Upload
phungbao
View
223
Download
2
Embed Size (px)
Citation preview
11Septembar 2010. www.serbianmirror.com
Uprisustvu brojnog sve[tenst-
va i vernika 24. avgusta je u
porti manastira "Sveti
Sava" u Libertivilu sahrawen
Mitropolit libertivilsko-~ika-
[ki, Hristofor, koji je preminuo 18.
avgusta nakon kratke bolesti. Dan
ranije je u Sabornoj crkvi "Sveto
vaskresewe Hristovo" na Redvud dra-
jvu sluyeni opelo i pomen pokojnom
Mitropolitu.
Posmrtni ostaci Mitropo-
lita Hristofera dopremqeni su u
hram na posledwi susret sa sve[ten-
stvom i velikim brojem vernika, uz
koje je proveo skoro svoj ceo yivot.
Na ve`erwem pomenu sluyili su
Vladika novogra`ani`ki, Longin,
Vladika isto`no-ameri`ki Mitro-
fan, Vladika zapadno-ameri`ki
Maksim, kanadski vladika Georgije,
australijsko-novozelandski vladika,
Irinej, na[e brojno sve[tenstvo,
kao i brojni predstavnici ruske,
gr`ke, ukrajinske i ameri`ke
pravoslavne crkve. Posledwem
ispra]aju prisustvovali su i pred-
stavnici rimo-katoli`ke crkve u
Americi i drugih verskih zajednica.
Stigli su i brojni telegrami
sau`e[]a. Vladika Mitrofan
pro`itao je telegram sau`e[]a, koje
je u svoje ime i u ime Sinoda Srpske
pravoslavne crkve, uputio Patrijarh
Irinej, a u kome se, izme\u ostalog,
kaye: "Svojim prirodnim darovima
bio je predodre\en za svetu
sve[teni`ku sluybu, za koju se opre-
delio u svojoj mladosti. Imao je
veliku `ast da bude u`enik najve]eg
u`iteqa na[eg roda i svremenik, sve-
tog Vladike Nikolaja. Kao
sve[tenik, pripadao je eliti na[ih
sve[tenika u Americi. Kada je
nedavno predloyio re[ewe eparhi-
jskih granica u Americi i Kanadi na
najboqi je na`in pokazao, kako se
uvek rukovodio istinom u yivotu
svoje Crkve, koju je stavio iznad svih
drugih interesa. Svi smo bili najpri-
jatnije iznena\eni wegovim mudrim
re[ewem tako bolnog i do tada
nere[enog pitawa. Wegov odlazak je
ne mali gubitak, koji ]e te[ko biti
nadokna\en. Nedostaja]e nam wegova
mudra re` u Saboru, ali verujemo da
]e on i iz sveta gde nema tuge i
yalosti brinuti o na[oj crkvi i svo-
joj pastvi, i da ]e ostati predani
molitveni zastupnik svoga stada".
Pomenu su prisustvovali i
izraze svog dubokog sau`e[]a porodi-
ci, narodu i sve[tenstvu uputili i
Vladika gr`ke pravoslavne crkve,
Dimitrus, Petar, Vladika Ruske
pravoslavne crkve u Americi, Xon,
predstavnik Ameri`ke pravoslavne
crkve, potom predstavnici Ukra-
jinske pravoslavne crkve, Rumunske
pravoslavne crkve, Teolo[kog fakul-
teta "Vladimir" i mnogi drugi.
Otac Denis Pavi]evi], koji
skoro 50 godina poznaje Mitropolita
Hritofora, i koji je wegov arhijere-
jski zamenik, povodom
Mitropolitove smrti, kaye:
/Zavr[io sam osnovnu [kolu
kada je tada sve[tenik Velimir
Kova`evi] do[ao u na[u parohiju u
juynom ~ikagu. Bio je to po`etak
nove epohe u na[oj crkvi, osetio se
moderan duh koji je taj sve[tenik
doneo, sa svom svojom voqom i energi-
jom. Ja sam bio ukqu`en u yivot
crkve, ali mogu da kayem da je wegov
uticaj na izbor mog yivotnog puta
bio presudan. Uvek me je podryavao,
imao razumenvawa za moja pitawa i
razgovore o teologiji i filozofiji.
Tada je bio oyewen, i sa suprugom i
`etvoro dece yiveo je u porodi`noj
ku]i mojih roditeqa. Danas su wegovi
sinovi Petar i Pavle u ~ikagu,
Velimir yivi u Springfildu, a
k]erka Valerija u Pensilvaniji. Uvek
je bio izuzetan mentor, na[a komu-
nikacija bila je odli`na, imao je uvek
i vremena i razumevawa. Bio je pokre-
ta`ka snaga na[e bogoslovije u
Libertivilu. Wegovim gubitkom i
crkva i vernici izgubili su mnogo.
On je vi[e od 50 godina svog yivota
posvetio Srpskoj pravoslavnoj crkvi,
do pre godinu dana bio je Mitropolit
sredwe-zapadnoameri`ki, a od tada je
bio Mitropolit ~ikaga i
Libertivila./
Otac |uro Kro[war,
stare[ina crkve /Sveti Vasilije
Ostro[ki/ u Libertivilu, koji je
godinama bio stare[ina Sabornog
hrama /Sveto Vaskresewe Hristovo/
na Redvud Drajvu, povodom smrti
Mitropolita Hristofera, kaye:
Wegovo Visokopreosve[ten-
stvo Mitropolit Hristofor, bio je
prvi jerarh Srpske Pravoslavne
Crkve, koji je ro\en u Americi.
[kolovao se u Bogosloviji pri manas-
tiru Sv. Save u Libertvilu, koja je
bila osnovana posle Drugog svetskog
rata. On je bio veoma agilan i akti-
van sve[tenik pri hramu Sv.
Arhangela Mihajla u Juynom ~ikagu,
a kasnije je postao i episkop. Veoma
savesno je obavqao svoje episkopske
duynosti, kao episkop Isto`ne
eparhije, a potom i kao Mitropolit
Sredwe-zapadnoameri`ke mitropolije.
Mitropolit je pristupao svakom
poslu sa puno entuzijazma i ozbiqnos-
ti i savesno. Svakog dan je bdio nad
svojim parohijama i pastvom, a poseb-
no nad sve[tenstvom i trayio je da
svako radi svoj posao [to savesnije
moye. Razvio je mnoge programe, a
posebno Prosvetne odbore. Bio je neu-
moran u administrativnim poslovima
i sluyewu Svetom oltaru, a isto je
zahtevao i od svojih sve[tenika.
Pripada staroj generaciji Srba u
Americi, ali i sve[tenika koji su
vaspitani u ovom podnebqu, i koji su
bili tako\e ukqu`eni u mnoge aspek-
te ameri`kog dru[tva. Mnogo se zala-
gao da Bogoslovska [kola pri manas-
tiru Sv. Save nastavi rad, iz koje je
iza[ao veliki broj mladih sve[teni-
ka, koji su popunili mnoge parohije
[irom Amerike i Kanade. Taj potez
se pokazao veoma korisnim za Crkvu i
wenu budu]nost, [to je u velikom
zasluga Mitropolita Hristofera./
Evo [ta je povodom smrti
Mitropolita Hristofora izjavio
Desko Nikitovi], generalni konzul
Srbije: /Smatram da je on kao neko ko
je ro\en u Americi umeo da komuni-
cira sa /starom/ dijasporom, a
istovremeno je insistirao na negov-
awu srpskog jezika. To je sigurno
pomoglo da se ne stvaraju podele me\u
na[im qudima. On je bio veoma obra-
zovan `ovek, znao je da ceni izvorne
srpske vrednosti, ali i neminovnosti
koje name]e globalizacija. Wegova
smrt je sigurno gubitak za Srpsku
pravoslavnu crkvu kao i srpski narod
u dijaspori, pa i [ire. Imali smo
veoma dobru saradwu. On je dobro
razumeo odvojenost dryave i crkve
ali i potrebu saradwe na srpskim
nacionalnim interesima./
Mila Filipovi]
UPOKOJIO SE U GOSPODU MITROPOLIT
LIBERTIVILSKO - ~IKA{KI HRISTOFOR
Velimir Kova`evi] (svetovno ime Mitropolita
Hristofora) ro\en je kao deveto od dvanaestoro
dece, u ssrpskom patrijarhalnoj porodici od oca
Petra i majke Riste, 25. decembra 1928. godine u
Galvestonu, TTeksas. Po zavr[etku gimnazije, upisuje
bogoslovske studije u Srpskoj pravoslavnoj
bogoslovniji u manastiru Svetog Save u
Libertivilu. Sluyio je u Xonstaunu i Pitcburgu, a
bio je i paroh ugledne parohiije pri hramu Svetog
arhangela Mihaila u ju`nom ~ikagu. Na
Pitsbur[kom univerzitetu dobio je stepen bbel`era
i magistra nauka. U to vreme je bio kapelan na
`etiri univerziteta. U gr`koj pravoslavnoj
teoolo[koj [koli /Sveti Krst/ u Bostonu,
Masa`usec, dobio je diplomu magistra iz
bogoslovskih nauka.
Sveeti arhijerejski sabor izabrao ga za episkopa,
(bio je drugi episkop ro\en u Americi), i imenovao
ga za Eparhiju isto`noameri`ku i kanadsku. Od 1991.
godine mitropolit Hristofor je predsednik
Episkopskkog i Centralnog crkvenog saveta u
Stalnoj konfereciji pravoslavnih kanonskih
episkopa. Dolaskom za mmitropolita sredwezapad-
noameri`kog sa sedi[tem u manastiru Svetog Save,
wegova paywa se okre]e Bogooslovskom fakultetu i
preduzima mere da se fakultet prizna kao kolex.
Vi[e godina obavqao je duynost dekana fakulteta.
U braku sa svojoj izabranicom Milkom ro\.
Rai`evi], Bog ih je obdario sa `etvoro dece, sinovi-
ma Petrom, Pavlom i Velimirom i k]erkom
Valerijom, od kojih je dobio devetoro unu`adi.
I N M E M O R I A M
12
N O S T A L G I ^ N E P R I ^ E I Z B R U K L I N A
^
arli je imao cve}aru, na uglu 33. ulice
i 7. avenije, cve}aru punu palmi.
Nikada ga nisam pitao za{to toliko
voli palme i za{to ih toliko ima u cve}ari, kad
se i onako slabo prodaju. Jednostavno, ljudi
su kupovali sve, a ono ~ega je najvi{e bilo,
palme, slabo. Ja sam mu tog leta prodavao
svo to cve}e, a kada bih prodao neku palmu,
zagledao bih kupca kao pravu retkost. ^arli je
sedeo u nekom irskom klubu, preko puta
cve}are i pio pivo, posmatraju}i kroz prozor
goli{av narod kako prolazi.
Kona~no, jednog dana ostado{e
nam samo palme. Sve ostalo se prodalo i
velike lepe palme ukra{avale su ceo trotoar
ispred radnje, prave}i malu {umu, kao oazu
na asfaltu. Za ~itav dan prodata je samo
jedna i to nekom glavonji, visokom dva
metra, koji ju je, natovariv{i na ledja,
odneo, tra`e}i taksi.
Odoh i ja u pab da popijem pivo
i osve`im se posle stvarno toplog dana.
^arli je sedeo i gledao me upitno i poma-
lo tu`no.
“Kupili su onu najlep{u palmu,
je li?”
“Jesu”, odgovorih, pomalo
za~udjen pitanjem. Njemu kao da to nije
bila dobra vest, kao da ga je `alostilo {to
je najlep{a palma prodata.
“Nije ti valjda `ao palme?”,
po~eh da ga provociram, ali `eleo sam
kona~no da saznam {ta se krije iza svega.
“Vidi{ D`o, volim ja te biljke,
volim palme, a ni sam ne znam za{to. Jo{
kao dete crtao sam ih po pesku, po zemlji,
na ulici, po zidovima. U na{oj ku}i na selu
neki moler nam je okre~io sobe i valjkom
iscrtao po zidovovima lepe, zelene palme.
Zidovi su godinama imali to drve}e na
toploj, `utoj pozadini. ^esto bih uve~e,
kad legnem da spavam, posmatrao tu {umu
palmi i zami{ljao vesele i tople pla`e
dalekih kontinenata, punih te miri{ljave, i
meni nedosti`ne hladovine pored dugih
pe{~anih obala. Nije bilo ni filmova, ni
televizije, selo u brdu, zidovi bez slika.
Nisam ja imao {ta tu da gledam, ni{ta
neobi~no, osim tih palmi koje sam tako
zavoleo. Ba{ sam bio ja neka budala, moj
D`o, zavoleo drvo, a nisam ga nigde ni
video, osim, mo`da, na nekoj retkoj slici i
na tom zidu velike sobe u kojoj smo svi
mi spavali. Ponekad, zgr~en na malom
otomanu, u uglu hladne i
velike sobe, ispod onih
krutih ponjava kojima smo
se pokrivali, ja bih gledao
u te palme i drhtao dok se
ne ugrejem. A {to sam ih
vi{e gledao, vi{e su mi
izgledale istinske, prave,
polako sam ja odlazio
medju njih i iz njihove
tople hladovine posmatrao
veliki okean, brodove i
~amce. Tada sam prvi put
video devojke u bikinima,
crnce i banane. Postajalo
je sve nekako lep{e i
toplije medju tim palma-
ma, moj D`o, i ja bih tako sre}an
i ugrejan, zaspao... Hm, sigurno ti
D`o, ovakvu glupost, niko nije ispri~ao, je
li? [ta ka`e{? ^arli, iz pomoravskog sela,
zaljubljenik u to lepo drvo, PALMU...?
Onda se on okrenu prema prozoru i dugo,
sa velikim i sre}nim osmehom posmatr{e
one palme ispred svoje cve}are...
“A onu
najve}u i najlep{u kupio neko, veli{?”
“Jeste ^aril”, odgovorih lenjo,
gledaju}i u njegovo nasmejano i pomalo
tu`no lice...
E, ima nas svakakvih na ovom
svetu, razmi{ljah, ispijaju}i hladan
Hajniken.
D`o, zvani Moler, farbar izgubljenih nadanja, crta~ duginih mostova preko bujica `ivota, zaljubljenik u sre}ne
osmehe slu~ajnih susreta, ~ovek koji nosi dvogled tra`e}i ljubav na prvi pogled, radnik na opravci mostova izme|u
ljudskih srca, obi~an kao vi svi i gori od toga, neko ko vas voli do neba, golja i bogata{ u isti ~as, i prijatelj va{!
Lakrdija{, pajta{, {to voli proju i sutlija{, i slatko od {umskih jagoda, i divne plave okice jedne Milice, ja, jedan od vas...
Pi{e: D`o Moler
Septembar 2010.
M
oj prijatelj ^arli Popovi} samo
je jednom voleo, jednom kao
sto puta zajedno, i eto nije
mogao dalje. Niko nije poznao svog brata
u besku}niku koji je tiho umirao pored
poluprazne kartonske {olje za kafu.
Haj ^arli, dobaci mu prostitutka
misle}i da on odmara, sa poluotvorenim
plavoizbledelim o~ima naizgled zagledan-
im u vrh tornja crkve Sveti Patrik.
Jedna elegantna gospo|a, dva
bloka ni`e, uzimala je taksi i hitala prema
poslovnom delu Donjeg grada, zaneta
svojim mislima. Nije ni znala da
besku}nik, plavih o~iju, ^arli Popovi}
napu{ta grad tiho i polako. Isti onaj ^arli
koji je pre dvadesetak godina sa istom
tom sada poslovnom i prosedom `enom
u`ivao na ringi{pilima i pla`ama Koni
Ajlenda, veruju}i da je na{ao sebi sre}u
pod kapom najve}eg ameri~kog grada.
Posle `estoke i kratke ljubavi,
svako je oti{ao na svoju stranu. Ona je
na{la sebe na Vol Stritu, a ^arli sebe
samo na stritu. Oko tri i deset, kao
bolesni golub u senci velike katedrale,
preminuo je naizgled jedan obi~an
besku}nik. Poletela je njegova umorna i
oslobo|ena du{a vrh krovova sivih
zgrada.
KRATKA PRI^A O ^ARLIJU
CVE]ARA NA UGLU
13Septembar 2010. www.serbianmirror.com
J
este li ~uli za pesmu “Berberi su prvi
ljudi”? Mo`da bi pesma i ostala zabo-
ravljena da se 1903. godine za opus
Aksentija Maksimovi}a nije zainteresovao
Stevan Stojanovi} Mokranjac i prionuo da
prona|e prepis bilo koje njegove kompozi-
cije povodom proslave pedesetogodi{njice
beogradskog peva~kog dru{tva. Plan tog
koncerta bio je da obuhvati i predstavi
istorijski razvoj srpske muzike u XIX veku.
Pesma “Berberi su prvi ljudi” prvi
put je izvedena daleke 1871. godine i od
tada slu{aoce ne ostavlja ravnodu{nim.
Svakome pomalo zaigra brk, kada ~uje
{aljive strofe Koste Trifkovi}a. Melodija je
tako|e vedra, a komponovao ju je
Aksentije Maksimovi}, koji je tada ve} bio
uva`en kompozitor, rame uz rame sa
Kornelijem Stankovi}em.
Pesma je nastala u Novom Sadu,
a te 1871. godine pevana je u Pan~evu, po
`elji autora.
Iz nekog razloga Aksentije
Maksimovi}, nije `eleo da pesmu odmah
predstavi svojim sugra|anima, ali s
obzirom na ugled koji je uva`avao, za
uspeh nije strepeo. U to doba, Kosta
Trifkovi} je bio jedan od najizvo|enijih
pozori{nih pisaca u Srbiji. Gotovo, preko
no}i je osvojio sve na{e pozornice, pa tako
u jednom pozori{nom komadu ovu pesmu
peva brica Joakim Sapun. Pesma uskoro
postaje najizvo|enija i najslu{anija
pozori{na pesma. U pitanju je {aljiva pred-
stava “^estitam” ~ija se radnja odvija u
novogodi{njoj no}i, pa je pesma kori{}ena
kao prigodan novogodi{nji program na
mnogim sve~anim do~ecima {irom Srbije.
Pesma i melodija su se odr`ale,
ali je kompozitor {iroj publici ostao nepoz-
nat. Ima tu i tamo muzi~kih znalaca i
stru~njaka, muzikologa, koji ipak znaju o
kome je re~. Kapelnik novosadskog
Srpskog narodnog pozori{ta, Aksentije
Maksimovi} je na `alost, vrlo brzo posle
svoje smrti zaboravljen. Trebalo je ~ak
nekoliko decenija da pro|e da bi dobio
zaslu`eno priznanje.
Jedna kompozicija, koju je
Maksimovi} stvorio u svojoj {esnaestoj
godini, kao u~enik sedmog razreda gimnaz-
ije, odredila je na neki na~in njegovu sud-
binu. U pitanju je pesma “Gde je srpska
Vojvodina”.
Evo kako je to bilo. Na jednoj
sve~anoj gozbi u patrijarhovom dvoru, u
Sremskim Karlovcima 1865. godine posle
protokola za trpezom, iz jedne od spored-
nih soba, gde su bili sme{teni gimnazijalci
i mladi bogoslovi, slo`no se zaorila pesma
koju niko do tada nije ~uo, a koja je prisut-
nim patriotizmom i rodoljubivim sadr`ajem
poprili~no napadala zvani~nu politiku.
Nastao je tajac, a onda uzbuna. Boje}i se
za svoj polo`aj i eventualne pobune koja bi
uzdrmala njegovu poziciju, patrijarh
Samuilo Ma{irevi}, li~no je preuzeo istragu
na sebe kako bi ustanovio ko se to osme-
lio da speva pesmu “Gde je srpska
Vojvodina”. Nije mu bilo te{ko da do|e do
gimnazijalca Aksentija Maksimovi}a, koji
je spornu pesmu sastavio jo{ dok je bio u
~etvrtom razredu gimnazije. Dakle, pesma
je egzistirala pune tri godine. Optu`uju}i ga
kao autora i kolovo|u bune, jer je ostale
gimnazijalce i drugare u~io pevanju te
pesme i {irio nacionalisti~ki duh, patrijarh
je vrlo brzo sredio da Aksentije bude
izba~en iz {kole.
Izba~enog mladog kompozitora
oberu~ke je prihvatio Jovan \or|evi},
anga`uju}i ga kao kapelnika u novosad-
skom pozori{tu. Tu Maksimovi} stvara
svoje najbolje kompozicije i partiture, ukla-
paju}i se, kao niko ranije u potrebe
pozori{ta. Komponovao je pesme za dela
Jovana Suboti}a, Matije Bana, Antonija
Had`ica i druge. Aksentije Maksimovi}
komponuje pesme koje se nalaze u
“Maksimu Crnojevi}u” Laze Kosti}a.
Ka`u da su njegove pozori{ne
kompozicije bile fantasti~ne, pa je i njego-
va k}er Milka Maksimovi}, udata
Markovi}, postala glumica, zara`ena
pozori{tem jo{ kao dete. Novosadsko
pozori{te je putovalo i gostovalo po svim
zna~ajnim pozori{tima u zemlji, pa ~ak i do
stalnih putuju}ih dru`ina u Americi.
Va`i uverenje da je novosadsko
pozori{te prilikom gostovanja u Beogradu
1867. godine ostavilo tako sna`an utisak da
se mo`e re}i da je direktno uticalo na osni-
vanje Narodnog pozori{ta u Beogradu, koje
je uskoro po~elo rad. Nesumnjive su
Maksimovi}eve zasluge i u tome.
Vi{estruko plodan i koristan rad
Aksentija Maksimovi}a, ina~e, za informa-
ciju i pisca prvog muzi~kog ud`benika kod
nas, prekinula je grudobolja, bolest srpskih
literata i umetnika kojoj tada nije bilo leka.
Umro je 20. januara 1873. godine
u Pragu, ne zavr{iv{i studije. A ta~no dve
godine posle njega od iste bolesti umire i
Kosta Trifkovi}.
^e{ko umetni~ko dru{tvo
“Umele~ka beseda” sahranilo je
Maksimovi}a o svom tro{ku u Pragu na
Vol{anskom groblju.
Skoro petnaest godina posle nje-
gove smrti, 1887. godine, muzikolog Du{an
Jankovi} je pisao: “Ve} dvanaesti put je
sneg napadao po grobu Aksentijevom, te
zatrpao i ono malo drvce na kom pi{e broj
groba. Ve} dvanaesti put kucnuo je ~as da
se setite pokojnikovih zasluga, da mu bar
skromnim nadgrobnim kamenom, mesto
gde po~iva obele`ite, ne bi li se senci nje-
govoj bar malo odu`ili? Ili }e te ~ekati, da
i po tre}i put motikom prevrnu kosti poko-
jnikove, da i tre}eg mrtvaca uguraju u
Aksentijevu raku? Zar nije dosta {to su mu
dela ne{tampana, razbacana? ^ekamo li mi
da mu i kosti razbacaju…?”
O~igledno, Jankovi} gre{i u datu-
mu Maksimovi}eve smrti, kao {to }e se do
po~etka XX veka gre{iti i u datumu nje-
govog ro|enja. Trebalo je da stasa njegova
k}i Milka, pa da podigne obele`je svom
ocu u Pragu. I trebalo je da se pojavi
Stevan Stojanovi} Mokranjac i uka`e na
mesto koje Maksimovi}u pripada u na{em
muzi~kom stvarala{tvu.
Pi{e: Aleksandra Maksimovi}
I S T I N E O N A [ I M V E L I K A N I M A
Kosta Trifkovi}
BERBERI SU PRVI LJUDI
Berberi su prvi ljudi
To je stara stvar
To ne mo`e svako biti
Za to treba dar!
Ministar je mo}an, silan,
[aliti se nije,
Berberin ga za nos vu~e,
To jest, kad ga brije!
Kad se `ena goropadi
U glavi joj crv,
Mu` joj {alje po berbera
Da joj pu{ta krv!
Zaman glumac i glumica
Ulogu studira
Ne mo`e je predstaviti, dok se
ne frizira!
Pa i vlada berberi{e
Za narodni klub,
Sve mu ho}e da izvu~e
Najo{triji zub!
Zato vam i opet ka`em
To je stara stvar
Ne mo`e svako brica biti
Za to treba dar!
(1871.)
BERBERI SU
PRAVI LJUDI
Aksentije Maksimovi}
14
F E L J T O N
Septembar 2010.
Pi{e: Darko Spasi}
U
koliko nemate ozbiljnijih planova
ve~eras – stajalo je u poruci
Marka Tvena – mogli biste mi se
pridru`iti u Plejers klubu…
Po istom glasono{i Tesla je uzvra-
tio:
- Avaj, moram da radim. No ako
`elite da mi se pridru`ite u mojoj labora-
toriji u pono}, mislim da vam mogu
obe}ati dobru zabavu.
Te svojevrsne dobre zabave, koje
je prire|ivao za prijatelje, bili su ~udesni
eksperimenti, koje je Tesla rado pokazivao
odabranom dru{tvu. I jo{ ne{to: nikad niko
od prijatelja nije mogao da vidi isti eksper-
iment dva puta. I to je bio jo{ jedan od
Teslinih principa. Kao i li~ka torbica,
rukotvorina majke \uke: ovu torbicu Tesla
je ~uvao u Americi, umesto maj~ine
fotografije, koju nije imao.
Na povratku u laboratoriju skren-
uo je prema obli`njem parku. Ugla|eni
gospodin iznenada je zviznuo kroz zube,
isto onako kao {to zvi`de sva deca u Lici
dozivaju}i golubove. Za~uo se lepet krila.
Malo jato golubova sletalo mu je oko
nogu, veliki plavi goluban zaustavio mu se
na {e{iru a bela golubica na ruci. Dao je i
njima ve~eru, vre}icu zrnevlja, a beloj gol-
ubici, koja se vinula, poslao je poljubac.
Pisma i
nov~ane uplatnice
Posle toga je tek mogao na miru da
pristupi poslu u svojoj laboratoriji. Te ve~eri
se ipak setio jo{ ne~eg va`nog {to je gotovo
smetnuo s uma. Mora}e, odmah sada, da
napi{e pismo Simi Majtorovi}u, sinu svoje
tetke Marije, a svom bratu od tetke:
„Dragi Simo, evo {aljem majci
150 forinti (tj. 60 dolara), a 150 forinti
poslao sam odmah ~im sam ovamo prispio.
Jo{ nisam ~uo ni rije~i ni od ujaka ni od
{estara kojima sam pisao. Rado bih doz-
nati, kako ste. Osobito brinem se radi
Marice, te stoga te molim javi mi se
odmah ~im ovo pismo dobije{. Od vina jo{
ni traga ni glasa, valjda se prijatelj
Gomirjac predomislio kad je doznao koliko
}e ko{tati. Posao moj vrlo povoljno ide,
naskoro javi}u vam novosti. Ako si oti{ao
ili namerava{ u Primorje, ka`i majci i
ujaku radi onijeh sto forinti {to sam ti ja
obe}ao na tu svrhu, ja }u te novce poslati
~im mi javi{ da ih treba{. Samo gledaj da
ozdravi{. Pozdravi majku i ujake i zetove
i svu ostalu rodbinu. Tvoj Nikola.”
Nekako u isti dan, susti`u}i jedno
drugo, na Teslinu adresu u hotelu
„Astorhaus” u Njujorku stigla su dva
pisma. Jedno je bilo od njegove najmla|e
sestre Marice i drugo od zeta Nikoladina
Kosanovi}a, prote iz Pla{kog.
„Ja sam prili~no ozdravila i (ne)
mislim na Rijeku i}i, a osim toga je ovdje
ove godine neobi~no blaga zima. Ovaj ~ak
dobih iz Gospi}a od mame dar, pa ba{ {to
se ni nadala nijesam od Sime pismo. Pi{e
da je dobro i zdravo, a tim vi{e mu vjeru-
jemo, {to vidimo iz Poziva na besjedu, na
Sv. Savu, da }e on neki govor dr`ati.
Znam da }e to i tebi osobito milo
biti, jer ve} smo svi u njega nadu bili
izgubili.
Evo ti ne{to lektire, a {to god
bolje budemo opa`ali u na{oj literaturi,
sla}emo ti.“
Tesline sestre Marica Kosanovi},
Angelina Trbojevi} i Milka Glumi~i}:
Tesla je izgleda najvi{e voleo najmla|u,
Maricu, najvi{e brinuo o srednjoj, Milki,
koja je rano ostala udovicom, a najdublju
duhovnu vezu imao je sa Angelinom.
Angelina je imala tri sina i dve k}eri,
Marica ~etvoricu sinova, Milka jednu k}er
koja je po babi dobila ime \uka, i koju je
Tesla {kolovao.
O kakvoj je literaturi re~ podrob-
nije pi{e Teslin zet Nikoladin u svome
pismu:
[aljem Ti u 2 paketa 8 kom.
knji`ica, da ~ita{ kad se odmara{. Osim
onih, koje su Tebi poznatije nego meni,
kao „Gors. vijenac”, „^engi} Aga”, {aljem
Ti ne{to proze i stihova, {to je na{a kriti-
ka proglasila za najbolje kod nas zadnjih
godina. Neki komadi Veselinovi}a
(seoskog u~itelja Srbijanskog) i Lazarevi}a
prevedeni su ve} na velike jezike, kao {to
je francuski, italijanski i.t.d.
-”Ujedno Ti {aljem po jedan broj
„Branika” i „Srpskog glasa”, da vidi{ kako
su te predstavili Srpstvu i Slovenstvu. Tako
su Te od prilike prikazali valjda svi i srp-
ski i slovenski listovi, koliko sam i sam
~itao, i koliko sam ~uo. Za naslov nemoj
se ljutiti. U originalu bilo je re~eno „Srbin
pronalaza~ u Americi”, ali „Branik” sam na
svoju ruku promjenu naslov onako kako
vidi{. Urednik mi je naro~itim pismom zah-
valio za ~lanak i molio me i privatno, da
ga o Tebi i Tvojim radovima izvje{tavam.”
Tesla i Pupin
„Ro|en je na Veneri i stigao je
na Zemlju ili svemirskim brodom ili na
krilima beloga goluba…”
I tako su ameri~ki novinari pisali
o Nikoli Tesli ne mogav{i valjda ni~im
racionalnijim da objasne sve ono {to je
dotad u~inio da polju elektrotehnike i to za
manje od decenije.
O njega su se svi prosto otimali.
Njegovi sve noviji i noviji patenti sustizali
su jedni druge, pozivi za predavanja tako|e,
a posle ~uvenog izlaganja koje je imao u
Njujorku 20. maja 1891. godine o eksperi-
mentima sa strujama vrlo visoke u~estalosti,
o~ekivalo se da sav taj silni uspeh potvrdi
i u evropskim prestonicama. Odande su ga
najljubaznije pozivali da predstavi svoje
najnovije pronalaske u Londonu, Parizu…
Samo jedan ~ovek nije delio to
odu{evljenje. {tavi{e, on nije ni krio svoje
antipatije i najvulgarnije oponiranje na{em
pronalaza~u. Bio je to Amerikanac, tako|e
znameniti pronalaza~, koga su prozvali
~arobnjakom iz Menlo parka. Ime mu je
bilo Tomas Alva Edison.
Izgleda da je tajna netrpeljivosti
bila u osnovi jednostavna. Tesla je bio
intelektualac, teoreti~ar i kulturan ~ovek, {to
je sve bilo su{ta suprotnost Edisonu. Zato
ga je valjda takav Tesla toliko i odbijao.
Govore}i o nedostatku kulturne
atmosfere u Americi toga doba, Teslin
biograf Margaret ^ejni uzela je za primer
dvojicu na{ih slavnih zemljaka – Teslu i
Pupina. Iako su obojica iz srpskih porodi-
ca najskromnijeg porekla, bili su {okirani
kada su se prvi put sreli s vulgarnim
galamd`ijama Amerike.
Privla~nost mladog Tesle ogledala
se i u tome {to je bio evropski obrazovan,
{to je govorio strane jezike, pose}ivao
pozori{ta i dru`io se s glumcima i
knji`evnicima, {to je bio dobar poznavalac
knji`evnosti, voleo muziku, pa, najzad, i
{to je bio tako svestrano obrazovan da s
njime nikom nije moglo biti dosadno. Sem
toga, on je bio nau~nik, jedan od najve}ih.
Pariz pod nogama
Prihvataju}i visoki poziv
Kraljevskog instituta Velike Britanije da u
Londonu odr`i prvo predavanje na svojoj
evropskoj turneji, oven~an slavom i priznan-
jima, nije mogao a da se ne seti kako je,
svojevremeno, sasvim skromno pristigao u
njujor{ku luku, bez prtljaga i bez novca, na
brodu „Saturnija”, kao putnik druge klase.
Gledao je Kip slobode, isti onaj koji je narod
Francuske poklonio Americi, razmi{ljaju}i
mo`da kako ga ni Pariz, „grad svetlosti”, nije
razumeo ni prihvatio, a sada ga i tamo pozi-
vaju da predstavi svoja velika otkri}a.
Otisnuo se preko Okeana u zimu
1892. godine. Verovatno nije ni slutio na
kakav }e veli~anstven prijem nai}i njego-
vo predavanje koje je odr`ao u Londonu 3.
februara u prisustvu najeminentnijih
engleskih nau~nika.
Nikolom Teslom posebno je bio
impresioniran ser D`ems Buer, koji ga je
posebno molio da odr`i jo{ jedno preda-
vanje u britanskoj prestonici.
I britanska {tampa je, razumljivo,
s najve}im odu{evljenjem pisala o Tesli.
Zbog toga su ga jo{ nestrpljivije i{~ekivali
u Parizu. Njegov biograf D`on O’Nil
napisao je o tome:
„Njegova izvanredna otkri}a bila
su glavni predmet tada{njih razgovora, a
on sredi{te pa`nje gde god bi do{ao. Ovo
je veoma godilo Tesli. Pre nepunih deset
godina, uprava Kontinentalnog Edisonovog
dru{tva u tom istom gradu ne samo {to je
odbacila njegov sistem naizmeni~nih struja
koji joj je ponudio, ve} mu je zakinula i
pravedno zaslu`enu nagradu. Sada je opet
do{ao u taj grad, po{to je stekao priznanje
i bogatstvo u Sjedinjenim Dr`avama i
slavu u celom svetu. Do{ao je u Pariz kao
heroj koji se vratio, i svet je le`ao pred
njegovim nogama.”
Maramica Sare Bernar
Samo jedna osoba u Parizu toga
doba mogla je po svojoj popularnosti da
stane uz rame Nikoli Tesli. Bila je to jedna
`ena. „@ena skladna i savitljiva, `ena puna
elektriciteta i nestvarna, ponovo je osvoji-
la Pariz…” Bo`anstvena Sara Bernar.
„Nebo je obdarilo gospo|u Saru
Bernar naro~itim darovima; u~inilo ju je
neobi~nom, iznenaduju}e vitkom i gipkom,
i po njenom mr{avom licu rasprostrlo
uznemirujucu ljupkost ~ergarke, Ciganke,
Azijatkinje, ne{to zbog ~ega se pomi{ljalo
na Salomu, na Salambo, na kraljicu od
Sabe! A gospo|a Sara Bernar ume divno
da iskoristi taj izgled princeze iz bajke
nestvarnog i dalekog bi}a… A vrh svega
ona ima glas kojim ume da se koristi sa
najsre}nijom smelo{}u – glas koji je milo-
vanje i kojim vas se doti~e kao prstima…”
pisao je o njoj @il Lemetr.
Na{av{i se u Parizu Tesla je sa
prijateljom sedeo u ba{ti restorana.
Iznenada je nai{la ljupka, divno obu~ena
mlada `ena sa moderno o~e{ljanom crven-
om kosom, u kojoj je Tesla odmah prepoz-
nao Saru Bernar, slavnu francusku glumicu.
Verovatno i ona, radoznala da se suo~i sa
slavnim nau~nikom o kome je brujao ~itav
Pariz, prolazila je sasvim blizu njegovog
stola, diskretno se obaziru}i na to lice. Kad
je promakla korak-dva, vrlo nagla{eno je
ispustila malu ~ipkanu maramicu.
nastavi}e se
LEP PAMETAN I ZAGONETNO
NASME[EN
Feljton Nikola Tesla 3. deo
Manje poznati detalji iz privatnog `ivota… Volele su ga mnoge `ene, pa ~ak i jedna Sara Bernar.
15Septembar 2010. www.serbianmirror.com
B I Z N I S
O G L E D A L O N A L I C U M E S T A
16 Septembar 2010.
APLAUZ BEZ GRANICA
45. festival gluma~kih ostvarenja doma}eg igranog filma
- Filmski susreti u Ni{u 2010.
Predaja klju~a glumcima od strane gradona~elnika Simonovi}a umetni~kom direktoru festivala Gorici Popovi}
Predstavljanje glumaca na otvaranju festivala
Susret kolega u VIP laund`u, posle du`eg
vremena Rade [erbed`ija i Toma Trifunovi}
Neboj{a Glogovac
F
estival gluma~kih ostvarenja doma}eg igranog filma otvoren
je 21. avgusta, tradocionalnom predajom klju~eva Grada
glumcima. -Dragi glumci, 45. put Tvrdjava je na{a! – rekla
je ovogodi{nja predsednica `irija Ljiljana Dragutinovi}, primaju}i
klju~eve od gradona~elnika Ni{a Milo{a Simonovi}a. I ovaj put
vatromet je ozna~io po~etak festivala. Sve~anosti otvaranja, kojoj
je prisustvovalo nekoliko hiljada ljubitelja filma, prethodio je pri-
jem u Gradskoj ku}i za u~esnike i goste festivala.
- Dragi prijatelji grada Ni{a i filma, grad Ni{, kao i na{i
glumci se i ovaj put predano trude kako bi imid` festivala iz
godine u godinu bio bolji i ubedjen sam da }emo tako nastaviti
svi zajedno i slede}ih 45 godina – rekao je Simonovi} i izrazio
zahvalnost glumcima {to ~ine, da u tim danima Ni{ bude centar
zbivanja u Srbiji. -@elim vam da se lepo ose}ate u Ni{u, kao i
svake godine i da ovaj festival bude bolji od prethodnih, poru~io
je gradona~elnik.
Medju gostima na prijemu i otvaranju Filmskih susreta
bili su potpredsednik Vlade Srbije Ivica Da~i} i ministar kulture
Neboj{a Bradi}. Ni{ je ugostio najistaknutija imena srpskog
glumi{ta, prve ve~eri filmove su, zajedno sa publikom gledali
Bogdan Dikli}, Neboj{a Glogovac, Neboj{a Milovanovi}, Jelena
Trkulja, kao i ~lanovi ovogodi{njeg `irija Paulina Manov i Goran
Su{ljik. Publici su se poklonili i Goran Paskaljevi}, reditelj filma
“Medeni mesec”, koji je otvorio festival, a zatim je prikazan i film
“Kenjac” Antonija Nui}a. Program otvaranja 45 festivala
gluma~kih ostvarenja vodili su glumci Sofija Juri~an i Radomir
Nikoli}, a direktno je prenosila RTS.
Filmovi prikazani na 45. Filmskim susretima u Ni{u:
Medeni mesec – u re`iji Gorana Paskaljevi}a
Kenjac – re`ija Antonia Nui}a
@ena sa slomljenim nosem – u re`iji Srdjana Koljevi}a
Ma nije on takav – re`ija Miroslava Petkovi}a
32. decembar – u re`iji Sa{e Hajdukovi}a
Sedamdeset i dva dana – re`ija Danila Serbed`ije
Selo gori... i tako – u re`iji Rado{a Baji}a
Fle{bek – re`ija Aleksandra Jankovi}a
Motel Nana – re`ija Predraga Velinovi}a
Plavi voz – u re`iji Janka Baljaka
Neke druge pri~e – re`ija: Ana Marija Rosi, Ines Tanovi}, Ivona
Juka, Hana Slaki Marija D`id`eva
Besa – re`ija Srdjana Karanovi}a
Neka ostane medju nama – re`ija Rajka Grli}a
Srpski film – re`ija Srdjana Spasojevi}a
Svet je veliki i spasenje je iza ugla – u re`iji Stefana Komandareva
45. Filmski susreti u Ni{u sve~ano su zavr{eni 26. avgusta,
progla{avanjem pobednika i dodelom nagrada glumcima uz pre-
punu dvoranu Ni{ke Tvrdjave i uz veli~anstven vatromet.
Aleksandra Maksimovi}
Slavica Petrovi}
17Septembar 2010. www.serbianmirror.com
O G L E D A L O N A L I C U M E S T A
Miki Manojlovi} osvojio je najvi{e glasova publike
Ekipa filma "Sedamdeset i dva dana" na konferenciji za stampu
Mira Banjac dobila je dve nagrade, za `ensku epizodnu ulogu u
filmu Sedamdeset i dva dana i Nagradu Radmila Svi~evi} / @ika
Milenkovi} koju dodeljuje Ni{ko Narodno pozori{te
Na{a urednica sa Petrom Bo`ovi}em
Dodela nagrada
@iri 45. filmskog festivala “Aplauz bez granica” dode-
lio je nagrade slede}im protagonistima filmova u~esni-
ka Filmskih susreta u Ni{u 2010:
GRAND PRIX – NAIS-a Neboj{i Glogovcu – za ulogu
Gavrila u filmu: @ena sa slomljenim nosem
CARICA TEODORA – Branki Kati}, za ulogu Biljane
u filmu @ena sa slomljenim nosem
CAR KONSTANTIN – Predragu-Mikiju Manojlovi}u,
za ulogu Azema u filmu BESA i za ulogu Nikole u filmu
– Neka ostane medju nama
POVELJA ZA IZUZETNU @ENSKU ULOGU –
Vladislavi Milosavljevi}, za ulogu Vinke u filmu Fle{bek
POVELJA ZA IZUZETNU MU[KU ULOGU –
Bogdanu Dikli}u, za ulogu Joje Paripovi}a u filmu
Sedamdeset i dva dana
EKIPA FILMA "MA NIJE ON TAKAV" NA KONF. ZA [TAMPU
Re`ija Miroslava Petkovi}a, uloge su tuma~ili Dragan Bjelogrli}, Goran Ki~i},
Zoran Cvijanovi}, Iskra Brajovi}, Aleksandra-Sa{ka Simi}
Dodela nagrade
18
S T A V O V I
Septembar 2010.
19Septembar 2010. www.serbianmirror.com
O G L E D A L O V A S V O D I
A
vgust u Ni{u je
svakako obele`io i
internacionalni 27.
po redu, Ni{ville Jazz
Festival 2010. Od 12. do 15.
avgusta “Ni{ville” je bio
prava muzi~ka poslastica za
ljubitelje jazz-a i sve mlade
ljude, koji taj muzi~ki pravac
tek otkrivaju. Svake godine
publika je sve brojnija, a Ni{
tim povodom pose}uje i pub-
lika iz regiona i evropskih
zemalja.
Bilo je potrebno vi{e od ~etvrt
veka da ovaj jazz festival dobije formu,
koja je kona~no postala za{titni znak
na{eg grada i cele Srbije. Od vremena
sedamdesetih godina, kada je Ni{ville
skromno krenuo sa predstavljanjem jazz-a
na malenoj sceni pozori{ta lutaka, do
danas, bilo je potrebno mnogo rada, truda
i upornosti da bi se dobila zaslu`ena
podr{ka na nivou cele Srbije i {ire. Od
pro{le godine, „Ni{ville” je kona~no sa
letnje pozornice u Tvr|avi preseljen na
ve}i prostor, tako|e u Tvr|avi. Ove
godine na pet scena, nastupilo je vi{e od
petsto izvo|a~a i pedeset jazz bendova.
Zvezde festivala bili su Solomon Burke,
koji je nastupio prve ve~eri, zatim Roy
Hargrove Quintet (USA) i Georgie Fame
Trio (GB). Tre}e ve~e obele`ili su Benny
Golson & Kelag Big Band (USA) i
Manu Dibango & Soul Makossa Gang
(FRA), a festival je zatvoren odli~nim
nastupom nema~ke grupe De Phazz.
Prate}i program festivala je odli~no orga-
nizovan uz promo `urke, promocije knji-
ga i muzi~ke radionice.
Na dan po~etka festivala 12.
avgusta, ta~no u podne u centru Ni{a, na
keju, otkriven je spomenik [abanu
Bajramovi}u, kralju romske muzike, uz
prisustvo njegove porodice, mnogobrojnih
gra|ana, ministra kulture Neboj{e
Bradi}a, gradona~elnika Ni{a Milo{a
Simonovi}a i biv{eg premijera Zorana
@ivkovi}a. Spomenik [abanu Bajramovi}u
je delo akademskog vajara Vladana
A{anina, a inicijator spomenika je
Ni{ville jazz festival.
Ni ove godine nije izostala
nagrada za `ivotno delo. Ovoga puta, bila
je to po~ast velikanu jazz harmonike,
kompozitoru, aran`eru, pijanisti, dirigentu
i pre svega jednom od najboljih svetskih
jazz harmonika{a, sedamdesetsedmogo-
di{njem Mirku [oucu. Kako sam [ouc
ka`e, tajna njegove originalnosti je {to
nikada nije pretereno slu{ao harmonika{e,
ve} su na njega presudni uticaj imali
klaviristi Oscar Peterson i Erroll Garner,
ali i duva~i Charlie Parker, J.J. Johnson,
Stan Getz, gitarista Barney Kessel.
Prema procenama organizatora,
ovogodi{nja ~etvorodnevna manifestacija
okupila je oko 20.000 posetilaca.
- Za-
dovoljan sam,
uspeli smo da
izbegnemo sve
zamke svetske
e k o n o m s k e
krize. U trenu-
tku kada svi
festivali be-
le`e pad pose-
te, na{ festival
je uspeo da
do`ivi uspon,
rekao je u raz-
govoru za
”Og l e d a l o ” ,
direktor festi-
vala Ivan Blagojevi}. On je naglasio da
niko od 500 u~esnika i 50 jazz sastava
nije otkazao nastup i da su u~esnici i
izvo|a~i oti{li iz Ni{a zadovoljni. Sve je
proteklo u odli~noj atmosferi, dodao je
Blagojevi}.
Interesantno je da je voditelj pro-
grama bila Rije~anka, Martina Vrbos, jedna
od najtalentovanijih peva~ica na hrvatskoj
muzi~koj sceni, a {iru afirmaciju na pros-
torima biv{e Jugoslavije stekla je kao
voditelj emisije “Blok” na “MTV Adria”.
Pored izbora izvo|a~a i izbor voditelja je
ovom festivalu tako|e dao me|unarodni
karakter.
Aleksandra Maksimovi}
Svetska zvezda Solomon Burke na otvaranju Nisville
jazz festivala
Slavica Petrovi} i Aleksandra Maksimovi}
XXVII NI[VILLE JAZZ FESTIVAL
J
ubilarni, 50. sabor truba~a u Gu~i, koji
je od ove godine internacionalnog
karaktera, okupio je za deset dana oko
800.000 sabora{a, a po prvim procenama
zarada od Sabora je oko 40 miliona evra.
Organizatori su zadovoljni prvenstveno
~injenicom da nije bilo ve}ih incidenata.
Od koncerata i ovaj put su se izdvojili kon-
cet Gorana Bregovi}a i Bobana Makovi}a,
A da se mi sami ne bi hvalili,
evo kako je fenomen Gu~e do`ivela
ameri~ka TV stanica CNN, koja u svojoj
reporta`i navodi da ova manifestacija nije
za ljude sa slabim srcem, kao i da je Sabor
postao sinonim za najlu|u uli~nu zabavu
na Balkanu. Reporter CNN-a je bio
fasciniran atmosferom u Gu~i i navodi da
zabava traje 24 sata dnevno, kao i da je
oko 800.000 ljudi u`ivalo u desetod-
nevnom bu~nom haosu. Naravno,
neizostavno je i pominjanje prasi}a i jagn-
jadi koji se vrte na ra`nju, dok se orkestri
besomu~no nadsviravaju.
Za pedeset godina kroz varo{icu
trube pro{lo je 13,5 miliona gostiju, od
toga vi{e stotina hiljada inostranih. U Gu~i
se prethodnih godina obrelo sabora{a sa tri
kontinenta iz 80 zemalja sveta. Najvi{e
gostiju bilo je iz Evrope. Prednja~e
Slovenci, gosti iz Republike Srpske,
Ma|ari, Francuzi, Poljaci, Rusi, ali je u
poslednje vreme sve vi{e ljubitelja trube iz
Amerike, Azije i Afrike. ^itav svet je
pro{ao kroz Gu~u. U takmi~arskom delu
nadmetalo se 960 doma}ih orkestara, svi-
ralo je 10.000 truba~a.
Nagra|eni na 50. saboru
- Najbolji orkestar – Orkestar Dejana
Petrovi}a
- Zlatna truba – Dejan Petrovi}
- Najbolji truba~ – Ekrem Mamutovi}
- Najizvornije – Orkestar Dragana Ignji}a
Najbolji truba~i sveta
1. Dejan Petrovi} – Srbija
2. Trouba Chti Orkestar – Francuska
3. Sergievo-posadski orkestar – Rusija
Najbolji orkestri sveta
1. Ekrem Mamutovi} – Srbija
2. Bra}a Kadrievi – Makedonija
3. Grac – Austrija
NAJBOLJA
ZABAVA NA
BALKANU
Gu~a 2010 u brojkama
- 800.000 ljudi posetilo je Gu~u
- popilo se oko 800.000 litara piva
- pojelo se oko 80.000 porcija
kupusa iz zemljanog lonca
- pojedeno je oko 1.000 jagnjadi i
prasadi
- 2.000 u~esnika bilo je na Saboru
- 500 policajaca brinulo je o bezbe
nosti
- 1.000 ljudi u~estvovalo je u org
nizaciji
- 17 miliona dinara je prihod od
parkinga
- oko 40.000 ljudi na{lo se u
saborskom kolu, {to bi, kada bi se
razvuklo, ~inilo kolonu od oko 60
kilometara
GU^A
20
V E R A
11. septembar
USEKOVAWE GLAVE SV.
JOVANA KRSTITEQA
Jedan od dva praznika Jovana
Prete`e, koji spada me\u 15
najve]ih hri[]anskih praznika,
Usekovawe se svagda svetkuje 11. sep-
tembra (29. avgusta po starom kalen-
daru). Na ovaj praznik se opomiwe na
stradawe Svetog Jovana, a po tome [to
je pose`en (odrubqena mu je glava)
praznik je nazvan usekovawe. Boje]i se
da ne vaskrsne, carica Irodijada, po
`ijoj je zloj yeqi Prete`a u tamnici
pose`en, zahtevala je da joj donesu
wegovu glavu, koju je zapovedila da
sahrane odvojeno od tela. Glava ovog
svetiteqa je, me\utim, nalayena tri
puta, pa se i u Crkvi i u na[em nar-
odu svetkuju sva tri nalaza, tzv.
Obretewa glave Svetog Jovana.
Po narodnom verovawu,
Usekovawe je /teyak praznik/ i tada je
nastao /zao `as/. Stoga se ovaj dan
provodi bez veseqa, pa u use`ene ili
nase`ene dane ranije nisu sklapane
veridbe (predeli Ka`ar i Gruya u
{umadiji), niti se svadbovalo (Visoka
nahija u Bosni), niti u pro[evine
i[lo. Useynim danom se nije radilo
ni[ta oko semewa, a yene u Banatu su
verovale da bi se iseklo sve [to bi na
ovaj dan skrojile, sa[ile ili iza-
tkale. Tako\e se ni noy ovog dana nije
uzimao u ruke, niti je wime se`en
hleb, jer to podse]a na stradawe
sve`evo, a iz istog razloga se nije jelo
ni[ta od crnog ili crvenog roda i
plodova, osobito crno groy\e - da se
ne bi rane pozle\ivale.
Usekovawe je posni dan, a
ranije se i jednoniyilo. Neki na[i
rodovi imaju Usekovawe za krsnu
slavu.
21. septembar
RO|EWE PRESVETE
BOGORODICE - MALA
GOSPOJINA
Mala Gospojina, kada se
slavi ro\ewe Bogorodice, spada u
red najve]ih crkvenih praznika
/ubraja se me\u 15 velikih, 12
Gospodwih i 5 glavnih Bogorodi`i-
nih praznika. U narodu se ovaj dan
svetkuje i pod imenom Mala
Gospojina (ili Gospo\a) ili Mala
Bogorodica, koja je bila u naro`itom
po[tovawu yena.
U privrednom yivotu je
Mala Gospojina ozna`avala vreme od
koga se po`iwalo orawe i setva
ozimih useva, kao [to je bilo
uobi`ajeno u Homoqu. U nekim seli-
ma u Banatu je o Maloj Gospojini
bila sto`arska sve`anost, poznata
kao ovnovska svadba, kada su na
sala[ima pu[tani ovnovi me\u ovce.
Da bi bilo [to vi[e yenskih
jagawaca, prethodno su devoj`ice pro-
jahivale na ovnovima.
U mnogim na[im naseqima se
ovoga dana odryavaju sabori i
pana\uri, od kojih je najpoznatiji
malogospojinski va[ar u Topoli,
Ustanovqen za vlade kneza
Aleksandra Kara\or\evi]a 1847.
godine. Tako\e je i vi[e naseqa u
kojima su ovoga dana mesne
svetkovine (zavetine, proslave, obe-
tine, molitve ili litije), a i mnogi
na[i rodovi imaju Malu Gospojinu za
ku]ansku slavu.
U staro vreme su jesenske
svadbe, kada je bilo najvi[e udadbi i
yenidbi, po`iwale od Male
Gospojine.
27. septembar
VOZDVIYEWE ~ASNOG
KRSTA - KRSTOVDAN
Krstovdanski jednodnevni
post je ranije u narodu strogo odrya-
van, pa se o ovom danu govorilo: ko
se krsti, taj i posti.
U crkvi se ovaj dan praznuje
kao Vozdviyenije ~asnog Krsta, koji
je jedan od 12 velikih Gospodwih
praznika. ~asni Krst, na kojem Isus
Hristos izdahnuo razapet, prona[la
je carica Jelena, mati cara
Konstantina, osniva`a Carigrada, na
ovaj dan 317. godine, ukopan je u teme-
qu idolskog hrama posve]enog bogi-
wi Veneri. U `udotvornu mo] `asno-
ga Krsta osvedo`ili su se od samog
wegovog nalaza, jer su wime vaskrsa-
vani umrli i isceqivani mnogi bol-
nici.
Zato se ovaj krst naziva
`asnim i yivotvornim. Krst je kas-
nije, 628. godine, uzdigao na Golgotu
i poloyio ga u hram Svetog
Vaskrsewa car Iraklije, uznev[i ga
u bednoj ode]i i bosonog, poput
Hrista koji je pod wim posrtao
nose]i ga ka svom gubili[tu.
U na[em narodu se veruje da
na Krstovdan vaqa iskopati rupe za
sadwu vo]ki, da bi se grane krstile
/to jest, vo]ka razgranavala. U
Leskova`koj Moravi su na
Krstovdan nosili na osve`ewe u
crkvu bosiqak, groy\e, yito i
jabuku, veruju]i da ]e bosiqak,
koji potom drye za ikonom,
potopqen u vodu pomo]i yenama
pri ra\awu. Iz istog razloga su
u Homoqu na Krstovdan u ranu
zoru brali karaviol i yubar,
veruju]i da ]e pomo]i
porodiqama da se raskrste od
bremena.
U mnogim krajevima se
vreme predskazivalo po tome
kakvo je na Krstovdan. Verovalo
se da ]e zima biti snegovita ako
je na taj dan obla`no i da ]e
biti su[na godina ako je na
Krstovdan suvo.
Krstovdan je zavetni dan u
nekim naseqima i krsno ime poje-
dinih na[ih rodova, a ]eramiyije
su ga svetkovale kao svoju zanatsku
slavu.
Mile Nedeqkovi]
Srpski obi`ajni kalendar
PRAVOSLAVNI PRAZNICI U SEPTEMBRU
11. Septembar - Usekovawe glave SV. Jovana Krstiteqa - USEKOVAWE
21. Septembar - Ro|ewe presvete bogorodice - MALA GOSPOJINA
27. Septembar - Vozdvi`ewe ~asnog krsta - KRSTOVDAN
PP RR AA VV OO SS LL AA VV QQ EE
Septembar 2010.