INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOG SAVEZA …obilno hrane svaki dan, i ono što bi inače pojelo pet ili šest sojki-ća, sad pojede samo jedan. Tako brzo raste i napreduje

INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE IKINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG-BOSNEMOSTAR, LISTOPAD - PROSINAC 2013.GODINA xVI., BROJ 91.

Nimalo idilično stanje divokozje divljači

na Čvrsnici i Prenju

Čestit i blagoslovljen Božić i sretna nova, 2014. godina!

Lovački savez Herceg Bosne

www.lovackisavez-hb.ba 3

Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.ba

Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić,Tomislav Mihaljević, Dragan Naletilić, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak

Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: SHUTTERSTOCK

Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa

Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke

Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima

Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM

Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne i Kinološkog saveza Herceg Bosne

..... iz sadržaja

..... str. 9.

..... str. 11.

..... str. 36.

..... str. 42.

..... str. 7.

Sezona lova na zeca Lov koji potiče druženje i zbližava ljude

Divokoza u HercegoviniNimalo idilično stanje divokozje divljači na Čvrsnici i Prenju

LD ZEC Busovača Čeka se ono što je već davno trebalo doći

Trihinela kod divljačI Nevidljiva opasnost za lovce

Lovna kinologijaPasmine pasa s urođenim osobinama za rad na krvnom tragu

Poštovani prijatelji,na koncu smo još jedne godine kada po

običaju, u ugodnu blagdanskom ozračju, su-miramo rezultate, zbrajamo učinke, pravimo analize i krojimo nove planove.

Protekla godina obilježena je krizom i re-cesijom što se nepovoljno odrazilo na sve se-gmente života na ovim prostorima, pa tako i na lovstvo. Svjesni takvoga stanja, za prio-ritete u radu Lovačkog saveza Herceg Bosne, u protekloj godini, odabrali smo aktivnosti koje su najznačajnije s aspekta lovstva, koje su provedive s aspekta naših kapaciteta i stanja u prostoru, a koje će najviše doprinijeti sveukupnom poboljšanju prilika u lovstvu na prostorima na kojima Savez i njegove članice djeluju.

Brojne su aktivnosti obilježile naš rad u pro-tekloj godini i teško bi ih bilo sve nabrojiti, zato ću kronološki istaknuti one najznačajnije.

Početak godine bio je u znaku „trilateral-nog“ susreta čelnika Hrvatskog, Slovenskog i Hercegbosanskog lovačkog saveza u Ze-lendvoru kod Varaždina gdje se, u idiličnom zimskom ugođaju lovilo fazane, ali i ozbiljno razgovaralo o aktualnim temama u lovstvu i suradnji ovih saveza. Početak godine obilje-žila je i javna rasprava o dugo očekivanom Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu F BiH.

Proljeće je obilježeno sudjelovanjem Save-za na međunarodnom CIC Koordinacijskom forumu u Skopju na temu stanja i zaštite bal-kanskog risa, kao i aktivnostima na provedbi Zakona o lovstvu, dodjeli posebnih lovišta na korištenje, te važnim odlukama Upravnog odbora o mjerama štednje i smanjenju troš-kova Saveza.

Vruće lovačko ljeto započelo je koncem svibnja burnom Skupštinom Saveza u Mosta-ru, a nastavilo se streljačkim natjecanjima u Kupresu, Mostaru i Širokom Brijegu. Ljeto je, kao i obično, obilježila i uspješna sezona lova na srnjaka u našim lovištima.

Jesen je po običaju rezervirana za otvo-renje lovne sezone, i lov sitne divljači, kao i za izobrazbu lovnih pripravnika i polaganje lovačkih ispita, te obilježavanje blagdana Svetog Huberta. Konac godine obilježile su teške i iscrpne aktivnosti vezane za izmjene i dopune Zakona o lovstvu, te sporna odluka o ustanovljenju lovišta u HNŽ-u.

Osim ovih, u protekloj godini odvijao se i cijeli niz drugih aktivnosti jednako važnih za uspješno funkcioniranje našega lovnog su-stava. Ponajprije mislim na provedbu mjera organiziranog i planskog gospodarenja lovi-štima u smislu uzgoja, zaštite i lova divljači, kao i mjera uređenja lovišta, izgradnje lovne infrastrukture, unosa žive divljači, te osigura-nja hrane, vode i potrebnog mira za poboljša-nje stanišnih uvjeta za divljač.

Ove, kao i mnoge druge aktivnosti u lov-stvu, provodile su se samoinicijativno, jer Zakon o lovstvu nije implementiran niti u jednom svome segmentu, što je najveća za-preka organiziranom, planskom i zakonitom lovnom gospodarenju.

Pa ipak, bez obzira na sve nedaće i zapre-ke, u protekloj godini uspješno smo proveli planirane aktivnosti i zadaće na domaćem i međunarodnom planu. Uspostavili smo mo-del uzgoja i zaštite divljači u našim lovištima bez obzira na nedostajuću zakonsku regu-lativu, organizirali smo kvalitetan rad svojih članica te odoljeli učestalim nasrtajima i pri-tiscima na naš identitet, opstojnost i jednako-pravnost na ovim prostorima.

I u idućoj godini nastavit ćemo s proved-bom onih aktivnosti koje naš Savez, naše članice i naš lovački korpus čine prepoznat-ljivim, snažnim i jedinstvenim. Nastavit ćemo putem izgradnje našega lovstva i očuvanja našeg identiteta na dobrobit hrvatskog lo-vačkog korpusa i cjelokupnog lovstva u Bosni i Hercegovini.

Uz iskrenu zahvalnost na suradnji i potpo-ri, želim Vam čestit i blagoslovljen Božić i sret-nu i uspješnu novu, 2014. godinu.

Ilija Vrljić, predsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne

Broj 91, listopad - prosinac 2013.44

ZANIMLJIVOSTI

Nesvakidašnji ulov u Usori

Na što prvo pomislimo kad čujemo riječ izvor, voda, bunar ili potok? Većina nas zasigurno pomisli na čistu prirodnu izvor-sku vodu koju svakodnevno koristimo, ali ne razmišljamo o

njoj kao o nečemu što je ograničeno i što trebamo čuvati i zaštiti od onečišćenja. Mnogi od nas bili su u prilici u nekom selu ili na nekoj planini naići na bunar, jezero ili izvor i napiti se čiste hladne vode, i o tome poslije pričati svojim prijateljima.

Da bi i budući naraštaji uživali u čistim vodama, Služba za lov i ekologiju HBŠ „ŠGD Hercegbosanke šume“ Kupres pokrenula je zanimljiv i koristan projekt „Označavanje starih bunara“ koji se na-laze na području Hercegbosanske županije. S pomoću GPS-a i sta-rih topografskih karata na kojima su ucrtani bunari, želi se utvrditi točan broj bunara koji su još uvijek u upotrebi i pokušati doći do točnog broja bunara koji su zauvijek izgubljeni nebrigom i nema-rom. U svijetu je ljudima postalo gotovo nemoguće napiti se vode

Zaboravljeni i zapušteni bunari

koju nisu kupili u trgovini. Nadamo se da ćemo ovim projektom bunarima vratiti mjesto koje zaslužuju, a u budućnosti ih zaštititi na primjeren način.

Vanja Krivošić

Lako je skuhati juhu, ali tre-ba uloviti šojku! A kako uloviti šojku i k tome da

bude debela? E, to nam neki dan ispriča je-

dan stari lovac.Kad su bili djeca, priča on,

često bi se igrali u šumi. Igralo se i lovaca, a još bi bilo bolje ako se u toj igri nešto stvarno ulo-vi. U vrijeme kad nije bilo svaki dan meso na jelovniku, bilo je vrlo značajno uloviti neku pti-cu, ili zeca ili skupocjenu kunicu za čije se krzno tada navodno mogla kupiti krava ili crijepom

Juha od debele šojke pokriti kuća. U staro se vrijeme zeca lovilo na ošac, ili puštalo kroz propust u zidu ograđena vrta, pticu praćkom ili kamenom, jarebicu košarom, kunu u obzidanu kamenu stupicu u obliku cijevi koja bi se na pokret zatvarala kuglastim kamenom i tako zarobljavala kunu.

A debelu šojku je prvo trebalo udebljati, pa uloviti!„Nađi bi mi dica“, priča stari lovac, „gnjizdo od sojke u proliće.

Ostavi samo jedno jaje u njemu, a kroz gnjizdo provuci tanku žicu. Kad se izleže tić, sveži ga za nogu da nemore izletit. Velike sojke ga obilno hrane svaki dan, i ono što bi inače pojelo pet ili šest sojki-ća, sad pojede samo jedan. Tako brzo raste i napreduje. Kad dođe vrime da bi izletijo iz gnjizda, nemore od žice. Tako ga se ostavi još neko vrime da ga hrane roditelji, a kad pristane resti, bude duplo veći i teži od nji. Ko jarebac bude. Nema slađe juve od take sojke! Ali, dico, nemojte ovo danas radit jer nije baš humano. Unda su bila druga vrimena i ljudi nisu imali dovoljno hrane.“

Eto, tako nam ispriča stari lovac, a kad bude čitao ovaj tekst u Hoopu, prepoznat će se! Hvala mu na priči.

Ivan Mikulić

Da čagljeva ima u Usori, odavno je poznato no samo po pre-zimenu, ali kao divljači – do sada nikad.

Zato je nemalo čuđenje izazvao odstrjel ženke čaglja, za redovitog lova na zeca.

Naime u nedjelju 17. studenog 2013., dok su lovci lovne gru-pe Sivša uobičajeno lovili, stari istrijaner Astor (inače u ponosnom vlasništvu pisca ovih redaka) istjerao je iz šikare nešto, za što smo u prvi mah pomislili da je lisica. Gonjena divljač je natrčala na lov-ca Miju Bejića koji ju je ranio, te došla do lovca Vlade Bonića-Bibe koji ju je i „zaustavio“.

Ne treba posebno opisivati naše čuđenje i zaprepaštenost jer smo takvo što do tada viđali samo na slikama i televiziji.

Stoga je odlučeno da se životinja preparira kao prvi takav pri-mjerak odstrijeljen na našem području.

Čagalj je i izvagan i težio je 17 kilograma, a najbliže lovište gdje je do sada odstrijeljen je planina Ozren, udaljena od našeg lovišta 30-ak kilometara ali ga razdvaja rijeka Bosna.

Je li ovaj primjerak samo zalutala jedinka ili ih ima više, poka-zat će vrijeme. U svakom slučaju, zbog bogatstva usorskog lovišta srnećom divljači, ovaj teren je, na našu žalost, idealan za stalno stanište ovoga veoma nezgodnog predatora.

Mato Labudović

Jedan od zapuštenih bunara

www.lovackisavez-hb.ba 5www.lovackisavez-hb.ba 5

IZ SAVEZA

Novi zakon o lovstvu izra-đen po uzoru na lovno zakonodavstvo zapad-

noeuropskih zemalja s primje-sama lovnog naslijeđa s ovih prostora, donio je određene pozitivne promjene, osvježenja i novine u lovstvu poput konce-sija na lovišta, ali i zadržao neke stereotipne modele lovnog gospodarenja poput posebnih lovišta. U suštini zakon je donio nova rješenja i moderniji pristup lovstvu, ali je u nekim svojim di-jelovima ostao nedorečen, oso-bito u proceduri dodjele lovišta na korištenje, što stvara određe-ne dvojbe, sumnje i zaprjeke u njegovoj primjeni.

Donošenje novoga zako-na dalo je pozitivan zamah i vjetar u leđa lovstvu na ovim

U SIJEČNJU 2014. NAVrŠIT ćE SE PUNIH OSAM GODINA OD DONOŠENJA ZAKONA O LOVSTVU FEDErAcIJE BIH. BIO JE TO PrVI POSLIJErATNI, DUGO IŠČEKIVANI ZAKON O LOVSTVU, KOJI JE DONESEN PO DEMOKrATSKIM PrO-cEDUrAMA I KOJI JE STAVIO IZVAN SNAGE SOcIJALISTIČKI ZAKON O LOV-STVU KOJI JE U BIH BIO NA SNAZI PUNIH 30 GODINA. NO ONDA JE SVE, PO-SVE NEOČEKIVANO, STALO…

ZAKON O LOVSTVU

Ima li kraja agoniji lovnog zakonodavstva?

prostorima i sa zadovoljstvom i odobravanjem pozdravljeno je od brojne lovačke populacije. Zakon je donio novi zamah ali i velika iščekivanja i nadu da će, nakon ratnih razaranja i strada-nja, u lovstvu na ovim prostori-ma zavladati zakon i red.

(NE)PROVEDBA ZAKONA O LOVSTVU

Na krilima entuzijazma pri-stupilo se izradi podzakonskih akata kako bi provedba Zakona u praksi bila što lakša i tečnija. Međutim, to nije puno pomo-glo jer je Zakon zapeo već na prvom koraku, kod ustanovlje-nja lovišta, koja po zakonu usta-novljuje županijska skupština na prijedlog resornog županijskog ministarstva. Koliko je ustanov-

ljenje lovišta bilo krupan i težak zalogaj županijskim razinama vlasti u F BiH govori činjenica da ta procedura traje punih osam godina i da, nažalost, ni do danas nije završena. Naime, prva lovišta po novom zakonu ustanovljena su još 2007. godi-ne u Hercegbosanskoj županiji, a zadnje je bilo ustanovljenje u studenom 2013. u Hercego-vačko-neretvanskoj županiji. Da apsurd bude potpun, u Sred-njobosanskoj županiji ni nakon osam godina, i nekoliko neu-spješnih pokušaja, lovišta još uvijek nisu ustanovljena i nema naznaka da bi se to uskoro mo-glo dogoditi.

Stanje je još gore kada je u pitanju provedba zakonske pro-cedure dodjele lovišta na ko-rištenje, na razini županija. Od ukupno ustanovljenih oko 120 lovišta u Federaciji BiH od 2006. do danas, samo je jedno lovište dodijeljeno na korištenje. riječ je o lovištu „Šator“ u Hercegbo-sanskoj županiji koje je dodi-jeljeno na korištenje Javnom poduzeću „Finvest Ždralovac“ iz Bosanskog Grahova.

Ma kako bio porazan, ovaj podatak govori u prilog činje-nici da je zakon provediv i za-tvara usta svim sumnjivcima i destruktivcima, koji uporno govore da je zakon neprovediv upravo u segmentu dodjele lo-višta na korištenje.

Jedno je sigurno, u proteklih osam godina u nastojanjima da se implementacija Zakona o lovstvu pokrene s mrtve točke potrošeno je jako puno vreme-na, truda, energije, novca, man-

data… a urađeno je jako malo. Kao u stihu poznate pjesme: „Malo je pređeno puta, a učinje-na mnoga je greška“.

razloge ovakvog stanja tre-ba prije svega tražiti u nepripre-mljenosti, nestručnosti i nespo-sobnosti resornih županijskih razina vlasti, zatim u politikant-stvu kao skrivenoj, tajnoj poza-dini iza koje se kriju stranačka prepucavanja, osobni interesi, želja za dominacijom i borba za teritorij, te osobito u nedostat-ku političke volje da se Zakon implementira.

Posebna priča u svemu tome je lovna inspekcija koja se od donošenja Zakona do danas ponašala i radila kao da je Za-kon u potpunosti proveden. To demonstriranje vlasti na svojoj koži najviše su osjetila lovačka društva plativši visoku cijenu tu-đih pogrešaka, uglavnom onih kojima inspekcija nije ništa niti htjela niti smjela.

Zbog ovakvog stanja i pristu-pa Zakon o lovstvu se, od jedne pozitivne priče i dugo očekiva-nog projekta, pretvorio u lovač-ku noćnu moru.

UPITNA DODJELA POSEBNIH LOVIŠTA

Kada su pitanju posebna lovišta, odnosno njihovo usta-novljenje i dodjela, za što je nadležna Vlada Federacije BiH, proces se odvijao dvojako tako da ima svoju pozitivnu i nega-tivnu stranu.

Pozitivno je svakako to što su posebna lovišta, za razliku od županijskih, ustanovlje-na i dodijeljena na korištenje. Naime, odlukom federalne Vlade Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva dodijelilo je na kori-štenje pet (5) posebnih lovišta: “Igman-Bjelašnica” u Sarajevskoj županiji, “Hrbljine-Kujača” u Her-cegbosanskoj županiji, “Plješi-vica” u Unsko-sanskoj županiji, “Konjuh” u Tuzlanskoj županiji i “Hutovo blato” u Hercegovač-ko-neretvanskoj županiji. Ova posebna lovišta dodijeljena su na korištenje županijskim po-duzećima šumarstva, osim Hu-tova blata koje je dodijeljeno ustanovi Park prirode. Sva lovi-šta su dodijeljena na razdoblje


IZ SAVEZA

od 10 godina, a glavne obveze njihovih korisnika su uzgoj i za-štita divljači te uređenje lovišta, odnosno očuvanje biološke raznolikosti ekoloških sustava i ekološke ravnoteže prirodnih staništa divljači na području F BiH.

Negativna strana posebnih lovišta vezana je uz proceduru njihove dodjele na korištenje koju je po odluci federalne Vla-de provelo Federalno ministar-stvo poljoprivrede, vodopri-vrede i šumarstva. Ta dodjela provedena je potpuno netran-sparentno, bez ikakva natječa-ja ili javnog poziva, po modelu “ja tebi – ti meni”. Također, da apsurd bude veći, posebna lovišta su dodijeljena korisni-cima bez ikakve naknade. Čak će ministarstvo platiti i izradu lovnogospodarskih osnova za ta lovišta! Postavlja se pitanje kako je moguće dodijeliti lovi-šte, (ili bilo koji drugi prirodni resurs), bez javnog poziva, od-nosno transparentnog tržišnog nadmetanja, i kako je moguće dodijeliti najbolja lovišta u F BiH bez ikakve naknade za nji-hovo korištenje? Osobito ako je Zakon o lovstvu definirao da je “divljač državno vlasništvo i do-bro od općeg interesa, koje uži-va posebnu brigu i zaštitu”.

Ovakvi postupci zasigur-no šalju lošu poruku javnosti i okruženju o stanju i prilikama u bh. lovstvu. Također se treba zapitati što je s preostalim po-sebnim lovištima koja nisu do-dijeljena na korištenje, osobito jer je riječ o lovištima sa stoljet-nom tradicijom, poput Kopriv-nice, Kruščice, Prenja i Čvrsnice, koja su davala trofejne svjetske prvake medvjeda i divojarca, i koja su po tome poznata diljem svijeta. Kakav je njihov status i kakva ih sudbina čeka?

LOVSTVO – NIČIJA STVARNeprovođenjem Zakona

o lovstvu na području F BiH stvoren je “pravni vakuum” u lovstvu, jer je stari zakon o lov-stvu stavljen izvan snage a novi nije implementiran. Ovakva “pat pozicija” traje punih osam godina i sve to vrijeme lovišti-ma se gospodari na temelju improviziranih privremenih go-

dišnjih planova gospodarenja i godišnjih suglasnosti izdanih od resornih ministarstava koja su po Zakonu o lovstvu pravno valjana samo godinu dana po donošenju Zakona. Ipak, kakve takve, suglasnosti „drže vodu“ i nekakvo su pravno pokriće lovnim inspektorima, resornim ministarstvima, lovačkim udru-gama i drugim korisnicima lo-višta. Međutim, neka resorna ministarstva, poput onih u Za-padnohercegovačkoj i Herce-govačko-neretvanskoj županiji, nisu davala i ne daju nikakve suglasnosti korisnicima lovišta, tako da se lovstvo na područ-ju tih županija doslovce može usporediti s onim iz doba ri-mljana kada je bilo – res nullius (ničija stvar).

NETRANSPARENTNE IZMJENE I DOPUNE ZAKONA O LOVSTVU

Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH, suočen s pritis-cima javnosti zbog lošeg stanja u lovstvu, u prošloj je (2012.) godini donio zaključak kojim je obvezao Vladu Federacije, a Vlada resorno federalno mi-nistarstvo, da se u najkraćem roku pripreme izmjene i dopu-ne Zakona o lovstvu s ciljem da se otklone postojeći zakonski nedostaci i omogući njegova nesmetana provedba. Kao je-dan od temeljnih razloga za do-nošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu, njegovi predlagači (FMPVŠ) su naveli “potrebu da se otklone određeni problemi i nedostaci koji su uočeni u dosadašnjoj primjeni Zakona o lovstvu, od-nosno da se poboljšaju njegova rješenja i istovremeno stvore uvjeti za dugoročno i sistemat-sko planiranje, upravljanje, kon-trolu i gospodarenje lovištima”.

Sukladno zaključku Parla-menta resorno federalno mi-nistarstvo je u listopadu 2012. pripremilo prednacrt Zakona o izmjenama i dopunama Za-kona o lovstvu, te po istom u veljači 2013. organiziralo javnu raspravu na kojoj su predstavni-ci interesnih strana iznijeli svoje primjedbe, prijedloge i sugesti-je na ponuđeni prijedlog izmje-na i dopuna Zakona o lovstvu. Jedan od zaključaka ove javne

rasprave je bio da se određeni prijedlozi uvaže i ugrade u iz-mjene i dopune Zakona, te da se prije utvrđivanja konačnog prijedloga organizira još jedna javna rasprava kako bi se točno vidjelo i znalo kakav prijedlog ide prema Vladi, odnosno Parla-mentu. Ova javna rasprava nika-da nije održana!?

Netransparentan i neusu-glašen s interesnim stranama, Prijedlog izmjena i dopuna Za-kona o lovstvu, tijekom srpnja 2013. razmatran je na Zastu-pničkom domu i Domu naroda Parlamenta F BiH, gdje je odba-čen i vraćen na daljnju doradu. Nakon fijaska u Parlamentu, do-rađeni Prijedlog zakona o izmje-nama i dopunama Zakona o lovstvu razmatran je na javnim raspravama u rujnu i listopadu 2013., te je ponovno upućen u parlamentarnu proceduru. Na ovim javnim raspravama od-bačeni su prijedlozi Lovačkog saveza Herceg Bosne (kao i Sa-veza lovačkih organizacija u BiH i Federalne šumarske i lovne in-spekcije).

Otprilike godinu dana na-kon pojave prve službene ver-zije izmjena i dopuna Zakona o lovstvu, te nakon jalovih jav-nih rasprava, parlamentarnih procedura i dorada, Prijedlog zakona o izmjenama i dopuna-ma Zakona o lovstvu, ovih dana (prosinac 2013.) ponovno je pred federalnim Parlamentom.

Ovim, najnovijim izmjenama i dopunama, osim (nepotreb-nih) kozmetičkih, predlažu se i neke suštinske izmjene vezane za proceduru ustanovljenja i dodjele lovišta na korištenje, te inspekcijski nadzor nad proved-bom Zakona.

Najveći (ne i jedini) nedo-statak Prijedloga zakona o iz-mjenama i dopunama Zakona o lovstvu je taj što nije propi-sao transparentnu proceduru dodjele posebnih lovišta na korištenje. To je suštinsko i prin-cipijelno pitanje i prijelomnica na kojoj Zakon prolazi ili pada. I bez obzira na to kakvu će sud-binu doživjeti u federalnom Parlamentu ovakva zakonska odredba, ako se ne promijeni, bit će teška hipoteka i kamen spoticanja u daljnjoj implemen-

taciji Zakona o lovstvu. Lovački savez Herceg Bosne

od samog početka veoma je ak-tivno, konstruktivno i dobrona-mjerno surađivao i sudjelovao u procesu kreiranja Prijedloga za-kona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu. Međutim, ni jedan njegov prijedlog nije pri-hvaćen niti ugrađen u predlo-žene izmjene i dopune Zakona, što je i sam predlagač priznao u Obrazloženju procedure dono-šenja izmjena i dopuna Zakona. O ovako nekorektnom i igno-rantskom odnosu prema Save-zu upoznat je i resorni federalni ministar, kome je između osta-log rečeno: “Vi ste predlagači zakona i imate pravo predložiti ono što je po vama najbolje, kao što mi imamo pravo ne po-držati nešto što ne uvažava niti jednu našu primjedbu, prijed-log ili sugestiju, i za što u konač-nici ne želimo biti odgovorni”.

PITANJE ODGOVORNOSTI ZA STANJE U LOVSTVU

Ako je prvotni cilj izmjena i dopuna Zakona o lovstvu bio da se u što kraćem roku otklone nedostaci i zaprjeke koji su blo-kirali proces njegove provedbe, veliko je pitanje jesu li te izmje-ne i dopune pogodile svoj cilj (ili su postale jedna beskrajno duga i potrošena priča), s obzi-rom na činjenicu da procedura izmjena i dopuna Zakona o lov-stvu traje više od godinu dana i da se ne zna kada će i kako zavr-šiti. (Možda je i to bio nečiji cilj!)

Za sve to vrijeme najviše trpi lovstvo jer se višegodišnja agonija lovnog zakonodavstva nastavlja donoseći sa sobom bezbroj negativnih konotacija koje se veoma loše odražavaju na prilike u lovstvu, a što za po-sljedicu ima anarhiju u lovištima i urušavanje postojeće organi-zacije lovstva.

Što će se promijeniti usvaja-njem ili neusvajanjem izmjena i dopuna Zakona o lovstvu, osta-je vidjeti, ali za katastrofalno sta-nje i prilike u lovstvu konačno bi se moralo postaviti pitanje individualne, institucionalne, političke i svake druge odgo-vornosti.

Ivica Lučić


LOVNA DIVLJAČ

Divokoza je bila i ostala atraktivna i još uvijek brojna lovna divljač u

BiH. Pogledamo li kartu ra-sprostranjenosti ove atraktivne visokogorske divljači u Europi, onda uočavamo njezinu stalnu prisutnost na prostorima BiH, posebno na planinama Čvrsnici i Prenju.

LOVIŠTA PRENJ I ČVRSNICA Masiv Prenja i Čvrsnice ispre-

sijecan je neprohodnim kanjo-nima. rijeka Neretva se probija između Prenja i Čvrsnice, sredi-nom lovišta. Dolinom Neretve izgrađena je željeznička pruga i magistralni put Sarajevo – Mo-star – Dubrovnik – Split.

Lovište „Prenj“ obuhvaća pla-

U LOVAČKIM KrUGOVIMA SE PrOcJENJUJE DA JE BrOJNOST DIVOKOZE SVE-DENA NA MANJE OD 20 POSTO NEKADAŠNJE MAKSIMALNE BrOJNOSTI, ŠTO ćE rEćI DA JE U POSLJEDNJIH TrIDESETAK GODINA POPULAcIJA DIVOKOZE NA ČVrSNIcI I PrENJU SMANJENA ZA PrEKO NEVJErOJATNIH 80 POSTO.

ninu Prenj, na lijevoj strani Nere-tve, s lovnim revirima Borci, Id-bar i Međuprenj. Površina ovog lovišta je 21.000 ha.

Najviši vrh Prenja, Zelena gla-vica, visok je 2155 m. U kanjonu Neretve Prenj se spušta djelo-mice strmim odsjecima od 700 do 800 metara visine.

Prenj se odlikuje lijepim vr-hovima, vijugavim zupčastim grebenima, velikim plazinama, kotlastim cirkovima širokog dna i strmih strana. Neki vrhovi ove gorostasne planine zaobljeni su i prekriveni stalno zelenom kleko-vinom, pa se zato i zovu zelene glavice. Između njih su mrežaste vrtače ispunjene snježnicima. Na ovim zelenim glavicama, okruženim snježnim vrtačama,

ljeti borave brojne divokoze. U pozno ljeto, čak i za sušnih go-dina, vide se ispod vrhova Lupo-glava, Zelene glave i Otiša snjež-nici okrenuti k sjeveroistoku.

Na desnoj strani Neretve je visokoplaninski masiv Čvrsnice s lovnim revirima Diva Grabovica, Plasa i Muharnica. Ukupna povr-šina ovog lovišta je 34.000 ha.

Čvrsnica je visoki planinski masiv koji sa sjevera graniči s rječicom Doljankom, s istočne strane s rijekom Neretvom (iz-među Jablanice i Drežnice), s juga s Drežankom, a sa sjeve-rozapada s Dugim poljem i Bli-dinjskim jezerom.

Najviši vrh Čvrsnice je Pločno, 2228 metara. Čvrsnica golemim odsjecima od 900 do 1000 me-

tara silazi u doline Doljanke, Ne-retve, Dive Grabovice i Drežanke.

Strmi krečnjački odsjeci one-mogućavaju pristup čovjeku bez pomoćnih sredstava, a u brojnim uvalama ima mnogo vrtača, obično promjera 7-8 m, dubine 1-2 m. Na Oštrom vrhu i Mukošu nalazi se vrtača pro-mjera 60-80 metara.

Iznad Dive Grabovice ima dugih jaruga, koje pri dnu pre-laze u prostrane vrtače. Na ovoj površi brojne su i manje pećine koje mogu poslužiti kao skloni-šta od nevremena. Velike vrtače i jaruge pogodna su mjesta za boravak divokoza, jer one traže nepristupačne terene. Gloma-zna krečnjačka brda iznad gra-nice šume ponegdje su proša-rana zelenilom kleke. Na tim brdima divokoze provode veći dio godine. Ponekad se vidi stado divokoza po najvećim vrhovima Čvrsnice kako luta po snježnicima i zelenoj klekovini.

Predjeli Prenja i Čvrsnice u

DIVOKOZA U HERCEGOVINI

Nimalo idilično stanje divokozje divljači na Čvrsnici i Prenju


LOVNA DIVLJAČ

kojima borave divokoze naj-ljepši su dio planine, a divokoze su živi ukras tih predjela. Ove planinske ljepotice (antilope) skaču odvažno s kamena na kamen i po najoštrijim šiljcima. S najvećom sigurnošću preska-ču najdublje provalije. Svuda gdje samo može zakoračiti svo-jim elastičnim papkom, hvata podlogu i stoji smjelo i sigurno. Jedna za drugom kreću se i po oštrim šiljcima kao po stazi. Ne-nadmašne su u pentranju po vrletima i nepristupačnim krše-vima, prave akrobate.

Lov divokoza na Čvrsnici i Prenju oduvijek se cijenio kao vrhunska zabava. Ovdje su lov-ci mogli uživati u čarima plani-ne koje, kad se spoje s dobrim ulovom, predstavljaju nezabo-ravan doživljaj.

Najviši vegetacijski pojas Čvrsnice i Prenja izrađen je od teško prohodne kleke, koji se nadovezuje na nisku planinsku šumu bukve i munike.

Na Prenju ima dosta kleke. Njezina donja granica nalazi se na 1700 m nadmorske visine. Kleka nastanjuje i obrašćuje kamenite stijene i točila ovih visokih planina. Svojim zeleni-lom ukrašava najviše planinske vrhove Prenja, zajedno sa snjež-nim poljima. U tom području razvijena je relativno obilna planinska vegetacija. Na gornjoj granici šumskog pojasa utisnu-la se niska šuma klečica, u kojoj su pogodna staništa našla stada brojnih divokoza.

Divokoze najradije pasu u najljućem kršu, gdje izgleda sve golo i pusto. Tu nalaze najsočni-ju travu, posebno okolo točila pasu bilje koje im je sa svojim žutim cvjetićima prava posla-stica. Kad padne snijeg i pokrije travu, divokoze ga nogama od-grću i tako dolaze do hrane.

Zimi najradije brste četi-njače, a od lišća crni grab, ivu, topolu, zovu, maline, i ostale meke listače. S četinjača jedu mahovinu, a u nižim dijelovima Čvrsnice i Prenja rado brste tilo-vinu (zanovijet). Divokoza je u prehrani toliko skromna, da je zimi ne treba dodatno prihra-njivati. Ona izvrsno predosjeća promjene vremena pa prema tome mijenja svoje stanište i

nalazi u svako doba potrebnu hranu. Kada je dubok snijeg, najradije se zadržavaju ispod gustih krošnji četinjača, koje ih štite od nevremena. Po duboku snijegu teško se kreću, ako su pak prisiljene na to, onda često stradaju od lavina.

Divokoze se u stadima najra-dije zadržavaju po točilima koja se nalaze na rubu šume, gdje se napasaju, leže i odmaraju. Zimi izlaze na goletna mjesta, gdje je sjeverac omeo snijeg, pa tu brste i pasu. Izjutra pasu dosta dugo, poslije toga se povlače na zaklonjena mjesta gdje cijeli dan leže i preživaju, pred zala-zak sunca opet izlaze na pašu.

Divojarci ne traže nikakvo društvo i izbjegavaju svaku osta-lu divljač, uključujući i divokoze. Drže se svoga staništa i izlaze redovito na pašu na odabrano mjesto. Svaki stari divojarac iza-bere sebi u ljetno doba u šumi i hladovini stanište koje mu naj-bolje odgovara i gdje se osjeća

najsigurnijim. On tu u blizini pase i po cijeli dan leži. Ima slu-čajeva da stari divojarci provedu ljeto u klekovini, no i tu stalno bivaju osamljeni. Odabrana sta-ništa uvijek su na takvu položaju s koga se vidi cijela okolica i oda-kle se može opaziti ako se bilo što približava. Divojarac svoje odabrano mjesto brižljivo čuva i bori se za njega ne dopuštajući da mu ga drugi divojarac preo-tme. Stari divojarci su pravi sa-motnjaci i pustinjaci.

Najveći prirodni neprijate-lji divokoze su vuk i neke vrste orlova. Orlovi su osobito opasni za mlade, čest su im i lak plijen. Mnoge divokoze stradaju i od snježnih nevremena i velikog leda, kao i od bolesti, osobito sljepila i šuge.

No, bez obzira na neprijatelje i bolesti, najveća opasnost za ovu vrstu leži u čovjeku, bolje rečeno u krivolovcu. Od po-četka Domovinskog rata pa do danas krivolovom je istrijeblje-

no 80 posto populacije u oba spomenuta lovišta.

Prirodne odlike vrletne i mje-stimično neprohodne Čvrsnice i Prenja ispunjavaju uvjete za život i razvitak ove planinske divljači. Čvrsnica spada među najviša i najbogatija lovišta di-vokoze u našoj zemlji, pa i u Europi. Obično se kaže da su na Čvrsnici divokoze najbrojnije, a na Prenju najsnažnije.

SADAŠNJE STANJE Prema podacima iz Studije

Ustanovljenje staništa divoko-zje divljači u BiH iz 2007. godi-ne, na Prenju i Čvrsnici je god. 1984. obitavalo oko 2000 grla divokoza, a Čvrsnica se spomi-nje kao stanište s najbrojnijom populacijom u tadašnjoj Jugo-slaviji. Pregledom prethodnih planova gospodarenja i godiš-njih izvješća za lovište „Čvrsni-ca“ utvrđeno je da je u proljeće 1991. bio dostignut fond od 992 grla divokozje divljači, vrlo povoljne zdravstvene, dobne, spolne i trofejne strukture. Da-našnje stanje brojnosti popu-lacija divokozje divljači u ovom prostoru je na putu oporavka poslije ozbiljne devastacije u proteklom desetljeću, ali još uvijek daleko od kapaciteta sta-ništa. Također, prema podacima iz navedene studije, koncem 2006. populacija divokoza na Čvrsnici je brojala 119 grla a na Prenju 60 grla.

Trenutačno stanje divokozje populacije na Čvrsnici i Prenju ne izgleda nimalo idilično. U lovačkim krugovima se procje-njuje da joj je brojnost svedena na manje od 20 posto nekadaš-nje maksimalne brojnosti, što će reći da je u posljednjih tride-setak godina populacija divoko-ze na Čvrsnici i Prenju smanjena za preko nevjerojatnih 80 posto.

O stanju divokoze na Prenju i Čvrasnici saznajemo i iz razgo-vora s fra Petrom Krasićem, za-sigurno relevantnim sugovorni-kom o temi prirode i divljači na ovim prostorima.

„Vrlo optimistično mišljenje, koje je temelj mojeg dugogo-dišnjeg praćenja divokoza na prostorima Čvrsnice i Vran pla-nine, nažalost je da ovdje ima samo 50-ak od nekadašnjih


LOVNA DIVLJAČ

Lovci ga odlično poznaju, lisice još bolje, a neupu-ćeni ga često miješaju s

kunićem, koji pomalo sliči na njega. Zec je najbrojnija divljač na našim prostorima. Prirodno naseljava Europu i Aziju, a ljudi su ga prenijeli u Sjevernu i Juž-nu Ameriku i Australiju.

Zec je jako prilagodljiva div-ljač te je raširen na cijelom na-šem području. Navikne se na svaki teren i klimu. Voli poluo-tvorene prostore u blizini šume u koju se skriva prema potrebi i u određeno doba godine. Na brojnost zečeva utječe bonitet zemljišta, padaline, nadmorska visina, visina snježnog pokri-vača i razvijenost poljoprivre-de. Područje išarano livadama izvanredno je stanište za zeca. Tijekom godine i smjene godiš-njih doba zec mijenja sklonište, tražeći hladovinu ljeti a topli za-klon zimi. Zec uglavnom koristi isto područje gdje je odrastao i kreće se uvijek istim putanjama, gonjen psima on se u većem ili

ZEc SE LOVI OD 1. LISTOPADA DO 31. PrOSINcA. NEKADA JE BIO DIVLJAČ KOJA SE NAJVIŠE LOVILA, PA JE OTVArANJE SEZONE LOVA NA NJEGA DrŽANO BITNIM LOVAČKIM DOGAĐAJEM. LOV ZEcA JE POTI-cAO DrUŽENJE I ZBLIŽAVANJE LJUDI, A TO SU LOVcI cIJENILI VIŠE OD DrUGIH ZADOVOLJSTAVA KOJA DONOSI LOV.

SEZONA LOVA NA ZECA

Lov koji potiče druženje i zbližava ljude

manjem luku vraća na mjesto odakle je potjeran. Zbog te nje-gove navike lovci često misle

da ga njihovi psi gone ravno na njih te će ga redovno dočekati ako sjednu na put koji zec ko-

risti. Zec je jako plašljiva divljač pa izbjegava buku i klepetanje. Dobar je trkač te se često spasi

700-800 jedinki. Mislim da ni na Prenju stanje nije nimalo bolje, možda je čak i lošije. U području Drežnice mislim da nema ni jed-nog grla, možda slučajno pokoji stari divojarac, ali ni to ne vjeru-jem. Na području Muvarnice bilo je petnaestak-dvadeset grla, ali su ona u najodvratnijem krivolovu potamanjena. Procjenjujem da u jednom dijelu prostora Parka prirode, oko Masne Luke, trenutač-no ima od 12 do 15 grla divokoza, od toga je jedan stari jarac koji ima vrlo mali prostor kretanja i ne prilazi ili se vrlo rijetko približava krdu. U drugom dijelu imamo četiri primjerka, od toga su dva jarca i dvije divokoze. U prostoru Dive Grabovice nisam siguran da postoji ijedan primjerak. Možda se slučajno, kao u Drežnici, koji stari jarac uspio skriti od opasnih krivolovaca s istoka, u što također čisto sum-njam jer su nečasne rabote svakodnevne i mi tu trenutačno ne mo-žemo ništa. Ne trebamo se, dakle, zanositi iluzijama da je drugačije nego što je. Moja procjena iz davnih devedesetih pokazala se posve u redu kad sam tvrdio da je ostalo 60-ak grla divokoza i da treba sve učiniti da se one zaštite i da im se unaprijede uvjeti života. Poslije Domovinskog rata, kad smo krenuli s realizacijom njihove zaštite, stanje se u mnogočemu popravilo i sve do zadnjih nekoliko godina

išlo se uzlaznom putanjom ka konačnom ostvarenju kvalitetnog i optimalnog stanja divokoze na području Čvrsnice. Na Vran planini također ima jedno stado od 14-15 divokoza, koje možemo migraci-ono povezati s ovima iz Čvrsnice. Zasad se dobro održavaju, nadam se da će tako ostati i ubuduće“.

MOGUĆNOSTI ODRŽIVOG RAZVOJA DIVOKOZE

S obzirom na današnje, krajnje kaotično stanje populacije di-vokoza na Prenju i Čvrsnici nužno je učiniti maksimalne napore za dosljednu zaštitu postojeće populacije od krivolova, kako bi se (u gotovo nepromijenjenim iskonskim uvjetima u staništu) dostigli i održavali planirani kapaciteti divokozje divljači i omogućio optima-lan način i obujam korištenja.

Pitanje održivosti divokoze na ova dva područja veoma je kom-pleksno i složeno, te kao takvo zaslužuje posebnu pozornost i konač-nu riječ struke, ali prije i iznad svega žurno djelovanje.

Mladen Bešlić


LOVNA DIVLJAČ

brzinom i vještinama mane-vriranja pred neprijateljem, a ponekad ga zaštiti i boja kr-zna koja se odlično kamuflira s okolišem. Ima mnogo skloni-šta i dobre uvjete za opstanak. Vrijeme provodi uglavnom na otvorenim poljima i paš-njacima ili na rubovima šuma, a često se može zateći i na usjevima i zasadima povrća. Sklonište mu je među koro-vom, u gustoj travi ili žbunju. Aktivan je uglavnom u sumrak i noću, kada izlazi u potragu za hranom. Ljeti se hrani travom, biljem i povrćem, a zimi, kada je izbor hrane oskudan, primo-ran je jesti grančice i glodati koru s mladih stabala i grmlja. Zbog njegove proždrljivosti i štete koju čini na poljopri-vrednim kulturama, ljudi ga često ubijaju kao štetočinu. Zec je dug do 70 cm, težak 3-5 kg, uši su mu duge do 10 cen-timetara. Krzno mu je ljeti sme-đe, zimi sivkasto. Osjetilo vida i mirisa jako su mu razvijeni. Dan provodi pritajen u svom skrovi-štu, a ako primijeti opasnost, daje se u bijeg. Prilikom trčanja često mijenja pravac kretanja, kako bi prevario neprijatelja.

Jako je brz kada trči pravolinij-ski, dostiže brzinu i od 60 km/h. Krzno zeca je izuzetno dobro prilagođeno okolišu, boje je zemlje s tamnijim i svjetlijim prugama, te je po tim karak-teristikama majstor kamuflaže. Zec se hrani isključivo travama, žitaricama, plodovima polja i šume, pupoljcima, mladicama, mladom korom.

Sezona parenja zečeva ovisi o vremenskim uvjetima. Obič-no počinje u veljači i traje do sredine ljeta. Zečica se koti 3-4 puta godišnje i koti jedno do troje mladih, koji se rađaju po-kriveni dlakom i odmah vide. Mlade nosi 42-43 dana. Zečica doji mlade 30 dana. Svoje loge pravi tako da može promatrati okolinu i biti na oprezu. Zečica najčešće ne boravi s mladima, da ne bi privukla pozornost predatora, ali je uvijek u blizini. Posebna zanimljivost je svakako činjenica da zečica nakon 38-og dana nošenja može ponovno biti oplođena.

Zbog hladnoće i prirodnih neprijatelja te obrade poljopri-vrednih usjeva, smrtnost mla-dih je izuzetno visoka i iznosi više od 60 posto. Podložni su i

različitim bolestima. U prirodi zečevi dostižu starost oko 4-6 godina. Zec ima najviše prirod-nih neprijatelja jer je ukusna hrana svim grabežljivcima koji žive na našim terenima. Neprija-telji zeca su mala i velika lasica, kuna, divlja mačka, lisica, vuk, ja-zavac, pas, mačka, jastreb, sova ušara, orao…

LOV ZECASukladno Zakonu o lovstvu

F BiH zec spada u lovostajem zaštićenu, dlakavu divljač (sisav-ci) – glodavce. Zec se lovi od 1. listopada do 31. prosinca. Neka-da je zec u cijeloj našoj zemlji bio divljač koja se najviše lovila. U brdsko-planinskim lovištima svojom je brojnošću znatno nadmašivao sve druge vrste dlakave divljači, pa je otvaranje sezone lova na njega držano bitnim lovačkim događajem. Ako se i lovilo više druge divlja-či, to se nije činilo u skupnim lo-vovima kao kad se išlo na zeca. Lov zeca je poticao druženje i zbližavanje ljudi, a to su lovci cijenili više od drugih zadovolj-stava koja donosi lov. Kad je riječ o ovoj vrsti lova, on je ne-zamisliv bez dobra psa goniča.

Bez njega nema ni pola užitka u lovu. Danas je potrebniji nego prije nekoliko desetljeća. Tada je u našim krajevima zeca bilo u izobilju, i unatoč slabim goniči-ma dosta bi ih se ulovilo. Danas otvaranje lova na zeca najčešće završava vrlo skromnim ulovom ili čak bez njega, ali se svejedno završnica proslavlja kao da je lov bio uspješan.

Zec se kod nas lovi potra-gom sa psom, prigonom i po-gonom i, rjeđe, kružnim lovom u ravničarskim lovištima. Lovi se uglavnom puškama sačma-ricama različitih kalibara, od 12, 16, 20 itd. Za lov zeca koristi se sačma promjera 3,0 – 4,5 mm i puca se nisko nad tlom. Da bi se smanjila mogućnost rikošeta od smrznutog tla, u zimskim uvjeti-ma lova koristi se meka sačma. Bolje svjetske tvrtke proizvođa-či sačmenog streljiva proizveli su streljivo specijalizirano za ovu vrstu divljači, punjeno u nekoliko verzija od 36-42 gra-ma i promjera olovnih sačmi od 3,5 do 4,1 mm i početne brzine 410 m/s. Najveća do-puštena daljina gađanja iznosi 50 m. Za hladnijih jesenjih noći zec u potrazi za hranom obi-đe velik prostor te prijeđe put od nekoliko kilometara te se u ranu zoru vraća na počinak. Na tom putu redovno se drži svojih stalnih prijelaza i putova. Zec se za prigona lako pritaji u skloništu, iz kojeg ga je teško istjerati. Za tmurna i kišovita vremena zec se teško diže sa svoje loge i ne bježi daleko. U lovište dolazi rano u zoru, čim se razdani. Dobar gonič će brzo naći svježi trag kojim je zec prošao u sklonište. ranjen ili umoran zec često umakne u kakvu rupu te je u takvom slu-čaju nužna pomoć psa jamara, koji zeca lako izvlači iz rupe. Prava je vještina pronaći zeca u jesenskim danima i duže ga sli-jediti. Ovo je pogotovo teško u kraškim područjima. Vrijednost psa se ogleda u brzini kretanja, dizanju divljači, dužini i isprav-nosti gonjenja. U lovu pogo-nom lovci bi trebali biti udalje-ni jedan od drugoga od 40 do 50 metara, u protivnom zec će se lako provući između njih.

Tomislav Mihaljević


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVAREPORTAŽA

Busovača se nalazi na raskrižju putova Sarajevo – Travnik – Ze-nica, a lovište Društva je baš tu, oko tih cestovnih pravaca. Južnim se dijelom naslanja na obronke planine Vlašić, gdje

su najbolji šumski kompleksi i gdje je najveći broj visoke divljači.O LD „Zec“ Busovača razgovarali smo s inženjerom šumarstva

Jakom Čavarom, rođenim Busovljakom i dugogodišnjim pred-sjednikom ovoga društva.

Društvo je do 1953. bilo u sastavu LD „Fojnica“, pa onda LD „Travnik“, a te je godine četrnaest članova formiralo LD „Zec“ Buso-vača. To ime Društvo i danas nosi, a dobilo ga je po divljači koje je tada bilo u izobilju i koju su lovci najradije lovili. Prvi predsjednik Društva bio je Vjekoslav Franc, a zatim su se smjenjivali redom Drago Franc, Mijo Katava, Jozo Dujić, Dobroslav Vrdoljak, Omer Malkić, Krešimir Hrgić, Dragan Tomičić i Jako Čavara u nekoliko navrata. Ispočetka nije bilo lovnih sekcija, one su nastale tek 1968. godine, njih šest. Slično je stanje i danas, iako danas u Društvu ima 220 članova.

Pred sami Domovinski rat Društvo je imalo 350 članova, no poslije rata su formirana dva društva. Susjedno nosi ime LD „Zec“ Kaćuni-Busovača. Bilo je pokušaja da se formira jedno društvo, ali i pokušaja da se formiraju tri društva. Na kraju su ostala dva društva, kao u skoro svim drugim općinama ove županije, osim u Bugojnu, Donjem Vakufu i Dobretićima gdje postoji po jedno društvo.

Površina lovišta je 14.458 ha i u granicama je općine. ravno-

DrUŠTVO JE MATErIJALNO I KADrOVSKI POTPUNO SPrEMNO ZA cJELOVI-TU PrIMJENU ZAKONA O LOVSTVU, ČLANSTVO JE SPrEMNO ZA ODrIcANJA I VIŠE ČLANArINE, SAMO DA JE KONcESIJE. NO NJE NEMA PA NEMA…

LD ZEC Busovača

Čeka se ono što je već davno trebalo doći

pravno ga koriste oba društva, očekujući potpunu primjenu Zakona o lovstvu, što bi sigur-no stvorilo više reda u ulaga-

nju i korištenju. Lovci plaćaju članarinu od 100 KM, plus 20 KM na ime pristojbe za odstrel. Dva radna dana u lovištu i da-lje su obvezna. Predsjednik drži da je to primjereno sadašnjim prilikama i sadašnjem statusu Društva, što se sigurno neće moći održati kad se oživotvo-ri Zakon o lovstvu. Tada će se morati više ulagati u lovište.

Poslije rata u Društvu su bila dvojica lovočuvara i to se po-kazalo dobrim potezom. Sada se lovočuvarska služba svela na volontiranje, što sigurno nije dobro, no Društvo ipak nije u mogućnosti zaposliti lovoču-vara. Financijski Društvo nije u gubitku, ali ono što ostane čuva se za eventualnu koncesi-ju. Stalno uposlenih u Društvu nema. Neku manju novčanu naknadu dobivaju tajnik i glav-ni lovnik, inženjer šumarstva, koji je ujedno i stručni savjetnik za lovstvo. U Društvu su dvoji-ca počasnih članova. Zanimlji-vo je da poslije 1983. nitko nije stekao taj status. Dosta je onih koji imaju povlašten položaj glede financijskih davanja. Na-ime, svi članovi Društva stariji od 65 godina i s najmanje 20 godina lovačkog staža, podmi-ruju samo onaj dio koji se upla-ćuje Savezu. A oni ipak nešto koštaju Društvo. Sa susjedima je suradnja dobra, no bez ob-zira na to, u pograničnim se di-jelovima lovišta s vremena na vrijeme odvija krivolov. Nešto se uhvati i prijavi, a o nečemu se samo može nagađati.

Grupa lovaca s lovačkom mladeži

Jako Čavara u svom uredu


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA REPORTAŽADIVLJAČ

Busovačko lovište vrlo je pi-tomo brdsko-planinsko lovište. Vegetacija je raznolika i bujna, ima dosta izvorčića i potoka. Dvije rječice nikada ne presušu-ju, pa ni u vrijeme jačih suša kao što su bile u dvije prethodne godine.

U posljednje vrijeme u buso-vačkim je šumama više berača šumskih plodova nego što ima divljači. Šumske plodove, narav-no, treba brati, i nitko nije protiv toga, ali ne treba pritom hvatati mladunčad divljači, posebice ne srneću. Budući da je njih najlakše pronaći i dok su mladi uhvatiti, oni najviše i stradaju. Osim nedopuštenog hvatanja mladunčadi, berači plodova stvaraju veliku galamu koja ra-stjeruje divljač, pa i u druga lo-višta.

Zec je nekada ovdje bio naj-brojnija divljač, ima ga i sada, ali znatno manje. U lovištu ima lisice, jazavca, divlje svinje, srne i medvjeda. Pernate je divlja-či nešto manje, ali ima nešto trčke, prepelice, patke i guske. Nekada je bilo i tetrijeba, no on se sada samo ponekad čuje na rubnom području busovačke planine.

Osim sakupljača šumskih plodova, u busovačkim se šu-mama nađu radnici šumarstva pri obavljanju svojih redovitih aktivnosti, te sve više izletnika. Lovište je ispresijecano komu-nikacijama, pa ima i onih koji se dođu „malo provozati“ u pri-rodi, a sve to negativno utječe na divljač.

Prebrojavanjem divljači u proljeće utvrđeno je da je srneća divljač dostigla puni kapacitet lovišta. Slično je i s medvjedom, no nije i s divljom svinjom, koja se samo kratko zadržava ovdje, najčešće u pro-lazu. Trofejna vrijednost srnjaka je solidna, ništa slabija od one predratne, naprotiv. Neki od odstrijeljenih medvjeda dobili su odlične ocjene. Divljih svi-nja se manje odstrijeli i obično su to mlađi primjerci, pa se o nekoj značajnijoj trofejnoj vri-jednosti te divljači ne može ni govoriti.

Lovci uništavaju štetočine u usputnom lovu, ali i planski tamo gdje se ukaže potreba. Društvo već 15 godina nije uvodilo potpunu zabranu lova na neku divljač. Živa se divljač ne unosi, jer se o tom ne može postići kvalitetan dogovor sa

susjedima. U lovištu ima još miniranih površina, pa ta ne-sigurnost umanjuje ugođaj boravka u prirodi. Tragova bo-lesne divljači nema, već dvije godine nema čak ni slučajeva trihineloze, ni kod domaćih svinja. Da bi divljač bila u što boljoj kondiciji, imala bolju re-produktivnu moć i zadržavala se što duže u lovištu, obvezno je prihranjivanje divljači svake godine.

LOVAČKI OBJEKTIDruštvo je imalo, a ima i

sada sluha za podizanje lovač-kih objekata. S formiranjem sekcija 1968. godine, počela je izgradnja lovačkih kuća u sva-koj od njih, a neke su to učinile i prije. Prednost su imali lovno-uzgojni objekti. Od 1983. Druš-tvo ima svoj lovački dom. Isti-na, on je nekada radio mnogo bolje nego danas, ali bez obzi-ra na to bitno je da busovački lovci imaju mjesto za rad i oku-pljanje pod vlastitim krovom. I

Baručijini torovi - ručak poslije rada

Pogled na busovačko lovište zimi


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVAREPORTAŽA

dalje se grade čeke, zatvorene i otvorene, popravljaju se stare i uređuju lovačke staze. Tri vi-soke zatvorene čeke izgrađene su po najnovijim standardima, a služe za lov medvjeda, divljih svinja i srnjaka.

KINOLOGIJAKinološka aktivnost nije na

zavidnoj razini. Stari kadrovi su se povukli, a mladi nisu do-voljno zainteresirani. Kako bi se osigurao kadrovski kontinuitet, prije 10-ak godina upućena su tri kandidata na polaganje kinološkog ispita. Mladi mom-ci su mnogo obećavali, ali na kraju od toga nije ispalo ništa. Svi su odustali, a novih još ni na pomolu, pa se sva kinološka aktivnost odvija kroz kinološki klub u Vitezu.

U busovačkih lovaca i dalje dominiraju dugonogi goniči, vjerojatno radi lova divljih svi-nja. Kratkonogi goniči su i dalje rijetkost, premda se čistokrvni brak jazavčar teško susreće.

Ovdašnji su lovci htjeli brak ja-zavčara dužih nogu, pa su ga parili sa srpskim goničima. No tako se rasnost i kvaliteta brak jazavčara sve više gubi.

STRELJAŠTVOVeć duže vremena u Bu-

sovači se osjeća potreba za streljanom za gađanje gline-nih golubova. Još prije rata formirano je povjerenstvo za pronalaženje lokacije za stre-ljanu, ali od toga nije bilo ništa. Naime, busovački se vodovod opskrbljuje vodom iz otvore-nih slijevova, pa je to bila naj-veća prepreka. Privatna imanja nisu dolazila u obzir. Jedino moguće rješenje bila je jedna dosta udaljena lokacija sa sla-bom cestovnom vezom, što bi zimi bio velik problem. Uz to, strahuje se da bi, jer je daleko, lopovi odnijeli cijelu konstruk-ciju streljane i prodali je u ot-pad. No bez obzira na sve te prepreke, Upravni odbor Druš-tva čvrsto je odlučio na pro-ljeće početi graditi streljanu. Sljedeće bi natjecanje Lovač-kog saveza Herceg Bosne tre-balo biti na novoj streljani, a to bi se vezalo uz 60. obljetnicu Društva, koja se obilježava ove

godine. Za sada je u funkciji jedna omanja mašina za izba-civanje golubova koju nekoli-cina zaljubljenika u ovaj sport redovito koristi, baš na lokaciji za buduću streljanu.

CILJEVI I ZADACIPredsjednik Jako Čavara

ističe probleme s odstrelom vrjednije divljači, primjerice medveda, jer je teško trofej iznijeti (izvesti) iz zemlje. Im-plementacija Zakona o lovstvu i dalje je problem, stalno se očekuje pomak s mrtve točke, ali ne ide. Ovo je Društvo ma-terijalno i kadrovski potpuno spremno, članstvo je psihički pripremljeno za odricanja i više članarine, samo da je ne-kako do koncesije na lovište. Lovnog je turizma u Busovači bilo prije rata, pa se sa sigur-nošću može očekivati da će ga opet biti kad se počne u cije-losti primjenjivati Zakon o lov-stvu. Ohrabruje sve veći priljev mladih lovaca, pa je i to dodat-ni razlog da treba više raditi na lovačkim zabavama, u čemu je ovo Društvo imalo lijepih uspjeha i prije i poslije rata.

Dobroslav Vrdoljak

Lovci s ulovom ispred lovačke kuće


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA

Lovačko društvo „Vepar“ iz Prozora-rame ima tri stotine članova koji se deklariraju katolicima ili „naginju“ katoličanstvu. Misi na Sv. Huberta nazočila su nas četrdeset trojica, dakle jedna sed-

mina, odnosno oko 14 posto. Malo! Tri godine su prošle od prve mise, možda je to jedan od razloga, nema tradicije. Ali, zar za misu treba tradicija? U glavama lovaca sv. Hubert se još nije „nastanio“ kao njihov zaštitnik kojem se trebaju moliti i kojem u čast jednom godišnje trebaju otići na misu, kao što se ide kad je Gospojina, Božić, Uskrs… Možda bude tako, malo strpljenja.

No nije bilo „bajno“ ni na samoj misi. Lovci se, očito, bolje snalaze u šumi nego za vrijeme sv. mise. Da ne bude nesporazuma, nije bilo neprimjerena ponašanja, samo smo loše odgovarali, šutjeli smo, vele-časnom Ivanu Butumu, koji je vodio misu. Misa je bila u pet popodne u nedjelju kad su još četiri u župi Prozor, te nije bilo ni jedne ženske osobe da nam malo pomogne u praćenju velečasnog i odgovaranju. Pomogao nam je predvoditelj misnog slavlja i to sa smiješkom, iako se mogla primijetiti zatečenost i blaga ljutnja na njegovu licu. Ipak, misa je bila i to je bitno. I bit će to bolje. Možda treba malo raditi na „promociji“ tog dana. Dokaz da malom odzivu lovaca nije „kriva“ samo misa jest i zajednički objed u prostorijama Društva nakon mise. Jer na zajedničkoj, veoma dobroj večeri, bilo je samo pet-šest lovaca više nego na misi. Lovcima su se pridružili vlč. Ivan Butum i župnik Stipo Knežević te ugodno razgovarali uz jelo i piće. Najvjerojatnije je bila i koja „opaska“ na račun broja nazočnih i „šutnje“.

Stanko Ćurčić

Sv. Hubert još nije “naš”

LD VEPAR Prozor-Rama

Nedjelja je, lovni dan. Okupiše se lovci iz sekcije Polje i krenuše prema Prosju. To je područje poslije Domovinskog rata pra-zno, napusti ga sve predratno pučanstvo. Ostadoše njive i

livade divljači na uživanje. Lovci su se nadali da bi psi ovdje mogli pronaći kojeg zeca pa da uživaju u slušanju „pseće glazbe“. No zeca nije bilo, pa su se morali zadovoljiti proganjanjem lisice, divljači koje ove godine opet ima u busovačkom lovištu. Oni mlađi, spretniji i okretniji razletješe se na sve strane i u tili čas odstrijeliše povelikog lisca. Prisjede mu pohod na seoske kokice. radili su kerovi i dalje, ali na pušku ništa ne naleti.

Dođe vrijeme ručka. S obzirom na to da je bilo u tijeku pečenje rakije, neki se lovci odmah poslije ručka uputiše kućama. A Blaško Blažević, zvani Dugonja, uputi se obići svoje imanje, mjesto gdje su živjeli njegovi preci baveći se ponajviše stočarstvom. Blaško je, nai-me, po zanimanju mesar i ima omanju mesarsku radnju u Busovači. Bojao se da mu vuk ne napadne stoku koju tu drži do klanja.

Primicala se noć. Blaško sjedi na pragu kolibe i čeka, kao da mu netko govori da bi se vuk mogao odnekud pojaviti. Baš kad je htio poći, začu pucanj grančice pod nečijom nogom. Pogleda malo bolje i ugleda kako se šulja ka njegovu toru, nije bio daleko. Puče puška i vuk pade. Kako je bio pogođen u stražnji dio, poče glavu

Obilazeći imanje, odstrijelio vuka

LD ZEC Busovača

gurati u obližnji grm… Blaško i njegovi ukućani bili su presretni, skončao je još jedan

tamanitelj njihova stada. Odstrijeljeni vuk je otišao put Sarajeva, do preparatora Duška, koje je od njega načinio lijep lovački trofej.

Dobroslav Vrdoljak

Odziv lovaca na misu mogao je biti i veći

Vlč. Ivan Butum na oltaru

Dugonja sa svojim ulovom



Prema godišnjem ka-lendaru lova za lovnu 2013./2014., lov na sitnu

divljač započeo je 6. listopada. Sezona je maksimalno odgo-đena zbog kalendara, odnosno datuma prve nedjelje u listo-padu. Početak sezone i ovaj je put obilježen dosta bujnom vegetacijom.

Otvorenje lova, kao i lo-vačko druženje nakon njega, organizirano je po lovnim jedi-nicama. Nakon jutarnjeg okup-ljanja lovaca na kalendarom lova predviđenim zbornim mjestima slijedila je uobičaje-na procedura: od postrojava-nja, do upisa podataka u od-govarajuće tiskanice. Posebno su naglašene mjere opreza i si-gurnosti koje se moraju pošto-vati tijekom lova. Nakon što su lovnici predočili planove lova, lovci su se raspoređivali na planom predviđena mjesta. I ovaj put se pokazao negativan utjecaj prošlogodišnje zabrane lova. I lovci i lovni psi su izvan prave forme. Kao prvo zbog nedostatka kondicije, a zatim i zbog činjenice da se mali broj

Slab početak sezoneLO VITEZ Vitez: OTVORENJE LOVA NA SITNU DIVLJAČ

lovnih pasa znatnije udaljavao od svojih vlasnika.

Manji dio pasa je pronašao i pokrenuo divljač (uglavnom kune, zečevi i lisice). Nekolici-na lovaca imala je priliku i za hitac. Ali i ovdje su dugačka pauza i nedostatak vježbanja učinila svoje. Divljač se uglav-nom izvukla bez posljedica. No zato je nekoliko lovaca uspjelo vidjeti, a dvojica od njih mobitelom i fotografirati, dva grla srneće divljači.

Otvorenje sezone lova po-čelo je velikim odzivom član-stva, unatoč činjenici da su se u to vrijeme još uvijek održa-vale jesenske mise zahvalnice na mjesnim grobljima. Glavna karakteristika ovogodišnjeg otvorenja je druženje, organizi-rano kod vlastitih lovnotehnič-kih objekata. Uz dobru hranu, piće, šale i dobro raspoloženje, što se podrazumijeva. Bilo je i novih „kumovanja“, sve suklad-no lovnoj etici. Druženja su bila i prigoda da se lovci upoznaju s planovima rada. Naime, ova će se godina nastojati maksi-malno iskoristiti da bi se nado-

knadile posljedice prošlogo-dišnje zabrane svih aktivnosti u lovištu. Prva nadstrešnica u L.J. „Drževo“, nadstrešnica na Mutnoj vodi, nova visoka čeka i teren očišćen od panjeva, te uzoran i pripremljen za remizu u L.J. „Liskovina“, a kasnije i ak-tivnosti na iznošenju hrane za prihranu divljači zahtijevali su i zahtijevat će angažman veli-kog broja lovaca.

Kako je dobar dio lovaca za-poslen, za rad preostaju samo subota i nedjelja. Njihovo odri-canje je tim veće jer se odriču lova u korist radova u lovištu. I to uglavnom za dobrobit div-ljači. A pravog zadovoljstva bit će kada se u lovištu dostigne gospodarski kapacitet, te kada se iz lovišta počnu izlučivati visokotrofejni kapitalci, kojima je ovo lovište nekad obilovalo.

Ivica Drmić

Ispred nove lovačke kuće

U trenutcima odmora

“Kumovanje”



ZAHTJEV LD „VEPAR“LD „Vepar“ podnijelo je Za-

htjev za poništenje Odluke o osni-vanju lovišta u kojem se kaže: „Po informaciji da je Skupština HNŽ-a donijela Odluku da se jedinstveno lovište općine Pro-zor-rama podijeli na dva lovi-šta, članovi LD „Vepar“ ostali su iznenađeni i s nevjericom da se nakon 60 godina postojanja jedinstvenog lovišta i jednog lovačkog društva koje je njime uspješno gospodarilo i sada gospodari, može tako nešto desiti.

Lovačko društvo „Vepar“ Pro-zor-rama osnovano je 50-ih go-dina prošlog stoljeća i od tada do danas gospodari lovištem koje je na cijelom teritoriju op-ćine Prozor-rama. Danas broji oko 330 aktivnih članova i vi-šenacionalno je, čine ga Hrvati i Bošnjaci. Podijeljeno je na 8 sekcija i pokriva cijeli teritorij općine Prozor-rama i nema nijednog naselja u općini da iz njega nema članova Lovačkog društva „Vepar“ a tako je bilo i prije rata.

Način rada, donošenje od-luka i ukupnog upravljanja Društvom isti je kao i prije rata. cjelokupan rad Društva temelji se na Zakonu o lovstvu i ni na čemu drugom.

U lovište na području cijele općine Prozor-rama, u pro-teklom periodu LD „Vepar“ je uložilo mnogo. Izgradilo je 10 lovačkih kuća, mnoge lovno-tehničke objekte: hranilišta, pojilišta, solila, lovačke čeke i druge objekte. Sve ovo navede-

ODLUKA SKUPŠTINE HErcEGOVAČKO-NErETVAN-SKE ŽUPANIJE (HNŽ) O cIJEPANJU JEDINSTVENOG LOVIŠTA OPćINE PrOZOr-rAMA NA DVA DIJELA, DIGLA JE VELIKU BUrU MEĐU rAMSKIM LOVcI-MA. TIM ČINOM NISU IZNENAĐENI SAMO LOVcI, NEGO I OSTALI PUK rAME. JEDINO JE rJEŠENJE, MISLE OVDJE, PONIŠTITI TU ODLUKU.


Ogorčenost zbog cijepanja lovišta

no uz donacije izgradili su sami lovci svojim novcem i svojim ra-dom i sada se toga sigurno ne žele i neće odreći.

U to zamišljeno novo lovište ušlo bi nekoliko sekcija LD „Ve-par“ sa oko 40 % članova ovog Društva, a da ih nitko za to nije pitao. Pa gdje to ima? Ove sek-cije su i osnivači LD „Vepar“ (kao sekcija Uzdol sa tada 9 naselja).

Pokušajem podjele općine na dva lovišta stvara se nerješiv problem i narušavaju se dobri međunacionalni odnosi koji su nakon rata s mukom izgrađiva-ni. Protiv podjele općine na dva lovišta su kako Hrvati tako i Boš-njaci, kako lovci tako i ostali gra-đani što će, ako zatreba, iskazati potpisom peticije i prosvjedom pred nadležnim institucijama. Očito, prilikom donošenja odlu-ke o osnivanju lovišta u HNŽ-u za općinu Prozor-rama nije se uvažilo sve navedeno, niti se uvažilo mišljenje i suglasnost lo-kalne zajednice da se na terito-riju općine Prozor-rama osnuje samo jedno lovište u okvirima općine.

Da naglasimo: bilo je i prije raznih pokušaja podjele i Druš-tva i lovišta. Sve smo to izdržali i sačuvali, i Društvo i lovište, i vjerujemo da će i sada tako biti.

Zato tražimo od nadležnog Ministarstva, Vlade HNŽ-a i Skupštine HNŽ-a da ovu Odlu-ku na prvoj sjednici stave izvan snage i da na području općine Prozor-rama bude samo jedno lovište kako je bilo od početka organiziranog lovstva u našoj općini, tj. od prije 60 godina.“

OTVORENO PISMO UZDOLJANA

Uzdoljani su se također ogla-sili, i to Otvorenim pismom, u kojem stoji: „Proživljavali smo teško vrijeme komunizma kada je Uzdol i cijeli kraj bio u potpu-nosti zanemaren. Težak i krvav život, odlazak trbuhom za kru-hom, raseljavanje obitelji samo su neki od primjera zapostavlje-nosti ovog kraja.

No, najveća tragedija, ne samo za Uzdol, nego za cijelu ramu i državu dogodila se 14. rujna 1993. godine. Ni to nas nije slomilo. Uzdol se digao iz pepela i ponovno živi. Među-tim, danas, politički moćnici u Skupštini HNŽ poigravaju se mukom, suzama i tugom istoč-nog dijela općine Prozor-rama.

Sramotni pokušaji podjele općine preko lovišta poništava-ju žrtve Uzdola. To čine upravo oni koji se kunu nad grobovima nevinih kako će uvijek štititi kraj za koji su Uzdoljani živjeli i živo-te dali.

Pozivamo zastupnike u Skupštini da povuku Odluku o podjeli lovišta. Pozivamo i Općinsko vijeće općine Prozor-rama da poduzme sve radnje kako bi zaštitilo općinu od bilo kakvih podjela, a istočni dio op-ćine stavilo na mjesto koje mu i pripada.

Pozivamo cjelokupnu jav-nost da svojom podrškom po-mogne stati na kraj političkim elitama i ne dozvoli bilo kakvo diranje na bilo koji način teri-torija općine Prozor-rama. Kao što smo bili spremni ranije bra-niti svoju obitelj, dom i zemlju tako ćemo biti spremni ovaj put i uvijek.“

APEL OPĆINE PROZOR-RAMAOpćina Prozor-rama uputila

je Apel i prijedlog za aktivnost na eliminiranju posljedica Odluke o osnivanju lovišta, iz kojeg dono-simo: „Suprotno svim načelima Europske povelje o lokalnoj samoupravi, suprotno Ustavu F BiH, suprotno drugim zakon-skim i podzakonskim aktima, na sjednici Skupštine HNŽ/K dana 19.11.2013. usvojena je odluka koja dosadašnje jedinstveno op-ćinsko lovište na području opći-ne Prozor-rama dijeli na dva di-

jela, čime je nanesena šteta svim žiteljima ove općine, uz moguće dugoročno još veće štete.“

U daljnjem tekstu Apela obrazlažu se razlozi zašto je ova odluka nezakonita i ne-provediva, pa se navodi: a) nije se pribavilo mišljenje općine Prozor-rama, b) nije se kon-zultiralo stručno Povjerenstvo, c) u amandmanu koji je Vlada prihvatila dana 19. 11. 2013. svjesno su učinjeni propusti koji su tako veliki da ne mogu biti samo tehničkog karaktera. Dalje se u Apelu kaže: „Napomi-njemo i činjenicu da se Vlada HNŽ/K na sastaje mjesecima, a da se sastala kako bi razmotrila amandman kojim je učinjena očigledna šteta narodu u općini Prozor-rama. To ukazuje na po-stojanje nekih tajnih dogovora koji nisu prezentirani zastupni-cima (…) U ime žitelja općine Prozor-rama, posebno u ime Lovačkog društva ‘Vepar’ kojeg čini oko 359 lovaca Hrvata i Boš-njaka, društva koje od početka organiziranog lova, dakle više od 50 godina, uspješno i kvali-tetno gospodari jedinstvenim lovištem u cijeloj općini Prozor-rama, očekujemo da učinite sve što je u Vašoj nadležnosti kako bi se poništila ili ukinula navedena Odluka i time sprije-čile brojne štetne posljedice po sve nas u ovoj općini, a vjeru-jem i šire.“

Čovjek je u ovoj Državi navi-knut na sve. I čemu sve ovo i za-što, još jednom. Nismo više „za-tucani“ narod koji ne zna „čitati između redova“ i u totalitarnom sustavu, da ne možemo sve te igre shvatiti i o tome progovo-riti. Znaju i „oni“ to da svi znamo sve. Smeta to što od naroda prave naivce i što to koriste jer znaju da je narod nemoćan. Ali nije u beskonačnost! Zašto ove „kupoprodaje“ bez imalo skrupule prema jednom naro-du, jednoj populaciji, a da ga se nimalo ne pita za mišljenje iako je suprotni stav preko 70 % zastupljen. Očito je i ovaj put jasno „tko to tamo pjeva“. Stav svih, bar zasad, jest – prelazimo u drugi lovački savez. Možda je to i cilj?!

Stanko Ćurčić



Osvanuo je tmuran i kišan nedjeljni dan. Loviti je bilo gotovo nemoguće.

Nakon duga premišljanja, ipak smo odlučili malo prošetati, naj-više radi sebe i lovačkih pasa. Bili smo gosti sekcije Čelebić u lovi-štu radanovci te smo organizirali pogon na divlju svinju. U terenu nije bilo nikakvih tragova koji bi nam olakšali lov. Nakon nekog vremena psi su počeli oblajava-ti te su ubrzo i pokrenuli vepra koji je naišao na našega kolegu lovca Roka (Jakov Šiško). roko je sa dva odlična hica nekako us-

Vepar kapitalacLU LIVANJSKO POLJE Lištani

Skupini od petnaestak ov-dašnjih lovaca nije trebalo puno vremena za dogovor

oko prvoga ovosezonskog lov-nog dana. Prije sedam ujutro, okupili su se na zbornome mje-stu i obavili uobičajeni „uvod“ u lovni dan, a onda je grupovođa dao potrebne naputke o lovu i rasporedio ih na čeke. Plan je bio loviti nisku divljač u nižim di-jelovima lovišta.

Dan je bio ugodan. Kroz cr-venkaste oblake probijale su se

Tri lisice u prvom lovnom danu

UL KUNA Jajce

Vrlo uspješnu hajku na lisice ovih su dana imali lovci lov-ne jedinice Gornji Mamići

LD „rujan“ s Kočerina. Za jedno prijepodne odstrijelili su pet lisi-ca. „Tijekom cijele godine prati-mo kretanje lisica“, priča jedan od njih. „Pratimo njihove omiljene prolaze, jazbilišta i staništa, slu-šamo njihov noćni lavež i zaklju-čujemo o njihovu kretanju, da bi kad dođe vrijeme hajke djelovali i odstreljivali ih.“ Na mamićkom prostoru se nalazi nekoliko loka-

Hajka i dobar ulovLD RUJAN Kočerin

zrake sunca preko planine ran-ča, a povjetarac je raznosio lišće živopisnih boja. Začuo se lavež pasa, a onda su odjeknuli i prvi pucnji. Sve skupa odavalo je ono pravo poznato lovačko ozračje.

Lov je završen u deset sati. Odstrijeljene su tri lisice, Ljubo-mir Bojanić, Branislav Bojanić i Josip Samardžić, svaki po jed-nu. A onda, zna se, lovački ručak i druženje do pred sumrak…

Dragan Samardžić

pio zaustaviti vepra, ali se vepar nije predavao te je roko morao uputiti samilosni hitac kako bi ga trajno onesposobio. Kada smo mu prišli, vidjeli smo golem zreli primjerak vepra. Vanjski dio kljove bio je dugačak sedam centime-tara, a u korijenu je bila dosta debela i tamna. Druga je kljova, nažalost, bila oštećena. Vaga je pokazala 170 kg težine. Bili smo prezadovoljni odstrelom našega kolege lovca te smo dan završili slaveći uz roštilj.

Davor Barać

cija na kojima se svake godine, bez obzira na raniji odstrel, po-novno pojavljuju i razmnožavaju lisice. Za uspješan odstrel ključan je dobar lovački pas gonič. Ma-mićani ih imaju nekoliko koji su istrenirani baš za lov ovakve vrste. Ovakve akcije osobito doprinose oporavku fonda jarebice kame-njarke i zeca na ovim prostorima. Po svršetku hajke Mamićani su uz roštilj i kapljicu vina proslavili uspješan lov.

Ivan Mikulić

Golem je, golem...

Uspješni Mamićani

Bitan “ulov” - zajednički ručak



Ovogodišnju sezonu lova na sitnu divljač lovci LD „Pavlovica“ otvorili su

6. listopada, radno i svečano. Otvorenje je proteklo u među-sobnom druženju, a glede lova samo u uništavanju štetočina. Uz glavnog lovnika Vladu Kne-ževića, lov su vodili lovnici svih pet sekcija, koji su od 7 do 12.30 obišli dio revira sekcija Mravinjac i Gradina. Okupljanje poslije lova zakazano je u 13 sati, kada je nazočne lovce i goste, njih ukupno 87, prigodnim riječima pozdravio predsjednik Društva Mirko-Mićo Lešić. Prije obje-da, molitvu i blagoslov i ove je godine uputio dr. Pavo Jurišić, počasni član Društva, koji lovce prati u skoro svim prigodama.

Odgovarajući na postavljena pitanja, ni predsjednik Društva Mirko-Mićo Lešić, ni dopred-sjednik Saveza Slavko Marin, nisu skrivali zabrinutost glede (ne)implementacije Zakona o lovstvu, poglavito u pogledu koncesije na lovišta i podjele postojećeg lovišta na dva di-jela. resorno ministarstvo i Po-vjerenstvo, naglasili su, moraju izvršiti preuzete obaveze, a u

Druženje i uništavanje štetočina

LD PAVLOVICA Novi Travnik

rješavanje konkretnih proble-ma obvezno moraju uključiti predsjednike lovačkih udruga.

Tradicionalno, na blagdan Sv. Huberta slavljena je sv. misa u žu-pnoj crkvi u Brajkovićima, a predvodio ju je fra Leon Pendić, ujedno i član LD „Sokol“. Ove su godine na misi bili brojni čla-

novi Društva, što govori da su lovci sve više zainteresirani moliti se svom nebeskom zaštitniku.

Na počeku misnog slavlja fra Leon je čestitao lovcima blagdan i naglasio da se misa prikazuje i za žive lovce, a posebno za duše umrlih kolega: Antu Mihaljevića, Matu Popovića, Markešu Kolendu, Ivicu Nakića, Jozu Sučića, Niku Palavru, Milu Marjanovića, Peru Babi-ća, Dragu Babića, Sreću Gučanina, Ivu Brkića, Antu Matića, Zdravka Pešu, Antu Blaževića, Marjana Zlatunića, Marka Viskovića, Marinka Sučića, Ninu Andrića, Franju Franjića, Matiju Sučića, Ivu Andrića, Mi-rana radeljića, Antu Bušića, Nikolu Perića, Antu Popovića, Matu Ma-toševića, Stipu Biljaka, Stipu Matoševića, Stipu Volića, Stjepana Baju, Antu Šipića, Stipu Babića, Šimuna Guičanina, Zlatka Matića, Ivicu Dujmušića, Antu Miškovića, Živka Barbića, Dragu Ivanovića, Mirka radeljića i Niku Baraća.

U veoma nadahnutoj propovijedi fra Leon je posebice naglasio potrebu da se lovci međusobno poštuju i uvažavaju jer ono što je najvažnije su međuljudski odnosi, tolerancija i oprost. Istaknuo je da lovci imaju jako bitnu ulogu u društvu glede doprinosa očuvanju pri-rode i divljači. Toga su lovci itekako svjesni i stoga se trebaju potruditi

Slavljena misa u povodu proslave Sv. Huberta

da daju svoj puni doprinos.Poslije svete mise i fotografi-

ranja lovci su pošli na zajednič-ku večeru u crkvenim prostori-

LD SOKOL Nova Bila

Upravnom odboru Društva, prema Lešićevim riječima, glav-ni je cilj zaštita i očuvanje priro-

jama. Tu je nazočne pozdravio i čestitao im blagdan predsjed-nik Društva Darijo Sučić. I ovaj put kao i ranijih godina lovci su dali svoj skromni doprinos za cr-kvene potrebe.

Ovo druženje ostat će svima u lijepu sjećanju jer je proteklo veselo i bez ikakvih problema.

Ružica Bajo

de i divljači te rad na još boljim međuljudskim odnosima u sek-cijama i Društvu, poglavito kroz češća druženja lovaca i njihovih simpatizera.

Da se umorni lovci i gosti malo okrijepe pobrinuli su se Stipo Zlatunić, Jozo Jurišić-Đira i Jure Tomić-Jurka, koji su pripremili lovački gulaš i dva pečena praseta.

Anto Cvitanović

S otvaranja sezone lova na sitnu divljač

Iz crkve u Brajkovićima



Ovo je sedma godina otkako se, u po-vodu Sv. Huberta, za novotravničke lovce služi sveta misa. Pet godina

zaredom misa je služena u crkvi Uzašašća Gospodinova, a prošle i ove godine u crkvi Presvetog Trojstva. U uvodu u misu, župnik don Žarko Vujica, omiljen kod svih lovaca ove udruge, istaknuo je da mu je jako drago što lovci slave svog zaštitnika, sv. Huberta, i što su došli pomoliti se i preporučiti dra-gom Bogu i svom zaštitniku.

Svetu misu na Sv. Huberta predvodio je

Molitva i preporuka Bogu i sv. Hubertu

LD PAVLOVICA Novi Travnik

dr. Pavo Jurišić, koji je u propovijedi nagla-sio da je ova misa za sve pokojne lovce, za sve one koji su živjeli među nama i borili se da bi očuvali ono što je Božje, štitili, ču-vali i ljubili prirodu te u njoj djelovali kao zaštitnici, a ne kao rušitelji. „Svi mi imamo svojih propusta, mana i nedostataka, ali je Bog milostiv pa nam sve grijehe oprosti i briše, te ga molimo da nam i nadalje opra-šta naše grijehe. Uvijek molim da vas Bog štiti i čuva, daj Bože da naša djela budu nama na spasenje i našu proslavu“, tim je

riječima svoju poticajnu propovijed završio dr. Jurišić.

Poslije mise lovci i uzvanici su se okupili u restoranu „Oskar“ gdje je priređen prigodan domjenak. Tajnik Društva Anto Cvitanović i predsjednik Društva Mirko Lešić srdačno su pozdravili nazočne, posebno zahvalivši počasnom članu Društva dr. Pavi Jurišiću na služenju svete mise te zapovjedniku Po-licijske stanice Novi Travnik Marku Rajkovi-ću i njegovim suradnicima Goranu Rajiću, Žarku Lozančiću i Stipi Zlatuniću, bivšem zapovjedniku Policijske stanice Fabi Stani-ću, najstarijem članu Miji Tomiću-Baćku na druženju s lovcima, a dvije nazočne dame: Lucija Cvitanović i Ivana Bilješko bile su po-čašćene posebno biranim riječima čelnika novotravničkih lovaca.

Predsjednik Društva Mirko Lešić spome-nuo je velike napore Upravnog odbora gle-de dobivanja suglasnosti na godišnji plan gospodarenje i provedbe Zakona o lovstvu, a kako reče, jako je razočaran nemogućno-šću suzbijanja krivolova iako su bila angaži-rana dva lovočuvara, a i sami su lovci nad-zirali lovište. „O nama lovcima kruže razne priče, pa čak i one nedostojne jednog lovca, što u potpunosti demantiram, jer je nama lovcima prvi cilj sklapanje novih prijateljsta-va, druženje, rad u lovištu na očuvanju pri-rode i divljači, pa tek onda lov, ali sukladno Zakonu o lovstvu, podzakonskim propisima i lovačkoj etici (...) Jako sam ponosan da sam na čelu ove divne skupine ljudi. A da sam u pravu pokazuje i nedavno organizirana lo-vačka zabava koja je nadmašila sva očekiva-nja“, riječi su predsjednika Društva pri kraju obraćanja nazočnima na ovoj svečanosti.

U znak zahvalnosti, predsjednik Mirko Lešić uručio je dr. Pavi Jurišiću monografi-ju „Dvadeset godina pod stijegom Herceg Bosne“, a dr. Jurišić je, zahvaljujući na daru, uzvratio riječima „da mi s vama nije lijepo, ne bih ni bio ovdje“.

Anto Cvitanović

Za vrijeme mise...

Dr. Pavo Jurišić

... i nakon mise



Dana 13. listopada 2013., LD „Fazan“ iz Odžaka upri-ličilo je otvaranje lovne

sezone na nisku divljač. Lijepo i sunčano nedjeljno jutro na zbor-

Otvorena nova sezona lova na nisku divljač

LD FAZAN Odžak

na je mjesta „izmamilo“ više od dvjesto domaćih lovaca i njihovih gostiju. Lovilo se sekcijski, po lov-nim grupama, a svaka je sekcija lovila na području gdje je zadu-

žena za uzgoj i zaštitu divljači. Na zbornome mjestu, vođe

lovnih grupa su u Dozvolu za lov upisivale ime i prezime lov-ca i broj njegove lovačke puš-

ke, a potom su na red dolazila objašnjenja o lovu i upozorenja na mjere sigurnosti, posebice stoga što je taj dan u pojedinim dijelovima lovišta bilo magle. Otvaranje lovne sezone na sitnu divljač poseban je događaj na prostorima Bosanske Posavine. Lovci se trude cijele godine dati svoj doprinos, osobito zimi, kada je divljač u oskudici s hranom. A lov na fazana i zeca svi željno čekaju, jer im je to svojevrsna nagrada za sve što rade tijekom godine. Ulov je, pritom, u dru-gom planu. I na ovogodišnjem otvaranju lova pokazalo se da je ovo lovište bogato fazanskom i zečjom divljači. Istina, tereni su obrasli i teški za lov i lovcima i psima, poglavito na početku sezone kad ni jedni ni drugi još uvijek nisu u punoj formi.

Kad je lov završen, svi nje-govi sudionici okupili su se na lovačkom ručku koji su sami organizirali. Na meniju su uglavnom bili lovački čoba-nac i pečenje. Poslije zajednič-kog ručka lovci su se nastavili družiti i prepričavati doživljaje iz lovnog dana koji je upravo završio, ali i iz prijašnjih lovova.

Nedžad Garić

Blagdan sv. Huberta u roškom Polju obilježen je sv. misom u 18 sati

koju je u župnoj crkvi sv. Ante i Ivana predvodio župnik fra Jozo Radoš-Đoka. Bila su na-zočna 24 lovca.

Propovijedajući župnik se kratko osvrnuo na život i djelo sv. Huberta pozvavši lovce da slijede i štuju svoga zaštinika. „Uz sve svoje lovačke aktivnosti trebamo i moramo naći vreme-na za molitvu, za Boga, jer ćemo samo time dobiti na punini sve-ga onoga dobra koje nam Bog daje (…) Uz sve što radimo, uvi-jek se može više i bolje (...) Uloga lovaca nije mala i mora biti još veća kada je u pitanju društvena zajednica i opće dobro“, kazao je župnik. Nakon udijeljena Bož-jeg blagoslova po zagovoru sv. Huberta, odnosno nakon Mise, okupljeni su krenuli put rogova na prigodno druženje.

Ante Đikić

LU ZAVELIM Roško Polje

Misa, pa druženje na Rogovima

Prvom lovnom danu raduju se lovci i psi



rijetki su skupovi koji sa sobom nose toliko opuštanja, druže-nja, zabave, razmjene pozitivnih iskustava i sklapanja novih prijateljstava kao što su to lovačka okupljanja. Sve to još jed-

nom je potvrdila tradicionalna lovačka večer koju je uoči početka lovne sezone, 28. rujna ove godine, za svoje članstvo i brojne goste upriličilo LD „Jarebica kamenjarka“ Stolac. Večer je održana u motelu „Villa ragusa“ u Stocu uz nazočnost oko 300 lovaca i gostiju, koji su se uz izvrsnu glazbu grupe „Sunce“ iz Neuma, poneki domaći beća-rac i bogatu gastronomsku ponudu družili do ranih jutarnjih sati.

Lovačkoj večeri prethodila je misa za lovce i prijatelje lova koja je slavljena u crkvi Sv. Ilije u Stocu, a potom je uslijedilo polaganje vijenca i paljenje svijeća ispred spomenika poginulim braniteljima u središtu grada.

Nakon primanja lovaca i gostiju, u početku se skupu obratio Zdravko Vujinović, predsjednik Društva, i uz srdačne pozdrave svima zaželio ugodnu večer i dobru zabavu u gradu na Bregavi. Predsjednik je ukratko opisao rad Društva u proteklom razdoblju te naglasio dobru suradnju s institucijama vlasti i drugim udrugama na području općine Stolac. I ovom je prigodom posebno istaknuta dobra suradnja s Policijskom upravom Čapljina i Policijskom stani-com Stolac čiji djelatnici zajedno s lovočuvarskom službom, koja je dobro organizirana unutar Društva, izravno sudjeluju u suzbijanju krivolova na području koje pokriva ovo Društvo.

Lovačkoj su večeri nazočili brojni gosti iz okolnih društava, lovci iz Dubrovnika te predstavnici Lovačkog saveza Herceg Bosne, pred-vođeni tajnikom Ivicom Lučićem, koji je u ime Saveza pozdravio skup, naglasio dobru organiziranost Društva i njegovu suradnju sa Savezom te zaželio dobru kob svim lovcima u nadolazećoj sezoni.

Svoj pečat večeri i doprinos dobru raspoloženju dala je i sku-pina članova Dobrovoljnog vatrogasnog društva Stolac, koji su istodobno i lovci, a koji su se otprije istaknuli u zajedničkom dje-lovanju s Društvom, osobito pri gašenju požara, opskrbi pojilišta vodom te zaštiti lovišta i divljači.

Druženje se nastavilo uz dobru glazbu i tombolu. Nagrade su bile brojne, a njihova je ukupna vrijednost bila 16.000 KM. Najvrjed-nije su svakako bile lovačke puške, njih četiri, a sretni dobitnici pre-

Ozračje koje će se dugo pamtiti

uzet će ih nakon pribavljanja odobrenja za držanje i nošenje oružja. Među ostalim nagrada-ma ističemo dvije zračne puške, vrijedne novčane nagrade, pa-kete različitih vrsta hercegovač-kih vina, dijelove lovačke opre-me, poklon-bonove, betonske elemente pa čak i jednu košnicu

LD JAREBICA KAMENJARKA Stolac pčela, pa su se neki od lovaca i gostiju na kraju pohvalili da su uz dobru zabavu i pokriće troš-kova na ovoj večeri ponešto i profitirali.

No to je svakako manje bitno u odnosu na činjenicu da je cje-lokupno lovačko druženje pro-

teklo u izvanrednom ozračju i koje će se dugo pamtiti, o čemu su posvjedočile brojne zahvale i čestitke stolačkim lovcima i nji-hovim čelnicima upućene od gostiju i prijatelja koji su nazočili ovom skupu.

Jozo Matić

ČITLUKDana 10. listopada 2013. u ure-

du LD „Golub“ Čitluk upriličeno je polaganje lovačkog ispita. Ispitu je pristupilo 12 lovaca pripravnika: de-vetorica iz LD „Golub“ Čitluk, dvojica iz LD „Galeb“ Čapljina i jedan iz LD „Radovanj“ Posušje.

Svi lovci pripravnici prošli su propisani pripravnički staž. Dodatna izobrazba organizirana je 8. i 9. listo-pada, a predavači su bili Ivica Lučić i Stipe Bulić.

Pripravnici su pokazali zavidno znanje i svi su položili ispit, a najbolji je bio Josip Zubac iz sekcije Gradnići koji je točno odgovorio na svih pede-set pitanja.

G. Prskalo

LOVAČKI ISPITISTOLAC

Lovačkom ispitu u Stocu, koji je održan 19. listopada 2013., pristupila su 22 lovca pripravnika. Povjerenstvo za polaganje lovačkih ispita činili su Vlado Soldo, Ilija Šego i Ivica Lučić.

Prethodno provedena praktična i teorijska izobrazba dala je rezultate, pa su svi kandidati položili ispit, istina njih sedam tek nakon usmenog ispita.

Čestitke novopečenim lovcima uputio je Zdravko Vujnović, pred-sjednik LD „Jarebica kamenjarka“, naglašavajući da se od njih očekuje da budu savjesni i odgovorni lovci te da u lovu ali i na drugim mjestima promiču vrijednosti lova, lovačkog druženja i svih plemenitih ciljeva koje sa sobom nosi lov.

J. Matić

Polaganje vijenaca i paljenje svijeća poginulim braniteljima Zajedno s večeri pa do ranih jutarnjih sati



Spomendan sv. Huberta, zaštitnika lovaca, članovi LU „Vran“ iz Tomislavgrada i ove su godine svečano proslavili. Misno slavlje u duvanjskoj spomen-bazilici predvodio je fra Josip

Mioč, koji je u sažetoj propovijedi pozvao lovce da u svojoj strasti prema lovu ne zaborave i na odgovornost prema Bogu, svojim obiteljima i prijateljima, ističući da svatko treba širiti ljubav i slogu. Svoj blagoslov zazvao je ne samo na lovce, nego i na ribolovce, ali i na krivolovce.

Okupljenim lovcima se obratio i župnik fra Velimir Bagavac, zahva-livši predvoditelju misnoga slavlja, kao i svima onima koji su se odazvali pozivu da svojom nazočnošću na sv. misi uveličaju ovu proslavu.

Nakon sv. mise, druženje je, uz jelo, piće, pjesmu, gangu, a i pokoju „lovačku“, nastavljeno u prostorijama Franjevačkog samo-stana u Tomislavgradu.

Ovom prilikom vodstvo Udruge izražava veliku zahvalu župniku fra Velimiru Bagavcu na pokazanoj gostoljubivosti pri korištenju sa-mostanskih prostorija. Zahvalnost ide i predvoditelju misnoga slav-lja fra Josipu Mioču, kao i svim lovcima koji su se odazvali pozivu na zajedničko misno slavlje i proslavu spomendana sv. Huberta.

Ivan Mladina

Lovci proslavili spomendan svoga zaštitnika

LU VRAN TomislavgradZa vrijeme mise...

...i poslije mise

Neobično toplo vrijeme za konac listopada izmamilo je crnolo-kvanske lovce u rodni kraj. Na-

ime, njih dvadesetak je 27. listopada izašlo k lovačkoj kući na Kušanovac gdje su pripremali zečji gulaš.

Lovačka kuća na Kušanovcu nije izgrađena u najboljem dijelu lovišta. Izgrađena je na mjestu s kojega se naj-bolje vidi selo, što zorno govori o lju-bavi i brizi lovaca za rodne crne Lokve. Žitelji ovoga sela u prošlim su desetlje-ćima živjeli od rudarstva i stočarstva. Danas većina crnolokvana, dakle i ov-dašnjih lovaca, živi u Širokom Brijegu i drugdje. Bez obzira na to, u lov se redo-vito izlazi u crne Lokve. Tako se održa-vaju rodbinske i prijateljske veze, brine se za okoliš i lovište na području sela i sl. Ovom prigodom okupili su se oko lonca zečjeg gulaša koji je pripremio majstor David Galić. Sveukupan do-jam – uredni lovci, na čast Lovačkom društvu „rujan“ Kočerin.

Ivan Mikulić

Crnolokvani uz Davidov zečji gulašLD RUJAN Kočerin

Zajedništvo za primjer - objed na Kušanovcu



Prvi put od osnivanja ove lovačke udruge Sveti Hubert proslav-ljen je izvan crkvenih prostorija, u prirodi, točnije na Zavelim planini i to na prijevoju rodijak.

Na tom mjestu sagrađena je prelijepa lovačka kuća, čije je pro-storije i sve okupljene lovce na taj dan blagoslovio don Joko Blaže-vić, župnik župe Vinjani-Posušje.

Svečanosti je prisustvovalo četrdesetak lovaca i gostiju, koji su uži-vali u nadahnutoj don Jokinoj propovijedi. Ovaj vrsni govornik i pro-povjednik još jednom je ukratko opisao život sv. Huberta, a na kraju se osvrnuo na očuvanje prirode i na ulogu lovaca, koji osim lova velik doprinos daju očuvanju okoliša, promicanju rada i zaštiti prirode.

Prije zajedničkog ručka, predsjednik Udruge Ljubomir Vučur po-dijelio je priznanja počasnim i starim lovcima, zahvalio prisutnima i poželio im dobar tek.

Priznanje počasnog lovca ponijeli su istaknuti članovi ove udru-ge: Vlado Petričušić, Pero Budimir, Petar Galić-Pepa, Zdravko Koš-tro i Jerko Protrka, a starim lovcima postali su: Ante Budimir, Mate Bešlić, Iko Polić-Ćikanović, Jozo Lovrić i Vlado Čamber.

Mladen Bešlić

Sveti Hubert proslavljen na Zavelimu

LU M. M. BIKAN Vir

Na početku matične knji-ge LD „Sokol“ ubilježen je Anto Bajo, rođen

1928. godine; on je najstariji član Društva.

Anto je čovjek koji ima boga-to životno iskustvo u lovačkom i društvenom životu. Bez obzira na to što je bio otac petorice sinova, o kojima se trebalo brinuti, bio je jako aktivan u raznim područji-ma života, o čemu svjedoče broj-ne zahvalnice, diplome i povelje. Ovaj iskusni lovac bio je član LD

Anto Bajo – najstariji član DruštvaLD SOKOL Nova Bila

„Vlašić“ od 1967. godine, gdje je bio dugogodišnji predsjednik skupštine Društva, a 2006. pro-glašen je počasnim članom tog Društva. Također je počasni član LD „Čemernica“ iz Skender Va-kufa. Lovački savez Bosne i Her-cegovine dodijelio mu je god. 1972. srebrnu lovačku medalju. U Novom Sadu je dobio diplomu za trofej srnjaka i osvojio srebrnu medalju. Godine 1985. Anto je u gađanju zračnom puškom osvo-jio treće mjesto u LD „Vlašić“ Trav-nik. Ovaj vrijedni lovac također je, godine 1978., dobio diplomu od LD „Vlašić“ za zalaganje u za-štiti prirode i divljači. Posebno se treba naglasiti da je Anto bio predsjednik Skupštine Lovačkog saveza Bosne i Hercegovine u jednom mandatu.

Ovaj izuzetno vrijedni čo-vjek imao je bogat i plodono-san rad i na polju obrazovanja, o čemu svjedoči zahvalnica za gradnju škole u Novoj Biloj go-

dine 2008., a također posjeduje i mnoga priznanja iz oblasti pot-pore sportskom radu.

Anto je član LD „Sokol“ Nova Bila od osnivanja Društva 1994. go-dine. Od 1998. do 2002. bio je predsjednik Društva. Kako je Društvo osnovano poslije samog završetka rata, mnogi tadašnji lovci bili su izbjeglice, bez krova nad glavom, i tada se Anto pokazao kao pra-vi prijatelj nesebično pomažući u svakom pogledu. Samo jedan od brojnih primjera je priča kolege lovca koji kaže da je Anto zakopao temelje njegove kuće i učinio ga najsretnijim čovjekom na svijetu. Njegovo nesebično zalaganje prepoznali su u Društvu, te mu je god. 2000. dodijeljeno Odličje prvog reda. God. 2001. proglašen je poča-snim članom LD „Sokol“ Nova Bila, a god. 2007. dobio je zahvalnicu od Društva za potporu radu Društva.

Kako mu je zdravlje narušeno, a i godine ga sustigle, nije više u mogućnosti loviti. No to ga ne sprječava odazvati se svakoj sjednici Društva i redovito sudjelovati u raspravi oko lovstva, a njegove kolege uvijek rado saslušaju Antin savjet. Danas je Anto na mjestu savjetnika u Društvu i član je Predsjedništva.

Anto je posebno dobro došao na lovačkim feštama jer tada po-kaže svoj vedri duh i veselu narav. Na takvim prigodama često zna prvi zapjevati i druženjima dati poseban štimung, pokazujući da zai-sta ima veliko i mlado srce. Mlađim lovcima ovaj bi čovjek trebao biti primjer da se u životu ne treba predavati, da oko sebe treba širiti po-zitivnu energiju. Lovci iz LD „Sokol“ žele da ovaj njihov omiljeni kolega još dugo bude član Društva i da ga zdravlje i dalje služi.

Ružica Bajo

Ispred lovačke kuće na prijevoju Rodijak

Improvizirani oltar za sv. misu



Malo je tko od nas lovaca okupljenih u nedjelj-no jutro 10. studenoga

vjerovao da će nam vrijeme do-pustiti taj dan loviti. Mrki, gusti oblaci i nešto kiše oko šest uju-tro nisu nam davali puno šanse.

Kiša tko zna kamo, lovci u Zavelim

No, kad smo došli na zborno mjesto na Tabli, oblaci se, Bogu hvala, odjednom raziđoše, a kiša ode dalje od roškoga Polja i tako nam dopusti nesmetano loviti.

Uz nas domaće lovce, ovaj put je lovila i združena ekipa

Gruđana i Posušaka. Svi skupa, oko šest i trideset, zaputili smo se prema Zavelimu. Jedni na čeke, a drugi u pogon sa psima goničima. Odmah po puštanju s povodaca, Zavelimom i šire prolomio se gromoglasan štek

LU ZAVELIM Roško Polje desetak goniča, a mi na čekama budno smo pratili i osluškivali svaki šum u svojoj blizini. Tako sam, na predjelu zvanom račva gdje sam čekao divljač, u jed-nom trenutku ispred sebe čuo lomljenje i pucanje suhih grana pod nogama dobro ugojene srne koja se sklanjala ispred pasa.

Na drugom kraju lovišta bilo je zanimljivo i napeto. Dvi-je gonjene lisice dolijale su na puškomet i tako platile glavom. Jednu ustrijeli Denis Pešorda, a drugu Slavko Šapina-Zeko. Ni-šta bolje sreće nije bila ni jedna kuna bjelica kojoj umjesto puš-ke presudiše psi Marka Orlovića (Begova), a na potezu Vranjače mladog zeca uhvatiše i zadaviše Mirini istarci. Od svinje taj dan ne bijaše ništa, kako bi se reklo ni traga ni glasa.

Oko jedanaest sati našli smo se u rogovima. Odmarali smo umorne noge od dugotrajna hodanja i stajanja. Za okrepu se, uz ono što smo ponijeli u ruk-sacima, našlo u ovećem loncu i dobre junetine koju su večer prije skuhali Gruđani i Posušaci. Naime, oni su stigli u rogove kako bi prespavali u lovačkoj kući, pa su spremili večeru kojoj nisu mogli stati ukraj ni uz po-moć nekolicine nas domaćih.

Sve u svemu još jedan lijep lov i ugodno druženje.

Ante Đikić

Složni lovci Lovne jedinice Privalj, LD „rujan“ s Kočerina, od-lučili su izgraditi lovačku kuću. Objekt od oko 90 m² može poslužiti lovcima, izletnicima, planinarima i za razne druš-

tvene događaje prikladna sadržaja. Uz objekt je izgrađen beton-ski bazen – „čatrnja“ od oko 30 m³ iz koje se prirodnim padom objekt opskrbljuje vodom. Okruženje lovačke kuće je mješovit šumski ugođaj i pogled na pejzaž kočerinskog polja. Odabrali su lokalitet Bilauše, prikladna naziva za ovakav objekt. Grade vlastitim sredstvima i rukama. Društveni i poduzetni, njih desetak se u subo-

Privaljčani salili deku na lovačkoj kući

LD RUJAN Kočerin tu 26. listopada 2013. sastalo ugraditi betonsku ploču na sazidani objekt. Salili su deku! „Valjat će ovo za sklonit se od loša vrimena i koječega drugog“, reče jedan stariji lovac. A drugi će: „Kad se ugradi beton, treba ga i zalivat da ne ispuca“. Pa je bilo i fešte i jela i pića. Poslužilo lijepo vrijeme. Društvo je slavilo do večernjih sati.

Ivan Mikulić

Rožani, Gruđani i Posušjaci u zajedničkom lovu

Lovačka je kuća pod dekom...



Proslava blagdana Sv. Hu-berta tradicija je među čitlučkim lovcima. Ulogu

domaćina svake godine preuz-me sekcija koja izrazi želju orga-nizirati misno slavlje u župnoj crkvi i poslije toga prigodan domjenak, naravno uz pomoć Društva. Ove je godine to bila sekcija cerno.

Misa zadušnica se slavila u crkvi Sv. Leopolda Mandića u cernu, a predvodio ju je fra Veli-mir Mandić. Bilo je nazočno 130 lovaca, što je najveći broj otka-ko se obilježava ovaj blagdan.

U uvodu, fra Velimir je srdač-no pozdravio lovce, zahvalio na velikom odazivu, čestitao blag-dan Sv. Huberta i izrazio želju da i oni slijede primjer sv. Huberta

Sekcija Cerno domaćin proslave blagdana

LD GOLUB Čitluk

te da se odnose prema prirodi kao prema daru Božjem, a na kraju misnog slavlja, fra Velimir je zahvalio organizatoru i iska-zao zadovoljstvo i čast što je imao priliku predvoditi svetu misu na kojoj je sudjelovalo to-liko lovaca, napomenuvši da je i sam lovac od 1975. godine.

Uz zvuke harmonike, gangu i bećarac, uz čašicu broćanskog vina i komadić hercegovačkog pršuta, druženje se nastavilo u lovačkoj kućici na cernu.

U ime svih članova LD „Go-lub“, zahvaljujemo sekciji cerno na odličnoj organizaciji, na po-seban način njezinu predsjed-niku Damiru Barbariću.

Gojko Prskalo

Lovište LD „Pavlovica“ iznimno je bogato lisicom i jazavcem, no lov jamarenjem ovdje je vrlo rijedak. Da nije Slavka Čabre, čla-na sekcije Novi Travnik, koji se specijalizirao za lov te divljači, ta

vrsta lova bila bi gotovo zaboravljena. U razgovoru, Slavko s ponosom ističe da ga druga vrsta lova uop-

će ne zanima, bez obzira na to što je zahtjevna. Da bi bio uspješan, lovac mora imati dobro obučene lovne terijere, mora biti spreman na naporan fizički rad i biti uporan, jer se lov znade otegnuti do kasno u noć.

Ulovljene jazavce, odnosno njihovo meso Slavko obvezno nosi na veterinarski pregled, a nalaze veterinara uredno, s dozvolom za odstrjel, dostavlja tajniku Društva na uvid i arhiviranje. Do sada su svi ulovljeni primjerci bili uredni, te je salo i mast ostavljao za lijek, koji je prepoznatljiv u ovim krajevima, na čemu su mu od srca za-hvalni svi oni koji su od njega tražili jazavčju mast i salo.

Godišnjim planom gospodarenja za 2013. bilo je dopušteno od-strijeliti ukupno deset jazavaca. Slavko je sam, u rujnu, odstrijelio devet jazavaca, te je u povodu toga upriličio domjenak s pečenim jazavcem na ražnju za svoju grupu lovaca: Igora Božića, Matinka i Renata Kajdla, Želju i Franu Fišića, Dinu Adžaipa, i moju malen-kost. Uz glazbu Marka Perkovića Thompsona, druženje je trajalo do kasnih sati, a Slavko je tada iznio podatak da je u svom lovačkom vijeku uspio odstrijeliti oko 658 jazavaca.

Anto Cvitanović

Majstor ČabroLD PAVLOVICA Novi Travnik

Misno slavlje u Cernu

Još jedan “jazo” u Majstorovim rukama

Druženje lovaca nakon mise



Nešto više od pet godina je prošlo kako smo pisali o sekciji Orašac. Najveći kri-vac što se toliko dugu „šutjelo“ je moja

malenkost, no ima „krivnje“ i u njima: nena-metljivi su, povučeni i samozatajni.

S kolegom Markom Pavličevićem dugo smo se dogovarali da se opet nešto napiše o sekciji Orašac, jer su to zaslužili. Marko nije lovac, nije član lovačkog društva, ali je s lovci-ma uvijek i u svim prilikama i zgodama, oso-bito u kakvim radnim akcijama, koje podr-žava radom i novcem. Susret smo zakazali u seoskom kafiću, pa ćemo tu pozvati lovce na razgovor. No lovci su bili u lovištu, Marko to nije znao, ali smo problem riješili jednostav-no – produžili smo u Vran, do lovačke kuće.

U tekstu od prije pet i nešto godina pi-sali smo o kući koju su članovi sekcije Ora-šac kupili za svoje potrebe i potrebe drugih dobronamjernika i zaljubljenika u prirodu. A sad smo ponovno u toj kući. I odmah se vidi golema razlika: nekada oštećeni krov sada je nov, produžen preko terase, urađena je vanj-ska i unutarnja fasada, izrađena čatrnja.

Osim te kuće, lovci ove sekcije u lovištu imaju četiri lokve, petnaestak solila i čeku za visoku divljač. Uglavnom su to napravili svo-jim radom i novcem, i uz pomoć donatora. No još ovdje ima posla, ali za njega nije velika „hića“ (žurba): popraviti dolazni put, urediti unutrašnjost kuće, okućnicu, postaviti hrani-lice… Nema sumnje, i to će se ovdje odraditi.

„Lovište nam je lijepo i bogato divljači. Prije nekoliko dana viđen je i tetrijeb. Zadnji je odstrijeljen krajem šezdesetih, a zadnji je viđen 1994. Uzrok što ga nema je sječa šume, bolje rečeno devastacija. Najveći problem nam je krivolov i to od strane ljudi izvan naše općine koji zalaze u naše lovište“, riječi su no-

Sekcija Orašac zaslužila koju riječ…


vog predsjednika sekcije Orašac Mate Filipovića.Problem ove sekcije je i velik broj članova koji odlaze raditi izvan općine. Jedan broj njih

dolazi ovamo vikendom, drugi povremeno, a neki su bili primorani na duže vrijeme napustiti ovaj kraj. Svima njima je zajedničko da vole ovaj kraj i rado koriste svaku priliku da se skupe i prošeću Vranom ili Ljubušom. Ima i onih koji su mogli i „trebali“ još biti na Zapadu, ali su odlučili sve to prekinuti i vratiti se. Sada uživaju u ovom prelijepom krajoliku. Jedan od njih je Marko Grbeš, koji cijelo svoje slobodno vrijeme koristi šetajući se obroncima Vrana i Ljubuše.

I mi smo uživali u pogledu s vrha Vrana i u gostoljubivosti članova sekcije Orašac.

Stanko Ćurčić

Na sjednici Upravnog odbora Udruge, a na prijedlog članova, jednoglasno je donesena odluka da se u uzgajalištu „Hunter“ kupi 95 „kljunova“ jarebice poljke i da se ona pusti u lovište

na Duvanjskom polju. Kupljene jarebice su u izuzetno dobrom sta-nju, što je svakako pohvala uzgajalištu.

Uz prisutnost tajnika, lovočuvara, lovnika i predsjednika sekcije Kolo te još nekih članova Udruge, 75 jarebica poljki pušteno je u lo-vište sekcije Kolo, točnije u dio polja od Bobare pa do završetka po-lja pod Vidikovcem, a 20 „kljunova“ pušteno je u sekciju Orlov kuk. U skladu s planom gospodarenja lovištem, sekcija Kolo je donijela odluku o zabrani lova u spomenutom dijelu lovišta, koje će se ubu-duće koristiti kao poligon za obuku i trening pasa. Uskoro će biti postavljene i hranilice, što će pripomoći divljači da preživi iznimno hladne duvanjske zimske dane i noći.

Ivan Mladina

Lovište obogatili jarebicom

LU VRAN Tomislavgrad

Lovačka kuća na Vranu

Još malo i - odletješe...



Na zadovoljstvo svojih lovaca i gostiju iz susjednih općina, Hr-vatska udruga lovaca „Kravica“ iz Ljubuškog je 11. listopada 2013. u Svadbenom salonu „Antonela“ na Mostarskim Vrati-

ma upriličila svoju tradicionalnu lovačku večer. Odbor za organiza-ciju ove priredbe: Mario Herceg, Željko Međugorac, Ante Skoko, Antiša Vukšić, Tomislav Petrović, Dominik Vukšić, Dražan Tambur, Mate Bošnjak, Miro Čolak i Srećko Brkić jako se potrudio da se 580 uzvanika osjeća ugodno i zadovoljno, čemu je pridonio i Borko Gr-bavac i njegov bend „Glorija“ prigodnim glazbenim repertoarom.

Na početku, skupu su se obratili predsjednik Udruge Mario Her-ceg, načelnik Općine Nevenko Barbarić, predsjednik Lovačkog save-za Herceg Bosne Ilija Vrljić i predsjednik Kinološkog saveza Herceg-Bosne Stjepan fra Petar Krasić. Svi govornici su se u svom izlaganju dotaknuli teme lovišta i dodjele lovišta na korištenje HUL „Kravica“ iz

I na lovačkoj večeri o dobivanju lovišta na gospodarenje

HUL KRAVICA Ljubuški

Ljubuškog, pa je to i bila tema koju je skup najpozornije pratio.

Kad je na red došla tombola, sedam predivnih hostesa izu-zetno su brzo i lepršavo među lovcima prodale impozantnih 4350 listića, koji su konkurirali za 82 nagrade. U odnosu na prošlu godinu kad je na račun Udru-

ge od lovačke večeri stavljeno 14.000 KM, ove je godine pro-dano 100 karata manje i skoro 1000 tombola manje, a dodatno je zbog bogate tombole podije-ljeno 195 sponzorskih karata. Uz cijenu „stolice“ od 44 KM i dodat-ne troškove, ovogodišnja zarada od 6180 KM rezultat je kojim sva-kako trebamo biti zadovoljni.

Sve ove godine borbe i truda Upravnog odbora Udruge da se dobije lovište na korištenje, bez pravog rezultata, nisu obeshra-brile članstvo. Dapače, dolaskom na ovu lovačku večer članstvo je pokazalo da cijeni rad ovoga tijela uprave. Ovoliki broj nazoč-nih na lovačkoj večeri svojevrsna je obveza čelništvu Udruge da ustraje u borbi za dobivanje lo-višta i da svome članstvu osigura zakonit lov.

Mario Herceg

Iako je rijeka Sava promijenila svoj vodostaj i poplavila dio lovišta, lovna sezona i aktivnosti lovaca na teritoriju LU „Sava“ odvijaju se nesmetano. Zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta i otežanog kreta-

nja lovištem, kako za lovce tako i za divljač, bilo je manje odstrjela pa su lovci prijavili manji broj odstrijeljene divljači. No, osim lova i aktiv-nosti vezanih uz lov, u ovoj lovačkoj udruzi u proteklom se vremenu radilo i na nekim drugim područjima. Primjerice, provjeravala se broj-nost i stanje hranilišta za visoku i nisku divljač. Glede lovne izobraz-be, sukladno nastavnom planu i programu, provedena je izobrazba lovnih pripravnika, što je rezultiralo uspješnim polaganjem lovačkih ispita koji su za sve županijske udruge organizirani 5. listopada u Orašju. Udruga je bila aktivna i u obilježavanju Dana općine Orašje, koje je upriličeno 23. listopada 2013. Taj dan udruga je organizirala tradicionalnu čorbanijadu u kojoj su sudjelovali timovi od tri člana iz svake od 10 lovačkih sekcija, te jedan tim s članovima ribolovne

Neki projekti odrađeni, neki u planu

LU SAVA Orašje

udruge „Šaran“ Orašje. U pripremi je također i tradicionalna lovačka zabava koja se održava već duži niz godina i koja je postala jednim od prepoznatljivih simbola LU „Sava“ Orašje i cijele općine.

Petar Mikić

Panorama

Pogled na ispunjeni restoran

Sava poplavila lovište


U šest sati u nedjelju po-čeli su pristizati lovci iz drugih općina. Gosti iz

Livna stigoše prvi i rekoše da ih je jaka kiša pratila sve do natpi-sa „Dobro došli u Prozor-rama“. A bilo se zacrnilo nebo toga ju-tra, da je i svitanje kasnilo. Kiša se razišla i nije je bilo sve do sat-dva nakon završetka lova. Dan je bio idealan za lov. Ipak su lovci na dan Svetog Huberta dobro molili Boga. Oko sedam sati na malonogometnom sta-dionu osnovne škole u gradu postrojeno je oko dvije stoti-ne i pedeset lovaca. Pozdravili su ih predsjednik Društva Ivo Zane i lovnik Društva Vladimir Drežnjak, zaželjeli im dobro-došlicu, napomenuli da dobro paze na sigurnost u lovu jer će biti velik broj lovaca, da još li-šće nije opalo te preglednost nije najbolja. Lovnik je zadužio petnaestak lovovođa, dao im upute i krenulo se u lov.

Prošlo je sve u najboljem redu. A kako ne bi kada su rasporedili lovce na planirane crte a sve su to danima plani-

Zajednički lov s Uskopljanima


rali: vodstvo Društva i vodstvo sekcije „Ploča“ kao domaćini gdje je bio ručak za sve. Uime Društva: Ivo Zane, Vlatko Dre-žnjak, Vlado Rotim, Branko Šimunović i Zoran Dolić, uime Sekcije: Pero Raič, Zoran

Uložnik, Nikola Čuljak Ginge i ostali na čelu s predsjednikom Mirom Uložnikom te glavnim kuharom Jurom Beljom Pakli-ćem s njegovim pomoćnicima Ivicom Sičajom i Matom Ro-timom. U lov se krenulo iz tri pravca s petnaest grupa jer je teren bio velik i trebalo je sve pokriti, ništa prepustiti sluča-ju. Na zbornom mjestu nakon lova bilo ih je još tridesetak jer neki lovci koji žive uz lovi-šte odmah su, naravno sve uz koordinaciju, krenuli u lov ne dolazeći na jutarnje zborno mjesto i lovci koji nisu išli u lov: načelnik dr. Jozo Ivančević, gvardijan Tomislav Brković, te gosti koji nisu lovci Vlado Ma-tešić, Pero Kovačević, ministar u županiji Ilija Cvitanović, gla-snogovornik županijske vlade Pero Pavlović Ćiro, federal-ni zastupnik u Domu naroda uime hrvatskog naroda Luka Faletar i drugi. Veselja je bilo na pretek jer „pet harmonika“ je bilo u „opsadnom“ stanju. Za veselu atmosferu svi su za-služni, možda je od domaćih „najkrivlji“ Mićo Sičaja sa svo-jim osobnim harmonikašem. Dobro su bili veseli, ovaj put, „drugi“ domaćini Uskopljani. Odstrijelili su jednog vuka od viđenih pet i jednu lisicu. Vuka je odstrijelio Mario Augusti-nović Kolovozović iz Novog Travnika. To mu je bio prvi ulov i vjerojatno bi bilo upriličeno „krštenje“ da nije kiša počela padati nakon ručka.

Ovo druženje lovaca prelazi u neke nove, veće i opširnije dimenzije, a nije samo puki lov. Svojim jasnim ciljem i upor-nošću zajednički lov su doveli do događaja vrijednog pažnje i prestiža. Vodstva LD „Vepar“ i LD „Uskoplje“ dogovorili su se 2005. godine o zajedničkom lovu svake godine gdje se lo-vište izmjenjuje. Domaćini su zajedno, samo je lovište naiz-mjenično, svake druge godine. U ovom lovu osim ramljaka i Uskopljana bilo je lovaca iz Liv-na, Posušja, Gruda, Čitluka, Mo-stara, Viteza, Novog Travnika i Nove Bile. U ime Saveza bili su Ivica Lučić i Vlado Soldo.

Stanko Ćurčić


Veliki lovački zbor na školskom igralištu

Ramski lovci i političari uz harmoniku nakon lova

Uskopaljski lovci u velikom su se broju odazvali ovome lovu


Sveta misa služena je u ve-černjem terminu u crkvi Sv. Juraja Mučenika. Činje-

nica da je Sv. Hubert ove godi-ne bio nedjeljom uzrokovala je da je na misi, koju je predvodio župnik fra Mirko Kepić, bilo znatno više vjernika. Sveta misa je bila posvećena svim pogi-nulim, preminulim i živim čla-novima ove lovačke udruge. U završnom dijelu misnog slavlja fra Mirko je naglasio: „Danas je 31. nedjelja kroz crkvenu godi-nu. Ujedno je i mlada nedjelja. Danas je i Sv. Hubert, koji se slavi kao zaštitnik lovaca. Ovdje vidimo i dosta lovaca, pa neka ih Bog čuva i prati na njihovu putu, zajedno s njihovim zaštit-nikom, sv. Hubertom.“

Nakon mise upriličen je skro-man domjenak u prostorijama

Svečano obilježen blagdan Sv. Huberta

LO VITEZ Vitez

lovačkog doma. Upravni odbor odobrio je skromnih 200 KM za kupnju pića, pribora i dijela hra-ne. Za glavninu hrane ponudila se najmlađa, ujedno i najmanja lovna jedinica, „Drževo“. Lojzo Jakić i Ivica Šapina, s ostalim lovcima iz lovne jedinice, pobri-nuli su se za pečenje za potrebe domjenka. Također, neki članovi Upravnog odbora, ali i pojedini lovci, donirali su određene koli-čine pića za proslavu. Za orga-nizaciju domjenka zaduženi su, sada već bivši, lovni pripravnici lovne jedinice „Hum“. Valjda im je ovo bio posljednji test, kojim su potvrdili svoje punopravno članstvo. Obraćajući se nazočni-ma, Dragan Stojak, predsjednik Upravnog odbora, naglasio je da proslava Sv. Huberta u ovoj udruzi postaje tradicija. Istaknuo

je i neka od ostvarenih dosti-gnuća u ovoj godini. No nije mogao ne primijetiti da je ne-mali broj lovaca na proslavu do-šao neodgovarajuće odjeven.

I, dok je osoblje posluživalo hranu i piće, upriličena je podje-la diploma o položenom lovač-kom ispitu. Trinaestorici novih lovaca, koji su ispit položili pri-je tri tjedna, diplome je uručio Mirko Pavlović. Dokazali su da su uspješno preskočili početno postavljenu ljestvicu i primljeni u punopravno članstvo, među odabrane. Pred njima je cjelo-životno učenje iz oblasti lov-stva, pri čemu će popunjavati postojeće praznine. Volja i elan s kojim su nastupali tijekom lovnog pripravništva, a i „do-datni ispiti“ kroz koje su prošli, jamstvo su da bi oni trebali biti

nova pokretačka snaga ove udruge. Ukusno pečenje i kvali-tetna pića bila su okrjepa tijelu i duši za dobar dio lovaca: jedne, koji su se taj dan vratili iz lova i druge, koji su dovršavali radove na nadstrešnici „Konaćišta“. Uz razmjenu mišljenja, iskustava i dogodovština vrijeme je brzo prolazilo. Veći dio lovaca počeo se razilaziti kućama, zbog su-trašnjih radnih obveza. Ostatak se zadržao do kasno u noć. Uz pjesmu i u predivnom ozračju.

U usporedbi s proteklim godi-nama u ovogodišnjem obilježa-vanju Sv. Huberta sudjelovao je do sada najveći broj lovaca. Lo-gično, ako se zna da je brojnost članstva znatno povećana. Pa, premda je ovo bila najposjećeni-ja sveta misa, lovci su se nekako utopili u ostale vjernike. Malo je bilo onih koji se izgledom pre-poznaju kao lovci – nedostajalo je lovačkih odora i šešira. Stoga im je predsjednik izrekao riječi prijekora, jer je obilježavanje Sv. Huberta lovačka aktivnost iz go-dišnjeg plana rada. A zna se (ili bi se trebalo znati) kako odjeven se dolazi na lovačke aktivnosti. Jesu li tomu kumovali članovi Uprav-nog odbora, koji nisu prenijeli informacije predsjednicima lov-nih jedinica? Jesu li predsjednici lovnih jedinica odradili svoju za-daću? Postoje li neki drugi razlo-zi za ovakvo ponašanje? Upravni odbor je dobio još jednu novu zadaću, da poradi na opremanju članova udruge odgovarajućom lovačkom odjećom i obućom, kako bi primjereno odjeveni do-lazili na lovačke aktivnosti. Baš onako kako propisuju lovačka etika i pravila lijepog ponašanja.

Ivica Drmić


Za vrijeme svete mise

Pozdravna riječ predsjednika Upravnog odbora Novi lovci



Druga subota ovoga studenog, koji je samo imenom to a sve ostalo

je „ukrao“ od svibnja, na zelenoj

Kad se blatska grla slože...

uzvisini, na kojoj je smješte-na ljutodočka crkva Sv. Ane, u sami sumrak okupilo se šezde-setak lovaca, pretežito iz sekcije

Ljuti Dolac, jedne od najvećih sekcija našega Saveza. Nećemo istraživati zašto nije došlo više lovaca iz sekcija Biograci, Jare

i Uzarići, koji pripadaju Lovnoj jedinici Blato, a zamišljeno je da bude Blatska večer. Nadamo se da nije nikakav bojkot ili ne-zadovoljstvo. Srećom, Ljutodo-čani su brojni i uvijek spremni za druženje, sposobni, prkosni i prokušani domaćini! Iz Ljuto-ga Doca, bez obzira na to što mu ime može uputiti na krivi zaključak, nitko dobronamjeran ne izlazi nezadovoljan, nepoča-šćen, ni gladan niti žedan. Tamo uvijek ima svih vrsta divljači, pogotovo barske, jer su sretno pozicionirani uz vodu: prikana-ca (vrlo ukusna, endemska vrsta sitne ribe), prepelice, šljuke... a zečje divljači imaju, zahvalju-jući ispravnom gospodarenju i revnosnom čuvanju, više nego ostale blatske sekcije zajedno. To, nadaleko poznato vinorod-no mjesto ima na potoke i cr-noga i bijelog vina, izvanredne kakvoće. O Ljutome Docu bi se moglo pisati i nabrajati stotine i tisuće činjenica, opisa i atributa i bez imalo pretjerivanja (a, da im i velike pohvale ne udare u glavu) – uvijek bi to bilo nedo-voljno i nedorečeno...

Druge godine zaredom su Ljutodočani, na čelu sa svojim predsjednikom sekcije Tomom Milićevićem, odlučili organizi-rati jedno ugodno, nekomerci-

LD MOSOR Široki Brijeg, Lovna jedinica BLATO

Svako pola godine u organizaciji crvenoga križa Široki Brijeg u MZ Uzarići organizira se, za područje Blata koje pripada uzarićkoj ambulanti, dobrovoljno darivanje krvi za potrebe

KBc-a u Mostaru. Impozantan je broj darovatelja iz ova četiri mje-sta: Uzarići, Jare, Biograci i Ljuti Dolac, područje na kojem djeluje Lovna jedinica Blato. Među darovateljima je uvijek i jedan broj na-ših lovaca, već prema mogućnostima i razini obaviještenosti, ali uvijek ih ima oko trideset. I ove jeseni se akcija darivanja odvijala već prema ustaljenoj praksi i redu, a nakon posla je uobičajeno otići na zajednički ručak kod Gene.

Naravno, mnogi lovci nisu u mogućnosti darovati tu esencijal-nu tekućinu, koja mnogima produljenje života znači, ali su poje-dinci toliko svjesni da su svoju mladež (djecu) odgojili i podučili o smislu i potrebi redovitoga odazivanja akciji darivanja. Među njima treba istaknuti Toću Čerkeza koji svu svoju čeljad, koji su sposobni, nagovori na darivanje. Kada smo već kod njegova imena, onda je nužno kazati da je jesenas u njegovoj organiza-

Lijepa gesta skupine uzarićkih lovaca

ciji, gdje je još sudjelovalo desetak uzarićkih lovaca s Pavićom na čelu, organizirao nasipanje i popravak puta u lovište Bukovac u duljini od pet kilometara.

Oni koji ne smiju „pod iglu“, ove jeseni su se opoštenili pa skupili nešto novaca za organizaciju za-jedničkog ručka. Tako su: Mali Bilaćušić, Odbor, Blago, Dragan Mandić, Pupa, ... potegli svoje „izgladnjele“ lisnice i ručak je bio namiren. Jesu li svi prisutni dobro i dovoljno pojeli, nismo utvr-đivali nakon objeda, ali je ostao ugodan dojam i trebalo bi takvu gestu pretvoriti u tradiciju, pod geslom: „Tko nema dobru krv, neka potegne lisnicu!“. Istinski lovci će prepoznati potrebe svo-ga puka, bez obzira na žrtvu i cijenu koju nekada treba i skupo platiti!

B. Lasić

S lovačke večeri Lovne jedinice Blato

Tomislav-Toća Čerkez



jalno druženje lovaca. Ta večer je zamišljena i uspjela kao za-bava veselih lovaca, kojima nije jedini cilj „mesarenje“, pucanje i odstrjel već se život lovački može (i mora) i drugačije i hu-manije artikulirati, ili barem dru-gačije nagovijestiti.

Počelo je u urednoj crkvi sve-tom misom koju je predvodio sjajni i moderni mjesni župnik fra Ante Kurtović. Bez imalo pa-tetike nježno se obratio lovcima te kratko i sažeto spomenuo smisao lova u današnjem teš-kom, ali ne beznadnom, vreme-nu kako ga mnogi i među lovci-ma pokušavaju opisati. Istaknuo je našega zaštitnika i patrona svetoga Huberta, kratko opisu-jući njegov burni život i kasnije njegovo svetačko djelo. Poželio nam sretan i uspješan lov i sa-vjesno čuvanje i ljudi i divljači, ali da ne zaboravimo svoju ljud-sku i vjersku ulogu u svojim obi-teljima i svomu narodu...

Nakon svete mise žurno smo se našli u Perunića dvorani, u kojoj su već spretno, premda su konobari iz nužde (kršni po-licajac Planinić, lovnik Mario, bagerist Madija, Ivo Ćajić...), „razbacivali“ po stolovima ubru-se, pribor za jelo, boce s rakijom, vinom i pivom... Ni trepnuli ni-smo a zapljusnu nas topao val mirisa od janjeće juhe, napuni-še se tanjuri biber mesa a pune činije tople kuhane janjetine toliko su nam dražili osjetila da su nam usta bila puna osmjeha i jalovih gutanja. „Ovo nije baš sirotinjski i malo je preobilno“, šapnuo mi je predsjednik Druš-tva Krešo Ćavar, koji se kao gost odazvao na večeru, što je i nor-malno i korektno. Lovnik Mario je pozvao fra Antu, nazvavši ga lovačkim pripravnikom – od ve-čeras, da izmoli Očenaš prije ve-čere, čemu se on sa smiješkom i zadovoljstvom odazvao, ne potvrdivši pristanak na priprav-

ništvo. Što je dalje na bijelim stolnjacima bilo, to vam uistinu ne treba opisivati!

Kada se zveckanje „escajga“ malo primirilo, počele su krat-ke lovačke pričice, pošalice, zgode i nezgode, vicevi, sitne i nedušmanske podvale, istinski igrokaz i prava mala drama iz bogatoga lovačkog, posebnog vokabulara i arsenala izraza samo lovcima razumljivih. Sva-kakvih je tu zgodica bilo, čak je Milenku lisica u sušnici na srgu (drvena motka na kojoj vise komadi mesa za sušenje) pršut pojela, a njegovomu kolegi su psa u lovu vinom napojili (!) Niti u polovinu Hoop!-a ne bi stali svi ti biseri koje smo čuli tu večer. Ljudi su se držali za glave i trbuhe, smijući se i slušajući te dosjetke koje su se često čule iz nekoliko usta istovremeno. Kada su „gusto naseljene“ boce već više od polovice ostale prazne, počelo je pjevanje. Na-

daleko se znade za ljutodočki bećarac, a ovdje su se našli baš oni koji ga i sada proslavljaju. Skupina koja ga „trese“ i od ko-jega se čovjeku kosa naježi je brojna, ali koliko Bata Milićević može počinjati i visokim to-nom iz svojih supjevača iscje-đivati zadnji atom snage, to je uistinu za svaku pohvalu. Bilo je nešto i „stidljive“ gange, ali je nakon nekoliko sati sjedenja i pjevanja dosta grla postalo hrapavo i za oktavu niže.

Oni mlađi, snažniji i uporniji su ostali do kasne noći a nas je otjerao gusti zrak zasićen du-hanskim dimom (to je, rekao bih, jedina mana lovaca i ova-kvoga druženja) i puni trbusi su nas, također, počeli opomi-njati na pokret. Što kazati dru-go Ljutom Docu za ovu večer već, pomozi ih i sačuvaj, Bože, o Bože!

Blago Lasić

Uoči otvaranja lovne sezo-ne, LD „Golub“ je 18. listo-pada 2013. u Svadbenom

salonu „Ananeri“ u Čitluku uprili-čilo svoju tradicionalnu lovačku večer, kojoj je nazočilo tristoti-njak članova i prijatelja Društva.

Na početku večeri skupu se obratio Dragan Ostojić, pred-sjednik Društva, srdačno po-zdravivši nazočne, zaželjevši svi-ma ugodnu zabavu i zahvalivši sponzorima na njihovu dopri-nosu organizaciji ove priredbe.

Prigodnim riječima, skupu su se obratili i Ilija Vrljić, predsjed-nik Lovačkog saveza Herceg Bosne, te Marin Radišić, pred-sjednik Općinskog vijeća Čitluk.

U odnosu na prethodne go-dine, u zabavnom dijelu progra-ma uvedena je jedna novina. Naime, lovce je zabavljao Tam-buraški sastav „Tajna“ iz Među-gorja, na način da su njegovi članovi svirali i pjevali hodajući od stola do stola. Ovakav način

Uspješna lovačka večer

zabave oduševio je lovce, uz komentar da je to bio pogodak „u sridu“ te da su prvi put mogli normalno razgovarati, a ujedno i zapjevati s tamburašima.

Na nezaobilaznoj lovačkoj tomboli bilo je brojnih nagrada, od kojih valja spomenuti pet lovačkih pušaka, desetak lovač-kih kompleta te nekoliko polica autoosiguranja. Najsretniji lovac ovaj je put bio Jozo Ostojić, član sekcije Čitluk-Potpolje, do-bivši prvu nagradu – najvrjedni-ju pušku.

U ovoj prigodi zahvaljujemo domaćinu koji je i ove godine osvjetlao obraz pripremivši pre-bogatu večeru, tj. specijalitete od divljači, pečenu i lešo janje-tinu te sve vrste vina iz broćan-skog kraja. Zahvaljujemo, tako-đer, i svima drugima koji su na bilo koji način doprinijeli uspje-hu ove lovačke zabave.

Gojko Prskalo

LD GOLUB Čitluk

Lovac s najviše sreće - Jozo Ostojić

Veselo i korisno druženje lovaca



Prve nedjelje u listopadu i ove godine bijaše otvoren lov u roškom Polju. Uz čla-

nove LU „Zavelim“, lov su „otvo-rili“ i lovci iz Imotskog, Čitluka, Čapljine, Gruda i Posušja. Gosti-ju manje nego prošlih godina, uglavnom zato što je isti dan otvoren lov i u nekim susjednim lovačkim udrugama. Iz Njemač-ke stigoše i naši Ćićo, Zele, Enko i Markan. Nisu propustili ni jed-no otvaranje do sada, pa ni ovo. Za svaku pohvalu!

Prve, ranojutarnje kave, uz uo-bičajene razgovore, popili smo u caffe baru „Sport“ u roškom Polju. Vrijeme je brzo odmicalo, pa su predsjednik i tajnik Udru-ge, Marijo Sušilović i Radovan Serdarušić, pozdravili nazočne, upoznali ih s organizacijom lova, sa sigurnosnim mjerama i s onim što slijedi poslije lova. rečeno je da se lovi u kršnoj Zavelim plani-ni i da je, osim svinje, dopušteno loviti vuka i lisicu. Oko sedam sati već smo bili raspoređeni u Zave-limu, uzduž i poprijeko. Jedni na čekama, a drugi u pogon sa psima goničima. A dok se lovilo u rogovima, kuharu Filipu Kela-vi-Sotiću i njegovu pomoćniku Peri Purkiću povjerena je odgo-vorna zadaća – skuhati ukusan lovački gulaš za šezdesetak lova-ca. A da lovci ne bi ostali „gladni“, na stolovima će se naći i pečeni odojci.

“Potrošeno” na Zavelimu “vraćeno” na Rogovima

LU ZAVELIM Roško Polje

U Zavelimu su se neočeki-vano brzo počele odvijati stva-ri. Negdje pri njegovu vrhu pojavilo se krdo divljih svinja. Išle su pravo na čeku Gora-na Majića, koji je karabinom ustrijelio jednu. Ostale su po-bjegle prema vrhu Zavelima. Malo potom krdo se našlo pred Slavkom Šapinom-Zekom. On je također odstrijelio jednu svinju, i time je lov bio okončan. Počeli smo se povlačiti iz Zavelima put rogova. Goran i Slavko primili su čestitke za odstrijeljenu divljač, a taj dan Miro Mikulić i Robert Križić odstrijeliše po lisicu. I oni pri-miše čestitke. Uz svinje i lisice, taj dan je „ulov-ljen“ i jedan poveći poskok. Hodeći šum-skom stazom, na grani drveta zapazio ga je Damir Kelava. Ne razmišljajući o mogućim posljedicama, zarobio

ga je u plastičnu bocu. Po dola-sku u rogove poskok u boci po-stao je meta brojnih fotoaparata.

Oko trinaest sati bilo je vrije-me ručka. Prije toga zajednička molitva s našim župnikom fra Jozom Radošem-Đokom, uz za-hvalu dragom Bogu na vremenu bez kiše, uredno proteklom lovu i ugodnu druženju. Dovoljna koli-čina odlično pripremljena gulaša i slasni komadi dobro pečenih odojaka bili su prava „nadokna-da“ za snagu izgubljenu gazeći Zavelimom. Uz odličnu hranu i dobru kapljicu krenula je pjesma i svirka. Za dodatno podići io-nako lijepu i ugodnu atmosferu pobrinuo se harmonikaš Stipe Rade iz Kaštel Kambelovca. I ovaj put u krajnje veselu ozračju osta-de društvo do mrkla mraka, do srdačnih pozdrava prije razilaska.

Ante Đikić

Nakon gulaša i odojka...

...na svoje je došla i harmonika



U Travniku je 26. listopada 2013. obilježena stota godišnjica lovstva u op-

ćini Travnik. Članovi LD „Sokol“ Nova Bila odazvali su se pozivu LD „Vlašić“ Travnik da skupa pro-slave ovaj jubilej, a sudjelovanju u obilježavanju ovoga jubileja prethodila je sjednica Predsjed-ništva Društva na kojoj je done-sena odluka o sudjelovanju.

Program je počeo zajednič-kom fotografijom svih nazoč-nih lovaca, a zatim je otvorena izložba fotografija. Mnogi su gosti čestitali ovaj jubilej i odr-žali prigodan govor u lovstvu u općini Travnik.

U ime LD „Sokol“ skupu se obratio Darijo Sučić, predsjed-nik Društva: „Poštovani lovci! Želim vas pozdraviti u ime LD „Sokol“ Nova Bila-Travnik, čla-nice Lovačkog saveza Herceg Bosne i čestitati nam svima 100 godina tradicije lovstva u općini Travnik. Također, čestitam go-dišnjicu postojanja i utemelje-nja LD „Vlašić“ Travnik.

Organizacija lovstva u općini Travnik kroz povijest se mijenja-la i imala je različite oblike. Naše generacije pamte ustroj lovstva

Obilježena stota godišnjica lovstva u općini Travnik

LD SOKOL Nova Bila

do 1992. godine kada je sve bilo idilično i iz ove perspektive gledano, organizirano i za veći-nu dobro. I sam sam zavolio lov u tom razdoblju i prve korake napravio sam sa svojim ocem Matijom.

U to je vrijeme sekcija Nova Bila vrlo velika i organizirana, brojila je 48 članova i dala je velik doprinos u radu LD „Vlašić“. Danas ovdje nazočni Anto Bajo bio je dugogodišnji predsjed-nik Skupštine Društva, a pokoj-ni Drago Ivanović predsjednik Društva.

Nakon ratnih neprilika 1994. godine na inicijativu više lovaca formirano je LD „Sokol“ Nova Bila-Travnik u okviru LS HB, da bi zadovoljilo interese svih u tada podijeljenoj općini Travnik. Društvo danas broji 125 aktiv-nih članova organiziranih u 7 sekcija i djeluje na čitavom te-ritoriju općine Travnik. Smatram da smo dali velik doprinos lov-stvu u općini, tako da današnji jubilej pripada svakom lovcu oba lovačka društva.

Zakon o lovstvu F BiH iz 2006. utemeljen je na europskom

standardu i principima lovstva kojima, naravno, i mi trebamo težiti. Jedna od glavnih točaka toga zakona propisuje da u jed-noj općini može biti više lovišta, a prema lovnoj površini općine Travnik, prema kriterijima Zako-na može biti najmanje 10 lovišta.

Danas treba istaknuti jako dobru suradnju, na razini Pred-sjedništva Društva, a posebno među lovcima na terenu, zna-mo da se do sada nije desio ni najmanji incident.

Apeliram na sve nas, da gra-dimo novu i zajedničku buduć-nost u toleranciji, poštivanju i suživotu kakav su imali naši roditelji. Svim lovcima želim do-bru kob!“

Nakon govora domaćina i gostiju održana je svečana sjednica na kojoj je prikazan kratki film o lovstvu kroz povi-jest pa do danas. Poslije sveča-ne sjednice uslijedila je podjela priznanja članovima LD „Vlašić“ za njihov jubilej. Kulturno-za-bavni program bio je posebno obogaćen nastupom dvaju kulturno-umjetničkih društava u narodnim nošnjama. Svojom pjesmom i igrom razveselili su nazočnu publiku te su nagrađe-ni bogatim pljeskom.

Na kraju ovoga druženja pri-ređena je skromna zakuska za sve prisutne, a proslava se na-stavila do kasnih noćnih sati.

Ružica Bajo

Komisija za ocjenjivanje trofeja divljači: Kemal Osmanović, Božo Grgić i Nedžad Garić, 20. rujna 2013. ocijenila je 40 rogo-va srnjaka i izdala 40 trofejnih listova.

U medalji su bila tri srnjaka: jedan u srebru, dva u bronci. Ocjenu od 90 do 105 točaka zaslužilo je sedam srnjaka, od 80 do 90 točaka četrnaest srnjaka, od 70 do 80 točaka sedam srnjaka, do 70 točaka također sedam srnjaka, a jedan je primjerak bio uzgojni.

Prosječna trofejna vrijednost za ovu lovnu godinu je 83,72 to-čaka, što je u okvirima desetogodišnjeg prosjeka koji iznosi 85,87 točaka.

Prosječna starost odstrijeljenih srnjaka je pet godina, a prosječna tjelesna masa bez utrobe je 25 kilograma.

Nedžad Garić

Ocjena trofeja srnjaka

LD FAZAN Odžak

Uzvanici na proslavi obljetnice

Dosta posla za trojicu ocjenjivača


NE TAKO DAVNO, GODINE 1974., JEDAN MALI TIM PODUZETNIKA U ŠVEDSKOJ JEDNOM JE VLASTI-TOM INOVAcIJOM IZAŠAO NA TrŽIŠTE STrELJIVA I STrELJAŠTVA. BIO JE TO JEDNOSTAVAN OPTIČKI cILJNIK ZA BrZO cILJANJE. VEć 1975. NA TrŽIŠTU SE POJAVIO PrVI MODEL, “AIMPOINT ELEcTrONIc” TE PrOKrČIO PUT U rAZVOJU cILJNIKA S crVE-NOM TOČKOM.

REFLEKSNI HOLOGRAFSKI CILJNICI

Precizna crvena točka

U posljednjih 30 godina zabilježeno je zaista mnogo različitih ciljnika

koji su svjetleću točku, ili sličnu končanicu, projektirali na cilj. Pod različitim komercijalnim imenima (Aimpoint, Quickpo-int, Tasco rama, Buschnell, Leupold...), nuđeni su na trži-štu kao revolucionarna, nova tehnologija, ali ih ni vojno-po-licijsko, ni civilno-lovačko trži-šte nisu odmah prihvatili, prije svega zbog specifičnog načina korištenja, ali i zbog brojnih mana koje su u to vrijeme ima-li: velika svjetleća točka slaba

intenziteta i goleme dimenzije.Holografski ciljnici brzo i pre-

cizno pronalaze cilj, pouzdani su i u najsurovijim uvjetima, obvezna su oprema vojnih i policijskih jedinica ali sve više i lovaca i sportskih strijelaca.

Prethodnik prvog uspješnog ciljnika s holografski projektira-nom končanicom napravljen je još 1962. godine. S namjerom korištenja u zrakoplovnoj in-dustriji, ubrzo je pokazao svoju veliku prednost koja se ogleda-la u nevjerojatno učinkovitom i brzom pronalasku cilja. Suština holografskog ciljnika sastoja-la se u projektiranju svjetleće ciljne končanice u prostor iz-među očiju strijelca i cilja. Tako se, zbog stereoskopske prirode ljudskog vida, stjecao dojam da se nišanska točka končanice nalazi izravno nalijepljena na cilj. S ovakvim ciljnicima koji su sliku končanice projektirali na kosinu vjetrobranskog stakla kokpita zrakoplova,odnosno staklenu ploču ispred njega, izuzetno je pojednostavljena i olakšana zračna borba na ma-lim razmacima, jer je pronala-ženje i fiksiranje cilja dramatič-no ubrzano. Čim se prednost ovakvog ciljnika u praksi potvr-dila, rođene su prve ideje, da se ovakav ciljnik primijeni i na streljačkom i lovačkom oružju.

Klasični mehanički i optički ciljnici na oružju tradicionalno su korišteni tako što se ciljalo jednim okom. Novi holografski

LOVAČKO ORUŽJE

Holografski ciljnik na puški

Izgled lovačke puške s namontiranim holografskim ciljnikom


IN MEMORIAM

35

SOLDO METALI d.o.o.

Varaždinska b.b., 88220 Široki BrijegTel: 00 387 39 705 715Tel: 00 387 39 704 900Tel: 00 387 39 703 056Fax: 00 387 39 703 498web: www.soldometali.com

PRESAL EXTRUSIONKnešpolje bb, Široki Brijegtel: 039 701 240, 701 241, 702 060

ili refleksni, kako ih drugačije zovu, upotre-bljavani su uz korištenje oba oka, s fokusom na cilju. Ovakav način ciljanja bio je znatno brži od klasičnog, jer nije zahtijevao promje-nu fokusa gledanja, ni poklapanje elemena-ta, koji se nalaze na različitim udaljenosti-ma od oka. Ipak, trebalo je proći mnogo vremena dok se nisu pojavili učinkoviti, kompaktni ciljnici današnje konfiguracije, koji se potpuno pouzdano mogu koristiti i u najsurovijim uvjetima na većim i manjim udaljenostima.

MONTAŽA Namještanje i montaža vrši se preko užli-

jebljene šine koja se nalazi na cijevi puške. ciljnik se fiksira u jednoj točki, ali tako da je zajamčeno zadržavanje preciznosti unutar jedne minute kuta nakon skidanja i ponov-nog montiranja. Veličina točke koja se naj-češće koristi iznosi 2 MOA, ona je dovoljno velika za brzo ciljanje, a ne prevelika da se pokrije veći dio cilja (mete) na udaljenosti od 80 do 120 metara.

Proizvode se u više osnovnih varijanti koje se razlikuju veličinom i kapacitetom baterija za napajanje. Uglavnom se sve varijante osla-njaju na tehnologiju „prijenosa holograma“ (projektiranja laserskog zraka) s optikom koja je potpuno oslobođena paralakse. Imaju leća bez uvećanja, radi bolje kontrole terena i ne-određenu žižu udaljenosti, što znači da se ciljnik tijekom ciljanja može nalaziti na bilo kojoj udaljenosti od oka, a da to ne utječe na vidljivost končanice.

TVRDOĆA I OTPORNOSTSvi oni, red Dot, Aimpoint, crvene točke

i holografski ciljnici napravljeni su veoma ro-busno, od kombinacije polimerske plastike i aluminijske legure, tako da su otporni na udare. Posebnu zaštitu im daje poklopac od aluminijske legure, postavljen preko tunela s objektivom i okularom (također, napravljene od ojačane i na udar otporne plastike) tako da su skoro neuništivi.

Po deklaraciji proizvođača, mogu iz-držati izravan pad s visine od tri metra,

Sretan Božić i Nova godina svim našim

poslovnim partnerima i svim ljudima dobre volje!

a da pri tome ne izgube sliku pogodaka. Izdržavaju i potrese od trzaja oružja, pri čemu ne gube nišansku točku. Potpuno su otporni na utjecaj vlage (magle), a vo-dootporni su na dubine od 3, 10 pa sve do 20 metara, zavisno od cijene i kvalitete modela. Najčešće su izvana finiširani mat crno, specijalnim, izuzetno otpornim tvr-dim premazom.

Ovi ciljnici uspješno se mogu koristiti za gađanje (po specifikaciji proizvođača) na daljini do 300 metara, pri čemu se korekcija slike prilikom upucavanja vrši klasičnim su-stavom klikova, veličine oko 14 mm.

ciljnici poslije montaže mogu pomicati ciljnu točku za oko 1 metar gore-dolje i lije-vo-desno, a daju vidno polje od oko 28 m,

LOVAČKO ORUŽJE

na 91 m, pri udaljenosti ciljnika oko 10 cm, od oka strijelca.

Jedini nedostatak holografskih ciljnika jest otežano ciljanje u slabijim svjetlosnim uvjetima (rano jutro, kasno predvečerje, gusta sumaglica), ali tada lov po lovačkim običajima i zakonima nije preporučljiv iz po-znatih sigurnosnih razloga.

Što još reći o ovim zaista impresivnim lovačkim pomagalima! Jednostavna su za korištenje, lagana za montiranje, a što je bitno – pristupačnih su cijena. Modeli srednje kvalitete, zavisno od proizvođača, na europskom se tržištu kreću od 100 do 200 eura. U ovo recesijsko vrijeme, našim je lovcima to možda i presudno.

Mladen Bešlić

Holografski ciljnik


BOLESTI DIVLJAČI

Trihineloza je vrlo ozbiljna i opasna parazitarna bolest koju uzrokuje sitan okru-

glasti parazit iz roda Trichinella. Čovjek se može zaraziti jedući nedovoljno kuhano ili pečeno meso, najčešće domaćih svinja ili divljih životinja (divlja svinja, medvjed, jazavac), koje nije prošlo veterinarsku kontrolu. Domaća svinja može se zaraziti ako se uzgaja u nehigijenskim uvjetima, odnosno ako pojede otpatke zaklanih zaraženih svi-nja ili uginulog zaraženog šta-kora. U šumi parazit kruži izme-đu krupnijih i sitnijih mesojeda i svejeda (lisica, vuk, medvjed, divlja svinja) i sitnih glodavaca koji se također ponekad hrane

NAJBOLJA METODA ZA IZBJEGAVANJE ZArAZE TrIHINELOM JE PrEVENTIVA. ZAKONOM JE PrOPISANA OBVEZNA KONTrOLA MESA ZAKLANIH SVINJA NA TrIHINELU PrILIKOM KLANJA ZA POTrEBE VLASTITOG DOMAćINSTVA. SVI UZGAJATELJI SVINJA TE LOVcI NA DIVLJAČ (DIVLJE SVINJE, MEDVJED, JAZA-VAc, JEŽ) OBVEZNO TrEBAJU KONTrOLIrATI MESO KOD OVLAŠTENOG VETE-rINArA POSTUPKOM KOJI SE ZOVE TrIHINELOSKOPIJA.

TRIHINELA KOD DIVLJAČI

Nevidljiva opasnost za lovce

uginulim životinjama. Divlje životinje, osobito mesojedi i svejedi, među kojima je trihine-loza dosta rasprostranjena, međusobno se zaraze jedući leševe drugih životinja pa i le-ševe vlastite vrste. Ako se svinje drže i gaje u slobodnoj prirodi (ekstenzivan način držanja svi-nja), uvijek postoji opasnost da one naiđu na leš neke divlje ži-votinje, da ga pojedu i zaraze se trihinelom. Posve je razumljivo da meso ovih životinja može biti vrlo opasno za čovjeka koji ga konzumira kao hranu. Ako se u područjima u kojima po-stoje žarišta trihineloze vrši još i nekontrolirano klanje svinja a otpaci od klanja razbacuju, to

može postati stalan izvor tri-hineloze. NASTANAK ZARAZE

Do danas je otkriveno 11 različitih vrsta trihinele od ko-jih obolijevaju divlje životinje, ptice, štakori, konji i svinje, a u našim je krajevima najčešća Trichinella spiralis. Čovjek se može zaraziti jedući termički nedovoljno obrađeno meso. Jednom kad čovjek preko za-raženog mesa proguta ličinke trihinele, one u tankom cri-jevu sazrijevaju tijekom dva dana do odraslog oblika crva. Trihinela je zapravo sitan crv, dužine 1,5 do 3 mm. Nakon sazrijevanja crvi se pare i legu

ličinke, koje prolaze crijevnu ba-rijeru i započinju svoj put kroz organizam. Ličinke se ugnijez-de u poprečno-prugastim mi-šićima, kojima pripadaju mišići ruku, nogu i leđa, dijafragma, međurebreni mišići, mišići gr-kljana i oka. Dva tjedna nakon ulaska u mišićno tkivo ličinke se počinju svijati u spiralu, oviju se kapsulom i tu miruju. Ako je to tkivo životinje i ako ga pojede druga životinja ili čovjek, ciklus kreće ispočetka. Međutim, ako se takvo zaraženo tkivo ne po-jede, nema daljnjeg prijenosa zaraze.

KLINIČKA SLIKA BOLESTITijek bolesti u čovjeka ovisi

o tijeku razvojnog ciklusa crva, ali i o količini ličinki koje je oso-ba pojela zajedno sa zaraženim mesom. U vrijeme crijevnog stadija, dan do dva nakon jede-nja zaražene hrane, kod čovjeka se mogu primijetiti pojačano znojenje, nadutost, bolovi u trbuhu, povraćanje i proljev. Krajem prvog tjedna, kad ličin-ke počnu put kroz tijelo, javlja se povišena temperatura, ote-klina lica i vjeđa te bolovi u miši-ćima. Kod masovne zaraze ovim crvom, ako bolest nije dijagno-sticirana u prvom stadiju, može doći do vrlo ozbiljnih upala sr-čanog mišića, dijafragme i pluć-nih mišića te moždanih ovojni-ca, zbog čega može nastupiti i smrt. U trećem stadiju, kad se ličinke učahure u mišićima, or-ganizam čovjeka dolazi u stadij polaganog oporavka, u kojem se javljaju jak umor, bolovi u mi-šićima, smetnje vida i glavobolje, koje polagano prestaju. Među-tim, na osnovi tih kliničkih simp-toma relativno je teško postaviti točnu dijagnozu zaraze trihine-lom te se često može postaviti pogrešna dijagnoza. U praktič-nom smislu danas se najčešće koriste testovi za dokazivanje specifičnih protutijela u krvi za-ražene osobe, za koje, nažalost, treba proći dosta vremena.

Na području Federacije BiH u 1997. i 1998. godini zaraženost domaćih svinja Trichinellom spi-ralis iznosila je 5,26 %, a divljih svinja 3,7 %. Masovnije pojave oboljenja ljudi registrirane su u Županiji Središnja Bosna, preko

Čovjek najčešće oboli od trihinele jedući zaraženo meso divlje svinje


BOLESTI DIVLJAČI

100 oboljelih i Zeničko-doboj-skoj županiji 22 oboljela.

Veterinarske stanice podsje-ćaju lovce da su godinama ra-nije registrirani brojni slučajevi oboljenja ljudi od mesa divljih svinja koje je bilo zaraženo tri-hinelozom, a nije kontrolirano u ovlaštenim stanicama.

LIJEČENJE TRIHINELOZENažalost, ne postoji speci-

fičan lijek za trihinelozu. Paci-jentima se daju lijekovi protiv nametnika (antihelmintici), koji mogu djelovati samo u prvom stadiju bolesti, dakle dok su crvi još u tankom crijevu. Kasnije se bolest liječi simptomatski, što znači da se daju lijekovi protiv bolova u mišićima (najčešće sa-licilati) uz mirovanje oboljelog. Najbolja metoda za izbjegavanje zaraze trihinelom je preventiva. Zakonom je propisana obvezna kontrola mesa zaklanih svinja na trihinelu prilikom klanja za potre-be vlastitog domaćinstva. Svi uz-gajatelji svinja te lovci na divljač (divlje svinje, medvjed) obvezno trebaju kontrolirati meso kod

ovlaštenog veterinara postup-kom koji se zove trihineloskopija. Nakon klanja sa svake polovi-ce svinje uzima se uzorak oši-ta s određenog mjesta (crura diaphragmatis) i to s područja gdje mišićni dio prelazi u teti-vasti. Uzima se uzorak veličine oraha.

Zaraze koje su se pojavile u Bosni i Hercegovini bile su uglavnom uzrokovane kon-zumacijom nekontroliranog mesa, odnosno nekontrolira-nih suhomesnatih proizvoda svinja i divljači. Ipak, osim jede-nja samo kontroliranog mesa, svakako je najbolja prevencija dobra termička obrada mesa. Ličinke trihinele uništavaju se pečenjem, odnosno kuhanjem na temperaturama iznad 80 °c, što znači da meso treba biti dobro pečeno ili kuhano u svim svojim dijelovima. Ličinke uni-štava i niska temperatura, i to 30 dana na -15 °c ili 10 dana na -20 °c. U klaonicama se provodi postupak naglog smrzavanja na -40 do -70 °c, što također uni-štava ličinke.

Valja, međutim, voditi raču-na o tome da usoljavanje (sa-lamurenje), sušenje i dimljenje mesa, kao i zagrijavanje u mi-krovalnoj pećnici, ne uništava ličinke trihinele.

U zaključku se može ustvrdi-ti da najbolja zaštita ljudi i živo-tinja svakako leži u preven tivi. Preventivne mjere (termička obrada klaoničkih otpadaka ili pomija, sistematska dera-tizacija, propisno neškodljivo uklanjanje leševa u lovištima) imaju za cilj sprječavanje in-vazije životinja provođenjem postu paka koji umanjuju ili potpuno neutraliziraju mogu-će faktore nastanka oboljenja. U suzbijanju trihineloze značaj-

Uzimanje uzoraka dijafragme za veterinarski pregled

Neki od simptoma bolesti kod čovjeka

Prvi znanstveni opisi trihineloze datiraju iz sredine 19. stoljeća u opisima londonskih

liječnika Jamesa Pageta i Richarda Owena, a do 1860. godine već se znalo da se bolest

prenosi preko zaraženih svinja, što je dovelo do masovne averzije prema svinjetini

u narednim godinama.

Trihineloza spada među zoonoze, tj. zarazne bolesti koje su zajedničke ljudima i nekim

životinjama, a mogu prelaziti sa životinja na ljude i obrnuto. Iako trihinelu pronalazimo u

mnogim divljim mesojedima i svejedima, za čovjeka je najvažnija karika u prijenosu

bolesti domaća svinja.

no je upozoravanje pučanstva, posebice lovaca, o potrebi pre-trage mesa odstrijeljene divlja-či napose divljih svinja i druge divljači koja se koristi za ljudsku prehranu. Prevencija bolesti se postiže veterinarskim nadzo-rom i trihineloskopijom mesa u klaonicama, što je kod nas i za-konom pro pisano. Individualni proizvođači mesa, za vrijeme klanja svinja, obvezno bi treba-li odnijeti uzorke svih zaklanih svinja na trihineloskopski pre-gled kako bi se isključila inva-zija parazitima Trihinella spiralis. Kako bi rekao naš narod, „bolje spriječiti nego liječiti“!

Tomislav Mihaljević


Na poziv strica, lovočuva-ra Mirka Džaje, u stude-nom 1970., po lijepom

danu, krenuh prema Koprivnici gdje sam stigao na vrijeme. Stric mi je rekao da se na Stožeru nekoliko dana zadržava čopor vukova i da je pronašao ostatke dva srneća grla koje su zaklali vukovi. On je pokupio te lešine i, uz još neke mesne otpat-ke, postavio ih ispred zemunice.

Brzo se spremamo za noć-no čekanje. Nosimo dvije puške, sačmaricu i kuglaru. Krećemo pre-ma Stožeru, prelazimo Džajin po-tok i nastavljamo laganim hodom po lovačkoj stazi, odmarajući se dva puta. Nakon dvosatnog pješa-čenja stižemo blizu zemunice, gdje kratko zastajemo i oblačimo tople jakne. Nabijam sačmaricu „šesna-esticu“ nabojem br. 4/4.50 mm. Dalje žurno nastavljamo po rav-noj stazi, jer dan je kratak. Dola-zimo do zemunice. Ne prilazimo meki koja je udaljena 30 metara, da ne ostavljamo trag. Otvaramo poklopac i okomito ulazimo u mračnu, tijesnu zemunicu u koju prodire svjetlo kroz mali otvor za pucanje. Sjedamo na položenu kladu, odlažemo puške i spremni smo čekati. Kako se još vidi, moj pratitelj dvogledom gleda pre-ma mrciništu. Ne primjećuje da su prethodne noći pomicani dijelovi meke. Za ovo doba godine vrijeme je bilo toplo i vedro. Ubrzo pada noć. Oko 21 sat savladao me je umor. Oslonjen na zid zemunice, zaspao sam.

Ubrzo osjetih da mi stric dodi-

ruje rame i šapće na uho: „Čuju se vuci“. Mirni smo. Gledamo prema meki po dobroj vidljivosti prve če-tvrti mjesečine. Vrijeme brzo pro-lazi. Nakon pola sata, dosta blizu čujemo zavijanje koje dugo traje. Osjećam tremu, iako sam prethod-nih godina više puta čekao ovu ne-predvidivu zvijer, ali bez uspjeha. Počeo je puhati sjeverac. To je bilo dobro jer malo okno gleda prema sjeveru pa je manja mogućnost da nas vukovi osjete. Iznenada se smračilo, no vidljivost za tada mla-do oko još je bila dobra. U jednom trenutku ugledali smo manjeg medvjeda. Tiho je prišao i počeo puhati i kopati po meki. Odluči-li smo ga poplašiti, pa džepnim nožićem kucnuh po kundaku sačmarice. Laganim je korakom

nestao u tami. Uskoro se spustila magla i počela je padati sitna kiša. To smo mogli i očekivati, jer bili smo visoko, a jesen je dobro od-maknula pa se u planini tijekom dana vrijeme može mijenjati više

puta. Kiša je sve jače padala. U jed-nom je trenutku kroz okno uletio miš bježeći od nevremena. Zemu-nica je počela prokišnjavati, bilo je neudobno u njoj. Ali nas je lovačka strast tjerala da čekamo i dalje.

LOVAČKA PRIČA

Prošlo je pola noći, ništa se ne događa. Nije hladno, pa ćemo če-kati do jutra. Ponovno nas hvata san. Dogovaramo se da odspava-mo na smjenu, sjedeći, jer se zbog skučena prostora ne može leći. Ne palim bateriju, pa jedva nazirem svjetleće brojke. Dva su sata. Svaki čas dvogledom pretražujem pro-stor ispred zemunice. Kiša je pre-stala, ali je vidljivost i dalje slaba. Konačno ugledah neku sjenu koja se pomiče. Budim strica. On me upozorava da dobro vidim na što pucam, jer se možda medvjed vratio. Naprežem se maksimalno, i siguran sam da vidim siluetu vuka na meki. Srce mi jako lupa. Polako odlažem dvogled i uzi-mam sačmaricu. Usmjeravam je k nebu, spuštam je prema crnoj sjeni i potežem obaraču. Pucanj mi se učinio slab. Poslije toga, ni-šta ne čujemo, ništa se ne doga-đa. Osvijetlih mjesto gdje je sta-jao vuk, no ništa ne vidjesmo jer se sve pod snopom svjetla stopilo u crnu mrlju. Želio sam odmah izaći iz zemunice, ali stric me je smirio i rekao da još malo sače-kamo. Nakon petnaestak dugih minuta, izlazimo i evo nas na mjestu gdje je ležao moj prvi vuk. Stric mi je čestitao, uz želju da doživim još mnogo uspješnih lo-vova. Po njegovoj procjeni, riječ je bila o starijem vuku težine oko 35 kilograma, dobra krzna. Uz slabo svjetlo električne svjetiljke oderali smo lovinu i kroz noć krenuli pre-ma lovačkoj kući.

Antun Džaja-Bosanac

PRVI VUKIZ KOPRIVNICEPrOŠLe SU 43 GODINe OTKAKO SAM NA PLANINI STOŽerU (1758 M) U LOVIŠTU KOPrIVNICA KOD

BUGOJNA ODSTrIJeLIO PrVOG VUKA.


LOVNO STRELJAŠTVO

I ove je godine konac rujna u godišnjem planu rada udruge bio rezerviran za natjecanje u

lovnom streljaštvu, ponajprije za pripadnike LO „Vitez“. Natje-canje je ponuđeno i LO „Krušči-ca“ iz Viteza s kojom ova udruga gospodari lovištem „Vitez“. Na natjecanju je sudjelovalo i ne-koliko lovaca pripadnika drugih lovačkih udruga iz bližeg okru-ženja. Natjecanje je bilo ekipno i pojedinačno. rezultati iz eki-pnog natjecanja uzeti su u ob-zir za pojedinačno natjecanje. Natjecanje je obavljeno u dvije discipline: gađanje iz lovačke puške kuglare i gađanje gline-nih golubova, disciplina trap, a održalo se na improviziranoj streljani „Perunove njive“, budu-ći da u Vitezu ne postoji strelja-na. Kako je nebo bilo zatvoreno nekoliko dana prije natjecanja, postojala je stalna prijetnja kiše. No, organizator nije ništa pre-pustio slučaju. Montiran je šator sa stolovima i klupama, s još ne-koliko suncobrana za slučaj kiše. Za natjecanje je prijavljeno 36 lovaca, razvrstanih u 12 ekipa. Potpuno identično kao i prošle godine. cjelokupnu organiza-ciju natjecanja preuzelo je Po-vjerenstvo za lovno streljaštvo, u sastavu Dragan Trogrlić i Le-onardo Garić.

Natjecanje u disciplinama lovačka kuglara i trap

LO VITEZ Vitez: LOVNO STRELJAŠTVO

Prvo se natjecalo u gađanju lovačkom kuglarom. ciljalo se mehaničkim ciljnikom na nepokretnu metu srnjaka na udaljenosti od 100 m. Pucano je do tri metka za probu, nakon čega se odlazilo do meta, gdje su se obilježili pogodci. Ove je godine mali broj lovaca izrazio želju da puca probne metke, pretpostavka je da su bili sigur-ni u sebe i svoje oružje. Nakon probnih hitaca pucala se serija od pet metaka za meč. Ekipa u sastavu Milko Omazić, Anto Brnada i Nikica Livančić zau-zela je prvo mjesto, drugo mje-sto zauzela je ekipa u sastavu Dragan Stojak, Karlo Stojak i Dragan Trogrlić. Treće mjesto pripalo je ekipi u sastavu Pe-rica Vukadinović, Ivica Jukić i Željko Čalić. Pojedinačno, naj-bolje rezultate postigli su re-dom, Dragan Stojak, Anto Br-nada i Atif Tahunić, pripadnik LO „Kruščica“ Vitez, s tim da je između prvoplasiranog i dru-goplasiranog razlika od samo jednog kruga.

U disciplini trap nastupale su ekipe u djelomice promi-jenjenim sastavima. Vrlo ne-izvjesna borba vodila se za treće mjesto između Dragana Trogrlića i Leonarda Garića. Odluka je pala u raspucavanju,

gdje je više pogođenih golu-bova imao Dragan Trogrlić. rezultati ekipnog natjecanja u gađanju glinenih golubova su sljedeći: prvo mjesto ekipa u sastavu Leonardo Garić, Mi-roslav Bralo i Igor Božić, drugo mjesto ekipa u sastavu Željko Čalić, Nikica Livančić i Davor Badrov (sve lovni pripravnici), treće mjesto ekipa u sastavu Jurica Garić, Perica Strukar i Nebojša Babić. Pojedinačno, pobjednik je Miroslav Bralo,

drugo mjesto zauzeo je Davor Badrov (lovni pripravnik), a tre-će Dragan Trogrlić, nakon ras-pucavanja.

I ovaj put udruga je osigu-rala novac za pripremu graha s mesom za sve prisutne, te po-treban broj glinenih golubova. Streljivo za natjecanje, dodatna hrana, piće i organiziranje bili su u osobnoj režiji lovaca. Grah je profesionalno pripremio naš član Nenad Rajković, kojem još jednom zahvaljujemo na ulože-nom trudu i profesionalizmu. cijelo natjecanje provedeno je bez ugrožavanja sigurnosti, te bez ijednog nemilog događa-ja. Sudački tim je besprijekor-no odradio svoj posao. Bio je jedan prigovor, koji se odnosio na ocjenu spornog pogotka, za koji se smatralo da treba priznati jedan krug više. Sam strijelac se, stavljanjem zrna neispucanog metka u sporni otvor, uvjerio da crta nije pogođena, nakon čega je odustao od prigovora.

Ovim natjecanjem udruga je realizirala nekoliko prethodno definiranih ciljeva:

Stekla su se saznanja o do-datnim lovcima koji bi mogli ući u širi izbor za predstavljanje ove udruge na natjecanjima u lovnom streljaštvu.

Obavljeno je zajedničko druženje lovaca svih lovnih je-dinica, na kojem je sudjelovao i znatan broj lovaca LO „Kruščica“ Vitez, te nekoliko članova ostalih

Na crti gađanja


LOVNO STRELJAŠTVO

lovačkih udruga iz bližeg okru-ženja. Ovo druženje je ujedno i kompenzacija za otvorenje lova na sitnu divljač, budući da je planirano da se ono organizira po lovnim jedinicama.

Dio lovaca koji je koristio vlastite puške kuglare, a na natjecanju je postigao zado-voljavajuće rezultate, prošao je provjeru preciznosti lovačkog oružja s risanom cijevi, propisa-nu Pravilnikom o načinu upo-rabe lovačkog oružja i naboja.

Izvršena je praktična obuka lovnih pripravnika u gađanju

pokretnih meta sačmaricom, te nepokretnih meta u gađa-nju. Četvrtoplasirani i peto-plasirani Željko Čalić i Nikica Livančić u gađanju lovačkom kuglarom, znatno su pridoni-jeli osvajanju trećeg, odnosno prvog mjesta u ekipnoj kon-kurenciji. Napomenimo još da se ekipa lovnih pripravnika u sastavu Željko Čalić, Nikica Livančić i Davor Badrov, pla-sirala na drugo mjesto. U po-jedinačnom poretku lovni pri-pravnik Davor Badrov zauzeo je drugo mjesto, ostavivši iza

sebe „samouvjerene“ strijelce. Ovo je još jedan dokaz da su i teorijska i praktična obuka pro-vedene kvalitetno, odnosno potvrda da su lovni pripravnici osposobljeni za izlazak na lo-vački ispit.

rezultati gađanja puškom kuglarom bili su dosta dobri za većinu sudionika. No priložena fotografija pokazuje i da ima određeni broj lovaca koji olako povlače otponac i kada nisu kvalitetno obavili sve predrad-nje. To rezultira lošim, odnosno bezvrijednim pogocima, a za

divljač i mučnim pogocima. Ta-kvi su zasigurno pogoci u udo-ve, okrznuća kralježnjaka, po-goci u dijelove vrata, pogoci u slabine i pogoci u trbuh. Od ta-kvih pogodaka divljač zasigur-no dugo pati, odnosi ih s mje-sta nastrjela i uglavnom bude izgubljena i za lovca i za lovište. Možemo samo pretpostaviti kako bi tek bilo u pravom lovu, kada bi pojava prave, k tomu i visoko trofejne divljači, ubrzala bilo srca!

Ivica Drmić

U povodu Svetoga Huberta, zaštitnika lovaca Lovačkog saveza Herceg Bosne, na streljani na Virču, u blizini Širokog Brijega, održano je tradicionalno streljačko natjecanje „Kup svetoga

Huberta“. Organizator natjecanja, Lovna sekcija Dobrič, uz spon-

Mandići prvi i ekipno i pojedinačno

zorstvo Lovne jedinice Orovnik, po izuzetno lijepom vremenu priuštila je strijelcima izuzetan i sadržajan ugođaj na ovoj, po

KUP SVETOGA HUBERTA mnogo čemu posebnoj strelja-ni. Osim strijelaca LD „Mosor“, na natjecanje su došli strijelci iz Neuma i Čapljine. Na otvaranju natjecanja nazočne su prigod-nim riječima pozdravili pred-sjednik Sekcije Dobrič Dario Marić i predsjednik LD „Mosor“ Krešo Ćavar, koji je službeno otvorio ovo natjecanje.

Pucale su se dvije serije po 10 golubova u ekipnom dijelu, te još jedna serija prve šestori-ce za pojedinačni poredak. Na-kon dosta dobrog i rezultatski do samog kraja neizvjesnog pucanja, u momčadskoj kon-kurenciji prvo je mjesto osvo-jila ekipa „Mandića“ (Vladimir, Predrag i Tomislav Mandić), drugi su bili strijelci ekipe „Bla-to“ (Jadranko Marić, Slavenko Lasić i Dario Marić), a treći eki-pa „Lijeva obala“ (Dragan Ivan-ković, Zoran Mandić, Leo Čo-lak i Edo Duraković). U finalnoj seriji pojedinaca najbolji je bio

S lijeva: predsjednik Krešo Ćavar s Vladimirom, Tomislavom i Predragom Mandićem, momčadskim pobjednicima I ovakav “amerikan” dobro posluži strijelcima


LOVNO STRELJAŠTVO

U sklopu obilježavanja Dana općine Čapljina i manifestacije „Dani sv.

Franje“, zaštitnika čapljinske župe, grada i općine, Lovač-ko društvo „Galeb“ iz Čapljine organiziralo je 28. rujna 2013. na streljani „Bodenik“ Drugo otvoreno prvenstvo Čapljine u

Drugo otvoreno prvenstvo u lovnom streljaštvu

lovnom streljaštvu – disciplina trap. Na natjecanju je sudjelova-lo 12 momčadi iz Mostara, Širo-kog Brijega, Gruda, Ljubuškog, Čitluka, Neuma, Konavala, Opu-zena i Čapljine. Po dolasku na streljanu strijelci iz drugih sre-dina bili su ugodno iznenađeni kolike su promjene urađena na

LD GALEB Čapljina

streljani od njezina otvaranja u kolovozu prošle godine. Izgra-đene su podzide, nasuta zemlja, posađeno ukrasno bilje, ure-đena nadstrešnica za strijelce i parking-prostor te renovirana kućica koja ima višenamjensku uporabu. Sve ovo se tako lijepo uklopilo u okoliš da je pravi uži-tak strijelcima i gledateljima bo-

raviti na ovoj streljani. Predsjed-nik streljačke sekcije „Galeba“ Niko Rebac ističe zadovoljstvo odnosom vodstva Društva i lo-vaca prema ovoj streljani, pose-bice članova streljačke sekcije.

Samo natjecanje bilo je do-sta zanimljivo. Pucale su se dvi-je serije od po 15 golubova za momčadski i finalna serija prve šestorice za pojedinačni pore-dak. U momčadskom dijelu za samo jednog goluba prednosti prvi su bili strijelci „Mosora“ iz Širokog Brijega (66) (Vladimir, Zoran i Tomislav Mandić i Sla-venko Lasić) ispred LU „Jadran“ Neum (65) (Ivica i Mato Bačić, Ivica Čamo i Ante Matuško), a treće mjesto osvojila je domaća momčad „Galeb 1“ (63) (Anđel Dragičević, Pero Zekušić, Ivica Kozina i Mario Krešić). U final-noj seriji pojedinaca prvi je bio Zoran Mandić (40), drugi Ivica Bačić (38), treći Stjepan Grubi-šić (33) iz Gruda i četvrti Mihovil Mataga (33) iz Opuzena.

Na kraju u svečarskom ozrač-ju pobjednicima su predsjednik LD „Galeb“ Čapljina Pero Zeku-šić-Pepsi i Niko rebac uručili pokale i medalje, a zatim se u hladovini lijepo uređenih nad-strešnica nastavilo druženje uz pune stolove što su domaćini pripremili.

Vlado Bošnjak

Tomislav Mandić, drugi Ivica Bačić, treći Vladimir Mandić i četvrti Slavenko Lasić. Pokale pobjednicima uručili su Krešo ćavar, predsjednik LD „Mosor“, Ivica Bačić, predsjednik Povje-renstva za lovno streljaštvo Lo-vačkog saveza Herceg Bosne, Dario Marić, predsjednik Sek-cije Dobrič, general Miljenko-

Mića Lasić, Niko Rebac, vođa čapljinskih strijelaca, Anđelko-Đeli Marić, lovnik Sekcije Do-brič i Jozo Šušak, član žirija na natjecanju.

Nakon podjele pokala stri-jelci i njihovi gosti uživali su u pripremljenim specijalitetima poznatog lovca-kuhara Joze-Jozuna Čuljka. Kad je okrjepa

„stala“, strijelci su se još jed-nom vratili na streljanu kako bi se okušali u novoj streljač-koj disciplini – lovački trap. General Miljenko-Mića Lasić pobjednika ovog natjecanja stimulirao je sa 100 KM. Nakon zanimljivog pucanja najbolji je bio Vlado Bokšić, koji je osvo-jenom nagradom počastio na-

zočne pićem. Bilo je ovo jedno od po-

sljednjih natjecanja u lovnom streljaštvu u ovoj godini. Novo okupljanje strijelaca zakazano je, ponovno u Širokom Brijegu, početkom svibnja, na obljetni-cu zaustavljanja tenkova.

Vlado Bošnjak

Šestorka najboljih

Pero Zekušić-Pepsi, Zoran Mandić i Niko Rebac


LOVNA KINOLOGIJA

Odluka o dresuri pasa krvosljednika ne smije biti nepromišlje-na, jer prihvatiti se rada sa mladim psom i od njega stvoriti barem upotrebljiva krvosljednika, nije ni malo lagan posao,

posebice za lovce početnike. Osim mladosti i dobra zdravlja, ti lovci moraju imati barem minimum znanja o općoj dresuri pasa i čvrstu volju u daljnjoj teorijskoj i praktičnoj izobrazbi. Moraju voditi računa o vrstama divljači koja obitava u njihovu lovištu, konfiguraciji tere-na, klimatskim uvjetima… Jer, primjerice, kratkonog i malen pas kao što je jazavčar ne može odgovoriti zadatku na brdovitu i snije-gom zametenu terenu, kao što to može oštrodlaki njemački ptičar, koji je konstitucijski mnogo jači i izdržljiviji.

Pravilnikom o radu pasa glasnog gona na divlju svinju predvi-đeno je i polaganje krvnog traga, kao element proširenog rada na divlju svinju. Ova disciplina, međutim, nikada nije odrađena jer je to za organizatore (vlasnike gatera) financijski neisplativo, kako zbog manjeg broja pasa koji bi se mogli natjecati u jednom danu, tako i zbog pravljenja krvne trase za svakog psa ponaosob, postavljanja krvi na svakoj trasi večer prije utakmice i nabavke divlje svinje koja bi u tom trenutku morala biti beživotna, da bi se mogla postaviti na kraju krvnog traga.

Prošireni ispit na krvnom tragu sastoji se od tri discipline: rada

PISATI O VISOKOJ DIVLJAČI I O KrVNOM TrAGU, A NE ELABOrIrATI PASMINE PASA KOJE SE NAJČE-ŠćE KOrISTE U TAKVIM LOVOVIMA, U NAJMANJU JE rUKU MANJKAVO. NO, PISATI NADUGO I NAŠI-rOKO O SVIM PASMINAMA UrOĐENO SKLONIM OVOJ LOVNOJ DIScIPLINI, TAKOĐEr NE DOLAZI U OBZIr JEr BI ZA TO TrEBALO VIŠE I VrEMENA I PrOSTOrA. NEKE ćEMO PASMINE, DAKLE, SAMO USPUTNO SPOMENUTI, A O NEKIMA ćEMO DONI-JETI OSNOVNE rADNE ZNAČAJKE, KAKO BI LOVcI KOJI IMAJU NAMJErU BAVITI SE DrESUrOM PASA KrVOSLJEDNIKA MOGLI LAKŠE ODLUČITI KOJA IM PASMINA NAJVIŠE ODGOVArA.

Pasmine pasa s urođenim osobinama za rad na krvnom tragu

na krvnom tragu, oblajavanja pronađene divljači i pokaziva-nja pronađene divljači. rad na krvnom tragu mora znati svaki gonič ili neka druga pasmina prijavljena za natjecanje u ovoj disciplini. Pravilnik je, istina, malo nedorečen jer nije predvi-dio pse iz VII FcI grupe, iako su se oni pokazali među najboljim tragačima na krvnom tragu, a posebice njemački kratkodlaki i njemački oštrodlaki ptičar. Čak se odličan pokazao i vajmarski ptičar koji je dugo godina bio zapostavljen kao radni pas, ali zahvaljujući pojedinim kinolo-zima polako se vraća i prihvaća kao izvanredan radni pas.

rad na krvnom tragu redovito se ispituje na umjetnom krvnom

tragu, a krv za postavljanje traga priprema voditelj ispita u dogo-voru sa sucima. Na kraju krvnog traga postavlja se mrtva divlja svinja. Svinja ne smije biti usmr-đena ni smrznuta, a utroba mora biti izvađena i trbuh zašiven. Du-žina krvnog traga mora biti oko 300 koraka, s najmanje dvije oš-tre prijelomnice, da pas prilikom traženja mora barem dva puta naići na skretanje s pravca, što mu u svakom slučaju otežava rješavanje postavljenog zadat-ka. Pas koji ne izradi krvni trag, a sudac više od tri puta ispravlja vodiča i navodi ga sa psom na krvni trag, ocijenit će se ocjenom nedovoljan (1) i bit će isključen iz daljnjeg natjecanja.

Kada pas pravilno izradi krv-


LOVNA KINOLOGIJA

ni trag i dođe do mrtve divlje svinje, treba je glasno oblajavati najmanje pet minuta, kako bi vodiču dao do znanja da je pro-našao divljač. Pokazivač je onaj pas koji se, kada pronađe mrtvu divljač, vraća vodiču i na samo njima dvojici znan način daje vodiču znak da je mrtva divljač pronađena. Kao kinološki sudac za rad pasa glasnog gona, u podržavam utakmice ovakvog tipa, iako u praksi, u lovu, pas s položenim proširenim ispitom na divlju svinju neće pokazati ni dio onoga za što su specijalno obučavani tragači po krvi.

NAJPOZNATIJE PASMINE ZA RAD NA KRVNOM TRAGU

Lepeza pasmina s urođenim darom za rad po krvnom tragu vrlo je široka, ali se drži da su kontinentalne pasmine pasa s jačom predispozicijom za takav rad. Bitni uvjeti su da imaju od-ličan nos (njuh), da instinktivno traže spuštenim nosom te da su dovoljno oštri i inteligentni. Poznato je u njemačkoj lovač-koj tradiciji da su Nijemci od davnina pripremali sve lovač-ke pasmine za lov na sve vrste divljači, pa tako i za traženje ranjene visoke divljači po krvi. Najpoznatije u svijetu su dvije njemačke pasmine krvosljed-nika: hanoverski krvosljednik i bavarski krvosljednik, kojima je i sam naziv pasmine predodre-dio lovnu namjenu.

Hanoverski krvosljednikOva pasmina je prva u Nje-

mačkoj stvorena kao specijali-zirana za rad na krvnom tragu. Smatrana je aristokratskom jer potječe iz kraljevske kuće u Hannoveru, a daleke 1894. ute-meljen je i prvi klub za ovu pa-sminu, koju su namijenili isklju-čivo elitnom društvu. Pasmini je namijenjena specijalnost da lovi samo jelena, a izuzetak je bio lov na divlju svinju. Da bi ga u to vrijeme netko posjedovao morao je klubu dokazati da je kompetentan voditi takva krvo-sljednika ili donijeti potvrdu da je profesionalni lovac. Isključivo je klub imao pravo odlučivati o priplodnjaku u odnosu na ženke, klub je određivao cijenu šteneta te tko ga može nabaviti.

Ovakva politika je sužavala krvnu bazu pasmine na srodništvo, pa su bili primorani osvježavati krv nordijskim goničem. Zbog strogosti u priplodu i visoke cijene šteneta, pojedinci, ponekad i ne-lovci, po-čeli su ga „proizvoditi“, tako da je odsutnost kontrole postala opasna za čistoću pasmine, što se, nažalost, kasnije odrazilo i na njegovu raširenost po Europi.

Osnovne značajke pasmine: snažan i robustan pas, visok 50 – 55 cm, boje svijetlo do tamno jelenje-crvene, sa ili bez tamne maske na glavi, kompletnog škarastog ili kliještastog zubala, koža na čelu tvori veće ili manje nabore, vrat dugačak i snažan, prsni koš dubok i dovoljno prostran, trbuh lagano uvučen, leđa snažna i gipka, slabi-ne lagano zaobljene, široke i elastične, rep visoko nasađen, dovolj-no dugačak i blago prema gore povijen, kretanje efikasno, gipko i harmonično, male bijele oznake na prsima se toleriraju ... poželjna manja ili veća tigravost.

Bavarski krvosljednikNakon revolucije u Njemačkoj god. 1848. i raspada velikih lov-

nih posjeda, „u igru“ su se vratile starije lovne metode gdje se lovac skrivao i čekao divljač. Istodobno je došlo i do poboljšanja lovačkog oružja, pa se pokazala potreba za psom koji „radi“ nakon pucnja. Tra-ženi su specijalizirani psi za pouzdan rad na krvnom tragu koji su, po potrebi, glasno gonili, bili uporni i oštri te bili uporabljivi u planin-skim lovovima, na teškim terenima, gdje su se hanoverski krvosljed-nici pokazali preteškima. Baron Karg Bebenburg iz reichenhalla je god. 1870. uzgojio lakšeg psa, koji bolje trči, križajući hanoverskog krvosljednika s crvenim planinskim goničima. Ti psi su sve više poti-skivali druge pasmine iz planinskih krajeva, tako da je i danas bavar-ski krvosljednik klasičan pratitelj i lovca i lovočuvara. Godine 1912. osnovan je klub za bavarske planinske krvosljednike u Münchenu, a to je i danas jedini priznati klub za tu pasminu u Njemačkoj.

Osnovne značajke pasmine: miran i uravnotežen pas, odan svom gospodaru, suzdržan prema strancima. Stabilan, samopouzdan i nikada plašljiv. U cjelini usklađen pas, laganije građe, vrlo mišićav i pokretljiv, srednje veličine. Tijelo je nešto duže u odnosu na visinu, s blagom nadrađenosti u stražnjem djelu, na ne baš dugačkim noga-ma. Glava je uvijek nošena u razini linije tijela ili čak malo uspravnije, a rep je nošen u razini linije leđa ili malo prema dolje ukošen. Dlaka je gusta, dobro prilegla uz tijelo, s malo sjaja, nešto oštrija i duža

po trbuhu, nogama i repu. Boja je tamno jelenja, jelenje crvena, crvenkasto smeđa, boja paleža, blijedo jelenja do posve blije-de nijanse, u većini slučajeva je prošarana crnom dlakom. Os-novna boja na leđima je uvijek intenzivnija, a njuška i uši su ta-mnije. Mužjaci su visoki 47 – 52 cm, a ženke 44 – 48 cm.

OSTALE PASMINE PASA SKLONE RADU PO KRVI

TeKeL (DACHSHUND- JAZAV-ČAr). Osnovna tri tipa ove pa-smine koja su se dugo koristila na krvnom tragu su oštrodlaki, kratkodlaki i dugodlaki jazavčar, posebice u ravničarskim tere-nima gdje su, zbog male visine ali snažna tijela, pokazali fanta-stičnu moć u gustim remizama trnja i kupine. Najcjenjeniji je u Francuskoj gdje ga lovci i danas koriste u 80 posto slučajeva za pronalaženje ranjene visoke divljači.

SLOVAČKI KOPOV. U matič-noj zemlji cijenjen kao jedna od najboljih pasmina za lov na divlju svinju. Zadnjih godina je rado viđen i u našim lovištima, ali zbog pomanjkanja rasplod-nih grla pojedinci ga, nažalost, često križaju s crnogorskim go-ničem (alpincem), tako da često susrećemo nešto krupnije i ne-ujednačene jedinke.

LABrADOr. Ovoj pasmini po inteligenciji i kvaliteti nosa nije ravna ni jedna pasmina pasa na svijetu, ali je njegova lovna uporaba svedena na minimum, jer se pokazao kao nezamjenjiv vodič slijepim osobama, kao spasilac u snježnim lavinama i kao policijski pas za otkrivanje oružja i opojnih droga.

Na kraju, spomenut ćemo još neke već afirmirane i pri-znate pasmine za rad po krvi, kao što su njemački oštrodlaki i njemački kratkodlaki ptičar, brak jazavčar, madžarska oš-trodlaka vižla, epanjel breton i njemački lovni terijer, premda ih ima još. Trebalo bi odabrati neke od nabrojenih pasmina i favorizirati ih u priplodu, jer bi mogle uspješno rješavati pro-blem nedostatka tragača po krvi na našim terenima.

Zdravko Pranjić-Brižankić


LOVNA KINOLOGIJA

Međunarodna izložba pasa svih pasmina održana je 26. listopa-

da 2013. u Vitezu, premda se, prema planu, trebala održati 2. lipnja. Izložbu su organizirali Kinološki savez Herceg-Bosne i Kinološko društvo „Vitez“ Vitez. Prema pravilima organizatora izložbi su mogli pristupiti čisto-krvni psi koji posjeduju rodovnik izdan od FcI ili jedne od članica Kinološkog saveza u Bosni i Her-cegovini, koji su na dan održa-vanja izložbe navršili najmanje tri mjeseca, te upisani u katalog izložbe. Psi su, prema starosti, prijavljeni u jedan od sljedećih razreda: štenad (3 – 6 mjeseci), najmlađi (6 – 9 mjeseci), mladi (9 – 18 mjeseci), međurazred (15 – 24 mjeseca), otvoreni (preko 15 mjeseci), šampioni (s priznatim državnim ili međunarodnim šampionatom u ljepoti), radni (s priznatim radnim ispitom) i ve-terani (preko 8 godina starosti). U katalogu izložbe prijavljeno je ukupno 113 pasa. Kao i obič-no, najzastupljenija je bila II. FcI skupina s 45 pasa, među kojim je bilo najviše tornjaka – bosan-sko-hercegovačko – hrvatskog pastirskog psa (ukupno 14). Drugi po zastupljenosti bili su iz VI. FcI skupine, ukupno 20. Među njima najzastupljeniji je bio bosanski oštrodlaki gonič - barak (ukupno 7 pasa). Treći po zastupljenosti bili su psi iz IX. FcI skupine, sa 17 pasa, među kojima je najbrojniji bio ši - cu (ukupno 6 pasa). Najviše pasa ocijenjeno je u razredu zrelih (ukupno 34), a zatim slijede razred mladih otvorenih (uku-pno 20) i najmlađih (ukupno 15 pasa). Za izložbu je prijav-ljeno 59 mužjaka i 54 ženke. Prijavljene su 44 pasmine pasa, a kuriozitet izložbe je da su čak 24 pasmine imale samo jednog predstavnika.

Nakon pozdravne riječi de-legata izložbe Mirka Čolaka,

Održana međunarodna izložba pasa svih pasmina

K.D. VITEZ Vitez: CACIB BiH VITEZ 2013

izložbu je otvorio Stjepan fra Petar Krasić. Pse su ocjenjivala tro-jica kinoloških sudaca: Refet Hadžić (glavnina I., glavnina II., III. i V. FcI skupina), Stjepan fra Petar Krasić (ostatak I., dio II., ostatak VI. i IX. FcI skupina) III., V. i dio II. FcI skupine – tornjak – bosansko-hercegovački – hrvatski pastirski pas) i Mijo Fury (dio II., glavnina VI., VII. i VIII. FcI skupina).

Prvaci po FcI skupinama su:I. FcI skupina: njemački ov-

čar Winner von Farhantal, vlasnik Haris Duvnjak;

II. FcI skupina: doberman (crni) Saphire Altobello, vlasnik Dragan Stojanović;

III. FcI skupina: američki sta-fordski terijer Ch. Sawah Mano Della Famiglia, vlasnik Sandra i Dean Pellarini i Cesnik;

V: FcI skupina: sibirski ha-ski Icily’s Paloma Bianca, vlasnik Dino Mujović;

VI. FcI skupina: istarski gonič kratkodlaki Beni, vlasnik Manjin Dilberović;

VII. FcI skupina: irski crveni seter Whisper of love red Noko-mis, vlasnik Enver Kršo;

VIII. FcI skupina: zlatni retriver Bin, vlasnik Hasib Muslimović;

IX. FcI skupina: francuski bul-dog Admirable Bully access deni-ed, vlasnica Tanja Žic.

U pobjedničkom krugu iza-brani su za:

Mladi vodič: njemački ovčar Nick od Modraca, vlasnik Denisa Jusufović Šečić;

Najljepše štene od 3 do 6 mjeseci: američka akita Elsi, vla-snik Ivan Jukić;

Najljepši najmlađi pas od 6 do 9 mjeseci: dalmatinski pas La-crima Christi catch me if you can, vlasnik Barrie Drewitt-Barlov;

Najljepši uzgajivački par: tor-njak – bosansko-hercegovač-ki – hrvatski pastirski pas San Ljupkovi tornjaci i Janna, vlasnik Vjekoslav Marinčić;

Najljepši mladi pas / Junior BIS: rotvajler Indy Haus of Lazić, vlasnik Ivana Kordić;

Najljepši pas izložbe / Best In Show: doberman (crni) Saphire Altobello, vlasnik Dra-gan Stojanović.

Titule za najljepšu uzgajivač-ku skupinu i najljepšeg vetera-na nisu dodijeljene.

Suci, stručni voditelj, anketi-rani izlagači i brojni posjetitelji dali su visoke ocjene za organi-zaciju izložbe. Žalbi, ni primjed-bi nije bilo. Izložba je održana na platou gradske športske dvorane, uz predivno vrijeme, pogotovo za ovaj dio godine i na ovom prostoru.

Izložba je završila prigod-nom zakuskom.

Ivica Drmić

Proglašenje pobjednika u kategoriji najljepši mladi pas Junior BIS

Proglašenje pobjednika u kategoriji najljepši pas izložbe

Najljepši pas VI. FCI skupine Najljepši pas VII. FCI skupine


OPASNOSTI

Podrhtavanje tla nikomu nije ugodno. Dok neki ljudi panično bježe, drugi

opet stoički iščekuju posljedi-ce. Od potresa, ili pak zemljo-tresa, strahuju i ljudi i životinje jer znade u tren srušiti sve što je stoljećima građeno a uz to i odnijeti živote ljudi.

različiti su po snazi i traja-nju. Dok neke potrese zabilježe tek seizmografi, neki opet iza sebe ostave ruševine i poginu-le. Jedni traju nekoliko sekun-da, drugi opet i čitavu vječnost, pola minute pa i više.

Kada jači potres pogodi po-dručje, posljedice su tragične. Prema definiciji potres je izne-nadno podrhtavanje tla, a mje-ri se richterovom ljestvicom. Postoji i Mercallijeva.

OSLOBAĐANJE ENERGIJE

Prema richterovoj ljestvi-ci jačina potresa predstavlje-na je jednim brojem kojim se označava seizmička energija oslobođena potresom. Važno je znati da ljestvica nije linear-na nego eksponencijalna. To znači da potres od 4 richtera nije 2 puta jači od onog od 2 richtera, pa je, primjerice, po-tres od 7,3 richtera jači 50 puta od onog od 63 richtera, a 2500 puta od 5,3 richtera.

Potresa, naravno, ima raznih jačina, ovisno o uzroku potresa i dubini žarišta. Također o istom ovisi i šteta nastala od potresa. Primjerice, potres od 7 richte-ra na dubini od 650 km ispod zemlje na površini možda neće izazvati nikakvu štetu, a mno-go slabiji na dubini od 6-7 km može izazvati velika razaranja.

Dok potres od jednog stup-

Kada jači potres pogodi područje, posljedice su tragične

nja bilježe jedino seizmografi, potres od 9 stupnjeva je kata-strofalan, on uništava većinu objekata u krugu od nekoliko tisuća kilometara, a dogodi se jedan u 20 godina. Potres preko 10 stupnjeva još nije zabilježen.

Mercalli-cancani-Siebergo-va ljestvica (McS ljestvica), če-šće nazivana samo kao Mercalli-jeva ljestvica, definira pojave i promjene koje potresi izazivaju kod ljudi i životinja uz ocjenu veličine štete na objektima te sagledavanje promjena u priro-di kao posljedice potresa.

Tako, primjerice, potres od 5 stupnjeva je umjeren a poslje-dice su: njišu se slike na zidu, a samo pojedinci bježe na ulicu. Najsnažniji je 12, a kaže kako se do temelja ruši sve što je čo-vjek izgradio. Mijenja se izgled krajolika, rijeke mijenjaju kori-to, jezera nestaju ili nastaju.

Najsnažniji potres u povi-jesti pogodio je čileanski grad Valaparais 22. svibnja 1960. godine. Jačina potresa iznosila je 9,5 po richteru. Potres takve snage uzrokovao je tsunami-

je u Čileu, Japanu, Filipinima i Novom Zelandu. S obzirom na snagu potresa broj žrtava nije prelazio 2000.

Drugo najveće podrhta-vanje pogodilo je Aljasku 28. ožujka 1964. godine. Magni-tuda potresa iznosila je 9,2 te je također uzrokovao tsunami koji je ubio 28 ljudi. Štetu su procijenili na 330 milijuna do-lara, a podrhtavanje su osjetila i neka mjesta u Kanadi.

Najsmrtonosniji potres za-bilježen u modernoj ljudskoj povijesti pogodio je Kinu, toč-nije grad Shaanxi, 1556. godi-ne. Navodno je iznosio 8 po richteru, a poginulo je 830.000 ljudi. Prostor u krugu od 840 ki-lometara bio je potpuno srav-njen.

Snažni potres na otoku Su-matri u Indijskom oceanu treći je po jačini. Njegova magnitu-da iznosila je 9,1 po richteru. Ovaj potres smatra se jednom od najvećih prirodnih kata-strofa u povijesti. Ukupan broj poginulih dosegnuo je crnu brojku od 230.000 ljudi.

Poluotok Kamčatka u ru-siji zatresao je potres od 9,0 stupnjeva 1952. godine. On je zajedno s Japanom četvrti po jačini u svijetu. Šteta je procije-njena na više od milijun dolara, a ljudskih žrtava nije bilo.

BANJALUČKA TRAGEDIJA

Najjači zemljotres ikada za-bilježen u BiH desio se u Banjoj Luci, 1969. godine, a izmjere-na jačina bila je 6,6 richtera. Počeo je neuobičajeno jakim prethodnim udarom, u noći 26. listopada u 2.55 sati; podrhta-vanje se nastavilo do 8.53 kada se desio i onaj najjači potres jačine 6,6 rihterove skale. U ovom je potresu život izgubi-lo 15 osoba, tisuću ljudi je bilo teže ili lakše ozlijeđeno. Ma-terijalna šteta je bila golema. Potpuno je uništeno 86.000 stanova.

U posljednje 104 godine u BiH je zabilježeno 1084 potresa jačih od tri stupnja richterove skale. Seizmografi tvrde da se u sljedećih 50 godina na područ-ju BiH mogu očekivati potresi maksimalnog intenziteta do 7 stupnjeva Mercalija, znači s mogućim oštećenjima kuća.

Teritorij Bosne i Hercegovi-ne jedan je od seizmički naj-aktivnijih dijelova Balkanskog poluotoka. Južna i zapadna Hercegovina su vrlo ugrože-na područja. Posljednji potres, onaj iz 2004., jačine 3,3 stupnja po richterovoj skali te nekoliko slabijih još jednom su građani-ma Livna pokazali kako žive u seizmološki poprilično aktivnoj zoni.

Pero Zelenika

POTRES – IZNENADNO PODRHTAVANJE TLA MJERI SE RICHTEROVOM LJESTVICOM


RIBOLOV

ribolov je “zanimacija”, hobi, rekreacija i sport. To je daleko više od igre. ri-

bolov je briga o prirodi, o vodi, o ribama. Zahvaljujući ribolovu čovjek upoznaje njihove tajne, sve je to mnogo više od samog ulova ribe.

Ovim je riječima svoju ribo-lovačku priču započeo Mićo Ćorluka iz Gruda, veliki ribolov-ni fanatik, zaljubljenik u prirodu, lov, a posebno u ribolov.

Mićo se već dvadesetak godina profesionalno bavi prodajom lovačko-ribolovač-ke opreme. Nakon odrađenog dnevnog posla, sve svoje slo-bodno raspoloživo vrijeme krati loveći na raznim ribolov-nim revirima širom BiH i Hrvat-ske. Najdraže mu je, kaže, loviti na domaćim vodama – na nje-govoj rodnoj Krenici, na Tri-bistovskom jezeru u Posušju, na Trebižatu i na Svitavskom jezeru.

Za sebe često zna reći da

rAZGOVOrI O LOVU I rIBOLOVU NAJČEŠćE SE SVODE NA PrEPIrKE TIPA, ČIJI JE ULOV VEćI, TEŽI, TrOFEJNIJI... NO, PONEKAD I NE BIVA BAŠ TAKO, IMA I DrUGAČIJIH, LJEPŠIH PrIČA I AKTErA U NJIMA.

U DRUŠTVU VRHUNSKIH RIBOLOVACA

Ulov u drugom planu

je bolesni ribo-fanatik, ali od-mah dodaje kako nije egoist već drži da je ribolov odličan hobi i zabava za cijelu obitelj, jer je boravak na vodi uz šta-pove, bez obzira na to hoće li se nešto uloviti, pravi i vrhunski doživljaj.

Po njemu, ribolov može biti i odlična rekreacija u kojoj ribo-lovac u potrazi za kapitalnom ribom pretražuje i upoznaje vode. Jednako tako, ribolov može biti vrhunski natjecatelj-ski sport, koji najboljima pruža mogućnost da putuju svijetom braneći boje svoga kluba ili ze-mlje. ribolov krije još mnogo toga što svatko mora otkriti sam.

Svoje ribolovno znanje do-brim je dijelom prenio na sina Dalibora, koji već sada postiže velike rezultate na raznim ri-bičkim natjecanjima širom BiH i Hrvatske. Dalibor je na neko-liko službenih natjecanja osvo-jio mnoga priznanja i nagrade.

Između ostalih, drugo mjesto u lovu šarana na jezeru Barda-ča kod Srpca, gdje je u paru s ocem bio među prva tri u BiH, drugo mjesto na ribarskom natjecanju u Pelagićevu te ne-davno, prvo mjesto u ribarenju na predatora – štuku, koje se održalo krajem studenog 2013. u Prološcu (Imotski).

Svakako je vrijedno spome-nuti da se ovaj dvojac, otac i sin, godine 2010. natjecao u Šaranskoj ligi BiH, nakon čega su se plasirali na svjetsko pr-venstvo na kojem su završili na petom mjestu. Mnoštvo je fo-tografija iz njihovih fotoalbuma koje svjedoče o ulovu kapital-nih primjeraka šarana, amura i štuke, na što su otac i sin jako ponosni.

Mićo, kao vrstan lovac i ri-bolovac, na mlade snage gle-

da sa simpatijama. Svojim je iskustvom uvijek spreman po-moći im u svladavanju novih ribolovnih tehnika. Svoje prve ribičke korake mladi najčešće naprave zahvaljujući roditelji-ma koji ih povedu na vodu. No da bi netko postao vrhunski ribolovac mora učiti cijeli svoj život, na vodi i oko vode, od iskusnijih ribolovaca, iz filmova, časopisa i knjiga.

ćorluka se ističe svojim zala-ganjem i radom na unaprjeđe-nju ribolova u grudskom kraju i u cijeloj Hercegovini. redovito sudjeluje u akcijama poriblja-vanja i čišćenja ribolovnih tere-na, a među prvim je članovima i osnivačima ribolovnih udruga „Amur - Krenica“ Grude i „Nuga“ Drinovci.

Mladen Bešlić

Mario Ćorluka, ribolovni fanatik iz Gruda

Pobjednik Kupa Ričice 2013.

Dalibor Ćorluka, mlada nada sportskog ribolova


LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE

Tako nekako počinje jedna od bezbroj prelijepih narodskih pje-smica koje u čovjeku, ako je uz to imalo sentimentalan i emoti-van, bude neku čudnu, tananu i meku sjetu na vremena djetinj-

stva, puna kišnih i snježnih vijavica, u kojima je bivalo više sprovoda nego li veselja i svadbi... A, jesen je „stađun“, kako bi to lijepo kazala neponovljiva MerY c., godišnje doba koje čovjek mora otkriti u sebi. Ne gledati ga isključivo kroz maglu, glib, opadanje lišća, pečenja rakije i kolinja, već sve bogatstvo šarenila i nebrojenih davanja i darivanja čovjeku od prirode. Pa, ljepota je svugdje oko nas i u svako vrijeme, samo ako svoje misli pravilno usmjerimo i cilj im humani odredimo! Kada to lišće u opadanju probudi ponekada u nama i tmurne mi-sli, ono ima i svoju stvaralačku snagu. Otkriva nam putove i vidike, prostire nam meki sag pod noge, amortizira nam korake, stvara nove uvjete za buduća buđenja i pokazuje mnoge ljepote i darove koji su s proljećem i ljetom legli skriveni od naše znatiželje.

Trnjina (Prunus Spinosa L.) je jedna istinska ljepota koja se naj-češće pred očima pojavi nakon prvog mraza i opadanja lišća. To je gusto, bodljikavo busenje, razbacano oko putova, potoka, na ivi-cama šumaraka. Naraste i do nekoliko metara visoko, jako je gusto i u njegovu gustišu se rado sakriva divljač, pogotovo divlje svinje koje se tamo češkaju i oslobađaju od nametnika, ako u blizini još nemaju kaljužište. cvjeta u proljeće izrazito bijelo u milijun sitnih

TrNJINA NArASTE I DO NEKOLIKO METArA VISO-KO, JAKO JE GUSTA I U NJEZINU SE GUSTIŠU rADO SKrIVA DIVLJAČ, POGOTOVO DIVLJE SVINJE KOJE SE TAMO ČEŠKAJU I OSLOBAĐAJU OD NAMETNIKA…

TRNJINA

Jesenje lišće već opalo je...

cvjetića, tek kasnije prolista sit-nim nazubljenim listićima. Ako rani proljetni mraz ili obilne kiše ne unište oplođene cvje-tove, u jesen će grančice biti bogato okićene sitnim okru-glim šljivicama, posutim crnim točkicama. Mogu te šljivice do-segnuti veličinu graška u plod-nim godinama, i kada čovjek ožedni, ništa mu neće tako do-bro ugasiti žeđ, pa i glad, kao ta opora i gorka trnjina. U narodu trnjinu još nazivaju: divlja šljiva, mrki trn, crni trn, modrikuša...

Neupitna je ljekovita vrijed-

nost crnoga trna (trnjine). Obje-site korpu na granu i naberite suhih (ne rosnih) cvjetova, pa i mladoga lišća koje pođe za cvi-jetom. U hladu na propuhu osu-šite što prije možete, pa onda u čiste i suhe staklenke spremite za kasniju uporabu u obliku čaja. Kada koncem ljeta šljivice sazriju i dobiju modru boju, one su već dobre za branje, premda su tada jako ljute, ali su zdrave i sočne. Nekima su mnogo bolje kada ih mraz opari, ali im je tada ljekovitost nešto smanjena.

Plodovi se, također, mogu malo prosušiti, a koriste se kao vrlo uspješan lijek protiv prolje-va, dizenterije, jačanje srčanog mišića, protiv upale sluznice u trbuhu, gastritisa ili kao kompot za opće zdravstveno stanje. Zre-li plodovi se mogu omekšati u crnom vinu i taj napitak (jedna čaša poslije jela) je jako dobar za bolesnike koji boluju od tr-bušnih tegoba.

Čaj od lista i cvijeta, rjeđe od mlade kore, jako je dobar za čišćenje krvi, protiv različi-tih kožnih oboljenja, za jačanje želudca, pospješuje tek, kod uloga (gihta), dječje kraste po udovima...

Kada se ujesen jata čvoraka i kosova slegnu po dolini u kojoj sazrijeva trnjina, divota je po-gledati tu cjelovitu simbiozu što nam je priroda tako uporno po-kazuje i uči nas kako bi i ljudska rasa trebala više voditi računa o zdravome zajedničkom življenju.

Blago Lasić


ZABAVNI KUTAK

Mrežu križaljke treba popuniti pojmovima iz popisa. Pojmovi su i vodoravno i okomito poredani abecednim redom. Jednoslov jeveć upisan u mrežu.

AT, ATIK, CA, DRAMA, ENAC, IME, IVANA, IVERAK, KIRIN, LA, MARATONAC, NANAR, OMANAC, OTKAZATI, OTRAGA, OZA, PEKARA, PODRUM, POSTOLA, RALA, SKALAR, TAMARA, TKANINA, TKO, UGARAK, UKOP

Mariofil Soldo

PTICA MOČVARICA CRNA PERjA, NA SLICI

DAN U TjEDNU

OBZIDANA OBALA U

LUCI

RIjEČKI žENSKI POP-

KVARTET

ZBIRNA IMENICA OD

TANEAUSTRIjA

jEDNO-GLASNO

LITURGIjSKO PjEVANjE

AUTOR: MARIOFIL

SOLDO

“KEMIjSKI” INSTITUT

ŠIjUćI UMETNUTI

SITNI DIO TEKUćINE

“UjEDNINjENI NARODI”

KNjIžEVNIK BILOPAVLOVIć

NAUK O RAŠČLANjI-

VANjU

VRLO MLADA CURA

OTROVNA BILjKA

GLUMICA SORVINO

MjESTO KOD ZADRA

žITELj OMIŠA

ZADAH IZ USTA

žURNALISTIIVO PILAR TANTAL

AMERICIj MORSKA NIMFA

ŠARENA PAPIGA

UREđAj MORSKA...

OLUjNI VjETAR

PODZEMNA PROMETNA VEZA

LANTANTRESNUTI ITALIjA

ŠKRINjA, KOVČEG

BRITANSKI GLUMAC BATES

GRČKI MITOLOŠKI

LETAČ

SOL MOKRAćNE

KISELINE

SUMPOR

ROBERT KOVAČ NEKOć

GIMNASTI-ČARKA, KIMORNELA

VIŠTICA

STARA... DOBRA jUHA

BIBLIjSKO PLEME DIVOVA

SPRAVA ZA REZANjE DUHANA

PjEVAČICA jURČEVIć

N

U

Frano VukojaPucanje od smijehaKRIŽALJKA ZA STRPLJIVE

RECITACIJALovac se gladan vratio iz lova i obrati se ljutitoj supruzi:– Što si mi lijepo pripremila za danas?– recitaciju – odbrusi supruga. PUNICALovac primijeti kolegu lovca kako svojim automobilom vozi jako sporo, a poznaje ga kao vozača koji inače vozi prebrzo. Nazove ga mobitelom i upita ga:– Zašto tako sporo voziš?– Ma, idem po punicu pa mi se ne žuri – pojasni mu kolega lovac.

KRALJ ŽIVOTINJA– Zašto je lav kralj životinja? – upitaše kandidata na polaganju lovačkog ispita?– Zato što je jak k’o konj – odgovori kandidat.

MORSKI PLODOVI– Što najviše voliš od morskih plodova? – upita lovac kolegu.– Kad janje upadne u more – odgovori mu ljubitelj janjetine i lovačkih specijaliteta.

NAJPOŽELJNIJIJedna dokona dama u društvu veselih lovaca reče:– Najpoželjniji muškarci u današnje vrijeme su penzioneri. Imaju ta nekakva redovita primanja, ne stanuju kod majke i imaju jako puno vremena. Posebno ako nisu lovci!


IN MEMORIAM

ANĐELKO MATKOVIĆ(1942. – 2013.)

Nakon duže bolesti redove našeg Društva zauvijek je napustio naš dragi kolega lovac i prijatelj Anđelko Mat-ković. Bio je zaljubljenik u lov i prirodu. Pamtit ćemo ga kao dobra i plemeni-ta čovjeka, vrlo cijenjena i poštovana. Ostat će zauvijek u sjećanjima svih na-ših članova, posebice njegove sekcije crne Lokve. Počivao u miru Božjem.

LD „Rujan“ Kočerin

VELJKO VARIĆAK(1930. – 2013.)

U Ljubljani je 15. studenog 2013., u svojoj 84. godini života, umro Velj-ko Varićak, jedna od vodećih ličnosti svjetske lovačke zajednice posljednjih dvadesetak godina. Bio je dopred-sjednik Svjetske lovačke organizacije (cIc), utemeljitelj i predsjednik cIc Koordinacijskog Foruma za Srednju i Istočnu Europu, predsjednik cIc Ko-misije za izložbe i trofeje, a obnašao je i mnoge druge dužnosti. Za svoj rad dobio je mnoga nacionalna i među-narodna priznanja i nagrade. Svoje bogato lovačko znanje i iskustvo ostavio je u dosta zapisa, publikacija, priručnika, a posebno je velik njegov doprinos u lovnoj trofejistici i uvođe-nju jedinstvenih načela u ocjenjivanju lovačkih trofeja.

Pokojni Veljko bio je ključna osoba u promoviranju što boljeg razumi-jevanja naroda bivše Jugoslavije na polju održivog lova u regiji pod ge-slom – Divljač bez granica. Njegovom zaslugom i diplomatskom vještinom lov na ovim prostorima u postratnom razdoblju postao je održiv na dobro-bit divljači, prirode, lova i ljudi. Sjećat ćemo ga se kao velikog prijatelja lova-ca BiH i našeg Saveza. Prijateljstvo na-stalo na 46. Generalnoj Skupštini cIc-a, 15. svibnja 1999. u Milanu, kada je i njegovom zaslugom, Lovački savez Herceg Bosne primljen u punoprav-no članstvo cIc-a, ostalo je do kraja njegova života. Brojni susreti čelnika Saveza s Veljkom na raznim lovnim skupovima uvijek su za Savez bili ste-penica više u njegovoj poziciji u svjet-skoj lovačkoj obitelji. U svibnju 2009. posjetio je BiH i Lovački savez Herceg Bosne te nazočio Skupštini Saveza u Mostaru. Tom prigodom uručeno mu je priznanje počasnog predsjednika Savjeta lovačkih saveza BiH.

Kao dokazani prijatelj uvijek se in-teresirao za rad našeg Saveza. Poseb-no je cijenio i hvalio Hoop i često bi znao zvati u ured Saveza s pohvalama za njegov sadržaj. Za doprinos u pro-micanju i međunarodnoj afirmaciji Saveza odlikovan je Odličjem prvog reda.

Svojim neumornim radom i en-tuzijazmom, Veljko Varićak je snažno obilježio svjetsko i europsko lovstvo u posljednjih tridesetak godina. Nje-govim odlaskom u lovstvu je ostala nenadoknadiva praznina.

Lovački savez Herceg Bosne ostao je bez istinskog prijatelja, lovca i na-šeg ambasadora u lovačkom svijetu. Neizmjerno smo mu zahvalni na sve-mu što je za nas učinio.

Lovački savez Herceg Bosne

TOMISLAV ĆUK(1969. – 2013.)

Nakon duge i teške bolesti preki-nut je životni i lovački put istinskog i pravog lovca, našeg vjernog i mar-ljivog člana Tomislava-Tome ćuka. Do posljednjih dana svojega života vodila ga je ljubav prema prirodi, divljači, lovu, lovačkim kerovima, a napose prema lovačkom druženju. Njegovim odlaskom nastala je velika praznina u njegovoj obitelji i među nama lovcima.

Ostat ćemo mu vječno zahvalni za sve što je u svome kratkom lovačkom životu našem Društvu. Kao dobar lo-vac, ali prije svega vedar i dobar čo-vjek ostat će zauvijek u sjećanju svih onih koji su ga poznavali a osobito nas lovaca.

Dragi Tomo, počivaj u miru Bož-jem, u sjeni vječnih lovišta.

LD „Radovanj“ PosušjeMARKO GRGIĆ(1959. – 2013.)

Nakon kraće i teške bolesti, 21. rujna 2013., u 55. godini života, naše je redove zauvijek napustio kolega, lovac i prijatelj Marko Grgić. Član naše lovačke udruge postao je relativno kasno, 2007. godine, kada je položio i lovački ispit.

Ljubav prema životinjama dovela ga je u lovačke redove. Osim životinja volio je i lovačka druženja. Skroman, samozatajan i nenametljiv davao je doprinos sukladno svojim mogućno-stima. Nažalost, opaka bolest, za koju je saznao posve slučajno, prekinula ga je u uživanju u ljepotama Kubera i Kruščićke planine. Njegov gubitak ponajviše su osjetili njegova obitelj, lovna jedinica „Kuber“, ali i lovačka udruga u cjelini.

LO „Vitez“ Vitez

GORAN CRNOGORAC - GOJE(1976. – 2013.)

S dubokom boli i tugom primili smo vijest da je prestalo kucati veliko plemenito srce člana našega Društva i prijatelja Gorana crnogorca-Goje.

Bio je uzoran lovac, častan čovjek i veliki zaljubljenik u prirodu, lov i div-ljač. Svojim radom i zalaganjem za uz-goj divljači, dao je nemjerljiv doprinos Društvu. Posebno ćemo ga se sjećati kao pionira u gaterskom uzgoju ple-menite divljači kojom smo napučivali

BLAGO PETROVIĆ(1962. – 2013.)

Bio je uzoran član sekcije Klobuk,

doprinio je radu Udruge kroz razna tijela sekcije. Ponosan kakav je uvijek bio nije dopuštao nikakav krivolov u sekciji i pomagao je mladim lovcima pri odrađivanju dnevnica u lovištu i pisanju dnevnika rada. rado viđen u društvu i među kolegama lovcima, kada bi u grad došao bio bi tih i nena-metljiv. Za sve što je uradio za lovstvo hvala mu u ime njegove sekcije i LU „Kravica“ iz Ljubuškog.

HUL „Kravica“ Ljubuški

NIKO GRGIĆ(1946. – 2013.)

Nakon borbe s teškom bolešću, preminuo je naš kolega i prijatelj Niko Grgić, počasni član Udruge i veliki za-ljubljenik u lov, prirodu i druženje.

„Sjaj svijeća i molitve naše nek’ te prate, kad ne mogu da nam te vrate“, s tom porukom ti zahvaljujemo na svemu što si dao našoj Udruzi i neka ti je vječna slava i hvala.

LU „Sava“ Orašje

FRANJO LUKAČEVIĆ(1976. – 2013.)

Te kobne večeri naš dragi prijatelj i kolega lovac preminuo je u tragičnoj automobilskoj nesreći.

Vrijeme koje prolazi nije te odni-jelo iz naših misli, niti su suze isprale tvoj lik iz naših očiju. riječi su slaba utjeha za trenutke provedene s to-bom, dragi prijatelju. Neka ti je vječna slava i hvala.

LU „Sava“ Orašje

IVAN KVESIĆ(1944. – 2013.)

Dugi niz godina provedenih u lovu, prirodi, druženju – svega toga više nema. Iznenada, iz redova LD „Mosor“ Široki Brijeg i sekcije ra-sno-Dužice, čiji je bio dugogodišnji član, istrgnut je život Ivana Kvesića, pedantnog lovca i čovjeka, iskrenog ljubitelja prirode i života u njoj, lovca i kolege s kojim se svatko volio dru-žiti, s kojim je svatko želio porazgo-varati, koji je bio omiljen gdje god bi došao…

Dragi Ivane, nastavit ćeš živjeti u našim sjećanjima i uspomenama, a tvoj vedri lik i tvoje čovjekoljublje nadahnjivat će nas u svakom budu-ćem lovu i druženju. Hvala ti za svaku radost koju si nam priuštio, hvala ti za doprinos Sekciji i Društvu, a dragog Boga molimo da tvojoj duši poda-ri vječno spasenje. Počivaj u miru Božjem.

LD „Mosor“ Široki Brijeg

MARKO BUDIMIR(1936. – 2013.)

Nakon kraće bolesti napustio nas je naš dugogodišnji član, kolega i prijatelj Marko Budimir. Uz njega nas vežu uspomene na zajednička dru-ženja i one će i dalje živjeti u našim srcima. Hvala Ti za sve što si učinio za našu Udrugu. Počivao u miru Božjem.

LU „M. M. Bikan“ Vir

MIRO ROMIĆ(1950. – 2013.)

Nakon duge i teške bolesti u 64. godini ugasio se život jednog od naj-uzornijih članova LU „cincar“ Livno, sekcija Priluka.

Lovom se počeo baviti kao mladić i u njemu je ostao sve do smrti. Bio je više puta predsjednik sekcije i član UO LU „cincar“. Ljubav prema lovu poka-zivao je učeći mlade o načinu i svrsi lova, a posebno o uzgoju i zaštiti div-ljači. Njegovom smrću izgubili smo velikog lovca, nadasve dobrog prija-telja. Počivao u miru Božjem.

LU „Cincar“ Livno

naša lovišta.Život mu se ugasio ali ostaje bo-

gatstvo uspomena, uspomena na skromnost i ljubaznost kojom je naš Goje zračio. Ostalo je jedno prazno mjesto u našim lovačkim redovima, ali nije prazno mjesto u našim lovač-kim srcima jer tu Goja ostaje zauvijek.

Dragi Goja, hvala ti na svemu što si učinio za naše lovačko društvo i širu zajednicu i neka ti je laka naša po-suška gruda koju si neizmjerno volio. Počivao u miru Božjem.

LD „Radovanj“ Posušje

MIRKO MAMIĆ(1948. – 2013.)

U 65. godini života preminuo je naš kolega lovac i prijatelj Mirko Ma-mić. Iako se u redove lovaca uključio u zrelijim godinama pokazao se kao pravi ljubitelj divljači i prirode. Volio je lov i druženja u raznim lovačkim aktiv-nostima. Hvala mu za sve učinjeno za našu udrugu. Počivao u miru Božjem.


JURE JURKIĆ(1945. – 2013.)

U 69. godini života, nakon duge i teške bolesti, zauvijek nas je napustio naš član Jure Jurkić. Njegovom smrću izgubili smo prijatelja, vrijednog i na-dasve poštenog lovca.

Dragi Jure, Tvoj vedri lik i duh će nam nedostajati i dugo ćeš živjeti u našim uspomenama. Počivaj u miru Božjem.



IN MEMORIAM

FRA MARKO JUKIĆ

Prvog prosinca ove godine navr-šavaju se tri godine od prerane smrti našega dragog župnika fra Marka Ju-kića. Dani, mjeseci i godine prolaze, a uspomene i sjećanja na Tvoju dobro-tu i dragi lik zauvijek ostaju. Počivaj u miru Božjem.

LU „Zavelim“ Roško Polje

besplatni info telefon 080 088 088 www.post.ba

U povodu predstojećih blagdana svim našim korisnicima i poslovnim suradnicima

Čestit Božić i sretna Nova godina!

DRAGO IVANKOVIĆ(1961. – 2013.)

Prerano nas je napustio naš dragi prijatelj, kolega lovac i veliki zaljublje-nik u prirodu, lov i druženja s ljudima Drago Ivanković. Otišao je iznenada, tiho, baš onako kakav je bio u svaki-dašnjem životu. Lijepo je bilo družiti se s njim. Za sve što je učinio za našu Udrugu neizmjerno smo mu zahval-ni. Svima će nam ostati u sjećanju kao plemenit, skroman, druželjubiv i nadasve dobar čovjek. Počivao u miru Božjem.

HLU „Orao“ Čitluk

SLAVEN DRAGIČEVIĆ(1976. – 2013.)

Nakon kratke bolesti, u svojoj 37. godini života zauvijek nas je napustio naš Slaven – ćaka, član sekcije Go-ranci. Njegovom smrću izgubili smo dobra čovjeka te istinskog zaljublje-nika u lov i lovačka druženja, za koja je uvijek pronalazio vremena. Svima nama koji smo ga poznavali ostat će u trajnoj uspomeni. Počivao u miru Božjem.

LD „Jarebica“ Mostar

ŽELJKO OBAD(1968. – 2012.)

Proteklih mjeseci navršila se godi-na dana otkako s nama nije naš prija-telj, lovac i veliki zaljubljenik u prirodu i lov, Željko Obad.

Neumoljivi put sudbine prerano ga je odvojio od nas. Sjećanje na nje-ga budi u nama tugu, ali i ponos i za-dovoljstvo što smo s njim lovili, družili se i živjeli. Posebice se osjeća praznina u njegovoj sekciji „Hutovo“.

Za sve učinjeno još jednom velika mu hvala i počivao u miru Božjem.

LU „Jadran“ Neum

OBLJETNICA

OSIGURANO KREDITIRANJE PREKO BANAKA

besplatni info telefon 080 088 088 www.post.ba

U povodu predstojećih blagdana svim našim korisnicima i poslovnim suradnicima

Čestit Božić i sretna Nova godina!

Documents

INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOG SAVEZA …obilno hrane svaki dan, i ono što bi inače pojelo pet ili šest sojki-ća, sad pojede samo jedan. Tako brzo raste i napreduje