SREBRENICA - U naselju Donja Gradina kod Rudnika olova i cinka u Sasama kod Srebrenice otkriveni su arheološki ostaci Domavie, najvećeg rimskog grada na Balkanu koji je bio glavni centar za tadašnje rimske provincije Panoniju i Dalmaciju. Arheolog Mirko Babić izjavio je da su istraživanja počela prije sedam dana i da su već otkrivene...

... zidine prve monumentalne rimske građevine sa kamenim dovratnicima i rimski sarkofag sa reljefnim natpisom, dok su u okolini pronađeni ostaci i tragovi rimskih puteva.

Babić, inače direktor Muzeja "Semberija" iz Bijeljine koji vodi ova istraživanja, rekao je da je riječ o municipiumu iz perioda oko 250. godine nove ere nastalom u doba vladavine rimske dinastije Severa koji je pod njihovom vladavinom doživio procvat i dobio status kolonije, a koja je bila privredno sjedište Panonije i Dalmcije.

On je istakao da se Domavia brzo razvijala zahvaljujući eksploataciji rude srebra, zlata i drugih plemenitih metala u neposrednoj blizini, naglasivši kako je u to vrijeme političko sjedište bio Municipium Malvesiatium u današnjim Skelanima, čiji su arheloški ostaci otkriveni prije tri godine.

Ovo arheološko istraživanje, kaže Babić, organizovano je nakon što su prilikom prošlogodišnjeg kopanja kanala za seoski vodovod pronađeni kamen sa natpisom i uklesanom figurom, a potom i ostaci zidina.

"O Domaviji postoje podaci u publikacijama austrougarskih istraživača, a posljednja istraživanja obavio je akademik Dragoslav Srejović 1960. godine kada je na lokalitetu Gornja Gradina formirano rudno jalovište i smatrano je da su time uništeni tragovi Domavie", navodi Babić.

Prema njegovim riječima, do sada se došlo do dokaza da je njeno sjedište bilo u Donjoj Gradini, a da je istočna periferija bila u obližnjem selu Lasovac, gdje je pronađena jedna rimska stela.

Babić je ocijenio da je riječ o nalazištu od izuzetne vrijednosti koje treba strpljivo i stručno istraživati, a pronađene ostatke propisno zaštititi i konzervirati.

Direktor novoosnovanog Arheološkog muzeja u Skelanima Dragić Glišić napomenuo je da se do ovog istraživanja i otkrića došlo zahvaljujući sredstvima Vlade Republike Srpske.

Glišić je dodao da će se nastojati obezbijediti dodatna sredstva za nastavak istraživanja i zaštitu arheoloških ostataka u Sasama, gdje se očekuju i nova otkrića, kao i za početak arheloških istraživanja u bratunačkom selu Fakovići.

On je naveo da će nekoliko pronađenih kamenih eksponata biti deponovano u privremenoj arheološkoj zbirci u Crvici kod Skelana, gdje će biti čuvani do izgradnje arheloškog muzeja u Skelanima za što se vrše pripreme.

"Cilj nam je da sačuvamo i afirmišemo otkrivene ostatke civilizacije na ovim prostorima stare dvijehiljade godina, da ih valorizujemo i pretvorimo u kulturno-turističku ponudu ovog kraja", pojasnio je Glišić.

(Vijesti.ba/Srna)

Most poznat kao Rimski most se nalazi nedaleko od Olova na rijeci Orlji između sela Klinčići i zaseoka Zaljani. Nalazi se na trasi starog rudarskog drumskog pravca koji je rudnike srebra i olova središnje Bosne (među kojima i Olovske rudnike) povezivao sa centralnom pravcem - tzv. Bosanskim drumom, koji se prostirao od Emone (Ljubljana) prolazio preko Lipljana (Ulpiana) i vodio do Skoplja (Scupi). Vrijeme izgradnje mosta nije poznato, ali se na osnovi same lokacije može izvesti zaključak da je most na ovom mjestu mogao postojati još u antičko vrijeme. O vremenu izgradnje mosta ostala su sačuvana dva predanja. Prema prvom most je nastao u antičko vrijeme, dok ga drugo predanje datira u kasniji period. 

Predslavenski korijeni

Predslavenski korijeni Bošnjaka se mogu pratiti unazad do najranijih dobro poznatih stanovnika prostora danas poznatog kaoBosna i Hercegovina, Ilira. Pretpostavlja se da su ovi drevni narodi stigli na zapadni Balkan oko 2000 godina prije nove ere, zamjenjujući različite stare evropske kulture koje su tu ranije živjele (poput Butmirske kulture) u blizini današnjeg Sarajeva. Uprkos dolasku Kelta u 4. i 3. vijeku p. n. e. Iliri su ostali dominanta grupacija na zapadnom Balkanu sve do dolaska Rimljana.

Rimska imperija je okupirala Iliriju nakon nekoliko serija ratova. Konačni rat je bilo gušenje pobune nekoliko plemena u području koje je danas poznato kao Srednja Bosna oko 9. vijeka nove ere. Doseljenici koji su govorili latinski jezik iz svih dijelova Imperije se naseljavaju među Ilire u to vrijeme. Rimska provincija Dalmacija uključivala je Hercegovinu i veći dio Bosne, kao i pojas sjeverne Bosne, a područje južno od rijeke Save je bilo dio Panonije.

Vlasi su bili nomadski narod, koji je živio po Balkanu, govorio jezikom izvedenim iz latinskog, porijeklom od rimskih naseljenika i romaniziranog autohtonog stanovništva. Tokom Osmanlijskog perioda je apsorbovan u bosanski narod odnosno tri glavne konfesionalne

grupe koje su ga činile.

Potrebno je naglasiti da Bošnjaci za razliku od drugih naroda čije su zemlje dobile imena po njima samima, izvode svoje ime iz imena domovine Bosne (slično kao Italijani i Španci). Najčešće prihvaćena teorija koja se tiče porijekla imena zemlje Bosna kaže da je ime zemlje nastalo iz imena rijeke Bosne koje je imalo različito, ali slično ime od drevnih vremena. Samo porijeklo imena rijeke je latinsko ili ilirsko, Bosona.

U pojedinoj literatura, naprimjer "Sumrak i propast Rimskog carstva", Bošnjaci se pominjuna spisku slavenskih naroda izmeđuDunava i Jadrana, što implicira da Bošnjaci imaju starije ime od geografskog pojma. Mnogi autori navode Bošnjake kao jedan od slavenskih naroda u dolini Dunava. Viktor Duruy (1811-1894) u knjizi Histoire du Moyen-Age, poglavlje XXXI, navodi spisak naroda u dolini Dunava: Peuples de la vallée du Danube : les Hongrois. -

Serbes, Bosniaques, Bulgares et Roumains. (Narodi doline Dunava: Mađari, Srbi, Bošnjaci, Bugari i Rumuni) [1]

Goti su osvojili Dalmaciju u petom vijeku, kasnije Alani koji su govorili iranski jezik, a Huni i Avari su prošli kroz današnje područje Bosne. Ovi narodi su ostavili nekoliko lingvističkih tragova, a što god je populacije ostalo iza njih, apsorbovalo se kasnije u slavenskom talasu koji je uslijedio.

Predhistorijsko doba 

Bosna i Hercegovina je vec u predhistorijsko doba bila naseljena pripadnicima raznih naroda. Njen geografski polozaj je takav da predstavlja prirodni most koji je u svim epohama spajao mediteranski i srednjoevropski prostor, preko kojeg su se odvijala kulturna i etnicka strujanja. Bosna i Hercegovina se takodjer nalazila na putu koji je povezivao Istok sa Zapadnom Evropom, pa je to na ovaj prostor dovelo i provelo nebrojene narode. Dovoljno je napomenuti da su na predhistorijskom lokalitetu u Butmiru kod Sarajeva iskopane zemljane figure stare oko 4500 godina, koje prikazuju ljude crnacke rase. Prvi stanovnici bosanskoheregovackog prostora cije nam je ime poznato bili su Iliri. 

Anticko doba

Kada je u anticko doba Bosna i Hercegovina dosla u sastav mocnog Rimskog Carstva (prije 2000 godina), naseljavanje pripadnika stranih naroda doseglo je takve razmjere da je Bosna u to doba u pravom smislu postala visenacionalna, a time i multikulturna zemlja. Spomenicka gradja potvrdjuje prisustvo Rimljana, Grka, Italika, Gala, Germana, Sirijaca, Egipcana, Judejaca i drugih. Ovamo su dolazili kao rimski sluzbenici, zanatlije, vojnici ili robovi. Iliri su, medjutim, cinili vecinski dio starosjedilackog stanovnistva, koje je Bosni i Hercegovini dalo trajno etnicko, kulturno i politicko obiljezje. 

O prvim stanovnicima Bosne iz paleolitskog doba (starije kameno doba) saznajemo preko crteza i 

pronadjenih orudja u pecini Badanj kraj Stoca koji se procjenjuju da su stari nekih 13000 godina,dok o stanovnicima Bosne iz neolitskog doba (mladje kameno doba) doznajemo preko arheoloskih iskopina na Butmiru,kraj Sarajeva,a,npr., iskopine u Glasincu daju nam uvid u period gvozdenog doba...itd...mada prvi pisani dokumenti o stanovnicima Bosne jesu oni koji se odnose na Ilire. 

Ilirska plemena kao sto su Desidijati,Japodi,Scordisci itd., opisana su u tim izvorima.Brojne arheoloske iskopine sirom Bosne,govore nam da su se Ilirska plemena po Bosni bavila stocarstvom i to posebno uzgojem ovaca i koza,a Rimski pisani izvori govore nam da su ova Ilirska plemena bila veoma ratoborna...vec 171 godine p.n.e.,Japodi vode rat protiv Rima,a i sami naziv "Bosna" potice od Ilirske rijeci "Bosona". 

Pored Ilira u Bosni u vrijeme najezde Rimljana,zive i Kelti,koji se vremenom potpuno mjesaju sa Ilirima.U drugom i prvom vijeku p.n.e. Rimljani prodiru duboko u Centralnu Bosnu,gdje konstantno ratuju protiv veoma ratobornih Ilira.Najveca pobuna Ilira protiv Rimljana se dogodila 6.godine p.n.e. i trajala je cetiri godine.Centar pobune je bio oko Varesa i Vranduka,a vodje ove pobune su se zvali Boton i Pinez.Ova pobuna je prerasla u sveopsti Ilirski bunt protiv Rimljana,te je zabiljezena uspanicena izjava,koju je Rimski Car Oktavijan izrekao u Rimskom Senatu,kada je rekao :"Pobunjenici krecu na Rim!".Da bi ugusili pobunu Rimljani su bili primorani angazovati cak 15 legija vojske,od ukupno 25 koliko su ih tada imali...Naposljetku i sam vodja pobune Boton biva zarobljen,te je zabiljezeno da je,kada je upitan zasto je podigao pobunu,odgovorio:"Vi ste nam umjesto pastira poslali vukove..."Zadivljen njegovom mudroscu i hrabroscu , Rimski Car ga nije dao pogubiti,kako je to bilo uobicajeno,nego ga je zadrzao u Rimu...jos jedan detalj iz ove pobune je vrijedno naznaciti...Naime,dio pobunjenika kraj Vranduka,svjestan da ce izgubiti bitku protiv Rimljana,odlucuje se da se ne preda,vec zene i djeca skacu u vatru zapaljena grada,a muskarci su se medjusobno izboli macevima,naocigled zapanjenih i zadivljenih Rimskih vojnika.Poslije ove pobune i dalje su postojali sukobi izmedju Ilira i Rimljana sirom Bosne,a zadnja je pobuna protiv Rimskih osvajaca bila skrsena 9.godine nove ere.Od tada cijelo podrucje Bosne biva cvrsto pod kontrolom Rimljana,koji potom uspostavljaju svoja naselja i mrezu puteva sirom Bosne.Ovi putevi su bili potrebni Rimljanima za njihovo daljnje vojno napredovanje,a i za prijevoz zlata,srebra i olova koji se eksploatisu iz rudnika koje Rimljani otvaraju po cijeloj Bosni.Tokom Rimske vlasti siri se upotreba latinskog jezika u Bosni,a u novosagradjena Rimska naselja doseljavaju se kolonisti iz svih krajeva Rimskog Carstva...najvise iz Itlije,Afrike,Spanije,Njemacke,Grcke,Sirije,Palest ine,Egipta,itd..Od druge polovine II vijeka nove ere zabiljezeno je naseljavanje podrucja Bosne brojnim Rimskim vojnim veteranima,dok se ogroman broj samih Ilira regrutuje u Rimske legije,te od konca II vijeka nove ere Ilirska podrucja bjehu snazna vojna izvorista za brojne Rimske guvernere i generale,koji postaju Rimski Imperatori.Prvi od njih,Septimus Severus raspusta Pretorijsku gardu,kada on dolazi u Rim 193 godine,i zamjenjuje je Ilirskim trupama. 

Jedan Rimski historicar iz toga doba opisuje ove Ilirske vojnike kao "rulju"...koja izgleda poput "divljaka" i koja ulijeva strah u kosti svojim izgledom,govorom i ponasanjem"...Mnogi drugi Rimski i Grcki izvori zauzimaju istovjetan "superioran" stav prema njima.Zanimljiv je jedan komentar,koji je sacuvan,od Grckog geografa po imenu Strabo (63 p.n.e. - 25 n.e.),gdje on biljezi da je tetoviranje bilo veoma prosireno medju Ilirima.Njegovo svjedocenje o tome je potvrdjeno mnogo,mnogo kasnije,kada arheolozi 

u Ilirskim grobnicama sirom Bosne,nalaze i igle za tetoviranje. 

Mnoga druga arheoloska nalazista ukazuju i na duhovni zivot Ilira,koji je prije svega bio zasnovan na njihovoj sprezi sa prirodom.Vrhovno bozanstvo Ilira je bilo zamisljano kao dlakavo musko stvorenje,sa kozjim nogama i rogovima,a nazivano je Silvan.Silvanova pratilja je bila Dijana (Thana),boginja lova , divljaci i prirode.Ona je na pronadjenim figurama predstavljena kao lovac sa strijelom u ruci i tulcem za strijele.Preko 300 spomenika Silvanu i Dijani je pronadjeno sirom Bosne,a narocito na prostorima Glamockog,Livanjskog,Duvanjskog polja,te u Srednjoj Bosni...Iliri su takodjer vjerovali i u gorske vile,nimfe,koje su im stitile izvore,potoke,planinske proplanke i pecine.Na spomenicima su predstavljene kao mlade razigrane i obnazene djevojke,i nerijetko u kolu u kojem svira Silvan.Tada,u anticko doba u Bosni postoji cak 40 razlicitih vjerovanja u 52 razlicita bozanstva. 

Do 3.vijeka podrucje Bosne pripada Zapadnom Rimskom Carstvu i nalazi se na samoj granici sa Istocnim dijelom.U 3. vijeku na podrucje Bosne upadaju Goti i nanose teske poraze Rimskoj vojsci,ostajuci prisutni na podrucju Bosne sljedecih 300 godina,a takodjer se dogadjaju invazije Huna (u 4. vijeku) i Alana (u 5. vijeku).Pocetkom 6. vijeka Goti bivaju porazeni od Bizantijskog Cara Justinijana,te se podrucje Bosne,od tada,barem nominalno,nalazi pod kontrolom Bizantije. 

Krajem 6.vijeka na teritoriju Bosne stupaju dvije nove skupine,a to su Avari i Stari Sloveni.Historija Avara i Starih Slovena do toga trenutka je bila vrlo isprepletena...bivajuci cesto saveznicima,ali i protivnicima,mada je dokazano da su Avari uvijek bili nadmocniji,iako manje brojniji od Starih Slovena,prvenstveno zahvaljujuci njihovom superiornijem vojnickom umijecu.Avari i Stari Sloveni se naseljuju u nizinskim dijelovima Bosne,a domicilno stanovnistvo Iliri,koji su se vec ranije krvno izmijesali sa Gotima i Keltima,povlaci se u planine. 

Tek kasnije,u dodiru ovih grupa,Slaveni i Avari upoznavaju tekovine staroevropske kulture,a zatim dolazi i do krvnog i etnickog mjesanja stanovnistva i formiranja potpuno zasebnoga antropoloskog tipa stanovnika Bosne,kog karakterisu naglasena korpulentnost i snazni misici.Ono sto karakterise duhovnu stranu Bošnjana toga doba,jeste drugaciji mentalitet u odnosu na svoje susjede,drugaciji odnos prema vjeri,odbojnost prema svakoj vrsti podredjenosti i nasilja,upadljiva srcanost i hrabrost,naglaseno postenje i dobrota,kojim su ih u okruzenju cak i imenovali,te su poznati kao "Dobri Bošnjani" 

Bošnjani kao narod dobili su svoje ime po prostoru na kojem zive,tj. po nazivu za zemlju "Bosna",a sama rijec "Bosna" potice jos iz antickog doba (Basana ili Basina - Bosna) i Ilirskog je porijekla. 

To nam vrlo jasno govori da su se novoprispjeli Slaveni i Avari jednostavno uklopili u autohtonu masu stanovnistva u Bosni,poprimajuci domicilna(Bosanska)kulturna i duhovna svojstva. 

Takodjer,veoma je bitno uociti da Bosanski starosjedioci jos iz kasne antike posjeduju vrlo konkretne forme narodnog organizovanja,cime se jedino moze objasniti cinjenica da Bosanski starosjedioci po smirivanju situacije sa doseljenicima konsoliduju svoju vlast u Bosni,uz neke izmjene,npr. anticke dekucije postaju zupe,princepsi postaju zupani ili knezovi,a arhizupan postaje Ban (rijec "Ban" je 

avarskog porijekla). Sve ovo ubrzo rezultira i formiranjem prve Bošnjacke Drzave,o kojoj se prvi pisani tragovi pojavljuju vec 958 godine,kada Bizantijski Car Konstantin Porfirogenet u svome djelu "De administrando imperio",opisujuci zemlje nad kojima ima vlast,po prvi put spominje "Horion Bosona",sto u prijevodu znaci "Zemlja Bosna"

http://www.vumidet.net/forum/showthread.php?t=798

Brezanekad i sad :Bazilika

Piše: prof. dr. sc. Zarije Seizović

Na kraju sadašnje Desitijatske ulice (nekada se zvala ulica Mustafe Žuje, popularno prozvana „Žujina“), tamo odakle se vidi nekadašnji S.R.C. „Ada“ Breza (bazen), nalazi se kasnoantička bazilika Hedum castellum Deasitiatum, u arheološkim spisima poznata kao „Breza II“, koju je, davne 1930. godine otkrio Gregor Cremošnik, kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu.

Riječ bazilika, (grč. basilikē oikia – kraljevska dvorana), označava građevinu pravougaonog oblika čija se unutrašnjost sastoji od nekoliko uzdužnih prostorija (lađa), koje su međusobno odijeljene redovima stubova. Središnja lađa, inače šira od onih pobočnih,  nalazi se iznad njih dobivajući svjetlo iz prozora iznad njihovih krovova, završavajući u polukružnoj izbočini tzv. apsidi. U staroj Heladi bazilikom se nazivala rezidencija arhonta (najviših činovnika i upravitelja, sudaca i dr.), a u starom Rimu bazilike su bile zgrade namijenjene sudovanju, trgovinskom poslovanju, skupovima i dr. Hrišćanstvo je ovu formu građevine preuzelo za svoje hramove i zadržalo ga, uz određene adaptacije, kao osnovni oblik gradnje crkve.

Desitijati (Daesitiates, Dezitijati, Desidijati) su Ilirsko pleme koje je, u antičko doba naseljavalo dijelove centralne Bosne. O plemenu naš povjesničar Enver Imamović, u svojoj knjizi Antički kultni i votivni spomenici na području Bosne i Hercegovine (Sarajevo, 1977), na str. 32-33. piše da je u praistorijskom i antičkom periodu, područje Breze pripadalo cetralnoilirskom području i etničkoj oblasti plemena Desitijata. Ovo pleme je živjelo na području koje je obuhvatalo gornju

dolinu rijeke Bosne, prema zapadu do gornje doline Vrbasa i prema istoku do Rogatice. Desitijati su jedno od najznačajnijih i najbrojnijih Ilirskih plemena. Imali su 103 dekurije (bratstva) i pripadali su Naronskom konventu (sudskom distriktu). Često su spominjani u antičkim izvorima, posebno po ustanku koji su 6. g. n.e. podigli protiv Rimljana. Po nazivu ovog plemena ulica Mustafe Žuje preimenovana je u Desitijatsku.

Ono što možda čaršiji nije poznato je činjenica da je odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH iz jula 2004. godine ova „kasnoantička bazilika na Crkvini“, proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (misli se, naravno, na spomenik od državnog značaja, ne od značaja za neku od bh. nacija). U dispozitivu ove odluke, navedeno je da „[n]acionalni spomenik čini arheološko područje sa ostacima kasnoantičke bazilike i pokretno naslijeđe pronađeno na arheološkom području koje se nalazi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, a koje je popisano u inventarnim  knjigama nalaza Muzeja. Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. 819 (novi premjer), što odgovara k.č. 483/1 (stari premjer), upisan u z.k. uložak broj 953, k.o. Breza, općina Breza, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina. Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini“. U obrazloženju odluke stoji da se „[n]astanak bazilike  (Breza II) na lokalitetu Crkvina okvirno [...]  može datirati u 6. stoljeće, odnosno od 536. godine, kada su Panonija i Dalmacija pripale Istočnorimskom carstvu, a najkasnije do 614. godine kada je u ovim krajevima, s padom Salone, propala vlast Bizanta. Moguće je da je bazilika nastala u vrijeme vladavine Justinijana (527-565) ili nekog od njegovih neposrednih nasljednika“.

Ovaj važni nacionalni spomenik je, moglo bi se reći, ispravno je valoriziran i održavan u vrijeme bivšeg režima. U periodu 1958-61. izvedeno je reviziono iskopavanje, dok su od 1961. do 1968. godine vršeni konzervatorsko-restauratorski radovi u organizaciji Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH. Godine 1965. godine takođe je izvršena manja restauracija. Godine 1967. i 1968. godine izvedeni su završni radovi u okviru minimalne varijante restauracije i prezentacije objekta. Godine 1990. godine Institut za arhitekturu iz Sarajeva, na zahtjev Općine Breza, izradio je Regulacioni plan „6. April“ kojim je predviđeno šire ograđivanje, ozelenjavanje i uređenje područja, sa ulaznim kapijama i odmorištima za posjetioce, a kao preduvjet, izgradnju novih saobraćajnica, koji plan do danas nije realiziran.

Nakon rata, 2000. godine, na osnovu projekta Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine, izvršeni su konzervatorsko-restauratorski radovi na zidovima i stubovima bazilike, koji su oštećeni u ratu, te podignuta metalna ograda visine 120 cm, tri metra od vanjskih zidova objekta. 

Ono što bi se ondašnjim, predratnim, ali i ovdašnjim, poslijeratnim vlastima moglo opravdano spočitavati jest nedopustiv nemar spram (o)čuvanja i promoviranja ovog značajnog civilizacijskog blaga grada i države. Naime, svima je dobro poznato da se bazen u Brezi reklamira na lokalnom radiju i drugim medijima šireg značaja, da su svi u regionu Sarajeva obaviješteni o tome da se u Brezi može rashladiti za vrelih ljetnih mjeseci. No, niko se nije dosjetio da obznani da Breza, sem kupanja, može ponuditi i značajnu turističku atrakciju – posjet bazilici staroj oko 1500 godina - šest i po puta starijoj od Ustava Sjedinjenih Američkih Država! Ničim se ne može pravdati takav nemar spram spomenika, ukrasa grada i države, kako u promidžbenom tako i u lukrativnom smislu. 

Da je ranije, a najmanje prije 40-ak godina kad je izgrađen bazen, samo malim mostićem preko obližnjeg potoćića spojeno okružje bazena sa ovim spomenikom, veliki broj posjetilaca bazena moga je vidjeti i baziliku, svjedočanstvo o tome da su, prije milenijum i po, ovdje, na tlu Breze, postojale saobraćajnice, trgovi, kupatila, organizirana vlast, snage reda i drugi atributi organizirane države i civiliziranog društva. Bilo bi to važno kako za Brezu tako i za Bosnu. O tome da bi turistički posjeti imali i financijskog efekta za grad, ne treba posebno govoriti. U tom smislu do danas nije učinjeno ništa. Da li je preambiciozno očekivati da ovaj tekst, kao skromni prilog afirmaciji grada i države opisano stanje promijeni, pokazaće vrijeme.

http://livinginbosniaandherzegovina.blogspot.com/2013/08/breza-nekad-i-sad-bazilika.html

Istorija parlamentarizma u BiH

(iz Monografije "Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine", izdanje 2010.godine)

Kroz historiju Bosne i Hercegovine susrećemo se s brojnim predstavničkim tijelima od državnog

značaja koja su se razlikovala prema tome da li je Bosna bila srednjovjekovna država, da li je imala

pokrajinski/zemaljski značaj kao dio većih država ili je uživala status pune samostalnosti i

nezavisnosti.

Antički period

Nekipodacipokazuju da je i međuilirskimplemenimanaovomprostorupostojalainstitucijanarodneskupštine,

koja je odlučivala o najvažnijimpitanjimaodinteresazacijeluzajednicu. Karakterističan je

primjerplemenaDezitijati do kojeg se došloanalizomjednogpodatkarimskoghistoričaraDiona o

suđenjuBatonuBreučkom u vrijemeBatonovogustanka u prvojdecenijinaše ere. Dionovpodatak o tome da

je Baton DezitijatskipredaoBatonaBreučkogokupljenojvojscinasuđenje i donošenjepresudejedan je od

značajnihpokazateljakojinaposredannačinomogućavajusagledavanjetemeljaunutrašnjeguređenjadezitijats

kedruštveno-političkeformacije. Okupljenavojskapredstavljala je svojevrsnuinstitucijunarodneskupštine,

koja se u ovomkonkretnomslučajupojavljujekaovrhovnosuvereno i sudskotijelopredkojimodgovaraju i

najvišipolitičkizvaničnici.

https://www.parlament.ba/istorija/default.aspx?id=27861&langTag=bs-BA&pril=b

https://shmajser.wordpress.com/2010/11/06/bosna-i-hercegovina-u-antickom-periodu-ilirska-plemenakeltigrcirimljani-glasinac/

http://hr.wikipedia.org/wiki/Iliri_na_tlu_Bosne_i_Hercegovine

http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/mogorjelo-najljepse-zdanje-kasne-anticke-arhitekture-u-bih

http://antika-vieto.blogspot.com/

http://www.slideshare.net/edinveletovac/anticka-ekonomika-u-bihsarajevo-1991      http://www.bosanskehistorije.com/etimologija/169-rimski-toponimi-antike-bosne