6./6.

Hektor krece na dvoboj sa Ahilom, ne znajući da je njegovu opremu uzeo Patroklo jer Ahil, zbog gnjeva prema Agamemnonu, odbija da se dalje bori.

Hektorov polazak u boj Homer izdvaja kao predmet posebnog pjevanja i daje scenu razgovora se suprugom Andromahom kraj koje dadailja drži njihovog sinčića. Ovako široko razvijanje motiva polaska u boj ima svoje umjetničko opravdanje. Hektor je jedan od glavnih likova „Ilijade“ pa u tom pogledu on stoji u istoj ravni sa Ahilejem i Odisejem. Zapravo, ova tri lika helenske epike, kao tri izrazitije individualnosti, čine suštinu etičko-psihološkog kompleksa tzv. tipologije ratnika herojskog karaktera u helenskoj književnosti. Ono po čemu će se Hektor izdvojiti kao predstavnik i oličenje osobenog tipa junaka, dobrim dijelom ističe se već u ovom, šestom, pjevanju i to baš u sceni oproštaja sa ženom i sinom.Prije nego što izađe na megdan, Hektor pođe u kuću da se oprosti sa Andromahom i sinom, ali ih ne zatekne tamo. Andromaha je u tom trenutku stajala na kuli gradskih bedema i posmatrala poraze trojanskih junaka plačući gorko. Na poziv dvorkinje ona se vrati kući, zatekne Hektora pripremljenog za boj, stisne mu ruku i kroz plač kaže:

„...Jadniče, sa svog ćeš srca zaglavit', a nejakog čeda nije ti žao ni mene sirote; ja ću se brzo ...“

„...nego smiluj se na me i ostani ovdje na kuli,

sina ne ostav' sirotom, a ni udovicom ljubu!“

U Hektorovom odgovoru sadržana je osnovna osobenost junaka ovog tipa. Hektor nije gnijevan osvetnik kao Ahilej. On samo brani svoj grad, svoje ognjište i svoju porodicu, u njegovom karakteru spojeni su herojstvo i čovječnost. Zato kaže svojoj Andromahi:

„... O svem razmislih, ljubo, i sve mi je to na pameti, al' me Trojanaca stid i dugoskutih Trojanki njinih.

Nemoj jadnice, u srcu svom se ražalostit' odveć, niko me preko sudbine Aidu poslati neće, nijedan čovjek pak nije umak'o, mislim, ...“

ali megdan između Hektora i ahejskog junaka Ajanta završi se bez pobednika. Neobično za megdan, bar u epici ostalih balkanskih naroda. U „Ilijadi“ se megdandžije Hektor i

Ajant dogovore, i to na Hektorov prijedlog, da pred mrak prekinu megdan, pa čak jedan drugom, i to ponovo na Hektorov prijedlog, daju i poklone. Hektor Ajantu „mač srebrokitni dade s korama i sa kaišem što bješe izrezan lepo“, a Ajant Hektoru „crven i sjajan pokloni pojas“.

Pitanja:

1. Andromaha Hektora naziva i ocem i majkom. Kako razumiješ tu tvrdnju?-Andromaha Hektora naziva i ocem i majkom jer su joj on i sin jedino od porodice što ima. U stihovima:

„...jer mog oca je pogubio negda divni Ahilej i još ugodni kilički grad razorio Tebu

...... a nju Artemida strelom u očevu pogubi dvoru.

Sad si mi, Hektore, sve, i otac i gospođa majka,ti si mi i brat sada, ai moj mlađani vojno;

nego smiluj se na me i ostani ovde na kuli,sina ne ostav' sirotom, a ni udovicom ljubu!“

ona govori kako joj je Ahilej pogubio roditelje i braću, opisuje svoju bol i patnju. Moli Hektora da ne ide u boj, jer njena napaćena duša ne bi podnijela da izgubi još i njega, previše je voljenih gledala kako umiru i ne bi mogla podnijeti još bola. Ne želi da njen sin odrasta bez oca.

2. Kojim su epskim postupkom data sjećanja na Andromahinu porodicu?- Priča o Andromahinoj porodici je data njenim sjećanjem, dakle retrospekcijom, kroz dijalog sa Hektorom u vidu obrnute ekspozicije.

3. Šta na osnovu dijaloga između Andromahe i Hektora možeš zaključiti o položaju žene i ulozi muža u antici?

- O tome najbolje govore stihovi:

„... koliko žalim tebe, medoruhi kada te koji plačnu odvede Ahejac kad uzme ti danak slobode.

Pa kad moradneš živeć' u Argu tuđinci tkati, il' vodu nosit' iz Hiperije il' Meseideu muci veljoj i ljutoj, al' nužda te primora silna...“

Kada bi osvojili neki grad vojnici i junaci bi odvodili lijepe i mlade žene, sebi na dar, kao poklon, trofej za tešku borbu u kojoj su oni pobjednici. Kao i u mnogim vjekovima prije ili kasnije žene su bile potlačene i nisu imale pravo da odlučuju o svojoj sudbini, umjesto njih bi odlučivali očevi, a kada se udaju muževi. Muževi imali ulogu zaštitnika porodice i sve dok bi muž bio živ žena bi bila sigurna od tkz. „danka slobode“ odnosno osvajači nisu mogli da je odvedu sebi na dar.

Takođe, muškarci su mogli da imaju više žena, to vidimo u razgovoru Ahileja i Prijama,kad Prijam kaže:

„...Im'o sam ih pedeset, kad ahejska osvanu vojska:Utroba iste majke devetnaest mi rodi sinova,Inoče druge mi sve u dvoru rađahu mome.“

4. Kako reaguje dijete kada Hektor hoće da ga prihvati?- Dijete se uplašilo kad je vidjelo oca. Privilo se uz dadilju ne prepoznavši svoga oca ispod hladnog i grubog šlema, zloslutne medi i perjanice od sture. Iako dijete nije znalo niti je moglo znati čemu to sve služi i kuda se njiegov otac sprema ići, uplašilo se osjećajući da to nije dobro niti može donijeti ičega dobra.

5. Šta Hektor traži od Diva i ostalih bogova za svog sina?- Hektor traži od bogova da učine velikog junaka od njegovog sina, čak boljeg nego što je on, želi da sin zasjeni njegovu slavu, junaštvo i čovječnost i da ljudi kažu:

„Taj je čestitiji mnogo od oca!“

6. Sukob u Hektorovoj duši između osjećanja prema porodici i herojskog morala.- Hektoru je kao i svakom čovjeku u bilo kojem ratu, a ne samo Trojanskom, sigurno bilo užasno teško da napusti svoju porodicu i ostavi ih bez zaštite dokse on bori protiv neprijatelja. Ali kao što je i on sam rekao u ovom pjevanju, srce mu zabranjuje da bude plašljivac i da bježi od borbe, jer je uvijek bio čestit i hrabro se borio na prvim linijama fronta među najboljim junacima i ratnicima.I ne samo to, on u stvari želi da ostavi primjer svome sinu.

24./11.

Prijam uđe u šator, moli Ahileja da sina dade na otkup što on i obriče

1. Kako je Prijam naveo Ahileja da mu preda Hektorovo tijelo?- Prijam je naveo Ahileja da mu dozvoli da otkupi Hektorovo tijelo prisjetivši ga

njegovog starog oca koji ga negdje star, žalostan i bolestan čeka da se vrati, pitajući se da li je uopšte živ. Izazvavši u Ahileju tugu za ocem pokušava da mu omekša srce i da ga navede da mu preda beživotno tijelo Hektorovo.

2. Kako Ahilej prikazuje sudbinu svoga oca?- Ahilej prikazuje kako Div odnosno Zevs kroji ljudske sudbine pomoću dva

dva bureta iz kojih daruje ljudima darove zle i darove dobre. Sudbinu svog oca prikazuje upravo na taj način, kaže kako su mu bogovi dali dobar dar- boginju Tetidu za ljubu, silno blago i bogatsvo, ali loš dar je bilo to što mu je podario samo jednog sina i odvukao ga u silne ratove daleko od starog oca.

3. Kako tumačiš to što junaci plaču naglas?- Junaci, pa i oni najhrabriji, najjači, najodlučniji ili bogatiji od svih ostalih su

samo obični ljudi sa manama i vrlinama, ponekad se smiju, ljute ili plaču. Prijamu je mnogo sinova poginulo u desetogodišnjem ratu, mnogo njegovog naroda je ubijeno u borbama ili odvedeno u zarobljeništvo, već deset godina opsjedaju njegovu domovinu, a sad on mora da dođe pod noge ubici svog sina Hektora, i ljubi ruku svom najgore neprijatelju, rizikujući svoj život da bi mogao dostojno da sahrani svog sina, kako Ahilej ne bi više mrcvario tijelo njegovog sina. Zbog svega toga on nosi veliki bol, patnju i gorčinu u duši.S druge strane Ahileju je prvo oduzeta njegova ljuba Briseida, zatim je ubijen njegov najbolji prijatelj praktično brat, da bi ga sada Prijam podsjetio na starog oca kojeg nije vidio dugo vremena. Sve te skupljene, zbijene emocije u njima nijesu više mogle biti sputavane i koliko god veliki junaci bili kad tad su sebi morali dati oduška, pa makar i izjadavši se najgorem neprijatelju.

4. Kako Ahilej objašnjava ljudsku sreću i nesreću? Ko odlučuje o toj ravnoteži?- Ahilej objašnjava kako Div odnosno Zevs kroji ljudske sudbine pomoću dva

bureta iz kojih daruje ljudima darove zle i darove dobre. Zevs odlučuje o tome kome će dobro ići u životu, a kome loše, on odlučuje kad će se ko roditi ili umrijeti. Pjesnik time želi da pokaže kako su u grčkoj mitologiji bogovi upravljali ljudskim životima, po nekim odlomcima ovog epa zaključujemo da su ljudi samo marionete, pioniri u nekoj igri boginja i bogova, ljudi su mali i nebitni.

5. Ahilej je svijestan sudbine koja mu je namjenjena. Koji stihovi to potvrđuju?-„Takvu sudbu već bozi ispredoće ljudima jadnim, neka žive u bolu, a sami bezbrižni jesu.“

6. Ahilejeve ljubavi.

- Prva ljubav je prema Briseidi, druga bratska ljubav prema Patroklu i treća ljubav prema ocu.Iako zbog ljubavi prema ocu prašta svom najljućem neprijatelju Prijamu i njegovom sinu Hektoru iako je ovaj već mrtav, dozvolivši da bude dostojno sahranjen po svim božijim zakonima kako bi mogao da nastavi svoj život u „Hadovu domu“ kako to oni kažu, to nije najjača ljuba. Najjača je ona ljubav prema Patroklu, jer Patroklova smrt u Ahileju budi ogromu srdžbu i mržnju prema njegovim ubicama. Ali i zbog te ljubavi na kraju, shvatajući da mržnja i još više smrti ne mogu vratiti njegovog prijatelja, odlučuje da preda Hektorovo tijelo, pravdajući se Patroklu riječima

"Nemoj se na me ti, o Patrokolo, srdit, kad doznaš Hadovu u domu, da Hektora divnoga milom ocu na otkup dadoh, kad odštetu dade mi krasnu; i to ću s tobom ja

podijeliti kako valja!"