IDEA WSDC WIFI NVO MREŽA GRAD VLADA VIJEĆE PRAVDE … novosti NOVEMBAR stari grad.pdfAutor: Kosjenka Muk Svi želimo odgojiti dijete u zdravu i sretnu osobu. No, ne živimo u savršenom

0

IDEA WSDC WIFI NVO

VIJEĆE MREŽA

PRAVDE GRAD

SARAJEVO VLADA

KS

1

AKTUELNI PROJEKT: „Debata

i kultura dijaloga u BiH-18

godina poslije rata“

UMJESTO UVODA

Debata i kultura dijaloga šute kada odjekuje oružje. Tada sila nadjačava riječ.

Tada moć i vatra bjesne nad čovjekom. Ali! Ipak u jednom trenutku silu štiša

jaka riječ. Argument ugasi vatra oružja. I ljudi počnu komunicirati, dogovarati

se. Zajedno rješavati nesuglasice i probleme. Imaju li dobru volju i uspjevaju

u tome. BiH je zemlja u kojoj je bjesnio krvavi rat, a u jednom trenutku ljudi su

ipak sjeli za pregovarački stol i snagom i riječi i uvjeravanja zaustavili rat,

ubijanje, glad, mučenja. No to nije dovoljno samo po sebi. Svi mi svakdnevno

moramo činiti napor da uspostavljamo, ne krhki nego, tajni mir. Da dižemo

mostove među ljudima i da učimo na djelu biti tolerantni i poštovati tuđa

ljudska prava. Ne samo tražiti svoja prava nego zagovarati za tuđa. Tek tada

ostvarujemo i svoja prava. CKD uvijek nastoji da doprinese uspostavljanju

vladavine prava, toleranciji na djelu, promoviranju ljudskih prava,

zaustavljanju nasilja.

S tim ciljem realiziramo i projekat “Debata i kultura dijaloga u BiH – 18 godina

poslije rata”. Redovi pred nama provest će nas kroz svijet tolerancije i ljudskih

prava, kulture dijaloga, pravde i pravičnosti.

2




Riječ dvije o tekstu koji je pred vama:

Dragi čitatelji

donosimo vam

jedan zanimljiv

tekst koji smo

preuzeli sa:

http://roditeljstv

o.com/vijesti/uc

imo-djecu-

toleranciji

Nadamo se da će

te i vi razmisliti o:

Važnosti

poticanja

tolerancije kod

djece

Poticanja djece

da rade i

suosjećaju sa

drugima

Poticanja djece

da prihvate

druge oko sebe

Poticanje na

lijepu riječ i

uvažavanje

Poticanje

samopoštovanja

u obitelji i šire

Sretno!

Ne odustajte!

UČIMO DJECU TOLERANCIJI

U našem modernom društvu jednostavno ne možemo poreći da

smo okruženi ljudima koji se razlikuju po mnogočemu:

nacionalnosti, vjeri, kulturi, rodu, običajima, ili se pak razlikuju po

fizičkom izgledu, stepenu obrazovanja, a tu su i osobe sa

različitim nivoima invaliditeta i drugim razlikama.

Neki ljudi vole biti u multikulturalnom okruženju, dok se drugi u

takvom okruženju ne osjećaju ugodno. To uglavnom ovisi od

učestalosti interakcije sa različitim ljudima, kao i od naših stavova

prema razlikama.

Zašto poticati toleranciju kod naše djece? Za početak, želimo da

se djeca osjećaju opušteno u različitim životnim okolnostima i da

budu otvoreni za učenje o raznim kulturama. Takve spoznaje

donose nove ideje, iskustva i energiju u život svakog pojedinca.

Naša djeca potencijalno mogu naučiti nove i korisne stvari iz

drugih kultura. Ako to žele, tolerancija otvara vrata u poslovanju,

obrazovanju, putovanjima, slobodnom vremenu, odabiru stila

života, umjetnosti, te drugim područjima života.

Kako bi naša djeca imala uspješnu budućnost, moraju biti u

mogućnosti da rade sa drugima. Ne bi se smjela bojati iskoraka

izvan zone udobnosti, što znači da trebaju naučiti razumjeti,

poštivati i cijeniti druge.

http://roditeljstvo.com/vijesti/ucimo-djecu-toleranciji







3

Želimo li da

naučimo da budemo

tolerantni, neprijatelj

će nam biti najbolji

učitelj.

Dalaj Lama

Najznačajniji

rezultat edukacije je

tolerancija.

Helen Keler

Činjenica je da

volimo samo ono

što poznajemo. A ne

možemo znati

mnogo.

U javnim poslovima,

pri obnovi

civilizacije, potrebno

je nešto manje

dramatično i

emocijonalnije, a to

je tolerancija.

Foster




Rekli su o toleranciji

Tolerancija ne znači prihvatiti

loše ponašanje, već se radi o

prihvaćanju drugih ljudi i

tretiranju ljudi onako kako bi

željeli da oni tretiraju nas. I to

je upravo ono što bi roditelji

trebali prenijeti na djecu.

Tolerancije ne znači žrtvovanje svoje vlastite baštine i vjerovanja.

Upravo suprotno, tolerantne osobe ponosno stoje iza svojih

vjerovanja, dok uvažavaju i cijene razlike kod drugih.

Djeca će nerijetko imati isti nivo tolerancije kao i njihovi roditelji.

Djeca nas stalno posmatraju i imitiraju, čak i prije nego progovore.

Oni su ogledalo naših vrijednosti i stavova prema drugima.

Roditelji koji pokazuju toleranciju kroz svakodnevne riječi i djela

uče svoju djecu da cijene različitosti. Na taj način dajemo priliku

djeci da se druže i igraju sa drugima.

Evo nekoliko savjeta o tome kako naučiti djecu toleranciji.

Razmislite o načinu na koji komunicirate i razgovarate o drugim

ljudima. Da li je to odraz tolerancije? Pokažite poštovanje

prema drugima i djeca će ubrzo prihvatiti taj model.

Djeca slušaju i uče od vas. U školi, djeca se često dijele u

manje grupice koje nerijetko ne budu File 2346prijateljski

raspoložene jedna prema drugoj. Često se desi da jedni druge

nazivaju ružnim imenima. Ako ih pitate zašto to rade,

saznaćete da su to isto (ili slično) čuli kod kuće. Dakle, čak i

dok neobavezno razgovarate sa vašim partnerom, budite

svjesni da vas djeca mogu čuti. Obratite pažnju na rječnik koji

koristite, bez obzira o čemu ili o kome pričate. Izbjegavajte šale

na tuđi račun ili ponižavajuće riječi. Djeca bi mogla ponoviti ono

što su čula, i to u manje privatnim situacijama.

4




Test hrabrosti dolazi

kada smo u manjini.

Test tolerancije

dolazi kada smo u

većini.

Ralf Sokman

Tolerancija ima

granicu – ne može

biti tolerirano ono

što je netolerantno.

Robert Kejsi

Pretpostavljamo da

čak i danas, sa svim

napredkom koji smo

napravili u pogledu

liberalne misli, vrlina

tolerancije je rijetka

koliko i vrlina

samilosti.

Trank Knoks

Odgovorite na dječja

pitanja o razlikama iskreno

i sa poštovanjem. Svakako

je potrebno razgovarati sa

djecom o razlikama među

ljudima, ali na uljudan

način, koji će pokazati

poštovanje prema bilo

čemu što se razlikuje od

onoga što dijete vidi kod

kuće.

Odaberite programe, filmove, priče i igre koje oslikavaju

vrijednosti razlika. Mediji su moćan alat koji ima sposobnost da

oblikuje stavove. Ako dijete gleda program ili čita o nečemu što

oslikava određene društvene predrasude, razgovarajte sa

djetetom o tome i objasnite mu kako takve predrasude mogu

povrijediti druge ljude.

Vrednujte razlike unutar vlastite porodice. Prihvate kvalitete

svakog člana, bez obzira na različite stilove života, interese i

sposobnosti. Djeca koja osjećaju da su poštovana, cijenit će

više i ostale.

Potičite samopoštovanje u vašoj porodici. Poznato je da se

ljudi koji ne poštuju druge rijetko osjećaju sretnima i sigurnima

u sebe. Djeca koja imaju poštovanje prema sebi imaju

tendenciju da budu uljudniji prema drugima.

Uključite svoju djecu u situacije u kojima je prisutna raznolikost.

To može biti u sportu, školi, igraonici, na izletu…

Učite zajedno sa djecom o drugim kulturama i tradicijama.

Istražite običaje različitih kultura i različite stilove života.

Razgovarajte o tome na afirmativan način.

Učite djecu o tradiciji u vašoj porodici i potaknite ih da se zbog

toga osjećaju ponosno. Cijenite i razgovarajte o sopstvenim

vrijednostima i baštini, te pokažite spremnost da sa ostalima

podijelite vaša vjerovanja.

Razmislite o ponašanju koje želite vidjeti kod svog djeteta.

Zatim, i vi sami prihvatite takav model, jer će djeca gotovo

uvijek krenuti vašim stopama.


Rekli su o toleranciji











5




Riječ – dvije o tekstu koji je pred vama:

Dragi čitatelji pred

vama je, nadam

se, zanimljiv tekst

autorice Kosjenke

Muk koji smo

preuzeli sa:

http://www.centar-

angel.hr/HR/article

s/Pomoc_djetetu_

pri_suocavanju_s_

licemjerjem.php

Dok budete čitali

tekst razmislite:

1. Koliko je

jednostavno, i da

li je, kontrolirati

djecu, mlađe od

sebe, braću,

sestre...

2. Da li se i kako

može pružiti

otpor negativnom

utjecaju medija?

KAKO POMOĆI DJETETU U SUOČAVANJU S DRUŠTVENIM

LICEMJERJEM

Autor: Kosjenka Muk

Svi želimo odgojiti dijete u zdravu i sretnu osobu. No, ne živimo u

savršenom svijetu i društvo će pred nas prije ili kasnije postaviti teška

iskušenja. Svijet se mijenja i poneki roditelji ne mogu predvidjeti kako

će okolnosti koje u njihovom djetinjstvu nisu postojale oblikovati dijete.

Ponekad smo toliko rastrgani između zahtjeva djeteta i zahtjeva okoline

da lako uđemo u dječje emocije (dobnu regresiju) i ispraznimo svoje

nezadovoljstvo na djetetu. Dijete je naizgled mnogo lakše kontrolirati

nego društvo, te ćemo često biti u iskušenju da od njega zahtijevamo

da se prilagodi, bez pravog objašnjenja i unatoč njegovim osjećajima.

No, tu grešku platit ćemo kroz slabiju kvalitetu odnosa kad dijete uđe u

pubertet i odraste, a možda i kroz nesreću samog djeteta.

Pritisak vršnjaka relativno je lakše objasniti djetetu: ono ne doživljava

drugu djecu kao autoritet, te premda ga njihovo ponašanje može boljeti,

bit će svjesno da ga odrasli ne bi odobrili. Donekle je lako i pružiti otpor

utjecaju medija, kroz česte i iscrpne razgovore s djetetom i

objašnjavanje djetetu na koji način mediji njime pokušavaju

manipulirati. Ako dijete ne podlegne manipulaciji medija, neće doživjeti

kazne i osvetu. No što činiti kad se prema djetetu grubo i štetno

ponašaju upravo odrasli, i to oni koji bi mu trebali biti pozitivni autoritet?

Premda se na riječima govori o učenju pozitivnih vrijednosti, tolerancije,

razgovora i slično, nerijetko, dok se to zahtijeva od djece, upravo oni

koji bi o tome trebali voditi najviše računa poslije roditelja, koriste svoj

položaj autoriteta radi kontrole, nezrelih odušaka ili izbjegavanja

priznanja grešaka. Nedavno su se mojoj prijateljici koju ću zvati Petra,

dogodile dvije situacije koje zorno razotkrivaju kako društvo pristupa

djeci.

http://www.centar-angel.hr/HR/articles/Pomoc_djetetu_pri_suocavanju_s_licemjerjem.php






6




Razmislimo:

Kako opisujete i

doživljavate povod

zbog kojeg je Petra

pozvana u školu?

Da li je opravdan

prvi prigovor?

Da li je opravdan

drugi prigovor?

Šta biste vi uradili

da ste uključeni u

slučaj?

Šta biste uradili da

ste roditelj ili

staratelj seste koja

je pozvana na

razgovor u školu?

U prvoj, Petra je pozvana na razgovor u školu, jer je njezin

desetogodišnji sin na satu rekao nastavnici da nije pristojno što mu je

upala u riječ. (Nastavnica ga je prekinula dok je, odgovarajući na

pitanje, razmišljao kako da nastavi rečenicu.) Drugi prigovor razrednice

bio je da je - kosa njezinog sina preduga (dijete ima kosu do brade).

Razrednica se prema Petri postavila prezirno i s visoka, govoreći joj da

„njezin sin treba naučiti poštovati autoritete“ i da „očito obiteljski odgoj

ne funkcionira“.

Umjesto da se takva vrsta pažnje pridaje djeci koja su agresivna i

bezobzirna prema drugima, napada se dijete koje primjenjuje pravila

komunikacije koja će mu svi autoriteti zdušno sugerirati – jedini je

problem što ono traži i od autoriteta da se toga drže. Umjesto da pravila

komunikacije i međuljudske vrijednosti budu na prvom mjestu, ovime se

pojedina osoba zbog svog položaja postavlja iznad njih. Umjesto

osmijeha, razgovora s djetetom i objašnjenja nesporazuma, pribjegava

se agresiji i drastičnom etiketiranju.

Učenje djeteta da podilazi i popušta takvim osobama, prvi je korak

njegovom budućem podilaženju i popuštanju poslodavcima i vladama

koje ne poštuju ili aktivno krše njegova osnovna prava. Kao da još nije

dovoljno da sama struktura školskog sustava obeshrabruje djetetovu

spontanost, iskrenost i kreativnost; nego je dijete izloženo i nezrelim

osobama koje nad njim vježbaju svoj osjećaj moći.

Ovime ne tvrdim da su

stvari crno-bijele i da je u

prosvjetnim djelatnicima

uvijek problem. I osobno

su mi poznati problemi s

kojima se suočavaju

prosvjetni djelatnici,

mnogim roditeljima koji

zanemaruju svoju djecu ili

aktivno brane njihovo

neobzirno i nekulturno

ponašanje. No, poštovanje

profesije nastavnika ne

znači i šutnju o primjerima

osoba koje izdaju i

iskrivljuju ideale te

profesije.

7




S obzirom da je upravo Petra bila ona koja je učila sina da nije pristojno

upadati u riječ, naravno da se suočila s njegovom zbunjenom i

povrijeđenom reakcijom („Ali, mama, pa ti si mi rekla...“) kad mu je

pokušala objasniti da u školi nije baš bezopasno tako slobodno govoriti.

Roditelj u takvoj situaciji može biti zbunjen: ako podrži dijete i objasni

mu da nije krivo, stvara rizik da se konfliktne situacije ponavljaju i da

dijete bude još više kritizirano, te možda s vremenom postane žrtva

osvete, kao što se upravo i dogodilo Petrinom sinu. On je od iste

nastavnice ocijenjen trojkom dok je dijete koje je slabije znalo dobilo

četvorku, a na pitanje zašto dobio je odgovor „Zato jer ja tako kažem!“

S druge strane, potakne li roditelj dijete da šuti i prilagodi se, sam

proturječi vrijednostima kojima ga je prije učio, stvara unutarnji konflikt u

djetetu i uči ga strahu i nesigurnosti u suočavanju s autoritetom.

Druga situacija vezana je uz crkveni odgoj, koji umjesto da propovijeda

ljubav i toleranciju, često te ideje koristi kao paravan kontroli,

manipulaciji i zastrašivanju. Petra je popustila pritisku da njezin sin

pohađa vjeronauk, s obzirom na manipulativnu praksu da se sat

vjeronauka stavlja u sredini školskog dana umjesto na kraju, te dijete

koje ne pohađa vjeronauk ostaje izolirano i time postaje laka meta

porugama i školskim nasilnicima. Dok je već u drugom razredu Petrin

sin dolazio s vjeronauka uplašen zbog propovijedi o paklenim mukama,

u petom ga je vjeroučitelj javno prozvao što su njegovi roditelji

razvedeni i što ne dolaze u crkvu. Dodat ću tome da je na početku

petog razreda Petrin sin izrazio želju da ne ide na vjeronauk, na što su

mu odgovorili da se za to trebao odlučiti na kraju prethodne školske

godine – o čemu djecu uopće nisu obavijestili.

Kako bi smanjili tenzije, Petra i njezin drugi suprug otišli su u crkvu,

gdje je vjeroučitelj izjavio da „dijete treba u obitelji učiti o moralnim

vrijednostima, a one su vezane uz katoličku crkvu“. Na takav stupanj

krutosti i netolerancije Petra u tom trenutku nije uspjela naći odgovor.

Roditelji u ovakvim okolnostima nerijetko i sami, bez boljih vještina

komunikacije, pribjegavaju bilo povlačenju i popuštanju, bilo ljutitim

kritikama takvih osoba. S obzirom na već dovoljno nezrelo i djetinjasto

ponašanje koje takve osobe izražavaju prema djeci, nerealno je

očekivati da će one mirno saslušati kritiku. Svaka ljutita kritika takvu će

osobu gurnuti još dublje dječje emocije i izazvati još snažniji obrambeni

stav i želju za osvetom.

Razmislimo:

Kako doživljavate

drugu opisanu

situaciju?

Da li je metod

zastrašivanja u

školi opravdan?

Da li je izbor

vjeronauk/etika

pitanje slobode

izbora ili nešto

drugo?

Da li se moralnim

vrijednostima uči u

obitelji ili školi?

Da li postoje

moralne vrijednosti

i izvan vjeronauka i

bez vjeroučitelja?

Kako vjeronauk

doprinosi razvoju

moralnih

vrijednosti kod

učenika?

8




Petri sam savjetovala da s navedenom nastavnicom razgovara izravno, ali

iznimno smireno i bez optužbi. Preporučila sam da joj ukaže na to koje će za

nastavnicu biti dobrobiti ako se ne osvećuje na djetetu: ako ona mirnom,

kvalitetnom komunikacijom stvori u djetetu stav povjerenja i poštovanja, to

će dijete biti sklonije surađivati i mnogi izvori nepotrebnih sukoba će nestati.

S druge strane, ako se stvori sukob i nepoštovanje kroz prisilu i nepravdu

(naravno, ovdje je potrebno pažljivo birati riječi) to će i nastavnici biti teže.

Kvalitetan način komunikacije su i smirena, izravna pitanja poput: „Zbog

čega je duža kosa uistinu problem?“ „Što vas brine?“, „Ne mislite li da se

može s djetetom i drugačije komunicirati?“ Mnogi nezreli učitelji boje se da

ako djetetu dozvole bilo kakvo odskakanje izvan okvira, da će ubrzo nad

njim potpuno izgubiti kontrolu. U stvarnosti je često upravo suprotno –

poštovanjem djetetove osobnosti i ponašanja koje nikome ne šteti, stvaraju

se temelji međusobnog povjerenja i izbjegava stvaranje potrebe za prkosom

kod djeteta.

Spomenutom vjeroučitelju mogu se postaviti pitanja ovakvog tipa: „Čime

možete dokazati da katolička crkva ima monopol na moralne vrijednosti?“

„Čime možete dokazati da učite djecu ispravnim stvarima?“ „Zbog čega je

problem što ne dijelimo sva vaša uvjerenja?“, „Ne mislite li da ideja ljubavi i

tolerancije nije u skladu s osuđivanjem ljudi koji drugačije razmišljaju?“

No, uvijek će biti i osoba koje su dovoljno nezrele da će i na smirenu

komunikaciju reagirati pojačanjem agresije, i to, naravno, prema djetetu.

Tada postoje druge vrste otpora: pisanjem članka za novine, obraćanjem

ravnatelju ili ministarstvu, upisivanjem djeteta u drugu školu (premda niti

jedna nije savršena). Otvara se i sve više web-stranica na kojima pojedinci

mogu izraziti svoje nezadovoljstvo (npr. reklamacije.net)

Ako dijete kao rezultat osvete nastavnika i završi s nižim ocjenama nego što

bi trebalo, ipak je malo nastavnika toliko nezrelih da će se na taj način

osvećivati djetetu koje nije agresivno i koje se uglavnom trudi. Možda će

niža ocjena doći iz jednog ili najviše dva predmeta – ako je više, a vaše

dijete se trudi da se korektno ponaša, uistinu je vrijeme da promijenite školu!

U tom slučaju, ne brinite i iskoristite to kao priliku da dijete nauči da nije

potrebno da sve bude savršeno. Jedna lošija ocjena ili dvije rijetko utječu na

budućnost djeteta; čak i ako jest tako, činjenica je da postoji sve više načina

na koje se osoba može kreativno ostvariti i stvoriti uspješan život bez točno

određenog fakulteta i tradicionalnih zanimanja. Ponavljam da je šansa da do

problema s upisom na fakultet dođe isključivo zbog jednog do dva nesklona

i nezrela učitelja iznimno mala.

Razmislimo:

Da li je u tenzičnim

situacijama

opravdano biti

agresivan?

Da li postoji ikakvo

opravdanje za

osvetu nastavnika

prema djetetu?

Da li je u praksi

više prisutno

poštivanje djeteta

ili zahtjev da se

djete pokorava?

Da li loše ocjene

(nepravedno date)

mogu utjecati na

budućnost djeteta?

9




Druga razina suočavanja odnosi se na ono čemu ćete učiti dijete. Ja sam

Petri savjetovala da ne inzistira na „poštovanju autoriteta“ nastavnice

nasuprot načelima komunikacije. Umjesto toga, predložila sam joj da djetetu

objasni da pravila ponašanja vrijede za svih, ali da nisu svi ljudi savršeni i

neki se iz svojih strahova ili frustracija nekorektno ponašaju, iskorištavajući

svoju poziciju za nametanje svoje moći. Ona može sinu objasniti da se ta

nastavnica boji gubitka kontrole, i da je taj strah vrlo vjerojatno naučila u

djetinjstvu i teško ga kontrolira. Zato treba s njom razgovarati smireno i bez

optužbi, te izbjegavati prkosno ponašanje. Radi prilagodbe svijetu koji nije

savršen, ponekad je potrebno biti oprezniji i izbjegavati nepotrebne sukobe,

no ne zato što nešto s djetetom ne bi bilo u redu. Isto tako, potrebno je

savjetovati djetetu da sa svoje strane uloži trud da se ponaša korektno (što

ne znači i podložno).

Način na koji ćete razgovarati s djetetom potrebno je prilagoditi njegovoj

dobi; od „Nisi ti kriv, ali ona se lako uzruja pa joj nemoj davati povoda“

mlađem djetetu, do objašnjenja kako u dječjoj dobi stvaramo neugodna

uvjerenja i potisnute emocije koje se i u odrasloj dobi povremeno bude, što

desetogodišnje dijete može razumjeti.

Često smo naučeni misliti da djeca tako nešto ne bi razumjela, međutim

moje je iskustvo da djeca itekako razumiju osjećaje i vole govoriti o njima.

Uostalom, odmalena smo se svi suočavali i sa složenijim situacijama nego

što je objasniti nezrelo ponašanje, te bi prihvaćali roditeljska objašnjenja čak

i ako ih nismo potpuno razumjeli. Djeca su inteligentna – ono što im u pravilu

nedostaje je iskustvo i objašnjenje, a ne inteligencija. Isto tako, djeca koja se

osjećaju podržavana i prihvaćena neće imati potrebu biti agresivna i prkositi,

te se ne morate brinuti da ćete iskrenošću postići gubitak kontrole. Gubitak

kontrole nad djetetom daleko će prije biti posljedica neiskrenosti, nepravde i

licemjerja nego objašnjenja s poštovanjem.

Nije potrebno štititi dijete od svega i osigurati mu savršen život. Štoviše,

izazovi i problemi tjeraju dijete da razmišlja i razvija se. Nerijetko su

najsnažniji i najneovisniji ljudi koji su kao djeca bili suočeni s brojnim

izazovima. Sjetite se problema koje ste sami doživjeli kao djeca – mnogi od

njih nisu ostavili dubljeg traga. Znatniju i trajniju štetu školska iskušenja

mogu djetetu nanijeti jedino ako nedostaje podrška roditelja, ili čak roditelji

podržavaju omalovažavanje djeteta i zanemarivanje njegovih osjećaja.

Dijete koje ima razumnu i mudru roditeljsku podršku, može se suočiti s bilo

kakvim izazovom.

http://www.centar-

angel.hr/HR/articles/Pomoc_djetetu_pri_suocavanju_s_licemjerjem.php

Razmislimo:

Da li dijete/učenik

treba isključivo da

poštuje autoritet?

Ako da, zašto?

Koja je dobrobit od

toga?

Da li je učeničko

prkosno ponašanje

odgovor na neki

uzrok?

Možete li navesti

situacije koje

odgovaraju na

prethodno pitanje?

Ako DA, koji je vaš

stav?

Da li sa mlađom

djecom treba

razgovarati kao sa

odraslima?













10




Rekli su o toleranciji:

“Ne slažem se s

ovim što misliš, ali

ću do kraja braniti

tvoje pravo da to

kažeš.

Volter

Koliko ćeš daleko

dogurati u životu

zavisi od toga koliko

si:

nježan prema

mladima,

saosjećajan

prema starima,

solidaran prema

ambicioznima i

tolerantan prema

slabima i jakima.

Jer, kada se jednog

dana u starosti

osvrneš iza sebe,

shvatit ćeš da si sve

ovo bio u životu.

Džordž Vašington

Karver

FACEBOOK KAO SREDSTVO ZA PROMICANJE

TOLERANCIJE I POŠTIVANJA LJUDSKIH PRAVA

CKD je u cilju promoviranja ideje toleranicje i zaštite ljudskih

prava kreirao Facebook stranicu: “Stop netoleranciji u BiH”. Na

ovoj stranici su sve vaše ideje, stavovi, pitanja i iskustva koja se

odnose na promoviranje i prakticiranje tolerancije, ne dobrodošla,

nego neophodna, jer stranica nije sama sebi svrha. Ona je tu

zbog vas i za vas.

U nastavku podsjećamo na Facebook stranicu „Stop netoleranciji

u BiH” putem koje se debatanti iz cijele BiH uključuju u kampanju

promoviranja ljudskih prava i jednakosti svih građana Bosne i

Hercegovine. Posjetite nas i svojim lajkom, komentarom,

fotografijom ili pričom potaknite i druge da postanu dio državne

mreže za promicanje tolerancije.

11




Niti prihvataj ljude kakvi

jesu niti budi tolerantan

prema njima!

Mnogi misle da je

tolerancija vrlina, ali je

to u stvari negativan

pojam. Prema nečemu

što ti se sviđa ne moraš

biti tolerantan.

Tolerancija ukazuje da

ti se nešto iz dubine ne

sviđa i u bilo kojem

trenutku se može

pretvoriti u mržnju.

Izražava osjećaj

odvojenosti, uski um,

ograničenost svijesti.

Tolerancija je

privremeno stanje. To

je vulkan koji stalno

tinja. To samo znači da

zadržavaš u sebi.

Prihvatanje je takođe

negativno. Prihvataš

ono što nisi u stanju

voljeti. Tolerancija i

prihvatanje idu ruku

pod ruku s

prosuđivanjem i

razdvajanjem.

Pitanje:

”Zar ne bismo trebali

prihvatati ljude onakve

kakvi jesu?”

Ako ih voliš, moraš li ih

prihvatiti? Kažem ti, ne

prihvataj ljude kakvi

jesu. Samo ih voli takve

kakvi jesu.

Šri Šri Ravi Šankar

TOLERANCIJA OBUHVATA SVE

Ljudi ne griješe kada za Balkan kažu da je jedno od najčudnijih

područja na svijetu. Ne griješe ni kada kažu da je Bosna i Hercegovina

jedna od najčudnijih zemalja na svijetu. Ko tako ne smatra neka se

samo zapita koliko to zemalja u Evropi ima tri konstitutivna naroda i tri

službena jezika?

U svim tim okolnostima životi ljudi mogu biti izuzetno bogati, ali i

izuzetno siromašni. Bogat život inspirisan je životima drugih ljudi,

njihovim idejama, mišljenjima itd. Siromašan život je život „sam za

sebe“, život bez drugih ljudi.

Saradnja (u bilo kojem smislu), koja je neophodna pojava u svakom

društvu, u Bosni i Hercegovini je često nacionalno određena. Bošnjak

će sarađivati s Bošnjakom, Hrvat s Hrvatom, a Srbin sa Srbinom.

Nacionalna pripadnost postala je ključ saradnje; „ako pripadaš narodu

kojem i ja pripadam vrata su ti otvorena, a ako ne, bojim se da nećemo

sarađivati.“

Gore spomenuta situacija i nije toliko loša. Eh, da je barem ovako u

našoj državi, rado bih to potpisao. U gore spomenutom slučaju prisutna

je kakva-takva tolerancija; barem niko nikoga ne uznemirava. Realna

situacija je ta da se neke stvari namjerno rade na račun drugih ljudi, da

se svaka razlika osuđuje, niko se ne bori protiv predrasuda itd. Mnogo

toga se još tu može dodati...

Tolerancija obuhvata sve: i pripadnika konstitutivnog naroda i

pripadnika nacionalne manjine. Svi treba da zajedno rade na jačanju

međusobnih odnosa. „Sutra ću se možda opet susresti s tobom, možda

ćeš mi zatrebati sutra, ali mi moj inat neće dati da odem do tebe.“

Nažalost, ovakva razmišljanja su dominantna u Bosni i Hercegovini.

Na kraju krajeva, ako već nećemo drugačije, svaka religija promovira

toleranciju. Niti jedna religija ne nalaže da okrećemo glave jedni od

drugih i, što je još gore, vrijeđamo jedni druge ili činimo nešto što je

loše. I za onoga ko ne vjeruje u Boga vrijedi univerzalni moralni zakon

koji nalaže blag odnos prema svima jer je to uistinu put do uspjeha

našega društva. Kada to shvatimo svima će nam biti bolje. A ako ne

želimo da nam bude bolje, do nas je...

https://www.facebook.com/pages/Stop-netoleranciji-u-BiH/755645774502644

Rekli su o toleranciji:















12




Dr. Rodrigo Trembli je

osmislio deset

zapovijesti za globalni

humanizam o kojima

vrijedi razmisliti.

1. Proglasimo

prirodno

dostojanstvo i

urođenu vrijednost

svih ljudskih bića.

2. Poštujmo život i

imovinu drugih

ljudi.

3. Vježbajmo

toleranciju i

otvorenost ka

životnim izborima i

životnim stilovima

drugih ljudi.

4. Dijelimo sa

drugima koji su

manje srećni i

zajednički

pomažimo ljudima

kojima treba

pomoć.

5. Ne koristimo ni laži,

ni duhovne

doktrine, ni

prolaznu moć da

dominiramo nad i

eksploatišemo

druge ljude.

43 PRAVILA RAZGOVORA

Svaka vezanost za pravila razgovora ograničava spremnost na

istinsko slušanje; svaka nevezanost za neka načela razgovora

preti da se on izrodi u brbljanje. Zato se razgovor mora da odvija

u okviru nekih temeljnih načela, dovoljno prostranih da u njima

sloboda može da igra: da ih učesnici u razgovoru ne osećaju kao

nametnuta spolja, nego kao doživljena i proživljena iznutra. Ovde

ću, po prvi put u nas, da iznesem ta načela, za koja vjerujem da

bi mogla biti vodiči u svakom razgovoru od značaja i značenja za

istinu i zajednički život. Ova načela za vođenje razgovora potiču

iz otežalog iskustva sporazumevanja.

1. Na jedno pitanje iz ljudskog života po pravilu postoji više

odgovora, pa svako misli da je njegov odgovor jedino istinit,

postaje neodgovoran, jer dovodi u pitanje druge i drukčije

odgovore, pa i samu mogućnost postavljanja drukčijih pitanja.

2. Čovek je biće koje pita i odgovara, preuzimajući odgovornost

za posledice svojih pitanja i odgovora: moguće i stvarne,

dobre i loše. Ovde se odgovornost ne shvata samo kao

spremnost da se poštuju običajne, moralne, verske, pravne

itd. norme i pravila koji inače regulišu odnos pojedinca prema

zajednici, prirodi, mrtvima, sebi i sl. Biti odgovoran znači biti u

prilici da odgovoriš na izazov, a ne samo da odgovaraš pred

nekom normom ili sudom, ako nisi nešto učinio kako se od

tebe očekivalo. Biti odgovoran znači biti odgovor na izazov

što, naravno, ne isključuje osjećanje obaveze i odgovornosti

prema drugim osobama ili sebi kao osobi. Biti odgovoran

znači biti spreman da se na sebe preuzme krivica za nastale

posledice vlastitog čina.

3. Ako razgovor vode osobe a ne ustanove, onda odgovornost

mora biti lična, inače je nema. Kolektivna odgovornost postoji

tamo gde su ljudi postali ravnodušni prema zločincima: tu niko

nije kriv pojedinačno, ili, što je isto, svi su krivi. Baš zato što

pojedinac nije kriv i odgovoran, ustanove nikome ne

odgovaraju. Razgovor je susret različitih ljudi: ovde je bitno

priznanje osobe koja vodi razgovor, a ne njene uloge u

sistemu.

DESET HUMANISTIČKIH ZAPOVIJEDI

Dragi čitatelji, u nastavku

vam donosimo zanimljiva

pravila razgovora koja je

priredio Đuro Šušnjić.

13




4. Ako se svaki odgovor na neko pitanje i ne uvaži na kraju

razgovora, ipak je dobro saznati da postoje i takva mišljenja. Ako

je pitanje o kome se raspravlja povezano sa sudbinom svih, onda

svi imaju pravo da izraze svoje mišljenje, zajednica nema uvida u

moguća i stvarna rešenja svojih problema: ona ne zna o sebi sve

što bi mogla da sazna, ako se otvori.

5. Kao ličnost, čovek nikada nije dovršen i svršen; on je biće

nedostatka. On nema drugog puta da sebe upotpuni, to jest

proširi i produbi, nego da stupi u dodir sa drugim ljudima koji se

od njega razlikuju. Od njih on jedino može da nauči nešto drugo,

da se menja i razvija u pogledu razumevanja sveta oko sebe i

samoga sebe. Promena u svetu je promena u njemu: ako svi

članovi zajednice učestvuju u razgovorima, onda svi uče i

napreduju u razumevanju sveta i sebe.

6. Nema razgovora ako se ljudi susreću kao stranci, to jest ako

nemaju ništa zajedničko. Mora da postoji nešto što mogu da

razmene: reč istina upućuje na ono što je isto ili slično među

njima. Oni moraju da osete potrebu za razgovorom, da bi im

razgovor uopšte postao potreba. A oni će osetiti tu potrebu ako su

svesni razlika, ali sličnosti u osećanjima, verovanjima i ponašanju.

Uvek valja isticati ono zajedničko do čega se u razgovoru došlo,

kako bi se dobilo na poverenju i motivima za daljni razgovor. Pri

tome, naravno, ono što je zajedničko ne mora da bude bitno, a

ono što je bitno ne mora da bude zajedničko, ali mora se početi

od nečega što povezuje ljude.

7. Bez poverenja u drugog i poštovanja drugog, koji teži istini, bez

obzira koliko je daleko od nje u početku razgovora, nema

iskrenog susreta između dva čoveka, pa umesto razgovora dve

ličnosti, imamo razgovor dve maske. Ljudi se mogu odlično

razumeti, ali ako ne veruju jedan drugome, onda nema

zajedničkog života, zato je dobra volja presudnija od znanja, jer

gde nema po-vere-nja, nema ni razgovora. Svaki ugovor samo je

dokaz više da je među ljudima nestalo poverenja. Svaki katanac

na ustima ili vratima svedoči o gubitku poverenja među njima.

”Samo onaj ko veruje u svet, može nešto da učini sa njim” –

Martin Buber. Poverenje ne uskraćuje pitanja.

6. Oslanjajmo se na

razum, logiku i

nauku da

razumijemo

Vaseljenu i da

rješavamo životne

probleme.

7. Sačuvajmo i

unaprijedimo

prirodnu sredinu

planete Zemlje –

zemlju, vodu,

vazduh i prostor –

kao zajedničko

nasljeđe

čovječanstva.

8. Rješavajmo

različitosti i konflikte

u saradnji bez

pribjegavanja

nasilju ili ratovima.

9. Organizujmo javne

poslove u skladu

sa individualnim

slobodama i

odgovornostima,

kroz političku i

ekonomsku

demokratiju.

10. Razvijajmo

inteligenciju i

talente naših

građana kroz

obrazovanje i

zajedničke napore.

http://www.mudremisli.co

m/2012/01/deset-

humanisticih-

zapovijesti/

DESET HUMANISTIČKIH ZAPOVIJEDI

http://www.mudremisli.com/2012/01/deset-humanisticih-zapovijesti/






14




“Moja religija je jako

jednostavna. Moja

religija je dobrota.”

“Sreća nije nešto

gotovo. Ona dolazi

iz tvojih djela.”

“Želim naglasiti da

svrha religije nije

izgradnja prelijepih

crkava i hramova,

već njegovanje

pozitivnih ljudskih

svojstava kao što su

tolerancija,

velikodušnost i

ljubav. Temelj

budizma i

hrišćanstva, kao i

ostalih velikih

svjetskih religija,

jeste uvjerenje da

nam treba smanjiti

vlastitu sebičnost i

služiti drugima.”

8. U razgovor se ulazi s namerom da se traži istina, a ne da se

ostvari pobeda nad sagovornikom: čim priznam pravo drukčijeg

mišljenja, odričem se prava da sam samo ja u pravu. Čim

pristaneš na razgovor, ostvario si minimum jednakosti i trpeljivosti

prema drugom čoveku i drukčijem mišljenju. Razgovor nije

nadmetanje i borba, već otvaranje i igra. Herodot priča u svojoj

Istoriji da su Perzijanci dva puta raspravljali o svakoj važnoj stvari:

u pijanom stanju i trezni. Ako im se dopadne ono što su zaključili

pijani i kad su trezni, onda su usvajali tu odluku ili rešenje.

9. Svaki učesnik u razgovoru zavisi od drugoga s obzirom na

saznanje istine i smisla, i zato odnos moći ovde mora biti

isključen: svi rade na ostvarenju boljih mogućnosti mišljenja i

življenja. Biti zavisan od drugoga ne znači biti podređen niti biti

nadređen: otuda potreba za solidarnošću. Biti trpeljiv ne znači

samo priznati drugom da misli i deluje po svojoj volji, nego i smoći

snage da se vlastita misao i delovanje otvore za prigovore i

svesnu i nesvesnu dopunu.

10. Jedini način da se izađe na kraj sa sumnjom i neredom u

nama i oko nas, jeste razgovor i odgovor o tome kako ćemo

živeti. Samo kroz razgovor možemo stupiti u svetsku kulturu srca

i uma: dok vodite razgovor, potisnite, stavite u zgrade i zaboravite

sve što nije u vezi sa istinom i smislom. Sv. Toma ima pravo:

”Bolje je znati malo o važnim stvarima nego mnogo o nevažnim”.

dopunjuju. ”Ima iskustava koja nas nagone da sve iznova

proverimo” – isticao je R. Jinger.

DALAJ LAMA JE REKAO:

15




11. Ako u razgovor ulaze ljudi koji ne znaju sve o nekoj stvari,

onda oni ne mogu ni da predvide ishod razgovora: ja i ti nismo

zatvoreni svetovi. Ako smo svesni da u razgovor ulazimo kao

ograničena bića, a razgovor donese ploda, onda je to zahvaljujući

našoj mani: ona omogućava da učimo i da budemo bolji. Ako

učite iz ljubavi, istina će vas pratiti kao vlastita senka. Kao što

sunčevi zraci otvaraju ruže, tako će duhovno zračenje otvarati

vaše duše za ono što je istinito, lepo, dobro i sveto.

12. Nema drugog načina da svaki pojedinac dostigne punoću

svoga bića nego da stupi u razgovor sa drugim koji se od njega

razlikuje: ovaj drugi je mogućnost njega samoga. Odustati od

razgovora znači odustati od sebe, a ne samo od istine i smisla:

ako me pažljivo slušaš, onda osećaš da razgovaraš sam sa

sobom u trenutku iskrenosti. Upoznaj sebe kroz mene.

13. Dok smo otvoreni za druga iskustva, misli i vrednosti,

možemo da stvaramo: samo u dodiru sa drugim možemo da

rastemo. Onaj ko je sebe zatvorio za druge, nema budućnosti.

Kao zatvoreno biće, osuđen je da boravi u samom sebi, bez nade

da iskorači u novo iskustvo.

14. Istina nije u meni ni u tebi, nego između nas: zato u razgovor

uđemo sa jednim mislima, a izađemo sa sasvim drugim. Ako

verujemo da se razgovorom dolazi do istine, onda verujemo u

istinu: ima stvarnosti koje postoje samo ako u njih verujemo!

15. Čim se javi neki problem, to je samo po sebi razlog za

okupljanje: ono što povezuje tako različite ljude jeste problem koji

je zajednički. Metodološki, trebalo bi ući u razgovor naglašavajući

ono što nas ujedinjuje i što nam je zajedničko, a razlike prepustiti

kasnijoj obradi. Ali se za račun onoga što je zajedničko, ostavlja

po strani ono što je posebno i pojedinačno, to ne bi vodilo

istinskom jedinstvu, jer bi te razlike ubrzo izbile na površinu i

izazvale nove sporove.

“Nema potrebe za

hramovima i

komplikovanim

filozofijama. Naš

vlastiti mozak i srce

je naš hram; moja

filozofija je

ljubaznost.”

“Ljubav i

suosjećanje su

potreba a ne luksuz.

Bez njih

čovječanstvo ne

može preživjeti.”

“Bilo da

ispovijedamo

budizam,

hinduizam,

hrišćanstvo,

jevrejsku ili

muslimansku

religiju, ne bismo

trebali biti zadovoljni

pukim oznakama.

Važno je iznjedriti

poruku koju

obuhvataju ove

različite religiozne

tradicije i koristiti je

za preobraženje

našeg neukroćenog

uma.”


16




16. U toku rasprave otkrivaju se ne samo istine, nego i zablude.

Nema istine o meni i tebi koja bi bila unapred data: ona je uvek

zadata. Ako se do istine tek treba doći, znači da je niko unapred ne

zna. Zato svaki učesnik u razgovoru mora biti spreman da uvaži

zabludu, ali ne i da oprosti laž. Tako svaki postaje svestan važnosti

razgovora kao načina dolaženja do novih vesti i kao pripremi za

odlučivanje o stvarima koje se ne tiču samo pojedinca. M. Buber

tačno kaže: ”Sve je na našem putu odluka, namerna, naslućena ili

prikrivena” .

17. Posle razgovora, u duhu i srcu nosimo više nego što smo u

razgovoru uneli: zato mi je drukčije mišljenje potrebno koliko i moje.

Jer čovek je misaono biće, koje u isto vreme i veruje i sumnja u

istinitost svoje misli. Pošto misli na svestan i nesvestan način, to se

dešava da bude u sporu sa samim sobom. Spor rešava

proveravanjem svojih misli u razgovoru: svaku od svojih misli

upoređuje sa mislima drugih, uočavajući prednosti i nedostatke. Ko

zastupa jedno mišljenje, primoran je da sasluša i drukčije, ako ne želi

da ispusti iz svog saznajnog pogleda bitne delove i slojeve stvarnosti.

Oba mišljenja odnose se na razne strane stvarnosti, i utoliko se, u

krajnjoj spoznaji, dopunjuju. ”Ima iskustava koja nas nagone da sve

iznova proverimo” – isticao je R. Jinger.

18. Učesnici u razgovoru moraju biti svesni da ne samo što jedan

drugome pomažu da više saznaju, nego i da se bolje upoznaju: oni

ne proširuju samo svoju svest nego i svoje zajedništvo!

19. Nema te misli, verovanja ili ponašanja o kojima se ne može da

razgovara, a to znači da je sve podložno kritičkom sudu i

intersubjektivnoj proveri. To ne znači da nema vrednosti koje trajno

obeležavaju ljudski život: sam život je takva vrednost i ne sme biti

dovedena u pitanje. Što god se događa meni, može se dogoditi i tebi.

“Iz razgovora sa

starim prijateljem,

budističkim

monahom, saznao

sam da je u zatvoru

prošao veoma loše.

Bio je podvrgnut

procesu reedukacije

tokom kojeg su ga

prisiljavali da javno

optuži svoju religiju,

a pritom je bio

mučen.

Kad sam ga upitao

je li se bojao,

priznao je da je

postojala jedna

stvar koje se

užasavao:

mogućnost da bi

mogao izgubiti

suosjećanje i brigu

za svoje tamničare.”


17




“Mislim da je iskreni

ljudski osjećaj

vrijedniji od

društvenog položaja.”

http://www.mudremisli.

com/2011/03/dalaj-

lama/

20. U razgovoru ljudi postaju mekši i otvoreniji za razlike: tako je

sam put otkrivanja istine vredan koliko i sama istina.

21. Dva čoveka moguće je privoleti na razgovor samo ako oba

uvide jedan viši i zajednički cilj koji je ostvariv samo ako oni

udruže svoje duhovne i telesne snage: samo tako se smanjuje

napetost i raste poverenje između njih.

22. Odustajanje od razgovora osvećuje se gubitkom istine i

smisla, a nada nas pomalo napušta: zato je bolje postepeno

ukljanjati sve ono što smeta i ometa da se ljudi razumeju i slože.

Susreti ljudi koji različito misle značajni su iz psiholoških,

društvenih, moralnih i kulturnih razloga: oni su korak ka

upoznavanju, sazrevanju i učenju od drugih.

23. Samo ako ljudi ulaze u razgovor svesni da niko ne može da

izgubi a da svi mogu da dobiju, onda su dorasli za istinu i smisao.

Oni znaju da se tu ne događaju sukobi ličnosti, nego sudari

shvatanja: umesto biranja ličnosti, na delu je biranje programa.

Logička pravila dokazivanja važe nezavisno od onoga ko

dokazuje: ovde razlog zamenjuje osobu!

24. Treba reći da logika obezbeđuje pravilno mišljenje i

zaključivanje, ali ne i istinsko mišljenje i zaključivanje. Ako

neistiniti iskazi mogu biti isto tako logični kao i istiniti, onda se

razlika između njih ne može naći na području logike. Istinito

mišljenje mora biti pravilno, pravilno mišljenje ne mora biti istinito.

Čuvajte se logike, jer ona može, ali ne mora, da ima veze sa

istinom. Logika je često način da zaključite pogrešno, uvereni da

ste u pravu.

25. U razgovoru se mora izvesti na čistac što neko misli pod ovim

ili onim pojmom, jer se mnogi nesporazumi rađaju iz različitog

razumevanja istih reči i pojmova: misli se jasno vide i čuju kroz

reči i pojmove koji imaju sasvim određen sadržaj i obim. Samo

preko razumevanja zajedničkih značenja, mi se možemo približiti

jedan drugome. Postoje razlike između onoga što neko kaže i

onoga što drugi čuju: reči varaju misli. Istinsku zajednicu čine ljudi

koji se međusobno dobro razumeju: oni dele jedan svet

zajedničkih značenja. Pre svega, nužno je da se upoznamo sa

rečnikom svojih sabesednika; kao što je jezik domovine za

pesnika, tako i svaki učesnik u razgovoru ima svoju domovinu, i

voli kao i vi svoju.


http://www.mudremisli.com/2011/03/dalaj-lama/




18




"Budi ljubavi dostojan

ako želiš da budeš

ljubljen.“

"Čovjek može voljeti

samo ono biće za

koje je uvjeren da će

biti prisutno kada mu

zatreba.“

"Mnoga se srca gube

u opštem, samo se

najplemenitije

posvjećuje jednome.“

Goethe

26. Jedino u čemu se učesnici mogu unapred da se slože jeste

da odbace nasilje kao način rešavanja međusobnih sporova i

sukoba. Ovaj prevrat u načinu mišljenja nužno je izvesti, da bi se

mogao izvesti preokret u načinu življenja.

27. Učesnici u razgovoru moraju biti svesni da niko od njih ne

gubi identitet time što zajedno dođu do zajedničkih značenja: još

uvek preostaje više razlika nego sličnosti među njima.

28. Razgovor je povezan sa nekom nesigurnošću svakog

učesnika: to je prilika da se proveri slika koju svaki pojedinac ima

o sebi i o svojim stavovima.U razgovoru svaki čovek pristaje na

saznanje da je nesiguran i ograničen, ali on se toga ne stidi, jer je

to način na koji svaki čovek živi i deluje.

29. Nijedan pogled na svet koji deli ljude ne bi trebalo da postane

njihov vodič u mišljenju, verovanju i ponašanju: kad god izabere

rasni, klasni, nacionalni, stranački itd. interes za svoga vođu,

mogu biti sigurni da čine grešku i greh. Ne valja od razlika praviti

razloge za nepoverenje, sumnju, mržnju i svađu. Odanost istini

znači mnogo više od odanosti rasi, klasi, naciji, stranci. Ako se

svaka stvar vidi i ocjenjuje isključivo kroz grupni interes, onda su

sukobi sa drugim grupama sasvim izvesni: ideologija je govor koji

jedna grupa drži samoj sebi, dajući za pravo svome interesu.

30. Svesni da se svaki nasilni sukob može svesti na duhovni spor,

ljudi otvaraju sebe za nove mogućnosti i moći. Nenasilje nije

nemoć, nego prikrivena moć s obzirom na cilj, a s obzirom na

sredstvo – miroljubivo. Zaista, moćan oblik delovanja.

Neodgovorno delanje je ono koje unosi zbrku u red, koje

narušava pravila igre, i koje, u krajnjoj liniji, izaziva štetne

posledice.

Rekli su o ljubavi:

19




"Ljubav u sumnjama,

to je najveća bijeda i

najčemerniji

paradoks božji.“

"Samo se u ljubavi i u

smrti ljudi mogu da

izjednače, i da

posljednji stigne

prvog.“

"Ljubav je najveće

nespokojstvo i nasilje

nad sobom i

drugima.“

"U ljubavi, kao i u

religiji, sve počiva na

osjećanju i na

vjerovanju u

nevjerovatno.“

Jovan Dučić

31. Svaki učesnik u razgovoru treba da se upozna sa stavovima

svih ostalih, kako bi mogao da svoj stav o nekoj stvari suočava sa

njihovim. Zato mora da bude jasan i razgovetan njegov stav i sve

ključne posledice koje iz njega slede. Naravno, samo pitanje o

kome se raspravlja mora biti proučeno: logički razlozi i iskustveni

podaci treba da budu svedoci. Zbog toga je dobro da se ranije

najavi okvir razgovora i središnje pitanje u njemu.

32. Od struke i kulture učesnika u razgovoru zavisi da li će oni da

rasprave opšti princip pre posebnih i pojedinačnih činjenica, ili će

krenuti obrnutim putem.

33. Otvori se za svako novo

iskustvo, zamisao i vrednost: ne

ulazi u razgovor sa gotovim

stavom, predrasudom. Učesnici

u razgovoru ostaju svesni, i

posle uspešno završenog

razgovora, da se razgovor može

nastaviti, to jest da se još može

učiniti pomak u razumevanju

stvari o kojoj su raspravljali, ali

da to ostavljaju za neku drugu

priliku, kada budu imali više

razloga za susret i više dokazne

građe.

34. Tumači stav svojih protivnika na način na koji oni to zaslužuju

kao tvoji sabesednici: ne hvataj se za pojedine slabosti u

njihovom stavu, nego nastoj da shvatiš celinu. U meri u kojoj

tražiš slabe strane u njihovom mišljenju, u toj meri budi spreman

da sam oktriješ, ili da prihvatiš kada ti drugi otkriju, slabe strane

tvoga gledišta: u skladu sa tim oblikuj i svoj stav!

35. Uzmi u obzir osetljivost ljudskih bića: zato neka tvoj prekor

bude blag ¸a tvoj dokaz jak. »I kada te hvalim i kada te korim uvek

te volim«. Tvoje pravo da drukčije misliš i živiš može biti

ograničeno jedino jednakim pravom drugog.

Rekli su o ljubavi:

20




"Ne hodaj ispred

mene, možda neću

te slijediti. Ne hodaj

iza mene, možda

neću voditi. Hodaj

pokraj mene i samo

budi moj prijatelj.“

A. Kami

"Jedna od glavnih

funkcija prijatelja

jeste da izdrži

(u blažem i

simboličnom obliku)

kazne koje bismo

željeli, ali ne

možemo, da izvršimo

nad našim

neprijateljima.”

Aldous Huxley

36. Nikad ne pretpostavi da će zaključci do kojih zajedno dođete

vodeći razgovor o nekoj stvari, biti konačni i nezamenljivi, u

smislu nekih večnih istina. Ograničena bića imaju ograničen uvid

u strukturu stvari: zato je neophodno da nastave razgovor čim se

ukaže potreba. Razgovor nije moguć ako neko od učesnika

smatra da je pitanje rešeno za sva vremena.

37. U obzor se mora ne samo trenutno položaj i potrebe

sabesednika, nego i njihovo prošlo iskustvo i očekivanja od

sutrašnjeg dana: ljudsko biće kreće se između ideala i stvarnosti,

ali kad se upoređuju stavovi, onda je pogrešno uporediti ideal i

stvarnost, nego ideal i ideal, ideologiju sa ideologijom, praksu sa

praksom itd. Teži se istoj ravni poređenja: ne upoređuj svoje

ideale sa tuđom praksom. Sresti se na istoj ravni mišljenja,

verovanja ili delanja jeste neophodna pretpostavka istinskog

razumevanja.

38. Dobro je ako učesnici u razgovoru uoče i istaknu pitanja oko

kojih se ne slažu, ali ništa manje da izdvoje i naglase stvari oko

kojih se slažu: tako se kreću od sukoba prema saradnji,

nepomirljive razlike pomalo se pretvaraju u različite puteve prema

istini i smislu kao zajdničkim vrednostima.

39. U odlukama koje se donesu u razgovoru, svaki učesnik može

da prepozna sebe i svoj doprinos, iako ne uvek u podjednakoj

meri. Ali odluka kao zajednički imenitelj usmerena je na postizanje

opšteg dobra za sve, a ne samo za učesnika, i time nadilazi i

nadmašuje vrednost svakog pojedinačnog doprinosa: takva

odluka ne bi bila moguća bez razgovora.

Rekli su o prijateljstvu:

21




"Prijatelj je onaj koji

zna sve o tebi i pored

toga te još uvijek

cijeni.“

Elbert Hubbard

"Ne treba vjerovati

ljudima s kojima smo

se tek sprijateljili, a

koji pokazuju da smo

im draži od njihovih

starih prijatelja; tako

će se ponašati i s

nama kada steknu

nove prijatelje.“

Ezop

"Prijateljstvo može

postojati samo

između onih koji su

po moći jednaki.“

Hegel

40. Svaka stvar o kojoj se raspravlja treba da se osmotri sa dva

gledišta: iznutra i izvana. Ovo iznutra znači: pravo iskustvo vere

može da ima samo vernik, pravo iskustvo nauke može da stekne

samo onaj ko se njome bavi, istinski umetnički doživljaj ima onaj

ko je i sam umetnik itd. Ovo izvana znači: o veri može da govori i

neko ko ne veruje, o nauci može da svoju reč kaže i neko izvan

nauke, o umetničkom delu mogu da sude i obični ljudi itd. Svaki

učesnik u razgovoru mora da zna da izvorni predstavnik vlastite

verske, naučne ili umetničke tradicije ima najviše toga da kaže:

zato se njegovi sudovi moraju da poštuju. Drugi učesnici mogu da

na svoj način razumeju, ali se izvorni učesnik mora prepoznati u

njihovom tumačenju. Znanje koje imam o jednoj veri nije moja

vera, i ja mogu mnogo toga da znam o toj veri a da budem bez

svoga iskustva u njoj. Jedna je stvar upoznavanje sa vanjskim

oblicima jedne vere, a druga stvar je poznavanje vere iznutra,

sticanjem iskustva u toj veri.

41. Ne bi trebalo da se dira u najosetljivije pitanje na početku

razgovora: bolje je početi sa onima koja su lakša za dogovor, da

bi se steklo uzajamno poverenje i neka osnova na kojoj se može

dalje da gradi.

42. Da bi znali šta neko govori, mora da razumemo njegov govor,

ali upravo zato nužno je da neki način i verujemo u ono što on

govori. Prvo se moraju upoznati različita gledišta, što ne znači da

se sa bilo kojim treba odmah složiti. Isto tako, priznanje protivniku

nije izraz vlastite slabosti: ako nemaš jakog protivnika, ni sam ne

možeš pokazati pravu snagu.

43. Ako kroz razgovor otkrivamo osobine stvarnosti izvan nas i u

nama, kojih pre nismo bili svesni, onda se može reći da razgovor

može dovesti do pravih otkrića, ako ne i otkrovenja. Čovek se

susreće sa drugim čovekom da bi u sebi i njemu pobudio snage

koji im pre toga susreta nisu bile dostupne i poznate.

Đuro Šušnjić http://www.mudremisli.com/2012/11/43-pravila-razgovora/

Rekli su o prijateljstvu:

http://www.mudremisli.com/2012/11/43-pravila-razgovora/
















22

PSIHOTEST – KAKVA SI PRIJATELJICA

Zašto neke djevojke svaki slobodan trenutak provode sa društvom, a druge čame kod

kuće i pitaju se u čemu su pogriješile? Šta treba da uradiš da nađeš dobru prijateljicu, koja

će tvoje tajne zadržati za sebe, a tvoje brige podijeliti sa tobom? Kako ćeš se priključiti

nekoj grupi? Naš mali test pomoći će ti ako na pitanje odgovoriš iskreno. Pažljivo pročitaj

sva pitanja prije nego što ih označiš krstićem. U tabeli na kraju testa naći ćeš broj bodova

za svaki odgovor. Na kraju saberi bodove i pročitaj rezultat.

1. Saznala si zanimljivu priču o predsjedniku razredne zajednice za koju još niko ne

zna. Kako ćeš postupiti?

a) Za vrijeme odmora ispričaću svima šta sam saznala

b) Ispričaću, ali neću da kažem o kome se radi

c) Držaću jezik za zubima, jer mene se to zapravo ne tiče

2. Jedna školska drugarica poznata je po tome što pozajmljuje svari i više ih ne

vraća. Kad te zamoli da joj pozajmiš svoje novo nalivpero, kažeš joj:

a) Evo, izvoli.

b) Žao mi je, nisam ga danas ponijela

c) Ne, neću ti pozajmiti nalivpero.

3. Prijateljca je uništila tvoj najdraži CD. Šta ćeš joj reći?

a) Nema veze, pjesme su mi ionako dosadne

b) Nema problema, kupićeš mi novi

c) Nema veze, ali da si bila pažljiva, to ti se ne bi dogodilo.

4. Tvoja prijateljica se odjednom sprijateljila sa djevojkom koji ti ne podnosiš. Šta

ćeš uraditi?

a) Povući ću se i prekinuti druženje s njom

b) Ljutiću se, ali neću joj ništa reći.

c) Reći ću joj da se odluči između mene i nje.

5. Tvoja prijateljica se zaljubila u dečka koji će je sigurno unesrećiti. Šta ćeš

učiniti?

a) Rjeđe ćemo se viđati, jer ne želim da gledam kako srlja u nesreću

b) Pokušavam da je upozorim i da joj otvorim oči prije nego što bude prekasno

c) Ponašam se kao i obično i pravim se da ne znam ništa.

6. Koliko dobro prijateljica ili dobar prijatelj treba da ti se povjeravaju?

a) Moraju apsolutno sve da mi ispričaju?

b) Moraju sami da odluče šta treba da znam, a šta ne.

c) Ne želim da znam sve o svojim prijateljima

I NA KRAJU JEDNA

RAZBIBRIGA ZA

DJEVOJKE

23

7. Tvoja najbolja prijateljica nema ni dinara. Šta bi joj rekla kada bi joj pozajmila

novac?

a) Biće mi drago ako ga uzmeš.

b) Nije to ništa, i ti si meni već mnogo puta pomogla u nevolji. Samo uzvraćam

uslugu.

c) To ti se dešava zato što nisi bila dovoljno štedljiva.

8. Tvoja prijateljica ima divan dže,per, koji bi ti veoma rado pozajmila. Šta ćeš

učiniti?

a) Daću joj do znanje da bi sjajno pristajao uz moje nove farmerke

b) Jednostavno ću je zamoliti da mi ga pozajmi

c) Ako mi ga ne ponudi sama, moraću da odustanem.

9. Praviš društvo prijateljici pri kupovini odjeće. Ona nalazi minić koji joj nimalo ne

pristaje. Hoćeš li joj to reći?

a) Ne. Ako bi joj se minić dopao, rekla bih da joj dobro stoji

b) Pokušavam da je uvjerim kako bi bilo bolje da ga ne kupi

c) Držim jezik za zubima

10.Šta misliš o svojim školskim drugovima i prijateljima

a) Većina je znatno zgodnija i inteligentnija od mene

b) Većina je, u stvari, priglupa.

c) Dobro se slažemo.

I NA KRAJU JEDNA

RAZBIBRIGA ZA

DJEVOJKE

1. A 1 B 2 C 3

2. A 2 B 1 C 3

3. A 3 B 2 C 1

4. A 2 B 3 C 1

5. A 1 B 3 C 2

6. A 1 B 3 C 2

7. A 2 B 3 C 1

8. A 1 B 2 C 3

9. A 1 B 2 C 3

24

Preuzeto iz: Gabi Šuster (2003.): “Tajne odrastanja – Saveti za devojčice”, Narodna knjiga – Alef, Beograd,

str. 8.- 11.

REZULTATI

25

Plan aktivnosti za novembar

PROJEKTNE – ŠKOLSKE AKTIVNOSTI

Klupske aktivnosti u BiH

Priprema i štampanje mjesečnog magazina za debatu „Debatne novosti“

Internet debatiranje – Debatologija - Vršnjačko nasilje, diskriminacija i ljudska prava

Seminar za profesore/voditelje debatnih sekcija i učenike/članove debatnih sekcija

Banja Luka

Sarajevo

Tuzla

Mostar

Regionalno srednjoškolsko natjecanje

Banja Luka

Sarajevo

Tuzla

Mostar

Javne debate u školama i lokalnim zajednicama u BiH „Nenasilnom danu otvorimo

vrata – Debata protiv nasilja!“

Interaktivni online seminar “Webinar” - ljudska prava

Ažuriranje i administriranje bloga „Nenasilje“ - vršnjačko nasilje

Ažuriranje i administriranje foruma „Ispričaj svoju priču“ - vršnjačko nasilje

Istraživanje za javnu debatu „Počinioci i žrtve krivičnih djela su naša djeca – Spriječimo

maloljetničko prestupništvo“ - vršnjačko nasilje

Školske i međuškolske aktivnosti koje kreiraju treneri i debatantni debatnih klubova

mreže CKD klubova (1/9) - vršnjačko nasilje

Učešće u radu FB grupa i stranica - Debatologija, vršnjačko nasilje, diskriminacija,

ljudska prava

26

CKD Tim

Sanja Vlaisavljević, direktorica

Jasmin Čečo, počsni član

Skupštine CKD

Zoran Marčeta, finansijski asistent

i Predsjednik Skupštine CKD

Anesa Vilić, IT asistent

Nadina Balagić, program asistent

Amela Ibrahimagić,

program asistent

Tijana Ljuboje, stalni spoljni

saradnik

Anja Gengo, stalni spoljni

saradnik

Demond Đonko

MOSTAR

Danijela Zuletović

SARAJEVO

Midhat Čaušević

TUZLA

Branka Kukić

BANJA LUKA

Srednja škola za tekstil kožu i dizajn Sarajevo KŠC „ Sveti Pavao“

Opća gimnazija Zenica Srednjoškolski centar

Pale Srednja zubotehnička

škola Sarajevo Gazi Husrev-begova

medresa Sarajevo Centar za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu Sarajevo

Gimnazija i SŠC Istočna Ilidža

KŠC - Srednja medicinska škola

Sarajevo Srednjoškolski centar “Nedžad Ibrišimović”

Ilijaš MSŠ Kakanj

Prva bošnjačka gimnazija Sarajevo Gimnazija “Muhsin

Rizvić” Breza MSŠ „Hazim šabanović”

Visoko KŠC Opća-Realna gimnazija Sarajevo

Srednja elektrotehnička škola Mostar Srednja škola

Konjic Gimnazija Mostar

Srednja medicinska škola

Mostar Internacionalna

privatna gimnazija s

pravom javnosti Mostar

Srednja tekstilna i poljoprivredna škola Mostar

MSŠ Donji Vakuf

Gimnazija „Petar Kočić“

Srbac Gimnazija Banja Luka KŠC - Opća gimnazija

Banja Luka Srednjo-

školski centar „Petar Kočić“

Zvornik Srednja elektro-

tehnička škola Prijedor

SŠC „Đuro Radmanović”

Novi Grad

Mješovita srednja škola Srebrenik Gimnazija „Dr.

Mustafa Kamarić“ Gračanica

Gimnazija „Musa Ćazim Ćatić“

Tešanj Behram-begova medresa Tuzla

Mješovita srednja škola „Musa Ćazim Ćatić“

Kladanj Gimnazija

„Mustafa Novalić” Gradačac

Srednja tehnička škola Tešanj MSŠ „Hasan

Kikić” Gradačac Srednja

elektrotehnička škola Tuzla

REGIONALNI KOORDINATORI

ONLINE DEBATE, AKTIVNOSTI I ONLINE

KOMUNIKACIJA SA ŠKOLAMA

CKD FACEBOOK STRANICA

facebook.com/groups/134200443968

DEBATOLOGIJA facebook.com/Debatologij

a STOP VRŠNJAČKOM

NASILJU I MALOLJETNIČKOM

PRESTUPNIŠTVU facebook.com/StopVrsnjackomNasiljuiMaloljetnicko

mPrestupnistvu STOP NETOLERANCIJI

U BiH facebook.com/pages/Stop

-netoleranciji-u-BiH DEBATOM PROTIV DISKRIMINACIJE

facebook.com/debatomprotivdiskriminacije

BLOG NENASILJE http://nenasilje.blogger.ba

FORUM ISPRIČAJ SVOJU PRIČU

http://ispricajsvojupricu.freeforums.net/

Abdulah Bećirović

BRČKO

Ekonomska škola Brčko Mješovita

srednja škola Čelić

Bojana Radović

DOBOJ

Žarko Brkanlić –

počasni koordinator

27

Škola Ime i prezime kapitena

Gimnazija „Mustafa Novalić“ Gradačac Elma Delić

Srednja tehnička škola Srebrenik Belmin Salihbašić

Srednja škola za tekstil kožu i dizajn Sarajevo Rijad Milić

Srednja tekstilna i poljoprivredna škola Mostar Tarik Lizde

Mješovita srednja elektrotehnička škola Tuzla Faruk Ćidić

Internacionalna privatna gimnazija s pravom javnosti Mostar Klara Galić

Mješovita srednja škola Donji Vakuf Melika Balihodžić

Gimnazija Mostar Lamija Aliman

Gimnazija Banja Luka Violeta Vuletić

Srednja elektrotehnička škola Amin Sejfić

SŠC „Nedžad Ibrišimović“ Amina Ramić

KŠC „ Sveti Pavao“ Opća gimnazija Melita Spahić

Srednja elektrotehnička škola Anđela Knežević

Srednja škola Konjic Amina Avdić

Srednja ekonomska škola Brčko Dženana Kukić

Srednja zubotehnička škola Sarajevo Irma Balićevac

Gimnazija i srednja stručna škola „Petar Kočić“ Dragana Jović

Prva bošnjačka gimnazija Merima Kovačević

Behram-begova medresa Ismail Ćidić

MSŠ Kakanj Nihada Hrusto

Gazi Husrev-begova medresa Benjamin Fajić

Gimnazija „Musa Ćazim Ćatić“ Tešanj Rifet Turkić

MSŠ Srebrenik Amila Milavica

Centar za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu Fatima Velić

Zamjenik: Tea Drmač

Gimnazija Istočno Sarajevo Jovana Marković

Srednja škola „28. juni“ Istočno Sarajevo Darinka Kenjić

KŠC Banja Luka Sonja Kosanović

Srednja elektrotehnička škola Tuzla Faruk Ćidić

28

IME I PREZIME TRENERA ŠKOLA MJESTO

SREDNJE ŠKOLE

Aida Muminović/Samra Šečić MSŠ Srebrenik Srebrenik

Aida Sahačić Gimnazija „Mustafa Novalić” Gradačac

Alma Ahmethodžić Srednja škola za tekstil, kožu i dizajn Sarajevo

Amela Redžić Srednja tekstilna i poljoprivredna škola Mostar

Amra Selimović Srednja elektrotehnička škola Tuzla

Anđela Džidić Internacionalna privatna gimnazija s pravom javnosti Mostar

Albin Softić Srednja tehnička škola Tešanj

Amra Selimović Srednja elektrotehnička škola Tuzla

Nikolina Knezar/Vlatko Malbašić Opća gimnazija KŠC-a Banja Luka

Azijada Jukan Gimnazija „Dr. Mustafa Kamarić“ Gračanica

Azra Džananović Mješovita srednja škola Donji Vakuf

Bojana Radović Doboj

Branka Barać Gimnazija Mostar

Branka Kukić Gimnazija Banja Luka

Danijela Zuletović KŠC -Srednja medicinska škola Sarajevo

Dario Vrdoljak KŠC „ Sveti Pavao“ Opća gimnazija Zenica

Demond Đonko Srednja elektrotehnička škola Mostar

Dragana Kartal Srednjoškolski centar „Nedžad Ibrišimović“ Ilijaš

Dušanka Marin Srednja elektrotehnička škola Prijedor

Dušica Čukle Srednja škola Konjic Konjic

Dževad Genjac MSŠ „Hazim Šabanović” Visoko

Edin Balta Gazi Husrev-begova medresa Sarajevo

Emilija Pavičević KŠC Opća-Realna gimnazija Sarajevo

Fajza Gavranović Gimnazija “Muhsin Rizvić” Breza

Jelena Ćirić/Branka Malinić Čugalj (KLUB U MIROVANJU) SŠC Pale

Konstantina Mutić "Srednjoškolski centar Istočna Ilidža" Istočno Sarajevo

Lejla Bajraktarević/Abdulah Bečirović Ekonomska škola Brčko

Ljiljana Mučibabić Srednja zubotehnička škola Sarajevo

Marija Stepanović Srednjoškolski centar "Petar Kočić" Zvornik

Meliha Saračević Prva bošnjačka gimnazija Sarajevo

Midhat Čaušević Behram-begova medresa Tuzla

Muhedin Lemeš Mješovita srednja škola Kakanj

Nađa Brkić Gimnazija „Musa Ćazim Ćatić“ Tešanj

Nasiha Mulahalilović Mješovita srednja škola Čelić

Sabahudin Ćeman Gimnazija „Musa Ćazim Ćatić“ Tešanj

Sanja Mrđa SŠC „Đuro Radmanović” Novi Grad

Sadeta Subašić MSŠ „Hasan Kikić” Gradačac

Sedika Cerić Centar za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu Sarajevo

Snežana Čokić Gimnazija Istočno Sarajevo Istočno Sarajevo

Ulfeta Imamović MSŠ “Musa Ćazim Čatić” Kladanj

Vedrana Mijović Pantelić Srednja škola „28. juni” Istočno Sarajevo

Vesna Milavić Srednja medicinska škola Mostar

Žarko Brkanlić Gimnazija „Petar Kočić“ Srbac

29

IME I PREZIME TRENERA FAKULTET MJESTO

Časlav Umičević Prirodno - matematički fakultet Banjaluka

Stefan Dragičević Ekonomski fakultet Brčko

Tajma Hatić Univerzitet Džemal Bijedić Mostar

Marko Kovačević Sveučilište Mostar

Din Herdželaš Pravni fakultet Kiseljak

Armin Ridžalović Ekonomski fakultet Sarajevo

Belma Ibrahimović/ Edita Gondžić Elektrotehnički fakultet Sarajevo

Dževad Sarač Filozofski fakultet Sarajevo

Esma Osmanbegović Medicinski fakultet Sarajevo

Fuad Avdagić Prani fakultet Sarajevo

Nataša Tandir Ekonomski fakultet, International Burch University Sarajevo

Irma Borovina Sarajevo School of Science and Technology Sarajevo

Sanja Tepavčević Pravni fakultet Istočno Sarajevo

Sanja Tepavčević Pravni fakultet Bijeljina

Minel Abaz i Ardanela Ridžalović Fakultet političkih nauka Sarajevo

Igor Pavlić Pravni fakultet Tuzla

Jusuf Hasić Filozofski fakultet Tuzla

Armin Bohm Fakultet informacijskih tehnologija Mostar

30

Od novembra 2014. godine CKD uvodi novi sistem

bodovanja debatanata koji se žele takmičiti na

Državnom debatnom takmičenju. Za Državno

takmičenje koje će biti održano u 2014./2015. godini

bit će bodovano i učešće u online aktivnostima (koje

se nalaze na stranici ispod). Tačan način ocjenjivanja

neće biti još uvijek objavljen, kako bi se izbjegli

participaciju samo u određenim aktivnostima i na

samo određeni način. Ipak, titula najboljeg sedmičnog

ili mjesečnog debatanta donosi više bodova u odnosu

na komentiranje u online debatama. Razlog za novi

sistem bodovanja jeste nastojanje CKD-a da

debatanti vrijeme koje inače utroše na internetu

iskoriste i za istraživanje o pojmovima vršnjačkog

nasilja, diskriminacije, tolerancije i ljudskih prava,

kako bi se uključili u globalni pokret protiv nasilja,

diskriminacije i narušavanja ljudskih prava.

A na kraju mjesece, možete osvojiti i mjesečni

džeparac.

SRETNO SVIMA!

31

CKD FACEBOOK STRANICA

facebook.com/groups/134200443968

DEBATOLOGIJA

facebook.com/Debatologija

STOP NETOLERANCIJI U BiH

facebook.com/pages/Stop-netoleranciji-u-BiH

WEB STRANICA

http://www.ckdbih.com/

https://www.facebook.com/groups/134200443968/?fref=ts

https://www.facebook.com/Debatologija

https://www.facebook.com/pages/Stop-netoleranciji-u-BiH/755645774502644?fref=ts









32

ZA „CENTAR ZA KULTURU DIJALOGA“ Sanja Vlaisavljević

IZVRŠNA UREDNICA Nadina Balagić

REDAKCIJA Tijana Ljuboje, debatni klubovi, Anja

Gengo, Amela Ibrahimagić, Amer Musić, Anesa Vilić, Nadina Balagić, Zoran Marčeta

DTP Nadina Balagić

WEB INFO Nadina Balagić

IZDAJE I UMNOŽAVA Centar za kulturu dijaloga

Debatne novosti, br. 11, novembar, 2014. godine

SVAKO UMNOŽAVANJE I KORIŠTENJE SADRŽAJA IZ NOVINA JE VEOMA

POŽELJNO! Cijena: 0 KM + obaveza da ponekad napišete članak za novine Izlazi mjesečno, a nekada i

češće

Fra Anđela Zvizdovića 1 71 000 Sarajevo

Bosna i Hercegovina +387 33 203 668

TRN: 1610000047260060 Raiffeisen banka BiH

[email protected] www.ckdbih.com

CKD STRANICA:

https://www.faceb

ook.com/groups/1

34200443968/?fre

f=ts

DEBATOLOGIJA:

https://www.faceb

ook.com/Debatolo

gija?fref=ts

mailto:[email protected]








https://www.facebook.com/Debatologija?fref=ts



Documents

IDEA WSDC WIFI NVO MREŽA GRAD VLADA VIJEĆE PRAVDE … novosti NOVEMBAR stari grad.pdfAutor: Kosjenka Muk Svi želimo odgojiti dijete u zdravu i sretnu osobu. No, ne živimo u savršenom