) razaranje bolešću kao kod djelomične paralize b) dodatno izgrađivanje kao u slučajevima tumora

3. Promjena živčanoga sustava uzrokovana drogama ih otrovima 4. Promjena uzrokovana tjelesnim poremećajem kao u slučaju

"moždanog udara" kod kojega su određena tkiva inhibirana ili uništena.

5. Tjelesna promjena u strukturi zbog povrede, kao u slučaju ozljede glave.

6. Promjena strukture kirurškim zahvatom nužnim za izlječenje povrede ili bolesti

7. Jatrogene promjene (koje su uzrokovali liječnici) poduzete zbog pogrešnog shvaćanja funkcije mozga. One se mogu podijeliti u dvije vrste:

a) kirurške, kao što su transorbitalna leukotomija, prefrontalna lobotomija, topektomija itd.

b) šok "terapije" svih vrsta uključujući elektrošok, inzuhnski šok i nebrojene shčne.

Prvih šest izvora organskih mentalnih promjena mnogo su rjeđi nego što se pretpostavljalo. Tijelo je izuzetno otporan mehanizam i njegove mogućnosti obnavljanja su goleme. Ako se osoba uopće može dovesti na razinu govora, ih do razine gdje može slijediti upute, dijanetičke tehnike mogu se primijeniti za reduciranje engrama u engramskoj banci, dovodeći do znatnog poboljšanja stanja i mentalne

404


sposobnosti pojedinca. Kada su ti različiti uzroci toliko snažni da koče sva terapijska nastojanja i kada je sigurno da terapija ne pomaže, ili da je potpuno nemoguće standardnom tehnikom, hipnozom ih drogama dosegnuti engramsku banku, tada se takvi slučajevi mogu smatrati izvan dijanetičke pomoći.

Drugi problem je kategorija 7. Tu je riječ o selektivnom eksperimentiranju i bilo bi potpuno nemoguće, bez nekoliko mjeseci proučavanja predmeta lječničkih eksperimenata, zamisliti koliko je vrsta i podvrsta operacija bilo izvršeno i koliko se nevjerojatnih i bizarnih šokova upotrijebilo.

Sve jatrogeničke promjene živčanoga sustava možemo svrstati pod zajednički naziv "smanjene sposobnosti", drugim riječima, nesposobnosti. U svakom slučaju, učinjeno je nešto da bi se smanjila sposobnost pojedinca da percipira, zapisuje, sjeća se ili razmišlja. To sve dijanetici komplicira slučaj, ah nužno ne isključuje njezinu učinkovitost.

U slučajevima šoka, kao kod elektrošoka, tkivo može biti uništeno i memorijska banka može biti na određeni način izmiješana, vremenska staza može biti promijenjena, a mogu postojati i druga stanja.

Kod svih takvih jatrogenih promjena, dijanetički rezultati mogu se smatrati nepouzdanima. Ali, kod svih takvih slučajeva, posebno onih tretiranih eiektrošokom, dijanetika bi se trebala primjenjivati u nastojanju da se pacijentu pomogne na bilo koji mogući način.

Sve šokove i operacije trebalo bi tretirati kao ono što jesu - engrami. Niti jedna osoba koja može izvršavati rutinske poslove i čija se

pozornost može privući i usmjeriti, ne bi trebala očajavati ili se smatrati beznadnim slučajem.

Svaka osoba koja je bila podvrgnuta takvom tretmanu možda neće biti sposobna dosegnuti optimalnu mentalnu sposobnost, ah može biti sposobna postići razinu racionalnosti, čak i višu od današnje normale. Treba pokušati. Usprkos tome što se dogodilo, ih što je bilo učinjeno, u velikoj većini slučajeva postoji mogućnost izvrsnog oporavka.*

' Pokušaj pobačaja ponekad maze uzrokovati neobične promjene na mozgu. One mogu biti svrstane u kategoriju povreda U takvim slučajevima maže se povratiti većina soničnog

405

L. RON HUBBARD

Organski poremećaji Sadržaj standardne vrste prenatalnih engrama je zabrinutost

roditelja da će dijete biti slaboumno zbog neuspjelog pokušaja pobačaja u vrlo ranoj trudnoći. To dodaje emocionalno preopterećenje takvim engramima i, što je jednako važno, izaziva kod sada već odraslog pacijenta aberativno stanje u smislu "nije u redu", "sav naopako", "slabouman" itd. Težina pobačaja gotovo uvijek se potcjenjuje: sredstva koja se koriste često su neobična ili bizarna. Zabrinutost što dijete nije izišlo iz maternice nakon pobačaja vrlo je velika. To, uz zabrinutost da je dijete nakon toga bespovratno oštećeno, zajedno uzrokuju veoma snažne aberativne engrame i, zbog svog sadržaja, engrame do kojih je teško doprijeti. ^ Aberativno svojstvo "slaboumnih" primjedbi je, naravno, visoko. Cesta je zabrinutost da dijete može biti rođeno slijepo, gluho ih na neki drugi način onesposobljeno. Prvi tip engramskih primjedbi može dovesti do stvarne slaboumnosti. Zabrinutost zbog slijepoće itd. u najboljem slučaju dovodi do oštećenog vizio i soničnog sjećanja.

Blokada sjećanja također je prouzrokovana engramskim vjerovanjem, ustaljenim u društvu, da je nerođeno dijete slijepo, da ne osjeća i da nije živo. To se vjerovanje u PP engrame (pokušaj pobačaja) uvodi u značenju samoopravdavajućih primjedbi ljudi koji pokušavaju pobačaj: "Pa, ionako ne može vidjeti, osjećati ih čuti.", "Ne zna što se događa Slijepo je, gluho i nijemo. To je neka vrsta izrasline. To nije čovjek".

Izvor većine svih blokada soničnih i vizio sjećanja je u takvim primjedbama, bolnim emocijama ili drugim engramskim podacima. Može proći stotine sati terapije prije nego što se ta sjećanja pojave.

Glavnina svih blokada uključit će se tijekom terapije. Postoje tisuće engramskih primjedbi i emocionalnih situacija koje preclearu uskraćuju njegovo sjećanje i obično se može očekivati da će ono biti obnovljeno.

Pacijent s vrlo slabom dinamikom (jer ljudi imaju različite urođene

sjećanja . Ako se različita (prijsjećanja ne mogu oporaviti, engrami se još uvijek mogu otkloniti. Inteligencija će u takvim slučajevima rasti, a često je već veoma visoka - LRH

406

MEHANIZMI I ASPEKTI TERAPIJE • DRUGI DIO

snage dinamika) prilično lako može imati blokadu sjećanja. Pacijentu s visokom dinamikom potrebno je mnogo više aberacija da se sjećanja zatvore. Ta se sjećanja mogu uključiti jednostavnim prelaženjem kroz engrame tjelesne boli i engrame bolne emocije.

Ipak, mora se istaknuti da pokušaji abortusa zaista mogu, iako rijetko, izazvati poremećaj mozga i živčanih mehanizama iznad fetusove sposobnosti obnavljanja. Rezultat toga je stvarna, fiziološka nesposobnost.

Djeca i odrasli koji su sada svrstani među slaboumne mogu se razdvojiti u dvije skupine: stvarni, fiziološki tip i aberirani tip. Nadalje, blokade sjećanja također moraju biti klasificirane u dva tipa, bez obzira na dinamiku i inteligenciju pojedinca: one prouzročene oštećenjem mozga za vrijeme pokušaja pobačaja i one koje su isključivo aberacijske i proizlaze iz engramske zapovijedi i emocija.

Sposobnost fetusa da ispravlja oštećenja je izvanredna. Oštećanje mozga obično može biti potpuno ispravljeno bez obzira na to koliko se stranih tvari u njega unijelo. Sama činjenica zadiranja u mozak pri pokušaju pobačaja, ne znači i da je to uzrok blokade sjećanja, budući daje taj uzrok rjeđi.

Razumljivo je da ovo čitaju mnogi s blokadom sjećanja te da ih to može znatno uznemiriti. Ah, zapamtite: sonična i vizio sjećanja nisu presudna za gotovo potpuni Release. Ovaj komentar o organskom oštećenju ne znači da se ne može postići stanje Releasea što će osobu učiniti sposobnijom i sretnijom, jer se to može napraviti uvijek, bez obzira na sjećanje. Ah, upamtite sljedeće: sjećanja se gotovo uvijek uključe, čak i ako je potrebno 500 ih više sati. Ovo je stanje spomenuto stoga što će se pronaći samo kod nekolicine slučajeva.

Vivisekcijski "testovi" i "eksperimenti" ljudskoga mozga u institucijama, nažalost, nisu valjani. Usprkos svoj boli, nevoljama i razaranju prouzrokovanim tim "eksperimentima", oni su bih urađeni bez prikladnog znanja o aberaciji i mentalnim poremećajima. Nijedan od tih podataka nema nikakve vrijednosti, osim što pokazuju da se mozak može rezati na različite načine, a da čovjek ipak preživi. Budući da su pacijenti obično reagirah zbog engramskog i tjelesnog poremećaja kojeg je uzrokovao psihijatar, ne postoji način da se nakon

407

L. RON HUBBARD

operacije, osim dijanetikom, to dvoje razluči. Zaključci izvedeni iz tih podataka tada nisu valjani, jer reakcije pacijenta nakon operacije mogu proizlaziti iz različitih uzroka: engramskog, iz engrama same operacije, iz oštećenja nastalih pokušajem pobačaja u ranom životnom razdoblju, iz onesposobljenosti prouzročene operacijom itd. Stoga, nemojte donositi zaključke da, na primjer, oslabljenje konceptualnog razmišljanja nastaje samo zbog uklanjanja dijela mozga, daje sjećanje blokirano samo kad je na mozgu izvršena vivisekcija itd. Sa znanstvenog stajališta, nijedan od tih "zaključaka" nije dokazao ništa osim da mozak, u kasnijem životnom razdoblju, može biti oštećen a da čovjek ipak preživi, te da kirurški zahvat bilo koje vrste često donosi mentalnu promjenu kod pacijenta. Istina, moglo se otkriti da se uklanjanjem ovog ili onog dijela "razvodne ploče" zvane mozak, uklanja također i neka od izvršnih sposobnosti.

Dijanetička prva pomoć Činjenica da uklanjanje engrama zadobivenog u trenutku povrede

može uvelike pomoći liječenju i oporavku svakog pacijenta, u smislu skraćenog trajanja bolesti, bit će posebno važna za one koji rade u stanicama hitne pomoći.

Žrtva nesretnog slučaja ponekad nakon nekohko dana umre od šoka, ih se ne oporavlja ih ozdravljenje ne teče glatko. Kod svake povrede - opekotine, posjekotine, modrice bilo koje vrste - trauma42 se zadržava u povrijeđenom području. Trenutak povrede je stvorio engram. Taj engram sprečava oslobađanje traume. Činjenica da je ozlijeđeni dio i dalje bolan, organski je restimulator koji smanjuje pacijentovu sposobnost oporavka.

Koristeći reverie, ih jednostavno radeći s pacijentom koji ima zatvorene oči, i to što je prije moguće nakon povrede, liječnik, medicinska sestra ih član obitelji mogu vratiti povrijeđenu osobu u trenutak zadobivanja povrede i obično rekonstruirati, te iscrpiti događaj kao običan engram. Kada se engram povrede jednom reducira, poboljša se opći mentalni ton pacijenta, a povrijeđeno će

42 trauma: bolno emotivno iskustvo ili šok, koje često ima trajne psihičke posljedice i, ponekad, neurozu.

408


područje odgovarati na liječenje. Određena istraživanja takvih slučajeva pokazala su da se neke

opekotine mogu izliječiti i nestati nekohko sati nakon što se ukloni engram zadobiven pri njihovu nastanku. Kod ozbiljnijih povreda testovi su pokazali potpuno i očigledno ubrzanje liječenja.

U slučajevima operacija pod anestezijom dijanetika je korisna na dva načina: (1) kao preventivna mjera i (2) kao mjera oporavka. Dijanetika kao preventivna mjera znači da oko ih s "nesvjesnim" ih polusvjesnim pacijentom ne bi smjelo biti nikakvog razgovora. Drugi vid korisnosti znači da bi se trauma uzrokovana samom operacijom trebala rekonstruirati i otpustiti neposredno nakon operacije.

Problem u obostranoj terapiji U osam mjeseci, R i njegova žena C su pomoću dijanetike doveli

jedno drugo do stanja Clear, radeći četiri sata svake večeri, četiri večeri tjedno, svaki od njih auditirajući drugoga po dva sata. Taj obostrani dogovor zakomplicirao se činjenicom da dok je R pokazivao zanimanje da dođe do Cleara, njegova žena je u tome bila prilično apatična. On bi uspio pokrenuti slučaj tek nakon mnogo uvjeravanja.

On je bio slučaj s visokom dinamikom, s mnogo začahurenih emocija, a ona je bila apatični slučaj koji u potpunosti zanemaruje svoje probleme (mehanizam crne pantere). Njega je mučio kronični čir i brige zbog posla, a nju je mučilo opće alergijsko stanje i kronični nemar glede kućanskih poslova. Oni se nisu znatnije obostrano restimulirali, ali su imali problema s prešutnim dogovorom, jer su izbjegavali teme koje bi ih najviše uzrujavale kad su zajedno - poput njenog spontanog pobačaja i kuće izgubljene u požaru prije mnogo godina, kao i mnoge druge šokove. Nadalje, s jedne strane bili su suočeni sa R-ovom žestinom i introvertiranošću, što je rezultiralo njegovim omalovažavanjem njezine terapije. S druge strane, C-ina apatija pomogla je R-ovu nastojanju da kao preclear provede više vremena od nje, zbog čega je njen interes da bude dobar auditor opao.

Daljnje komplikacije izbile su jer C nije razumjela Kodeks auditora ili njegovu upotrebu, i u nekoliko navrata je postala ljutita i nestrpljiva prema R-u, kad je on bio vraćen u terapiji - stav koji je R-a

409

L. RON HUBBARD

natjerao u valenciju ljutnje. Terapija se nastavljala tim nesigurnin smjerom. R je tada bio

obaviješten o prešutnom dogovoru i rečeno mu je da bi svakako trebao osloboditi neke od njihovih zajedničkih bolnih emocija. Nakon toga, pristupio je engramu požara i iznenada otkrio da može auditirati neke ranije engrame suosjećanja svoje žene, koji do tada nisu bih dostupni. Otkriveno je da su njezine alergije potjecale od očevih prosudbi o suosjećanju te da je R bio pseudootac. To je rezultiralo znatnim poboljšanjem u slučaju C-e. Alergije su je manje mučile, a kronična bol srca, koju je imala tako dugo da se na nju više nije obazirala, također je nestala. Postala je zainteresirana za to da bude dobar auditor i proučila je predmet, a pomalo joj je počelo smetati kada je R tražio više vremena u terapiji nego što mu pripada. (Taj porast zanimanja vrijedi za svaki slučaj apatije koji je počeo zanemarivanjem engrama.)

R-a su, međutim, veoma kočili njezini trenuci ljutnje i otkrio je da sad gotovo isključivo djeluje pod samokontrolom - stanje u kojemu on odlučuje što hoće, a što neće biti pokrenuto u njemu. Naravno, ta samokontrola je beskorisna jer, ako bi poznavao svoje aberacije i podatke u svojim engrarnima, oni ne bi bili engrami. Tako je određeno vrijeme R odbijao pokazivati bilo kakve emocije jer ga je ona zbog njih ismijavala, nije pratio njezine upute i, ukratko, pokoravao se engrarnima koje mu je ona dala tijekom prošlih terapija ljuteći se na njega. C-i se savjetovalo da nađe trenutke ljutnje koje je pokazivala kao auditor tijekom terapije, i kada ih se reduciralo, otkriveno je da R ponovno dobro radi i surađuje.

Njegov čir je proizlazio iz pokušaja pobačaja. Njegov otac, izrazito aberirana osoba, inzistirao je na pokušaju pobačaja kad je majka bila u sedmom mjesecu trudnoće. Majka je prosvjedovala da bi dijete ipak moglo ostati živo. Otac je rekao da će ga, ako se živo rodi, ubiti čim iziđe van. Nadalje, rekao je da majka mora ostati mirna dok on to radi. Drugom prilikom otac je rekao da će majku zaključati u ormar ako se ne odluči na pobačaj. (Taj je slučaj prilično složen zato jer se majka bojala ocu priznati trudnoću i tri mjeseca se pretvarala da nije trudna, dopuštajući suprugu da vjeruje kako je dijete, inače staro

410


sedam mjeseci, zapravo staro samo četiri mjeseca. Stoga je u slučaju bilo mnogo tajnovitosti, zbrke i proturječnih podataka.) To znači da je R imao snažan holder u prenatalnom području: bio je zadržan engramom koji je uključivao penetraciju njegova trbuha. To je bio ključni engram, što će reći da su se drugi engrami, mehanizmom sličnih somatika i sadržaja, skupih oko njega i potisnuli ga. To je bio splet događaja s kojim se C, ne znajući, suočila, a postao je još složeniji zbog njezine ljutnje. R bi sad surađivao, ah' njegova se vremenska staza skupčala oko ključnoga holder engrama. Dva vađenja umnjaka, uz upotrebu dušikovog oksida kao anestetika, također su potiskivah prenatalne engrame.

C je neko vrijeme pokušavala doći do tih kasnih engrama vađenja umnjaka, koji su sadržavah nevjerojatno dugačak razgovor između zubara, njegova pomoćnika i R-ove majke, koja se, na štetu njegova duševnog zdravlja, uputila s njim u zubnu ordinaciju.

R se osjećao izrazito nelagodno zbog stalne restimulacije engrama koji se još uvijek nisu mogli dohvatiti. Jednaku je nelagodu osjećao i često prije, i da je C razumjela i pratila Kodeks auditora, njegova bi nelagoda izostala. Slučaj nije napredovao po nekoliko tjedana.

C-ina terapija je napredovala. Za R-a je bilo vrlo restimulativno raditi na njoj jer je time njegova nelagoda rasla, ali stoje više radio na njoj ona je imala bolji auditing i postajala je sve inteligentnija (njezin IQ porastao je za pedeset bodova nakon pet tjedana terapije). C je

411

L. RON HUBBARD

kaže da R ne može "ništa osjetiti", i kasnijim engramima kad se osjećao napetim na emotivnom planu a to nije mogao pokazati, počela se oslobađati emocija. R je tada počeo stabilno napredovati. Kasna bolna emocija je oslobođena i time su se rani prenatalni engrami reducirali, a daljnje bolne emocije postale su vidljive za reduciranje.

Iznenada je otkriveno da je uzrok što se R lako uzrujao zbog C-e, medicinska sestra koja ga je njegovala tijekom operacije krajnika kad je imao pet godina. C i ta medicinska sestra imale su neke sličnosti u ponašanju. To je bio engram suosjećanja. Kad je oslobođen, vremenska staza se počela izravnavati, pa se lakše moglo doprijeti do engrama pobačaja.

Ispostavilo se da je R bio poprilično izvan svoje vremenske staze većinu svojega života, njegova memorija bila je blokirana, a njegovo sjećanje u lošem stanju. Otkrilo se da sve to leži u skrivenom ključnom engramu pokušaja pobačaja, kad se njegov otac zakleo da će ga ubiti ako se rodi i dodao da dijete ionako ne može vidjeti, osjetiti ili čuti bilo što, a to je engramski materijal izražen u R-ovoj nesposobnosti kretanja po njegovoj vremenskoj stazi.

U trenutku u kojemu je ključ pronađen - nakon dvjesto i osamdeset sati terapije - R se vratio na vremensku stazu, mogao se po njoj kretati, i brisanje njegovih engrama nastavljeno je na uobičajen način.

C je učinjena Clearom oko dva mjeseca prije nego što je R dohvatio posljednji engram. C-ine su alergije, međutim, nestale mnogo prije nego što je njezin slučaj došao do Cleara, a R-ov čir i neke druge psihosomatske teškoće također su nestale znatno prije nego što je učinjen Clearom.

Problem kod restimuliranog slučaja G je u deset mjeseci povremenim terapijama učinjen Clearom.

Njegov je slučaj imao početnu dijagnozu non-sonika, non-vizia, boli, blokade emocija, trajni lagani trans i trajnu "regresiju" u dobi od tri godine. To znači da čim bi ušao u reverie našao bi se na smrt prestrašen u zubarskoj stolici, tri godine star, i vadio bi zub - engram u kojemu se nalazio, i ne znajući, pola svojega budućeg života. To je bio i djelomični uzrok njegova kroničnog propadanja zubi i njegove

412


nesanice, kao bunt protiv anestetika. Situacija je postala očita, jer se odmah počeo meškoljiti i fufljati - stanje koje se odmah popravilo prolaženjem kroz engram, tako da je mogao doći u sadašnje vrijeme, što i jest.

On je imao podosta teškoća u životu, imao je visoku dinamiku, ali je pokazivao znakove apatije. Nakon sedamdeset i pet sati otkriveno je da je njegova žena ponekad bila njegova pseudobaka i, također ambivalencijom, njegova pseudomajka, nakon čega je došlo do oslobođenja. Kako je njegova prosudba o suosjećanju zahtijevala da bude bolestan jer će tako njegova baka ostati s njim, i kao što su njegovi engrami protivni opstanku tvrdili da je njegova majka dobra prema njemu samo kad je bolestan, zaključak reaktivnog prosuđivanja bila je činjenica da mora biti stalno bolestan, zahtijev koji je njegovo tijelo slušalo dvadeset i tri godine. Naravno, sve se to popravilo i ispravilo samim reduciranjem engrama.

Do brisanja je počelo dolaziti nakon dvjestotinjak sati terapije i ono se nastavljalo, a tada je slučaj iznenada prestao napredovati. Za pedeset ili više sati terapije moglo se locirati samo nekoliko engrama, a oni koji su bili locirani nisu se mogli reducirati niti se bolna emocija mogla dohvatiti. Svi dohvaćeni i reducirani engrami, locirani su i obrađeni samo stoga što je auditor u ovom slučaju koristio tehnike otvaranja koje zahtijevaju veliku vještinu (te tehnike gotovo nikada nisu nužne i ne bi se trebale koristiti osim u psihotičkim slučajevima). To nije bilo potrebno na početku slučaja. Nešto je očito bilo krivo.

Pri pobližem ispitivanju otkriveno je da se G-ova žena snažno suprostavljala dijanetici, i da nikad nije propustila niti jednu priliku da G-a ogorčeno napadne zbog dijanetike, osobito kad je bio u društvu prijatelja. Ona mu se rugala da je psihotičan. Tražila je odvjetnika zbog razvoda (obavijestivši ga nakon što je G počeo terapiju, ah je zapravo u posljednje dvije godine njihova braka imala s odvjetnikom stalne konzultacije oko razvoda) i uglavnom uznemiravala i smetala G-a do te mjere da je stalno primao engrame bolnih emocija, čak i ako nije pokazivao nikakve emocije protiv nje.

Imah su dijete staro devet godina, dječaka. G ga je obožavao. Dijete je imalo neuobičajeno mnogo dječjih bolesti, patilo je od bolesti oka i

413

L. RON Hl Kl!ARI)

kroničnog sinusitisa, zaostajalo u školi. Žena je prema djetetu znala biti oštra. Što god da je napravilo, činilo ju je nervoznom.

Radeći na tom slučaju auditor je, saznavajući činjenice o njezinu općenitu stavu prema mužu i posebno stavu prema dijanetici, održao s njom sastanak u vezi s njezinim mužem. Otkrilo se da se ona sama ne protivi terapiji. Nemalo nakon sastanka, G i njegova žena su imali kratku svađu u kojoj je G primijetio da je ona zasigurno aberirana. Ona se na to silno uvrijedila i rekla da je on taj koji je lud, s obzirom na to da ga zanima dijanetika. On je uzvratio činjenicom da je od njih dvoje on manje aberiran jer barem nastoji napraviti nešto glede toga. Nadalje, istaknuo je da ona mora da je aberirana, jer u protivnom ne bi bila toliko stroga s djetetom, kao što jest - činjenica koja definitivno pokazuje da ima blokadu na drugoj (seksualnoj) dinamici.

Sljedeći dan kad je došao s posla, otkrio je da je podigla novac iz banke i otišla u drugi grad povevši dječaka sa sobom. On je krenuo za njom i otkrio da boravi kod nekih svojih rođaka. Ona im je rekla da ju je on tukao i toliko poludio da je morao ići na terapiju. Istina je zapravo bila da je on nikada u životu nije ni taknuo. Pri tom susretu, pred svjedocima, počela je bjesniti i rugati se svakom "psihijatrijskom sustavu" koji vjeruje u predgovornu memoriju. On je istaknuo da su mnoge škole u prošlosti vjerovale u predgovornu memoriju, i da je u cijeloj osnovi psihijatrije dugo govoreno o "memoriji u maternici", premda nisu znali stoje to, itd.

Njezini rođaci, vidjevši ga tako smirenog, prisilili su je da se s njim vrati kući. Na putu je napravila dramatičnu, ničim izazvanu scenu, pokušavajući samoubojstvo iskakanjem iz auta.

Auditor koji je radio na slučaju održao je privatni sastanak s njom nakon njezina povratka. On je prekasno zaključio da je postojalo nešto u njezinu životu za što se bojala da će njezin muž otkriti i tako, suočena sa znanošću koja bi mogla povratiti sva sjećanja, počela je žestoko emotivno reagirati u vezi s tim. Na kraju je priznala, pri pobližem ispitivanju, da je to slučaj za koji njezin muž nikada ne smije saznati. Bila je toliko uzrujana, da je auditor s njom, nakon njezina pristanka, održao nekoliko sati terapije. Odmah je otkriveno da je njezin otac mnogo puta prijetio da će ubiti njezinu majku, te da nju

414


nije želio. Nadalje, otkriveno je da je očevo ime Q i da je njezina banka engrama prepuna primjedbi poput "Q, molim te nemoj me ostaviti", "Umrijet ću bez tebe". Osim toga, kad više nije bila u seansi, iznenada je izjavila ono što joj je bila histerično smiješna činjenica, da je cijeli život imala veze s ljudima koji su se zvali Q, bez obzira na njihovu osobnost, veličinu ih godine. To je bilo daleko od Releasa, ah s obzirom na to da je njegov drugi pacijent, G, bio ugrožen svom tom nepotrebnom zbrkom i da je terapija zastala, auditor ju je i dalje nastavio ispitivati. Ona je razglasila da je mnogo puta pokušala pobaciti njihova sina jer se užasno bojala da će on biti plav, a ona i njezin suprug imaju tamnu kosu. Nadalje, znala je da djetetovi engrami sadrže podatke koje ona smatra optužujućima više od samoga pobačaja - dok je bila trudna spolno je općila s još trojicom muškaraca.

Auditor joj je naglasio da je taj osjećaj krivnje, ma koliko bio stvaran, još uvijek engramski, te da je upitno da će je muž ubiti kad to sazna. Rekao joj je da je dijete osudila na drugorazredno postojanje, da svojim strahovima supruga spušta do apatije dajući auditoru više posla nego što je to potrebno. U muževoj i auditorovoj prisutnosti priznala je svoju nevjeru i s čuđenjem doznala da je njezin muž za to znao godinama. Nije znao za pokušaj pobačaja njihova djeteta.

Zamoljena je da prouči terapijski priručnik i svoje dijete učini Clearom, što je uz suprugovu pomoć i učinila. Auditor je G-a doveo do Cleara, koji je zatim i svoju ženu učinio Clearom.

Savjet auditoru Sakriven izvor ljudskih aberacija bio je skriven zbog nekoliko vrlo

specifičnih razloga. Auditor će se susresti sa svakim od njih, i premda je, sa sadašnjim tehnikama, sposobnost reaktivne engramske banke da ga odbije jednaka nuli, on bi trebao znati prirodu zvijeri koju napada.

Mehanizmi zaštite koje engramska banka ima - iako više nisu tako stabilni jer znamo kako probiti taj oklop uzroka umobolnosti - su sljedeći:

1. Tjelesna bol.

415

L. RON HUBBARD

2. Emocija u smislu zarobljenih jedinica. 3. "Nesvjesnost". 4. Osobina uključivanja da kasni. 5. Kašnjenje između restimulacije i bolesti. 6. Krajnja iracionalnost. O tjelesnoj boli znamo dovoljno - umje nastoji izbjeći u sjećanju, isto

kao što u životu teži tome da je izbjegne kao vanjski izvor: odatle proizlazi blokada sjećanja.

Emocija gubitka nagomilava se da bi stvorila zaštitnu zonu između osobe i realnosti smrti.

"Nesvjesnost" nije samo mehanizam skrivanja podatka, to je i blokada memoriji koja ne može preskočiti praznine prošlih trenutaka kada su osigurači pregorjeli.

Engram može drijemati veći dio života, ali kada se nađe u blizini prave skupine restimulatora, u trenutku tjelesne iscrpljenosti ili bolesti, manifestira se, razotkrivajući uzrok ludila ili manjih aberacija mnogo godina nakon stvarnog događaja.

Drugi aspekt zaštitnog mehanizma banke bio je restimulativno zakašnjenje, što znači da restimulirani engram često počinje djelovati dva ih tri dana nakon što je bio uključen. (Primjer: recimo da migrena za svoj restimulator ima ritmički bubnjajući zvuk; osoba koja ima engram čuje taj zvuk; nakon tri dana ona iznenada dobije migrenu). Uzimajući u obzir to zakašnjenje, kako netko može locirati uzrok određene restimulacije povremene bolesti?

Krajnja iracionalnost engrama, vrhunac iracionalnosti - da je sve istovjetno svemu drugom u engramu, i da je to istovjetno stvarima u vanjskoj okolini koje jedva da su slične - majstorija je idiotizma za koju se može očekivati da će je svaki razuman čovjek odbaciti kao "proces mišljenja".

Čovjek je taj izvor tražio nekoliko tisuća godina. Ali, tražio je nešto komphcirano, pretpostavljajući da ono što može biti toliko potresno, toliko destruktivno, toliko opako i toliko sposobno izazivati kompleksne manifestacije, mora imati kompleksan izvor. Istraživajući, pokazalo se da je taj izvor zapravo veoma jednostavan.

Auditor će vrlo malo raditi na pokušaju da povuče granicu između

416


zdravlja i ludila, jer su to toliko relativni pojmovi. Od njega će se tražiti da usporedi dijanetiku sa starijim mjerilima poput složene Kraepelinove44 klasifikacije. To se može učiniti, ali je korisno koliko i Aristotelova povijest, koja zanima samo povjesničare.

Ako je pojedinac nesposoban prilagoditi se okolini tako da se slaže s njom, ili joj se pokorava ili upravlja svojim bližnjima ih, što je još važnije, ako je nesposoban okolinu prilagoditi sebi, tada se može smatrati "umobolnim". Ali, to je relativan pojam. Zdrav razum u dijanetici se veoma približava potencijalnom, apsolutnom značenju, jer mi poznajemo optimalni um. Promjene obrazovanja i gledišta mogu učiniti da racionalne akcije jedne osobe mogu izgledati iracionalnima drugoj, ali to nije problem zdravoga razuma - to je problem stajališta i obrazovanja, čime se auditor ne bi trebao puno baviti.

Dakle, pacijenti s kojima će se auditor susresti pripadat će jednom od tri glavna dijanetička tipa: non-sonično sjećanje, imaginarno sjećanje, sonično sjećanje. Pitanje zdravoga razuma se ne postavlja, a pitanja koliko je težak slučaj ih koliko će trajati mogu se poprilično odrediti iz stupnja ta tri stanja.

Ipak, auditor može otkriti da u rukama ima slučaj pravog "ludila" koji je "psihotičan". liječenje takvog slučaja ovisi o tome kojoj od te tri vrste psihotični pacijent pripada. Problem je u oslabljivanju pacijentovih engrama što je prije moguće.

Stanja i mehanizmi koji skrivaju engramsku banku se ne mijenjaju. Oni su jednako prisutni u svakog pacijenta, kod svakog ljudskog bića. Dijanetičke tehnike mogu se poboljšati - a koja znanstvena tehnika, posebno u prvim godinama svojega postojanja to ne može - i one se ne primjenjuju selektivno, nego su primjenjive na sve osobe.

Dakle, ako imamo "umobolnog" pacijenta, osnovni problem se ne mijenja i dijanetička tehnika djeluje kao u svakom drugom slučaju. Zadatak je oslabiti jačinu naboja u slučaju, kako bi se on mogao riješiti standardnom tehnikom.

Umobolni pacijenti često se zaglave na vremenskoj stazi. U tom

44 Kraepelin: Emil Kraepelin (1856-1926.), njemački psihijatar koji je mentalne poremećaje podijelio na različite vrste.

417

L. RON HUBBARD

slučaju daju im se holderi, jedna vrsta za drugom, sve dok se ponovno ne uspiju pokrenuti. Ako je pacijent u regresiji, toliko se temeljito zaglavio da je izgubio dodir sa sadašnjim vremenom. Svaki pacijent može početi ponovno proživljavati neki događaj umjesto da se na njega samo vrati sjećanjem, a auditor će ih, da bi to popravio, samo usmjeriti i tako što će im reći da se mogu toga sjetiti. To će ih ponovno dovesti u vraćeni status. Kod umobolnih pacijenata često se dogodi da uvijek iznova slušaju jedan engram. U tom slučaju potrebno je jedino fiksirati njihovu pozornost i dati im holdere, dok se opet ne pokrenu na stazi. Dogodi se da su umobolni pacijenti ponekad potpuno izvan vremenske staze, slušaju demone ili imaju priviđenja. Problemi su uvijek isti. Koristite tehniku ponavljanja dok na ovaj ili onaj način ne fiksirate njihovu pozornost i tada ih ili pokrenite na vremenskoj stazi, ili ih vratite na nju. Sizofreničar je obično daleko izvan svoje vremenske staze.

Najbolji način da se oslabi slučaj, kako bi se moglo prijeći na rutinsku terapiju, je otkrivanje i pražnjenje engrama bolne emocije. Ako uobičajena terapija ne uspije, potražite pomoć liječnika, dajte pacijentu dušikov oksid ili natrij pentatol i tako dosegnite duboku razinu transa u kojoj će se obično otkriti da je pacijent sposoban kretati se po vremenskoj stazi, iako je u budnom stanju bio izvan nje. Pronađite kasniji engram očaja i ispraznite ga, kako je opisano u poglavlju o emocijama. Tehnika za duboki trans nije nimalo drukčija osim što treba poduzeti velike mjere opreza kako se ne bi reklo ništa što bi dalje aberiralo pacijenta, nego sav razgovor treba svesti na vokabular terapije, pazeći da se uvede poništavač.

Umobolni pacijent pokorava se nekim engramskim zapovijedima, možda mnogima, bez obzira što radi. Ta zapovijed može, pacijentovim pogrešnim tumačenjem, diktirati neki čudan postupak, demone, bilo što. Ali, dijagnoza se sastoji samo od promatranja pacijenta zato da bi se otkrilo, putem njegovih reakcija, koja bi to engramska zapovijed mogla biti.

Ova knjiga, osim tih nekoliko napomena, ne pokriva institucionalnu dijanetiku, ali auditor koji poznaje ovdje iznesene osnove i uz malo razumijevanja, može u kratko vrijeme dovesti pacijenta do "zdravoga

418


razuma", koje odbori takvih institucija obično smatraju čudesnim oporavkom. Pacijent je, ipak, veoma daleko od Releasea i trebat će potrošiti još mnogo sati na pražnjenje daljnjih bolnih emocija i slabljenje engrama, prije nego što auditor zaključi da je sigurno dopustiti mu da napusti terapiju.

Auditor bi, barem u sljedećih dvadeset godina, trebao biti posebno oprezan kod svakog slučaja hospitaliziranog u umobolnici, jer može dobiti slučaj jatrogene psihoze - koju su uzrokovali liječnici - zajedno s ostalim pacijentovim engramima. Dijanetika ne može puno pomoći umu s "izbodenim" ili "oguljenim" mozgom, i takvu umobolnost ne može izliječiti sve dok neki domišljati biolog ne pronađe način uzgajanja novog mozga. Slučajevi elektrošokova su nesigurni jer mogu i ne moraju odgovoriti na tretman, jer je moždano tkivo spaljeno do točke u kojoj mozak više ne može normalno funkcionirati. Pri preuzimanju takvih slučajeva auditor će biti zaprepašten izmiješanim stanjem standardne banke, da i ne govorimo o sklopovima kojima bi trebao dohvatiti engramsku banku. Sifilis45 i ostala razaranja mozga trebaju se slično klasificirati i trebalo bi im pristupiti, ili poduzeti nešto, samo s potpunom spoznajom da dijanetika možda nije u stanju pomoći raskomadanom stroju. Postojalo je mnogo tisuća takvih "operacija" mozga i na stotine tisuća tretmana elektrošokovima, stoga se auditor ne bi snio preopteretiti nekim beznadežnim slučajem, kada postoji toliko mnogo slučajeva kojima se može više pomoći. Svakom slučaju koji je bio u instituciji za umobolne trebalo bi pristupiti sa sumnjom. I, ako bi nešto bilo neobično u načinu na koji je pamćenje izmiješano ih je zamijećeno pomanjkanje koordinacije, istraga može otkriti skrivenu hospitalizaciju. Nadalje, ako je auditor pozvan da pomogne u slučaju koji će biti hospitaliziran, trebao bi uvijek biti na oprezu. Slučaj koji se šalje u umobolnicu, može biti slučaj koji je već prethodno bio u nekoj takvoj ustanovi, bez obzira na tvrdnje rođaka i prijatelja.

Slično, slučajevi vraćeni s bojišta zbog iscrpljenosti borbom46 trebali

4r' sifilis: zarazna spolna bolest koja se očituje u tri faze: u prvoj bolest djeluje lokalno; u drugoj napada kožu i sluznicu; i u završnoj kosti, mišiće i mozak. 46 iscrpljenost borbom: (psihijatrija) neurotično stanje tjeskobe, razdražljivosti, potištenosti itd., često se pojavljuje kao rezultat dugog boravka u borbi ili bitci.

419

L. RON HllBBARD

bi se oprezno preuzeti jer su najvjerojatnije obrađivani prije napuštanja vojne službe - vrijeme u kojemu su elektrošok, operacija mozga ili narkosinteza mogli biti primijenjeni bez pacijentova znanja ili pristanka.

Ta upozorenja nisu dana zbog auditorove eventualne tjelesne ugroženosti - pacijenti, zdravi ili umobolni, rijetko ne surađuju kad se primijeni dijanetika, čak i kad gunđaju zbog toga - nego stoga što se može uložiti mnogo rada samo da bi se otkrilo da je cijeli mentalni sklop upropašten i bez mogućnosti popravka.

Ako auditor preuzme slučaj tretiran elektrošokom, pozornost treba ponajprije usmjeriti na oslobađanje šoka kao engrama, jer institucionalni engrami sadrže sve vrste bezveznog čavrljanja, koji dalje mogu kočiti liječenje. Uz to, činjenica je da bilo koji elektrošok, bilo gdje u tijelu, ima tendenciju poremetiti engramsku banku i učvrstiti je tako da su događaji u njoj pomiješani više nego obično.

Samo zbog napredovanja dijanetičke terapije i očuvanja auditorova vremena, također bi trebalo primijetiti da se kod slučajeva uhićenika koji su ispitivani uz policijsku torturu i kod općih policijskih zlostavljanja kriminalaca ili običnih građana, ti događaji trebaju otpustiti prije nego što se pristupi daljnjoj terapiji. Boravak u zatvoru može sadržavati velike naboje očajanja dovoljne da poremete um, a ipak može biti skriven od pacijenta zbog pogrešne ideje da auditora interesira ili da će ga razočarati njegov "karakter".

Razni drugi podaci ulaze u banku engrama, podaci za koje se ako se ne spomenu ne bi ni posumnjalo da su prepreka terapiji. Hipnoza može biti krajnje aberativna i može zadržavati slučaj. Auditor bi trebao znati kako ona djeluje da bi mogao osloboditi engram koji stvara, a ne da bi mogao primjenjivati dijanetiku. Hipnoza je vještina usadivanja pozitivnih sugestija u engramsku banku. One se tu mogu pričvrstiti za engrame i postati lockovi. Budući da većina engramskih banaka sadrži uzorak većine svakidašnjih riječi, hipnoza je gotovo sigurno aberativna. Oslabljenje analitičke snage na umjetan način dovodi tako tretiranu osobu u optimalno stanje za primanje engrama. Hipnotizer koristi mehanizam zaboravljanja u većini svojih sugestija, a većina ljudi ima slične engramske opaske koje čine nemogućim

420


oslobađanje od hipnotičke sugestije. Hipnoza se može smatrati lockom "velike snage" i može biti ozbiljna zapreka u pacijentovoj engramskoj banci. Sugestije, koje nisu učvršćene bolom sadržanim u engramima, tijekom auditinga nestaju kao lockovi. Ali, hipnotičke sugestije trebalo bi pronaći i očistiti prije nego što se slučaj nastavi. U današnjem društvu primjena hipnoze je uobičajena, i vrlo se često događa da se, zahvaljujući mehanizmu zaboravljanja, pacijent ne može prisjetiti je li ikada bio hipnotiziran. To će otkriti tehnika vraćanja. Da bismo to locirah možemo se osloniti na tehniku ponavljanja, kojom se pacijent vrati ponavljajući hipnotički izraz poput: "Idi spavati, idi spavati, idi spavati...".

Hipnoza se ne odvija samo u salonu. Vrlo često njome se služe pervertiti, unatoč činjenici da bi "moral" hipnotizirane osobe trebao rasti. Takvi događaji, koji su uključivati čak i vrlo ugledne ljude, nađeni su pri ispitivanju djetinjstva nekih pacijenata. Oni su često za pacijenta potpuno blokirani jer su tako temeljito zastrašujuće bile zapovijedi sadržane u hipnotičkoj sugestiji.

Dijanetika i hipnoza mogu se povezati, ali isto tako i dijanetika i astronomija. Ako auditor radi s nekoć hipnotiziranim pacijentom morat će biti jako oprezan s vokabularom, da što manje svojih riječi unese u njegovu engramsku banku, kako dijanetiku ne bi pretvorio u hipnozu.

Bilo koja korist dbbijena hipnozom nalazi se u polju istraživanja ili uvođenja privremenog maničnog engrama. Manični engram mnogo više šteti nego koristi. Hipnotička anestezija je silno precijenjena. Hipnozu kao salonsku igru niti jedno društvo ne bi smjelo tolerirati jer može biti dovoljno destruktivna da uzrokuje restimuladju engrama do točke ludila, a hipnotizer nikad ne zna sadržaj engramske banke. Svaki dobar hipnotizer mogao bi biti dobar auditor kad bi nadvladao želju da govori, ali ako pokuša kombinirati dijanetiku i hipnozu, naći će se s potpuno bolesnim padjentom u rukama. Nikad ne uvodite pozitivnu sugestiju bilo koje vrste kod pacijenta, bez obzira na to koliko on za nju molio. To se pokazalo gotovo pogubnim.

Cijeli slučaj može se tretirati u dubokom amnezijskom transu. Cesto je moguće probuditi osobu koja spava i uvesti u duboki trans,

421

L. RON HUBBARD

jednostavno joj nježno govoreći nekoliko noći za redom u isto vrijeme i napokon je navesti da odgovori na poziv. Nakon toga može se početi i nastaviti dijanetička terapija, i uspjet će, osobito ako auditor nije toliko neoprezan da umjetno restimulira engram kasnije tjelesne boli, uzimajući pretežno engrame bolnih emocija nakon rođenja. Ako je osoba na kojoj se vrši terapija svjesna te akcije, može se uvesti u reverie da bi se mogli dohvatiti raniji podaci, pošto je "ja" jače od jedinica pažnje koje čine bazičnu osobnost i koje su, iako inteligentne, slabe. S njim se naizmjence radi u amnezijskom transu, a onda u reverieu. Slučaj će se na kraju riješiti čak i ako reverie nije korišten. Ali, kod amnezijskog transa postoji ozbiljna odgovornost: uvijek se mora uvesti poništavač i koristiti u svakoj terapiji te govoriti što je manje moguće. Sve auditorove želje, ako je moguće, moraju biti izrečene kao pitanja jer ona nisu aberativna koliko zapovijedi. Ta je metoda bila uspješna i može se koristiti, ali reverie je, iako se čini da je sporiji, čak i kad sonik nije prisutan, mnogo učinkovitiji zbog neosporne činjenice da se pacijent oporavlja ravnomjerno i mnogo brže, dok ga amnezijski trans može onesposobiti na nekoliko dana, kada su događaji naizgled "dignuti" u dubokom transu ali u budnome stanju nisu "spušteni". Amnezijski trans se definitivno ne preporučuje. Podvrgnut je mnogim istraživanjima i otkriveno je da je neugodan za pacijenta i uznemirava auditora. Međutim, ako se druge metode ne mogu koristiti zbog ovog ili onog razloga (a niti jedan od tih razloga ne uključuje želju precleara koji, ako mu to auditor dopusti, može tražiti droge, hipnozu i pozitivnu sugestiju u nastojanju da pobjegne svojim engramima i koji će, ako mu se to dopusti, krasno zapetljati slučaj, što auditor trebati otpetljati), amnezijski trans se može upotrijebiti, ali uvijek s najvećim oprezom i uvijek s jasnom spoznajom da je oporavak pacijenta i do tri puta usporen, jer radeći na istoj razini s engramskom bankom pri ispražnjenju ostavlja sklopove analizatora neiskorištenima. Reverie je najbolji.

Vanjski problemi s pacijentima Može se dogoditi da pacijent koji napreduje odjednom prestane

napredovati. Razlog tome može biti negdje drugdje, a ne u terapiji.

422


Preclearova okolina može biti tako intenzivno restimulativna da je pacijent rastresen, uvijek u restimulaciji i zbog toga sporo napreduje. U takvom slučaju može se otkriti da je preclear (kao u jednom slučaju) napravio pogodbu sa svojom ženom ili mužem koji traži razvod da on ih ona sačeka dok preclear ne postane Clearom. Druge okolnosti mogu biti vrijednosni sud okoline prema kojemu nije poželjno biti Clearom. Auditora se ne tiče privatni život precleara, ali u slučaju gdje je sama terapija otežana postojećom situacijom, auditor, ulažući svoje vrijeme, ima puno pravo otkriti razlog. Svi ti razlozi svest će se na vrijednosni sud okoline da i nije neka prednost biti Clear. Privremenim udaljavanjem precleara od njegova doma, na primjer, promjena okoline može pomoći terapiji. Auditor ima pravo tražiti da pacijent riješi problem na vlastitu inicijativu, bez obzira na to je li Clear ili nije. Često precleari i ne uviđaju da su Release, jer je cilj postizanja Cleara toliko blještav, da se oni prestaju uspoređivati s "normalnom" osobom koju su već nadišli.

Cesto se može očekivati da se pacijent tijekom dijanetičke terapije uvelike introvertira47. Kako slučaj napreduje, za otprilike tri četvrtine puta, ta introverzija postiže akutno stanje i nakon toga iščezava. Ambiverzija48 je važno obilježje Cleara. Kod naglašene introverzije napredak slučaja znatno je određen preclearovim zanimanjem za vanjske stvari.

Gotovo svi precleari pričaju mnogo o svojim engramima sve dok ne postanu vrlo solidan Release. Ako ne pričaju ili ne žele pričati o svojim engramima u običnom razgovoru, auditor može sumnjati na nešto silno zaštićeno u engramskoj banci, vezano uz potrebu da se nešto sakrije. Auditor može djelovati u skladu s tim. Iako takav razgovor može izmoriti auditora, on može otkriti mnogo novog materijala razmatrajući izraze koje preclear koristi u vezi s engramima.

Temeljna je istina da je aberacija uzrokovana onim što je učinjeno pacijentu, a ne onim što je pacijent učinio. Pacijentova djela pri

47 introvertirati: gledati u sebe. 18 ambiverzija: stanje ili obilježje karaktera koje ukljućvge elemente i introverzije i ekstroverzije.

423

L. RON HUBBARD

dramatiziranju, vršenju kriminalnih radnji itd., nisu aberativna za pacijenta. Zbog toga auditora ne bi trebale zanimati preclearove aktivnosti. Cijeli su slučajevi bili privedeni kraju, a da auditor nije znao šta je preclear bio po zanimanju. Dok aberirano društvo od njega nužno zahtijeva odgovornost za njegove postupke, antisocijalno djelovanje je posljedica engrama koji ga diktiraju. Pacijent nije odgovoran za ono što je sam učinio. Kada postane Clear, to je već druga stvar. Clear se može smatrati potpuno odgovornim za svoja djela, jer može racionalno prosuđivati na osnovu svojega iskustva. Ali, aberirana osoba ima malo ili nimalo stvarne kontrole nad svojim djelima. Zbog toga bi auditor trebao jasno dati do znanja da ga ne zanima što je u životu radila aberirana osoba koja postaje preclear. Problem prisutan između auditora i precleara je engramska banka koja sadrži isključivo ono što su drugi ljudi činili preclearu i što mu je bilo učinjeno u trenucima kada se nije mogao zaštititi. Taj pristup ne samo da je istinit, nego ima i terapeutsku vrijednost, jer ako to shvati, auditor često može postići suradnju koja bi mu inače bila uskraćena.

Auditor nikada ne bi smio prekršiti Kodeks auditora prema pacijentu. Takvi prekršaji neizbježno produljuju terapiju.

Re stimulacija Umje mehanizam koji sam sebe štiti - ah to je također i dijanetika.

Učinkovita znanost o misli toliko potpuno aproksimira radne principe uma da usporedno slijedi naredbe i uvjete samoga uma. Takav je slučaj s dijanetikom: um se dijagnosticira prema svojoj reakciji na terapiju, terapija se poboljšava pomoću reakcije uma na nju. To je vrlo vrijedan radni princip zato što objašnjava mnogo opaženih pojava i predviđa većinu ostalih. Dio tog paralelizma je osobina samozaštite.

Gotovo je nemoguće oštetiti um, to je krajnje čvrst organizam. Naravno, kada ga neko počne sjeći i piliti s komadom metala, trovati drogama ili bakterijama, ili skidati njegov prirodni oklop, kao pri hipnozi - mogu se dogoditi kobne stvari.

Tamo gdje se primjenjuje bilo koji od dijanetičkih principa nadrihječništvo je gotovo nemoguće. Osoba može primjenjivati cjelokupnu dijanetiku i dobivati rezultate ili krenuti silaznom

424


putanjom - to je mehanička, znanstvena činjenica. Dijanetika, kao znanost koja samu sebe štiti, zahtijeva da je primjenjuju Clearovi ili barem dobri Releaseovi. Clear u svim svojim postupcima pomno slijedi bolje aspekte Kodeksa auditora jer je njegova etička razina veoma visoka. Zbog toga će svatko, tko počne primjenjivati dijanetiku, osjetiti poriv da krene prema cilju postizanja stanja Cleara, bez obzira na svoju prvobitnu namjeru.

Postoji veoma dobar razlog za to. To je princip poznat kao restimulacija auditora. Sada znamo koji su uzroci restimulacije engrama. Kada se engram restimulira, utiskuje u organizam bol ili djelovanje engrama. Opažanje nekog predmeta u okolini koji je sličan zapisu (zvuk ili vid ih organska senzacija) u engramu, u većoj ih manjoj mjeri potiče engram na djelovanje. Slično, kada sam auditor još nije Clear ih kada uopće nije podvrgnut terapiji, radeći prema Clearu on postaje restimuliran. Napokon, on je taj koji neprestano sluša pacijentov engramski materijal . Taj engramski materijal upravo je građa koja sačinjava ludilo. Svatko ima engrame. Prije ih poslije pacijent će početi prolaziti kroz svoj engram koji će aproksimirati auditorove vlastite engrame. To dovodi auditora u vrlo nelagodnu situaciju, osim ako i on sam nije podvrgnut terapiji tijekom koje će se njemu ukloniti tako stvorena nelagoda. Sve dok netko radi samo na kasnim lockovima, to nije toliko izraženo - što je u prošlosti omogućilo praktičarima i psihijatrima da izbjegnu veći dio kazne vlastitih aberacija - ali, kada se netko bavi izvornim materijalom tih aberacija, neprestano djelovanje restimulatora može dovesti do ozbiljnoga stanja. To je mehanizam koji uzrokuje da ljudi u umobolnicama postaju žrtve psihoza, iako ih je osoba prvo morala imati, da bi uopće mogla biti restimulirana.

Auditor može obraditi jedan ili dva slučaja bez ikakvih ozbiljnih posljedica, jer, ma kakve one bile, dijanetika ih može ukloniti. Međutim, da bi sačuvao vlastito mentalno zdravlje, trebao bi postati Clear ih Release što je prije moguće. Kao Release može auditirati bez previše problema, a to mu omogućuje i da sklopi zajednički sporazum u kojemu on radi s nekim, a netko drugi s njim Može doći do situacije u kojoj su oba precleara auditori. To izmjenjivanje između ležaja i

425

L. RON HUBBARD

auditorove stolice obično vrlo dobro funkcionira. Međutim, može se dogoditi da dvije osobe, nakon što su počele

raditi, otkriju da su međusobno restimulativne - odnosno svaka je pseudoosoba u engramu onog drugog, ili jedna restimulira (boja glasa, događaj) drugu. To ne bi trebalo biti zapreka terapiji. To je prevladano i terapija je napredovala usprkos najtežim restimulativnim okolnostima. Uobičajena preclearova metoda izbjegavanja je tvrdnja kako ga auditor restimulira. To nije dovoljno važno da bi zaustavilo terapiju. Međutim, dvoje ljudi mogu ući s trećim u lanac i znatno ublažiti napetost, međusobno se dovodeći do stanja Qear. Trostrani plan rada, gdje niti jedna osoba ne radi s osobom koja radi s njom, prilično je uspješan.

Muž i žena koji su se dugo i često svađali mogu smatrati da se previše restimuliraju da bi jedan drugoga doveli do Cleara. Oni se mogu međusobno auditirati, što je često i učinjeno, ali ako drukčiji dogovor nije moguć a terapija ne ide dobro, i on i ona trebali bi pronaći druge partnere za terapiju. Majke koje su pokušale pobačaj na svojoj djeci ili su ih zlostavljale na druge načine, mogu provesti terapiju na svojoj djeci, ali u slučaju takve restimulativne okolnosti auditor mora poduzeti najveće mjere opreza kako bi se držao Kodeksa auditora -sve drugo moglo bi umjeti više stresa u terapiju nego što je nužno. U takvom slučaju, za majku bi bilo bolje da bude barem Release prije nego što pokuša svoju djecu dovesti do Cleara - a djeca trebaju imati barem 8 godina.

Predmet auditor-restimulacije, gdje auditor restimulira precleara ili preclear restimulira auditora, ne uključuje rutinsku postavku terapije daje preclear uvijek umjetno restimuliran putem standardne terapije. Engram se može restimulirati tako da se dodirne nekoliko puta te se tako oslobodi. Problem auditor-restimulacije je specifičan, jer je auditor u tom slučaju pseudoneprijatelj, sličan osobi koja je ozlijedila pacijenta. Obično je to uzrok pacijentovog divljeg antagonizma prema auditoru. Neki pacijenti osjećaju takvu mržnju prema muškarcima da samo žene mogu raditi s njima, neki osjećaju takvu mržnju prema ženama da samo muškarci mogu raditi s njima. Ali, čak i kad postoji izražena antipatija, i ako ne postoji niti jedan drugi auditor koji bi se

426


mogao obučiti u kratkom roku, terapija se može nastaviti i postići će rezultate.

Ponovno uravnoteženje slučaja Svaki slučaj koji prekine s terapijom ponovno će se uravnotežiti za

nekoliko tjedana, to jest, ustalit će se na višoj razini kod osobe. Osim ako se ne koristi hipnoza drogom ili neka druga dijanetički ilegalna metoda, svi će se takvi slučajevi ponovno uravnotežiti, uz mnogo koristi. Može se očekivati i da će restimulacija nestati, ako ona postoji zbog terapije. Pacijent će postupno naći vlastitu razinu u stanju Releasea. Ako auditor ima premalo vremena, slučajevi ne moraju biti nastavljeni do Cleara. Ali, naravno, bolje je ako jesu, a i većina pacijenata zahtijeva da budu Clear.

Radno vrijeme u terapiji Dijanetički tretman traje obično 2 sata. U ta dva sata, kod

uobičajenog pacijenta, bit će postignuto sve što može biti postignuto tog dana. Raditi svaki dan nije nužno, ah poželjno je raditi svakih dva ili tri dana. Nije optimalno raditi u razmacima od jednoga tjedna jer se slučaj mora ponovno uravnotežiti. Nadalje, kada se ne radi unutar tih kratkih razdoblja kao što su tri dana, događa se "uleknuće" slučaja, obično svaki četvrti dan. "Uleknuće" četvrtog dana je prirodni, mehanički proces jer su uključenom engramu, kada je restimuliran, potrebna oko četiri dana da se oštro ureze. U terapiji su ponekad potrebna tri dana da se engram "razvije". To ne znači da trebaju proći tri dana prije nego što engram postane dostupan, niti da se posao treba zaustaviti na tri dana. Ah znači da engrami, s obzirom na to da nisu sjećanja i kao takvi razgovijetni, ponekad trebaju tri dana da iziđu na površinu.

Da bude jasnije, engram se može zatražiti prvoga dana, a bit će pronađen trećega U međuvremenu auditor će dobivati druge engrame. Taj proces je toliko automatski da ne zahtijeva nikakvu pozornost i neće biti zapažen osim kod slučajeva na kojima se radi jednom tjedno. Engram je zatražen prvoga dana, treći dan spreman za reduciranje, četvrti dan se "ulekne", i ponovno je uravnotežen do

427

L. RON HUBBARD

sedmoga dana. Trodnevni aspekt je zanimljiv i u jednom drugom smislu. To vrijeme

od tri dana samo je promatranje prosječnog ponašanja preclearova. Precizno istraživanje može taj broj smjestiti na 2,5 ili 3,6 dana (što se razlikuje od pojedinca do pojedinca), ali tri dana su za naše potrebe dovoljno precizna. Kada netko radi na slučaju dovođenja osobe samo do Releasa, ponekad će uvidjeti da je potrebno uzeti kasni engram i proći kroz njega. Činit će se da engram tjelesne boli iz kasnijeg životnog razdoblja (nakon rođenja) jača, tri dana ostat će nepromijenjen, i tada će se "uleknuti". Kad se to dogodi, auditor će se trebati vratiti natrag na njega i ponovno ga proći. Vađenje tih "uleknuća" na kraju će rezultirati da se kasniji engram privremeno povuče.

Kod slučaja kada auditor dodirne engram koji sadržava manik često se pojavljuje euforija. Pacijent će tada naokolo pričati kako je dijanetika divna zato što je on sada u veličanstvenom stanju i toliko je sretan. Pripazite. Za tri ili četiri dana taj će se manik spustiti u depresivno stanje. Budite na oprezu ako neko iskusi jedno od tih vrtoglavih "ozdravljenja", jer traje otprilike koliko i plamen goruće šibice. Ona se gasi i ostavlja vrlo hladan pepeo. Auditor bi, opazivši tu euforiju, trebao ponovno ući u slučaj i potpunije oslabiti engram koji je sadržava ili dohvatiti osnovniji engram.

Potrebno vrijeme da se osoba učini Clearom prilično je promjenjivo. Razarajući naboje očaja i radeći na nekoliko ranih engrama, auditor može dovesti precleara do boljeg stanja nego za 20 ili 30 sati bilo koje prošle terapije - to je Release. Može se usporediti s dvije ili tri godine terapeutskoga rada u prošlosti. Potrebno trajanje terapije da bi se došlo do Cleara ne može se usporediti s bilo kojim prijašnjim standardom, jer je Clear nešto o čemu nijedan prijašnji standard nije ni sanjao.

U soničnom slučaju, gdje je sjećanje u dobrom stanju, Clear se može postići za 100 sati. Za slučaj koji ima potpuno zatvorena sjećanja može se glede trajanja terapije očekivati bilo što, sve do, u krajnjoj granici, 1000 sati. Isto tako može potrajati slučaj imaginacije, koji zamišlja stvari koje se nikad nisu dogodile.

428


Gledajte to ovako: možemo dobiti rezultate za dvije ili tri godine psihoanalize ili za dva ili tri sata dijanetike, a ono što postignemo dijanetikom je trajno, što ne vrijedi za psihoanalizu. To je Release. On, pošto su njegovi emocionalni naboji uglavnom oslobođeni, može znatno učinkovitije obavljati svoj posao. Kod Cleara pokušavamo i možemo postići supernormalno stanje uma. Tisuće, tisuće i tisuće sati utrošeno je na čovjekovo obrazovanje: utrošak od dvije ili čak deset tisuća sati rada, da bi se uzdigao iznad dosadašnjih mogućnosti, dobro je utrošeno vrijeme. Ali, mi ne moramo utrošiti ni približno toliko vremena. Ljudi su bili učinjeni Clearom za 30 sati rada, kada su imah sonik i malo sadržaja, a za 500 sati kada su imali i zatvoreno i imaginarno sjećanje. Upitno je što auditor, vremenski gledano, može raditi sa svojih prvih nekoliko slučajeva, no, naposljetku će sigurno doći do Cleara za manje od 1200 sati, i to kod teškog slučaja. Cijelo vrijeme rada prema Clearu on postiže viši i viši Release koji se, nakon barem 50 sati, uzdigne prilično iznad sadašnje normale i nastavlja s uzletom. Poboljšanje je takvo da je iz tjedna u tjedan promjena fiziološki zamjetljiva i psihološki zaprepašćujuća Ako netko misli da je težnja za Clearom kratak skok i mah dobitak, tada nema predodžbu o tome koliko je to visok cilj.

Većina auditora će prvo pokušati s Releasom, i razboriti su ako tako učine. Kada njihov vlastiti slučaj napokon bude učinjen Clearom tek će tada shvatiti da je za postizanje tog stanja bilo vrijedno utrošiti mnogo više vremena nego stoje utrošeno.

Nemoguće je predvidjeti koliko vremena će novi auditor izgubiti zbog svojih pogrešaka, učenja o svojim oruđima i postizanja spretnosti. Zbog toga je za njega nemoguće procijeniti koliko će mu vremena biti potrebno da pacijenta dovede do Cleara. Dobro uvježbanom auditoru nikada nije potrebno više od 800 sati kod najgoreg slučaja, 500 je mnogo.

Podaci od rodbine Auditoru će uvijek dodijavati pacijentova velika želja da dobije

podatke od rodbine ili prijatelja. Sama molba za tim podacima je restimulativna, kako za precleara, tako i za člana rodbine. Znalo se

429

L. RON HUBBARD

dogoditi da majke obole kada im dijete, koje je "odjednom saznalo", restimulira njihove prošle bolesti.

Standardno je iskustvo da su podaci koje je preclear dobio od rodbine, roditelja i prijatelja apsolutno i potpuno bezvrijedni. Tu ovisimo o sjećanju aberirane osobe, dok s dijanetikom imamo pri ruci pouzdani izvor točnog materijala. Auditori su imali slučajeve koji su napredovali veoma glatko i odjednom stali. U istrazi je otkriveno daje preclear trčao okolo do svojih roditelja i rodbine tražeći podatke i oni su ga, želeći samo da on zaboravi sve što su mu učinili, naveli na pogrešne tragove kako bi to pomno uklonili. To su negativci u kazališnom komadu, ljudi koji su preclearu napravili sve ono što ga je učinilo aberiranom osobom. Ako netko očekuje precizne podatke od njih, isto tako može očekivati da mjesec postane zeleni sir.

Ako auditor želi i zatraži podatke od tih ljudi, zaobilazeći precleara, mogao bi doći do nečega. Ah, svi tako dobiveni podaci imaju vrijednost koja se u obavještajnoj službi naziva "nekompetentan izvor - materijal koji nije vjerodostojan".

Upozorite precleara da ne uznemirava svoju rodbinu i roditelje i objasnite mu da ih na principu restimulatora, može učiniti bolesnima tražeći od njih podatke. Ako želimo potvrdu dobivenih podataka, jedini način da je dobijemo je da provedemo kroz terapiju roditelja ili članove rodbine. U takvom slučaju u prenatalnom životu i djetinjstvu roditelja otkrit ćemo osnovne uzroke za dramatizaciju. To je problem istraživanja, a ne terapije.

Ako je auditoru preclearova majka na raspolaganju, on može "obraditi" engram rođenja i iz pozicije majke i djeteta, tretirajući ih odvojeno, te tako provjeriti točnost terapije. Postoje i drugi podaci koji se mogu na taj način uspoređivati, primjenjujući pravilnu zaštitu.

Važno pitanje za auditora je subjektivna, a ne objektivna realnost. Prvo, posljednje i jedino -je li pacijentu bolje?

Zaustavljanje terapije Odbačena žena49 ima žestokog takmaca u preclearu kod kojega je

49 odbačena žena: aluzija na izreku "hell hath no fury like a woman scorned" što znači da niko nije toliko bijesan kao žena odbačena u ljubavi.

430


terapija zaustavljena auditorovom odlukom. Održavanje precleara u terapiji, ma koliko rijetke seanse bile, u

nekoj mjeri zadovoljava nastojanja njegove bazične osobnosti da se izbori za čišćenje aberacija.

Bazična osobnost, arhivar, srž "ja" koja želi upravljati organizmom -te najosnovnije želje njegove osobnosti mogu se za naše potrebe smatrati sinonimima. Bazično "ja" - koje je zapravo osoba sama - silno nasrće na osvajanje engrama. Engrami, koji posuđuju život od svojega domaćina, ponašaju se kao da ne žele biti osvojeni. Koliko god to mehanički bilo, auditor će često biti zadivljen otporom koji engrami mogu pružiti i nastojanjima bazične osobnosti da ih osvoji. On radi s bazičnom osobnošću, osobom samom i ignorira nastojanje engrama da se umiješaju. Ali, postoji situacija u kojoj se čini da bazična osobnost u nastojanju da provede terapiju ostavlja engramima slobodan prostor.

Tijekom terapije "pacijent?' može biti skeptičan, sarkastičan ili zloban prema auditoru. Može potpuno zanemariti vlastitu engramsku banku ili možda čak i vikati da mrzi terapiju. Zbog nekog od tih razloga auditor može nerazborito odlučiti prekinuti rad s pacijentom te obavijestiti pacijenta o tome. U prvi trenutak pacijent možda neće reagirati, ali nakon nekoliko minuta, nekoliko sati ili dana, bazična osobnost, pošto joj je put prema vani uskraćen, može početi koristiti svako oružje koje joj je pri ruci kako bi prisilila auditora da nastavi s terapijom.

Uznemiren prestankom terapije, iako je upravo on inzistirao na njezinu prekidu, bivši pacijent može početi ili brzo nazadovati ih napadati auditora i čak samu terapiju, bilo otvoreno, bilo iza leđa. Odbačena žena rijetko stvara toliko nereda kao bivši pacijenti kojima je odbijen nastavak terapije. Oni vrijeđaju auditore, a budući da je riječ i o žestokim napadima na samu terapiju time su ugroženi i auditorovi ostali precleari. Auditori su bih mete optužbi svih vrsta i kampanje potajnog diskreditiranja, te su im preclearovi, kojima je uskraćena daljnja terapija prije nego što su postali Release, učinili razne neugodnosti. Opaženo je da se čak i solidni, dokazani Releaseovi, čije su psihosomatske bolesti nestale i koji bi trebali biti prilično radosni, uznemire kada ih auditor ne želi dovesti do Cleara.

431

L. RON HtJBBARD

Bivši pacijent može koristiti bilo koje mehanizme, sve one koje su ljudi koristili da bi prisilili druge na djelovanje. Jedan od mehanizama je ponovo predavanje apatiji i "brzo propadanje". Drugi je žestoka kampanja protiv terapije, a zatim osobni napad na auditora. Svakome od njh, što se može dokazati, cilj je nastavak terapije.

Um zna kako um radi. Ako je za um, koji je iskusio put prema vani iz boli i nesreće, taj put blokiran, može se očekivati da će koristiti sve metode kako bi se terapija nastavila.

Bez obzira na to koliko je bivši pacijent bio krajnje neugodan, u trenutku kada auditor ponovno krene u terapiju s njim, stav se mijenja. Nema više daljnjih destruktivnih nastojanja protiv auditora ili terapije, nego je sve gotovo onoliko dobro kao što je bilo i prije nego stoje prekid objavljen.

Međutim, nemojte misliti da će preclear, ako je prije bio nemaran, neposlušan ili općenito nekooperativan, prigrliti terapiju poput krotkog pacijenta. Daleko od toga. S njim je sada barem toliko teško raditi kao i prije, plus nešto dodatnog antagonizma izazvanog činom prestanka.

U takvom slučaju auditor je proklet ako to učini i dvostruko proklet ako to ne učini. Ali, postoji izlaz iz toga. Ovdje nije riječ o fenomenu "prenošenja" gdje pacijent jednostavno prenese svoju žalost na praktičara. Prenošenje je druga stvar, proistekla iz žudnje za pažnjom i potrebe za potporom od svijeta. Možete očekivati da će prenošenje, ako se dopusti, trajati zauvijek. Pacijent, primjerice, može neprestano obolijevati samo da bi svog liječnika držao u blizini. Prenošenje se može pojaviti i u dijanetičkoj terapiji: pacijent se može potpuno osloniti na auditora, moliti ga za savjete, djelovati kao da pruža engrame, a sve u nastojanju da drži auditora zaposlenog, dostupnog i zainteresiranog. To je sve aberirano ponašanje i rezultat je prosudbe o suosjećanju. Mudar auditor neće davati savjete ili pokušavati voditi nečiji život, jer osoba funkcionira dobro samo kao samoodređen organizam. U dijanetičkoj terapiji, bez obzira na stav pacijenta, ma koliko je velika njegova "želja da bude bolestan" ili njegovo prenošenje tereta, čak i bez obzira na njegove zlobne primjedbe auditoru tijekom

432

MEHANIZMI I ASPEKTI TERAPIJE - DRUGI mo

terapije, to se stanje ne može održati zauvijek Bazična osobnost se pokušava probiti, "ja" se pokušava integrirati. Čak i nemaran posao na kraju će osloboditi dovoljno naboja iz slučaja i reducirati dovoljno engrama da bi doveo pacijenta do više razine stabilnosti. Bazična osobnost postaje sve jača i jača i zbog toga samostalnija. Kako slučaj napreduje introverzija, uzrokovana neprekidnim nastojanjem da se dohvati unutarnji svijet engramske banke, oslabljuje i sve više nastupa ekstroverzija. Izlaz je u glatkom i dobrom radu s pacijentom i jednoga dana on će biti dobar Release ili Clear. Ali, u međuvremenu, ako bilo s kim prekinete terapiju, neka vas ništa ne iznenadi. To možete popraviti samo tako da ponovno nastavite raditi na slučaju.

Auditorovo vrednovanje Auditor za sebe mora učiniti mnogo procjena. On ne vrednuje niti

nameće preclearu bilo koju prosudbu. Ako preclear zaključi da je to ono što ga je učinilo bolesnim, onda je to ono što auditor prihvaća. Objašnjavanje preclearu što je to u engramima toliko utjecalo na njega nije samo gubljenje vremena, nego i zbunjuje precleara. Auditor vrednuje da bi se uvjerio kako ne prihvaća izmišljene ili nepotpune podatke kao engrame.

Događaj neće nestati ako podaci u njemu nisu točni. To se događa automatski, promijenite samo jedan slog u događaju i on će zapeti ili, ako se čini da odlazi, vratit će se. Stoga nema bojazni da je bilo koji događaj koji se ponovnim prolaženjem oslabljuje netočan. Podaci u njemu moraju biti više ih manje točni ili se događaj neće reducirati. Stoga će auditor koji osporava događaje i podatke ili se na drugi način igra boga, imati u rukama potpuno zamršen slučaj već na samom početku, i precleara koji ne napreduje. Ako preclear prolazi kroz engram u kojemu je majka spolno općila s pet Eskima, pustite ga da prolazi, i nikad, nikad, nikad, nikad ne recite da mislite da to nije istina. Ako kažete preclearu kako mislite da izmišlja, možete ga ozbiljno usporiti. Ako mu kažete da je majka imala svoje razloge, time ste prešli na stranu opozicije, vi time ne napadate engram, nego pomažete majci da napadne precleara. Za kritiziranje, ispravljanje ili bilo kakvo osuđivanje precleara u dijanetici nema mjesta, to će

433

L. RON HUBBARD

usporavati slučaj više od bilo čega drugog. Moguće je da se auditor, koji osporava dani materijal, bavi vradžbinama, kineskom akupunkturom50, šamanizmom ili vuduom51, ali ne i dijanetikom. I neće dobiti rezultate. Primjedba upućena preclearu poput "Mislim da griješite ako vjerujete da bi Vas majka pokušala pobaciti." ili "Ciri mi se da to izmišljate.", može ga vratiti za 50 sati unatrag. Auditor ne kritizira niti osuđuje precleara, niti umjesto njega vrednuje taj osobni materijal.

Auditing se radi osobno i za sebe. Ako je pacijent upravo prošao svoj peti prenatalni "sudar vlakova", možete biti sigurni da ste pokrenuli tvornicu laži u nekom engramu. Pogrešan način da se to popravi je saopćiti to preclearu. Pravi način da se to riješi je pronaći tvornicu laži, engram koji sadrži takve oznake poput "Reci mi bilo što! Reci mi bilo što. Nije me briga, samo mi reci nešto. Ali, za miloga Boga, ne reci mi istinu, to ne mogu podnijeti!" ili "Ne možeš mu reći istinu. Previše bi boljelo.". Postoje tisuće oblika tvornica laži. I one nisu previše neuobičajene.

Nikada ne recite preclearu zbog čega nešto tražite. Ako kažete da želite tvornicu laži, tvornica laži će stvoriti tvornicu laži. Ako kažete da želite emotivni naboj, spriječit ćete bilo koji emotivni naboj da se isprazni. Jednostavno napravite tihu procjenu situacije, reducirajte sve što mislite da treba i budite ustrajni u pokušaju da dobijete razlog zbog kojega slučaj ne funkcionira najbolje što može.

Provjeravanje valjanosti engrama nije priča Priča je bezvrijedna. Engrami su samo kolekcije primjedbi sadržanih u razdobljima "nesvjesnosti". Uopće nije važno slažu li se te primjedbe s auditorovim mišljenjem o tome kako treba živjeti ili se ophoditi prema roditeljima. Priča je ono na čemu pisci grade romane. Auditori nemaju ništa s tim. Engram je u osnovi nelogičan i iracionalan, nemojte pokušavati u njemu čitati nepostojeću racionalnost! Ako se za roditelje zna da su bili pristojni, "ispravni" građani, a engrami upućuju na to da je majka noću glumila prostitutku, prihvatite engrame.

50 akunpuktura: kineska praksa ubadanja tankih igala u tijelo da bi se olakšala bol ili kao lokalni anestetik. 51 vudu: voodoo - oblik religije zasnovan na vjerovanju u čarolije i magične obrede, prakticira se na području Malih i Velikih Antila, Bahama i u Americi.

434

MEHANIZMI I ASPEKTI TERAPIJE • DRUGI PIO

Valjanost se veoma jednostavno utvrđuje. Postavite sljedeća pitanja u vezi s engramima:

1. Ima li somatiku? 2. Varira li somatika, što znači prolazi li kroz neprekidne

promjene? 3. Da li se reducira? (Ako ne, sadržaj koji preclear prolazi je

pogrešan ili je engram kasno na lancu i ima drugih prije njega.) 4. Slaže li se sadržaj engrama s pacijentovom aberacijom? 5. Slaže li se somatika s psihosomatskim bolestima za koje se zna

da ih pacijent ima? 6. Donosi li olakšanje pacijentu? To je važnije od svega drugoga.

Zato što su mentalni iscjeljitelji u prošlosti uzvišeno govorili "Oh, ovo se ne uklapa u moju ideju o tome kako treba živjeti", nije razlog zbog kojeg bi auditor trebao skretati dijanetiku s njenog kolosijeka. Mentalni iscjeljitelji prošlih vremena nisu postigli rezultate, dijanetika postiže. A jedan od najvažnijih razloga zbog kojih postiže rezultate je taj što ne pokušava izokrenuti život kako bi se uklopio u dijanetiku, nego dijanetiku primjenjuje na život. Auditor će otkriti mnogo novih i začuđujućih podataka. Njegovo geslo, poput onoga na drevnom engleskom grbu, gdje 30-metarski gavran stoji iznad zamka, moglo bi glasiti: "Neka Vas ništa ne čudi."

Kinsevev izvještaj nije ni počeo pričati priču koju ćete vi kao auditor dobiti u dijanetici. To što majka, sama za sebe, nema ono lice koje je pokazivala sinu, niti lice koje je pokazivala društvu, i što se otac i majka zajedno ne ponašaju onako kako društvo pretpostavlja, nije dovoljan razlog da preclear i dalje bude aberiran.

U psihijatrijskim tekstovima nalazimo pacijente koji su im pokušavali govoriti o prenatalnom životu i kojima je ironično nadmoćno rečeno da su ti događaji izmišljeni. Pacijenti od kojih su sve postojeće škole, na svim poljima, digle ruke, jer njihovi podaci nisu krojeni po mjeri učenja tih škola, u potpunosti su se oporavili pomoću dijanetike i postigli optimalno mentalno stanje, bolje od svojih bivših mentora, djelomično i stoga što se dijanetika ne postavlja iznad životnih činjenica. Auditor ne traži samo od pacijenta da se prelaženjem kroz engrame suoči s realnošću, nego također i od sebe

435

L. RON HUBBARD

zahtijeva da se suoči s realnošću prihvaćanjem činjenice da je svaki sadržaj, ako odgovara bilo kojem prije navedenom stanju, terapijski vrijedan.

Auditirati znači slušati, ali to također znači i prosuđivati. Prosuđivanje slučaja sastoji se od utvrđivanja gdje se pacijent u svom ponašanju, odvaja od optimalne racionalnosti, ali, što je još važnije, gdje postoje engrami tjelesne boli i engrami bolne emocije i kako im se može pristupiti i reducirati ih.

Pacijenti tijekom terapije otkrivaju neke zaprepaštavajuće činjenice o svojim roditeljima i rođacima. Cesto otkrivaju, poput jednog pacijenta koji je vjerovao da ga je otac svakodnevno tukao, da je život zapravo bio mnogo bolji nego što im se činilo.

Slučajevi predbračnog začeća, u kojima se još nerođeni pacijent ugleda na vjenčanju svojih roditelja, su veoma česti. Ti slučajevi su veoma teški za rješavanje jer sadrže toliko mnogo tajnovitosti u svojim engramima.

Mehanizmi tvornice laži često će pokušati majci pridati dodatne ljubavnike i pokušati oca pretvoriti u pobješnjelu zvijer, ali tvornicu laži je veoma lako otkriti jer se događaji koji izlaze ne mogu obrađivati kao engrami. Pri drugom prolasku njihov je sadržaj znatno izmijenjen, oni nemaju somatika i sadržaj im nije aberativan.

Ukratko, treba utvrditi ima li netko stvarni engram, a ne ima li taj engram smisla. Tako, otac može lako biti pobješnjela zvjer u budoaru, a majka imati ljubavni odnos s podstanarima, ili bi otac mogao biti pitomo janje, usprkos svoj reputaciji koju mu je majka nakon rođenja dala, a majka veoma lako može biti frigidna i stidljiva, usprkos divljim pričama koje je preclear mogao čuti. Istina će izići na vidjelo tijekom reduciranja, ali ta istina, izuzevši napredovanja engrama, nije auditorova briga.

Prvo, posljednje i jedino, dohvatite engrame, dohvatite ih stoje prije moguće da bi dobili bol, a zatim emocije. Dohvatite ih izbrišite, ispraznite, očistite! To što nisu mogli biti prosuđeni kao istiniti podaci je ono što je aberiranu osobu činilo aberiranom. Priču prepustite piscima, naš je zadatak terapija.

Ali, nemojte "kupovati smeće". Tražite somatiku, uočite mijenja li se

436

w^~

MEHANIZMI I ASPEKTI TERAPIJE - DROGI DIO

kad preclear izgovara riječi. Provjerite engrame. I nek vrag odnese priča

437

DESETO POGLAVLJE

DlJANETIKA - PROŠLOST I BUDUĆNOST

P Povijest dijanetike

ovijest dijanetike povijest je puteva otkrivanja, istraživanja novih i gotovo nepoznatih područja, terra incognita - ljudski um - zemlja nedaleko iza vašega čela.

Posao je bio velik i putovanje je trajalo mnogo godina, ali sada imamo zemljovide pa možemo odlaziti i vraćati se po volji.

Proučavanja primitivnih i civiliziranih rasa u našim i dalekim područjima stvorila su osnovu za antropološka istraživanja. Pisana djela nekoliko ljudi u posljednje četiri tisuće godina postavila su smjernice znanja. Drevni hindustički spisi, djela starih Grka i Rimljana, uključujući Lukrecija, zatim radovi Prancisa Bacona, te Darvvinova istraživanja i neke misli Herberta Spencera, čine glavninu filozofske podloge. Neizbježna asimiliranja današnje kulture snabdjela su nas mnogim nezamijećenim informacijama. Ostatak, kao što bi navigator rekao, bio je "izvan zemljovida".

Godine 1935. počela su osnovna istraživanja, a 1938. bili su otkriveni i formulirani prvi aksiomi. Sljedećih nekoliko godina ti aksiomi provjereni su u laboratoriju svijeta. Rat je prekinuo istraživanja stvarajući kaos, kao što to ratovi i čine, ali ubrzo nakon smirivanja neprijateljstava istraživanje je obnovljeno. Tijekom godine dana, kako su se osnove ove znanosti primjenjivale na ljudski um, tako su bivale integrirane. Ispitivanjem na velikim serijama nasumično odabranih pacijenata svaki sljedeći test je dalje usavršavao rad, a svaka primjena dala je specifične rezultate.

Pet godina nakon nastavka rada, 1950., djelo je bilo spremno za izdavanje, jer su sva ispitivanja dovela do zaključka da dijanetika ,/esf znanost o umu i da otkriva dotad nepoznate zakonitosti misli, te da je u svim slučajevima anorganskih mentalnih i organskih

438

DlJANETIKA - PROŠLOST I BUDUĆNOST

psihosomatskih bolesti bila učinkovita. Daljnjim usavršavanjem postignute forme pokazalo se da za primjenu dijanetike nije potrebno dugotrajno obučavanje.

Uspjeli smo stvoriti djelotvornu znanost, koju i kratkotrajno obučavane osobe mogu učinkovito primjenjivati. Taj cilj do sada ne samo da nije bio postignut, već mu se nije niti približilo.

Kad se jednom učvrsti uporište na nepoznatoj zemlji, sve više stvari postaje poznato i sa svakim novim podatkom horizont se širi, uključujući i širenje raznih područja znanja. Dijanetika liječi, i to uvijek uspješno. Ali, postoje i daljnji ciljevi.

Obrazovanje, medicina, politika i umjetnost, zapravo sva područja ljudske misli, razjašnjena su dijanetikom. Ah, čak ni to nije dovoljno.

Dijanetika do sada ima kratku povijest, no ima snažnu mladost i predviđa bolje sutra. Uskoro će još više proširiti svoj djelokrug. Povijest dijanetike tek je počela.

Han A obuhvaćao je usavršavanje znanosti, ispitivanje na raznim pacijentima, te naposljetku, prezentaciju i prenošenje dijanetike u terapijskom smislu. Taj plan završava izdavanjem ove knjige.

Han B obuhvaća daljnja istraživanja životne sile, zatim pokušaje rješenja nekih još neobuhvaćenih bolesti kao što su rak i dijabetes, te usavršavanje otkrivenih tehnika i njihovo širenje. Time će završiti plan B.

Han C obuhvaća težnju za otkrivanjem viših razina jedinstvenog uzroka i krajnjega cilja - ako problem jest u uzroku i krajnjem cilju -te čimbenika i sila koje u tome sudjeluju, sve dok se ne osigura bolje razumijevanje i praktična primjena tako postignutog znanja, te ako se to postigne, i njegovo širenje.

Dio plana B je organizacija fondacije kako bi se ubrzala istraživanja.

Povijest dijanetike upravo je počela. Samo će vrijeme moći pokazati što će rođenje znanosti o umu pokrenuti.

Sudska dijanetika Kao pomoć auditoru u ovu je knjigu uključen kratak sažetak sudske

dijanetike.

439

L. RON HlIBBARD

Sudska dijanetika obuhvaća područje pravne presude unutar društva i između ljudskih društava. Ona nužno obuhvaća pravnu znanost i njezine zakone te postavlja precizne definicije i jednadžbe za uspostavu pravičnosti. Ona je znanost o prosudbi.

Pravo i pravne presude izgrađeni su na temelju ispravnog i pogrešnog te dobra i zla. Njihova definicija prirođena je dijanetici. Putem nje možemo doći do ispravnog rješenja vezanog uz bilo koju ljudsku akciju ili akcije.

Osnovni kriterij racionalnosti (razumnosti) je sposobnost razlikovanja ispravnog od pogrešnog. Osnovni čimbenici uvođenja zabrane su dobro i zlo. Bez preciznih definicija tih četiriju čimbenika, svaka struktura zakona i sudske presude ostaje bez snage i komplicira se uvođenjem arbitrarnih čimbenika koji su skloni presuđivanju uvođenjem novih pogrešaka da bi se poništile prethodne. Kazneni zakoni koji bi zadovoljavali potrebe sviju mogu biti napisani tek kad se postave precizne znanstvene definicije za ta četiri čimbenika, i tek tad će biti uspostavljena i formulirana jednakost građana koja neće voditi prema nepravdi.

Problemi pravne znanosti i svih presuda doista su nerazdvojno povezani s problemima ponašanja.

Idealno društvo bilo bi društvo neaberiranih osoba, Clearova, koji bi živjeli u neaberiranoj kulturi, jer i osoba i kultura mogu biti aberirane. Iza samih vrata obrazovanja, društvenih običaja i prava, aberacije kulture ulaze u jednadžbu ponašanja kao iracionalni čimbenik. Nije dostatno da je osoba sama neaberirana, jer se nalazi unutar društvenih ograda, a to je društvo svoju kulturu sastavilo od nebrojenih nerazumnih predrasuda i običaja.

Pronalaženje stvarnoga uzroka za pogrešno i zlo temeljni je problem cjelokupnoga prava. Stvarni uzrok zapravo leži u iracionalnostima onih iz prošlih naraštaja, koji su radeći s ograničenim znanjem, a pod pritiskom svoje okoline, tražili rješenja pomoću jednadžbi koje su sadržavale pogrešne i neodređene čimbenike. Međutim, za to ne možemo kriviti te odavno sahranjene naraštaje. M smo nasljednici svih naraštaja, i to je dobro, ali smo ujedno i nasljednici svih iracionalnosti prošlosti, što je zlo. Zbog takvih okolnosti i u

440

DIJANETIKA - PROŠLOST I BUDUĆNOST

nedostatku općeg razumijevanja, auditorova prosudba precleara glede njegovih pogrešnih i zlih djela ne može se precizirati. Kriminalac i umobolna osoba, hipohondar, čovjek koji tuče svoju ženu, bezobzirni diktator koji želi uzdrmati svijet, čistač ulica koji samo sjedi i plače -svi oni, zarobljeni i vođeni vlastitim izvorima nerazumnosti, svijetom koji je ušao u skrivene dubine njihovih bolom uništenih umova i koji ih, u obliku društvene aberacije, udara izvana.

Auditor svoje zanimanje usmjerava prema onome što je pacijentu bilo učinjeno, a ne što je pacijent učinio, jer što god da je pacijent učinio, to se više ne može vratiti i nije uzrok, nego posljedica njegovih jada.

Tek u društvu neaberiranih osoba, u kulturi iz koje je izbrisana sva iracionalnost, tada i jedino tada čovjek može biti istinski odgovoran za svoja djela, tada i jedino tada. Ali, mi sada zbog te činjenice moramo preuzeti barem sjenku odgovornosti. Čovjek se ne mora predati svojim engramima.

Možda će negdje u dalekoj budućnosti samo neaberirane osobe pred zakonom imati građanska prava. Možda će negdje u budućnosti cilj biti postignut kada će zaista samo neaberirana osoba moći dobiti i uživati građanska prava. To su poželjni ciljevi i doveli bi do znatnog poboljšanja u čovjekovoj sposobnosti opstanka i njegovoj sreći.

Čak i sada pravni bi se zakoni mogli reformirati i moglo bi se precizno utvrditi je li djelo koje je osobu dovelo pred sud bilo aberiran čin, ili je proizišlo iz aberacije kulture, ili je bilo učinjeno na štetu drugoga ili društva. Proces kazne vjerojatno se može usavršiti tako da se osobu, kao zatvorenika ili uništenog čovjeka, ne osudi na daljnje aberacije već da ga se brisanjem aberacije podigne do više razine razuma.

Prošla djela osobe koja je učinjena dearom trebalo bi izbrisati iz njezina dosjea, kao što su izbrisane i njezine bolesti, jer kad se ukloni uzrok kažnjavanje nema smisla, osim ako društvo samo nije toliko aberirano da želi djelovati na sadističkim načelima.*

' Naše današnje društvo nije aberirano u tom smislu: umobolna osoba se ne smatra krivom ili odgovornom za svoja djela. Društvo, u nedostatku definicije precizne znanstvene prirode umobolnosti i zbog neuspjeha u prepoznavanju svih iracionalnih djela kao privremenog ludila, nije sposobno provesti svoju temeljnu namjeru. -LRH

441

L. RON HUBBARD

Ovdje nije riječ samo o idealizmu, jer se može dokazati da aberacije i osobe i društva rastu proporcionalno s kažnjavanjem.

Nastojanja da se riješe problemi pravne znanosti, koja pojmove ispravnog i pogrešnog, dobrog i zla još uvijek nije obuhvatila preciznim definicijama, imala su utočište samo u načelu koje je u dijanetici poznato kao uvođenje arbitraže. U nastojanju da se riješe problemi, u njih su uvedena opsežna nefleksibilna pravila, a ipak, svako novo pravilo sve se više udaljavalo od razuma, te je bilo potrebno još više pravila. Arbitrarna struktura je ona u kojoj se jedna pronađena pogreška nastojala popraviti uvođenjem nove pogreške. U toj rastućoj kompleksnosti, moraju se uvesti nove pogreške da bi se poništile štetne posljedice starih. Kultura, da i ne spominjemo pravnu znanost, postaje složena i preopsežna, rastući proporcionalno broju novih zala koje mora uvesti u nastojanju da poništi stara. Na kraju tu ne može biti razuma, može postojati samo sila, a tamo gdje živi sila, a ne razum, nema ničega osim vrtloga luđačkoga gnjeva Tamo gdje još uvijek u punoj snazi počiva luđački gnjev, na kraju će neminovno uslijediti apatija, a apatija u svojoj silaznoj putanji neizbježno doseže smrt.

Mi smo ovdje na mostu između sadašnjeg stanja čovjeka i njegova budućeg stanja. Nalazimo se iznad provalije koja dijeli nižu od više razine, a ta provalija označava umjetan evolucijski korak u ljudskom razvoju.

Auditor je na tom mosta Kad postane Clear, bit će na njegovu višem kraju. Promatrat će kako mnogo prometa prolazi. Možda će vidjeti običaje, zakone, organizacije i društva kako pokušavaju izbjeći most, ali će pometeni pasti u bezdan ispod

U svom stavu prema preclearima ili prema društvu u cjelini auditor ne može ništa dobiti prijekorima i osuđivanjem starih pogrešaka u svjetlu sadašnje svijesti. Ne samo da neće ništa dobiti, nego može usporiti napredak. Nemilosrdna je činjenica da je napad na nerazumnost počeo. Napadajte nerazumnost, a ne društvo ih čovjeka.

Dijanetika i rat Društveni organizmi koje nazivamo države i narodi ponašaju se i

442


reagiraju u svakom pogledu kao da su individualni organizmi. Kultura ima svoj analitički um, udruženu svijest svojih, građana u cjelini, i posebno svojih umjetnika, znanstvenika i državnika. Društvenu standardnu banku memorije čine podaci skupljeni naraštajima. Društveni organizam također ima i reaktivni um koji se očituje u predrasudama i iracionalnostima cijele skupine. Taj reaktivni um služi se podacima iz engramske banke u kojoj leže prošla bolna iskustva koja diktiraju reaktivne akcije na određenim područjima, kad god su ta područja restimulirana u društvu. To je, ukratko, analogija koja se koristi u političkoj dijanetici.

Ponašanje društvenog organizma može se prikazati grafom na tonskoj skali: ono ima svoju dinamiku opstanka i svoje supresore, svoju unutarnju supresiju zbog engrama i svoj poticaj prema beskonačnosti optimalnoga trajanja. Kriminalci, izdajice i fanatici predstavljaju, na primjer, unutarnje engrame koji oslabljuju potencijal opstanka na tonskoj skali.

Postoji precizna definicija svakog društvenog sloja prema položaju na tonskoj skali. Slobodno društvo koje u potpunosti surađuje na postizanju zajedničkih ciljeva bilo bi društvo tona 4. Društvo zaustavljano arbitrarnim ograničenjima i ugnjetavačkim zakonima bilo bi društvo tona 2. Društvo kojim upravlja i koje je određeno hirovima jednoga čovjeka ih skupine bilo bi društvo tona 1. Društvo vođeno praznovjerjem i tajnovitošću neke mistične organizacije bilo bi društvo tona 0. Potencijal opstanka za svaki od tih slučajeva vidljiv je bilo gdje u povijesti. Svako zlatno doba je na tonu 4. Ugnjetavačke prakse, individualna pohlepa i pogrešni proračuni u cjelini oslabljuju društvo uvodeći u njega nezadovoljne elemente. U prošlosti su društva da bi se nosila s tim primjenjivala daljnju prisilu. Time je opstojanje društva sve više oslabljivano. S više prisile došli su i novi engrami, i tako su niz tonsku skalu izmakle mogućnosti za dugi opstanak. A sa smanjenjem potencijala, ulaskom u niže zone, došla je bol.

Društva se podižu i padaju na tonskoj skali, ali postoji točka opasnosti ispod koje društvo ne može ići a da ne reagira, kao što bi reagirala i osoba pod pritiskom - društvo dostiže točku loma i poludi. Ta točka je oko 2,0.

443

L. RON Hl BI!ARI)

Postoji mnogo uzroka za svađu društva s društvom, naroda s narodom, i svaki od njih je manje ili više iracionalan. Mnogo se puta dogodilo da je jedno društvo bilo prisiljeno uništiti drugo, manje svjesno od njega. Ali, sa svakim sudarom stvorili su se novi engrami, i na međunarodnoj sceni i između samih društava.

Rat je međunarodni ton 1. Rat nije ništa razumniji od osobe koja je nakon dosezanja općeg i kroničnog tona 1 smještena u instituciju za mentalno oboljele, ili ako je, privremeno u tonu 1, počinila neko kriminalno djelo i zbog toga završila u zatvora Međutim, za društva ne postoji tamničar. U današnje vrijeme postoji samo smrt, i tako društva umiru i tako su umirala.

Sve do sada narodi suočeni s drugim poludjelim narodom nisu mogli upotrijebiti nijedno sredstvo osim sile. Zbog zaraznosti aberacija tada polude oba naroda. Nijedna nacija nikada nije potpuno dobila rat. Nijedna nacija nikada nije pobijedila oružanom silom. Nijedna nacija nije spriječila rat prijetnjama ili pokazivanjem obrane.

Čovjek je danas zbog rastuće mržnje suočen s oružjem toliko moćnim da bi mogao nestati s lica Zemlje. Nije problem u kontroliranju tih oružja, ona eksplodiraju kada i gdje ih čovjek aktivira. Problem je u kontroliranju čovjeka.

Danas u svijetu ne postoji nacionalni problem koji se ne može riješiti samo razumom. Svi čimbenici koji spriječavaju rješenje problema rata i oružja su arbitrarni i nemaju veću vrijednost od opravdavajućih objašnjenja lopova ili ubojice.

Farmer iz Iowe1 nije u svađi s trgovcem iz Staljingrada2. Oni koji kažu da takve svađe postoje, lažu.

Ne postoje međunarodni3 problemi koji se ne mogu riješiti mirnim putem, ne u smislu višenarodne vlade, nego u smislu razuma.

Manipulirajući ideologijama4 koje se ne mogu definirati, igrajući se neznanjem masa, nepostojeći entiteti poput noćnih mora marširaju

1 Iowa: država na sjeveru središnjega dijela Amerike: njezina glavna djelatnost je poljoprivreda. 2 Staljingrad: bivše ime za Volgograd, grad na rijeci Volgi, Rusija. 3 međunarodna: koja uključuje sve ili određeni broj naroda. 4 ideologije: sistematski programi, ideje, obično se odnosi na politiku ili društvo, ili pokušaje klase ili skupine, koje se smatraju opravdanjem za djela; posebno one koje se drže bezuvjetnima ili su prihvaćene kao cjelina te ih se podupire bez obzira na tijek događaja.

444

DlJANETIKA • PROŠLOST I BUDUĆNOST

svijetom kao bogovi "-izama"5. Niti jedan vlastiti interes ne može biti dovoljno velik da zahtijeva

pokolj čovječanstva. Onaj tko bi to zahtijevao, tko to ne bi spriječio svim razumnim sredstvima, je lud. Ne postoji opravdanje za rat.

Iza zavjesa jezika i različitih običaja narodi se uče da ne prepoznaju bliskost s drugim narodima. Poučeni vlastitim strahovima i vođeni vlastitim aberacijama, vođe ističu ostale "-izme" kao mrske stvari.

Na Zemlji danas ne postoji politički savršeno uređena država, ne postoji čak niti dobra definicija za savršeni politički kredo6. Države su žrtve unutarnjih i vanjskih aberacija.

Dijanetika proziva rat, jer zapravo traje utrka između znanosti o umu i atomske bombe. Možda neće biti budućeg naraštaja koji bi saznao tko je pobjedio.

Kroz tu prijetnju njegovu izumiranju samo razum može voditi čovjeka.

Ludost postoji u prisustvu nepoznavanja definicija i svrhe. Rješenje tog međunarodnog problema ne leži u propisima o naoružanju ili u njegovu smanjivanju, niti u ograničavanju ljudi. Ono leži u takvom definiranju političke teorije i smjernica koje neće izazivati zabune glede ispravnosti postupaka, u postavljanju razumnih ciljeva prema kojima društva mogu zajednički i pojedinačno djelovati te u međuljudskom natjecanju koje će svima donijeti toliko dobrobiti da će svaki član društva biti vrijedan drugome. _ Glavna čovjekova borba nije borba s drugim čovjekom - to je ludost. Čovjekova glavna borba je borba s onim što ga tlači kao vrstu i sputava njegovu težnju prema visokim ciljevima. Čovjekova borba je borba s prirodnim nepogodama, prostorom, vremenom i vrstama koje su prema njemu destruktivne. Čovjek jedva da je počeo svoje osvajanje. On je sada samo opskrbljen sredstvima i znanošću dovoljnima da uspije u osvajanju svemira i nema vremena za bijes, svađe i prepucavanja7 "za šankom" o atomskim bombama.

Drugi su mu svjetovi na dohvat ruke zahvaljujući iskorištavanju

s -izam: sufiks; doktrina, teorija, sistem itd., primjerice nacionalizam, komunizam, nacizam... 6 kredo : sažeto načelo, uvjerenje koje se može sažeti u kratku i jasnu formulaciju. 7 prepucavanje: žarg. rasprave, razmjenjivanje kritika

445

L. RON HUBBARD

atomske energije. Zašto se svađati zbog toga? Nedavna otkrića na području fotosinteze upućuju na to da bi se ljudi mogli kraljevski hraniti i odijevati, čak i kad ih bude tisuću puta više od sadašnje dvije milijarde na Zemlji. Čemu onda svađa? Zašto?

Dva razumna čovjeka natjecat će se zbog dobitaka, vrijednosti i proizvodnje. Jesu li te moćne nacije, ti moćni, strahoviti, tutnjajući "giganti" zapravo mali i slabo obrazovani, jedva razumni dječačići koji će psovati jedni na druge oko toga čija je zapravo mrtva mačka. Sto je s vojskama? Vojske umiru. Ako su možda u pravu, tada Rim još uvijek vlada svijetom. Tko se danas boji te arheološke zanimljivosti koja je nekada bila Rim?

Postoji viši cilj, bolji cilj, slavnija pobjeda od opustošenih gradova i radijacijom spaljenih tijela. Sloboda i sreća, obilje i cijeli svemir su tu za osvojiti.

Onaj tko to ne bi vidio, ni izdaleka nije dostojan da vlada. Onaj tko bi se prepustio svojoj mržnji, previše je lud da bi savjetovao.

Koliko čovjek može osvojiti? Ako osvoji čovjeka, gubi. Pobjeđuje ako osvoji vlastite strahove, a tada osvaja i zvijezde.

Napadnite čovjekove prirodne neprijatelje, dobro ih napadnite, i rat među ljudima više neće biti problem. To je racionalnost.

Dijanetika ne namjerava spasiti svijet, ona samo nastoji spriječiti da svijet bude "spašen". To bi još jedanput bilo pogubno! Dijanetika nije protiv borbe, ona definira protiv čega se može boriti. To obuhvaća uzroke ljudskih patnji kod pojedinca, unutar društva, i neprijatelje cijeloga čovječanstva. Čovjek, zbunjen, nije poznavao svoje neprijatelje. Sada su vidljivi: napadnite!

Budućnost terapije Za dvadeset ili za stotinu godina terapijska tehnika ponuđena u

ovoj knjizi izgledat će zastarjelo. Ako ne bude, tada će autorova vjera u inventivnost njegovih bližnjih biti neopravdana. Sada imamo nešto što prije nije postojalo, neizostavno učinkovitu znanost o umu Njezine se metode primjene moraju usavršavati.

Svaka znanost počinje otkrićem osnovnih aksioma. Ona napreduje otkrivanjem novih podataka i proširivanjem njezina dometa. Stalno se

446


iznalaze novi, poboljšani alati i tehnike. Osnovni aksiomi, početna dijanetička otkrića, toliko su čvrste znanstvene istine da će se malo mijenjati. Podataka otkrivenih tim aksiomima već je mnogo, i svakodnevno ih je sve više. Tehnike rada s podacima, prikazane u ovoj knjizi, uskoro će biti modificirane i poboljšane. Sada je njihova vrlina u učinkovitosti i davanju dobrih, čvrstih, znanstvenih rezultata.

Jednom davno netko je otkrio osnovne principe vezane uz vatru. Prije toga njome se nije moglo proizvoljno upravljati. Kuhanje, grijanje i na kraju metalurgija8 stvorili su novu kulturu. Osnovni principi vezani uz vatru nisu se mnogo promijenili. Tehnike korištene pri rukovanju njome, neposredno nakon što je otkrivena, danas se smatraju zastarjelima. Danas imamo šibice, upaljače i goriva, ali u doba kad je tek shvaćena i uvedena u upotrebu, fitilj, kremen i čelik smatrali bi se čudesnim izumima. Bez obzira na to , čovjek je već koristio vatru, bilo kao oružje ili pomoć u kućanstvu, i od nje imao koristi znatno prije otkrića ih izuma fitilja, kremena i čelika.

U slučaju kotača postavljeni su osnovni principi koji se nisu mijenjali sve do danas. Prvi upotrebljivi kotač sigurno je bio prilično nezgrapan, ali, u usporedbi s nepostojanjem kotača bio je čudo.

Tako je i s dijanetičkom terapijom. Osnovni principi, aksiomi i opća dijanetička otkrića oblikuju organizaciju podataka koju čovjek dosad nije posjedovao. Kao i prve vatre i prvi kotači, terapijska tehnika može se znatno poboljšati. Ona je sada učinkovita: sigurno se i djelotvorno može koristiti.

Međutim, sadašnja dijanetička tehnika ima dva nedostatka. Zahtijeva više vještine od auditora nego što bi trebalo biti nužno i nije tako brza kao što bi mogla biti. Auditor uopće ne bi trebao prosuđivati. Moguće je zamisliti terapijsku tehniku gdje auditor uopće neće biti potreban, no, u ovom trenutku njegova je uloga vrlo bitna. Potpunog Cleara trebalo bi se moći doseći za samo nekoliko sati. Dakle, ovdje navedeni problemi obuhvaćaju poboljšanja u smislu smanjenja potrebne vještine i smanjenje obima posla.

Moglo bi se zaključiti da je matematičarima i filozofima od kojih se

8 metalurgija: znanstveno proučavanje svojstava metala i legura, umijeće izrade metala ili njihova dobivanja iz rude.

447

L. R O N Hrid) \RI>

zahtijeva da sami razriješe sve probleme i objave sva poboljšanja to nepravedno nametnuti teret. I zaista je nepravedno da se od njih uopće zahtijeva da razvijaju tehniku primjene, jer bi u svakom društvu trebala postojati raspodjela rada.

Po završetku osnovnih dijanetičkih aksioma i polazišnih proračuna, bilo ih je nemoguće objaviti jer nije bilo nikoga kome bi se takvo istraživanje moglo proslijediti za primjenu. Stoga se ovaj posao trebao završiti do kraja, ne samo istraživanjem, nego i razvojem i dokazom tehnika primjene.

Usporedimo to s gradnjom mosta. Pretpostavimo da postoje dvije strane, jedna viša od druge, i kanjon između njih. Inženjer uvidi da će, ako se bude moglo prelaziti preko kanjona, dotad nekorištena povišena strana, mnogo plodnija i ugodnija, postati poprište nove kulture. Postavlja si zadatak da sagradi most. Pretpostavljalo se da se nijedan most ne može sagraditi preko kanjona, i zapravo, kako oni na nižoj strani nisu mogli ni vidjeti višu, samo njezino postojanje se poricalo. Inženjer, razvijajući nove principe gradnje mosta i otkrivajući nove mogućnosti svojih materijala, uspijeva premostiti kanjon. On sam ga prijeđe i pomno istraži višu stranu. I ostali prijeđu preko mosta i s oduševljenjem istraže novi teren. Sve više i više ljudi prelazi most. Most je čvrst i, iako nije širok, može se sigurno prijeći. Nije konstruiran za težak, brzi promet, ah sadrži osnovne principe i aksiome na osnovu kojih se uvijek iznova kanjon može premostiti. Sve više ljudi počinje se približavati kanjonu i gledati uvis.

Kakvo biste mišljenje imali o društvu na nižoj strani, koje samo jadikuje, plače i svađa se i ne želi pomoći da se most proširi ili da se naprave novi mostovi?

U ovom priručniku imamo osnovne aksiome i učinkovitu terapiju. Za ime Boga, primite se posla i sagradite bolji most!

L. Ron Hubbard, 1950.

448

DODATAK

DlJANETIKA: MOST DO CLEARA

Izdavački dodatak Dijanetici iz 1950.

JLM ijanetika je danas uobičajena riječ, a knjiga je dostupna na više od pedeset jezika. U takvim je okolnostima lako izgubiti iz vida njezin fantastičan začetak i put kojim se razvijala, te postala svjetskim fenomenom. Danas, sa desetima milijuna čitatelja u mnogim zemljama i Clearovima koji svakodnevno nastaju širom svijeta, lako bismo mogli pomisliti daje dijanetika oduvijek s nama.

Činjenica je, međutim, da su u ranim pedesetima, dok je L. Ron Hubbard radio na konačnom rukopisu knjige "Dijanetika: Modema znanost o mentalnom zdravlju", samo neki od šačice bliskih mu ljudi mogli uopće naslutiti kakav će zapanjujući odjek ona imati u svijetu. Napokon, to je bilo jedno novo i neistraženo područje. Nikad prije nije bio napisan takav popularan, svakome razumljiv, tekst o umu. Nikad prije nitko nije pisao o ranije nepoznatim i tiranskim aspetima ljudskoga uma, niti je predočio tehniku koju je gotovo svatko mogao koristiti da bi uvelike poboljšao svoj život.

U siječnju 1950. član udruženja novinara, kolumnist Walter Winchell najavio je ono što će postati poznato jednostavno kao "Knjiga". Napisao je: "Nešto novo, nazvano Dijanetika, izlazi u travnju. Nova znanost na polju ljudskoga uma koja funkcionira postojano poput prirodnih znanosti. Po svim nagovještajima, to će se pokazati toliko revolucionarnim za čovječanstvo kao i prvo otkriće pećinskog čovjeka i otkriće uporabe vatre."

Knjiga je zapravo objavljena, ne u travnju, već 9. svibnja, a tada su tisuće ljudi shvatile daje riječ o materiji koja najavljuje revoluciju misli. Četrdeset tisuća narudžbi primljeno je prije no što je knjiga napustila tiskaru, zahvaljujući članku L. Fona Hubbarda koji je objavljen u travanjskom broju jednog časopisa Nakon što je knjiga razaslana, na

449

DODATAK

adresu zapanjenog izdavača stiglo je oko 25 000 čestitaka i telegrama autoru. Zapravo, jadan čovjek jednog jutra nije mogao otvoriti vrata ureda od silne pošte koja gaje čekala na uredskom podu. Knjižare nisu mogle zadržati ni jedan primjerak na policama, a držale su knjigu i ispod pulta za odabrane mušterije. Na vratima g. Hubbarda u New Jerseyu pojavljivale su se gomile ljudi tražeći da ih auditira ili da im osobno odgovara na pitanja.

U svjetlu svega rečenog nije bilo iznenađujuće što je knjiga postala nacionalni bestseler. Za nekoliko se tjedana našla na listi bestselera New York Timesa, gdje je doslovno ostala pola godine, odnosno 26 tjedana. Knjižare su prodavale po 4000 primjeraka tjedno, a do kraja godine prodalo se 150 000 knjiga. Do svibnja 1951. godine doživjela je već sedmo izdanje.

No što se događalo sa samom materijom? ljudi nisu samo čitali knjigu i o njoj raspravljali za večerom. Dijanetika nipošto nije samo teoretsko razlaganje, ona je priručnik postupaka, uputstvo za upotrebu uma. Ljudi su je primjenjivali. Do jeseni 1950. već je postojalo 750 skupina širom države koje su primjenjivale dijanetičke tehnike, a novinski naslovi obznanjivali su: "Dijanetika strelovito osvaja Sjedinjene Države.", "Najbrže rastući pokret u Americi". Jedan je pisac procijenio da se, do rujna 1950. godine, samo u Sjedinjenim Američkim Državama međusobno auditiralo oko 250 000 ljudi.

Ovaj podatak dovodi do sljedeće ključne točke - međunarodnog utjecaja dijanetike. Ta knjiga nije poznavala granice. Do siječnja 1951. godine tiskala se u Engleskoj, a prevodila na francuski, njemački, japanski i skandinavske jezike Do tog trenutka su uspostavljene dijanetičke grupe u Finskoj, Švedskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Južnoafričkoj Bepublici, Australiji, Gvatemali, Peruu, Kanadi i Engleskoj.

Dijanetika je uistinu bila međunarodni fenomen, U današnje vrijeme knjige se pojave na listama bestselera na nekoliko

mjeseci, pa nestanu i nikada se više za njih ne čuje. "Dijanetika: Moderna znanost o mentalnom zdravlju" nije bila prolazni trend. Ono stoje zaista izvanredno jest njezina trajna popularnost. Do 1968. prodano je više od 850 000 tvrdo ukoričenih primjeraka. Te je godine izašlo i meko ukoričeno izdanje. Do 1977. godine, za manje od deset godina, prodano je 2.6

450

DIJANETIKA - MOST DO CLEARA

milijuna primjeraka, a dijanetički se auditing primjenjivao u 55 zemalja Do sljedećeg desetljeća knjiga se vratila na liste međunarodnih bestselera, a u ožujku 1987. ušla je u povijest izdavaštva kao prva knjiga koja se vratila na prestižno prvo mjesto liste bestselera New York Timesa i to 36 godina nakon prvog izdanja. Na listi je ostala više od godinu dana. Za to vrijeme, u opticaju je bilo oko 10 milijuna primjeraka.

Iako su ove brojke impresivne, nemoguće je previdjeti razlog ovakvome uspjehu. Ljudi koji su knjigu pročitali utvrdili su da dijanetika funkcionira. A o rezultatima su pričali drugim ljudima. Razlog trajne popularnosti knjige koju danas držite u rukama je činjenica da dijanetika postiže rezultate.

U pola stoljeća nakon što je prodrla u svijet dijanetika je prožela kulturu na nebrojeno načina. Znanost je za to vrijeme potvrdila činjenicu koju je svaki dijanetički auditor znao 1950., da nerođeni fetus ne samo da čuje zvukove, već da se djetetova osobnost uvelike može oblikovati prenatalnim i porođajnim iskustvima. Zapravo su ova otkrića dijanetike dovela do napretka u pokretu prirodnog poroda, posebno "tihog porađanja".

Jednako je tako dijanetika prva otkrila štetnost izgovaranja riječi pored osobe u nesvijesti. U kasnim su osamdesetima u Sjedinjenim Državama, Nizozemskoj i Engleskoj poduzeti pokusi koji će potvrdili da "ono što čujete pod anestezijom može na vas utjecati". Danas su u bolnicama širom svijeta prihvaćeni naputci g. Hubbarda o tišini tijekom operativnih zahvata.

I tako to napreduje. Svijet se polako priključuje. A stoje s L. Ronom Hubbardom i njegovim istraživanjima uma? Mnogi

znaju da on nakon "Dijanetike: Moderne znanosti o mentalnom zdravlju" nije prestao raditi. Jer sve što je dijanetika razriješila na polju ljudskog ponašanja i uma, zajedništvo iskustava i fenomena ljudi koji su je koristili, tražilo je daljnje odgovore. To je gospodina Hubbarda navelo na daljnje istraživanje sljedećeg: kada netko u dijanetici gleda mentalnu sliku u umu, tko je zapravo taj koji gleda tu sliku? Njegovo daljnje istraživanje dovelo gaje do iznenađujućeg zaključka: čovjek nije ni tijelo, ni um, već je duhovno biće. Čovjek nema dušu ili duh, zaključio je, on sam je ta duša A taje životna sila izvor svega dobroga, poštenoga, kreativnoga

451

DODATAK

i lijepoga u svijetu; to je osoba sama. Na taj se način pomičući u područje koje je tradicionalno pripadah

religiji - polju duha ili ljudske duše - g. Hubbard je osnovao scijentološku religiju. Ta riječ potječe od latinskog scio (znati) i grčkog logos, što sugerira riječ ili vanjsku formu kojom se izražava i obznanjuje unutarnja misao. Prema tome scijentologija znači znanje o znanju.

Danas scijentologija čini osnovu cvjetajuče svjetske religije - zapravo najbrže rastuće nove svjetske religije.

Pitate se gdje je u tome svemu dijanetika? Ona je dio scijentološke religije, živa i zdrava i prosperitetna Unutar dijanetike i scijentologije nalazi se točan put prema višim razinama sposobnosti i slobode. Eadeći istodobno na umu i duši, viša stanja postojanja danas je svima moguće dostići u lokalnim Hubbardovim dijanetičkim Fondacijama ili Scijentološkim crkvama ili misijama.

Standardno pružanje usluga precizne tehnologije g. Hubbarda osnovno je obilježje tih dijanetičkih i scijentoloških grupa One pomažu svakom tko studira dijanetiku i scijentologiju da potpuno shvati i primijeni principe sadržane u Dijanetici i kasnijim materijalima Osiguravaju audio i video kazete demonstracija auditinga i Hubbardovih predavanja, školuju auditore današnjice dovodeći ih do profesionalnog standarda, te svakodnevno pružaju usluge dijanetičkog auditinga U tim se organizacijama stvaraju Clearovi.

Danas su vrata prema Clearu širom otvorena, bez obzira na to koliko je daleko najbliža organizacija U gradovima i zajednicama širom svijeta postoje grupe koje proučavaju dijanetiku. Bez obzira gdje živite možete naći nekoga zainteresiranog za dijanetiku, i međusobno se auditirati.

Pročitavši Dijanetiku napravili ste prvi korak prema Clearu. Svakako napravite i sljedeći.

Most o kojem je L. Ron Hubbard pisao na kraju knjige "Dijanetika: Moderna znanost o mentalnom zdravlju" postao je stvarnost. On postoji za Vas.

452

NEKOLIKO RIJEČI o AUTORU

J — i . Ron Hubbard jedan je od najuvaženijih i najčitanijih autora svoga vremena. Više od 120 milijuna primjeraka njegovih djela prevedeno je na više od pedeset jezika širom svijeta. Jedan važan razlog je taj što njegovo štivo izražava znanje o osnovama života i sposobnosti "iz prve ruke" -znanje koje nije stečeno na marginama života već živeći u punom smislu te riječi.

Napisao je: "Da biste poznavali život, morate biti njegov dio. Morate ući u njega i promatrati. Morate ući u svaki zakutak života i morate se družiti sa svim vrstama i tipovima ljudi prije nego što ćete konačno moći utvrditi što je čovjek."

On je učinio upravo to. Od prostranih ravnica njegova doma u Montani do uzvisina Kine, od ledenih obala Aljaske do džungli južno-pacifičkih otočja, bilo radeći s ljudima na istraživanju ih poučavajući neiskusnu mornaričku posadu kako da preživi razaranja svjetskoga rata, L Ron Hubbard je doista naučio što uistinu čovjek i život jesu.

Naoružan britkim intelektom, neizmjernom energijom, beskrajnom znatiželjom i jedinstvenim pristupom filozofiji i znanosti koji su naglašavali djelotvornost i praktičnost iznad svega, Ron se upustio u proučavanje života i njegovih tajni još kao tinejdžer.

453

NEKOLIKO RIJEČI O AUTORU

Intenzivno putujući po Aziji i Pacifiku proučavao je mudrost filozofije Dalekog istoka, istodobno uočavajući posvemašnju patnju i siromaštvo. Ako je na Istoku mudrost tako duboka, čemu sve to - pitao se.

Nakon povratka u SAD, 1929., Ron je odabrao studij matematike i tehničkih znanosti na sveučilištu "George Washington". Bio je polaznik jedne od prvih američkih studijskih grupa nuklearne fizike, te je tada napravio svoja prva istraživanja na području uma. Otkrio je, da unatoč svom napredovanju čovječanstva na području prirodnih znanosti, nikad nije bila razvijena djelotvorna tehnologija uma i života. Mentalne "tehnologije" koje su postojale, psihologija i psihijatrija, zapravo su bile barbarski, lažni predmeti - nimalo djelotvornije od metoda vračeva u džungli.

Ron se usredotočio na pronalaženje osnovnog principa egzistencije -principa koji bi vodio ujedinjenju znanja i objasnio značenje same egzistencije - nešto što su ostali filozofi pokušavali, ali nikada nisu uspjeli pronaći.

Da bi to postigao počeo je proučavati čovjeka u mnogim različitim okruženjima i kulturama. U ljeto 1932., nakon što je napustio fakultet, krenuo je na niz ekspedicija. Prva ekspedicija odvela gaje na Karibe, gdje je proučavao primitivne seljake Martinika. Vraćajući se nakon nekoliko mjeseci na područje Malih i Velikih Antila i Bahama, proučavao je kulture drugih otoka, uključujući Haiti i njihova ezoterična vudu vjerovanja, a poslije je proučavao i vjerovanja Portorikanskih gorštaka.

Nakon povratka u Sjedinjene Države Ron je počeo dokazivati osnovu svoje teorije, te je 1937. proveo niz bioloških pokusa koji su doveli do prijelomnog otkrića koje je izoliralo dinamičko načelo postojanja -zajednički nazivnik cijelog života - OPSTANU

Došavši do tih otkrića Ron ih je tijekom prvih tjedana 1938. zabilježio u filozofskom djelu nazvanom "Ekskalibur". Nakon završetka tog povijesnog rukopisa dopustio je drugima da ga pregledaju. Odgovor je bio dramatičan i nemari broj izdavača ga je željno tražio. Iako su ponude stizale, znao je da ne može izdati knjigu, jer nije sadržavala primjenjivu terapiju. To ne znači da otkrića u "Ekskaliburu" nisu poslije korištena.

454


Naime, sve osnovne spoznaje iz tog djela objavljene su u drugim Ronovim knjigama ili materijalima.

Većinu njegovih istraživanja financirala je njegova profesionalna književna karijera pisca fantastike. Postao je jedan od najtraženijih autora u zlatnom razdoblju popularne avanturističke i znanstveno-fantastične literature tijekom 1930-ih i 1940-ih - što je prekinuto jedino aktivnom službom u mornarici Sjedinjenih Država u Drugom svjetskom ratu. Djelomično onesposobljen pri kraju rata, u proljeće 1945., ponovno je nastavio svoj rad u mornaričkoj bolnici "Oak Knoll" u Oaklandu, Kalifornija, gdje se oporavljao od povreda.

Među 5000 pacijenata mornarice i mornaričke pješadije, u "Oak Knollu" bilo je na stotine bivših američkih ratnih zarobljenika oslobođenih iz japanskih logora na otocima Južnog Pacifika. Primijetio je da je medicinsko osoblje u mornaričkoj bolnici bilo zaokupljeno pokušajima da učini nešto za bivše ratne zarobljenike, čije je tjelesno stanje, zbogizgladnjenosti i koječega drugoga, bilo vrlo teško.

Pokušavajući makar djelomično ublažiti njihove patnje, Ron je primijenio ono što je naučio u svojim istraživanjima. Time je napravio daljnji proboj i razvio tehnike koje su omogućile ne samo njegov oporavak od povrede, već su pomogle i drugim vojnicima da ozdrave.

Tijekom godina koje su uslijedile proveo je tisuće sati kodificirajući dosad prvu djelotvornu tehnologiju uma. Ron je neprestano sakupljao bilješke o svom istraživanju, pripremajući knjigu o tom predmetu. Da bi i dalje provjeravao svoje teorije, otvorio je ured u Hollywoodu, Kalifornija, gdje je mogao raditi s ljudima svih profesionalnih opredjeljenja. Uskoro je bio preplavljen raznolikom publikom, koja je žudila za njegovom pomoći.

Do kraja 1947. napisao je rukopis u kojemu je izložio svoja otkrića o uma Tada još nije bio objavljen, ah je kružio među Ronovim prijateljima, koji su ga fotokopirali i dalje predavali drugima. (Taj je rukopis formalno objavljen 1951., i danas se zove Dinamike života)

Godine 1948. proveo je tri mjeseca pomažući ozbiljno poremećenim pacijentima bolnice za umobolne u Savannahu, Georgia. "Radio sam s

455

NEKOLIKO RIJECI O AUTORU

nekima od njih," sjeća se, "razgovarajući i pomažući u svojstvu onoga što se zove praktikant laik, što znači dobrovoljac. Time sam donekle stekao uvid u društvene probleme umobolnosti i prikupio daljnje podatke za vlastita istraživanja." Također je obnovio razumnost mnogim dotad beznadežnim slučajevima, i tako još jednom dokazao da su njegova otkrića primjenjiva na svakoga, bez obzira na to u koliko lošem stanju bio.

Kako se vijest o Ronovim istraživanjima širila, u stalno rastućoj bujici pisama tražile su se dodatne informacije i zahtijevalo da potanko opiše daljnju primjenu svojih otkrića Da bi odgovorio na sva ta pitanja odlučio je napisati i izdati cjelovito djelo o tom predmetu: Dijanetiku - modernu znanost o mentalnom zdravlju. Kad je Dijanetika izišla, 9. svibnja 1950., cjelokupan priručnik primjene te nove tehnologije prvi je put bio dostupan širokoj javnosti. Javno zanimanje širilo se brzinom munje i knjiga je dospjela na vrh liste najbolje prodavanih knjiga New York Timesa, ostajući na vrhu tjedan za tjednom.

Nakon izdavanja tog jedinstvenog bestselera, Ronovo slobodno vrijeme je sve manje pripadalo njemu samome, budući da je stalno primao pozive da demonstrira dijanetičke postupke i iznese nove informacije o dijanetici. Prihvatio se daljnjih israživanja, osiguravajući stalnu informiranost javnosti o svojim posljednjim prijelomnim otkrićima putem predavanja i bujice izdanih biltena, časopisa i knjiga.

Kako se 1950. bližila kraju, usprkos činjenici da je nekoliko desetaka tisuća čitatelja Dijanetike zahtijevalo sve više njegova vremena, intenzivirao je svoja istraživanja istinskog identiteta "životne energije" koju je u Dijanetici nazvao "centar svjesnosti" ili "ja".

"Osnovno dijanetičko otkriće bila je precizna anatomija ljudskoga uma", napisao je: "Otkrivena je aberativna snaga engrama. Razvijeni su postupci za njihovo brisanje. Dobit od prolaska kroz manje od desetak engrama nadmašuje sve što je čovjek ikada, i za koga mogao učiniti u povijesti ljudske rase."

"Otkriće onoga što je um omotavao bilo je otkriće scientologije.

456


Um je omotavao thetana. Thetan je osoba sama - ne njezino tijelo ili ime, materijalni svemir, njezin um, ili bilo što drugo, nego ono što je svjesno svoje svjesnosti, ono što osoba JEST. Thetan je svima, i svakom pojedinačno, najpoznatiji kao Vi."

Ta otkrića oblikovala su osnovu primijenjene religiozne filozofije scientologije, učenja o duhu u odnosu prema sebi samome, univerzumima i drugim životnim oblicima. Primjenom scijentološke tehnologije mogu se izazvati poželjne promjene u životnim stanjima. Ona uključuje dijanetiku, vitalnu i osnovnu granu scientologije, i obuhvaća tehnike koje podižu osobnu sposobnost i svjesnost do prije nedostižnih visina.

Ron je cijeli svoj život posvetio konačnom riješenju zagonetke zvane čovjek i razvijanju tehnologije koja bi ljude dovela do viših razina razumijevanja, sposobnosti i slobode - cilj koji je u potpunosti postigao razvojem dijanetike i scientologije. Ron je uvijek smatrao da nije dovoljno da on sam ima koristi od rezultata istraživanja. Veoma brižno zabilježio je svaki detalj svojih otkrića kako bi i drugi mogli dijeliti bogatstvo znanja i mudrosti i poboljšati svoje živote.

"Volim pomagati drugima," rekao je, "i smatrajte mojim najvećim životnim zadovoljstvom vidjeti osobu kako se oslobađa sjenki koje njegove dane obavijaju tamom."

'Te mu sjenke izgledaju toliko guste i pritišću ga, tako da kad otkrije da su to sjenke i da može vidjeti kroz njih hodati kroz njih i ponovno biti pod suncem, silno se obraduje. I bojim se da sam i ja tada radostan baš koliko i on."

Samo o čovjeku, umu i duhu, njegova djela sadržavaju desetke milijuna izdanih riječi zabilježenih u mnogim knjigama, rukopisima i u više od 3000 snimljenih predavanja i obavijesti.

Njegova se djela danas proučavaju i primjenjuju u više od tisuću dijanetičkih centara, scijentoloških crkvi, misija i organizacija širom svijeta.

L. Ron Hubbard napustio je svoje tijelo 24. siječnja 1986. Njegovo nasljeđe je posve dovršeno istraživanje i kodificiranje dijanetičke i scijentološke tehnologije.

457


Najbolja svjedočanstva Ronovoj viziji su čudesni rezultati njegove tehnologije i milijuni prijatelja u cijelom svijetu koji njegovo nasljeđe prenose u 21. stoljeće. I oboje se povećava sa svakim novim danom

458

"Uvijek sam sretan kada mi čitatelji pišu."

L. Ron Hubbard To su riječi L Rona Hubbarda koji je uvijek bio zainteresiran za

reakcije prijatelja i čitatelja. Istaknuo je važnost održavanja komunikacije sa svima s kojima je stupio u kontakt tijekom pedeset godina karijere profesionalnoga pisca, te se dopisivao s tisućama svojih poštovatelja i prijatelja.

Izdavači djela L Ron Hubbarda žele nastaviti tu tradiciju pa i od Vas, njegovih čitatelja, starih ili novih, željno očekuju pisma i komentare.

Također, izdavači će Vam rado poslati bilo koju informaciju o Ronu koja Vas zanima, o njegovu iznimnom životu i postignućima, te mnogim knjigama koje je napisao.

Svaka poruka naslovljena na Author's Affairs Director u NEW ERA Publications International ApS bit će odmah i s punom pažnjom razmotrena.

NEW ERA Publications International ApS Store Kongensgade 55

1264 Copenhagen K Denmark

INTERNET www.newerapublications.com

459

http://www.newerapublications.com

TUMAČ POJMOVA

TUMAČ POJMOVA aberacija: lat. (ab - od + errare - skrenuti) odstupanje od razboritog

razmišljanja ili ponašanja. U osnovi znači pogriješiti, raditi pogreške ih, točnije, imati fiksne ideje koje nisu istinite. Riječ se rabi i u znanstvenome smislu, a znači skretanje od ravne crte. Ako crta treba ići od A do B i ako je "aberirana", ići će od A do neke druge točke i na posljetku stići do B. U znanstvenom smislu ta riječ također znači nedostatak točnosti ih pogrešno viđenje. Primjerice, čovjek vidi konja, ali misli da vidi slona. Aberirano ponašanje bilo bi krivo ili nerazumno ponašanje. Kada osoba ima engrame, oni mogu skrenuti njezinu normalnu sposobnost opažanja istine do aberiranog opažanja, a potom i do aberirane reakcije na okolnosti. Aberacija se suprotstavlja zdravom razumu, koji je njezina suprotnost. Najosnovnija razina aberacije bila bi: "Ako hrana dobro miriše, makni se od nje!". To se izravno protivi nastojanju organizma da opstane. (Kako čitati ovu knjigu, #9)

aberirana osoba: osoba koja nije Clear. aboridžini: narod koji je na svojim staništima živio od početka;

prasjedioci.(Knjiga prva, Prvo poglavlje, #1) abreakcija: (psihoanaliza) oslobađanje (potisnutih emocija) odigravajući

situaciju koja uzrokuje konflikt, upotrebom riječi, radnji ih maštanja. (Knjiga treća, Deveto poglavlje- Drugi dio, #19)

ACTH: hormon koji se ponekad upotrebljavao za borbu protiv simptoma reumatičnog artritisa; stimulira proizvodnju ostalih hormona u tijelu. (Knjiga druga, Peto poglavlje, #1)

ad absurdum: do točke besmislenosti. (Knjiga treća, Deveto poglavlje -Drugi dio, #22)

adrenalin: hormon koji stimulira srce, pojačava snagu mišića itd., a luči ga nadbubrežna žhjezda. (Knjiga druga, Prvo poglavlje, #5)

afinitet: privlačnost između dvaju ljudskih bića, ih između ljudskih bića i drugih živih organizama. (Knjiga prva, Treće poglavlje, #18)

Ahilova peta: dio, točka, područje ili slično, koje je posebno ih jedino

461

DlJANETIKA: MODERNA ZNANOST O MENTALNOM ZDRAVIJU

ranjivo. U grčkoj mitologiji Ahil je bio glasoviti grčki ratnik Majka ga je uronila u rijeku Styx (jedna od mitoloških rijeka pakla) zbog čega je postao neranjiv, jedino mu je peta, za koju ga je majka držala, ostala ranjiva. U tu je petu strijelom bio smrtonosno ranjen. (Knjiga treća, Sedmo poglavlje, #23)

akupunktura: kineska praksa ubadanja tankih igala u tijelo da bi se olakšala bol ili kao lokalni anestetik. (Knjiga treća, Deveto poglavlje -Drugi dio, #50)

akutno: kratkotrajno i žestoko. (Knjiga prva, Treće poglavlje, #8) Albert Einstein: (1879-1955.), njemački fizičar, državljanin Sjedinjenih

Američkih Država od 1940.; formulirao teoriju o pretvorbi mase u energiju, otvarajući put ka razvoju atomske bombe. (Knjiga prva, Prvo poglavlje, #20)

Aleksandar: Aleksandar III., poznatiji kao Aleksandar Veliki (356-323. pr.ne.) kralj Makedonije (drevno kraljevstvo locirano na području današnje Grčke i Makedonije). (Knjiga treća, Sedmo poglavlje, #15)

altruizam: nesebična briga za dobrobit drugih. (Knjiga prva, Četvrto poglavlje, #1)

amajlija: predmet koji se nosi uza se zbog njegove navodne magične moći da zaštiti od nesreće ih zla. (Knjiga treća, Deveto poglavlje - Drugi dio, #23)

ambivalentnost: koji ima dvije valencije (ambi- latinski, znači "oboje"). Vidi također valencija u tumaču pojmova.

ambiverzija: stanje ih obilježje karaktera koje uključuje elemente i introverzije i ekstroverzije. (Knjiga treća, Deveto poglavlje - Drugi dio, #48)

amonij klorid: bijela, kristalna smjesa dobivena reakcijom amonijaka s klorovodičnom kiselinom; koristi se u medicini, također u suhim baterijama, za bojanje, itd. (Knjiga treća, Deveto poglavlje - Drugi dio, #39)

analitički um: onaj dio uma koji promatra i pohranjuje iskustvene podatke kako bi postavio i riješio probleme, te usmjerio organizam duž četiri dinamike. On razmišlja u razlikama i sličnostima.

analizator: vidi analitički um. (Knjiga prva, Peto poglavlje, #1) analogija: objašnjavanje nečega uspoređujući točku po točku s nečim

462

TlIMAĆ POJMOVA

sličnim (Knjiga prva, Treće poglavlje, #3), stvar ili dio koji je sličan ih se može uspoređivati u nekim odnosima. (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #21)

anemija: nedostatak tvari koja prenosi kisik u krvi, a kao posljedicu ima bljedilo, opću slabost itd. (Knjiga druga, Treće poglavlje, #3)

Anton Mesmer: (1734-1815.) austrijski liječnik koji je razvio praksu mesmerizma - hipnoze. (Knjiga treća, Sedmo poglavlje, #28)

antropomorfiziran: kojemu je dan ljudski lik ih svojstvo. (Knjiga treća, Peto poglavlje, #2)

arhivar: žargonski izraz dijanetičMh auditora za mehanizam uma koji se ponaša kao promatrač podataka. Auditori izravno od arhivara mogu dobiti trenutni ih 'Tihe" odgovor kao pomoć u pristupanju događaju. Tehnički govoreći, arhivar bi se mogao nazvati "bankovna nadzorna jedinica", ah taj je izraz isuviše nezgrapan (Knjiga treća, Peto poglavlje, #1)

Aristotel: (384-322. pr.n.e.), grčki filozof poznat po djelima o logici, etici, politici itd. (Knjiga druga, Sedmo poglavlje, #11)

Aristotelova logika: Aristotelova metoda logike, okarakterizirana silogizmom, argumentima ili oblikom zaključivanja u kojemu su postavljene dvije izjave ih pretpostavke iz kojih se izvodi logički zaključak. Primjer: Svi sisavci su toplokrvni (prva izjava); kitovi su sisavci (druga izjava); dakle, kitovi su toplokrvni (zaključak). (Knjiga treća, Sedmo poglavlje, #27)

artritis: stanje koje uzrokuje upalu, bol i ukočenost zglobova. (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #3)

astigmatizam: nepravilnost na oku ili leći koja onemogućuje ispravno fokusiranje. (Knjiga druga, Četvrto poglavlje, #11)

astma: općenit kronični poremećaj karakteriziran teškim disanjem, kašljanjem, teškoćama u disanju i osjećajem gušenja. (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #5)

astralno ja: također zvano astralno tijelo: drugo tijelo - za koje se, prema nekim filozofskim ili religijskim mišljenjima, kaže da pripada svakom pojedincu, sastavljeno od tvari koja je iznad ili ispod osjetilnog opažanja i koja ispunjava cijeli prostor. Prema tim vjerovanjima, astralno tijelo prati pojedinca kroz život, po volji je sposobno ostaviti

463

DlJANETIKA: MODERNA ZNANOST O MENTALNOM ZDRAVLJU

ljudsko tijelo i nadživjeti pojedinca nakon smrti. Astralna tijela zapravo su samo nečija obmana. Obično su to zamišljene stvari u koje mistik tada istinski pokušava vjerovati. On astralno tijelo vidi kao nešto drugo i onda ga nastoji nastaniti najčešće kroz praksu "astralnog putovanja". (Knjiga druga, Četvrto poglavlje, #4)

auditing: auditorova primjena dijanetičkih procesa i postupaka na nekome. Auditirati znači i slušati i prosuđivati.

auditor: uvježbana osoba, kvalificirana za primjenu dijanetičkih procesa i postupaka na dobrobit drugih; nazvana je auditorom jer auditor znači "onaj koji sluša". (Knjiga treća, Prvo poglavlje, #1)

autonomni živčani sustav: sustav živaca u tijelu koji regulira nesvjesne radnje srca, žlijezda i unutrašnjih organa. Autonomni znači "sarnoregulirajući" ih "neovisan". (Knjiga druga, Peto poglavlje, #18)

bacil: bakterija štapićastog oblika, uzročnik nekih bolesti. (Knjiga prva, Treće poglavlje, #14)

banka: vidi reaktivni um. Barrvmore: obitelj američkih glumaca, englesko-irski potomci, jedna od

najpoznatijih obitelji u povijesti američkoga kazališta: Maurice Barrvmore (1847-1905.) i njegovo troje djece - Lionel (18784954.), Ethel (1879-1959.) i John (1892-1942.). (Knjiga treća, Četvrto poglavlje, #10)

basic-basic: prvi engram prvog lanca engrama. bazična osobnost: osoba sama. Bazična osoba nije skrivena nepoznanica

niti netko drugi, nego intenzitet svega onoga što je najbolje i najsposobnije u osobi. (Knjiga druga, Sedmo poglavlje, #5)

Bedlam: stara ustanova za umobolne (puni naziv: St. Mary of Bethlehem) u Londonu, ozloglašena zbog brutalnog zlostavljanja pri liječenju umobolnih. (Knjiga prva, Prvo poglavlje, #8)

Benzedrin: (zaštićeno ime) amphetamin, droga koja se koristi kao stimulans. (Knjiga treća, Deveto poglavlje - Drugi dio, #34)

Bergson: Henri Bergson (1859-1941.), francuski filozof. Nagrađen Nobelovom nagradom za književnost (1927.). (Knjiga treća, Sedmo poglavlje, #1)

"beskonačna traka": (engl. loop) određena dužina filmske ili magnetske vrpce čiji su krajevi spojeni te čine beskonačnu traku, čime je

464

TUMAČ POJMOVA

omogućeno neprekidno ponavljanje snimke (npr. pri isprobavanju sinkronizacije potrebne za snimanje tonskog zapisa na stranom jeziku). Upotrijebljeno figurativno. (Knjiga treća, Četvrto poglavlje, #9)

biokemija: znanost o kemiji živih organizama. (Knjiga prva, Prvo poglavlje, #21)

blic-odgovor: prvo što pacijentu padne na pamet, kad mu se postavi pitanje. (Knjiga treća, Deveto poglavlje - Prvi dio, #3)

bočato: pomalo slano, kao voda nekih bara u blizini mora. (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #26)

boil-off: (engl.) postati pospan ili naizgled spavati. Ova manifestacija upućuje na laganu restimulaciju nekog životnog razdoblja u kojem je osoba bila nesvjesna.

bona fide: u dobroj vjeri, dobronamjerno. (Knjiga druga, Četvrto poglavlje, #10)

bosun: brodski potčasnik zadužen za snasti (zajednički naziv za sve konope i užad koji podržavaju jedra), čamce, sidro itd. (Knjiga treća, Sedmo poglavlje, #5)

Boulder Dam: službeno, Hoover Dam, jedna od najviših brana na svijetu; nalazi se na rijeci Colorado, između krajnjeg juga Nevade i Arizone. (Knjiga druga, Osmo poglavlje, #11)

bounce: engl. izbaciti. (Knjiga treća, Šesto poglavlje, #6) bouncer: engl., engramska zapovijed (tipa "Ne mogu ostati ovdje." ili

"Gubi se!", "Odlazi!") koja precleara izbacuje na vremensku stazu prema sadašnjemu vremenu. (Knjiga treća, Šesto poglavlje, #3)

Britanska Gvajana: bivša britanska kolonija na sjeveroistoku Južne Amerike; postigla nezavisnost i postala članicom Commonvvealtha godine 1966. (Knjiga prva, Prvo poglavlje, #3)

bubonička kuga: vrlo opasna zarazna bolest popraćena visokom temperaturom, groznicom i oticanjem limfnih žlijezda. Na ljude je prenose buhe sa štakora ili vjeverica. (Knjiga prva, Treće poglavlje, #15)

Bund: ulica koja se proteže obalom Šangaja (luke u istočnoj Kini). (Knjiga prva, Treće poglavlje, #25)

bursitis: upala burse, vrećice između kostiju I zglobova, mišića, kože itd. i

465

DIJANETIKA: MODERNA ZNANOST O MENTALNOM ZDRAVLJU

kostiju, koja služi za smanjenje trenja. (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #4)

Carry Nation: (1846 - 1911.) američka "trezvena" agitatorka poznata po upotrebi sjekire u razbijanju saloona. (Knjiga treća, Četvrto poglavlje, #7)

cerviks: anatomska struktura, oblikovana poput grlića boce, usM ulaz u maternicu. (Knjiga treća, Sedmo poglavlje, #20)

Cezar: Julije Cezar (oko 100 - 44. g.pr.n.e.), rimski vojskovođa i državnik U sklopu svojih vojnih osvajanja, 55. i 54. godine pr.n.e., napao je Veliku Britaniju, a 49. g.pr.n.e. postao je rimski diktator. (Knjiga prva, Četvrto poglavlje, #4)

cijanid: vrlo otrovna kemijska tvar. (Knjiga treća, Deveto poglavlje -Drugi dio, #38)

ciklički: koji se ponavlja kao u krugu u određenim razmacima. (Knjiga prva, Treće poglavlje, #4)

citologija: znanstveno proučavanje stanica. (Knjiga prva, Prvo poglavlje, #24)

Clear: Clear je osoba bez aberacija. Racionalna je, u smislu da donosi najbolja moguća rješenja prema podacima kojima raspolaže, i iz svog kuta gledanja. Clear nema engrama koji bi se mogli restimulirati i, unoseći pogrešne podatke, navesti osobu na pogrešan zaključak Clear je cilj dijanetičke terapije. Do tog se cilja dolazi s nešto strpljenja i malo učenja. (Knjiga prva, Drugo poglavlje, #1)

daltonizam: mana vida koja se očituje u nerazlikovanju nekih boja. (Knjiga prva, Drugo poglavlje, #8)

Dante: izvorno Durante, Alighieri (1265-1321.) talijanski pjesnik. Napisao Božanstvenu komediju, poemu o autorovu zamišljenom putovanju kroz pakao, čistiliše i raj. (Knjiga druga, Peto poglavlje, #28)

delirij: poremećaj svijesti u bolesnom stanju. (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #20)

delirium tremens: žestok delirij (privremeno stanje krajnje mentalne uzbudenosti, karakterizirano nemirom, zbrkanim govorom i halucinacijama); uglavnom posljedica prekomjernog pijenja alkoholnih pića, a simptomi su: znojenje, drhtanje, tjeskoba i zastrašujuće

466

TUMAČ POJMOVA

halucinacije. Delirium tremens dolazi od latinskog, i doslovno znači "drhteći delirij". (Knjiga treća, Deveto poglavlje- Drugi dio, #36)

demon: mehanizam uma uspostavljen engramom koji preuzima dio analizatora, te se ponaša kao samostalno biće. Bona fide demon je onaj koji se predstavlja kao unutarnji glas ili odjek izrečenoj riječi ih koji kao stvaran živ vanjski glas daje najrazličitije komplicirane savjete.

denver: vrste zapovijedi koje doslovno prevedene znače da engram ne postoji. "Ja nisam ovdje.", "Ovo ne vodi nikuda.", "Ne smijem pričati o tome.", "Ne mogu se sjetiti.", itd. Zapovijed zbog koje preclear osjeća da događaj nije prisutan. (Knjiga treća, Peto poglavlje, #5)

dermatitis: upala kože. (Knjiga druga, Peto poglavlje, #6) derviš: član jednog od mnogih muslimanskih redova asketa koji žive u

strogoj samodisciplini, čime pokazuju religioznu predanost i pokoru; neki od tih redova s namjerom izazivanja skupne ekstaze izvode ples u obliku vrtoglavog okretanja te pjevanje vjerskih formula. (Knjiga treća, Osmo poglavlje, #7)

dijabetes: bolest zbog koje tijelo nepravilno asporbira šećer i škrob. (Knjiga druga, Peto poglavlje, #9)

dijanetika: tehnologija duhovnog liječenja. Bavi se utjecajem duha na tijelo i može ublažiti neželjene senzacije i emocije, nezgode, ozljede i psihosomatske bolesti (bolesti uzrokovane ih pojačane mentalnim stresom). Riječ dijanetika znači "kroz duh" (od grčkogdia, kroz, i nous, duh). Nadalje je definirana kao "ono što duh radi tijelu".

dinamičko načelo postojanja: opstanak. Beskonačan opstanak možemo smatrati ciljem života. Možemo dokazati da se čovjek kao životni oblik, u svim svojim djelovanjima i svrhama pokorava zapovijedi "Opstani!". Mje nova misao da čovjek opstaje. Nova misao je čovjekova motiviranost jedino opstankom.

dinamika: volja za životom, vitalnost i ustrajnost u opstanku. Poriv za životom, njegova silovitost i svrha - Opstani! - u svoje četiri manifestacije: ja, seks, skupina i čovječanstvo.

dipsoman: osoba koja pati od nekontrolirane žudnje za alkoholom (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #15)

doktrina: skup mišljenja jedne književne i filozofske škole ih skup

467

DiJANETIKA: MODERNA ZNANOST O MENTALNOM ZDRAVLJU

vjerovanja jedne religije. (Knjiga prva, Drugo poglavlje, #11) Dr. Pametnjaković: izmišljeno ime za "autoritet'; pametnjaković: onaj

koji misli da je vrlo pametan i uvijek u pravu. (Knjiga treća, Deveto poglavlje - Drugi dio, #13)

Dr. Zamba: izmišljena osoba; neki liječnik. (Knjiga treća, Deveto poglavlje - Drugi dio, #14)

dramatis personae: lica u drami ili priči (odnosi se na ljude prisutne u engramima aberirane osobe). (Knjiga treća, Deveto poglavlje - Drugi dio, #4)

dramatizacija: preslikavanje engramskog sadržaja aberirane osobe, dijelom ili u cijelosti, u njenu sadašnju okolinu. Aberirano ponašanje u potpunosti je dramatizacija. Stupanj dramatizacije u izravnom je omjeru sa stupnjem restimulacije engrama koji je uzrokuju. Kada dramatizira, osoba je poput glumca koji glumi propisanu mu rolu i prolazi kroz cijeli niz iracionalnih akcija. (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #33)

Drunkard: djelo koje su krajem devetnaestog stoljeća napisali Wil]iam H. Smith i anonimni "gospodin", moralna obiteljska drama iz američkog života. (Knjiga treća, Četvrto poglavlje, #5)

dušikov oksid: bezbojni plin koji otupljuje bol, a kod nekih pacijenata uzrokuje veselost ponekad popraćenu nekontroliranim napadajima smijeha. Koristi se kao anestetik.

duboka analiza: dubinska terapija: oblik psihoterapije koji pokušava doprijeti do nesvjesnih konflikata da bi riješio probleme u ponašanju. (Knjiga druga, Sedmo poglavlje, #4)

Džingis Khan: (1162-1227.), mongolski osvajač većeg dijela Azije i istočne Europe. On i njegova vojska bili su krajnje nemilosrdni u svojim akcijama. Priča se da su u samo jednom gradu pobili više od milijun ljudi. (Knjiga treća, Sedmo poglavlje, #14)

egocentričan: koji promatra sve u odnosu na sebe; usredotočen na sebe. (Knjiga treća, Sedmo poglavlje, #21)

ektoplazma: svijetleća tvar za koju se vjeruje da je odašilje spiritistički medij. (Knjiga druga, Četvrto poglavlje, #8)

Ellis: Henry Havelock EUis (1859-1939.), engleski kriminolog i psiholog koji je napravio studije o psihologiji i sociologiji seksa. (Knjiga druga,

468

TUMAČ POJMOVA

Peto poglavlje, #26) embrij: dijete u maternici prvih osam tjedana svoga razvoja; rano ili

nerazvijeno stanje nečega. (Knjiga druga, Sedmo poglavlje, #14) emersonske: u stilu pisanja Ralpha Walda Emersona (1803 - 1882.),

američkog esejista i pjesnika, te predavača poznatog po izrekama poput: "Svako zlo za neko dobro", "Upregnite zvijezde u svoja kola". (Knjiga treća, Osino poglavlje, #9)

endokrino: koje opisuje ili je u vezi s bilo kojom žlijezdom koja stvara unutarnje izlučine puštajući ih izravno u krvotok. One se krvotokom prenose do drugih dijelova tijela regulirajući ih kontrolirajući njihove funkcije. (Knjiga prva, Prvo poglavlje, #23)

digram: trenutak "nesvjesnosti" koji sadrži tjelesnu bol ili bolnu emociju i sve percepcije, a analitičkom je umu nedostupan kao iskustvo. Engram je jedini uzrok aberacija i psihosomatskih bolesti.

engramska zapovijed: bilo koji izraz sadržan u engramu. Eskulap: bog medicine i liječenja u drevnoj grčkoj i rimskoj mitologiji.

(Knjiga prva, Prvo poglavlje, #6) estrogen: spolni hormon ili druga supstanca koja je sposobna za

razvijanje i održavanje ženskih karakteristika tijela. (Knjiga druga, Peto poglavlje, #14)

eter: narkotik koji se koristi za anesteziju, npr. pri operaciji. (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #22)

fan-tan: kineska igra klađenja u kojoj se hrpica kovanog novca, žetona ih predmeta stavlja pod posudu nakon čega se igrači klade koliko će ih ostati kada se predmeti odbroje po četiri. (Knjiga druga, Deveto poglavlje, #6)

ulizica: osoba koja je demonstrativna u svojim osobnim kontaktima; onaj koji se ponaša više prijateljski ili više optimistično nego što je potrebno; osoba u liku političara, koja glumi prijateljstvo. (Knjiga treća, Sedmo poglavlje, #12)

Farragut: David Glasgovv Farragut (1801-1870.), američki admiral. (Knjiga treća, Deveto poglavlje- Prvi dio, #5)

fetiši: objekti, ideje ili bilo što čemu se besmisleno pridaje neumjereno poštovanje ili odanost, (c)

fetus: kod čovjeka, potomak u maternici od kraja trećeg mjeseca trudnoće

469


do rođenja (Knjiga druga, Sedmo poglavlje, #15) Filip: Filip II. (382-336. p.n.e.) kralj Makedonije, otac Aleksandra

Velikog. (Knjiga treća, Sedmo poglavlje, #17) flebotomija: čin ili praksa puštanja krvi kao terapeutske mjere. (Knjiga

druga, Peto poglavlje, #21) forgetter: doslovno znači "zaboravljač"; forgetter je izraz koji sačinjava i

nalazi se u mehanizmu zaboravljanja (forgetter mechanism). Izraz ostaje na engleskom jeziku kao dio dijanetičkog rječnika. (Knjiga treća, Osmo poglavlje, #6)

fotosinteza: proces kojim zelene biljke koriste sunčevu svjetlost da bi vodu i ugljični dioksid (uzet iz zraka) pretvarale u složene supstance. (Knjiga druga, Deseto poglavlje, #6)

Francis Bacon: (1561-1626.), engleski filozof i esejist, naglašavao da istraživanje umjesto s teorijama, mora započeti s činjenicama koje se mogu opaziti. (Knjiga prva, Prvo poglavlje, #11)

G-2: vojno-obavještajna služba mornarice ih kopnene vojske. (Knjiga treća, Deveto poglavlje - Drugi dio, #18)

Galen: (oko 130-200. g.) grčki liječnik čiji su radovi stoljećima predstavljali standarde anatomije i fiziologije. Iako je Galen dobro opisao neke od različitih dijelova ljudskoga tijela i njihove funkcije, njegova su promatranja i zaključci o cirkulaciji krvi bili daleko od ispravnih. (Knjiga druga, Sedmo poglavlje, #8)

Gali: ljudi koji su govorili keltski na području Galije, negdašnje regije u zapadnoj Europi koja je zauzimala veći dio današnje Francuske i Belgije. (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #10)

galvanometar: instrument za detektiranje i mjerenje malih električnih naboja. (Knjiga treća, Deveto poglavlje— Prvi dio, #7)

Gaslight: predstava Patricka Hamiltona (poslije nazvana Angel Street) u kojoj muž pokušava izludjeti svoju ženu. (Knjiga treća, Sedmo poglavlje, #3)

genetika: dio biologije koji se bavi nasljednošću i načinom na koji životinje i biljke svojem potomstvu predaju karakteristike poput veličine, boje, itd. (Knjiga druga, Peto poglavlje, #4)

geometrijska progresija: red brojeva, primjerice 1, 3, 9, 27, 81, itd., kod kojega se svaki sljedeći broj dobiva množenjem prethodnoga s

470

TUMAČ POJMOVA

određenom konstantom (Knjiga prva, Treće poglavlje, #5) Georg Wilhelm Friedrich Hegel: (1770-1831.), njemački filozof

utemeljio svoju filozofiju na načelu da ideja ih događaj (teza) stvarc svoju suprotnost (antiteza), vodeći prema uravnoteženju suprotnosti (Kako čitati ovu knjigu, #7)

Glava - ja, pismo - ti: opis jednostrane nagodbe. Fraza dolazi od igre u kojoj se kovanica baca u zrak i kladi se na koju će stranu pasti. Glava se odnosi na stranu kovanice koja nosi datum i glavni dizajn (često v obliku glave); pismo se odnosi na suprotnu stranu kovanice. (Knjiga druga, Peto poglavlje, #25)

gnom: folklor, bilo koji iz vrste malih, nakaznih patuljastih bića za koja se pretpostavljalo da borave pod zemljom i čuvaju njezina blaga. (Knjiga prva, Treće poglavlje, #22)

Goldi: tradicionalni lovci i ribiči koji nastanjuju dolinu rijeke Amur u jugoistočnom Sibiru i sjeveroistočnoj Mandžuriji (regija i bivši administrativni dio sjeveroistočne Kine). (Knjiga prva, Prvo poglavlje, #4)

gonade: tjelesni organi koji proizvode gamete (zrelu spermu ili jajašca pripravna za oplodnju). (Knjiga treća, Sedmo poglavlje, #22)

Grand Coulee Dam: velika betonska brana na rijeci Columbiji u središnjem dijelu države Washington. (Knjiga treća, Sedmo poglavlje, #8)

grizli: kratica za grizli medvjeda: golemi, divlji, smećkast, sivkast ili žućkast medvjed sa zapada Sjeverne Amerike, ima grbu na leđima i duge prednje pandže. (Knjiga druga, Šesto poglavlje, #5)

grouper: vrste zapovijedi koje, doslovce prevedene, znače da se svi događaji nalaze na jednom mjestu na vremenskoj stazi: "Zapetljan sam.", "Sve se događa odjednom", "Sve ni to dolazi odjednom", "Doći ćemo mi na ista", itd.

Hamlet: glavni lik tragedije Hamlet, Williama Shakespearea (prvi put tiskana 1603.). Hamlet je mladi princ koji osvećuje umorstvo svojega oca (Knjiga treća, Četvrto poglavlje, #8)

hebefrenija: (psihijatrija) oblik aberacije koji karakterizira djetinjasto ili luckasto ponašanje. (Knjiga druga, Šesto poglavlje, #9)

471


helij: jedan od kemijskih elemenata, vrlo lagan, inertan, bezbojan plin; upotrebljava se za punjenje balona, itd. (Knjiga druga, Šesto poglavlje, #2)

Herbert Spencer: (1820-1903.), engleski filozof, jedan od nekolicine suvremenih mislilaca koji su pokušali sustavno procijeniti sve fenomene svemira, uključujući duševna i društvena načela. (Knjiga prva, Prvo poglavlje, #13)

herkulovski: silan, orijaški, golem; potječe od Herkula, mitskoga grčkog heroja goleme snage i hrabrosti koji je, nakon što je izvršio dvanaest herojskih djela koja su mu bila povjerena (uključujući ubijanje nekoliko legendarnih čudovišta), postao besmrtan. (Knjiga druga, Deveto poglavlje, #1)

hidraulična naprava: naprava kojom se energija padajuće vode koristi za podizanje određene količine vode iznad prvotne visine. Hidraulične se naprave ponekad koriste kao izvor stlačenoga zraka u inženjerskim radovima. (Knjiga treća, Sedmo poglavlje, #26)

hinduističko trojstvo: Hinduski prikaz triju manifestacija Vrhovnoga bića - Brahme, Višne i Sive - svaka s posebnom kozmičkom funkcijom Brahma se povezuje sa stvaranjem; Višnu s očuvanjem i obnavljanjem; a Šiva s destrukcijom i raspadanjem (Knjiga treća, Deveto poglavlje - Drugi dio, #21)

Hindus: od hinduizma, religijskog i društvenog sustava koji se razvio u Indiji oko 1400. g.pr.n.e., s vjerom u reinkarnaciju, obožavanje nekoliko bogova i sustav kasta čvrste, društvene klase u kojima se ljudi rađaju kao temelj društva. (Knjiga druga, Četvrto poglavlje, #1)

hipnoanaliza: (psihoanaliza) upotreba hipnoze ili hipnotičkih droga u kombinaciji s psihoanalitičkim tehnikama. (Knjiga druga, Sedmo poglavlje, #3)

hipnoskop: instrument koji se koristi za ustanovljavanje nečije podložnosti hipnozi. (Knjiga treća, Sedmo poglavlje, #2)

hipohondar: osoba koja se kontinuirano nepotrebnu brine zbog svojega zdravlja. (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #19)

Hipokrat: (4607-370? pr.n.e.) grčki liječnik, poznat kao "otac medicine". (Knjiga treća, Sedmo poglavlje, #30)

histamin: tvar koju luče tkiva u alergijskim reakcijama: proširuje krvne

472

TUMAČ POJMOVA

žile, stimulira želučane izlučine, itd. (Knjiga druga, Peto poglavlje, #2) histerija: (psihijatrija) psihijatrijsko stanje okarakterizirano na različite

načine emocionalnom razdražljivošću, pretjeranom zabrinutošću, senzornim i motornim smetnjama ili nesvjesnim oponašanjem organskih poremećaja poput sljepoće, gluhoće, itd. (Knjiga treća, Četvrto poglavlje, #13)

hold: engl. zadržati. (Knjiga treća, Šesto poglavlje, #7) holder: bilo koja engramska zapovijed koja uzrokuje da pojedinac svjesno

ili nesvjesno ostane u engramu. To uključuje zapovijedi poput "Ostani ovdje!", "Sjedi tu i razmisli o tome.", "Vrati se i sjedni.", "Ne mogu ići.", "Ne smijem otići." itd. (Knjiga treća, Peto poglavlje, #4)

homonimi: riječi koje imaju različito značenje, a izgovaraju se i pišu jednako. (Knjiga treća, Osmo poglavlje, #2)

humanist: znanstvenik koji se bavi humanističkim znanostima kao što su književnost, jezik, filozofija i umjetnost.

Hume: David Hume (1711-1776.), škotski filozofi povjesničar. Hume je bio poznat po svom skepticizmu. Tvrdio je da je sve znanje temeljeno ili na impresijama osjeta ili logičkim odnosima ideja. (Knjiga druga, Četvrto poglavlje, #2)

hvoscin: isto što i skopolamin, alkaloid koji se koristi u medicini kao sedativ, hipnotik i ponekad s drugim drogama za ublažavanje boli. (Knjiga treća, Deveto poglavlje- Drugi dio, #29)

ideologije: sistematski programi, ideje, obično se odnosi na politiku ili društvo, ili pokušaje klase ili skupine, koje se smatraju opravdanjem za djela; posebno one koje se drže bezuvjetnima ili su prihvaćene kao cjelina te ih se podupire bez obzira na tijek događaja. (Knjiga treća, Deseto poglavlje, #4)

imponderabilije: stvari koje se ne mogu sa sigurnošću ustanoviti ili objasniti. (Knjiga treća, Sedmo poglavlje, #7)

indijski trik s uzetom: mađioničar izvodi trik u kojemu se čini kao da je uže obješeno u zraku, ili se on penje po užetu i nestaje ili po njemu šalje druge stvari koje na kraju nestanu. (Knjiga druga, Četvrto poglavlje, #7)

indolencija: osobina ili stanje odbijanja ili izbjegavanja rada; lijenost, nerad (Knjiga treća, Sedmo poglavlje, #18)

473


indukcija: logičko zaključivanje da opći zakon postoji zbog pojedinih slučajeva koji izgledaju kao njegovi primjeri. (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #2)

integralni račun: (matematika) metoda računanja u višoj matematici; način računanja o kvantitetama koje se stalno mijenjaju, kao što su brzina kamena u padu ili kosina zakrivljene linije. Integralni račun mjeri djeliće stvari da bi otkrio što će napraviti cijela stvar. To je cijela teorija integralnoga računa. (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #24)

introvertirati: gledati u sebe. (Knjiga treća, Deveto poglavlje- Drugi dio, #47)

inverzija: akutna svjesnost sebe. (Knjiga treća, Peto poglavlje, #6) inzulinski šok: stanje kome, uzrokovano smanjenjem šećera u krvi zbog

prevelike količine inzulina u krvi (supstanca koja pomaže tijelu da koristi šećer i ostale ugljikohidrate). Inzulinski šok koriste psihijatri kao oblik šok-terapije u "liječenju" mentalnih bolesti. (Knjiga treća, Četvrto poglavlje, #15)

lova: država na sjeveru središnjega dijela Amerike: njezina glavna djelatnost je poljoprivreda.

IQ: kvocijent inteligencije. (Knjiga treća, Peto poglavlje, #8) irigatorska vrećica: mala šprica, s odjeljivim mlaznicama za upravljanje

irigatorom: mlaz ili tok vode, ponekad s rastopljenim lijekom ili sredstvom za pročišćavanje, primjenjuje se na dio tijela, organ ili šupljinu (kao što je vagina) u medicinske ili higijenske svrhe. (Knjiga druga, Sedmo poglavlje, #17)

iscrpljenost borbom: (psihijatrija) neurotično stanje tjeskobe, razdražljivosti, potištenosti itd., često se pojavljuje kao rezultat dugog boravka u borbi ih bitci. (Knjiga treća, Deveto poglavlje - Drugi dio, #46)

isključiti: (engl. key-out) maknuti engram (ili engrame) u stranu, a da ih se ne izbriše. (Knjiga druga, Šesto poglavlje, #3)

-izam: sufiks; doktrina, teorija, sistem itd., primjerice nacionalizam, komunizam, nacizam... (Knjiga treća, Deseto poglavlje, #5)

izbrisati: uzrokovati da engram, ponovnim prolaženjem kroz njega, u potpunosti "nestane", te se tada pohrani kao sjećanje i iskustvo.

izlučevine: otpadne materije koje luči tijelo, poput znoja ih urina., itd.

474

TUMAČ POJMOVA

(Knjiga druga, Prvo poglavlje, #6) Jack Dalton: član razbojničke bande američkog zapada u devetnaestom

stoljeću; također i lik iz ranih vesterna. (Knjiga treća, Četvrto poglavlje, #1)

James Clerk Maxwell: (1831-1879.) škotski fizičar, postavio teoriju daje osnovna priroda elektriciteta i svjetlosti jednaka. (Knjiga druga, Treće poglavlje, #2)

jatrogeno: odnosi se na bolesti koje je prouzrokovao liječnik. Operacija tijekom koje je liječnikov skalpel kliznuo i nehotice ozlijedio pacijenta, mogla bi izazvati jatrogenu bolest ili ozljedu jer je kirurg počinio pogrešku. - LRH (Knjiga treća, Prvo poglavlje, #4)

Jean Jacques Rousseau (1712 - 1778.), rođenjem Švicarac, francuski filozof, autor, politički teoretičar i skladatelj koji je dokazivao da je priroda dobra, a civilizacija loša. (Knjiga prva, Četvrto poglavlje, #3)

jedinice pažnje: količina svjesnosti. Bilo koji organizam svjestan je do određene mjere. Racionalan ih relativno racionalan organizam svjestan je toga da je svjestan. U umu količina tih jedinica varira od osobe do osobe. (Knjiga druga, Četvrto poglavlje, #9)

"Jenkiji dolaze": stih iz refrena pjesme "Over There" Georga M. Cohana (1878 - 1942.), američkog glumca, pjesnika, dramskog pisca i producenta. Pjesma govori o američkim trupama poslanim u Europu, za vrijeme prvog svjetskog rata. (Knjiga treća, Četvrto poglavlje, #4)

Jimmie the Cob: izmišljeno ime za kriminalca. Cob je britanski dijalekt za "vođu, šefa". (Knjiga druga, Deveto poglavlje, #5)

jutarnja mučnina: slabost do koje dolazi u jutarnjim satima, posebno kao karakterističan simptom u prvim mjesecima trudnoće. (Knjiga druga, Deseto poglavlje, #3)

kalibar: promjer cijevi ili drugih predmeta; teh. instrument za provjeravanje pravilnosti razmjera; prenes. razmjer, vrsta, veličina nečega. (Knjiga treća, Deveto poglavlje- Drugi dio, #10)

Kaligula: (12-41. g.) rimski imperator (37-41. g.). Njegova vladavina bila je obilježena ekstremnom surovošću i tiranijom (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #9)

katalizator: osoba ili stvar koja se ponaša kao stimulans u postizanju ili ubrzavanju dolaska do rezultata. (Knjiga druga, Deseto poglavlje, #2)

475

DlJANETlKA: MODERNA ZNANOST O MENTALNOM ZDRAVLJU

katarni: koji ima veze s upalom sluznice, osobito nosa ili grla, uzrokujući povećano lučenje sluzi.

Keats: John Keats (1795-1821.), engleski pjesnik, smatra se jednim od najvećih engleskih pjesnika. Njegove su pjesme nedostižne u dostojanstvenosti, melodičnosti i bogatstvu slika. (Knjiga treća, Deveto poglavlje - Drugi dio, #1)

Keops: kralj u drevnom Egiptu; vladao 23 godine (oko 2900 pr.n.e.). Postao je poznat kao graditelj velike egipatske piramide, koja je jedno od sedam svjetskih čuda. Egipatske su piramide bile sagrađene kao kraljevske grobnice: svaki je faraon sagradio vlastitu piramidu. (Knjiga druga, Osmo poglavlje, #5)

kinin: gorki lijek koji se koristi u liječenju malarije i kao sastojak raznih tonika. (Knjiga treća, Deveto poglavlje- Drugi dio, #2)

Kinsey: Alfred Charles Kinsev (1894-1956.), američki znanstvenik. Bavio se istraživanjem muške i ženske seksualnosti. 1947. i 1948. objavio je knjige s rezultatima istraživanja - "Sexual Behaviour in Human Male" i "Sexual Behaviour in Human Femal" - popularno poznate kao Kinsey Reports, koje su uzdrmale tadašnje predodžbe o prirodi i dometu američke seksualnosti. (Knjiga treća, Šesto poglavlje, #2)

klatno: kruto tijelo koje visi o jednoj točki; njihalo. (Knjiga treća, Deveto poglavlje - Drugi dio, #8)

kleptoman: osoba s nekontroliranim porivom za krađom stvari, bez želje da se njima okoristi. (Knjiga treća, Šesto poglavlje, #5)

kliše: izraz ili ideja istrošena dugom uporabom. (Knjiga druga, Četvrto poglavlje, #12)

kloroform: bezbojna tekućina oštrog, slatkastog mirisa i okusa. Kloroform brzo i lako hlapi. Udisanje njegove pare čini osobu nesvjesnom ili neosjetljivom na bol. (Knjiga treća, Deveto poglavlje -Drugi dio, #32)

Kodeks auditora: skup pravila (zabrana i dozvola) kojih se auditor pridržava tijekom auditinga, što preclearu osigurava najveću moguću dobit od auditinga koji prima. (Knjiga treća, Treće poglavlje, #1)

koma: razdoblje duboke, produžene nesvjesnosti kao posljedica ozbiljne bolesti ih ozljede. (Knjiga treća, Deveto poglavlje - Prvi dio, #10)

kompulzija: prisila, prinuda; ponavljajući iracionalni impulsi koji

476

TUMAČ POJMOVA

neodoljivo tjeraju na neku akciju. (Knjiga prva, Prvo poglavlje, #16) kondenzator: naprava za pohranjivanje električnog naboja. (Knjiga

treća, Sedmo poglavlje, #10) konfucijanizam: moralni sustav koji je podučavao Konfucije, kineski

filozof (5517-479? pr.n.e.). (Knjiga druga, Osmo poglavlje, #7) konjuktivitis: upala konjuktive, sluzne membrane koja prevlaci

unutrašnjost očnoga kapka i dio oka. (Knjiga druga, Peto poglavlje, #23)

kordit: bezdimni eksploziv, rabi se kao pokretač metaka i granata. (Knjiga prva, Drugo poglavlje, #12)

koronarno: pripadajuće ljudskom srcu, a odnosi se na zdravlje. (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #7)

Korzvbski: Alfred Korzvbski (1879-1950.), američki znanstvenik i pisac; razvio je područje opće semantike, metodologije koja pokušava unaprijediti ljudsko ponašanje putem kritičke upotrebe riječi i simbola. (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #23)

Kraepelin: Emil Kraepelin (1856-1926.), njemački psihijatar koji je mentalne poremećaje podijelio na različite vrste. (Knjiga treća, Deveto poglavlje - Drugi dio, #44)

Krafft-Ebing: Baron Richard von Krafft-Ebing (1840-1902.), njemački neurolog i autor radova o seksualnoj patologiji. (Knjiga druga, Peto poglavlje, #27)

kredo: sažeto načelo, uvjerenje koje se može sažeti u kratku i jasnu formulaciju (Knjiga treć, Deseto poglavlje, #6)

kronometar: instrument za precizno mjerenje vremena, veoma precizna vrsta sata; koristi se npr. u znanstvene svrhe. (Knjiga treća, Deveto poglavlje - Drugi dio, #11)

kruha i igara: aluzija na praksu antičkoga Rima u svrhu sprečavanja nemira - nahraniti puk i prirediti mu masovnu razonodu (cirkus u areni). (Knjiga treća, Sedmo poglavlje, #6)

Krv i pijesak: naslov nijemog filma u kojemu glumi Rudolph Valentino. (Knjiga treća, Četvrto poglavlje, #2)

kurtizana: prostitutka. (Knjiga treća, Sedmo poglavlje, #19) lanac: niz događaja slične prirode ili sličnog sadržaja. (Knjiga druga,

Treće poglavlje, #6)

477

DlJANKTlKA: MODERNA ZNANOST O MENTALNOM ZDRAVLJU

lančana fisija: (fisija znači cijepanje, dijeljenje) veći se atomi poput atoma urana mogu cijepati (dijeliti) na manje kao što su atomi joda i broma. Taj proces može biti napravljen tako da svaka fisija uzrokuje sljedeću, stvarajući tako lančanu reakciju. Atomska bomba je primjer lančane fisije. Upotrijebljeno figurativno. (Knjiga treća, Sedmo poglavlje, #24)

lapsus: od lat. lapsus linguae, što znači pogreška u govoru (npr. nesmotrene primjedbe). (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #16)

lepra: kronična, zarazna bolest uzrokovana bakterijom koja napada kožu, meso, živce itd.: karakteriziraju je čirevi, bijele ljuskave kraste, deformacije i otpadanje dijelova tijela. (Knjiga druga, Osmo poglavlje, #3)

Lesbos: grčki otok u Egejskome moru. Riječ lezbijski dolazi od imena tog otoka, iz eroticizma i homoseksualnosti pripisanih Sapphi (drevna grčka pjesnikinja s Lesbosa) i njezinim sljedbenicima. (Knjiga treća, Sedmo poglavlje, #16)

Leukip: grčki filozof iz 5. st. pr.n.e. (Knjiga prva, Treće poglavlje, #20) liner: (engl.) parni brod, putnički avion, itd, na redovnim određenim

linijama. (Knjiga treća, Deveto poglavlje- Drugi dio, #12) lock: (engl., čitaj "lok") analitički trenutak u kojemu se približilo osjetima

iz engrama, restimulirajući ga ih uključujući; reaktivni um pogrešno interpretira osjete u sadašnjemu vremenu, kao da su iste okolnosti koje su prije dovele do tjelesne boli ponovno prisutne. (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #34)

Lock: John Lock (1632.-1704.), engleski filozof koji se borio protiv vjerovanja da su ljudska bića rođena s određenim idejama u njihovim umovima. Suprotno tome, on je tvrdio da je um tabula rasa (prazna ploča), sve dok se ne počne "ispisivati" iskustvima. (Knjiga druga, Četvrto poglavlje, #3)

Lorentz-FitzGerald-Einsteinove jednadžbe: matematičke jednadžbe koje su razvili Hendrik Lorentz i George Francis FitzGerald, usko povezane s Einsteinovim radom. Te formule, poznate kao Lorentz-FitzGeraldova kontrakcija, sadrže hipotezu da se tijelo koje se kreće sažima u smjeru kretanja kada je njegova brzina blizu brzine svjetlosti.

478

TUMAČ POJMOVA

Louis Pasteur (1822-1895.): francuski kemičar i bakteriolog; dokazao da truljenje i raspadanje uzrokuje bakterija, te razvio serume i cjepiva za bolesti poput kolere i bjesnoće. (Knjiga prva, Prvo poglavlje, #22)

Lukrecije (98?-55. pr.n.e.): rimski pjesnik, autor nedovršene didaktičke (instrukcijske) pjesme u šest knjiga "0 prirodi", kojom je počeo uobličavati cjelovitu znanost o svemiru. Svrha toga djela bila je dokazati, istražujući svijet u kojemu čovjek živi, da sve u prirodi -uključujući i čovjeka - djeluje u skladu s prirodnim zakonima, te ni na koji način nije pod utjecajem natprirodnih sila. (Knjiga prva, Treće poglavlje, #13)

ljama: južnoamerička bezgrba deva koja se u andskim predjelima uzgaja kao domaća životinja radi mesa, mlijeka, vune i nošenja tereta (lama). (Knjiga treća, Deveto poglavlje- Drugi dio, #26)

Macbeth: glavni lik iz Shakespearove drame, kojeg je mučio osjećaj krivnje zbog ubojstava koje je počinio u borbi za vlast u Škotskoj. (Knjiga treća, Osmo poglavlje, #5)

maligni: koji uzrokuje ili može uzrokovati smrt, posebno zbog nekontroliranog širenja tijelom. (Knjiga druga, Peto poglavlje, #10)

maničan: sklon ekstremnoj uzbuđenosti, preuveličavanju osjećaja "kako je dobro", lutanju misli, pretjeranoj aktivnosti, itd.

manično-depresivan: (psihijatrija) koji ima mentalni poremećaj karakteriziran izmjenama ekstremnog uzbuđenja i depresije. (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #14)

Matterhorn: planina na granici Švicarske i Italije. (Knjiga prva, Treće poglavlje, #24)

mauser: vrsta vojne ili lovačke puške. (Knjiga druga, Šesto poglavlje, #6) Mazda i Ahriman: božanstva Zoroastrijanizma, religije Perzijanaca prije

njihova preobraćenja na Islam. Mazda je duh univerzalnog dobra, a Ahriman je njegov glavni protivnik kao duh zla. (Knjiga treća, Deveto poglavlje - Drugi dio, #20)

mehanizam zaboravljanja: mehanizam zaboravljanja je "Ne želim misliti na to", "Poludit ću ako se toga sjetim", "Ne mogu se sjetiti." ili jednostavno "Ne znam.", kao i glavni izraz te obitelji: "Zaboravi!". Bilo koja engramska zapovijed zbog koje je osoba uvjerena da se ne može sjetiti.

479

D I J A N E T I K A : MODERNA ZNANOST O M E N T A L N O M ZDRAVLJU

melankolija: sumorno stanje uma, posebno kada je uobičajeno ili dugotrajno; depresija. (Knjiga druga, Šesto poglavlje, #8)

memorija: sve opaženo i zatim pohranjeno u standardnu memorijsku banku, te dostupno analitičkom umu.

mentori: mudri učitelji ili savjetnici od povjerenja. (Knjiga druga, Sedmo poglavlje, #12)

"mesarska" medicina: odnosi se na kirurške zahvate koje su u prošlim stoljećima izvodili brijači. Uglavnom neobrazovani u medicinskim zahvatima, pružali su vrlo bolne "tretmane" koji su zbog nehigijenskih uvjeta završavali ozbiljnim infekcijama, a često i smrću. (Knjiga druga, Peto poglavlje, #22)

metafizika: područje filozofije koje se bavi prirodom postojanja, istine i znanja. (Knjiga prva, Treće poglavlje, #1)

metalurgija: znanstveno proučavanje svojstava metala i legura, umijeće izrade metala ili njihova dobivanja iz rude. (Knjiga treća, Deseto poglavlje, #8)

migrena: vrste intenzivne, periodički ponavljajuće glavobolje, obično ograničene na jednu stranu glave i popraćene povraćanjem, poremećajima vida, itd. (Knjiga druga, Peto poglavlje, #7)

mijelinska ovojnica: masni sloj tkiva koji obavija živce. (Knjiga druga, Sedmo poglavlje, #6)

miopija: stanje u kojemu je čovjek nesposoban jasno vidjeti na daljinu -kratkovidnost. (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #12)

misdirect: engl. krivo usmjeriti. (Knjiga treća, Šesto poglavlje, #10) misdirector: bilo koja engramska zapovijed zbog koje se pacijent po

vremenskoj stazi pomiče u smjeru suprotnom od auditorovih uputstava ih od željenog smjera pacijentova analitičkoga uma.

misticizam: vjerovanje ili praksa onih koji tvrde da imaju iskustva duhovne prirode zasnovana na intuiciji, meditaciji itd., pomoću kojih su naučili istine nepoznate običnim ljudima. (Knjiga prva, Treće poglavlje, #2)

Moloh: biblijski drevni bog Feničana, itd, kojemu su djeca bila žrtvovana spaljivanjem. Moloh je postao sinonim za sve što zahtijeva grozno žrtvovanje. (Knjiga treća, Deveto poglavlje- Drugi dio, #17)

monomanik: osoba koja pati od opsesije jednom idejom ili interesom.

480

T U M A Č POJMOVA

(Knjiga treća, Sedmo poglavlje, #11) "montaža": (engl. dub - in) manifestacija stavljanja u okolinu, ne

znajući, percepcija koje zapravo ne postoje. (Izraz dub - in preuzet je iz filmske industrije, a označava snimanje dijaloga i zvukova koji se integriraju u film nakon njegova snimanja. To se radi za one scene kod kojih je izvorna snimka loša, ili gdje je naprosto prikladnije naknadno dodati dijaloge i ostale zvukove, te kod filmova koji se prikazuju u inozemstvu a zahtijevaju nove dijaloge na jeziku zemlje domaćina.) (Knjiga treća, Četvrto poglavlje, #12)

morfij: droga napravljena od opijuma; koristi se za ublažavanje boli. (Knjiga treća, Deveto poglavlje- Drugi dio, #31)

motorička traka: umni kontrolni sustav motoričke kontrole. Postoje po dvije pločice na svakoj strani lubanje, jedan povrh druge, koje kontroliraju suprotne strane tijela. Po jedna od pločica na svakoj strani je mjesto registriranja misli, a na drugoj je postavljena mišićna kontrola. (Knjiga treća, Deveto poglavlje - Prvi dio, #6)

naboj: štetna energija ili sila akumulirana i spremljena u reaktivnome umu; nastaje zbog konflikata i neugodnih iskustava koje je osoba imala u prošlosti. (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #17)

najmodernije konstrukcije: tehnički detalji odgovaraju tehnologiji 50-ih godina, kada je autor pisao ovu knjigu. (Knjiga treća, Peto poglavlje, #3)

Napoleon: Napoleon Bonaparte (1769-1821.), francuski vojskovođa. Vojnom silom došao je na vlast u Francuskoj, proglasio se carem i vodio vojne pohode širom Europe sve do njegova konačnog poraza 1815., kad su ga porazile vojske koje su se udružile protiv njega. Napoleon je poznat po tome što je visinu svih Francuza "smanjio" za nekoliko centimetara tako što je odabrao sve visoke ljude za grenadire. Grenadiri su izvorno bili vojnici koji su nosili i bacali granate. U početku, bilo je samo četiri ili pet odabranih visokih ljudi u svakoj vojnoj jedinici čija je dužnost bila bacati granate. Napoleon je proširio upotrebu granata u svojim vojskama, organizirajući cijele divizije grenadira. Oni su obično bih odvojeni od glavne linije trupa (bojišnice), i gotovo nikad se ne bi vratili jer su uglavnom pogibali.

(Knjiga druga, Drugo poglavlje, #11)

481

DlJANETlKA: MODERNA ZNANOST O MENTALNOM ZDRAVLJU

narkosinteza: metoda izazivanja sna drogama i navođenja pacijenta da iznese svoje sakrivene misli. (Knjiga druga, Sedmo poglavlje, #2)

nemoralna: odnosi se na seksualno ponašanje. (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #31)

neurologija: znanost o živcima i živčanom sustavu, posebno o bolestima koje ih napadaju. (Knjiga prva, Drugo poglavlje, #13)

neuroni: glavni građevni blokovi koji grade živce. Sastoje se od staničnih tijela s vlaknastim dijelovima koji prenose signale od i do stanica. (Knjiga druga, Treće poglavlje, #1)

neurotičan: onaj koji je nerazuman ili uznemiren na nekom području (kao suprotnost psihotičnoj osobi koja je u stanju opće uzrujanosti). (Knjiga prva, Drugo poglavlje, #6)

neuroza: stanje nerazumne brige ili straha; emocionalno stanje koje sadrži konflikte i emocionalne podatke koji koče sposobnosti ili sreću pojedinca. (Knjiga prva, Prvo poglavlje, #15)

Nineveh: prijestolnica drevnog Asirijskog carstva, smještena na istočnoj obali rijeke Tigris nasuprot modernom Mosulu u Iraku. Nineveh je posjedovao prekrasne palače i skulpture, otkrivene arheološkim iskopavanjima. (Knjiga druga, Osmo poglavlje, #10)

nirvana: u budizmu, najviše stanje svijesti u kojemu je duša slobodna od svih žudnji i spona materijalnoga svijeta. (Knjiga druga, Peto poglavlje, #12)

obavještajac: vojni časnik odgovoran za sakupljanje i obradu podataka o neprijateljskim snagama, vremenu i terenu. (Knjiga druga, Prvo poglavlje, #3)

odbačena žena: aluzija na izreku "hell hath no fury like a woman scorned", što znači da nitko nije toliko bijesan kao žena kojoj ljubav nije uzvraćena. (Knjiga treća, Deveto poglavlje- Drugi dio, #49)

olfaktivni: od ili u vezi s osjetom mirisa. (Knjiga prva, Drugo poglavlje, #14)

olimpskim: nalik na, koji ima svojstva ili je primjeren bogovima Olimpa (planine u sjeveroistočnoj Grčkoj); veličanstven, dalek. (Knjiga prva, Treće poglavlje, #26)

opijum: droga napravljena od soka određenih vrsta maka; puši se ili zvače kao stimulans ili narkotik, te se koristi u medicini kao sedativ.

482

TUMAČ POJMOVA

(Knjiga treća, Deveto poglavlje- Drugi dio, #30) oportunizam: pravilo ili praksa, posebno u politici, poslu i osobnom

životu, prilagođavanja, odluka, itd, tako da budu prikladne ili učinkovite bez obzira na kršenje etičkih načela (Knjiga prva, Treće poglavlje, #19)

opstetrika: porodiljstvo, primaljstvo; dio ginekologije koje se bavi porodiljstvom (Knjiga treća, Deveto poglavlje- Drugi dio, #33)

ortopedija: grana kirurgije koja se bavi tretmanom deformacija, bolesti i ozljeda kostiju, zglobova, mišića itd. (Knjiga druga, Peto poglavlje, #5)

osnovni engram: prvi engram bilo kojeg lanca sličnih engrama; osnovni engram je naprosto najraniji.

panaceja: lijek za sve bolesti, sredstvo koje može pomoći u svakoj prilici. (Knjiga treća, Osmo poglavlje, #4)

paranoidno-šizofrenično: (psihijatrija) odnosi se na mentalno stanje nalik paranoji (oblik psihoze u kojoj osoba zamišlja da je progone ili da je vrlo velika ih važna), no također karakterizirana autističkim ponašanjem (koje se odnosi na stanje uma obilježeno maštanjem, halucinacijama i prezirom prema zbilji) i postupnim uništavanjem ličnosti. (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #18)

parathormon: hormon važan u kontroliranju ravnoteže kalcij-fosfata u tijelu. (Knjiga druga, Peto poglavlje, #16)

pareza: bolest mozga sifilističkog uzroka, karakterizirana mentalnim pogoršanjem, smetnjama u govoru i progresivnoj slabosti mišića. Vidi također sifilis u tumaču pojmova. (Knjiga treća, Četvrto poglavlje, #16)

Pasteurella pestis: bakterija koja uzrokuje buboničku kugu. Vidi također bubonička kuga u tumaču pojmova. (Knjiga prva, Treće poglavlje, #16)

patologija: znanstveno proučavanje uzroka, prirode i tijeka bolesti. (Knjiga druga, Peto poglavlje, #3)

patološki: koji je uzrokovan ih ima veze s bolešću Vidi također patologija u tumaču pojmova. (Knjiga prva, Prvo poglavlje, #18)

Pavlov: Ivan Petrovič Pavlov (1849-1936), ruski psiholog; poznat po biheviorističkim eksperimentima na psima. (Knjiga druga, Deveto poglavlje, #2)

483

DlJANETIKA: MODERNA ZNANOST O MENTALNOM ZDRAVLJU

penicilin: vrlo snažan lijek za uništavanje bakterija. (Knjiga druga, Osmo poglavlje, #2)

percepcija: bilo koja osjetima poruka kao što je prizor, zvuk, miris, itd. phenobarbital: medicinska droga koja se koristi za umirenje živaca i

izazivanje sna. (Knjiga treća, Deveto poglavlje - Drugi dio, #28) pigmej: vrlo niska osoba. (Knjiga druga, Osmo poglavlje, #9) Pittsburg: grad na jugozapadu američke države Pensilvanije; pitsburške

cigare - izraz za dugačke, grubo napravljene, jeftine cigare. (Knjiga treća, Deveto poglavlje— Drugi dio, #27)

pituitrin: različite supstance koje luči hipofiza, žlijezda smještena u bazi mozga; imaju važan utjecaj na rast i tjelesne funkcije. (Knjiga druga, Peto poglavlje, #17)

pogansko: nekršćansko; odnosi se na ljude koji su obožavah mnogo bogova, poput Grka i Rimljana. (Knjiga prva, Treće poglavlje, #10)

poništavač: ugovor s pacijentom da što god auditor rekao, pacijent neće doslovno interpretirati ili na bilo koji način koristiti. To je prevencija nehotimične pozitivne sugestije.

postgovorno: označava razdoblje života nakon što je osoba naučila govoriti. (Knjiga treća, Deveto poglavlje- Drugi dio, #3)

postulati: stvari za koje se pretpostavlja da su istinite, posebno kao osnova zaključivanja. (Kako čitati ovu knjigu, #10)

"povučen u mirovanje": engl. reduce to recession. Znači da se engram privremeno povukao i naizgled ga više nema. No, za neko vrijeme (nekoliko dana) opet će se javiti u punoj snazi. (Knjiga treća, Šesto poglavlje, #14)

pr.d.: skraćenica izraza prije dijanetike. (Knjiga treća, Osmo poglavlje, #3)

preclear: od pre-Clear, osoba koja još nije Clear; općenito, auditirana osoba na putu da postane Clear; osoba koja kroz dijanetičM auditing otkriva više o sebi i životu. (Knjiga druga, Peto poglavlje, #24)

predispozicija: stanje uma ih tijela koje osobu čini sklonom djelovanju ili ponašanju na određeni način ili podložnu određenim bolestima. (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #29)

prefrontalna lobotomija: (psihijatrija) operativni zahvat u kojem se prekidaju bijela vlakna koja povezuju prefrontalne i frontalne

484

TUMAČ POJMOVA

režnjeve s unutarnjim područjem mozga. (Knjiga druga, Peto poglavlje, #20)

prefrontalni režanj: dio mozga odmah iza čela. (Knjiga druga, Prvo poglavlje, #1)

prekognicija: sposobnost da se događaji ih akcije znaju prije nego što se dogode. (Knjiga druga, Četvrto poglavlje, #6)

prenatalan: koji postoji ili se dogodio prije rođenja. (Knjiga druga, Sedmo poglavlje, #1)

prepucavanje: žarg. rasprave, razmjenjivanje kritika (Knjiga treća, Deseto poglavlje, #7)

prerelease: osoba koja je započela i prolazi kroz dijanetičku terapiju. presedan: slučaj koji služi kao primjer ili opravdanje za kasnije

slučajeve. (Knjiga druga, Sedmo poglavlje, #13) prešutni dogovor: u slučaju kada dva precleara rade zajedno,

izmjenjujući se u ulozi auditora, može se desiti da jedan drugoga spriječavaju u kontaktiranju određenih engrama. To je prešutni dogovor. Bračni par je možda imao zajednička razdoblja prepirki i nezadovoljstva. Radeći jedan na drugome i izmjenjujući se u auditorskoj ulozi, oni reaktivnom prosudbom, neznajući, izbjegavaju ta zajednička razdoblja ostavljajući tako engrame bolne emocije.

promjena valencije: postizanje da se preclear pomiče od jedne do druge valencije. (Knjiga treća, Deveto poglavlje- Prvi dio, #4)

prosudba o savezniku: malo više od pukog idiotskog zaključivanja da se nekog prijatelja može zadržati jedino približavanjem uvjetima u kojima je došlo do prijateljstva. To je zaključivanje čija je osnova da osoba može biti sigurna jedino u okolini određenih ljudi i da u njoj može biti jedino ako je bolesna, luda ili siromašna, ili općenito nesposobna. (Knjiga druga, Deseto poglavlje, #5)

pseudo-: kombinirani oblik koji znači "podjednako ili varljivo slično (navedenoj stvari)", kao u pseudomedicinska sestra, pseudomajka, pseudootac, itd. (Knjiga druga, Šesto poglavlje, #7)

psihički: koji pripada ljudskoj duši ili umu; mentalno (suprotno od tjelesnog). (Knjiga prva, Drugo poglavlje, #7)

psihometrija: mjerenje psiholoških varijabli kao što su inteligencija, brzina shvaćanja i emocionalna uznemirenost. (Knjiga treća, Deveto

485


poglavlje - Prvi dio, #12) psihosomatske: psiho se odnosi na um, a somatsko na tijelo; izraz

psihosomatske) znači da um čini tijelo bolesnim ili se odnosi na bolesti koje su stvorene unutar tijela poremećajem uma. (Knjiga prva, Prvo poglavlje, #19)

psihoza: teški mentalni poremećaj; ludilo. (Knjiga prva, Prvo poglavlje, #14)

push button: engl., gumb koji pritišćemo da bismo uključili električnu struju; u dijanetici znači: bilo koji restimulirajući podražaj koji uključuje engram osobe ili društva. (Knjiga prva, Treće poglavlje, #21)

Q: simbol koji predstavlja nedefinirani oblik energije ili sile čije se postojanje može ustanoviti. (Knjiga treća, Deveto poglavlje - Drugi dio, #35)

racionaliziranje: opravdavanje - izgovori koje netko smišlja da bi objasnio vlastito iracionalno ponašanje. (Knjiga treća, Sedmo poglavlje, #31)

reaktivni um: dio ljudskoga uma koji pohranjuje i čuva tjelesnu bol i bolne emocije, te samo na osnovu podražaja i odgovora pokušava upravljati organizmom. On razmišlja jedino u istovjetnostima. Također se naziva reaktivna banka ili banka.

recession: engl. odstupanje, uzmicanje, povlačenje. (Knjiga treća, Šesto poglavlje, #13)

reducirati: osloboditi sav naboj ili bol iz događaja. To znači da preclear prođe kroz događaj od početka do kraja nekoliko puta dok je u reverieu, skupljajući sve prisutne somatike i percepcije kao da se događaj odvija upravo u tom trenutka Reducirati tehnički znači osloboditi od aberativnog materijala koliko je to moguće, da bi slučaj napredovao. (Knjiga treća, Četvrto poglavlje, #14)

Renesansa: snažan procvat umjetnosti, literature i učenja u Europi u 14., 15. i 16. stoljeću, zasnovan na klasičnim (grčkim i rimskim) izvorima. Renesansa je počela u Italiji i postupno se proširila u ostale države; obilježila je prijelaz iz srednjega vijeka (od god. 500. do 1450.) u suvremeni svijet. (Knjiga prva, Treće poglavlje, #11)

reostat: električni uređaj koji variranjem otpora kontrolira struju. (Knjiga treća, Sedmo poglavlje, #4)

486

TUMAČ POJMOVA

replav: engl. doslovno znači ponoviti snimku nekog zapisa. (Knjiga treća, Deveto poglavlje - Prvi dio, #2)

represija: zapovijed da organizam ne smije nešto učiniti. (Knjiga prva, Prvo poglavlje, #17)

restimulacija: reaktivacija prošlih sjećanja zbog okolnosti u sadašnjosti koje nalikuju onima iz prošlosti. (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #28)

restimulatori: aproksimacije sadržaja reaktivnoga uma ili nekog njegova dijela koje organizam kontinuirano opaža u svojoj okolini. (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #30)

reumatska groznica: bolest uobičajenija kod djece nego kod odraslih; njezini simptomi su groznica i bolovi u zglobovima, a često uzrokuje oštećenje srca. (Knjiga treća, Deveto poglavlje - Drugi dio, #6)

reverie: stanje reveriea je zapravo samo naziv. Ta je oznaka uvedena kako bi pacijent osjetio da se nešto promijenilo, te daje sada došao do stanja u kojem mu je pamćenje vrlo dobro, ili u kojem može učiniti nešto za što inače nije sposoban. Zapravo, on je to ionako u stanju činiti cijelo vrijeme. Nije riječ o nečemu neobičnom. Osoba je potpuno budna, a zamolivši je da jednostavno zatvori oči ona je tehnički u reverieu. (Knjiga treća, Prvo poglavlje, #2)

revizor: osoba ovlaštena za reviziju (provjeru ili pregled) računa. (Knjiga druga, Deveto poglavlje, #4)

roller-coaster: engl., pojam označava naizmjenična poboljšanja i pogoršanja kod osobe. Naziv dolazi od istoimene željeznice u zabavnom parku. To je mala željeznica koja se kreće ponirući i uzdižući se po visokoj, oštro zavojitoj stazi sa strmim uzbrdicama i nizbrdicama. (Knjiga druga, Treće poglavlje, #5)

Ronald Ross (1857-1932.): britanski liječnik. (Knjiga druga, Deseto poglavlje, #1)

sadašnje vrijeme: vrijeme koje je sada i postaje prošlost onako brzo kako ga se promatra. Taj se termin slobodno primjenjuje i na upravo postojeću okolinu. (Knjiga prva, Drugo poglavlje, #16)

samokontrola: autohipnoza ili pokušaj auditiranja samog sebe bez prisustva auditora. Kada se pokušava u dijanetici, autohipnoza vjerojatno nije ništa drugo do besplodni mazohizam. Ako se pacijent stavi u autohipnozu i vrati se, u namjeri da dođe do bolesti ili rođenja

487

DiJANETIKA: MODERNA ZNANOST O MENTALNOM ZDRAVLJU

ili prenatalnih engrama, uspjet će se jedino razboljeti. (Knjiga treća, Deveto poglavlje - Prvi dio, #11)

samoodređenje: stanje u kojemu pojedinac po vlastitom izboru odlučuje hoće li ga njegova okolina kontrolirati ili ne. U odnosima s ljudima osjeća se sigurnim On razmišlja, no ne mora reagirati. (Knjiga prva, Drugo poglavlje, #18)

sanatorij: ustanova za liječenje kroničnih bolesti. (Knjiga prva, Prvo

poglavlje, #7) saveznik: u dijanetici to u osnovi predstavlja nekoga tko štiti

bespomoćnu osobu i ima vrlo velik utjecaj na nju. Slabija osoba, kao što je dijete, čak može preuzeti karakteristike saveznika tako da možete otkriti kako je, na primjer, hroma osoba u mladosti imala hromog zaštitnika ili saveznika. (Knjiga druga, Deseto poglavlje, #4)

Sax Rohmer: pseudonim Arthura Sarsfielda Warda (1883-1959.), engleskog autora zagonetnih trilera, posebice serije o izmišljenom junaku Dr. Fu Manchu. (Knjiga druga, Peto poglavlje, #29)

Schopenhauer: Arthur Scopenhauer (1788-1860.), njemački filozof. Tvrdio je da su želje i pokretačke snage čovjeka, kao i prirodne snage, manifestacije određene volje, osobito volje za životom koja predstavlja srž svijeta. Schopenhauer je branio stajalište da funkcija volje znači konstantnu borbu bez zadovoljstva, pa se život sastoji od patnje koja jedino može nestati kontroliranjem volje intelektom i potiskivanjem želje za reprodukcijom (Knjiga druga, Peto poglavlje, #30)

scijentologija: scijentološka filozofija. To je znanost o duhu i njegovoj povezanosti sa samim sobom, svemirom i ostalim životom. Scijentologija znači scio, znanje u punom smislu te riječi i logos, znanost. Sama riječ doslovce znači znati kako znati. Scijentologija je put, a ne dizertacija ili dogmatski skup znanja. Čovjek, radeći scijentološke vježbe i studirajući scijentologiju, sam može naći svoju istinu. Stoga, tehnologija nije sročena kao nešto u što se treba vjerovati, već kao nešto što se radi.

sekstant: instrument koji navigatori koriste za mjerenje kutne udaljenosti zvijezda, mjeseca i sunca od horizonta, te pri utvrđivanju pozicije broda. (Knjiga treća, Deveto poglavlje - Drugi dio, #16)

semantički: koji se odnosi na ih dolazi od različitih značenja riječi ili

488

TUMAČ POJMOVA

drugih simbola. (Knjiga druga, Prvo poglavlje, #4) senzorska traka: senzorskom trakom mogla bi se smatrati "mentalna"

strana razvodne kutije, a motoričkom trakom tjelesna strana. Vidi također motorička traka u tumaču pojmova.

Shakespeare: William Shakespeare (1564-1616.), engleski pjesnik i dramaturg iz vremena vladavine kraljice Elizabete I. (1558-1603.), najpoznatiji autor u engleskoj književnosti. (Knjiga druga, Sedmo poglavlje, #9)

sifilis: zarazna spolna bolest koja se očituje u tri faze: u prvoj bolest djeluje lokalno; u drugoj napada kožu i sluznicu; i u završnoj kosti, mišiće i mozak. (Knjiga treća, Deveto poglavlje - Drugi dio, #45)

silogizam: oblik rasuđivanja u kojemu se zaključak izvodi iz dvije tvrdnje, kao u "Svi ljudi moraju umrijeti; ja sam čovjek; dakle, ja moram umrijeti." (Knjiga treća, Deveto poglavlje- Drugi dio, #9)

simbiont: onaj koji živi u simbiozi (bliska povezanost dviju ili više jedinki; tijesan suživot dvaju organizama). (Knjiga druga, Šesto poglavlje, #4)

simbiozan: koji sudjeluje u suživotu sličnih ih različitih organizama radi obostrane koristi. (Knjiga prva, Treće poglavlje, #17)

simbolička logika: moderan tip formalne logike koji koristi specijalne matematičke simbole za pretpostavke i odnose među pretpostavkama. (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #25)

sinusitis: upala sinusa, s glavoboljom i curenjem upalnog sekreta kroz nos; upala jedne ili više sinusnih šupljina u lubanji. (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #6)

Sioux: pripadnik plemena američkih Indijanaca koji žive u nizinama na sjeveru SAD-a i jugu Kanade. (Knjiga treća, Sedmo poglavlje, #29)

Sir Isaac Neveton (1642-1727.): engleski matematičar, astronom i filozof, jedan od najvećih genija koje je svijet ikada upoznao. Od temeljne su važnosti njegova tri znanstvena otkrića: metoda promjene varijabilnih količina, koja je polazište modernog diferencijalnog računa, zatim zakon sastava svjetlosti i zakon gravitacije. (Knjiga prva, Prvo poglavlje, #12)

sklop: dio banke pojedinca (kolokvijalno ime za reaktivni um) koji se ponaša kao da je netko ili nešto odvojeno od njega i koji mu ili govori

489


ili kreće u akciju prema vlastitom nahođenju. Čak može, ako je dovoljno žestok, preuzeti kontrolu nad osobom. (Knjiga prva, Drugo poglavlje, #8)

skolastik: onaj koji se točno drži tradicionalnih učenja, doktrina ili metoda. (Knjiga prva, Drugo poglavlje, #17)

slijepe ulice: (fig) bezizlazne situacije, prividno nerješive teškoće, rasprave gdje nikakav dogovor nije moguć, itd. (Knjiga treća, Deveto poglavlje - Drugi dio, #43)

slučaj: (engl. case) opći termin za osobu kojoj se pomaže ili koju se tretira. Slučaj se također odnosi na stanje osobe vodene sadržajem reaktivnog uma. Slučaj neke osobe je način na koji ona reagira na svijet oko sebe na temelju zaključaka njezinih aberacija. (Knjiga treća, Prvo poglavlje, #3)

Sokrat (oko 469-399. pr.n.e.): grčki filozof i učitelj koji je vjerovao u "demona" čiji ga je glas upozoravao kad god je bio blizu donošenja pogrešne odluke. (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #8)

som: žargon; u prenesenom značenju - glupa osoba, tvrdoglava u svojevoljnim postupcima. (Knjiga treća, Deveto poglavlje - Drugi dio, #7)

somatik: tjelesni. U dijanetici riječ somatik označava tjelesnu bol ili nelagodu bilo koje vrste. Koristi se zbog restimulativnosti riječi bol, te u prošlosti prisutne konfuzije, do koje je riječ bol dovodila, između fizičke i mentalne boli.

somatska traka: tako nazvana, budući da djeluje kao da je tjelesni pokazivačM mehanizam vezan uz vrijeme. Auditor upravlja somatskom trakom Nju se može poslati na početak engrama i ona će tamo otići. (Knjiga treća, Deveto poglavlje- Prvi dio, #1)

somatski um: um koji sprovodi odluke na tjelesnoj razini, a vođen je analitičkim ili reaktivnim umom.

sonik: prisjećanje zvuka pomoću "uha uma". spartanci: građani Sparte, grada u staroj Grčkoj, koji su dijete ostavljali

na životu jedino ako bi pokazalo potencijal da postane korisno za državu. (Knjiga druga, Deveto poglavlje, #7)

spomen: posebna vrsta restimulatora; bilo koji predmet, radnja ili obrazac ponašanja korišten od strane jednog ili više saveznika. Na

490

TUMAČ POJMOVA

osnovu razmišljanja u istovjetnostima saveznik je opstanak, te je sve što je saveznik koristio ili radio također opstanak.

Staljingrad: bivše ime za Volgograd, grad na rijeci Volgi, Rusija. (Knjiga treća, Deseto poglavlje, #1)

standardna memorijska banka: zapis svega što je, tijekom života pa sve do sada, osoba opazila. Ne uključuje tjelesnu bol jer je ona zapisana u reaktivnom, a ne u analitičkom umu.

starac s mora: (engl. "Old Man of the Sea") lik iz priče "Sindbad moreplovac" u Tisuću i jednoj noći. Naizgled bezopasan stančić koji se penje na ramena susretljivog Sindbada i odbija sići. Prilijepivši se tako, ostaje tamo mnogo dana i noći, sve dok mu Sindbad, napivši ga, nije uspio pobjeći. (Knjiga druga, Osmo poglavlje, #12)

status: razlika u stupnju prestiža - netko tko ima viši status uvjerava nekog tko ima niži, samo zbog statusa. Auditor se može naći u situaciji gdje je nesposoban, kod nekih pacijenata, zadobiti dovoljan status da bi s njima glatko radio, a kod drugih može imati toliko visok status da vjeruju svemu što kaže. Kada ima prenizak status, ne vjeruje mu se; kada ima previsok, previše mu se vjeruje.

staza: vidi vremenska staza. stigma: biljeg srama, mrlja na nečijem ugledu. (Knjiga prva, Treće

poglavlje, #9) stimulans: ono što osobu ili objekt potiče k aktivnosti ili energiji, ili

izaziva reakciju organa ili tkiva tijela. (Knjiga prva, Drugo poglavlje, #10)

stoik: pripadnik ili istomišljenik grčke filozofske škole koju je utemeljio Zenon oko 308. godine pr.n.e., držeći se ideje da bi ljudska bića trebala biti slobodna od strasti i mirno prihvaćati sve događaje kao neizbježan rezultat božanske volje. (Knjiga prva, Treće poglavlje, #23)

strihnin: gorka, veoma otrovna supstanca koja se koristi u vrlo malim dozama kao stimulans. (Knjiga treća, Deveto poglavlje - Drugi dio, #37)

sulfonamid: bilo koja iz skupine kemijskih mješavina s antibakterijskim svojstvima. (Knjiga druga, Osmo poglavlje, #1)

supresor: sve vanjske sile koje umanjuju izglede za opstanak bilo koje životne vrste.

491

DlJANETlKA: MODERNA ZNANOST O MENTALNOM ZDRAVIJI;

swami: glavar; gospodar: hinduistički naziv iz poštovanja, posebno za hinduističkog religijskog učitelja. (Knjiga druga, Peto poglavlje, #11)

šumska staza: upotrijebljeno figurativno u smislu Rousseauove filozofije o "prirodnomčovjeku". (Knjiga prva, Četvrto poglavlje, #2)

Šaman: svećenik ili vrač u nekih naroda, koji tvrdi da jedini ima kontakt s bogovima itd. (Knjiga prva, Prvo poglavlje, #2)

šiljak za led: dugačka, tanka oštrica za lomljenje leda. (Knjiga prva, Prvo poglavlje, #10)

šizofreničar: (psihijatrija) osoba koja pati od šizofrenije, mentalne bolesti u kojoj mahnito unutar jedne postoje dvije osobe. To je psihijatrijska klasifikacija izvedena od latinskog schizo, što znači "cijepam" i grčkog phren, što znači "razum". (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #13)

šuga: kožna bolest koja pogađa dlakave životinje; uzrokuje je parazit, a simptomi su intenzivan svrbež, stvaranje krasta i gubitak dlaka. (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #35)

talamus: unutarnje područje mozga gdje počinju osjetilni živci. (Knjiga prva, Drugo poglavlje, #15)

talisman: predmet za koji se vjeruje da donosi sreću. (Knjiga treća, Deveto poglavlje - Drugi dio, #24)

tehnika ponavljanja: ponavljanje riječi ili izraza da bi se izazvao pomak na vremenskoj stazi u područja ometanog razmišljanja koja sadrže tu riječ ih izraz. Nakon što je auditor smjestio pacijenta u reverie, ako, na primjer, otkrije da pacijent inzistira na tome da "ne može nikuda ići", auditor će od njega zatražiti da ponovi taj izraz. Takvo uzastopno ponavljanje uvlači pacijenta u prošlost niz vremensku stazu i u kontakt s engramom koji sadrži taj izraz. (Knjiga treća, Četvrto poglavlje, #11)

telepatija: komunikacija između dvaju umova bez upotrebe govora, pisanja, gesti itd. (Knjiga druga, Četvrto poglavlje, #5)

Teorija o boli kao pokretaču: teorija prema kojoj se, kad organizam nepravilno reagira pod određenim okolnostima, primjenom boli, uskraćivanja ih nekog drugog neprijatnog djelovanja može putem izbjegavanja postići željena naobrazba ih ponašanje. (Knjiga prva, Treće poglavlje, #27)

492

TUMAČ POJMOVA

terra incognita: lat. nepoznata zemlja; područje ili predmet o kojemu se ništa ne zna.

testosteron: muški spolni hormon. (Knjiga druga, Peto poglavlje, #13) Theda Bara: umjetničko ime Theodosiae Goodman (1890 - 1955.),

američke glumice koja je igrala uloge zlih žena u četrdeset filmova između 1915. i 1919. (Knjiga treća, Četvrto poglavlje, #3)

6: theta, osmo slovo grčke abecede. Označava misao, život ili duh. (Knjiga druga, Šesto poglavlje, #1)

tiroksin: hormon koji regulira rast i razvoj tijela. (Knjiga druga, Peto poglavlje, #15)

tjelesno kažnjavanje: (pravo) kazna, tjelesno kažnjavanje, poput bičevanja, provedeno nad osobom optuženom za zločin: u prošlosti je uključivalo smrtnu kaznu , osude na godine zatvora itd. (Knjiga druga, Osmo poglavlje, #6)

ton od tri tisuće vibracija: zvuk zvonjave sa tri tisuće vibracija ili ciklusa u sekundi. (Knjiga treća, Deveto poglavlje - Drugi dio, #41)

tonska skala: pokazuje emocionalne tonove (raspoloženja) osobe. Ti tonovi, poredani od najvišeg do najnižeg, dijelom su: blaženstvo (najviša razina), entuzijazam (kako idemo prema dolje), konzervativnost, dosada, antagonizam, ljutnja, prikriveno neprijateljstvo, strah, tuga, apatija. (Knjiga prva, Treće poglavlje, #7)

topektomija: (psihijatrija) operacija kojom se uklanjaju dijelovi mozga, otprilike kao kad vadite srčiku jabuke.

Torquemada: Tomas de Torquemada (1420-1498.), prvi veliki španjolski inkvizitor. Španjolska inkvizicija utemeljena je pod vladavinom Ferdinanda i Isabelle (1478.). Torquemada ju je centralizirao nakon njegova imenovanja u Velikog Inkvizitora, godine 1483. Dijelom pretjerano, dijelom zasluženo, bio je na glasu kao vrlo okrutan zbog načina na koji je inkvizicija djelovala, i koja je, navodno, odgovorna za spaljivanje oko dvije tisuće ljudi između 1481. i 1504. (Knjiga treća, Sedmo poglavlje, #13)

transfer: (psihoanaliza) proces u kojemu, i pomoću kojega se osjećaji, misli i želje prebacuju s jedne na drugu osobu, posebno u psihoanalizi, gdje analitičar predstavlja cilj prebacivanja. (Knjiga treća, Peto poglavlje, #7)

493


transorbitalna leukotomija: (psihijatrija) operativni zahvat u kojem se pacijentu, dok je pod elektro-šokom, u svako oko gura jeftin šiljak za led, da bi dosegnuo analizator i razderao ga na komade. (Knjiga prva, Peto poglavlje, #1)

trauma: bolno emotivno iskustvo ili šok, koje često ima trajne psihičke posljedice i, ponekad, neurozu. (Knjiga treća, Deveto poglavlje - Drugi dio, #42)

tuberkuloza: iscrpljujuća zarazna bolest koja napada različite dijelove tijela. (Knjiga druga, Peto poglavlje, #8)

tvornica laži: tehnički, fraza sadržana u engramu koja zahtijeva izbjegavanje istine (pričanje laži) - izvorno nazvana krivotvoritelj.

u divljem braku: živjeti zajedno u seksualnoj vezi bez legalno sklopljenoga braka. (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #32)

uključivanje: (engl. key - in) Učiniti aktivnim Uključivanje je trenutak kada je okolina oko budne, no umorne ili iscrpljene, jedinke slična mirnom (neaktivnom) engramu. U tom trenutku engram postaje aktivan. (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #27)

utisci: prepoznatljivi osjećaji ili impresije koje um prima putem osjetila. (Knjiga druga, Prvo poglavlje, #2)

utopijski: odnosi se na utopiju, idealizirano mjesto, stanje ili situacija savršenstva. (Knjiga druga, Osmo poglavlje, #8)

uzurpirati: nepravedno prisvojiti (pravo, privilegiju, itd.). (Knjiga treća, Sedmo poglavlje, #9)

valencija: osobnost. Termin se koristi da bi označio posuđivanje nečije osobnosti. Valencija je zamjena za sebe uzeta nakon činjenice gubitka samopouzdanja. Preclear "u valenciji svojega oca" ponaša se kao da je otac. (Knjiga druga, Treće poglavlje, #7)

valenci jski zidovi: vrsta zaštitnog mehanizma kojim je odijeljen naboj slučaja, kako bi pojedincu dopustio da barem neko vrijeme funkcionira. (Knjiga treća, Sedmo poglavlje, #25)

Vede: najstarija pisana sveta djela hinduizma. (Knjiga prva, Treće poglavlje, #12)

vektor: usmjerena veličina za čiju je karakteristiku, osim brojčanog značenja, potrebno navesti i njezin pravac (npr. sila, brzina). (Knjiga prva, Peto poglavlje, #2)

494

TUMAČ POJMOVA

vesele devedesete: razdoblje naglog uspona u SAD-u 1890-ih zbog industrijske revolucije. (Knjiga treća, Četvrto poglavlje, #6)

virus: mikroorganizam koji se može razmnožavati samo unutar stanica živih domaćina, uglavnom bakterija, biljaka i životinja. (Knjiga druga, Drugo poglavlje, #1)

vizio: prisjećanje prizora pomoću "oka uma". vivisekcija: operacija na živoj životinji u svrhu proučavanja. (Knjiga

druga, Deveto poglavlje, #8) vod: vodič elektriciteta (obično žica) koji prenosi struju od izvora do

potrošača. (Knjiga treća, Šesto poglavlje, #12) voda trusovina: kišnica koja se skuplja u šupljinama panjeva, za koju se

u narodu smatralo da liječi bradavice. (Knjiga treća, Deveto poglavlje - Drugi dio, #15)

vraćanje: "slanje" dijela nečijega uma u razdoblje iz prošlosti, bilo na mentalnoj ili na tjelesnoj i mentalnoj razini, te ponovnog proživljavanja prošlih događaja, na isti način i s istim senzacijama kao i tada.

vremenska staza: vremenski raspon od začeća do sadašnjega vremena u kojemu su poredani događaji iz života osobe. (Knjiga druga, Deveto poglavlje, #3)

vudu: voodoo - oblik religije zasnovan na vjerovanju u čarolije i magične obrede, prakticira se na području Malih i Velikih Antila, Bahama i u Americi. (Knjiga treća, Deveto poglavlje- Drugi dio, #51)

VV.C.T.U.: Womerfs Christian Temperance Union - žensko kršćansko udruženje trezvenjaka, organizacija koja vodi kampanju protiv alkoholizma. (Knjiga treća, Deveto poglavlje- Drugi dio, #40)

William Harvev (1578-1657.): engleski liječnik i anatom, pronalazač načina funkcioniranja cirkulacije krvi. (Knjiga druga, Sedmo poglavlje, #10)

zavist zbog penisa: (psihoanaliza) potisnuta ženska žudnja za posjedovanjem penisa. (Knjiga druga, Sedmo poglavlje, #7)

zigota: prva tjelesna stanica nove osobe. (Knjiga prva, Treće poglavlje, #6)

zlatno doba: razdoblje najvišeg napretka nacije i si., u kojem je neka umjetnost ili djelatnost najsavršenija. (Knjiga prva, Prvo poglavlje, #5)

495

DIJANETIKA: MODERNA ZNANOST O MENTALNOM ZDRAVIJI!

znak sumacije: (matematika) sigma(I) osamnaesto slovo grčke abecede, koristi se pri označavanju ukupnog zbroja niza članova.

zombizam: način ponašanja osobe koja djeluje kao da nema um ili volju. Dolazi od voodoo (vrsta magije koju prakticiraju crnci Karipskog otočja, posebice Haitija) riječi za leš koji je oživljen nekom silom i primoran slušati zapovijedi. (Knjiga prva, Prvo poglavlje, #9)

Zulu: velika skupina nekad ratobornih bantu crnaca jugoistočne Afrike. (Knjiga druga, Osmo poglavlje, #4)

496

Documents

Hubbard - Dijanetika