Bosna i Hercegovina Federacija Bosne i Hercegovine KANTON SARAJEVO Ministarstvo prostornog ureñenja i zaštite okoliša

I N F O R M A C I J A

O UPRAVLJANJU OTPADOM U KANTONU SARAJEVO

Pripremilo: Ministarstvo prostornog ureñenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo

Sarajevo, oktobar 2009.godine

1. UVOD

Programom rada Vlade i Skupštine Kantona za 2009.godinu planirana je priprema Informacije o upravljanju otpadom u Kantonu Sarajevo. Cilj ove informacije je upoznavanje sa stanjem u oblasti upravljanja otpadom na području Kantona, kroz prezentaciju saznanja o produkciji otpada i načinima zbrinjavanja, ukazivanje na nedostatke u infrastrukturi za upravljanje otpadom, te potrebama za boljim pravnim, institucionalnim i ekonomskim okvirom za uspostavu kvalitetnog i održivog sistema. Budući da je osnovni preduslov za efikasno upravljanje otpadom tačna informacija o količini i prirodi, izvorima nastanka, te načinima postupanja i zbrinjavanja, Ministarstvo prostornog ureñenja i zaštite okoliša je još 2000.godine, prilikom pripreme Strategije upravljanja industrijskim i specijalnim otpadom, uspostavilo u saradnji sa Zavodom za informatiku i statistiku Bazu podataka o produkciji otpada na području Kantona. U pripremi ove informacije ažurirani su podaci u Bazi o proizvodnom otpadu, tako što je konsultovana većina poslovnih i privrednih subjekata u Kantonu Sarajevo za koje postoji pretpostavka o produkciji otpada. Takoñe, korišteni su podaci o komunalnom otpadu dobijeni od KJKP «Rad» i svih općina Kantona Sarajevo. Za lakše razumijevanje dostignutog stanja i puteva koji se žele slijediti, navedena su i evropska iskustva u oblasti upravljanja otpadom. 2. EVROPSKI TRENDOVI U UPRAVLJANJU OTPADOM Temelji politike upravljanja otpadom u Evropskoj uniji sadržani su u Okvirnoj direktivi o otpadu i Direktivi o opasnom otpadu. Ove direktive daju mjere za prevenciju i smanjenje uticaja otpada na okoliš i ljudsko zdravlje. Posebno su regulisane specifične vrste otpada (otpadna ulja, otpad od ambalaže, PCBs, akumulatori, itd), kao i različiti načini zbrinjavanja otpada (deponije, spaljivanje), te statistika otpada. Stalni porast proizvodnje otpada je jedan od problema, koji su prioritetni za rješavanje u oblasti zaštite okoliša. Evropska unija proizvede godišnje oko 2000 miliona tona otpada. Preko 40 miliona tona je klasifikovano kao opasan otpad. Najveći dio otpada potiče iz poljoprivrede, grañevinarstva, industrije i rudarstva, dok je oko 200 miliona tona otpad iz domaćinstava, što je otprilike 1 kg na dan po stanovniku. U zadnjih šest godina, proizvodnja otpada raste tempom od 10% godišnje, tako da se ulažu veliki napori da se zaustavi ovaj trend. Deponije su sve više popunjene, a glavna alternativa deponijama, spaljivanje, proizvodi zagañujuće supstance, čije neutralisanje zahtijeva velika finansijska ulaganja. Pošto i odlaganje i spaljivanje imaju negativan uticaj na okoliš i zdravlje, jedinstven je stav da je najbolja opcija prevencija, jer otpad koji nije proizveden ne mora se ni zbrinjavati. Takoñe, značajna pažnja se posvećuje reciklaži, odnosno ponovnom korištenju otpada, pri čemu se teži postizanju veće koristi za okoliš i ujedno se cijeni ekonomska prihvatljivost i tehnička izvodivost pojedinih procesa. Na primjer, u zemljama koje imaju razvijene sisteme upravljanja otpadom iskorištava se i do 70% ukupno proizvedenih količina bilo da se radi o recikliranju, biološkoj obradi ili spaljivanju. Ostatak se odlaže na sanitarne deponije, čiji je broj još uvijek i u najrazvijenijim evropskim zemljama relativno visok.

3

Opcije za postupanje s otpadom opisane su u hijerarhiji otpada, gdje su na vrhu one najpoželjnije.

Osim navedene hijerarhije, u zemljama Evropske unije u upravljanju otpadom polazi se od načela koja podrazumijevaju smanjivanje štetnih uticaja otpada na zdravlje ljudi i okoliš, provoñenje principa da „zagañivač plaća“, obrazovanje i odgoj grañana i ukupne javnosti s ciljem oblikovanja poželjnog ponašanja prema otpadu, a posebno privrednih subjekata da primjenjuju najbolje raspoložive tehnologije i da svoje poslovanje usklade sa potrebama zaštite okoliša.

3. ZAKONODAVNI OKVIR Oblast upravljanja otpadom u Kantonu Sarajevo je regulisana Federalnim zakonom o upravljanju otpadom («Službene novine F BiH» broj 33/03) i Zakonom o komunalnoj čistoći Kantona Sarajevo («Službene novine Kantona Sarajevo», broj 11/97), koji definiše obaveze vezane za upravljanje komunalnim otpadom. Federalni zakon je donesen 2003.godine kao dio okolinske regulative, a u zakon su unesene odredbe svih relevantnih EU direktiva koje su bile na snazi u vrijeme pripreme zakona. Osnovni cilj Zakona je upravljanje otpadom bez negativnih uticaja na okoliš, kontrola otpada od proizvodnje do odlaganja, te utvrñivanje odgovornosti proizvoñača otpada, te sankcije za nepoštivanje propisanih obaveza. Na osnovu Zakona o upravljanju otpadom su doneseni slijedeći podzakonski akti:

- Pravilnik o kategorijama otpada sa listama («Službene novine F BiH» broj 9/05); - Pravilnik o potrebnim uvjetima za prenos obaveza sa proizvoñača i prodavača na operatera

sistema za prikupljanje otpada («Službene novine F BiH» broj 9/05); - Pravilnik o postupanju s otpadom koji se ne nalazi na listi opasnog otpada ili čiji je sadržaj

nepoznat («Službene novine F BiH» broj 9/05);

Najbolja opcija

Najgora opcija

4

- Pravilnik o izdavanju dozvole za aktivnosti male privrede u upravljanju otpadom («Službene novine F BiH» broj 9/05);

- Pravilnik o sadržaju plana prilagoñavanja upravljanja otpadom za postojeća postrojenja za tretman ili odlaganje otpada i aktivnostima koje preduzima nadležni organ («Službene novine F BiH» broj 9/05);

- Uredba o finansijskim garancijama kojima se može osigurati prekogranični promet otpada («Službene novine F BiH» broj 41/05);

- Uredba o obavezi dostavljanja godišnjeg izvještaja o ispunjenju uvjeta iz dozvole za upravljanje otpadom («Službene novine F BiH» broj 31/06);

- Uredba o selektivnom prikupljanju, pakovanju i označavanju otpada («Službene novine F BiH» broj 38/06);

- Uredba o finansijskim i drugim garancijama za pokrivanje troškova rizika od mogućih šteta, sanacije i postupaka nakon zatvaranja deponije («Službene novine F BiH» broj 39/06);

- Pravilnik o životinjskom otpadu i drugim neopasnim materijalima prirodnog porijekla koji se mogu koristiti u poljoprivredne svrhe («Službene novine F BiH» broj 8/08);

- Pravilnik o obrascu, sadržaju i postupku obavještavanja o važnim karakteristikama proizvoda i ambalaže od strane proizvoñača («Službene novine F BiH» broj 8/08);

- Pravilnik o upravljanju medicinskim otpadom («Službene novine F BiH» broj 77/08). - Na osnovu Zakona o zaštiti zraka («Službene novine F BiH» broj 33/03) donesen je

Pravilnik o uslovima za rad postrojenja za spaljivanje otpada («Službene novine F BiH» broj 12/05).

U proceduri je donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravljanju otpadom, kojim se izmeñu ostalog uvodi obaveza donošenja niza propisa za postupanje sa pojedinim vrstama otpada (ambalažni, PCB, otpadne gume, stara vozila, baterije i akumulatori, otpadna ulja, električni i elektronski otpad, grañevinski otpad, otpadni azbest, titan dioksid).

Strateški okvir za upravljanje otpadom u Kantonu Sarajevo predstavljaju strateški dokumenti na nivou Federacije BiH (Strategija zaštite okoliša F BiH) i na nivou Kantona Sarajevo (Strategija upravljanja industrijskim i specijalnim otpadom u Kantonu Sarajevo i Kantonalni plan zaštite okoliša). Federalna strategija upravljanja otadom je sastavni dio Strategija zaštite okoliša F BiH. Strategiju upravljanja industrijskim i specijalnim otpadom je usvojila Skupština Kantona Sarajevo 2002.godine («Službene novine Kantona Sarajevo», broj 20/02). Osnovni ciljevi Strategije su uvoñenje kvalitetnog sistema upravljanja otpadom, uključujući i razvijanje postrojenja za tretman otpada, te uspostavljanje nadzora nad skladištenjem i zbrinjavanjem otpada. U skladu sa Akcionim planom izvršeno je zbrinjavanje značajnih količina opasnog otpada, zaostalog iz predratne proizvodnje (Famos, Pretis), farmaceutskog otpada uz izdvajanje velikih finansijskih sredstava za uništavanje otpada u inostranstvu. Kantonalnim planom zaštite okoliša, koji je usvojila Skupština Kantona Sarajevo 01.09.2006.godine, su identifikovani ciljeve i mjere u oblasti upravljanja otpadom, kao što su: razviti zakonodavne i tehničke uslove za zbrinjavanje opasnog otpada; na sarajevsko odlagalište odlagati isključivo komunalni otpad; upravljanje deponijom podići na optimalan nivo; razviti sistem prikupljanja komunalnog otpada i odvojenog prikupljanja otpada na cijeloj teritoriji Kantona Sarajevo; razdvojiti skupljanje otpada i upravljanje deponijom; pristupiti u što kraćem vremenskom periodu savremenim metodama obrade otpada u okviru samoodrživog upravljanja deponijom; razviti reciklažu; ostvariti potrebne uslove za formiranje Berze otpada i potom formirati Berzu otpada.

5

Nadzor nad primjenom Zakona o upravljanju otpadom u Kantonu Sarajevo vrši Ministarstvo prostornog ureñenja i zaštite okoliša, dok inspekcijski nadzor vrši Kantonalna uprava za inspekcijske poslove putem inspektora zaštite okoliša. Inspekcijski nadzor nad provoñenjem Zakona o komunalnoj čistoći obavljaju komunalni inspektori. Donošenjem Zakona o upravljanju otpadom u Federaciji BiH 2003.godine, učinjen je značajan korak u približavanju evropskoj regulativi u ovoj oblasti. Kao što je navedeno, donesen je i niz pravilnika, čija bi primjena zajedno sa Zakonom trebala osigurati kvalitetno upravljanje otpadom. Meñutim, proces je trebalo nastaviti donošenjem podzakonskih propisa, posebno za odreñene vrste otpada, ali se to u meñuvremenu nije desilo. Zbog nepotpune regulative, nedovoljno efikasne primjene i nedostatka finansijskih sredstava, može se konstatovati da nije postignut očekivani optimalni rezultat. Zato je potrebno intenzivirati napore i uspostaviti bolju koordinaciju izmeñu različitih nivoa vlasti, kako u implementaciji propisa, tako i u izgradnji infrastrukture za zbrinjavanje posebnih vrsta otpada. Federalnim zakonom o otpadu je većina nadležnosti prenesena na kantone, pa je u prethodnom periodu nadležno Federalno ministarstvo bilo posvećeno uglavnom donošenju pojedinih pravilnika i dozvolama za izvoz opasnog otpada. Svi drugi poslovi, od izdavanja dozvola za operatore koji se bave tretmanom otpada, obezbjeñenja lokacija za izgradnju deponija i lokacija za preradu otpada i gotovo cjelokupan nadzor, se odvija preko kantonalnih ministarstava, za što većina nema dovoljno stručnih kadrovskih i finansijskih kapaciteta. Pri tome često izostaje razumijevanje i konstruktivan pristup, tako da se i skromni potencijali iscrpljuju na poslovima koji se parcijalno odvijaju u kantonima, iako bi bilo logično da su integrisani na višem nivou. Naravno, nepostojanje vertikalne povezanosti od Države BiH pa naniže, uzrokuje velike probleme na terenu. Iz rečenog se može vidjeti da većina pretpostavki za ostvarenje savremenog i održivog sistema upravljanja otpadom nije realizovana. Uspješnost koncepta limitira i nedostatak realnih izvora finansiranja i uvoñenja ekonomskih instrumenata koji treba da potiču primjenu evropskih načela i načela iz Zakona o otpadu. Teško se može opravdati činjenica zašto do sada nisu doneseni propisi o sistemu naknada i depozita npr. za ambalažni otpad. Ako se na to doda i nefunkcionisanje Federalnog fonda za zaštitu okoliša, koji je trebao obezbijediti uvoñenje principa „zagañivač plaća“ i stvoriti materijalnu osnovu za razvoj postrojenja za reciklažu, infrastrukture za odlaganje otpada i slično, onda generalno ne možemo biti zadovoljni. Pozitivno je to što se svijest proizvoñača industrijskog otpada razvija, ali nedovoljno brzo, upravo zbog ukupnih problema u ekonomskom, socijalnom i društvenom ambijentu u kojem posluju. Što se tiče fizičkih lica i grañanstva, razumijevanje novih praksi i potreba za kreiranjem odgovornog odnosa prema otpadu raste, ali i na tom planu ima jako puno problema. Zahvaljujući prisustvu meñunarodne zajednice i sredstava koja se obezbjeñuju iz stranih fondova za poboljšanje insitucionalnih i stručnih kapaciteta, te razvoj infrastrukture, bilježe se pozitivna kretanja. Ono što sporo usvajamo od evropskih zemalja je odgovornost i svijest o štetnosti otpada ako se njim neadekvatno upravlja. Za razliku od razvijenih zemalja, gdje se rigorozno sankcioniše nekontrolisano bacanje otpada, u našim uslovima ni nezakonito postupanje sa opasnim otpadom ne izaziva zasluženu pažnju policijskih i istražnih organa, kako bi se prekršioci pronašli i adekvatno kaznili. Ovaj aspekt je posebno važan za usvajanje novih navika pojedinaca i društva u cjelini, a samim tim i očuvanje zdravlja i okoliša.

6

Imajući u vidu elaborirana iskustva, velika su očekivanja od zaživljavanja Federalne strategije upravljanja otpadom, koja je u završnoj proceduri usvajanja, a koja je prepoznala ključne nedostatke dosadašnjeg pravno-ekonomskog i institucionalnog okvira i ujedno dala osnovne smjernice za djelovanje u budućem periodu. 4. UČESNICI U UPRAVLJANJU OTPADOM U upravljanju otpadom u Kantonu Sarajevo su uključene sve upravne strukture od Države, Federacije, Kantona do općina, privredni i poslovni subjekti, proizvoñači i uvoznici proizvoda, operatori upravljanja otpadom, fizička lica, domaćinstva i ostali. Zadaci učesnika u upravljanju otpadom proizilaze iz važećih zakonskih propisa. U tom smislu, obaveze za upravljanje komunalnim otpadom proizilaze iz Zakona o komunalnoj čistoći, a KJKP “Rad” Sarajevo se isključivo bavi ovom djelatnošću, tako da prikuplja kompletan komunalni otpad u Kantonu Sarajevo, dio iskorištava, a ostatak odlaže na deponiju «Smiljevići». Zadaci drugih učesnika su većinom regulisani Federalnim zakonom o upravljanju otpadom, pri čemu posebno izdvajamo obaveze sakupljača, odnosno operatora otpada. Na osnovu Zakona, Ministarstvo prostornog ureñenja i zaštite okoliša je dosad izdalo 9 dozvola za upravljanje otpadom: SINMA OTPAD D.O.O (metali); HAREX d.o.o.(metali); AIDA COMMERCE d.o.o. (metali); CIBOS d.o.o. (metali); PAPIR SERVIS d.d. (papir); AHSUN d.o.o. (metali); TRGOSIROVINA» d.o.o. (metali i stara ulja); MELTAL d.o.o. (obojeni metali); KLINIČKI CENTAR UNIVERZITETA U SARAJEVU (infektivni otpad). Treba napomenuti da su dozvole ograničene vremenski, to jest izdate su na rok od 5 godina, nakon čega operator mora podnijeti zahtjev za produženje dozvole. Obveznici dozvole su dužni jednom godišnje dostavljati Ministarstvu cjelovite izvještaje o količinama i načinu postupanja sa otpadom koji je predmet izdate dozvole. Na ovaj način je moguće pratiti na primjer kolike su količine metalnog otpada prikupljene, koja su pravna i fizička lica predala otpad na reciklažu, gdje je otpad konačno iskorišten i sl. Korištenjem ovih podataka mogla bi se, uz angažovanje nadležnih subjekata, značajno smanjiti nelegalna trgovina, opremom javnih komunalnih preduzeća na saobraćajnicama (cijevi, šahtovi), a time i spriječiti ozljeñivanje grañana usljed otuñivanje ove opreme, što je problem koji se ponavlja kontinuirano. Firme koje skupljaju i tretiraju manje količine neopasnog otpada nisu obavezne pribaviti dozvolu, ali se moraju registrovati u Ministarstvu, a to čine na način da upute zahtjev za izuzimanje od obaveze posjedovanja dozvole. Registrovane firme koje nemaju obavezu posjedovanja dozvole u Kantonu Sarajevo su OIKOS d.o.o. i ALBA ZENICA d.o.o Zenica, Podružnica Sarajevo. Izdavanje dozvola firmama koje se bave skupljanjem otpada je kvalitetan pomak naprijed u sistemu upravljanja otpadom u Kantonu Sarajevo. Ove firme su prepoznale prednosti dobijanja dozvole i uložile i finansijska sredstva i napore u cilju usaglašavanja sa propisima iz oblasti zaštite okoliša. Kako se može vidjeti iz dozvola, u Kantonu Sarajevo postoji interes za odvojeno skupljeni papir, plastiku i metale. Meñutim, sadašnja ekonomska situacija je takva da su cijene za otkup jako pale, te su skupljači otpada u dosta nepovoljnom položaju. Cijene otkupa jako variraju u zavisnosti od tržišta. Za očekivati je da se tržište oporavi do kraja godine, a u skladu s tim i planiraju buduće aktivnosti.

7

Iz naprijed navedenog može se vidjeti takoñe, da su firme koje se bave skupljanjem otpada u Kantonu Sarajevo uglavnom orijentisane na neopasne otpade, uz manje izuzetke. Rezultat ove činjenice je da sve firme koje žele zbrinuti opasan otpad, uglavnom moraju tražiti rješenje u drugim kantonima. Meñutim, tokom proteklog perioda zabilježen je i izvjestan broj firmi koje se bave skupljanjem i tretmanom otpada, a da za to nemaju dozvolu, niti su registrovane. Ovaj problem je nastao zbog neprecizno utvrñene nadležnosti u Federalnom zakonu, vezano za registraciju operatora otpada koji se bave ovom djelatnošću na području više kantona. Ostaje obaveza da se u saradnji sa nadležnim Federalnim ministarstvom, kroz primjenu izmijenjenog zakona o upravljanju otpadom prevaziñe ovaj problem i ovi sakupljači otpada stave pod nadzor. 5. POSTOJEĆE STANJE, OCJENA I PROBLEMI U UPRAVLJANJU OTPADOM Analiza postojećeg stanja u upravljanju otpadom ukazuje na dobro stanje sa zbrinjavanjem komunalnog otpada i na nedostatak adekvatne infrastrukture i pratećih propisa za posebne vrste otpada, što za posljedicu ima veliki pritisak na okoliš i rizik za zdravlje stanovništva. KOMUNALNI OTPAD KJKP „RAD“ Sarajevo obavlja djelatnost prikupljanja, transporta i deponovanja komunalnog otpada u Kantonu Sarajevo. Otpad se prikuplja sa područja svih devet općina: Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo, Novi Grad, Ilidža, Vogošća, Hadžići, Ilijaš i Trnovo, a deponuje se na Gradskoj deponiji u Smiljevićima. Prikupljanje komunalnog otpada vrši se redovno prema Operativnom planu i programu rada, a u skladu sa Zakonom o komunalnoj čistoći („Službene novine Kantona Sarajevo” broj11/97). Učestalost prikupljanja se kreće od 2 puta sedmično u padinskim dijelovima grada do 7 puta sedmično u staroj gradskoj jezgri i centralnom dijelu grada. Odlaganje otpada grañani vrše u plastičnim kesama (centralni dio grada i stare gradske jezgre), kućnim kantama (padinski dijelovi grada i uske ulice) i najvećim dijelom posudama za otpad - kontejnerima zapremine 1100 l kojih je trenutno cca 8000 kom. rasporeñeno na području Kantona Sarajevo. Na realizaciji aktivnosti transporta otpada je angažovano 36 specijalnih vozila za prikupljanje otpada, 8 podizača, 3 grajfera, 2 rolokipera, 12 kipera i 11 malih kamiona do 2t. Za stvaranje kompletnijeg uvida u stanje upravljanja komunalnim otpadom, u kojem općine imaju jasne zadatke, zatraženo je njihovo mišljenje. S tim u vezi, općine su navele više problema koje je potrebno riješiti, kao što su postavljanje kontejnera i niša za kontejnere, nedovoljan broj posuda, te izbjegavanje nabavke posuda za otpad od strane privrednih subjekata i investitora novosagrañenih stambenih objekata, probleme oko odvoza komunalnog otpada na brdskim dijelovima, ponegdje neredovit ili nedovoljno čest odvoz otpada, a naročito postojanje čitavog niza «divljih deponija», jer se otpad često odlaže na nedozvoljenim mjestima.

8

Općine su dostavile slijedeće prijedloge i sugestije:

- izgradnja natkrivenih niša na svim lokacijama, gdje su postavljeni kontejneri - povećanje broja kontejnerskih mjesta - postavljanje većeg broja kontejnera - postavljanje kontejnera za odvojeno skupljanje otpada (papir, plastika, limenke) - povećanje učestalosti odvoza i pražnjenja posuda - redovno pranje kontejnera posebno u ljetnom periodu - održavanje i čišćenje prostora oko kontejnera i popravka kontejnera - zamjena oštećenih i dotrajalih kontejnera, a naročito onih koji nemaju poklopce - odvoz otpada u padinskim dijelovima pomoću manjeg vozila sistemom kesa umjesto

kontejnera - intenzivnije aktivnosti na sanacijama «divljih deponija», - jače inspekcijsko djelovanje - kabasti otpad umjesto dva puta godišnje odvoziti četiri puta - edukacija grañana o postupanju sa otpadom.

Deponovanje komunalnog otpada vrši se na Gradskoj deponiji u Smiljevićima. Deponija «Smiljevići” je savremena sanitarna deponija koja se gradi po evropskim standardima. Površina deponije trenutno iznosi 65 ha sa mogućnošću širenja u okolini prostor i produživanje vijeka trajanja do 2030.godine. Inače, gradnjom komunalne deponije, koju koordinira Zavod za izgradnju Kantona, postignuti su značajni ekološki rezultati, kao što su: sprečavanje zapaljenja otpada, ograničen i kontrolisan pristup deponiji, iskorištavanje deponijskog gasa za proizvodnju struje, kompaktiranje i prekrivanje otpada inertnim materijalom, prihvat procjednih voda sistemom drenaža, prečišćavanje prije ispuštanja u vodotok, itd. Na odlagalištu je instalirana oprema za monitoring emisija u zrak, procjednih i podzemnih voda, te mjerenje svih meteoroloških parametara. Sarajevsko odlagalište kućnog otpada predstavlja kapitalni projekat Kantona Sarajevo. Odlagalište se gradi prema meñunarodnim ekološkim standardima za odlaganje otpada. Radovi na odlagalištiu uglavnom se finansiraju sredstvima Budžeta Kantona Sarajevo. Dosad je iz Budžeta uloženo preko 13.000.000,00 KM, a ako se računaju i kreditna sredstva Svjetske banke i sredstva KJKP Rad-a, Agencije za vodno područje rijeke Save, ta suma iznosi cca 19.000.000,00 KM. Sarajevsko odlagalište predstavlja prvo ovako ureñeno sanitarno odlagalište na prostorima Bosne i Hercegovine. Inače, na području čitave države se gradi tek nekoliko sanitarnih deponija uz pomoć meñunarodnih finansijera, ali taj postupak teče sporo i uz puno problema. Ispravno održavanje odlagališta u samoj eksploataciji je najvažnija faza rada nakon izgradnje odlagališta. Nekvalitetnim održavanjem se za veoma kratko vrijeme možemo vratiti na polazni nivo. Sanitarna deponija je javno dobro u koje bi se iz Budžeta Kantona Sarajevo trebalo ulagati svake godine cca 1.000.000 KM kako bi se ista pripremila za nova odlaganja otpada i zadržala svojstvo „sanitarna“. Zbog izostanka sredstava iz Budžeta, a u cilju obezbijeñenja i kontinuiteta u radu Gradske sanitarne deponije KJKP “Rad” je iskoristio kredit Svjetske banke u iznosu od 4.500.000 KM. Ovome treba dodati činjenicu da se kapaciteti ove deponije kontinuirano popunjavaju, te je potrebno ozbiljnije razmotriti mogućnost otkupa novog zemljišta. Na Gradsku deponiju u Smiljevićima za prvih šest mjeseci 2009.godine, ukupno je odloženo 121.581 tona otpada, od čega je 69% komunalnog otpada, 18% zemlje i 12% grañevinske šute.

9

Otpad koji je prihvaćen na deponiji, a ne predstavlja komunalni otpad iskorišten je u tehnologiji sanitarnog odlaganja otpada, tako da se otpad zemlje iskorištava kao inertni materijal za prekrivanje komunalnog otpada, a grañevinska šuta za izgradnju pristupnih puteva na deponiji.

KUĆNI69%

ZEMLJA18%

ŠUTA12%

OSTALO1%

U oblasti upravljanja komunalnim otpadom aktivno se radi na osavremenjavanju sistema odvojenog skupljanja otpada. Cilj projekta je smanjivanje količina otpada koje se odlažu na deponiji, unapreñenje reciklaže u Kantonu Sarajevo, usaglašavanje postupanja sa otpadom sa evropskim standardima, podizanje svijesti javnosti o štetnom djelovanju otpada, te uključivanje privatnog sektora i finanasijskih institucija u investicije za upravljanje otpadom. Dosadašnje aktivnosti na odvojenom skupljanju otpada su se odvijale samo na odreñenim lokacijama u Kantonu Sarajevo. U pripremi je izrada projekta odvojenog skupljanje otpada za cijelu teritoriju Kantona Sarajevo. Prikupljanje opasnog otpada iz domaćinstava je takoñe planirano u okviru uspostavljanja sistema odvojenog skupljanja otpada. KJKP „RAD“ Sarajevo je još od 2004.godine započeo sa pilot projektima uvoñenja selektivnog prikupljanja otpada, da bi početkom 2007.godine izgradnjom sortirnice otpada na području Gradske deponije u sklopu CARDS projekta Europske unije, intenzivirao izdvajanje papira, kartona, PET ambalaže i najlonske folije iz ukupne količine komunalnog otpada koji se odlaže na deponiji. Trenutno na području Kantona Sarajevo rasporeñeno je 560 posuda za selektivno prikupljanje otpada i angažovano je jedno specijalno vozilo za selektivno prikupljanje otpada i dva mala otvorena vozila za prikupljanje papira i kartona. Do sada je oko 85.000 stanovnika i 30.000 učenika Kantona Sarajevo obuhvaćeno selektivnim prikupljanjem otpada. Rezultati su zadovoljavajući iako bi mogli biti bolji u pogledu aktivnijeg uključivanja stanovništva u isti projekat. Zahvaljujući ovom projektu otvorena su nova radna mjesta na poslovima selektivnog prikupljanja kao i u sortirnici otpada. Strategija upravljanja otpadom Federacije BiH je za komunalni otpad definisala kao strateški cilj razvoj savremenih regionalnih centara za upravljanje otpadom (RCUO). RCUO treba da čine najmanje slijedeće komponente: sanitarno odlagalište; reciklažno dvorište za prihvat odvojenih frakcija i otpada, koje donose pojedinačni proizvoñači otpada (pravni subjekti, kućanstva); pogon za predobradu, odvajanje sekundarnih sirovina i recikliranje; odvojena spremišta za prihvat opasnog otpada iz komunalnih izvora; pogon za mehaničko-biološku obradu otpada (MBO). Sarajevsko odlagalište je predviñeno da bude samostalan regionalni centar za upravljanje otpadom. Inače, reciklažna dvorišta predstavljaju specifične lokacije na području sa kojeg se skuplja otpad, a na kojima su smješteni kontejneri za prihvat različitih, na izvoru odvojenih vrsta otpada. Reciklažna dvorišta treba minimalno opremiti za prikupljanje slijedećih komponenti: papir i karton; obojeno i neobojeno ambalažno staklo; otpadno željezo i drugi metali; otpadna plastika; autogume; glomazni kućni otpad; bijela tehnika; rabljena ulja; akumulatori i baterije.

10

Osnovni nedostaci u sadašnjem sistemu prikupljanja, transporta i odlaganja otpada, prema KJKP „RAD” su slijedeći:

• postojeća odobrena cijena je znatno ispod ekonomske cijene, kojom se ne može pokriti prosta reprodukcija, a da se i ne spominje mogućnost nabavke nove opreme;

• neredovno obnavljanje sredstava rada vodi prema manjem obimu i nekvalitetnim uslugama;

• posude za prikupljanje otpada 1100 l (kontejneri) su zastarjele, a nabavka novih je izuzetno mala i ne zadovoljava potrebe za zamjenom postojećih dotrajalih kontejnera;

• problemi oko nepoštivanja zakonske regulative kojom su pravna lica i investitori novoizgrañenih objekata dužni izvršiti nabavku odgovarajućih posuda (službe odgovorne za izdavanje odobrenja za rad, kao i tehničkog prijema objekata ne traže od istih zadovoljavanje uslova iz saglasnosti KJKP „RAD“-a za odvoz otpada kao što je nabavka adekvatnog broja posuda i ureñenje lokacije za smještaj istih);

• potreba za kontinuiranom nabavkom novih specijalnih vozila za prikupljanje otpada koji bi zamijenili postojeća vozila kao i povećali kapacitet za prikupljanje komunalnog otpada; dešava se da je brži otpis vozila za prikupljanje otpada nego nabavka novih čime se smanjuje potreban kapacitet;

• nastavak izgradnje natkrivenih niša na području cijelog Kantona Sarajevo. Ovaj projekat je dosada naišao na veliko odobravanje grañana, te sve većim zahtjevima za izgradnjom istih. Trajno se riješava problem lokacija posuda za otpad koji predstavlja jedan od značajnijih problema po pitanju izgradnje komunalne infrastrukture.

• započeti projekat selektivnog prikupljanja otpada iziskuje kontinuiranu edukaciju stanovništva, kao i proširenje i unapreñenje samog sistema selektivnog prikupljanja otpada, odnosno potrebne su dodatne posude za prikupljanje, vozilo za selektivno prikupljanje otpada, proširenje sortirnice otpada radi izgradnje skladišta sekundarnih sirovina itd. Takoñer, ove godine se pojavila problematika cijena na tržištu reciklažnih materijala tako što su cijene izuzetno pale, variraju te stvaraju finansijski problem opstanka cijelog projekta;

• izgradnja reciklažnih dvorišta na području svake općine gdje bi grañanima bilo omogućeno da lično donesu veće količine reciklažnih sirovina: papira, kartona, PET ambalaže, metala itd., zatim kabasti otpad, a na istim bi bilo moguće organizovati i prikupljanje opasnog otpada samo iz domaćinstava, tako da bi grañani mogli odvojeno odložiti stare baterije, elektronski otpad, lijekove, sijalice sa živom itd. što do sada nisu bili u mogućnosti.

• održavanje i unapreñenje sanitarnog odlaganja na Gradskoj sanitarnoj deponiji (saniranje i uvezivanje plinske mreže, održavanje i remont energetskog postrojenja, tretman procjednih voda, održavanje postrojenja za pranje točkova i donjeg postroja vozila, itd.) zahtijeva konstantno ulaganje.

INDUSTRIJSKI OTPAD Ažuriranje Baze podataka o otpadu za 2007.godinu Prilikom donošenja Strategije upravljanja industrijskim i specijalnim otpadom u Kantonu Sarajevo, formirana je Baza podataka o produkciji industrijskog otpada, koja je više puta ažurirana.

11

U funkciji izrade ove informacije tokom 2008. i početkom 2009.godine prikupljani su podaci o proizvodnji otpada za 2007.godinu, u saradnji sa Zavodom za informatiku i statistiku Kantona Sarajevo, koji je radio na pripremi podataka o firmama, na osnovu statističkih podataka, slanju upitnika i prikupljanju podataka i informatičkoj obradi prikupljenih podataka o otpadu. Upitnik za dostavljanje podataka o otpadu upućen je na adrese 1607 firmi. Od toga su 1523 obrasca uručena firmama, a 84 obrasca su vraćena, zbog toga što su firme promijenile adresu, prestale sa radom ili iz drugih razloga. Baza podataka je u elektronskoj formi (MS ACCESS) i predstavlja dobru osnovu za buduće aktivnosti prikupljanja podataka i izvještavanja. Baza podataka daje mogućnosti pretrage po vrsti otpada, firmi, opasnosti, načinu tretmana, itd. Baza podataka se odnosi samo na industrijski otpad. Nisu prikupljani podaci o komunalnom otpadu (osim onog otpada koje preduzeća proizvode, a ima karakteristike komunalnog otpada). Podaci o otpadu se ne odnose ni na radioaktivni otpad, koji je predmet posebne zakonske regulative i nije obuhvaćen Zakonom o upravljanju otpadom. Takoñe, Baza podatka o otpadu sadrži samo podatke koji su dostavljeni zvanično Ministarstvu i mogu se provjeriti. Teško je procijeniti procenat firmi i količina koje nisu dostavile izvještaj ili su dostavile nekompletne podatke. Postoji više načina da se procijene neprijavljene količine i potrebno je razmotriti resurse koje razne institucije imaju u cilju dostave podataka koje imaju na raspolaganju, što bi uključilo općine, komunalna preduzeća, ministarstva privrede, privredne komore, privredna udruženja, itd. Za neke vrste otpada kontrola se može uspostaviti kroz prikupljanje podataka o količini uvezenih proizvoda, npr. ulja, promet otrova koji je pod kontrolom Federalnog ministarstva zdravstva, automobilske gume, podaci o uvozu i izvozu otpada koje vodi Federalno ministarstvo okoliša itd. Mnogo više informacija o otpadu imamo sada na raspolaganju, zahvaljujući aktivnostima Ministarstva i inspekcijskom nadzoru. Kvalitet podataka se poboljšava, budući da su proizvoñači otpada kroz protekli period sve više svjesni svoje obaveze izvještavanja i upoznati sa terminologijom otpada, ali bez jačeg inspekcijskog nadzora neće biti moguće obuhvatiti sva preduzeća koja generiraju otpad. Teškoće na koje se nailazilo su prvo, teškoće oko formiranja registra preduzeća. Statistički podaci o firmama često nisu ažurirani, a razlog je što firme mijenjaju adresu, djelatnost, gase se ili osnivaju nove, a te promjene se ne prijave. Liste otpada klasificiraju otpad prema klasifikaciji usvojenoj u Pravilniku o kategorijama otpada sa listama. Upitnik je ovaj put bio dostupan i u elektronskoj formi na web strani Kantona Sarajevo, što je olakšalo posao oko prikupljanja podataka. Otpad nastaje u industrijskoj i zanatskoj proizvodnji, poljoprivrednim, šumarskim, grañevinskim, rudarskim i uslužnim djelatnostima, medicinskim i znanstvenim ustanovama, u procesu potrošnje materijalnih dobara u domaćinstvima, uredima i drugim poslovnim prostorima, ugostiteljskim i turističkim objektima, te na javnim površinama. Otpad možemo po mjestu nastanka podijeliti na industrijski i komunalni otpad. U oba slučaja nastaje opasni otpad. Prikupljanje podataka o otpadu je bilo fokusirano na privredne aktivnosti, te ovim podacima nije obuhvaćen komunalni otpad, koji je kompletno pod nadzorom KJKP «Rad»-a. Dakle, šifra 20 00 00 u Bazi podataka označava samo količine otpada nastalog u privrednim djelatnostima koji ima

12

osobine komunalnog otpada i koji je predat ovlaštenoj firmi koje ne mora biti KJKP «Rad», to znači da to nije ukupna količina komunalnog otpada koji prikuplja i odlaže KJKP «Rad». Ovaj pristup je adekvatniji za ocjenu stanja, budući da se odreñen broj firmi izjasnio da njihov otpad preuzima KJKP «Rad». Pošto su u većini slučajeva kontejneri za privredne subjekte i za domaćinstva zajednički, te da se na deponiji ne mogu ni voditi podaci odvojeno o količinama otpada iz privrede i iz domaćinstava, onda bi iskazivanje količine otpada odloženog na deponiji u Bazi podataka o otpadu samo značilo duplo računanje količina. Ako znamo da je jako veliki dio privredne djelatnosti Kantona Sarajevo trgovina, onda komercijalni i trgovinski otpad možda nije pod adekvatnom kontrolom. Mesnice, pijace, trgovinski centri, prodavnice voća i povrća, hoteli, restorani i sl. imaju velike količine posebno organskog i ambalažnog otpada. Zanimljivo je da ovi sektori često nisu svjesni količine otpada koju proizvode i za njih je, kroz inicijalne kontakte tokom prikupljanja podataka, bilo iznenañenje kad su počeli računati količine. Razlog što ne znaju količine otpada i što je teško i procijeniti koje količine proizvode je to što sve djelatnosti plaćaju odvoz otpada po površini poslovnog prostora, a ne po količini otpada, tako da nisu stimulisani za smanjenje količina. Većina kontaktiranih firmi pokazuje pozitivan odnos prema aktivnostima Ministarstva i potrebu za jasno definisanim zahtjevima za pojedine vrste otpada, kao i uputstvima kako da postupaju sa otpadom. Često se dešava da firme postavljaju pitanje za pojedine vrste opasnog otpada, i jedino što im možemo reći je da moraju uskladištiti otpad na način da ne šteti okolišu ili obezbijediti izvoz, budući da u BiH nema postrojenja za tretman. Zadnjih godina godišnje količine su bile relativno male zbog toga što većina velikih firmi nije radila ili je bila u stanju mirovanja. Očekuje se da količine otpada u narednom periodu ubrzano rastu i u ovom trenutku je značajno prepoznati industrijske sektore koji proizvode otpad. Tokom prikupljanja podataka ponekad je jako teško ili nemoguće izraziti količine u istim jedinicama mjere, tako da su količine izražavane u m3 ili u tonama. Ideja je bila da se vrši konverzija, odnosno da se sve količine izraze u tonama, da bismo pratili svjetski trend izražavanja, meñutim to nije bilo izvodivo, pa se u bazi podataka pojavljuju količine u različitim mjerama i nije moguće dati ukupnu količinu otpada u istoj jedinici mjere. Takoñe, podaci o industrijskom otpadu u Kantonu Sarajevo su podijeljeni na akumulirane i godišnje količine. Ovo se pojavilo iz razloga što jedan dio preduzeća ima u krugu otpad iz predratnog i ratnog perioda, koji nije zbrinut. Taj otpad je potrebno registrovati, iako se ne radi o novonastalim količinama. Posebno su dati podaci za opasni otpad. Svi obrasci su poslani do 15.07.2008.godine. Rok za dostavu podataka je bio 31.07.2008.godine. Sa danom 10.09.2008.godine izvještaj su dostavile 202 firme. Ponovno je vršen kontakt sa firmama da se provjeri zašto nisu dostavili izvještaj. Nakon upozorenja da će inspekcija doći u kontrolu, dostavljeno je još 20 izvještaja sa podacima. Posljednji izvještaji su dostavljeni u januaru 2009.godine. Zaključno sa 09.02.2009.godine izvještaj je dostavilo 266 firmi, i to: 222 firme su dostavile podatke o otpadu (477 ispunjenih formulara) 44 firme su dostavile samo popunjene obrasce o nazivu firme, bez podataka o otpadu.

13

Najviše firmi je prijavilo papir i karton, željezo, otpadna ulja i miješani komunalni otpad. Ostale vrste otpada su jako disperzirane prema industrijskim djelatnostima koje ih proizvode. Ukupne prijavljene količine otpada za 2007. godinu su: Godišnja proizvodnja 239.720,48 m3 i 182.990,80 t. Akumulirane količine 56.626,03 m3 i 4.413,61 t. Ovo se ne može smatrati egzaktnim snimanjem stanja, budući da je postotak firmi koje su odgovorile mali u odnosu na ukupan broj firmi, pa su stvarne količine 2-3 puta veće. Meñutim, podaci su relevantni za donošenje odreñenih zaključaka i usmjeravanje daljnjih aktivnosti.

god. proizv. 239.720,48 m3

god. proizv.182.990,80 t

akum. kol. 56.626,03 m3

akum. kol. 4.413,61 t

0,00

50 000,00

100 000,00

150 000,00

200 000,00

250 000,00

Količine otpada 2007

Broj firmi po općinama

Stari Grad 15

Novo Sarajevo 40

Novi Grad 42Ilijaš 9

Ilidža 43

Hadžići 9

Centar 55

Vogošća 9

14

Broj otpada po općinama

Novo Sarajevo 74

Stari Grad 23

Vogošća 3

Centar 61

Hadžići 9

Ilidža 32

Ilijaš 1Novi Grad

59

Koli čine otpada prema djelatnostima

Djelatnost Godišnja količina m3

Godišnja količina t

Akumulirana kioličina m3

Akumulirana količina t

01 Otpad koji nastaje kod istraživanja i kopanja ruda, iskopavanja i drobljenja kamenja i od fizičkog i hemijskog obrañivanja ruda

1.800,00 600,00 300,00 400,00

02 Otpad iz poljoprivrede, vrtlarstva, proizvodnje vodenih kultura, šumarstva, lova i ribarstva, pripremanja hrane i prerade

2.352,00 13.035,73 705,00

03 Otpad od prerade drveta i proizvodnje ploča i namještaja, celuloze, papira i kartona;

4.200,00 6.772,99 20,50 200,25

04 Otpad iz kožarske, krznarske i tekstilne industrije

7,00 3,35

05 Otpad od prerade nafte, prečišćavanja prirodnog gasa i pirolitičke obrade uglja;

06 Otpad iz anorganskih hemijskih procesa

2,65 2,50

07 Otpad iz organskih hemijskih procesa

14,18 10,61

08 Otpad od proizvodnje, formulacija, prodaje i primjene premaza (boje, lakovi i staklasti emajli), ljepila, sredstva za zaptivanje i štamparskih boja;

0,45 0,01

09 Otpad iz fotografske industrije

0,30

10 Otpad iz termičkih procesa

950,00 540,00

11 Otpad koji potječe od hemijske površinske obrade i zaštite metala; hidrometalurgija obojenih metala;

16.760,00 1.147,95 16.760,00 422,95

12 Otpad od oblikovanja i površinske fizičko-hemijske obrade metala i plastike;

0,50 1.505,96

432,80

13 Otpadna tečna goriva i ulja (osim jestivog ulja, 05 i 12);

9,20 165,04 2,60 43,55

14 Otpad od organskih materije koje se koriste kao rastvarači (osim 07 00 00 i 08 00 00);

15

15 Ambalaža; apsorbensi, materijali za upijanje,

filterski materijali i zaštitna odjeća koja nije specificirana na drugi način;

167,80 8.263,86 149,20 1,38

16 Otpad koji nije drugdje specificiran u katalogu;

14,15 4.529,36 7,00 1.104,59

17 Grañevinski otpad i otpad od rušenja objekata (uključujući otpad od izgradnje cesta);

143.878,20 129.048,66 36.557,90 471,39

18 Otpad koji nastaje kod zaštite zdravlja ljudi i životinja i/ili srodnih istraživanja (isključujući otpad iz domaćinstava i restorana koji ne potiče iz neposredne zdravstvene zaštite);

366,80 191,13 2,00

19 Otpad iz postrojenja za upravljanje otpadom, postrojenja za prečišćavanje gradskih otpadnih voda i pripremu vode za piće i industrijsku upotrebu

8.448,48 20,00

20 Komunalni otpad i slični otpad iz industrijskih i zanatskih pogona, uključujući odvojeno prikupljene frakcije.

70.162,18 8.313,36 2.824,33 61,08

UKUPNO

239.720,48 182.990,80 56.626,03 4.413,61

Ukupno za 98 ispunjenih obrazaca kao odredište otpada je naveden KJKP «Rad», odnosno deponija Smiljevići, za godišnju količinu 96.676,85m3 i 3.565,74 t i akumuliranu količinu 33.293,93 m3 i 27,14 t. Od toga komunalni otpad je godišnja količina 70.162,18 m3 i 8.313,36 t; a akumulirana količina 2.824,33 m3 i 61,08 t. Može se zaključiti da nema dovoljno odvajanja otpada, reciklaža nije prioritet, firme nisu svjesne da se smanjivanjem količina otpada i reciklažom mogu ostvariti velike uštede, naročito kad se radi o opasnom otpadu, koji je jako skup za zbrinjavanje.

Broj otpada po opasnosti otpada

20,96% Opasni otpad 100

0,42% Nepoznat 2

78,62% Neopasni otpad 375

16

Po lokaciji otpada

ostalo 19%

nepoznat 4%

u krugu institucije

39%

dato na reciklažu 7%

kod trećeg lica 31%

Godišnja količina opasnog otpada u 2007 godini je 380,08 m3; 1224,16 t, a akumulirana količina je 7,80 m3 i 356,05 t. Opasni otpad je prijavilo 45 firmi. Ukupno je registrovano 54 vrsta opasnog otpada, najčešće otpad iz površinske obrade metala, otpadna ulja, akumulatori, medicinski otpad, te u zadnje vrijeme jako zastupljeni elektronski otpad.

Ukupne količine otpada

1999 2000 2002 2007 730.239,00 m3 719.592,10 m3 950.698,92 m3 296.347,01 m3

31.456,00 t 198.360,20 t 129.900,08 t 187.404,01 t Manja količina u m3 za 2007. u odnosu na prethodne godine se pojavljuje zato što su u prethodnim godinama prijavljene značajne količine odreñenih vrsta otpada u nekim firmama, koje nisu registrovane u 2007.godini. U 1999. i 2000. to je bila šljaka u Željezari Ilijaš, a u 2002. tečni otpad u Sarajevskoj pivari. Ukupne količine opasnog otpada 1999 2000 2002 2007 6.441,00 m3 7.261,18 m3 403,13 m3 387,88 m3 395,00 t 603,94 t 786,53 t 1.580,21 t Rezultati obrade podataka ukazuju na: Prikupljeni podaci pokazuju da ima dosta neznanja o otpadu uopšte, te nepoznavanja vrsta otpada, koji nastaje u tehnološkim procesima. Ova činjenica govori da nije na dovoljnom nivou razvijen odgovoran odnos prema otpadu, a što će u svakom slučaju poslužiti za daljnje usmjeravanje aktivnosti ovog Ministarstva. Firme još uvijek nemaju naviku da vode podatke o količinama otpada. Razlog je to što industrijska preduzeća plaćaju odvoz otpada po površini radnog prostora, a ne po količini, tako da

17

nemaju ni interes da se bave količinama otpada koji su proizveli i da rade na smanjenju količina otpada. Razlog za slab odziv je i to, što se radi uglavnom o malim firmama, koje su registrovane za proizvodne djelatnosti, ali se najčešće bave samo trgovinom. Zato je često dobar način kontrole podataka broj zaposlenih. Firme koje imaju 3-4 zaposlena su prijavile često istu količinu otpada kao neke firme 100-200 zaposlenih, što pokazuje nepoznavanje materije. To takoñe pokazuje da je odnos prema zaštiti okoliša na niskom nivou. Ovo je prvi put da imamo Zakon o upravljanju otpadom i većina preduzeća nije smatrala da mogu snositi posljedice zbog toga što nisu dostavili podatke. Uzrok tome može biti i teško stanje u industriji. Često se opet radi o elementarnom nepoznavanju negativnog uticaja otpada ili čak neodgovornosti koja može dovesti do ozbiljnih posljedica. Primjer su otpadna ulja koja se koriste za loženje, ili još gore završavaju u rijekama ili kanalizaciji. Te firme nisu ni prijavile otpad, iako po djelatnosti kojom se bave moraju imati otpadna ulja. Kad se zna koliko ulja mogu negativno uticati na kvalitet voda, potrebna je kontrola ne samo inspekcije zaštite okoliša, nego i energetske, vodoprivredne, sanitarne i drugih inspekcija. Došlo se do spoznaja i o nekontrolisanom spaljivanju otpada, a što značajno ugrožava kvalitet zraka i ljudsko zdravlje. Nekontrolisano spaljivanje otpada se vrši na niskum temperaturama, mimo registrovanih postrojenja u koje su ugrañeni potrebni filteri. Inspekcijski nadzor je u ovom slučaju jedini način da se sve firme koje proizvode otpad stave pod kontrolu. Iskustva drugih država pokazuju da često tek nakon posjete inspektora preduzeća počnu da redovno dostavljaju podatke. Preduzeća često smatraju da je bolje da ne dostave podatke, jer očekuju da iz izvještaja koji dostave mogu proisteći i obaveze finansijske prirode koje neće moći ispuniti ili neka vrsta kazni. U ovom slučaju neophodna je edukacija i informiranje industrije vezano za postupanje s otpadom, upoznavanje sa zakonskim obavezama, mogućnostima uštede i ekonomskim prednostima pravilnog postupanja s otpadom. Svakako okolinski aspekt je najvažniji i za svako preduzeće može se pokazati kao plus u pogledu kompetitivnosti na tržištu. U ovaj proces bi se trebale više uključiti i privredne komore na svim nivoima. Zanimljivo je da dosta firmi očekuje pomoć ili uputstva kako da zbrinu svoj otpad na pravi način. Često je otpad u krugu firme, a manji dio je predat na odlaganje ili reciklažu. Posebno firme koje imaju razne vrste opasnog otpada imaju problem koji treba rješavati šire, a ne samo pojedinačno. Industrija mora da dobije podršku u vidu savjeta za minimizaciju, tretman i reciklažu. Može se zaključiti da je proizvodnja otpada u Kantonu Sarajevo u porastu, a za očekivati je da se taj rast ubrzano povećava usljed privrednog razvoja (veliki broj firmi je u poslijeratnom periodu radio smanjenim kapacitetom ili nije nikako imao proizvodnje, tako da nisu imali ni produkcije otpada). Kompanije koje su uvele ISO standarde ili druge sisteme upravljanja okolišom, više su svjesne uticaja otpada na okoliš, jer im je to postavljeno kao uslov za dobijanje certifikata, i traže mogućnosti da riješe ovaj bitan problem. Ograničavajući faktor je nerazvijena infrastruktura u oblasti otpada. Razvoj posebno dijela sistema koji se bavi tretmanom i reciklažom, naročito opasnog otpada, treba unapreñivati u budućem periodu.

18

U proteklim godinama se prikupljanje podataka vršilo direktnim kontaktom sa firmama. Meñutim, takav način je veoma zahtjevan i skup za Ministarstvo. Obavezivanjem preduzeća da dostave podatke, što je propisano Zakonom o upravljanju otpadom, ovaj dio posla bi bio ureñen na način da se podaci automatski dostavljaju Ministarstvu, a za one firme koje ne dostave ili se sumnja u njihove podatke, bila bi značajna inspekcijska kontrola. Takoñe, sistem prikupljanja podataka mora biti organizovan tako da se prikupljaju podaci koje zahtijeva Federalno ministarstvo, kako u cilju planiranja, tako i zahtjeva EU. Iako su učinjeni veliki pomaci u kvalitetu i količini informacija, ne možemo biti zadovoljni sa brojem preduzeća koja su dostavila podatke. Statističkim istraživanjem o količinama otpada bave se i Agencija za statistiku BiH i Federalni zavod za statistiku, te bi u budućnosti dobro bilo razmotriti mogućnost saradnje sa ovim institucijama u korištenju prikupljenih podataka. Koordinirana akcija značila bi uštedu vremena i sredstava za prikupljanje podataka. Agencija za statistiku BiH je pripremila i priručnik za implementaciju uredbe o statistici otpada, koji će biti značajna pomoć kod budućih aktivnosti na prikupljanju podataka. Vrste industrijskog otpada u Kantonu Sarajevo Opasni otpad Najveći nedostatak u zbrinjavanju opasnog otpada je što nema firmi koje bi se bavile tretmanom opasnog otpada u okviru BiH. Budući da nemamo deponija za opasni otpad, niti postrojenja za tretman opasnog otpada, trenutno je jedini način zbrinjavanja izvoz u inostranstvo. Pošto to zahtijeva značajna materijalna sredstva, trebalo bi uložiti dodatne napore u saradnji sa Federalnim ministarstvom dugoročnijeg planiranja zbrinjavanja opasnog otpada. Podaci o produkciji opasnog otpada su naročito značajni sa aspekta mogućeg uticaja na okoliš i ljudsko zdravlje. Najvažniji zahtjev u postupanju sa opasnim otpadom je odvajanje na mjestu nastanka. Ako se otpad ne odvaja, onda se ukupna količina otpada smatra opasnim otpadom, što povećava troškove zbrinjavanja. Trenutno dio opasnog otpada završava na deponiji, bez ikakvog odvajanja. Uticaj na zdravlje koji može imati opasni otpad nameće obavezu da se izrade uputstva za postupanje s opasnim otpadom i potrebu za specijalističkim firmama koje se bave zbrinjavanjem opasnog otpada. Najčešće vrste opasnog otpada u Kantonu Sarajevo su otpad iz površinske obrade metala, otpadna ulja, akumulatori, medicinski otpad, te u zadnje vrijeme jako zastupljeni elektronski otpad. Neke vrste otpada kao npr. pesticidi nisu stavljeni pod kontrolu, i zahtijevaju posebno definisanje načina provjere. Količine opasnog otpada koje potiču iz domaćinstava, ne izdvajaju se posebno i uobičajeno završavaju na deponiji. Trenutno je jedini način prihvatljiv za okoliš izvoz opasnog otpada radi zbrinjavanja u inostranstvu. Dosad su iz Kantona Sarajevo izvezene odreñene količine opasnog otpada (opasni

19

otpad tvornice Famos, lijekovi s isteklim rokom trajanja, opasni otpad tvornice Pretis, otpad iz vodozaštitne zone, otpad iz naselja Butmir, itd.). Zakonom je definisano da svako kretanje opasnog otpada mora biti praćeno transportnom dokumentacijom. Svaka firma iz Kantona Sarajevo koja je predala opasni otpad mora ispuniti transportnu dokumentaciju, koju nakon transporta skupljač dostavlja Ministarsvu. U proteklom periodu transportnu dokumentaciju su dostavile firme Sud Mull, Kemis, Grioss, sve tri iz Tuzlanskog kantona, te Trgosirovina iz Kantona Sarajevo. Tako je na primjer, samo putem firme Kemis u 2009.godini iz Kantona Sarajevo izvezeno 38.830,5 kg opasnog otpada. Grañevinski otpad Grañevinski i demolicijski otpad predstavlja oko 25% čvrstog otpada. Od toga opasni otpad je oko 0.5%. To se odnosi uglavnom na azbest i boje i lakove. Veliki dio ovog otpada se može eliminisati ili reciklirati. Materijali kao željezo su se i dosad djelimično izdvajali i iskorištavali, ali za ostale materijale nije tako. Ne postoje firme koje prikupljaju azbest, jer nije nikad postojala obaveza da se azbest posebno prikuplja kao opasni otpad. Vrste grañevinskog otpada su beton, opeke, keramika, zatim drvo, asfalt, metali, katran, bitumen, zemlje i kamen. Prijavljene količine grañevinskog otpada (šifra 17 00 00) u 2007.godini su: godišnja količina 143.878,20 m3 i 129.048,66 t; akumulirana količina 36.557,90 m3 i 471,39 t. Grañevinska djelatnost nije dosad imala interesa da se bavi reciklažom, ali sa smanjenim kapacitetom deponija moraju da razmišljaju o reciklaži. Dosta materijala sada ide na deponiju. Konstatovano je da grañevinske firme obično ne vode podatke o količinama i vrstama otpada. Sigurno je da je količina grañevinskog otpada daleko veća od one koja je u bazi podataka. Uzimajući u obzir veliki broj objekata kod kojih je vršena demolicija ili rekonstrukcija, već je poznato da gradska deponija ne može podnijeti sve te količine, iako se do odreñene mjere taj otpad koristi kao pokrivka na deponiji. Problem je što se velike količine grañevinskog otpada nelegalno odlažu i time ugrožavaju okoliš. Na više mjesta u Kantonu Sarajevo je usljed odlaganja grañevinskog otpada došlo do formiranja divljih deponija. Ovaj problem se ne može riješiti samo provedbom propisa iz zaštite okoliša, nego i uključivanjem nadležnih organa iz oblasti prostornog ureñenja i grañenja. Pravilno postupanje je prevencija i iskorištavanje, dok je odlaganje zadnja opcija. U novoj direktivi EU zahtijeva se od zemalja članica da povećaju do 2020.godine pripremu za reciklažu i druge vrste iskorištavanja grañevinskog otpada u procentu od 70%. Planom upravljanja grañevinskim otpadom u Kantonu Sarajevo, koji je usvojila Vlada Kantona 14.05.2008.godine, definisane su prioritetne aktivnosti na unapreñenju stanja upravljanja grañevinskim otpadom. Mjere za poboljšanje stanja odnose se na planiranje lokacije za odlaganje grañevinskog otpada, te unapreñenje reciklaže. Razdvajanje reciklabilnih frakcija na mjestu nastanka je jedna od obaveza proizvoñača grañevinskog otpada. Posebna pažnja u okviru ovih aktivnosti treba biti posvećena zbrinjavanju otpada od azbesta. Ova vrsta otpada može biti veoma opasna za zdravlje, a u realnosti joj se ne posvećuje nikakava pažnja, niti ima lokacija za odlaganje, a ni stručnih institucija za detekciju ovog otpada u čitavoj BiH.

20

Otpadna ulja Količine otpada pod šifrom 13 00 00 – otpadna ulja i otpad od tekućih goriva, u 2007.godini su: godišnja količina 2,60 m3 i 43,55 t; akumulirana količina 9,20 m3 i 165,04 t. Otpadna ulja su vrsta otpada koja za sve godine za koje je vršeno prikupljanje podataka najviše zastupljena u Kantonu Sarajevo, kad se radi o broju firmi i koli činama, a i o potencijalnom negativnom uticaju na okoliš, ako se ne zbrinjava na adekvatan način. Kako je prikupljanje podataka ovaj put bilo na način da firme prijavljuju podatke, za razliku od ranijih godina kad je prikupljanje podataka vršio stručni tim, mnoge firme su propustile da prijave ovu vrstu otpada i stvarne količine su sigurno daleko veće od prijavljenih količina. Kad se uzme u obzir količina ulja za motore koja se prodaju, za koje bi vjerovatno moglo provjeriti koliko se proda, 50% završi kao otpadno ulje. Zato je važna kontrola ilegalnog odlaganja starih ulja. Prvi najvažniji korak je prikupljanje na pravi način otpadnih ulja, a zatim iskorištavanje bilo rerafinacijom ili iskorištavanjem kao gorivo u postrojenjima koja za to imaju dozvolu, budući da ova ulja imaju veliku kaloričnu moć. Otpadna ulja u Kantonu Sarajevo nisu na pravi način stavljena pod kontrolu. Postoje saznanja u okviru prikupljanja podataka da veliki dio starih ulja preuzimaju firme ili fizička lica, i da se ona nekontrolisano spaljuju u fabričkim i kućnim pećima. Ovakav način spaljivanja otpada, bez propisanih dozvola, izaziva značajno zagañenje zraka u Kantonu Sarajevo. Nedostaci postojeće regulative o spaljivanju otpada doveli su do ove situacije. Nije definisano koju dozvolu trebaju pribaviti firme koje se bave spaljivanjem otpada, niti se pridaje dovoljno pažnje kod kažnjavanja prekršilaca. Prema našim saznanjima nijedna firma nije dosad dobila dozvolu za spaljivanje, a kroz prikupljanje podataka o otpadu dobili smo saznanja da je to praksa. Imaoci otpadnih ulja, umjesto da plate cijenu za zbrinjavanje ovog otpada, koja je dosta visoka, još zarade, jer ulja prodaju za nekontrolisano spaljivanje. Tamo gdje smo dobili informacije da se otpadna ulja spaljuju u postrojenjima koja nemaju dozvolu, zatraženo je da se ova aktivnost obustavi i uključena je inspekcija za nadležno postupanje. Stara vozila Podaci o ovom otpadu uglavnom nisu dostupni. Najveći dio ovog otpada završava na «Auto otpadima» gdje se prodaju dijelovi. Demontaža najčešće nije organizovana, već je pretežno bazirana na zadovoljenju pojedinačnih zahtjeva kupaca za odreñenim rezervnim dijelovima sa starih vozila. Trenutno, ovaj otpad predstavlja problem, jer su olupine starih automobila često sastavni dio divljih deponija. U Kantonu Sarajevo ova oblast nije ureñena i nema dovoljno podataka za buduće planiranje. Do danas su samo 2 firme dobile dozvolu za tretman ove vrste otpada u skladu sa propisima, a još jedna firma je u postupku dobijanja dozvole. Očekujemo da će se ovo promijeniti sa donošenjem Pravilnika o otpadnim vozilima, što je u nadležnosti Federalnog ministarstva. Godišnja količina otpada pod šifrom 16 01 – stara vozila iz različitih načina prevoza (uključujući necestovna sredstva) i otpad od rastavljanja starih vozila i održavanja vozila (osim 13, 14, 16 06 i 16 08), za 2007.godinu je 4.440,07 t i 12,65 m3, dok je akumulirana količina 1.102,58 t i 7,00 m3.

21

Medicinski otpad Dio otpada koji nastaje u medicinskoj djelatnosti je izuzetno opasan. Medicinske ustanove su dostavile podatke o proizvodnji medicinskog otpada. Prijavljene količine medicinskog otpada u 2007 godini su godišnje količine 366,80 m3 i 191,12 t, akumulirane količine 2,00 m3. Iz prikupljenih podataka može se zaključiti značajno poboljšanje, budući da je dosad ovaj otpad bez ikakvog tretmana ili odvajanja završavao na deponiji Smiljevići. U skladu sa prioritetima definisanim Strategijom upravljanja industrijskim i specijalnim otpadom, Ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo je pripremilo Plan upravljanja medicinskim otpadom u Kantonu Sarajevo. Kao rješenje za infektivni otpad, koji je bio najveći problem, nabavljeni su ureñaji za dezinfekciju, i to jedan za Klinički centar Univerziteta u Sarajevu i dva za Opću bolnicu. Životinjski otpad Malo ili nikako podataka o životinjskom otpadu govori o činjenici da se u ovoj oblasti mora puno raditi na informisanju i edukaciji. Po potencijalnim količinama i nivou mogućeg zagañenja, ovaj otpad treba biti jedan od prioriteta u uspostavljanju sistema upravljanja otpadom, bez obzira da li se radi o otpadu iz industrije mesa, zaraženim životinjama ili životinjskim fekalijama koje se koriste u poljoprivredi. Zadnjih godina je posebno značajan problem zbrinjavanje otpada od zaraženih životinja, posebno od bruceloze. Zbog specifičnosti nastanka ovog otpada, potrebno je angažovanje institucija nadležnih za oblast veterinarstva. U novoj direktivi o otpadu ova vrsta otpada je čak izuzeta, jer je zbrinjavanje definisano Uredbom (EC) 1774/02. Automobilske gume Još nema dovoljno podataka o količinama starih automobilskih guma, jer se zamjena vrši u automehaničarskim radnjama koje ne prijavljuju uvijek tu vrstu otpada. Automobilske gume ne spadaju u opasni otpad, ali su problematične sa aspekta zbrinjavanja, budući da se ne mogu odlagati na deponiji. Automobilske gume se mogu reciklirati i spaljivati u cementarama, čemu mora prethoditi izdavanje dozvola za ovakav način tretmana. Ako se nekontrolisano spaljuju na otvorenom i na niskim temperaturama, izvor su jako kancerogenih supstanci. Trenutno se gume izvoze u inostranstvo gdje se spaljuju u cementarama, budući da cementare u BiH još nisu dobile dozvolu za spaljivanje otpadnih guma. Ovaj način zbrinjavanja otpadnih guma je jako skup, te je neophodno naći rješenje za ovu vrstu otpada.

22

Otpadna ambalaža Ambalažni otpad ima velike mogućnosti reciklaže, razvijene tehnologije kao i pozitivne efekte po okoliš, jer se time štede vrijedni prirodni resursi. Procjenjuje se da ambalažni otpad čini polovicu komunalnog otpada u Zapadnoj Evropi, samo se od toga reciklira 1-15%. Kod nas ne postoji odnos prema otpadnoj ambalaži kao u drugim zemljama, zato smo preplavljeni velikom količinom ovog otpada, koji završava na deponiji. Donošenjem pravilnika o otpadnoj ambalaži bi se obavezali proizvoñači na akcije koje će smanjiti ambalažni otpad, kao povratna ambalaža. Kanton ne može samostalno donijeti ovaj propis, pa je potrebno da nadležno Federalno ministarstvo ubrza aktivnosti u ovom pravcu. Otpad iz trgovina na malo treba deponirati u kontejnere odvojene od onih koji se koriste za otpad koji proizvodi stanovništvo, jer odlaganje otpada iz trgovina na malo izaziva brzo prepunjavanje, ako se koriste isti kontejneri. Tamo gdje ima mjesta i gdje se proizvodi otpad velikog volumena, kao što su karton, papir, staklo ili metal, trebalo bi poticati nabavu i korištenje posebnih kontejnera za svaku od ovih vrsta otpada. Otpad od električnih i elektronskih ureñaja Ova vrsta otpada obuhvata kućne ureñaje kao frižideri, mašine za pranje, TV aparati, zatim elektronski ureñaji, kao računari. Usljed naglog razvoja elektronske opreme, sve veći je problem zbrinjavanja, posebno računarske opreme. Prijavljene količine za 2007.godinu su 29,49 t. Prema procjenama, tipična godišnja proizvodnja ovog otpada iznosi 15 – 20 kg godišnje po glavi stanovnika. Ako se ovo stavi u odnos sa bruto nacionalnim proizvodom u BiH koji je vezan za kupovnu moć stanovništva, onda je to u prosjeku 4kg elektronskog otpada po glavi stanovnika, ili ukupno 1.600 t godišnje. Distribucija WEEE otpada je približno: 25% kućni i kancelarijski elektronski i električni aparati 75% veći aparati kao frižideri, mašine za pranje itd. Ako je ova distribucija validna i za Kanton Sarajevo, približne godišnje količine su 1200 t kućanskih aparata (frižideri, mašine za pranje itd.) 4 00 t kućne i kancelarijske elektronike (TV, kompjuteri, kancelarijski aparati, mobilni telefoni i ostali elektronski i električni aparati) Sarajevska deponija ne prima otpadne kompjutere, pa se ovaj otpad zbrinjava izvozom putem firmi registrovanih za opasni otpad. Osnovni zahtjev za zbrinjavanje ovog otpada je uklanjanje opasnih komponenti, kao kadmij, olovo i živa, posebno iz monitora i CFC komponenti iz ureñaja za hlañenje. Naša zemlja postaje mjesto gdje sve više dolaze stari kompjuteri, koje nakon isteka životnog vijeka treba odložiti. Mobiteli takoñe imaju opasne komponente. Kadmijum iz baterije mobitela može zagaditi 600.000 litara vode, što je veličina 1/3 olimpijskog bazena. Direktiva EU daje kriterije za prikupljanje i reciklažu elektronskog otpada, a finansiranje sistema je odgovornost proizvoñača. Većina ovog otpada kod nas završava na deponiji. Postoje firme koje se bave reciklažom tonera. U Kantonu Sarajevo postoje pojedinačni zahtjevi za zbrinjavanje elektronskog otpada, ali trenutno nema niti jedna firma ovlaštena za skupljanje. Takoñe, nema mogućnosti niti postrojenja za njegovu obradu, pa se on izvozi u druge zemlje.

23

Baterije i akumulatori Neki tipovi baterija i akumulatora imaju veliki sadržaj teških metala. Oni mogu sadržavati cink, kadmij, olovo. Za akumulatore postoji trenutno i potražnja i tržište, s tim što je potrebno da se obrati pažnja na okolinski prihvatljiv način prikupljanja i skladištenja. Baterije nemaju tržišnu vrijednost i njihovo prikupljanje može biti organizovano samo u slučaju da je subvencionirano. Otpad po šifrom 16 06 – prijavljeno za 2007.godinu godišnja količina 58 t i 1,00 m3; akumulirana količina 2,01 t. 6. CILJEVI I PRIORITETI U Kantonu Sarajevo posljednjih godina je realizovano više aktivnosti na uspostavljanju savremenijeg sistema upravljanja otpadom. Meñutim, postoje realne potrebe za daljnjim unapreñenjem sistema, koji će se zasnivati na načelima prevencije i smanjenja količina otpada, reciklaže, odgovornosti proizvoñača za pokrivanje troškova zbrinjavanja otpada, te otklanjanja štetnog dejstva otpada na ljudsko zdravlje i izgrañeni i prirodni okoliš. Za uspostavu integralnog sistema potreban nam je potpuni pravni i institucionalni okvir, te primjenjivi ekonomski instrumenti. Za ostvarenje ovog cilja potrebno je slijedeće:

• Donijeti podzakonske propise na nivou Federacije za pojedine vrste otpada (ambalažni - plastične kese, oprema koja sadrži polihlorirane bifenile-PCB i polihlorirane terfenile-PCT, otpadne gume, stara vozila, baterije i akumulatore, otpadna ulja, električni i elektronski otpad, grañevinski otpad, otpadni azbest, titan dioksid);

• Osigurati efikasniju primjenu već usvojenih propisa;

• Insistirati na objavljivanju i upoznavanju javnosti sa nedavno usvojenom Federalnom

strategijom upravljanja otpadom, te njenoj efikasnoj implementaciji;

• Insistirati na hitnosti pripreme Federalnog plana za opasni otpad i izgradnju prioritetne infrastrukture za zbrinjavanje opasnog otpada koji se produkuje na području Federacije BiH;

• Hitno staviti u funkciju Federalni fond za zaštitu okoliša, kroz koji će se osigurati

potrebna sredstva za ekonomske podsticaje za unapreñenje upravljanja otpadom i razvoj postrojenja za reciklažu i zbrinjavanje otpada;

• Zahtijevati intenzivnije uključivanje u sistem upravljanja otpadom i drugih sektora, kao što

su zdravstvo, veterinarstvo, prostorno planiranje i grañenje, vodna privreda i sl.

24

Prioriteti koji se trebaju realizovati na području Kantona Sarajevo: • Preispitati Zakon o komunalnoj čistoći i donijeti kantonalni propis za upravljanje

komunalnim otpadom, u kojem će se izmeñu ostalog utvrditi nova tarifa za prikupljanje i deponovanje otpada, koja će uvažiti količinu proizvedenog otpada, uz dosad korišteni obračunski osnov u vidu površine (m2) raspoloživog stambenog odnosno poslovnog ili proizvodnog objekta;

• Osigurati u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove provedbu postojećih zakona koji

regulišu upravljanje otpadom, te kažnjavanje pravnih i fizičkih osoba koje ne sprovode propisano;

• Povećati procenat obuhvaćenosti i pokrivenosti korisnika odvožnjom komunalnog otpada

u svim općinama, posebno izvangradskim (Hadžići, Ilijaš, Trnovo);

• Preduzimati sve neophodne mjere na sprečavanju nastanka novih divljih deponija na području općina u Kantonu Sarajevo, te izradu programa sanacije za deponije nastale tokom ratnog perioda;

• Obezbijediti sredstva za nastavak izgradnje sanitarnih ploha za odlaganje otpada na

centralnom dijelu deponije “Smiljevići” (43000 m2), kao i rješavanje imovinsko-pravnih odnosa za proširenje deponije;

• Deponijom „Smiljevići“ upravljati na racionalan i odgovoran način, ulaganjem

kontinuiranog napora na smanjenju količina otpada, te izbjegavanju odlaganja onih vrsta otpada koji se ne klasifikuju kao komunalni;

• Kantonalnim planom upravljanja otpadom, koji će biti usaglašen sa Federalnom

strategijom zaštite okoliša, izvršiti detaljnu stručnu analizu prostornih i drugih okolinskih mogućnosti za odlaganje komunalnog otpada, uključujući i inceneraciju (spaljivanje);

• Kroz pripremu i provedbu prostorno-planske dokumentacije, hitno obezbijediti lokacije za

tretman i odlaganje inertnog, posebno grañevinskog i životinjskog otpada, te moguće lokacije za instaliranje postrojenja za tretman pojedinih vrsta otpada, uključujući i reciklažu;

• Pripremiti cjeloviti projekat odvojenog skupljanja (razvrstavanja) otpada koji će sadržavati

pregled finansijskih potreba za nabavku materijala i opreme, broj i raspored mjesta za odvojeno skupljanje otpada na cijeloj površini Kantona, mape lokacija sa brojem stanovnika koji gravitiraju svakoj lokaciji, informativnu kampanju, itd;

• Stvoriti pretpostavke za izgradnju reciklažnih dvorišta, koja treba minimalno opremiti za

prikupljanje kako ambalažnog otpada (papir, staklo, metal, plastika) tako i opasnog otpada iz domaćinstava (lijekovi, boje i lakovi, akumulatori, elektronski otpad, itd);

• Odmah po aktiviranju Federalnog fonda raditi na obrazovanju Fonda za zaštitu okoliša

Kantona Sarajevo prema Zakonu o fondu Kantona Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo“ broj 41/08);

25

• Unaprijediti uslove postupanja sa opasnim otpadom, kroz redovne programe inspekcije proizvoñača opasnog otpada i insistirati na adekvatnom skladištenju do sticanja uslova za konačno zbrinjavanje;

• Zahtijevati putem Federalnog ministarstva okoliša i turizma, koje učestvuje u radu

Meñuentitetskog tijela za okoliš, na hitnom donošenju plana zatvaranja deponije u Istočnom Sarajevu, na lokalitetu bivšeg kamenoloma Krupac, koja značajno ugrožava rijeku Željeznicu, te vodosnabdijevanje i Kantona Sarajevo i općina Istočnog Sarajeva;

• Neophodno je opremanje referentnog laboratorija za analizu otpada, čije će usluge koristiti

nadležne inspekcije. Takoñe, potrebno je efikasnije uključivanje policijskih službi u aktivnosti pronalaženja počinilaca nelegalnog odlaganja opasnog otpada, a radi daljnjeg procesuiranja i sankcionisanja;

• Planirati programe edukacije, informisanja i komunikacije o otpadu svih učesnika

uključenih u proces stvaranja, prikupljanja i zbrinjavanja otpada;

• Insistirati da se informativne kampanje za razvoj ekološke svijesti putem mas-medija (televizija, štampa, radio) oslobode komercijalnog karaktera i visokih naplata, kako bi se mogle kontinuirano odvijati, postizati bolje efekte u interesu društvene zajednice u cjelini.