EKOLOŠKI FAKULTETTRAVNIK

INDUSTRIJSKI ZAGAĐIVAČI VODA

SEMINARSKI RAD

Predmet:

Mentor: Student:

Travnik, 2014.

S A D R Ž A J

1.UVOD.................................................................................................................................. 1.

2.VODA I ZNAČAJ VODE................................................................................................. 2.

3.ZAGAĐIVANJE VODE................................................................................................... 3.

4.IZVORI ZAGAĐENJA .................................................................................................... 4.

5.POSLJEDICE ZAGAĐIVANJA..................................................................................... 5.

6.MJERE ZAŠTITE VODE................................................................................................. 6.

7.INDUSTRIJSKE OTPADNE VODE.............................................................................. 8.

8.POSTUPAK PREČIŠĆAVANJA OTPADNIH VODA............................................... 12.

9.ZAKLJUČAK................................................................................................................... 13.

10. POPIS LITERATURE.................................................................................................. 14.

11. POPIS SLIKA................................................................................................................ 15.

1.UVOD

Ma koliko se to činilo dalekom prošlošću, voda je izvor i koljevka života, naša pramajka. Svakome od nas je srce počelo da kuca u vodi i tek izbacivši je, udanuli smo prvi put ovozemaljski život. Voda je osnovni preduslov za život svih živih bića na Zemlji. Da bi živa bića mogla da žive normalno, voda u kojoj žive ili voda koju koriste mora imati prirodan hemijski sastav i prirodne karakteristike. Kada se usljed čovjekovog djelovanja značajno promjeni hemijski sastav vode, kao i odnosi koji u njoj vladaju, kažemo da je voda zagađena.

Značaj vode za ljude, za sav živi svijet, za ekosistem, za planetu kao cjelinu, veoma je veliki i mnogostruk počevši od toga da je voda uslov života pa do mnogih drugih funkcija. Prema tome voda je: osnov života i medijum odakle je život poteko, neophodna namirnica za kompletnu biocenozu uključujući i čoveka, izvor hrane i neophodnih minerala, predmet rada i sredstvo za rad, sredina za mnoge žive organizme, izvor energetskih resursa, mijesto rekreacije.

Najvažnije od svega je da je uslov života a prema podacima. Svjetske zdravstvene organizacije, danas je već kritična situacija sa rezervama čiste vode i to kako stajaćih i tekućih tako i podzemnih koje se koriste kao voda za piće. Čista voda se sve više smanjuje i degradira na razne načine, a najviše udjelom čoveka sa svijim aktivnostima odnosno veštačkim zagađivanjem.

1

2.VODA I ZNAČAJ VODE

Ma koliko se to činilo dalekom prošlošću, voda je izvor i koljevka života, naša pramajka. Svakome od nas je srce pocelo da kuca u vodi i tek izbacivši je, udanuli smo prvi put ovozemaljski zivot.

Voda čini oko 65% našeg tijela. 70% naše planete čini voda, koja održava cjelokupan život na Zemlji biljni i životinjski. Čovjek može znatno duže da izdrži bez hrane nego bez vode. Zavisno od tjelesne mase, bez hrane bismo izdržali oko 40 dana, bez vode bismo jedva sastavili jednu nedelju i to u zavisnosti od klimatskih uslova u kojima bismo se našli. Gubitak vode ili dehidracija može biti opasna za svako živo biće a za čovjeka gubitak 20% vode praktično znači smrt. U uslovima dehridacije krv se zgrušava a srce napornije radi, nebili obezbjedilo dovoljnu količinu kiseonika. Ako takvo stanje potraje srce prestaje da radi, krv postane previše gusta. Dnevne potrebe odraslog čovjeka za vodom su 2,5 do 3l. Samim tim što je toliko važna ona direktno određuje ne samo razvoj živih bića, već je njom određen napredak cjelokupne ljudske zajednice.

Potrebe za vodom se povećavaju srazmjerno uvećanju broja stanovnika na zemlji a njena se količina uprkos rastućim promjenama ne mijenja. Statistički podaci su zastrašujući. Oni nam govore da će do 2025 godine 2/3 stanovništva osjetiti ozbiljan nedostatak vode, već sada prema podacima stručnjaka 2,5 milijarde ljudi nema obezbeđenje osnovne higijenske uslove zbog nedostatka vode, a čak više od 5 miliona ljudi godišnje umire usljed zagađenja vode. Ova istina je zastrašujuća jer smo sve bliže vremenu kada će potreba za vodom premašiti njene zalihe.

Eksperti naglašavaju da je glavni dio problema zagađenje podzemnih voda, što je direktno povezano sa drugim zagađivačima, bilo da je riječ o otpadu sa deponija ili pesticida i drugim materijama kojima se zagađuje zemljište. Smatra se da je bombardovanje 1999 god. zahvaljujući korišćenjem municije sa osiromašenim uranijumom, znatno zagadilo mnoge kraške izvore i vrela po jugoistočnoj Srbiji. Sve što zagađuje zemljište kad tad dospijeva do podzemnih voda i zagadjuje ih. Stepen zagađenja se ne smanjuje kao ni broj stanovnika i njihova potreba za vodom, naprotiv ti parametri su u porastu.

Nije samo u pitanju profit, prinos sa polja, skladištenje deponija već kada je o našim prostorima riječ nemar prije svega. U Bosni i Hercegovini gotovo da nema standardno uređenih deponija. Neodgovornost s jedne i zbrkani prioriteti gdje se ta problematika stavlja u drugi plan dovode do toga da se zalihe pitke vode trajno uništavaju jer se podzemne vode mogu zaštititi od površinskih zagađivača izgradnjom deponija sa kontrolisanim odvodom vode, što je mnogo više od estetike i mnogo bliže razumiju. Nekontrolisana siječa šuma je također jedan od bitnih činilaca ovog problema, pogotovo kada je riječ o izvorišima koji je sve manje i sve su manje čista.

2

Stručnjaci predlažu plansko pošumnjavanje, formiranje površinskih akumulacija i zaštitu izvorišta reka. Sve je veća opasnost od posljedica koje su čini se neizbiježne. Stručnjaci cijelog svijeta jedinstveni su u poruci da postoji nešto što možemo učiniti kao pojedinci. A to je da vodu štitimo i štedimo, svakodnevno u svakoj prilici u kojoj se nađemo. To treba da bude sastavni dio vaspitanja djece, jer će oni biti ti koji će osjetiti posljedice zapostavljanja tog velikog, globalnog problema.

3.ZAGAĐIVANJE VODE

Voda je osnovni preduslov za život svih živih bića na Zemlji. Da bi živa bića mogla da žive normalno, voda u kojoj žive ili voda koju koriste mora imati prirodan hemijski sastav i prirodne karakteristike. Kada se usljed čovjekovog djelovanja značajno promjeni hemijski sastav vode, kao i odnosi koji u njoj vladaju, kažemo da je voda zagađena.

Prema porijeklu vode mogu da se podijele na : površinske, podzemne i atmosferske.

Površinske vode su rijeke, jezera, mora, potoci, bare, okeani. To je voda prirodnim putem stvarana i održavana. Površinske vode se obnavljaju padvinama ili iz izvora podzemnih voda. Podzemne vode su izvorišta koja se nalaze ispod površine zemlje i koje se povremeno dopunjavaju atmosferskim padinama i površinskim vodama koje prodiru u vodonosne slojeve. Ove su vode prorodno čiste i koriste se kao voda za piće.

Atmosferske vode su u obliku padavina: rose, snijega, grada i kao takve dospijevaju na zemlji. Najveću ulogu u zagađvanju vode ima čovijek sa svoji aktivnostima što spada u vještačko zagađivanje. Iako voda prekriva ¾ zemljene površine, problem vode postaje sve veći i opšti-međunarodni.

Vještačke zagađivače možemo podjeliti u dvije osnovne grupe:a) koncentrisane zagađivače (izvori zagađenja),b) rasute izvore zagađivanja.

1Koncentrisani zagađivači vode su obično razni objekti u kojima se obavlja neka djelatnost i ljudska naselja.Ona su obično locirana na obalama rijeka jezera ili mora. Njih je lako uočiti i evidentirati.

1 Koncentrisani zagađivači su urbane sredine, industrijski, rudarski kompleksi, energetska postrojenja, poljoprivreni objekti.

3

Najčešće su to:1. urbana naselja, 2. industrijski objekti: hemijski bazne i prerađivačke, metalne i metaloprerađivačke, za

preradu ruda, prehrambene industrije, celuloze i papira, tekstilne industrije, proizvodnje građevinskg materijala, proizvodnja deterdženta,

3. energetski objekti: termoelektrane, toplane, nuklaerne elektrane, prerada nafte, prerada uglja, hidroenergetski objekti,

4. poljoprivredni objekti za tov stoke i5. deponije – smetljišta.

U rasute izvore zagađivanja spadaju: hemizacija tla (pesticidi i azotna đubriva), deponije industrijskog otpada, deponije komunalnog smeća, transport i transportna sredstva, lokacije za eksplataciju šljunka i pijeska.Otpadne vode su najčešće bezvrijedne materije koje su u obliku tečnih, suspendovanih i koloidnih rastvora odstranjenih iz naselja i industrijskih objekata.Možemo ih podjelitii u tri osnovne grupe:

1. otpadne vode iz ljudskih naselja koje potiču od ljudi i životinja,2. industrijske otpadne vode,3. atmosferske vode-dobijene spranjem zemljišta.

4.IZVORI ZAGAĐENJA

Vijekovima su ljudi u vodu bacali svoj otpad. Danas vodu zagađuje i vodeni saobraćaj, đubriva i pesticidi sa obradivih površina, rastvarači i deterdženti iz domaćinstava i fabrika, metali iz industrijskih procesa (npr. olovo i živa). Svi ovi zagađivači nalaze svoj put do rijeka i preko njih dolaze do mora. Zagađujuće materije dospijevaju do vode direktnim i indirektnim putevima. Direktni oblici zagađivanja podrazumevaju formiranje posebnih otpadnih voda u koje čovjek ubacuje štetne materije i koje, po pravilu, direktno izliva u riječne tokove.

Kada štetne materije dolaze iz industrijskih postrojenja, govorimo o industrijskim otpadnim vodama, a kada dolaze iz domaćinstva i urbanih sredina, govorimo o komunalnim otpadnim vodama. I jedne i druge u sebi nose ogromne količine zagađujućih materija, koje na kraju završavaju u rijekama. Voda se indirektno zagađuje u procesu spiranja štetnih hemijskih materija u zemljištu. Na tom putu one lagano prelaze u podzemne vode, odakle procesima prirodnog kruženja vode sigurno dolaze do rijeka, jezera, mora. Zagađenje vode ponekad je i posljedica nesreća. Na primjer, brodovi koji transportuju naftu ponekad se oštete usljed oluje ili sudara. Kada nafta iscuri sa broda, ona se razlije po površini otvorenog mora ili rijeke, a vodenim strujama dolazi i do obale. Tada na hiljade bespomoćnih ptica i životinja strada, a ekološke posljedice postaju nemjerljive.

4

5.POSLJEDICE ZAGAĐIVANJA

Trovanje i masovno uginuće riba i drugih vodenih organizama najteže su posljedice zagađivanja vode toksičnim materijama i patogenim organizmima. Masovno uginuće određene grupe organizama u vodi remeti prirodne odnose u biocenozi i izaziva velike promjene u čitavom vodenom ekosistemu. Ponekad je za vraćanje na prirodno (prethodno) stanje potrebno mnogo godina. Zagađivanje vode otrovnim materijama i patogenim organizmima ima i indirektne posljedice na čovjeka. Jako zagađena voda ne može se koristiti niti za piće, niti za navodnjavanje poljoprivrednih površina. Da bi se mogla koristiti, neophodno je potrošiti mnogo novca i energije za njeno prečišćavanje, kako bi se dovela u upotrebljivo stanje.

Osim toga, otpad koji ubacujemo u vodu često završava u tijelima vodenih životinja, pa nam se mogu vratiti kao hrana. U Japanu je 1950.godine nekoliko stotina ljudi oboljelo od „živine bolesti“ sa trajnim posljedicama.

Ovi ljudi su se razboljeli zato što su jeli ribe u čijim tijelima se nakupila živa koja je ispuštena u more iz fabrika. Otrovne supstance nisu jedini krivci za uništavanje života u vodenim ekosistemima. Otpadne vode, đubrivo i deterdženti su bogati nitratima i fosfatima, supstancama koje biljke koriste za svoj rast. Kada velika količina nitrata i fosfata dospije u vodu, uobičajen rezultat je „populaciona eksplozija“ planktonskih algi. Ova pojava se naziva „cvjetanje vode“. Prenamnožene alge su u stanju da potroše gotovo sav kiseonik iz vode, izazivajući uginuća riba i drugih životinja.

Koralni grebeni i druge zajednice morskog dna također mogu biti ugroženi usljed povećanog dotoka hranljivih materija u vodu. Povećane količine hranljivih materija iz otpadnih voda mogu prouzrokovati pretjeran rast krupnih algi, tzv. vodenog korova, koje mogu potpuno prekriti koralni greben i ugušiti čitavu zajednicu dna. Višestruki uticaj na promjene sastava živog svijeta vodenih ekosistema također imaju toplotna zagađenja vode. Na mjestima izlivanja tople vode koja hladi postrojenja elektrana, temperatura može preći 800S. Zbog tako visokih temperatura, kao i zbog značajnog smanjenja količine kiseonika na takvim mjestima, prirodnu biocenozu zamenjuje siromašna zajednica organizama otpornih prema ekstremnim uslovima života.

5

6.MJERE ZAŠTITE VODE

Dovoljno čiste vode sa očuvanim životnim zajednicama vodenih organizama osnova je čovjekovog opstanka na Zemlji. Zbog toga je stalno praćenje kvaliteta vode jedan od preduslova za pokretanje adekvatnih akcija zaštite. Sve mjere zaštite vode mogu se podjeliti u tri grupe. Prva podrazumjeva eliminaciju uzroka zagađivanja, druga – smanjenje količine štetnih materija, a treća – posebne mjere čišćenja vode. Smanjenje količine zagađujućih materija koje dospjevaju do vodenih tokova veoma je značajan vid borbe protiv zagađenja. Ono podrazumjeva postavljanje odgovarajućih filtera i posebnih sistema taložnika na mjestima gdje se izlivaju otpadne vode. Ovdje se podrazumjeva i obavezno hlađenje toplih voda prije izlivanja u rijeku. Veoma značajan vid spriječavanja zagađivanja vodenih tokova je i specijalana zaštita izvorišta, planiranje i postavljanje đubrišta i deponija dalje od vodotokova, smanjenje upotrebe đubriva i pesticida u poljoprivredi, kao i masovno pošumljavanje i čuvanje zemljišta od erozije.

Veća zagađenja voda može se prečistiti hemijskim i biološkim sredstvima. Hemijska sredstva su različite hemikalije koje se ubacuju u vodu i neutrališu opasne materije. Biološke mjere su najefikasnije, jer su bazirane na prirodnim zakonitostima i aktivnostima živih bića. Zahvaljujući aktivnostima članova2 biocenoze, a naročito radu biljaka i mikroorganizama, vodeni ekosistemi imaju snažnu moć prirodnog samopročišćavanja. Ta moć se ogleda u tome što biljke i drugi organizmi relativno brzo eliminišu zagađujuće materije i vraćaju hemijske odnose u vodi na prirodan nivo. Naravno, vodeni organizmi nisu svemoćni, pa se posljedice velikog zagađivanja, naročito teškim metalima koji se talože na dnu, mogu osjećati i decenijama. Štednja i racionalno korišćenje predstavljaju jedan od veoma efikasnih načina čuvanja vode od zagađenja.

Voda koju pijemo pročišćava se u odgovarajućim fabrikama. Za njihov rad troši se energija i oslobađaju štetni gasovi koji zagađuju atmosferu. Dakle, što je manja potrošnja vode, manja je i potrošnja energije za njenu proizvodnju, pa samim tim i smanjeno zagađivanje vazduha. Voda koju potrošimo odlazi u kanalizaciju, pa se samim tim povećava količina zagađene vode koja se uliva u prirodne vodotokove. Čiste, pitke vode danas ima toliko malo i ima je sve manje, tako da će ona u budućnosti biti sve skuplja. Zbog toga štednja i racionalno korišćenje vode odlažu i njeno neminovno poskupljenje. Onaj ko na svojoj teritoriji bude sačuvao čiste vode, imaće u budućnosti veliku šansu da kvalitetno i napredno živi. Pored aktivnih vidova zaštite, vodeni tokovi se štite i odgovarajućim zakonskim sredstvima. Nacionalni i međunarodni zakoni danas ograničavaju izbacivanje otpada u more i kopnene vode. Međutim, oni teško mogu da primoraju ljude da to ne čine. Zbog toga je podizanje nivoa opšte svjesti o značaju vode za opstanak čovjeka od prvorazrednog značaja. Iako je voda jedan od osnovnih uslova za život, čovjek o njoj ne brine dovoljno. U novije vrijeme zbog porasta broja stanovnika i brzog razvoja industrije i poljoprivrede, u mnogim dijelovima svijeta slatke vode

2 Biocenoza – je zajednica organizama različitih vrsti biljaka, životinja, gljiva i mikroorganizama u jednom ograničenom životnom prostoru.

6

nema dovoljno. Čiste vode koja se može upotrijebiti za piće u prirodi je sve manje, a i količina koja postoji stalno se zagađuje. U rijeke, jezera i mora ispuštaju se vode iz kanalizacije, otpadne vode iz fabrika, izlivaju nafta i drugi tečni otpaci. Na taj način voda na Zemlji se zagađuje i troši u industriji i poljoprivredi više nego što na Zemlju padne u obliku taloga. Zbog toga se rezerve vode stalno smanjuju, a čovječanstvu prijeti nestašica vode. Prečišćavanje vode vrši se na dva načina: taloženjem i filtriranjem(ceđenjem).

Ako se zamućena voda ostavi da odstoji izvijesno vrijeme, čestice koje se u njoj nalaze padaće lagano na dno. Krupnije i teže čestice brže će padati od sitnijih. To je taloženje. Filtriranje se vrši na taj način što se voda sipa kroz filter-hartiju na kojoj se zadržavaju čestice nečistoće, dok čista voda prolazi. U prirodi voda prolazi kroz slojeve pijeska i šljunka koji predstavljaju prirodne filtere. U njima zaostaju sve „prljave“ čestice, zbog čega je izvorska voda bistra. U gradovima se voda uzima najčešće iz rijeka, pa se prije upotrebe mora pročistiti. To se radi u vodovodima gdje se najprije izvrši taloženje, zatim filtriranje, a potom vodi dodaje hlor da bi se uništile zarazne klice. Tako pročišćena voda može se koristiti za piće. Voda koja sadrži neke rastvorene materije, pročišćava se destilacijom (morska voda - so).

Destilovanje vode podrazumjeva njeno zagrijavanje do ključanja, sakupljanje vodene pare i hlađenje. Kondenzacijom vodene pare nastaje destilovana voda. U situacijama kada nismo sigurni da je voda koju koristimo za piće zadovoljavajućeg kvaliteta ili kada postoji mogućnost da je nečim zagađena, najprikladnija metoda za prečišćavanje je kuvanje. Ključanjem od nekoliko minuta uništavaju se patogeni organizmi, tako da se nakon hlađenja takva voda može koristiti za piće. Bakteriološko pročišćavanje vode može se izvršiti na taj način što ćemo posudu sa vodom ostaviti da odstoji neko vrijeme na Suncu, tako da će ultraljubičasti zraci uništiti biološke zagađivače. Čiste, pitke vode danas ima toliko malo i ima je sve manje, tako da će ona u budućnosti biti sve skuplja. Zbog toga štednja i racionalno korišćenje vode odlažu i njeno neminovno poskupljenje.

Onaj ko na svojoj teritoriji bude sačuvao čiste vode, imaće u budućnosti veliku šansu da kvalitetno i napredno živi. Pored aktivnih vidova zaštite, vodeni tokovi se štite i odgovarajućim zakonskim sredstvima. Nacionalni i međunarodni zakoni danas ograničavaju izbacivanje otpada u more i kopnene vode. Međutim, oni teško mogu da primoraju ljude da to čine. Zbog toga je podizanje nivoa opšte svijesti o značaju vode za opstanak čovjeka od prvorazrednog značaja. Treba znati i ovo:

iz otvorene slavine svakog minuta iscuri 11-12 litara vode, ako pustimo da voda otiče iz slavine dok peremo zube, nepotrebno izgubimo oko 40 –

60 litara vode, ako voda otiče dok se čovek brije, iz slavine istekne oko 40 – 80 litara vode, ako automobil peremo polivajući ga vodom iz gumenog creva potrošimo oko 600

litara vode!

7

Vode se u industrijskim preduzećima koristi, kako neposredno u tehnološkim procesima i operacijama, tako i u pomoćnim operacijama (hlađenje industrijskih uređaja, transport sirovina, uklanjanje proizvodnih otpadaka i slično).

7.INDUSTRIJSKE OTPADNE VODE

Industrijske otpadne vode mnogih industrijskih grana sadrže specifične primjese, od kojih mnoge imaju stepen toksičnosti. Kao zagađivači u ovoj vrsti otpadnih voda mogu se nalaziti i mnogi korisni i vrijedni materijali. Njihovim izvlačenjem iz otpadne vode postiže se određeno smanjenje stepena njene zagađenosti, a istovremeno ostvaruje i određeni ekonomski efekat. Zavisno od zahtjeva u pogledu kvaliteta vode koja se koristi u tehnološkom procesu, može se primjenjivati višestepeno, ponovo iskorištavanje otpadnih voda za jednu istu operaciju (recirkulacija), ili njihovo korištenje za druge operacije, za koje je zadovoljavajući i niži kvalitet vode (ponovna upotreba). U oba slučaja se otpadna voda prije vraćanja podvrgava odgovarajućoj obradi.

Osnovni ciljevi ispitivanja jednog industrijskog preduzeća, u cilju rješavanja problema prerade njegovih otpadnih voda su:

utvrđivanje količina i sastava svih značajnih, pojedinačnih otpadnih voda i zbirne otpadne vode,

identifikacija najvećih pojedinačnih izvora zagađenja u tehnološkom proizvodnom procesu,

ispitivanje i eventualno utvrđivanje mogućnosti za eliminaciju ili ponovnu upotrebu, ili čak recirkulaciju prečišćenih otpadnih voda,

ispitivanje ,ogućnosti rekuperacije pojedinih sporednih ili čak izvesnih količina glavnih proizvoda i smanjenja količine i stepena zagađenosti pojedinih otpadnih voda,

postavljanje vodnog bilansa za čitavo preduzeće, kao i materijalnog bilansa svih glavnih zagađivača.

Zagađivanjem voda ugrožava se opskrbljivanje stanovništva higijenski ispravnom vodom za piće i higijenske potrebe, zatim poljoprivredna proizvodnja i čitav živi svijet, kao i ekonomske i estetske vrijednosti prirode, što u konačnici može da postane ograničavajući faktor daljeg razvoja naše civilizacije.Zaštita voda od zagađivanja, stoga, ima izuzetnu važnost za očuvanje i razvoj naše civilizacije.Najveći zagađivači voda su: otpadne vode naselja, industrijske otpadne vode, otpadne vode, poljoprivrede, ugostiteljskih i zdravstvenih objekata i otpadne vode drugih subjekata koji ispuštaju nečistoće koje utiču na povećanu potrošnju kiseonika, materije koje biljke koriste kao hranu, organske kiseline, mineralne i neorganske soli i kiseline, tvrdi otpad, radioaktivne materije i termalno zagađenje.

8

Otpadne vode naselja imaju, pored ostalog i visok stepen bakteriološke zagađenosti, što može biti uzročnik zaraznih bolesti. U komunalne otpadne vode spadaju otpadne vode koje nastaju u gradovima, a sastoje se od kućnih otpadnih voda, oborinskih voda i otpadnih voda iz raznih javnih ustanova, objekata za prehranu, bolnica, sportskih objekata i drugih gradskih objekata koji stvaraju otpadne vode ove vrste.

Kućne otpadne vode najvećim dijelom sadrže fekalije, ostatke hrane, ostatke sredstava za higijenu, papir i slično. Glavni problem kućnih otpadnih voda je visok sadržaj infektivnih bakterija raznih vrsta, koje mogu biti uzročnici infektivnih bolesti. Industrijske otpadne vode spadaju u najzagađenije otpadne vode, a najveće količine ovih voda dolaze iz slijedećih industrija: hemijska, metaloprerađivačka, prehrambena, tekstilna, papirna, kožarska, te iz energetskih i termoenergetskih postrojenja.

Otpadne vode iz poljoprivrede, koje su veliki zagađivači i podzemnih voda, naviše dolaze iz stočarskih farmi, mljekara i ratarske proizvodnje. Zagađivanje vodotoka, a posebno većih rijeka, koje protiču kroz više zemalja, na određeni način, predstavlja i globalni i međunarodni problem.

Pročišćavanje otpadnih voda danas ima sve veću ulogu u zaštiti životne sredine jer se na planeti smanjuje količina raspoložive pitke vode, za koju se do nedavno smatralo da je neiscrpna. Rezerve pitke vode se nalaze u površinskim i u podzemnim tokovima, pa će njihovo zagađenje svakako dovesti do smanjenja raspoloživih zaliha vode.Industrijske otpadne vode nastaju u fabrikama i industrijskim pogonima nakon upotrebe vode u procesu proizvodnje, kao i prilikom pranja aparata i uređaja. Danas postoji veliki broj po karakteru različitih industrijski otpadnih voda, koje zavise od tehnologije proizvodnje. Činjenica je da se najveći dio otpadnih voda u našoj zemlji uopšte ne pročišćava.

Slika 1. Industrija

9

Veliki bački kanal predstavlja glavnu arteriju čitavog hidrosistema u Bačkoj. Izgrađen prije više od dva vijeka, zahvaljujući kapacitetu za odvodnjavanje, omogućio je da Bačka i Vojvodina postanu drugo po veličini plodonosno područje na evropskom kontinentu. Danas, Veliki bački kanal predstavlja crnu ekološku tačku Evrope.

Godinama unazad, u industrijskoj zoni Bačke, ovaj kanal je zadržavao sav otpad privrednog sektora. Danas, na pojedinim dionicama, dubina vode u kanalu je samo tridesetak centimetara što je posljedica nagomilavanja otpadnog sedimenta. Ipak, centralno postrojenje se ne gradi zbog industrije. Industrija mora da ima svoja postrojenja za preradu otpadnih voda, što znači da su zagađivači u obavezi da vrše tretman svojih otpadnih voda.

Osim toga, industrija mora da plaća nadoknadu za ispuštanje otpadnih voda po načelu „zagađivač plaća“ gdje se podrazumjeva da zagađivač plaća za zagađivanje životne sredine. Ključ riješenja je u izgradnji centralnog postrojenja za preradu otpadnih voda na koji će biti priključeni i veliki industrijski institucija.

Slika 2. Industrija i otpadne vode

Kada se izgradnja postrojenja za preradu otpadnih voda završi 2012., počeće i čišćenje mulja nataloženog u kanalu. Ova treća faza revitalizacije Velikog bačkog kanala zahtjeva ulaganje od 20 do 30 mil. eura. Problem mulja će biti riješen posebnim projektom. Poznato je da se u mulju iz kanala nalaze opasne materije, zbog čega će on morati da se zbrine na adekvatan način.

O pročišćavanju otpadnih voda se malo zna, iako su već u bliskoj budućnosti neophodna velika ulaganja u riješavanje problema otpadnih voda, ne samo zbog usklađivanja zakonodavstva sa evropskim standardima, već i zbog evidentne ugroženosti vodnih resursa. Jedno je i tu sasvim sigurno: najskuplji resurs u budućnosti sigurno biće voda.

10

Slika 3. Ispuštanje otpadnih voda iz industrije

Iz Ministarstva životne sredine i prostornog planiranja najavljuju da će uskoro biti donijeta uredba koja će definisati maksimalnu emisiju štetnih zagađujućih materija u vodama koje izlaze iz fabričkih prečišćivača. Neophodnost je očigledna, jer je na terenu situacija ozbiljna. Poznato je da vodotoci imaju sposobnost samopročišćavanja ili autopurifikacije.

Od kada postoji živi svijet na Zemlji voda se koristila i pomalo zagađivala biljnim, životinjskim i ljudskim otpacima tzv. organsko zagađenje. U početku je to malo utjecalo na zagađivanje voda, jer se organski otpad razgrađivao pomoću zraka, uglavnom na korisne materije. Dakle, priroda je tada bila sposobna sama pročistitii te količine vode.

Međutim, razvojem ljudske zajednice, porastom broja stanovnika i njihovom koncentracijom u velikim gradovima, količina organskih otpadnih voda se znatno povećala. Njihovim koncentriranim ispuštanjem u rijeke, onemogućavan je proces samopročišćavanja i prirodnog biološkog pročišćavanja. Osim toga, razvojem industrije krajem 19. i početkom 20. vijeka, čovjek sve više koristi vodu, a kao rezultat industrijske proizvodnje, nastaje ne samo organsko, već i hemijsko zagađenje vode. Dvije milijarde ljudi u svijetu uskraćeno je za osnovne sanitarne jedinice, a problem zagađenja pitke vode ne pogađa samo zemlje u razvoju.

11

8.POSTUPAK PREČIŠĆAVANJA OTPADNIH VODA

Dijeli se na: 1. primarno, 2. sekundarno i 3. tercijalno prečišćavanje.

Primarne faze podrazumevaju korišćenje određenih mehaničkih sredstava (rešetke, sedimentacija, flotacija) pri čemu se odstranjuje većina suspendovanih čvrstih čestica iz vode.

Sekundarne faze obuhvataju uklanjanje čvrstih čestica iz neorganske soli.

U tercijalnoj fazi se uklanjaju rastvorena neorganska jedinjenja (nitrati, fosfati) i biološki nerazgradiva jedinjenja.

12

9.ZAKLJUČAK

Na cijeloj zemlji danas ima 1,5 milijarda kubnih kilometara vode. Od toga je 97,3 % slano. Ostalo je sviježa voda, a od nje je 77% pod ledom na polovima i planinskim glečerima. Podzemna voda predstavlja 22,4%, a površinska 0,36% slatke vode. Tako za korišćenje ostaje samo 1%, a od toga je pola zagađeno. Svakog dana u svijetu umre oko 25 000 ljudi zbog nedostatka vode za piće ili bolesti izazvanim konzumiranjem zagađene vode. Higijenski ispravnu vodu ima samo 22% od cijelog čovječanstva.

Broj stanovnika na našoj planeti ubrzano se povećava kao i potreba za vodom, a njena količina se ne mijenja. Do 2025. godine dvije trećine čovječanstva osjetiti će ozbiljan nedostatak vode. Riješavanju ovog problema se mora prići što prije, jer je podzemna voda koja je osnovni izvor vodo snadbijevanja naselja, zagađenja do alarmantnih granica. Prvi vodonosni slojevi su već nepotrebljivi, a štetne materije prodiru prema drugom sloju koji se trenutno smatra uslovno pogodnim za zahvatanje vode za piće.

Voda kao resurs jeste obnovljiva, ali se mora spriječiti dalje nekontrolisano zagađivanje, da bi se sačuvale postojeće rezerve pitke vode i stvorili uslovi za obnavljanje i popunjavanje istih. Tako na sve ovo moramo odgovoriti rigoroznijim sprovođenjem zakona o zaštiti životne sredine, međutim nije lako kontrolisati sve zagađivače pogotovo rasute (divlje deponije koje čovek sam stvara svojim nemarom) pa tako se sve više mora raditi na edukaciji ljudi i podizanje svijesti kod čovjeka za očuvanjem životne sredine.

13

10. POPIS LITERATURE

1. Prof. dr. Mara Đukanovic - Ekološki izazov elit 1991

2. Prof. dr. Slobodan Nešković – Ekološki menadžment

- Internet izvori:

www.Wikipedia.org/Kategorija:Ekologija_voda

http://www.topvita.info/voda

14

11. POPIS SLIKA

Slika 1. Industrija.................................................................................................................... 9.

Slika 2. Industrija i otpadne vode.......................................................................................... 10.

Slika 3. Ispuštanje otpadnih voda iz industrije...................................................................... 11.

15