5
Impregnacija drveta alkoholom Dejv Smit Sušenje grubo obrađenih drvenih činija oduvek je predstavljalo izazov za tokare. Morate da uravnotežite želju da činiju završite što je moguće pre i nezgodnu odliku drveta da se deformiše i puca kad se prebrzo osuši. Tokari su isprobavali razne metode da povećaju brzinu sušenja i umanje deformacije drveta. Vremenom je svaka od ovih tehnika dobila svoje zastupnike i protivnike, u zavisnisti od relativne uspešnosti postupka. Kriterijumi za uspešnost procesa podrazumevaju jednostavnost, cenu i trajnost rezultata. Proces koji je komplikovan i pored toga što daje dobre rezultate, naićiće tek na nekoliko pristalica. Isto tako, skup proces je podesan samo za komercijalne tokare koji očukuju isplativost investicije, dok je za prosečne neprihvatljiv. Trajnost rezultata bez napornog intenzivnog praćenja i manipulacije je najveća prednost svakog metoda. Najčći način sušenja drvenih činija je pakovanje u papirne kese. Teorija je da bakalski papir stvara mikroklimu oko činije. Činija se suši polako uz veoma male razlike u vlažnosti na stranama. Ovaj metod odlično funcioniše ali je spor. Parenje može da poboljša stabilnost drveta zatiskivanjem ćelija i omogućavanjem da vlaga prelazi na površinu i isparava. Parenje je naporno i iziskuje dosta vremena, a osim toga zahteva i priličan prostor za izvor toplote i veliki lonac. Parenje može biti i opasno. Potapanje u sapunicu je postalo odskora popularno. Činiju koja je potopljena u sapunicu je lakše tokariti zahvaljujući lubrikaciji usled sapuna. Kažu da se činije suše brže i manje pucaju nakon potapanja ali isto tako su prijavljeni i slučajevi deformacije. Iskustvo sa sapunicom me je dovelo do potapanja u alkohol koje koristim danas. Proučavanjem dokumentacije za nekoliko najčće korišćenih vrsta sapuna, došao sam do otkrića da sadrže alkohol. Tako sam došao do toga da bi potapanje u alkohol bilo jednostavnije. Najrasprostranjeniji alkohol je denaturisani koji se može kupiti u svakoj samoposluzi i farbari. Pretraživanjem interneta došao sam do podataka da arheolozi potapaju drvena artefakta u alkohol kako bi ih isušili tokom komplikovanog procesa stabilizacije i zaštite. Potapanje u alkohol se koristi kao prvi korak u isušivanju. Činjenica da arheolozi koriste alkohol za isušivanje artefakata, ukazivala je na to da bi taj proces mogao da funkcioniše i sa sirovim drvetom i da tako ubrza sušenje. Isprobao sam više vrsta drveta. U svakom slučaju rezultat je bio podjednako dobar. Između ostalog metod sam isprobao i na jabukovom, šljivovom, trešnjevom i dudovom drvetu. U cilju testiranja istokario sam dve činije slične veličine od iste vrste drveta. Po jedna činija od svakog uzorka je potapana u alkohol, a potom su obe sušene na isti način. Koristio sam nekoliko metoda sušenja; od najkonzervativnijeg (papirne kese) do najradikalnijeg (ostavljanje nepokrivenih činija na žičanoj rešetki u zagrejanoj, suvoj radionici). Beležio sam težinu, datum i vreme kad je činija stavljena na sušenje, a potom zapisivao težinu svakog dana. Nakon što su činije prestale da gube na težini, pretpostavio sam da su suve ili u ravnoteži sa okolinom. Podaci su pokazali da male

Impregnacija drveta alkoholom

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Impregnacija tokarenih drvenih činija

Citation preview

Page 1: Impregnacija drveta alkoholom

Impregnacija drveta alkoholom Dejv Smit Sušenje grubo obrađenih drvenih činija oduvek je predstavljalo izazov za tokare. Morate da uravnotežite želju da činiju završite što je moguće pre i nezgodnu odliku drveta da se deformiše i puca kad se prebrzo osuši. Tokari su isprobavali razne metode da povećaju brzinu sušenja i umanje deformacije drveta. Vremenom je svaka od ovih tehnika dobila svoje zastupnike i protivnike, u zavisnisti od relativne uspešnosti postupka. Kriterijumi za uspešnost procesa podrazumevaju jednostavnost, cenu i trajnost rezultata. Proces koji je komplikovan i pored toga što daje dobre rezultate, naićiće tek na nekoliko pristalica. Isto tako, skup proces je podesan samo za komercijalne tokare koji očukuju isplativost investicije, dok je za prosečne neprihvatljiv. Trajnost rezultata bez napornog intenzivnog praćenja i manipulacije je najveća prednost svakog metoda. Najčešći način sušenja drvenih činija je pakovanje u papirne kese. Teorija je da bakalski papir stvara mikroklimu oko činije. Činija se suši polako uz veoma male razlike u vlažnosti na stranama. Ovaj metod odlično funcioniše ali je spor. Parenje može da poboljša stabilnost drveta zatiskivanjem ćelija i omogućavanjem da vlaga prelazi na površinu i isparava. Parenje je naporno i iziskuje dosta vremena, a osim toga zahteva i priličan prostor za izvor toplote i veliki lonac. Parenje može biti i opasno. Potapanje u sapunicu je postalo odskora popularno. Činiju koja je potopljena u sapunicu je lakše tokariti zahvaljujući lubrikaciji usled sapuna. Kažu da se činije suše brže i manje pucaju nakon potapanja ali isto tako su prijavljeni i slučajevi deformacije. Iskustvo sa sapunicom me je dovelo do potapanja u alkohol koje koristim danas. Proučavanjem dokumentacije za nekoliko najčešće korišćenih vrsta sapuna, došao sam do otkrića da sadrže alkohol. Tako sam došao do toga da bi potapanje u alkohol bilo jednostavnije. Najrasprostranjeniji alkohol je denaturisani koji se može kupiti u svakoj samoposluzi i farbari. Pretraživanjem interneta došao sam do podataka da arheolozi potapaju drvena artefakta u alkohol kako bi ih isušili tokom komplikovanog procesa stabilizacije i zaštite. Potapanje u alkohol se koristi kao prvi korak u isušivanju. Činjenica da arheolozi koriste alkohol za isušivanje artefakata, ukazivala je na to da bi taj proces mogao da funkcioniše i sa sirovim drvetom i da tako ubrza sušenje. Isprobao sam više vrsta drveta. U svakom slučaju rezultat je bio podjednako dobar. Između ostalog metod sam isprobao i na jabukovom, šljivovom, trešnjevom i dudovom drvetu. U cilju testiranja istokario sam dve činije slične veličine od iste vrste drveta. Po jedna činija od svakog uzorka je potapana u alkohol, a potom su obe sušene na isti način. Koristio sam nekoliko metoda sušenja; od najkonzervativnijeg (papirne kese) do najradikalnijeg (ostavljanje nepokrivenih činija na žičanoj rešetki u zagrejanoj, suvoj radionici). Beležio sam težinu, datum i vreme kad je činija stavljena na sušenje, a potom zapisivao težinu svakog dana. Nakon što su činije prestale da gube na težini, pretpostavio sam da su suve ili u ravnoteži sa okolinom. Podaci su pokazali da male

Page 2: Impregnacija drveta alkoholom

tanke činije (1/2“ debljine zida) dolaze u ravnotežu za 4-5 dana. Tako sam razvio proces koji je brz i uvek daje dobre rezultate. (slika1) ovde je nekoliko činija od jabukovog drveta izrađenih od istog komada drveta. Nakon više od godinu dana i dalje su u dobrom stanju i spremne za tokarenje.

Proces: Činije prečnika manjeg od 8“ istokario sam na debljinu zida od ½“. Preko 8“ prečnika debljinu zida sam ostavio od 5/8“ do ¾“. Budući da moj strug ima najveću radnu površinu od 12“ inča, nisam testirao komade većeg prečnika. Činije koje tokarim u finalnom obliku imaju debljinu zida od ¼“ do ½“. U takvom slučaju prva debljina zida bi trebalo da bude tolika da dopušta deformaciju. Nema tog metoda sušenja koji će u potpunosti zaustaviti kretanje drveta tokom sušenja pa stoga planirajte u fazi uobličavanja. (slika 2) nakon što je činija uobličena, potopljena je u denaturisani alkohol najmanje 2 časa. Veće, deblje činije trwebalo bi potapati duže kako bi alkofol dobro prodro u sve delove. Duže vreme potapanja ne oštećuje drvo.

(slika 3)Izvadite činiju iz alkohola i ostavite je da se osuši bar 1 čas.

Page 3: Impregnacija drveta alkoholom

(slika 4) sad činiju sa spoljne strane umotajte teškim papirom (natron). Učvrstite papir po obodu sa neoliko komada lepljive trake. Presavijte papir preko oboda, isecite višak i stavite činiju dnom okrenutim na gore da se suši na rešetci. Ako činiju postavite na dno, neće stajati ravno zbog papira, a vazduh neće dobro cirkulisati. Spoljašnost činije mora biti izložena vazduhu.

Spoljna strana se obmotava papirom zato što će to proizvesti komprimovani pritisak na činiju i tako će se unutrašnja strana sušiti brže od spoljne. Tokom sušenja unutrašnjost se skuplja i tako povlači spoljnu stranu usled čega se ona sabija. Sila sabijanja umanjuje pucanje tokom procesa sušenja. Tanji zidovi će imati manje deformacija i pukotina jer je pritisak između unutrašnjosti i spoljašnosti manji. Alkohol koji se koristi za potapanje je denaturisani etil. Metanol se ne preporučuje iz zdravstvenih razloga. Isopropil alkohol je takođe dobro prošao na testu ali ima jak miris i prodaje se u rastvoru od 75%, dok je etil alkohol rastvor od 95%. Alkohol se sipa u posudu jer činija mora da bude pokrivena. Tokom potapanja, deo alkohola će biti apsorbovan pa će manja količina nedostajati nakon vađenja činije i mora se zameniti svežim alkoholom. Jednu količinu alkohola (uz stalmno dodavanje svežeg) možete koristiti više puta. Čak i ako prvo potopite tamnije drvo, a nakon toga svetlije, ono neće promeniti boju. (slika 5) tokom vremena rastvor će pokupiti prašinu i trunje pa ga stoga povremeno treba procediti kroz gazu.

Page 4: Impregnacija drveta alkoholom

Kanisteri za čuvanje alkohola ne smeju biti metalni. Rastvor sadrži 95% alkohola i 5% vode. Nakon potapanja činija povećaće se količina vode u rastvoru pa će početi da nagriza metalni kontejner. Možete koristiti plastične kante i za potapanje i za čuvanje alkohola. (slika 6) isto tako, za potapanje možete koristiti i posudu od rostfraja.

(Slika 7) da biste pokrili veliku činiju možete koristiti plastičnu foliju pritegnutu lepljivom trakom.

Zaključak:

Page 5: Impregnacija drveta alkoholom

I pored toga što sam podatke prikupljao na konzistentan način uz kontrolu varijabila, ovo nije naučna studija. Studija ne dokazuje zašto ovaj proces funkcioniše. Studija pokazuje da potapanje sirovog drveta u alkohol smanjuje vreme sušenja. Oblaganje spoljne strane papirom umanjuje deformacije i pucanje. Proces je jednostavan i relativno brz. Cena alkohola je zanemarljiva u odnosu na gubitak usled oštećenja činija. Vreme sušenja se smanjuje od meseci na nedelje.