PI!!I!h ........:IDISU' II"ue

Uintervjuima danim listo­vima •Jutarnji list' i'Slobodna Dalmacija'

) (rujan 2007.) gospođa

:J l Milka Planinc, II spornovrijeme Drugoga svjetskoga rataMilka Malada (kći Nikole' r.21.11.1924. u Drnišu, u NDB-u odSFpnja 1943., član SKDJ-a od 1941.,clan KPJ od siječnja 1944.) poručni­

ea, politkomesarka čete za vezu ll.dalmatinske brigade (izvor: MilanRako i Slavko Družijanić '11. dalma­tinska (biokovska) brigada', Split1987.,str.554.) niječe bilo kakvo saz­nanje, a kamoli umiješanost koju joj

I

UBilACSKUPIM

Milka Planinc, poručnica i politkomesar­ka, političarka u Jugoslaviji, koja je do­spjela u vrh nakon gušenja Hrvatskogaproljeća, danas prijateljica Stjepana Me­sića, u vrijem 2. sv. rata bila je MilkaMalada. Tada je napisala članak 'Ooe supale, ali mi se svetimo' , u spomen na svo­je poginule drugarice .iz kojega je jasnoda je bila pripadnik 3. bataljuna zlogla­sne 11. dalmatinske partizanske briga­de koju po zlu spominje i Nikolay Tolstoj

AlOMUliSTIelASIOeEVSIOGA ROGA

rtizani šute osvojim zločinima

iosvojima uDomovinskom ratupnplsuje major Simo Dubajić, umasovnim pokoljima u Sloveniji kojeje u svibnju i lipnju 1945. počinila

ll. dalmatinska brigada, a u kojoj jeona imala značajni vojni i politički

čin. Bilo bi uputno radi istine zamoli­ti gospođu Milku Planinc da'pogledaodređene dokumente, pa čak i foto­grafije te da se prisjeti nekoliko zna­čajnijih imena koja spominju svjedo­ci stravičnih pokolja kod Ljubljane ina Kočevskom Rogu Ivan Gugić iIvan Marinović,pripadnici 3. čete 3.bataljuna ll. dalmatinske brigadekoja je bila logistička četa egzekutor­skoj četi. Spomenuti svjedoci dali susvoje iskaze u Rimu 1953. godinesvećeniku Krunoslavu Dragano­viću. Najznačajniji doprinos makar i

djelomičnom rasvjetljavanju spornihdogađaja dala je knjiga naslovljena11. dalmatinska (biokovska) briga­da, tiskana u Splitu 1987.godine,autora Milana Rake i SlavkaDružijanića, kao i usporedba oveknjige s knjigom Nikolaja Tolstoya<The Minister and the Massacres"London 1986. (hrvatski prijevod'Ministar i pokolji', Zagreb 1991.)Sljedeći navodi poprilično će uZdr­mati izjave Milke Planinc o njezinupotpunom neznanju za masovnepokolje koje je u jugozapadnoj ijugoistočnoj Sloveniji počinila oda­brana i dobrovoljačka četa ubojica,pripadnika ll. dalmatinske brigadeuz asistenciju 3. čete 3. bataljuna ll.dalmatinske brigade koja je provodila

logistiku ubilačkoj četi novofonuira­noj oko 26. svibnja, a sastavljenoj odnajpouzdanijih komunista, vojnika ioficira, iz sva 4 bataljuna ll. dalma­tinske brigade (izvor: iskazi IvanaGugića i Ivana Marinovićai ). U knji­zi 'll. dalmatinska (biokovska) bri­gada', na str. 251. objavljen je faksi­mil članka Milke Malada 'One supale, ali mi se svetirno ( u spomenGabrijeli, Slavici i Luciji)' Tekst jeobjavljen još u prosincu 1944. g<)dineu tadašnjem brigadnom listu ll. dabmatinske brigade nakon poznatbitke za Knin. U članku stoji i ovarečenica: 'Naš 3. bataljun krenuo jeprema Oštroj glavici'. Iz navedenogase može zaključiti da je gospođa

Planinc tada možda bila pripadnik 3.

ANTIFAŠiST I - ZLOČINCI/

bataljuna ll. brigade, a nejasno je liu to vrijeme još bila formirana njezi­na četa za vezu ll. dalmatinske bri­gade. U spomenutoj knjizi 'Ministar ipokolji' na str. 147. i 148. opisana jeuloga 3. bataljuna kao i stanovitogkapetana 'Dominka' neidentificiranebrigade u sastavu 26. divizije. Kako80-ih godina svijet nije još bio, kaodanas, globalno selo, britanski povje­sničar Tolstoy teško da je mogaodobiti u tadašnjoj komunističkoj

Jugoslaviji izdanu monografiju o ll.dalmatinskoj .(biokovskoj) brigadi usastavu 26. divizije 4. jugoslavenskearmije. Dakle iz usporedaba ovihdvaju izvora nesporno je da se uTolstoyevoj knjizi spomenuti 3. bata­ljun odnosi na 3. bataljun ll. dalma­tinske brigade, a da je spomenutikapetan lDominko' punim imenomDominko Antunović (sinSimuna,r.18.2.1917. u Kozici kodVrgorca, zemljoradnik, u NOB-u od12.3.1942., član

SKOJ-a od prije rata, član KPJ od1941., nositelj partizanske spomenice194/. ), zamjenik komandanta ll.dalmatinske brigade (izvor: citiranaknjiga 'Il. dalmatinska (biokovska)brigada', str.508., 613.). Taj DominkoAntunović jedan je od vrlo važnihaktera pregovora s Englezima (izvor:citirana knjiga 'Ministar i pokolji',str. 147., 332.). On je i osoba upoz­nata S mnogim pojedinostima sudbi­na onih ratnih zarobljenika i civilakoje su Englezi izručili natragTitovim partizanima. Antunović je:Umro u Zagrebu 2003. godine.

Nevjerojatnoda danas ništa ne zna

U intervjuu koji je dala 'Jutarnjemlistu' u rujnu 2007. Milka Planinc gaspominje kao komandanta svogabataljuna ll. dalmatinske brigade ukoju je ona ušla na Visu jeseni 1943.godine, kad je ta brigada bila tamostacionirana. Gospođa Planinc nenavodi je li to bio 2. ili 4. bataljunkojemu je jedno vrijeme DominkoAntunović bio komandant (izvor:citirana knjiga 'JJ. dalmatinska (biO­kovska) brigada', str. 617., 620.), noII već ranije spomenutome' Jutarnjemlistu' gospođa Planinc navodi da je

38

njezina četa za vezu bila vezana uzštab 2. bataljuna ll. dalmatinske bri­gade. Iz navedenih dokumentiranihpoveznica između Milke Malada(Planinc) i Dominka Antunović

nevjerojatno je da gospođa Planincnije ništa znala o masovnim pokolji­ma u to doba u Sloveniji, a još jenevjerojatnije da nije ništa kasnijesaznala o tim pokoljima koje je poči­

nila ll. dalmatinska brigada. Premdaje njezin nadređeni DominkoAntunović umro, još nije kasno dagospođa Planinc, ili po službenojdužnosti glavni državni odvjetnikRH, postavi važna pitanja posljednje­mu komandantu 2. bataljuna ll. dal­matinske brigade poručniku PetruMioču, (sin Grge, r. 4.5.1916.,PozlaGora, Metković, u NOB-u od19.3.1943., član KPJ od rujna 1943.,NOP-u pristupio krajem 1942., sadaživi u Splitu, PoljiČKa cesta 17, izvor:knjiga 'Il. dalmatinska (biokovska)brigada', str.388.,423., 561.), koji jebio izravno nadređen inkriminiranimosobama, potporučniku Danijelu

JOkoviću (sin Pelra, rl 6. JO. 1923.,Vela Luka, Korčula, zemljoradnik, uNOB-u od 1.8. 1943., član SKOJ-a odsvibnja 1942., član KPJ od rujna1944.), zamjeniku komandira 3. čete

2. bataljuna ll. dalmatinske brigade(izvor: citirana knjiga 'JJ. dalmatin­ska (biokovska) brigada', str. 541. isvjedočenje Ivana Gugića i IvanaMarinovića), i Nikoli Mar§lću (sinIvana, r.1919., Vlaka, Vrgorac, zem­ljoradnik, u NOB-u od jeseni 1942.,član SKOJ-a od 1941., član KPJ od1942.), komandiru l. čete 2. batalju­na ll. dalmatinske brigade (izvor:citirana knjiga o 'JJ. dalmatinskoj(biokovskoj) brigadi' str. 557., i svje­dočenje Ivana Gugića). Gospođa

Planinc spominje u citiranome'Jutarnjem listu' svoju fotografiju uknjizi o ll. dalmatinskoj brigadi. :rase fotografija nalazi na stranici 425"na kojoj se ona (tada Milka Malaw)spominje' kao 'n.n.partizanka'.,,'iKatoj slici drug> lijevo od nje je AnteĆepić (izvor: iskaz svjedoka IvanaGugića), koji je bio omiadinski nW>-

HRVATSKI LIST - 9. TRAVNJA'2OW.

vodilac 4. bataljuna l I. dalmatinskebrigade (izvor: knjiga o JJ. dalmatin­skoj (biokovskoj) brigadi str.522.).Ante tepić je napuslio ovaj.svijet, alijoš nije kasno upitati njegova koleguAdolfa Dragičevića, politkomesara3. čete 4. bataljuna ll. dalmatinskebrigade (izvor: cilirana knjiga o JJ.dalmalinskoj (biokovskoj) brigadi str.621.), je li on možda, taj"Zagrepčanin A.D." iz naslovnicečlanka u 'Večernjem listu' (veljača

2008. str.2.) kojega je krim policijaispitivala o partizanskim zločinima.

I Jerko Nobiloživući je svjedok

Gospoda Planinc spominje i premje­štaj' I I. dalmatinske brigade uMakedoniju, ali ne spominje kasnijidolazak tamo ubilačke čete koja je umeduvremenu bila na nagradnomdopustu na Bledu. Bilo bi zanimljivopitati gospodu Planinc je li i ona bilau toj relativno malobrojnoj skupinikoja je zakasnila u Makedoniju.Svjedoci Gugić i Marinović spominjunaknadni dolazak ubilačke čete uMakedoniju. Pripadnik te ubilačke

čete Josip Bači svoj je pokajnički

iskaz pred smrt 1948. godine daoAnti Vukasoviću upravo uMakedoniji (izvor: 'Vjesnik' kolovoz1999.). Nadalje, gospođa Planinc uspomenutom intervjuu koji je dalalistu 'Slobodna Dalmacija' spominjeprometnu nesreću 'u kojoj su nastra­dali pripadnici njezine čete za vezu,te spominje referenta saniteta II. dal­matinske brigade Branka Petkovića

(podatci o njemu u citiranoj knjizi o'JJ. dalmatinskoj (biokovskoj) briga­di', str.468., 570. - sin Ante,r.25. 7. 1920. u Blatu na Korčuli, tadastudent medicine, u NOB-u od16.9.1943.). Bilo bi uputno da gospo­da Planinc odgovori jesu li članovi

saniteta I I. brigade liječili i one pri­padnike ubilačke čete koji su vršeći

egzekucije doživjeli psihički slom.JOš je jedno ime interesantno s popisanie<lieinskog osoblja I I. dalmatinskeblfigade: Vuk AndeUnović, (sin1Yanka, r. 3.4.1922. u Zagrebu, tadanllđent medicine, 'lu NOB-u od3.\9.1943., u NOP-u od ožujka 1942.).reierent saniteta ispočetka u 5. a

HJ(\fATSKJ LIST· 9. TRAVNJA 2009.

potom u 2. bataljunu l I. aalmatinskebrigade, ujak političarke Vesne Pusić

(izvor: citirana knjiga o JJ. dalma­tinskoj (biokovskoj) brigadi, str.469.,508.).' Je li Vuk Andelinović, ujakVesne i Zorana Pusića, liječio iegzekutore Danijela Jokovića iNikolu Maršića, pripadnike 2. bata­ljuna ll ..dalmatinske brigade?Dr. Vuk Andelinović dugo je godinabio poznati splitski ginekolog. Jošjedna živuća osoba gotovo sigurnoima neposredna saznanja o masovnimpokoljima koje je na potezuPodrošćiea - Šentvid kod Ljubljane ­Kočevski Rog izvršila ll. dalmatin­ska brigada.Već smo spomenuli ulogu 3. batalju­na te brigade kojll je opisao NikolajTolstoy u svojoj gore spomenutojknjizi (poglavlja o predaji 'Jugosla·vena' i o Kočevskoj jami, odnosno opreuzimanju vlakova punih zaroblje­nicima koje su Englezi na prijevaruizručili Titovim partizanima).

Pukovnik Dušan Korać

nadgledao pokolj

Tolstoy na str. 147. izričito spominje3. bataljun te nekog mitraljesea togabataljuna pod imenom 'Mile mitralje­zae'. Vodni delegat i pripadnik KPJtoga 3. bataljuna ll. dalmatinske bri­gade Jerko Nobilo, (sin Antuna,r.14.1.1924. u Blatu na Korčuli, zem­ljoradnik, u NOB-u od 16.6.1942.,član SKOJ-a od siječnja 1942., član

KPJ od ožujka 1944., danas živi uJagnjić Dolu kod Zagreba - izvor:spomenuta knjiga o 'JJ. dalmatinskoj(biokovskoj ) brigadi' str. 565., 631.)vjerojatno je svjedok l!lasovnih poko·lja koje je izvršila skupina pripadnikate brigade. Zanimljivo bi bilo i njego­vo svjedočenje. U ovdje često citira·noj monografiji o 'll. dalmatinskoj(biokovskoj) brigadi' vrlo je indikati·van navod na stranicama 434. i 435.koji glasi ovako: 'I pored toga štoBritanci s vremena na vrijeme pravepoteškoće našim jedinicama, istovre­meno ponekad izlaze na ruku zahtje-vima naših komandi. ,Tako su pored ranije navedenih pru­žanja pomoći danas saopćili da će

našim jedinicama predati oko 32.000zarobljenika. Predaja će se obavljati

u Podrošei svakog dana s tim da će

dnevno izručiti 2.000do 3.000 zarobljenika. Za ovu svrhupukovnik ŠIljegović odredio je pose­bnu grupu vojnika iz 3. bataljuna.'Sjeća li se gospodin Jerko Nobilodanas jesu li on, kao i njegov prezi­menjak i kolega iz 2. čete 3. bataljunaStjepan Nobilo (sin Vicka, r.21. 5.1919. u Lumbardi, Korčula, kameno­klesar, u NOB-u od 6.9.1943., član

SKOJ-a od srpnja 1942.) bili u tojposebno odabranoj skupini, i koji suim bili daljnji zadatci. (izvor: knjigao 'JJ. dalmatinskoj {biokovskoj) bri­gadi', str.565.). Značajna je uspored­ba ovoga citata u kojemu je spomenutpukovnik Boško Šiljegović saTolstoyevom knjigom. U toj knjizi nastr. 147. i 148. spomenuti komesar 3.bataljuna, neidentificirani Crnogorac,koji večera s Englezima 3. lipnja1945. u jeku najmasovnijih pokoljakoje vrši ll. dalmatinska brigada,zapravo je Nikola Marlć-'Bokež'

(sin Petra, r. 26.3.1924., tada đak

gimnazije, u NOB-u od 13.7.1941.,član SKOJ-a od 1940" član KPJ od1942., nositelj partizanske spomenice1941.), politkomesar 3. bataljuna ll.dalmatinske brigade (izvori: knjiga o'JJ. dalmatinskoj (biokovskoj) briga­di', str. 555., svjedočenje IvanaGugića koji ga pogrješno nazivaIvanom, i koji navodi da je taj polit­ko'mesar jedan od vođa novofarmira­ne ubilačke čete). Bilo bi, stoga,zanimljivo da danas gospodin JerkoNobilo kao važan svjedok očevidac

ove krvave povijesti odgovori je li ion, kao i nadređeni mu Nikola Marić­

'Bokež', bio pripadnik zločinačke

skupine unutar ll. dalmatinske briga­de. Još jedan detalj ne bi smio pro­maknuti demokratskoj javnosti ipovijesnoj znanosti. Svjedok IvanGugić navodi da je naredenje za for­miranje ubilačke čete stiglo iz štaba26. divizije te da je jedan od završnihnadglednika pokolja izvršenog naKočevskom Rogu bio pukovnik,politkomesar 26. divizije DuboKorać. Medutim, do sada je prilično

uspješno eenZllriran podatak da jezamjenik politkomesara 26. divizijebio javnosti dobro poznati, a pravdi ikaznenoj odgovornosti još uvijeknedohvami, Veljko Kadijević. "li

39