1

UPRAVNI POSTUPAK

IV. razred II. polugodište

Priručnik za nastavnike

© Nije dozvoljeno javno upotrebljavati ili reproducirati niti jedan dio priručnika

2

Sadrţaj

3. ODLUČIVANJE U UPRAVNOM POSTUPKU ............................................................ 3

3.1. ODLUKE U UPRAVNOM POSTUPKU ........................................................................ 3

4. PRAVNI LIJEKOVI .......................................................................................................... 6

4.1. ŢALBA (ČL. 105.-112. ZUP-A) ........................................................................................ 6

4.2. PRIGOVOR (ČL. 122. ZUP-A) ...................................................................................... 11

4.3. IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVI............................................................................. 11

5. IZVRŠENJE ....................................................................................................................... 16

6. UPRAVNI UGOVORI ..................................................................................................... 20

7. POSEBNI POSTUPCI ...................................................................................................... 22

7.1. POREZNI POSTUPAK ................................................................................................... 22

7.2. TIJEK POREZNOG POSTUPKA ................................................................................. 24

7.3. CARINSKI POSTUPAK.................................................................................................. 26

7.4. INSPEKCIJSKI POSTUPAK ......................................................................................... 29

8. UPRAVNI SPOR ............................................................................................................... 33

8.1. POKRETANJE UPRAVNOG SPORA ......................................................................... 34

8.2. SUDSKE ODLUKE .......................................................................................................... 35

8.3. PRAVNI LIJEKOVI U UPRAVNOM SPORU ........................................................... 36

3

3. ODLUČIVANJE U UPRAVNOM POSTUPKU

3.1. ODLUKE U UPRAVNOM POSTUPKU

Nakon stadija utvrĎivanja činjenica u dokaznom postupku slijedi treća faza

upravnog postupka a to je odlučivanje. To je smisao voĎenja upravnog postupka bez obzira je li postupak pokrenut po sluţbenoj duţnosti ili na zahtjev stranke.

Cilj voĎenja postupka je donošenje odluke.

U Upravnom postupku moguće su samo dvije vrste odluka: zaključci i rješenja.

Zaključcima odlučujemo o sporednim ili procesnim pitanjima, a rješenjem odlučujemo o glavnoj stvari ili meritumu. U postupku moţe biti donijeto više

zaključaka, a u pravilu je samo jedno rješenje.

a) Zaključci

Zaključak u UP ima više procesno značenje.

Protiv zaključaka ne moţe se izjavljivati posebna ţalba,a neki se pobijaju u

ţalbi protiv rješenja.

Većina zaključaka je usmena, a oni kojima se upravlja tijekom postupka moraju

biti pismeni i sadrţavati obrazloţenje kao i uputu o pravnm lijeku.

O svim ostalim pitanjima donosi se glavna odluka u postupku koja se zove rješenje.

b) Rješenja

Donošenje rješenja u upravnom postupku najvaţniji je stadij u voĎenju UP.

Nakon što su u dokaznom postupku provedene sve dokazne radnje koje su potrebne za utvrĎivanje činjeničnog stanja, sluţbena osoba nakon rezultata koji

iz svega proizlaze utvrĎuje materijalnu istinu i rješava glavnu stvar ili meritum

stvari.

4

Sastavni dijelovi rješenja

1. Uvod – sadrţi naziv tijela koje rješenje donosi, propis o nadleţnosti,

imena i prezimena stranaka, njihovih zastupnika te kratku oznaku predmeta

2. Naziv RJEŠENJE – u nekim slučajevim amoţe biti zamijenjeno sa npr.

dozvola ili graĎevinska dozvola

3. Dispozitiv ili izreka je najvaţniji dio rješenja i mora biti kratak, jasan i

nedvosmislen. U njemu piše kakva je odluka donijeta. Ukoliko je potrebno, moţe sadrţavati i više točaka. Ukoliko ţalba ne odgaĎa

izvršenje zaključka to treba biti upisano kao zadnja točka dispozitiva.

4. Obrazloženje ima zadaću da činjenično i pravno opravda dispozitiv. Moţe biti skraćeno ili potpuno. Skraćeno sadrţi samo kratko izlaganje zahtjeva

stranke te pozivanje na pravni propis na temelju kojeg je stvar riješena.

Potpuno obrazloţenje ima za svrhu da se sve detaljno obrazloţi kronološkim redom (tzv. legenda). Pravno obrazloţenje sadrţi pozivanje i

citiranje pravnog propisa na temelju kojeg je rješenje donijeto.

5. Uputa o pravnom lijeku obavezni je dio pisanog rješenja a sadrţi uputu kojme se i u kojem roku, na koje načine i s kolikom pristojbom moţe

ţaliti ili kako se pokreće upravni spor ako je rješenje II. stupanjsko.

6. Potpis službene osobe ovlaštene za donošenje rješenja sastoji se od

oznake funkcije koju osoba obnaša, imena i prezimena ovlaštene osobe te

vlastoručnog potpisa.

7. Otisak pečata radi potvrde autentičnosti ili vjerodostojnosti potrebno je

staviti otisak pečata (M.P.).

8. Dostavna naredba sadrţi naznaku imena, prezimena i adrese osoba i tijela kojim se rješenje treba dostaviti i oznaku da jedan primjerak ostaje u

pismohravi (arhivi).

Rješenje koje ima sve navedene dijelove je pravovoaljano u smislu odredaba

ZUP-a.

Zakonitost i pravilnost izvoĎenja zaključaka u rješenju procjenuje II. stupanjski organ ukoliko doĎe do ţalbenog postupka.

5

Vrste rješenja

Pozitivno i negativno rješenje – je kriterij prema uspjehu stranke sa zahtjevom.

Privremeno i trajno rješenje – obzirom na trajnost rješavanja odreĎenog odnosa.

Potpuno i djelomično – obzirom na mogućnost rješavanja merituma u

dijelovima.

Dopunsko rješenje – donosi se ako je kao prethodno bilo doneseno meritorno

rješenje kojim nije bio rješeno o svim dijelovima postupka.

Potpuno = djelomično + dopunsko.

Usmeno i pismeno – usmeno je iznimka a pismeno je pravilo. Ukoliko se donese

usmneo rješenje, tada ZUP predviĎa da se na njen zahtjev mora izdati rješenje u pisanom obilku u roku od 8 dana od dana kada je stranka taj zahtjev postavila.

Rok za izdavanje rješenja

Radi poštivanja načela ekonomičnosti u radu uprave, ZUP je propisao da

nadleţni organ mora donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najduţe u roku od mjesec dana kada se radi o skraćenom potupku ili u roku od dva

mjeseca ukoliko se radi o posebnom ispitnom postupku.

Ukoliko se navedeni rokovi ne poštuju, stranka moţe uloţiti ţalbu zbog tzv.

šutnje administracije.

Ispravak grešaka u rješenju

Greške u pisanju, računanju ili druge očigledne netočnosti mogu se ispravljati u

svako doba. Greške ispravlja sluţbena osoba koja je donijela rješenje i to tako da donosi poseban zaključak o tomu.

Ostale pogreške ne mogu se ispravljati osim poništavanjem ili ukidanjem rješenje od strane drugostupanjskog organa.

6

4. PRAVNI LIJEKOVI

4.1. ŢALBA (čl. 105.-112. ZUP-a)

Ţalba je redovni pravni lijek kojim se stranka moţe koristiti ako je

nezadovoljna prvostupanjskim rješenjem i kad rješenje nije doneseno u zakonom propisanom roku.

Ţalbeni razlozi kojima ţalitelj moţe pobijati prvostupanjsko rješenje najčešće su slijedeći:

pogrešno ili nepotpuno utvrĎeno činjenično stanje,

nenadleţnost

bitna povreda odredaba ZUP-a,

pogrešna primjena materijalnog prava,

šutnja uprave

U pravilu, protiv svih prvostupanjskih rješenja dopuštena je ţalba, osim

ako to zakonom nije izričito odreĎeno (npr. ne moţe se izjaviti ţalba protiv

rješenja koje je u prvom stupnju donio Sabor ili Vlada RH, u slučajevima kada

nema drugostupanjskog tijela i u drugim slučajevima propisanim zakonom). Ţalba se moţe izjaviti samo protiv rješenja u prvom stupnju i nju rješava

drugostupanjsko tijelo. Protiv rješenja u drugom stupnju ţalba nije dopuštena,

jer se donošenjem drugostupanjskog rješenja okončava rješavanje u upravnom postupku.

Protiv rješenja donesenih u drugom stupnju odreĎena je sudska zaštita

bilo da se odlučuje u upravnom sporu ili u nekom drugom sudskom postupku.

Pravo izjaviti ţalbu ima svaka stranka. Drţavni odvjetnik, javni pravobranitelj i druga javnopravna tijela mogu izjaviti ţalbu ako je rješenjem

povrijeĎen zakon u korist pojedinca ili pravne osobe, a na štetu društvene

zajednice.

Odricanje od prava na ţalbu i odustanak od ţalbe (čl.106. ZUP-a)

Stranka se moţe odreći prava na ţalbu od dana primitka drugostupanjskog rješenja do dana isteka roka za ţalbu u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik.

Odricanje prava na ţalbu moţe se u višestranačkim stvarima ima pravni

učinak samo ako se sve stranke odreknu prava na ţalbu.

Stranka moţe odustati od ţalbe sve do otpreme rješenja o ţalbi. Kad stranka odustane od izjavljene ţalbe, postupak u povodu ţalbe

obustavit će se rješenjem.

7

Odricanje ili odustanak od ţalbe ne mogu se opozvati.

Predmet ţalbenog postupka (čl. 107 ZUP-a)

U ţalbenom postupku ispituje se zakonitost rješenja koje se pobija, a kada

je rješenje doneseno po slobodnoj ocjeni, u ţalbenom postupku ocjenjuje se i

svrhovitost rješenja.

Sadrţaj ţalbe (čl. 108. ZUP-a)

Ţalba je podnesak u kojem stranka treba navesti:

rješenje koje pobija,

naziv javnopravnog tijela koje je donijelo rješenje,

zbog čega je nezadovoljna rješenjem,

vlastoručni potpis.

Kad se u ţalbi iznose nove činjenice i novi dokazi, stranka je duţna obrazloţiti zašto te nove činjenice i dokaze nije iznijela tijekom

prvostupanjskog postupka.

Ukoliko stranka u ţalbi iznosi nove činjenice i dokaze, a u postupku

sudjeluju dvije ili više stanaka sa suprotnim interesima, svakoj stranci se dostavlja prijepis ţalbe i daje rok za izjašnjavanje o novim činjenicama i

dokazima.

Ako je u upravnoj stvari doneseno privremeno rješenje , u ţalbi protiv rješenja o glavnoj stvari moţe se osporavati utvrĎeno činjenično stanje i kad to

nije osporavano u postupku donošenja privremenog rješenja.

Rok za izjavljivanje ţalbe i predaja ţalbe (čl. 109. i 110. ZUP-a)

Ţalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, ako nije

propisan duţi rok ovim ili posebnim zakonom. Ţalba se predaje prvostupanjskom tijelu na način propisan za predaju

podneska, ali ako je u roku predana drugostupanjskom tijelu, smatra se

pravodobnom. Ako je ţalba predana drugostupanjskom tijelu, bez odgode će se proslijediti prvostupanjskom tijelu.

Ţalba zbog nedonošenja rješenja u propisanom roku moţe predati izravno

i drugostupanjskom tijelu. (šutnja uprave).

8

Pravo stranke kad je uputa o pravnom lijeku pogrešna (čl. 111.

ZUP-a)

Ukoliko je u rješenju dana pogrešna uputa o pravnom lijeku, stranka moţe

postupiti po vaţećim propisima ili po uputi a ukoliko postupi po pogrešnoj uputi

ne moţe zbog toga imati štetne posljedice. Kad u rješenju nije dana nikakva uputa o pravnom lijeku ili je ta uputa

nepotpuna, stranka moţe postupati po vaţećim propisima, a moţe u roku od 30

dana zatraţiti od javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo dopunu rješenja u tom dijelu. U takvim slučajevima rok za ţalbu teče od dana dostave dopunjenog

rješenja.

Odgodni učinak ţalbe (čl. 112. ZUP-a)

Ţalba odgaĎa pravne učinke rješenja dok se stranci ne dostavi rješenje o

ţalbi, ako zakonom nije drugačije propisano.

Ukoliko se rješenje odnosi na dvije ili više stranaka koje sudjeluju u

postupku sa istovjetnim zahtjevima, ţalba bilo koje od stranaka odgaĎa izvršenje prema svim strankama.

Javnopravno tijelo moţe iznimno, radi zaštite javnog interesa ili radi

poduzimanja hitnih mjera, odnosno radi otklanjanja štete koja se ne bi mogla

otkloniti, odlučiti da ţalba nema odgodni učinak. Rješenje mora sadrţavati detaljno obrazloţenje zašto ţalba nema odgodni učinak.

Postupak i ovlasti prvostupanjskog tijela u povodu ţalbe (čl. 113.

ZUP-a)

Kada primi ţalbu prvostupanjsko tijelo je duţno ispitati:

da li je ţalba dopuštena,

da li je izjavljena od ovlaštene osobe

da li je pravodobna. Ukoliko nije dopuštena, izjavljena od ovlaštene osobe ili nepravodobna,

odbacit će je rješenjem.

Ako je ţalba dopuštena, izjavljena od ovlaštene osobe i pravodobna tada

će se navodi ţalbe razmotriti i ispitati zakonitost, odnosno ocijeniti svrhovitost rješenja koje se ţalbom osporavaju.

Prvostupanjsko tijelo je duţno postupiti po ţalbenom zahtjevu stranke, a

ako je doneseno u postupku neposrednog rješavanja, i omogućiti stranci izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima koje su vaţne za rješavanje stvari ili

provedbu ispitnog postupka.

9

U postupku u kojem sudjeluje više stranaka s protivnim interesima, ţalba

se dostavlja svim strankama zbog odgovora na ţalbu u primjerenom roku. Prvostupanjsko tijelo, prvi put moţe u upravnom postupku odlučivati o

osnovanosti ţalbe. Ako ocijeni da je ţalba osnovana u cijelosti ili djelomično

zamijenit će pobijano rješenje novim, samo ako time ne dira u prava trećih osoba.

Ako prvostupanjsko tijelo ne odbaci ţalbu ili ne zamijeni pobijano

rješenje novim, tada će bez odgode ţalbu sa spisom predmeta dostaviti

drugostupanjskom tijelu.

Postupanje i ovlasti drugostupanjskog tijela po ţalbi (čl. 114.- 118.

ZUP-a)

Kada drugostupanjsko tijelo zaprimi ţalbu mora ispitati da li je dopuštena, izjavljena od ovlaštene osoba i pravodobna. Ako nije dopuštena

ili pravodobna ili izjavljena od ovlaštene osobe odbacit će je rješenjem.

U povodu moţebitne ţalbe protiv rješenja prvostupanjskog tijela o

odbacivanju ţalbe, drugostupanjsko će tijelo ako utvrdi nepostojanje tih razloga, poništiti rješenje o odbacivanju ţalbe i riješiti odbačenu ţalbu.

Drugostupanjsko tijelo ispituje zakonitost i ocjenjuje svrhovitost

pobijanog rješenja u granicama zahtjeva iz ţalbe i pri tome nije vezano ţalbenim razlozima koje je navela stranka, a po sluţbenoj duţnosti uvijek pazi na

nadleţnost za donošenje rješenja i razloge oglašivanja rješenja ništavim.

Drugostupanjsko tijelo svoje rješavanje u povodu ţalbe temelji na

činjenicama utvrĎenim u prvostupanjskom postupku, a ako nisu u potpunosti utvrĎene ili su pogrešno utvrĎene u prvostupanjskom postupku upotpunit će

postupak samo ili putem prvostupanjskog tijela.

Ţalbu drugostupanjsko tijelo moţe

1. odbiti ţalbu ako:

Utvrdi da je postupak koji je prethodio rješenju pravilno proveden te da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano,

Utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali oni

nisu takvi da su mogli utjecati na rješenje stvari,

Utvrdi da je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog

drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni.

10

2. poništiti prvostupanjsko rješenje i samo riješiti stvar ako:

su u prvostupanjskom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno

utvrĎene,

se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila

od utjecaja na rješavanje stvari,

je izreka pobijanog rješenja nejasna ili u proturječnosti s obrazloţenjem,

je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se rješava stvar

Ako drugostupanjsko tijelo poništi rješenje, a za donošenje novog rješenja

nuţno je ponovno rješavanje prvostupanjskog tijela, dostavit će ga tom tijelu na

rješavanje. MeĎutim ako utvrdi da je prvostupanjsko rješenje donijelo nenadleţno

tijelo, poništit će rješenje po sluţbenoj duţnosti i dostaviti predmet za rješavanje

nadleţnom tijelu.

3. izmijeniti prvostupanjsko rješenje :

drugostupanjsko tijelo ne moţe izmijeniti prvostupanjsko rješenje na štetu stranke koja je izjavila ţalbu,

moţe izmijeniti prvostupanjsko rješenje na štetu stranke koja je

izjavila ţalbu samo iz razloga zbog kojih bi to rješenje moglo oglasiti ništavim ili poništiti, ako nije drugačije propisano.

Postupak u povodu ţalbe (zbog tzv. šutnje uprave čl. 119. ZUP-a)

Drugostupanjsko tijelo u postupanju po ţalbi izjavljenoj zbog toga što

prvostupanjsko tijelo nije u roku donijelo rješenje na zahtjev stranke duţno je

bez odgode zatraţiti obavijesti o razlozima zbog kojih rješenje nije doneseno u

propisanom roku.

Ukoliko prvostupanjsko tijelo nije donijelo rješenje iz opravdanih razloga, drugostupanjsko tijelo će odrediti prvostupanjskom tijelu novi rok za donošenje

rješenja koji ne moţe biti duţi od 30 dana.

Ukoliko nisu opravdani razlozi za donošenje prvostupanjskog rješenja drugostupanjsko tijelo moţe:

Samo riješiti upravnu stvar ili

Naloţiti prvostupanjskom tijelu da u roku od 15 dana donese traţeno rješenje.

11

Drugostupanjsko rješenje i rok za donošenje istog (čl. 120. i 121.

ZUP-a)

O ţalbi drugostupanjsko tijelo odlučuje rješenjem, a na rješenje se

odnose odredbe ZUP-a koje propisuju oblik i sadrţaj prvostupanjskog rješenja.

U obrazloţenju drugostupanjskog rješenja ocjenjuju se svi navodi ţalbe, a drugostupanjsko tijelo se moţe pozvati i na razloge iz obrazloţenja prvostupanjskog

tijela ako je ono pravilno ocijenilo navode ţalbe.

Drugostupanjsko rješenje o ţalbi mora se dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana

predaje uredne ţalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok.

4.2. PRIGOVOR (čl. 122. ZUP-a)

Prigovor je podnesak pa se oblik, sadrţaj i predaja primjenjuju kao i za ţalbu. Izjavljuje se čelniku tijela, ako ZUP-om nije drugačije odreĎeno.

Čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od osam dana (8) od dana

izjavljivanja prigovora. Protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru moţe se izjaviti ţalba, a protiv

rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru moţe se pokrenuti upravni spor.

Ukoliko nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru moţe e

pokrenuti upravni spor.

4.3. IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

U upravnom postupku jedini redovni pravni lijek kojim se stranka moţe

koristiti je ţalba. Ţalba se moţe izjaviti jedino protiv prvostupanjskog rješenja. Kad je jednom doneseno i drugostupanjsko rješenje u upravnom postupku, tada

je upravni postupak okončan i stranka nema mogućnosti koristiti se redovnim

pravnim lijekovima bez obzira da li je to rješenje na zakonu osnovano ili nije.

MeĎutim, Zakon o općem upravnom postupku predviĎa mogućnost da se nakon okončanja upravnog postupka stranka moţe koristiti nekim izvanrednim

pravnim lijekovima.

Ovi pravni lijekovi primjenjuju se protiv konačnih i pravomoćnih

rješenja koja su opterećena različitim nedostacima. U zakonu su taksativno

navedeni razlozi zbog kojih moţe doći da primjene nekog izvanrednog pravnog

12

lijeka. Prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku izvanredni pravni

lijekovi su:

obnova postupka

oglašavanje rješenja ništavim

poništavanje i ukidanje rješenja

a) Obnova postupka

Obnova postupka je izvanredni pravni lijek, koji se moţe podnijeti tek nakon

što je odreĎeno upravno rješenje postalo konačno. Obnovom postupka omogućava se ponavljanje postupka u istoj upravnoj stvari u kojoj je postupak

već jednom voĎen i koji je završen donošenjem konačnog rješenja.

Cilj obnove postupka je da se rasvijetle nove činjenice i novi dokazi ili da se uklone posljedice povrede postupovnih odredbi ili nezakonitog djelovanja u

postupku čija je obnova zatraţena.

Obnoviti se moţe samo postupak koji je okončan rješenjem.

Obnova se moţe traţiti protiv konačnih prvostupanjskih i drugostupanjskih

rješenja. Budući da za obnovu postupka nije potrebna pravomoćnost rješenja već samo konačnost, obnova postupka moţe se traţiti iako se vodi upravni spor u toj

upravnoj stvari.

Razlozi za obnovu postupka

Prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku razlozi zbog kojih će se dopustiti obnova postupka su sljedeći:

ako se sazna za nove činjenice ili se mogu upotrijebiti novi dokazi koji

mogu dovesti do drugačijeg rješenja, a koji su postojali za vrijeme

voĎenja prijašnjeg postupka i stranka ih bez svoje krivnje nije mogla

ranije iznijeti,

ako je rješenje doneseno na podlozi laţne isprave ili laţnog iskaza

svjedoka ili vještaka, ili ako je došlo kao posljedica kakvog kaţnjivog

djela po kaznenom zakonu,

ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih

navoda stranke kojima je tijelo što je vodilo postupak dovedeno u

zabludu,

ako je u donošenju rješenja sudjelovala osoba koja je po zakonu

morala biti izuzeta,

13

ako je rješenje donijela sluţbena osoba nadleţnog tijela koja nije bila

ovlaštena za njegovo donošenje,

ako kolegijalno tijelo koje j donijelo rješenje nije rješavalo u sustavu

predviĎenom vaţećim propisima ili ako za rješenje nije glasovala

propisana većina

ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana

mogućnost da sudjeluje u postupku,

ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik,

ko osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila dana mogućnost da

se sluţi svojim jezikom.

Pokretanje obnove postupka

Ako postoji barem jedan razlog za obnovu postupka tada se taj postupak

moţe obnoviti. Upravni postupak se moţe obnoviti na zahtjev stranke ili po sluţbenoj duţnosti tijela. Drţavni odvjetnik moţe traţiti obnovu postupka uz

iste uvjete kao i stranka.

Postoje dva roka pri rješavanju u obnovi postupka – subjektivni i

objektivni.

Objektivni rok za podnošenje prijedloga za obnovu postupka iznosi 3

godine, a počinje teći onog dana kad je rješenje iz redovnog postupka

dostavljeno stranci. Unutar objektivnog roka pada subjektivni rok koji iznosi

mjesec dana računajući od dana kad je stranka došla u mogućnost da se koristi

kojim od razloga za obnovu postupka.

Obnova postupka pokreće se prijedlogom za obnovu postupka, a stranka u prijedlogu kojim traţi obnovu postupka mora:

o navesti zbog kojeg razloga traţi obnovu postupka,

o dokazati ili barem učiniti vjerojatnim okolnosti da taj razlog doista

postoji,

o podnijeti ga u zakonom propisanom objektivnom ili subjektivnom

roku.

Prijedlog za obnovu postupka stranka predaje neposredno ili šalje poštom tijelu koje je o predmetu rješavalo u prvom stupnju ili tijelu koje je donijelo

rješenje kojim je postupak okončan.O prijedlogu za obnovu postupka odlučuje

uvijek ono tijelo koje je u redovnom postupku u tom predmetu donijelo konačno rješenje. To u nekim slučajevima moţe biti prvostupanjsko tijelo, ali u većini

slučajeva je to drugostupanjsko tijelo. Kad se obnova traţi po rješenju koje je

donesene u drugom stupnju, prvostupanjsko tijelo koje primi prijedlog za

obnovu, mora uz prijedlog priključiti spis predmeta i poslati tijelu koje je rješavalo u drugom stupnju.

14

Kad nadleţno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, ono najprije

utvrĎuje da li je prijedlog formalnopravno uredan, tj. je li prijedlog pravodoban, izjavljen od ovlaštene osobe i je li okolnosti na kojoj se prijedlog temelji

dopušten.

Prijedlog je pravodoban ako je podnesen i unutar subjektivnog i objektivnog

roka. Prijedlog je podnesen od ovlaštene osobe ako ga je podnijela ona osoba

koja je bila stranka, u redovnom postupku ili drţavni odvjetnik.

Prijedlog je dopušten ako stranka traţi obnovu postupka zbog propisanih

razloga za obnovu postupka što znači da je prijedlog nedopušten ako stranka

traţi obnovu postupka iz nekog drugog razlog kojeg zakon ne predviĎa kao razlog za obnovu postupka. Osoba ovlaštena za pokretanje obnove postupka

mora okolnosti na kojoj temelji svoj prijedlog za obnovu postupka učiniti

vjerojatnom.

Ako je prijedlog za obnovu postupka nepravodoban, podnesen od

neovlaštene osobe ili okolnosti na kojoj se temelji prijedlog za obnovu postupka

nije učinjena vjerojatnom, nadleţno će tijelo taj prijedlog zaključkom odbaciti. Ako su prijedlogom za obnovu postupka ispunjeni svi formalnopravni uvjeti,

tada nadleţno tijelo ulazi u ocjenu opravdanosti prijedloga.

Prijedlog za obnovu postupka neopravdan je ako sluţbena osoba utvrdi da razlog zbog kojeg stranka traţi obnovu postupka ne postoji ili ako stranka ne

moţe dokazati da taj razlog postoji odnosno da okolnosti ili dokazi koje stranka

iznosi kao razlog za obnovu nisu takvi da bi mogli dovesti do drugačijeg rješenja. Takav prijedlog za obnovu postupka bit će rješenjem odbijen.

Ako nadleţno tijelo nije odbacilo ni odbilo prijedlog za obnovu postupka,

donijet će rješenje da se obnova postupka dopusti i njime će odrediti u kojem će se opsegu postupak obnoviti. Prijašnje radnje u postupku na koje ne utječu

razlozi obnove neće se ponavljati.

Kad o prijedlogu za obnovu odlučuje drugostupanjsko tijelo, ono će samo obaviti potrebne radnje u obnovljenom postupku, a iznimno, ako naĎe da će te

radnje brţe i ekonomičnije obaviti prvostupanjsko tijelo, naloţit će mu da to

učini i da mu materijal o tome dostavi u odreĎenom roku.

Tijelo koje vodi obnovljeni postupak na temelju činjenica utvrĎenih u

prijašnjem i obnovljenom postupku donosi novo rješenje o stvari koja je bila

predmet postupka. Ono moţe novim rješenjem prijašnje rješenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili zamijeniti novim rješenjem.

15

Protiv tog rješenja dopuštena je ţalba samo ako je rješenje donijelo

prvostupanjsko tijelo. Ukoliko je rješenje donijelo drugostupanjsko tijelo tada nije dopuštena ţalba ali je dopušteno pokretanje upravnog spora.

Prijedlog za obnovu postupka u pravilu ne odgaĎa izvršenje rješenja po kojem se obnova traţi, ali ako tijelo koje je nadleţno za odlučivanje o prijedlogu

smatra da će prijedlog za obnovu postupka biti uvaţen, moţe riješiti da se

odgodi izvršenje dok se ne odluči o pitanju obnove postupka.

c) OGLAŠAVANJE RJEŠENJA NIŠTAVIM

Postoje rješenja koja treba proglasiti ništavima jer je njima bitno ugorţeno načelo zakonitosti i vjerodostojnosti pravnog pretka.

Javnopravo tijelo oglasit će rješenje ništavima ako su se dogodile takve

pogreške zbog kojih rješenje ne proizvodi pravne učinke.

Neki od razloga zbog kojih će se rješenje oglasiti ništavim su:

- ako je donijeto iz stvari iz sudske nadleţnosti - ako je njegovo izvršenje pravno ili stvarno nemoguće

- ako se izvršenjem čini kazneno djelo

- ako je donijeto bez zahtjeva stranke - ako je donijeto u stvari o kojoj se ne moţe voditi upravni postupak.

Rješenje će oglasiti ništavim javnopravno tijelo koje ga je donijelo i to po

sluţbenoj duţnosti ili na prijedlog stranke u svako doba (nema roka).

U slučaju oglašavanja rješenja ništavim, donosi se rješenje protiv kojeg je

dozvoljena ţalba ako ga je vodio I stupanjski organ, a ako ga je vodio II. stupanjski organ - upravni spor.

Ništavo rješenje ne proizvodi pravni učinak.

16

d) PONIŠTAVANJE I UKIDANJE RJEŠENJA

Rješenje kojim je stranka stekla neko pravo moţe se poništiti

- ako ga je donijelo nenadleţno javnopravno tijelo

- ako je u toj pravnoj stvari već donijeto pravomoćno rješenje

- u slučaju očite povrede materijalnog propisa kojim je stranka stekla neko pravo a nije ga trebala steći (npr. dozvoljena je bespravna gradnja u

zaštićenom pojasu uz more)

Rješenje se moţe i ukinuti ako je to potrebno zbog otklanjanja teške i

neposredne opasnosti za ţivot i zdravlje ljudi, javnu sigurnost a to se ne moţe

otkloniti dugim sredstvima (npr. ukidanje rješenja o dozvoli upotrebe lijeka koji

izaziva nuspojave ili igračke koje imaju štetne sastojke i sl.)

Ukoliko je stranka pretpila kakvu štetu zbog ukidanja ili poništavanja rješenja,

ima pravo nanaknadu štete.

U slučaju oglašavanja rješenja ništavim ili poništavanja rješenja, imovina

stečena bez pravne osnove vraća se (povrat imovine bez pravne osnove).

5. IZVRŠENJE

Izvršenje je posljednja faza upravnog postupka.

Izvršenjem su usklaĎuje stvarno stanje s pravnim stanjem koje je ustanovljeno

rješenjem /izvršnom ispravom/.

Za provoĎenje izvršenja mora postojati izvršna isparava.

Izvršna isprava moţe biti: 1. Rješenje

2. Zaključak

3. Nagodba

Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se nakon što postane izvršno.

17

Prvostupanjsko rješenje postaje izvršno

1. istekom roka za ţalbu ako ţalba nije izjavljena,

2. dostavom rješenja stranci ako ţalba nije dopuštena, 3. dostavom rješenja stranci ako ţalba nema odgodni učinak,

4. dostavom stranci rješenja kojim se ţalba odbacuje ili odbija,

5. danom odricanja stranke od prava na ţalbu te

6. dostavom stranci rješenja o obustavi postupka u povodu ţalbe.

Drugostupanjsko rješenje kojim se rješava upravna stvar postaje izvršno

dostavom stranci.

Kad je u rješenju odreĎeno da se radnja koja je predmet izvršenja moţe izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje izvršno istekom tog roka. (paricijski rok)

Vrste izvršenja:

- admin ist r at i vn o – ureĎeno ZUP-om, kojeg provodi javnopravno tijelo

radi izvršenja nenovčanih obveza.

- Sudsko izvršen je - ureĎeno je Ovršnim zakonom, provodi se sudskim

putem, radi izvršenja novčanih obveza, na temelju zahtjeva javnopravnog tijela koje je donijelo rješenje ili stranke kojoj je izvršenje u interesu.

Subjekti izvršenja:

- Izvršenik- osoba protiv koje se provodi izvršenje i koja je duţna ispuniti obvezu.

- Predlagatelj izvršenja , stranka na čiji se prijedlog i u čijem se interesu

provodi izvršenje. (Izvršenje se provodi po sluţbenoj duţnosti kad to nalaţe javni interes).

Zastara izvršenja

Po isteku roka od pet godina od dana kad je rješenje postalo izvršno, rješenje se ne moţe izvršiti, ako zakonom nije drukčije propisano.

Provedba izvršenja

Rješenje čije se izvršenje traţi treba sadrţavati potvrdu izvršnosti. Ako tijelo koje je izvršno rješenje donijelo ne izda potvrdu u roku od 15 dana od

podnošenja zahtjeva, stranka moţe izvršnost rješenja dokazivati i drugim

sredstvima.

18

Ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u

pisanom obliku.

Rješenje treba sadrţavati vrijeme, mjesto i način izvršenja. Rješenjem se moţe

odrediti dodatni rok za ispunjenje obveze ili odrediti da se obveza ispuni odmah.

Rješenje mora sadrţavati opomenu o novčanoj kazni i iznos kazne. Kad se

izvršenje provodi putem trećih osoba, potrebno je navesti obvezu izvršenika da

snosi troškove izvršenja.

Ţalba protiv rješenja o izvršenju moţe se uloţiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.

(Načelo zaštite osobe izvršenika i razmjernosti)

Izvršenje rješenja provodi se radnim danom.

Blagdanom, neradnim danom i noću izvršenje se moţe provesti samo ako

postoji opasnost od odgode ili se moraju poduzeti hitne mjere radi zaštite

ţivota i zdravlja ljudi ili imovine veće vrijednosti i ako je javnopravno tijelo

koje provodi izvršenje za to izdalo pisani nalog.

Izvršenje se provodi na način i primjenom sredstava koja su najblaţa za

izvršenika, a dovode do cilja izvršenja.

Odgoda izvršenja

Na prijedlog stranke, a radi izbjegavanja nastanka teško popravljive štete, javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje moţe odgoditi izvršenje i, ako je to

nuţno, produţiti odgodu izvršenja rješenja sve do donošenja pravomoćne odluke

o upravnoj stvari, ako nije drukčije propisano zakonom i ako se to ne protivi

javnom interesu.

Izvršenje će se odgoditi ako je u izvršenju obveze dopušten poček ili se umjesto

izvršnoga privremenog rješenja donese rješenje o glavnoj stvari koje se razlikuje

od privremenog rješenja.

O odgodi izvršenja donosi se rješenje.

19

Izvršenje nenovčanih obveza putem trećih osoba

Kad se obveza izvršenika sastoji od radnji koje mogu obaviti i treće osobe, a

izvršenik je ne izvrši ili je ne izvrši u cijelosti, ta će se radnja obaviti putem

trećih osoba na trošak izvršenika.

Tijelo nadleţno za izvršenje zaključkom će naloţiti izvršeniku da unaprijed

poloţi novčani iznos potreban za podmirenje troškova izvršenja. O iznosu

troškova izvršenja putem trećih osoba odlučuje se rješenjem.

Izvršenje nenovčanih obveza neposrednom prisilom

Ako se primjenom drugih sredstava svrha izvršenja nenovčane obveze ne moţe

postići ili se izvršenje ne moţe provesti pravodobno, izvršenje se provodi u skladu s prirodom obveze, a kad je to nuţno, moţe se provesti i neposrednom

prisilom.

Obustava izvršenja

Javnopravno tijelo će obustaviti izvršenje, a izvršene radnje poništiti:

- ako utvrdi da je obveza izvršena,

- ako utvrdi da izvršenje uopće nije bilo dopušteno,

- ako utvrdi da je izvršenje započeto prema osobi koja nije u obvezi,

- ako predlagatelj izvršenja odustane od prijedloga, - ako utvrdi da je rješenje koje čini osnovu izvršenja oglašeno ništavim,

poništeno ili ukinuto,

- u drugim propisanim slučajevima.

O obustavi izvršenja donosi se rješenje.

Otklanjanje posljedica poništavanja ili izmjene izvršenog rješenja

Kad je nakon provedenog izvršenja rješenje oglašeno ništavim, poništeno ili

izmijenjeno u korist izvršenika, izvršenik ima pravo na povrat predmeta

izvršenja u prijašnje stanje ili naknadu štete.

Izvršenje radi osiguranja

Radi osiguranja izvršenja mogu se na prijedlog stranke, odnosno po sluţbenoj

duţnosti obaviti odreĎene radnje izvršenja i prije nego što je rješenje postalo izvršno, ako bi izvršenje moglo biti spriječeno ili znatno oteţano.

20

Predlagatelj mora opasnost od sprječavanja ili oteţavanja ispunjenja učiniti

vjerojatnom, a sluţbena osoba moţe u tom slučaju izvršenje radi osiguranja uvjetovati, u pravilu, polaganjem odreĎenoga novčanog iznosa za štetu koja bi

mogla izvršenjem rješenja nastati za protivnu stranku u slučaju da zahtjev

predlagatelja ne bude usvojen pravomoćnim rješenjem o upravnoj stvari.

O izvršenju radi osiguranja donosi se privremeno rješenje o osiguranju.

Hitno izvršenje

Ako je doneseno usmeno rješenje, javnopravno tijelo moţe narediti da se

provede izvršenje bez donošenja rješenja o izvršenju.

6. UPRAVNI UGOVORI

Upravni ugovori u Republici Hrvatskoj nisu podrobno ureĎeni općim zakonom,

već su sve posebnosti ureĎenja tih ugovora u različitim upravnim područjima ostavljene u djelokrugu posebnih zakona.

Opći pravni reţim upravnih govora ureĎen je člancima 150. – 154. ZUP – a.

ZUP-u samo navodi da javnopravno tijelo i stranka (adresat) sklapaju ugovor o izvršenju prava i obveza utvrĎenih u rješenju kojim je riješena upravna stvar,

ako je zakonom propisano sklapanje takvog ugovora.

Iz ovakve definicije mogu se uočiti četiri značajke karakteristične za upravni

govor: a) subjekti upravnog ugovora uvijek su s jedne strane javnopravno tijelo a s

druge strane adresat odreĎen upravnim aktom u pravilu privatna osoba.

b) Upravni ugovori sklapaju se s ciljem ureĎenja i izvršenja prava i obveza utvrĎenih rješenjem. Dakle upravni ugovor moţe se sklopiti samo nakon

donošenja riješenja.

c) Upravni ugovor moţe se sklopiti tek nakon provedenog upravnog postupka

sukladno ZUP – u ili drugim posebnim postupovnim pravilima. Prema ovom konceptu upravni ugovor je samo sredstvo ureĎenja i izvršenja prava i

obveza o kojima je odlučeno pojedinačnim upravnim aktom (rješenjem).

d) Upravni ugovor moţe se sklopiti samo ako je to dopušteno posebnim zakonskim odredbama.

21

OBLIK I SADRŢAJ UGOVORA

Upravni ugovor moţe se sklopiti samo u pisanom obliku. Ne smije biti protivan

izreci riješenja, prinudnim propisima, javnom interesu ili na štetu trećih osoba.

Ako sadrţaj upravnog ugovora ima pravni učinak na prava trećih osoba, da bi bio valjan, ove osobe moraju dati suglasnost na takav ugovor.

VALJANOST UPRAVNOG UGOVORA

Članak 151. ZUP – a propisuje pretpostavke za valjanost ugovora iz kojeg se

vidi da osim upravno – pravnih na valjanost utječu i opće ugovorne pretpostavke

propisane Zakonom o obveznim odnosima. Ništetnost upravnog ugovora utvrĎuje sud nadleţan za upravne sporove

povodom tuţbe stranke ili javnopravnog tijela.

Ništetan ugovor ne proizvodi nikakve pravne posljedice.

IZMJENA I RASKID UGOVORA

Izmjena upravnog ugovora

ZUP daje mogućnost izmjene upravnog ugovora ako nastupe okolnosti koje se

nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ako bi ispunjenje obveze na

jednu ugovornu stranu bilo oteţano, ta strana moţe zahtijevati da se ugovor izmjeni suklano nastalim okolnostima. O izmjeni ugovora stranke se moraju

suglasiti.

Raskid upravnog ugovora

Javnopravno tijelo ima pravo jednostrano raskinuti upravni ugovor i kada

stranka ne ispunjava njime preuzete obveze, te ima pravo na nakndu štete. Iz ovoga se moţe uočiti nadreĎeni poloţaj javnopravnog tijela jer je jednostrano

oblašteno utvrditi ispunjava li privatna osoba obveze preuzete ugovorom.

Ugovor javnopravno tijelo raskida donošenjem rješenja u kojem moraju bit

obrazloţeni razlozi raskida ugovora. Pravna zaštita druge ugovorne strane upravnog ugovora ostvaruje se institutom

prigovora.

Zbog ne ispunjenja ugovornih obveza javnopravnog tijela iz upravnog govora stranka moţe izjaviti prigovor, te traţiti naknadu štete.

O prigovoru se odlučuje rješenjem protiv kojeg se moţe pokrenuti upravni spor.

22

UPRAVNI UGOVORI SKLAPAJU SE NA PODRUČJU: - KONCESIJA

- JAVNIH NABAVA

- JAVNO – PRIVATNOG PARTNERSTVA

7. POSEBNI POSTUPCI

7.1. POREZNI POSTUPAK

Porezi su novčana davanja i prihod su proračuna koji se koristi radi podmirivanja proračunom utvrĎenih javnih izdataka.

Porezni postupak je skup pravno ureĎenih aktivnosti poreznog organa, poreznog obveznika i drugih osoba oko razreza i naplate poreza. To je posebni upravni

postupak.

Porezni postupak nije jedinstven postupak već skupni naziv za razne vrste postupaka što ih primjenjuju porezni organi radi utvrĎivanja i naplate pojedinih

vrsta poreza.

( npr. - porez na dobit - ureĎen - Zakonom o porezu na dobit

-porez na dohodak - ureĎen - Zakonom o porezu na dohodak,

- porez na dodanu vrijednost – ureĎen – Zakonom o porezu na dodanu

vrijednost,

- porez na promet nekretnina – ureĎen – Zakonom o porezu na promet

nekretnina)

U poreznom postupku nailazimo na dva protivuriječna zahtjeva, koji su izrazi

dva suprotna interesa: s jedne strane zahtjev drţave da porezni postupak bude

učinkovit i uspješan kako bi se osigurao neprekidan priliv financijskih sredstava

i s druge strane zahtjev poreznog obveznika da postupak bude zakonit, objektivan i pravedan te da omogući zaštitu svojih prava i interesa. Stoga se

porezni postupak u svim modernim pravnim sustavima temelji na načelima kao i

opći upravni postupak , ali i na načelima koja su specifična za porezni postupak, a to su:

- Načelo zakonitosti – porezno tijelo duţno je zakonito utvrĎivati prava i obveze

iz porezno-pravnog odnosa.

- Načelo zabrane retroaktivnosti – primjenjuju se propisi koji su bili na snazi u

trenutku nastanka činjenica na kojima se temelji oporezivanje.

23

- Načelo utvrĎivanja činjenica bitnih za oporezivanje – Porezno tijrlo duţno je

utvrĎivati sve činjenice koje su bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, pri tom je duţno s jednakom paţnjom utvrditi i one činjenice koje idu u prilog

poreznog obveznika.

- Načelo očitovanja poreznog obveznika (načelo obveznog sudjelovanja stranke

- poreznog obveznika) u postupku – Prije donošenja poreznog akta kojim se

utvrĎuju prava i obveze poreznog obveznika. Porezno tijelo mora poreznom

obvezniku omogućiti očitovanje o činjenicama i okolnostima koje su bitne za donošenje poreznog akta. Porezno tijelo treba porezne obveznike poticati na

podnošenje poreznih prijava. Porezno tijelo duţno je upozoriti sudionike

porezno- upravnog postupka na njihova prava i obveze u postupku.

- Načelo gospodarskog pristupa činjenicama bitnim za oporezivanje (načelo

slobodne i vezane ocjene dokaza (da bi porezni postupak bio što objektivniji , porezni zakoni daju prednost vezanoj ocjeni dokaza . Isprave na temelju kojih

se razrezuje porez moraju biti «uredne, točne i vjerodostojne».) Teret dokaza

snosi porezni obveznik. Ako je prihod, dohodak, dobit ili druga procjenjiva

korist ostvarena bez pravne osnove. Porezno tijelo utvrdit će poreznu obvezu u skladu s posebnim zakonom kojim se ureĎuje pojedina vrsta poreza. Koje će se

radnje i

- Načelo zatvorenog postupanja - Obveza čuvanja porezne tajne (Radi zaštite

poslovnih, imovinskih i drugih interesa poreznog obveznika, porezni postupak

je zatvorenog tipa, što znači da je isključena javnost, a podaci koje porezna

uprava sazna u postupku razreza i naplate poreza su sluţbena tajna i mogu se davati samo na zahtejv drţavnog odvjetništva , sudova i drugih drţavnih tijela.

Ako zakonom nije propisano drugačije, na obvezu čuvanja porezne tajne primjenjuje se Zakon o zaštiti tajnosti podataka.

Sudionici u poreznom postupku su:

- porezno tijelo

- porezni obveznik – moţe imati opunomoćenika, pomagača i poreznog

savjetnika

- druge osobe odreĎene zakonom

1) Porezno tijelo je tijelo drţavne uprave, tijelo jedinice područne (regionalne)

samouprave ili tijrlo jedinice lokalne samouprave u čijem su djelokrugu utvrĎivanja, nadzora i naplate poreza i drugih javnih davanja.

(javna davanja su: porezi, carine pristojbe i doprinosi)

24

- u I. stupanjska mjesno nadleţna ispostava područnog ureda Porezne

uprave (mjesna nadleţnost odreĎuje se preme mjestu prebivališta ili uobičajenog boravišta za fizičke osobe, a za pravne prema mjestu sjedišta,

za nekretnine prema mjestu gdje se nekretnina nalazi, za robu prema

mjestu isporuke ili gdje je obveza nastala itd.

- u II. stupanjski nadleţan je Središnji ured Porezne uprave.

2) Porezni obveznik je osoba koja je kao takva odreĎena zakonom kojim se

utvrĎuje pojedina vrsta poreza. Obveze iz porezno duţničkog odnosa poreznog

duţnika mogu podmiriti solidarni duţnici i treće osobe

3) Sudionici u širem smislu – pod sudionicima u širem smislu misli se na druge

drţavne organe koji su duţni pruţati pravnu pomoć poreznim organima oko

razreza i naplate poreza kao i na sve pravne i fizičke osobe koje su duţne na zahtjev poreznog organa pruţati obavijesti, predočiti isprave i evidencije za

utvrĎivanje poreza. Tu takoĎer ubrajamo osobe koje su duţne npr. svjedočiti,

vještačiti, dopustiti pristup zemljištu ili nekretninama i sl., a nisu stranke.

POREZNI AKTI U POREZNOM POSTUPKU

Pojam- porezni akt je svaki akt kojim se pokreće, dopunjuje, mijenja ili

dovršava neka radnja u poreznom postupku . Porezni akti su :

- porezno rješenje

- zaključak zapisnik o vanjskom nadzoru

- nalog za vanjski nadzor,

- poziv

- drugi akti.

7.2. TIJEK POREZNOG POSTUPKA

Pokretanje poreznog postupka

Porezni postupak uvijek se pokreće po sluţbenoj duţnosti, najčešće povodom podnesene porezne prijave.

Porzna prijava nema karakter zahtjeva za pokretanje postupka , ona je samo

obavijest poreznom organu o činjenicama značajnim za oporezivanje.

Podnosi se na propisanoj tiskanici za odgovarajuću vrstu poreza.

25

Porezna obveza odnosi se na porezno razdoblje koje se u pravilu podudara s

kalendarskom godinom.

Da bi se osiguralo kontinuirano pritjecanje poreza uvedeno plaćanje predujmova

poreza i godišnji obračun poreza.

Predujmovi poreza plaćaju se po odbitku ili na temelju rješenja o predujmovima

(privremeno rješenje).

Predujmove poreza po odbitku obračunava, obustavlja i uplaćuje isplatitelj

dohotka prilikom svake isplate dohotka (plaće) ili sam stjecatelj dohotka.

Predujmovi poreza na dohodak (dohodak od obrtničke djelatnosti slobodnih

zanimanja /odvjetnici , umjetnici, liječnici/, poljoprivrede) utvrĎuju se rješenjem

za dohodak od samostalne djelatnosti na temelju rješenja o porezu za prošlu godinu, na temelju podataka prikupljenih nadzorom, snimanjem prometa te

drugih podataka kojima raspolaţe porezna uprava.

Ispitni postupak

Porezna uprava uvijek vodi ispitni postupak u svim slučajevima kad nema činjeničnu podlogu za rješavanje

Ispitni postupak će se provesti obvezno i kada porezni obveznik u svojoj porezno prijavi iskaţe gubitak.

Rješenje

Porez na dohodak za koji se podnosi porezna prijava utvrĎuje e godišnjim rješenjem Porezne uprave prema prebivalištu poreznog obveznika, osim u

slučajevima kad je tjekom godine plaćeni porez okončan.

Protiv poreznog rješenja donesenog u prvostupanjskom poreznom postupku

dopuštena je ţalba.

Ţalbeni rok je 30 dana od dana primitka rješenja. Ţalba na rešenje ne odgaĎa njegovo izvršenje.

Protiv zaključa dopuštena je ţalba ako OPZ- om nije drugačije odreĎeno.

Radi osiguranja pravilne i jedinstvene primjene poreznih propisa ministra

financija moţe donositi naputke koji se objavljuju u „Narodnim novinama".

26

7.3. CARINSKI POSTUPAK

Carinski postupak je skup radni koje poduzimaju carinska tijela, carinski

obveznici i neke druge osobe sa svrhom da se utvrdi, podlijeţe li odreĎena roba koja se uvozi, unosi ili izvozi carinjenju. Pokreće se po sluţbenoj duţnosti, u

pravilu, primitkom carinske deklaracije

Carinski postupak mora biti prilagoĎen svrsi carinjenja, mora biti jednostavan i učinkovit kako bi se omogućio brz i nesmetan promet robe preko drţavne

granice.

Carinski postupak je poseban upravni postupak, ureĎen Carinskim zakonom, s

tim što se primjenjuju propisi Zakona o općem upravnom postupku u

postupcima koje vodi Carinska uprava, ako carinskim zakonom nije drugačije odreĎeno.

U širem smislu carinski postupak obuhvaća i carinski nadzor.

Carinski nadzor obuhvaća niz autoritativnih mjera koje se poduzimaju da bi se

spriječilo neovlašteno postupanje s carinskom robom i osigurala njezina

istovjetnost dok se ne provede carinski postupak.

U okviru carinskog postupka ovisno o kretanju robe, postoji veći ili manji broj

posebnih odredaba koje bismo uvjetno mogli nazvatiposebnim carinskim

postupcima kao što su:

- Puštanje robe u slobodan promet

- Provozni postupak

- Postupak carinskog skladištenja

- Postupak unutarnje proizvodnje

- Postupak prerade pod carinskim nadzorom

- Postupak privremenog uvoza

- Postupak vanjske proizvodnje

- Izvozni postupak.

Pojam carine

Carina je prihod drţave koji se naplaćuje pri prijelazu odreĎene robe preko

drţavne granice odnosno carinske crte.

Roba i stvari koje se uvoze, unose ili primaju u carinsko područje R Hrvatske

podlijeţu plaćanju carine, osim ako zakonom nije drugačije odreĎeno.

27

Subjekti carinskog postupka

1) Carinska uprava – je upravna organizacija u sastavu Ministarstva financija

Ustrojstvene jedinice Carinske uprave su: središnji ured i carinarnice

2) Stranke i njihovi zastupnici – (stranka je carinski obveznik a to moţe biti posjednik robe, osoba na koju glasi prijevozna isprava osoba na koju su

prenesena prava iz prijevozne isprave ili druge osobe koje moraju platiti

carinu.

3) Ostali sudionici u granicama svog pravnog interesa.

Tijek carinskog postupka

1) primitak carinske deklaracije- moţe biti podnesena usmeno, pismeno ili

elektronski sredstvima.

2) Pregled robe ( u carinskom postupku kao dokazna sredstava koriste se

isprave, očevid, vještačenje i logičke presumpcije, a prevladava vezana ocjena dokaza).

3) Svrstavanje robe prema carinskoj tarifi – (tarifni stav sastoji se od tarifne oznake, imenovanja robe i carinske stope)

4) UtvrĎivanja carinske osnovice

5) Naplata utvrĎene carinske svote

Odlučivanje u carinskom postupku

U carinskom postupku odlučuje se o carinjenju robe ili oslobaĎanju od plaćanja

carine. Vrlo je pojednostavljeno i često se svodi na zabilješku na deklaraciji ili

nekoj drugoj ispravi, odnosno na obračun carine u putničkom prometu.

Rješenje se donosi:

- ako carinski obveznik stavi prigovor na nalaz carinarnice.

- u sloţenim slučajevima.

- u slučaju donošenja privremenog rješenja

- konačnog rješenja.

28

Pravni lijekovi u carinskom postupku su:

1) Prigovor (na nalaz carinarnice u pogledu količine , kvalitete, vrijednosti i

porijekla robe)

2) Ţalba

3) Izvanredni pravni lijekovi (specifični za ovu vrstu postupka).

Carinski postupak u putničkom prometu

Osnovna pitanja carinskog postupka u putničkom prometu ureĎena su Carinskim

zakonom, a njihova detaljnija razrada Pravilnikom o carinskom postupku u

putničkom prometu.

Putnik koji dolazi ili odlazi u inozemstvo duţan je pri prelasku carinske crte

carinskom djelatniku usmeno prijaviti, a na njegov zahtjev i pokazati osobnu

prtljagu i sve predmete koje sobom nosi.

Stvari koje nisu prijavljene, a pronaĎene su u carinskom pregledu privremeno se

oduzimaju do okončanja kaznenog i prekršajnog postupka.

Ako putnik sa sobom nosi robu koja po vrsti količini očigledno premašuje

potrebe njegova kućanstva, mora tu robu predati na carinjenje ili je vrati u roku

od 8 dana u inozemstvo.

Carinjenje u putničkom prometu se obavlja u skraćenom postupku ili u

redovnom postupku.

U prvom slučaju čitav postupak i rješavanje svodi na popunjavanje tiskanice

obračuna carine i drugih pristojbi za robu koju putnik sobom nosi.

U redovnom postupku carinjenje robe koja podlijeţe vještačenju, ako se ne

moţe u skraćenom postupku utvrditi kakvoća, količina, vrst i vrijednost robe,

kao i roba čija vrijednost premašuje propisani iznos.

Iznošenje stvari preko granice

Privremeno unošenje predmeta iz inozemstva

Hrvatski drţavljanin na radu, školovanju , specijalizaciji i sl. u inozemstvu moţe

pored predmeta osobne prtljage iz inozemstva unijeti i druge predmete, s tim što te predmete mora unijeti u Popis stvari koje putnik privremeno uvozi, isti nakon

provjere ovjerava carinarnica uz unošenje bilješke o tome u putovnicu (PUR-

privremeno unio robu).

Putnik je duţan privremeno unijete predmete vratiti u inozemstvo.(iznimno

kamp kućice , jahte i drugi plovni objekti mogu ostati u RH po carinskim

nadzorom kod ovlaštene osobe za njihovo čuvanje).

Kad naši drţavljani i stranci s prebivalištem u RH koji privremeno borave u

inozemstvu , a privremeno se vraćaju u RH putnički motornim vozilima sa redovnom stranom registracijom duţni su ulaznoj carini usmeno prijaviti

29

putničko motorno vozilo o čemu se u putovnicu stavlja bilješka (PUR-M –

privremeno uvezao motorno vozilo). Iznimno se vozilo moţe ostaviti u rh pod carinskim nadzorom ako za to postoji opravdan razlog.

7.4. INSPEKCIJSKI POSTUPAK

To su postupci regulirani posebnim zakonima ik ZUP se primjenjuje samo supsidijarno. Karakteristično je da imamo više vrsta inspekcija (npr. Financijska,

porezna, radna, prosvjetna, sanitarna i sl.) kojima je pojedino specifično upravno

područje posebno regulirano.

Tako se tu primjenjuju posebni zakoni kao npr. Zakon o prosjvetnoj inspekciji,

Zakon o zabrani upotrebe duhanskih proizvoda, Zakon o porezu na dohodak,

Zakon o porezu na dodanu vrijednosti isl.

Nadležnost u inspekcijskom postupku

U prvom stupnju nadleţni su ţupanijski, odnosno gradski uredi, a u drugom

stupnju ministarstva.

Osnivanjem Drţavnog inspektorata kao drţavne upravne organizacije,

inspekcijski poslovi iz nadleţnosti pojedinih ministarstava stavljeni su pod

nadleţnost tog inspektorata.

Inspekcijske poslove obavljaju inspektori, ali i drugi sluţbenici koje ovlasti

ministar ili ravnatelj.

Inspektor je samostalan u voĎenju potupka i odlučivanju.

Inspektor mora biti u svom radu nepristran. Inspekcijski potupak pokreće

se po sluţbenoj duţnosti. Povod za njegovo pokretanje mogu bit prijave i predstavke graĎana i organizacija. Te prijave inspekcijski organ je duţan

provjeriti i o svom stavu i poduzetim mjerama u odreĎenom roku obavjestiti

njihove podnositelje.

Inspektor rada duţan je najmanje jedanput godišnje obaviti nadzor nad

primjenom propisa o zaštiti na radu u nekim djelatnostima (industrija,

graditeljstvo i dr.), a kod ostalih poslodavaca najmanje jedanput u tri godine.

30

Ako inspektor u inspekcijskom pregledu utvrdi povrede propisa, on

pokreče inspekcijski postupak i donosi rješenje kojim izriče upravne mjere, tj. poduzima sve što je potrebno da se uspostavi zakonito stanje.

Inspektor je ovlašten pregledati poslovne prostorije, zgrade, predmete, robu i druge stvari kod nadziranih osoba, ureĎaje i opremu, poslovne knjige i

evidencije, pregledati isprave na temelju kojih se moţe utvrditi identitet osobe

(osobna iskaznica, putovnica), te saslušavati pojedine osobe.

Inspektor nije duţan prethodno najaviti svoj dolazak. Inspektori su

stručnjaci odgovarajuće struke i u pravilu mogu sami utvrĎivati činjenice za čije

je utvrĎivanje potrebno stručno znanje.

Vještačenje u inspekcijskom postupku

Ukoliko je riječ o sloţenim stručnim pitanjima inspektor uzima uzorke i

šalje ih na analizu ovlaštenim znanstvenim i stručnim ustanovama koje provode

znanstveno i stručno vještačenje. Kod inspekcijskog nadzora inspektori su duţni postupati tako da se ne ugrozi propisana tajna. O izvršenom pregledu,

utvrĎenom stanju i nareĎenim mjerama, inspektor sastavlja zapisnik koji se

uručuje nadziranoj osobi.

O obavljenom inspekcijskom pregledu inspektor vodi očevidnik. Ako

inspektor ustanovi da je povrjeĎen zakon ili drugi propis, duţan je narediti da se

uklone nedostaci u odreĎenom roku.

Te naredbe inpektor unosi u zapisnik i u obliku rješenja dostavlja ih stranci.

Do uklanjanja utvrĎenih nepravilnosti inspektor moţe poduzeti privremene mjere kako bi se spriječile štetne posljedice (npr. trţišni inspektor moţe zatvoriti

poslovne prostorije pečačenjem i onemogućiti korištenje postrojenja i drugih

sredstava za rad kojima se obavlja djelatnost).

Večina inspekcijskih zakona ovlašćuje inpektore da mogu radi uklanjanja

neposredne opasnosti za ţivot i zdravlje ljudi donjeti usmeno rješenje i narediti

njegovo neposredno izvršenje.

Usmeno rješenje mora se unjeti u zapisnik, a pismeni otpravak dostaviti

stranci u zakonskom roku. Protiv rješenja dozvoljena je ţalba. Rok za ţalbu

počinje teči od dana dostve pismenog otpravka. Protiv rješenja ţupanijskog ureda (inspektora) dopuštena je ţalba ministarstvu tj. Drţavnom inspektoratu.

31

Protiv rješenja inspektora u ministarstvu, tj. Drţavnom inspektoratu, ţalba nije

dopuštena. Rok za ţalbu je u pravilu osam dan.

Izvršenje u inspekcijskom postupku

Ako osoba nad kojom se provodi nadzor mne polstupi po rješenju inspektora u

odreĎenom roku, provodi se prisilno izvršenje.

Ako je riječ o zamjenjivoj obvezi koju umjesto izvršenika moţe ispuniti druga osoba, izvršenje se provodi putem te druge osobe na trošak izvršenika. Ako je

riječ o izvršenju nezamjenjivih obveza, izvršenje se moţe provesti putem

novčanog kaţnjavanja.

Pojedini inspekcijski zakoni ( Zakon o inspekciji voda, o prosvjetnoj inspekciji

i dr.) izričito istiću da se neposredna prisila moţe provesti i bez prethodne

primjene novčanog kaţnjavanja.

Inspektor rada npr. moţe odmah zapečatiti oruĎa za rad s povećanim

opasnostima te radne prostorije i prostore u koljima se obavlja rad.

Slijedi tablični prikaz posebnih postupaka sa osnovnim karakteristikama:

32

POSEBNI POSTUPCI

Stadiji postupka Porezni postupak Carinski postupak Inspekcijski

postupak

Pokretanje

postupka

- porezna prijava

- ex offo ali ipak na

vlastitu inicijativu

- carinska

dekalaracija

- najčešće ex offo

- uvijek ex offo

- na dojavu graĎana

ili drugih subjekata

Dokazivanje

(ispitni postupak)

- na temelju isprava

- vještaci

- rijetko očevid

- nema svjedoka

- na temelju isprava

o svrstavanju robe

u carinske tarife

- računi

- izjava stranke u

svrhu dokazivanja

- očevid

- vještaci su sami

inspektori

(voditelji postupka)

- isprave

- svjedoci

Odlučivanje

- često se donosi

privremeno

rješenje (za neko

obračunsko

razdoblje

- ţalba nikad ne

odgaĎa izvršenje

- skraćeno se na

deklaraciju stavlja

zabilješka

- rokovi kratki

(najduţi 5 dana)

- formalno rješenje

izuzetak

- usmeno rješenje –

hitnost i zaštita

ţivota i zdravlja

- pisano rješenje u

roku 8 dana

- najčešće ţalba ne

odgaĎa izvršenje

Pravni lijekovi

- moţe se uloţiti

ţalba ali nema

suspenzivni

karakter

- o ţalbi odlučuje II

tijelo

- moguć prigovor

na svrstavanje robe

(odmah)

- ţalba samo ako je

donijeto formalno

rješenje

- moţe se uloţiti

ţalba na pisano

rješenje

- o ţalbi odlučuje II

tijelo

Izvršenje

- provodi se po

pravilima za

novčana

potraţivanja - sudsko izvršenje

ili ovrha

- provode ga carinici

oduzimanjem

robe kao

administrativno

izvršenje

- za novčana

potraţivanja –

ovrha

- ponekad se sastoji

u zabrani

obavljanje neke

djelatnosti

- oduzimanju

predmeta

- ako je izrečena

novčana kazna -

ovrha

33

8. UPRAVNI SPOR

Upravni spor je oblik sudske kontrole nad upravom.

Upravni spor provodi se radi zaštite objektivne zakonitosti i subjektivnih prava

graĎana.

Upravni spor je spor koji vodi UPRAVNI SUD RH a koji nastaje izmeĎu stranke iz prethodnog upravnog postupka i tijela koje je donijelo konačno

rješenje u upravnom postupku o tome je li to rješenje utemeljeno na zakonu

VRSTE UPRAVNIH SPOROVA

1) spor o zakonitosti

- pokreće se i vodi da bi se ocijenilo je li neki upravni akt utemeljen na zakonu ili nije

2) spor pune jurisdikcije

- cilj voĎenja spora je da sud utvrdi, osnuje, promijeni ili ukine neku pravnu

situaciju 3) subjektivni upravni spor

- spor kojem je cilj zaštita subjektivnih prava pojedinca

4) objektivni upravni spor - cilj je zaštita objektivne zakonitosti

5) prvotni upravni spor

- pokreće se i vodi prije nego što je donesen upravni akt (šutnja

administracije) 6) naknadni upravni spor

- spor u kojem se odlučuje o upravnom aktu donesenom u konkretnoj

upravnoj stvari

PREDMET UPRAVNOG SPORA

- ocjena zakonitosti upravnog akta - upravni akt je akt kojim nadleţno tijelo u obavljanju javnih ovlasti rješava

o stanovitom pravu ili obvezi odreĎenog pojedinca ili organizacije u

kakvoj upravnoj stvari

Upravni spor se moţe pokrenuti protiv:

1) drugostupanjskog upravnog akta

2) prvostupanjskog upravnog akta (nema mjesta ţalbi u upravnom postupku) 3) šutnje administracije

34

STRANKE UPRAVNOG SPORA

1) tuţitelj - moţe biti fizička osoba, pravna osoba i drugi subjekti koji mogu biti

nositelji prava i obveza o kojima se rješava u upravnom postupku

- mora smatrati da mu je upravnim aktom povrijeĎeno neko pravo ili

neposredni osobni interes utemeljen na zakonu 2) tuţeni

- je tijelo čiji se akt osporava

3) zainteresirana osoba (treća osoba) - osoba kojoj bi poništaj upravnog akta neposredno bio na štetu pa ona u

upravnom sporu ima poloţaj stranke

8.1. POKRETANJE UPRAVNOG SPORA

Upravni spor pokreće se tuţbom koju podnosi stranka iz prethodnog upravnog postupka.

Sud ne moţe pokrenuti spor po vlastitoj inicijativi, već to moţe učiniti samo na

temelju tuţbe podnijete od strane legitimirane (ovlaštene) osobe.

Tuţitelj podnosi tuţbu Upravnom sudu Republike Hrvatske u roku od 30 dana, računajući od dana dostave upravnog akta.

Tuţba se predaje sudu neposredno ili se šalje poštom, a moţe se podnijeti i na

zapisnik kod suda nadleţnog za obavljanje poslova pravne pomoći Tuţba se predaje u najmanje dva primjerka.

Tuţbeni razlozi:

a) pogrešno utvrĎeno činjenično stanje b) nepotpuno utvrĎeno činjenično stanje

c) bitna povreda odredaba Zakona o općem upravnom postupku

d) pogrešna primjena materijalnog prava

e) nenadleţnost

POSTUPANJE SUDA PO TUŢBI

Odbacivanje tuţbe

1) tuţba podnesena nepravovremeno ili prijevremeno

2) ako akt koji se tuţbom osporava nije upravni akt

3) ako je očito da se upravnim aktom ne dira u pravo tuţitelja ili njegov neposredni osobni interes utemeljen na zakonu

35

4) ako je tuţitelj mogao protiv upravnog akta podnijeti ţalbu ali je nije

podnio 5) ako je riječ o stvari u kojoj je sudska zaštita osigurana izvan upravnog

spora

6) ako već postoji pravomoćna odluka donesena u upravnom sporu o istoj stvari

Poništavanje upravnog akta bez dostavljanja tuţbe na odgovor

Upravni akt sadrţi takve bitne nedostatke koji sprečavaju ocjenu zakonitosti akta, moţe se iz tog razloga presudom poništiti

Rješavanje tuţbe provoĎenjem redovnog sudskog postupka Sud prvo mora po jedan prijepis tuţbe s prilozima dostaviti tuţenoj strani na

odgovor i zainteresiranim osobama ako ih ima.

Tuţena strana duţna je u ostavljenom roku poslati sudu sve spise koji se

odnose na predmet. Ako tijelo za vrijeme sudskog postupka donese drugi akt kojim mijenja ili

stavlja izvan snage upravni akt protiv kojeg je pokrenut upravni spor, sud će

pozvati tuţitelja da u roku od 15 dana izjavi je li naknadno donesenim aktom zadovoljan ili ostaje pri tuţbi.

Pravilo je da u upravnim sporovima sud rješava u nejavnoj sjednici.

OdreĎivanje usmene rasprave ovisi o nahoĎenju suda. Raspravom rukovodi

predsjednik vijeće. O raspravi se vodi zapisnik, u koji se unose bitne činjenice i okolnosti te dispozitiv odluke. Zapisnik potpisuje predsjednik i

zapisničar.

8.2. SUDSKE ODLUKE

PRESUDA 1) presuda kojom se tuţba uvaţava

- sud poništava osporeni upravni akt

2) presuda kojom se tuţba odbija kao neosnovana

RJEŠENJE

Ako je neumjesnost tuţbe očigledna sud rješenjem kratkim putem odbacuje

tuţbu zbog toga.

U pravilu sud rješava na podlozi činjenica utvrĎenih u upravnom postupku.

Iznimno sud sam utvrĎuje činjenično stanje.

36

8.3. PRAVNI LIJEKOVI U UPRAVNOM SPORU

ZAHTJEV ZA ZAŠTITU ZAKONITOSTI

- podiţe ga drţavni odvjetnik ako je odlukom suda povrijeĎen zakon

- podnosi se u roku od 3 mjeseca od dana kada je strankama dostavljena

odluka protiv koje se zahtjev podnosi - o zahtjevu se rješava na nejavnoj sjednici a pobijana odluka ispituje se

samo u granicama zahtjeva

- presudom se zahtjev moţe odbiti ili uvaţiti

- ako se zahtjev uvaţava moţe se ukinuti ili preinačiti sudska odluka

PONAVLJANJE POSTUPKA

- pokreće se na prijedlog stranke

- razlozi za ponavljanje upravnog spora utvrĎeni su Zakonom o upravnim

sporovima

- subjektivni rok za podnošenje prijedloga je 30 dana od saznanja za razlog ponavljanja postupka

- objektivni rok je 5 godina od pravomoćnosti odluke

- prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se Upravnom sudu RH - o prijedlogu odlučuje vijeće od 5 sudaca u nejavnoj sjednici

- sud će donijeti rješenje kada odbacuje prijedlog za ponavljanje postupka

- sud će donijeti presudu kada dopušta ponavljanje postupka, prijašnju

odluku moţe staviti izvan snage u cijelosti ili djelomično