Innsbruck 2012

OLIMPIJSKE NADE:Lea Rakovac

DOPING:Krijumčari uspjeha

OLIMPIJSKE LEGENDE:Duško Mrduljaš

Broj 42 / ožujak 2012.

ISSN 1331-9523

Prve zimske olimpijske igre mladih

ZOIMInnsbruck 2012.

Croatian YoUtHolYmpiC delegationinnSBrUCK 2012

naslovna innsbruck.indd 103.01.2012. 12:18

Olimp 4

Sadržaj

OLIMPIJSKE NADE:Lea Rakovac

DOPING:Krijumčari uspjeha

OLIMPIJSKE LEGENDE:Duško Mrduljaš

Broj 42 / ožujak 2012.

ISSN 1331-9523

Prve zimske olimpijske igre mladih

ZOIMInnsbruck 2012.



Za nakladnika:

Josip ČopHrvatski olimpijski odbor Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb

Glavni urednik:

Ante Drpić

Urednica priloga Povijest Hrvatskog športa:

Ana Popovčić

Uredništvo:

Saša Ceraj, Ante Drpić, Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, Siniša Krajač, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Nada Senčar, Ivan Škoro

Produkcija:

M 14 d.o.o (Jet-set magazin)Preradovićeva 23, 10 000 Zagreb

Oblikovanje i prijelom:

Marin Stojić

Innsbruck 2012Prve zimske Olimpijske igre mladih

Olimpijske legendeDuško Mrduljaš

Olimpijske nadeLea Rakovac

Nastanak modernog športaKuglanje

DopingKrijumčari uspjeha

PrilogPovijest hrvatskog športa

MOOIzbor grada domaćina

Znanost i športŠport u očima ekonomije zdravstva

Šport i međunarodne integracijeErasmus za sve

6 29

14 42

18 44

4822

26

Nas

lovn

a st

rani

ca: I

stok

Rod

eš i

Paul

ina

Ber

isla

vić

(Fot

ogra

fija

: GEP

A)

Olimp 5

Prijevod:

N. T. Dalma d.o.o., Medveščak 13, 10 000 Zagreb

Tisak: Tehničar CopyservisKranjčevićeva 25a10 000 Zagreb

Naklada: 2000 primjeraka

Športska terminologijaIspod površine

Društvo i športInžinjeri u športu

Žene i športRavnopravnost športašica

InternetIRB

Od Olimpa do OlimpaVijesti

54

56

58

60

50

Od 13. do 22. siječnja Innsbruck je bio poprište prvih zimskih Olimpijskih igara mladih. Više od 1000 športaša iz 70 zemalja, 500 pratećih osoba i više od 1000 predstavnika medija, nazočilo je ovom događaju na kojem su se natjecali športaši starosti od 15 do 18 godina.

Skijaški skokovi za žene, skijanje slobodnim stilom, mješovite štafete biatlonaca i skijaša-trkača samo su neke od novina koje je, kao novi format natjecanja, uveo MOO. Naših 9 športaša u Innsbrucku postiglo je sasvim solidne rezultate (opširnije o nastupima naših i općenito o natje-canju u Innsbrucku, možete pročitati odmah na uvodnim stranicama Olimpa).

U skladu sa smjernicama Olimpijske povelje, a u surad-nji s Međunarodnim olimpijskim odborom i Olimpijskim muzejom u Lausanni, Hrvatska olimpijska akademija je u zajedništvu s Hrvatskim olimpijskim odborom nastavila povezivanje športa i umjetnosti provedbom međunarodnog natječaja „Olimpijski šport i umjetnost 2012.“ na nacional-noj razini. Temeljem odluke ocjenjivačkog suda u kategoriji kiparstva, slikarstva i grafike najboljim radovima proglaše-ni su „Olimpijski akvarel“, skulptura Borisa Sekulića i “Pla-men naroda”, slika Miljenka Šimića.

Pripreme za odlazak na OI u Londonu sveobuhvatne su i u punom jeku. Vesele nas plasmani svih športaša koji ostvare rezultat za odlazak na OI, ali posebno kada se to dogodi športašu iz športa u kojem nismo dugo imali svog predstavnika (kao što je to uspjelo našim judašima). Isto tako, veliko je zadovoljtstvo iza-zvao uspjeh naše bacačice diska Sandre Perković koja je, nakon odrađene kazne, nastup u Londonu osigurala uistinu izvanrednim rezultatom.

Optimisti smo. Pomalo potajno sanjamo da će se hrvatska zastava često vijoriti na pobjedničkom postolju olimpijskih pobjednika u Londonu...

From January 13th to 22nd Innsbruck was the place where the first Winter Youth Olympic Games took place. More than 1000 athletes from 70 countries, 500 accom-panying persons and more than 1000 media representatives, attended this event where athletes aged from 15-18 competed.

Women’s ski jumping, freestyle skiing, mixed relays of Biathlon- and ski-runners are just some of the new elements introduced by the IOC as the new form of competition. Nine of our athletes achieved quite good results in Innsbruck (you can read more about our athletes’ performances and generally on competition in Innsbruck in the prologue pages of Olimp magazine).

According to the Olympic Charter guidelines, in cooperation with the International Olympic Committee and Olympic Museum in Lausanne, the Croatian Olympic Academy together with the Croatian Olympic Committee continued linking sports and art by im-plementation of international contest “Olympic Sport and Art 2012” on the national level. Based on the decision of the jury in the category of sculpture, painting and graphics, the best works were the “Olympic watercolor”, a sculpture by Boris Sekulic and “Flame of the people”, a painting by Miljenko Simic.

Preparations for the London Olympics are comprehensive and in full swing. We are pleased with placements of all the athletes who achieve a result needed for going to the Olympics, but especially when it happens to an athlete from sports where we have not had a representative for a long time (as it happened with our judoists). Furthermore, another satisfaction was a big success of our discus thrower Sandra Perkovic whose performance in London, after the expiration of suspension, brought a truly outstanding result. We are optimistic. Somewhat secretly dreaming that the Croatian flag will often flaunt at the podium of Olympic winners in London...

Poštovani čitatelju,

Dear Reader,

www.hoo.hr

[email protected]

OlImP je časOPIs HrvaTsKOg OlImPIjsKOg

ODBOra.

Glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora

Secretary General of the Croatian Olympic Committee

Josip Čop, dipl. oec.


naslovna innsbruck.indd 1 03.01.2012. 12:18

Olimp 6

Tekst: MANUELA SENTĐERĐIFotografije: GEPA & HOO

U austrijskom Innsbrucku održane su prve Zimske olimpijske igre mladih. Među više od tisuću mladih športaša iz 70 zemalja, nastupilo je i devetero naših i postiglo sasvim solidne rezultate. Predsjednik MOO-a Jacques Rogge, ZOIM 2012. nazvao je “divno osvježavajućim Igrama”...

ZOIM 2012.Divno osvježavajuće Igre


naslovna innsbruck.indd 1 03.01.2012. 12:18

7 Olimp

Divno osvježavajuće Igre

Olimp 8

Nakon vrlo uspješnih Prvih olimpijskih igara mladih u Singapuru 2010., održano je i njihovo prvo zimsko izdanje u austrijskom

Innsbrucku. Od 13. do 22. siječnja 2012. Innsbruck je ugostio više od 1000 mladih športaša iz 70 zemalja, 500 pratećih osoba, više od 1000 predstavnika medija te mnogobrojne zaljubljenike u zimske športove.

Prvi put u povijesti, olimpijski je plamen plamtio tri puta u istom gradu domaćinu, pa čak i na istom stadionu, Bergiselu - 1964., 1976. i eto sada 2012. Olimpijsku baklju mladih niz stazu za skijaške skokove, a zatim kroz mnoštvo od 15.000 posjetitelja na stadionu, nosili su olimpijski po-bjednici Leonhard Stock, Yuna Kim te neki od najistaknutijih austrijskih športaša.

Prvi je Egon Zimmermann, skijaška legenda, upalio olimpijski plamen ZOI 1964., zatim je olimpijski pobjednik Franz Klammer upalio onaj ZOI 1976., da bi na kraju predstavnik nove gene-racije olimpijaca, zvijezda u nordijskoj kombinaciji Paul Gerstgraser, upalio

olimpijski plamen mladih ZOIM 2012. Hrvatsku zastavu na svečanosti otvaranja nosio je alpski skijaš Istok Rodeš, a na svečanosti zatvaranja hokejaš na ledu Matija Miličić.

Športašice i športaši u dobi od 15 do 18 godina natjecali su se u športovima koji će biti na na programu Zimskih olimpijskih igara (ZOI) u Soči-ju 2014. Neki od športova i disciplina, poput skijaških skokova za žene, skijanja slobodnim stilom i snowboard slopestylea, doživjeli su u Innsbrucku olimpijsku premijeru.

Međunarodni olimpijski odbor (MOO) uveo je nove formate natjecanja. Tako su na primjer hokejašice i hokejaši na ledu pokazali svoje spretnosti u šest testova vještina (skills challenge), a skijaši-trkači i biatlonci nastupili su u zajedničkoj, mješovitoj štafeti.

U osam dana natjecanja 63 puta su podijeljene medalje. Najviše medalja, njih 16, osvojili su njemački športaši, a s 14 medalja prate ih kineski. Po broju osvojenih medalja u samom su vrhu još Rusija, Japan, Austrija i Koreja.

Hrvatsku su u Innsbrucku predstav-

ljali Saša Tršinski i Istok Rodeš u alp-skom skijanju, Matej Burić u biatlonu, Matija Miličić u hokeju na ledu (skills challenge), Ema Bago i Petra Petko u sanjkanju, Rea Raušel i Krešimir Crn-ković u skijaškom trčanju te Paulina Berislavić u snowboardu.

Istok Rodeš, učenik I. privatne gimnazije u Varaždinu, zauzeo je odlično 6. mjesto u veleslalomu te 9. mjesto u slalomu i superkombinaciji. Hokejaš na ledu Matija Miličić bio je 6. od 16 natjecatelja u skills challengeu. Šesnaestogodišnji Matija inače je član KHL Zagreb, trenira nekoliko tjedana svake godine u Kanadi, a nastup na ZOIM izborio je na kvalifikacijskom turniru održanom u finskom Vieruma-kiu.

Saša Tršinski iz Zaboka, velika nada hrvatskog skijanja, u veleslalomu je bila 11., u superveleslalomu 12., a u superkombinaciji 14. Biatlonac Matej Burić, član BK Brod Moravice, svoj je 18. rođendan proslavio u krugu hrvat-ske olimpijske delegacije mladih na ZOIM - zauzeo je vrlo dobro 19. mje-sto u sprint utrci na 7,5 km te 21. u utrci na 10 km u jakoj konkurenciji od 50 vrhunskih mladih biatlonaca.

Splićanke Petra Petko i Ema Bago u sanjkama su se pojedinačno spu-stile niz stazu. Petra je bila 21. a Ema 22. Petru i Emu u sanjkanje je uveo Ivan Šola, športski entuzijast i „utemeljitelj“ hrvatskog boba. Zbog nedostatka snijega u rodnom gradu, sanjkašice velik dio godine treniraju „na suhom“ spuštajući se niz Marjan na sanjkama s kotačima...

Sedamnaestogodišnja članica ski-jaškog kluba “Goranin” iz Delnica Rea Raušel, u utrci skijaškog trčanja na 5 km zauzela je 25. mjesto među 40 na-tjecateljica i 35. mjesto u sprint utrci. Također u skijaškom trčanju, Krešimir Crnković je bio 32. u utrci na 10 km, dok je u sprint utrci zauzeo 35. mje-sto. Krešimir je inače član A reprezen-tacije u biatlonu koju trenira ugledni bugarski trener Georgi Fartunov.

Snowboarderica Paulina Berislavić iz Rijeke zauzela je 13. mjesto u dis-ciplini slopestyle i 16. mjesto izvodeći akrobacije u snježnom polucilindru. Iako provodi 150 dana godišnje na snijegu u Italiji, Francuskoj i Austriji, izvrsna je učenica 2. razreda opatijske Gimnazije Eugena Kumičića.

Paulina, Istok i Saša inače su kori-snici Razvojnih programa Hrvatskog

ZOIM Innsbruck 2012

HRVATSKA OLIMPIJSKA DELEGACIJA MLADIH ZOIM INNSBRUCK 2012.

Šef misije: Damir Šegotačlanovi misije: Petra Nosso, Igor Borić, manuela sentđerđi (press attache)

ŠPOrTaŠI:alpsko skijanje: saša Tršinski, Istok rodešskijaško trčanje: rea raušel (masovni start, sprint), Krešimir Crnković (masovni start, sprint)snowboard: Paulina Berislavić (halfpipe, slopestyle)Hokej na ledu: matija miličić (skills challenge)sanjkanje: ema Bago (pojedinačno), Petra Petko (pojedinačno)Biatlon: matej Burić (sprint, individualno)

TreNerI: Davor lažeta, Domagoj ratkić (alpsko skijanje), alen abramović (skijaško trčanje), Darko Bilen (snowboard), Hrvoje joja (hokej na ledu), Ivan Šola (sanjkanje), georgi Fartunov, robert Kontak (biatlon)

Cr

oat

ian

Yo

UtH

olY

mp

iC

del

egat

ion

inn

SB

rU

CK

2

012

nasl

ovna

inns

bruc

k.in

dd

1

03.0

1.20

12.

12:

18


naslovna innsbruck.indd 1

03.01.2012. 12:18

matija miličić

matej Burić

Rea Raušel

Krešimir Crnković

Darko Bilen & Paulina Berislavić

saša Tršinski

Petra Petko

ema Bago





Moramo pomladiti olimpijski pokret. Moramo program Olimpijskih igara prilagoditi željama i potrebama mladih, ne smijemo biti previše konzervativni - Jacques Rogge, uoči ZOIM Innsbruck 2012.

Olimp 10

olimpijskog odbora kroz koje HOO osi-gurava dugoročnu financijsku i struč-nu potporu športaša - od najmlađih dobnih kategorija do onih vrhunskih.

Osim športskog nadmetanja,važan sastavni dio Igara mladih bio je i kulturni i obrazovni program sa svojih 27 različitih aktivnosti. Mladi športaši imali su priliku družiti se sa svojim športskim uzorima, raspravljati s vrhunskim športašima poput Lin-dsey Vonn, vježbati medijske nastupe, učiti o zdravoj prehrani ili se jedno-stavno zabavljati uz ples ili bubnjanje. Cilj kulturnog i obrazovnog programa je zbližiti mlade športaše iz cijelog svijeta te im približiti vrijednosti

olimpizma - izvrsnost, prijateljstvo i poštovanje.

- OIM su savršena prilika za kultur-no obrazovanje mladih. U športu se ne radi samo o rezultatu, već i o ponaša-nju i obrazovanju - rekao je predsjed-nik MOO-a Jacques Rogge, sudionik ZOI Innsbruck 1976. u svojstvu Šefa misije belgijske športske delegacije i najjači zagovaratelj OIM-a.

Rogge rado naglašava važnost obrazovnog aspekta među mladim športašima te ističe koliko je važno druženje i međusobno učenje, ali u svom stavu prema nadmetanju vrlo je jasan.

- Nadmetanje je vrlo važno. Bez njega ne bi došli niti športaši niti

posjetitelji. Ovo nije kamp za izviđa-če, ovdje su se okupili najbolji mladi športaši svijeta koji nastoje biti što uspješniji - odgovorio je Rogge na pitanje o prvobitnoj ideji o ukidanju medalja na Olimpijskim igrama mladih.

Promotori ZOIM Innsbruck 2012. bili su alpski skijaši Lindsey Vonn i Benjamin Raich, skijaš slobodnim stilom Kevin Rolland, klizačica Yuna Kim te hokejaš na ledu Sid Crosby zvani „Sid the Kid“. MOO je pokrenuo i program Mladi veleposlanik („Young Ambassador“) u kojem je 33 športaša i športskih djelatnika, među kojima i hrvatska skijašica Ana Jelušić, podrža-valo MOO u nastojanju da se što više mladih športaša uključi u kulturni i obrazovni program.

Cilj organizacijskog odbora ZOIM Innsbruck 2012. bio je organizirati skromne, ali srdačne Igre pod krila-ticom „Be a part of it“ (Uključi se), a pri tome svijetu predstaviti pokrajinu Tirol kao mladenačku, modernu i za-nimljivu destinaciju za mlade turiste, što mu je pošlo za rukom. Predsjednik organizacijskog odbora Peter Bayer rekao je kako su nastojali stvoriti Igre za lokalno stanovništvo. Najveći dio od 1400 volontera u dobi između 18 i 75 godina bio je iz Tirola, a oko 80.000 isključivo besplatnih ulaznica za natjecanja bile su podijeljene dan prije svečanog otvaranja.

Skromnost, ekonomičnost, ekološka svijest i socijalni aspekti određivali su odluke organizatora i postavili nove standarde za buduće Igre. Olimpijsko selo sastojalo se od 13 kuća s 375 stanova koji će se prodati nakon Igara, a radi se o najvećem naselju tzv. pa-sivnih kuća u Europi. Drvo za namje-štaj potiče iz Tirola, jer su kod opre-manja Olimpijskog sela angažirane samo lokalne tvrtke, koje su pri tome imale obavezu zaposliti dugotrajno nezaposlene osobe.

Od ogromnih količina zastava i bannera izrađenih za ZOIM, nakon Igara će se izrađivati torbe i drugi asesoari koje će kreirati studenti vi-soke škole za modu u Innsbrucku. Za razliku od OIM u Singapuru, gdje je sustav integracije podataka koštao 1,7 milijuna eura, u Innsbrucku je isti posao odradila jedna lokalna tvrtka za 180 tisuća eura.

Zanimljiv je i podatak da je Olimpij-ski plamen na dan svečanog otvaranja radi uštede energije plamtio samo

ZOIM Innsbruck 2012

11 Olimp

Olimp 12

sat vremena u kojih troši energiju dovoljnu za grijanje 2500 prosječnih stanova...

Uključeni u organizaciju Igara, osim austrijske vojske, bili su i mno-gobrojni učenici lokalnih škola te stu-denti. Učenici su se natjecali u sklopu projekta Školski športski izazov (Scho-ol Sport Challenge).

U suradnji s nacionalnim športskim savezima, školski su razredi počeli trenirati već 2010. neke od športova zastupljene na ZOIM kako bi se za vrijeme Igara natjecali na olimpijskim borilištima. Studenti iz Innsbrucka držali su radionice u sklopu kultur-nog i obrazovnog programa, pisali članke i snimali TV priloge za lokalne medije, studentice visoke škole za turizam preuzeli su poslove hostesa,

a studenti visoke škole za modu u Innsbrucku kreirali su ogrtače i majice za nositelje olimpijske baklje na sve-čanom otvaranju.

- Prve ZOIM u svakom su pogledu premašile očekivanja i stvorile čvrste temelje za buduće Igre mladih. Bile su ovo divno osvježavajuće Igre - izjavio je Rogge u svom govoru tijekom sve-čanog zatvaranja.

ZOIM Innsbruck 2012. ostat će svim sudionicima u sjećanju kao dobro organizirane Igre koje su se usredotočile na šport i športaše ne odvlačeći pažnju pompom i specijal-nim efektima.

Nakon ovih povijesnih prvih ZOIM očekuju nas druge OIM u Nanjingu (NR Kina) 2014., te 2. ZOIM u Lille-hammeru (Norveška) 2016.

→ Summary ←The first Winter Youth Olympic Games were held in Innsbruck, Austria. Among more than a thousand young athletes from 70 countries, nine of our athletes achieved quite good results. The IOC President Jacques Rogge called the YOG 2012 “superbly refreshing Games”.The aim of the Organizing committee of YOG Innsbruck 2012 was both to organize modest, but friendly games under the slogan “Be a part of it” and to present the province of Tyrol to the world as youthful, modern and interesting destination for young tourists, and succeeded in the same. The chairman of the Organizing Committee Peter Bayer said that they were trying to create Games for the local population.The YOG Innsbruck 2012 will remain in memory of all the participants as well-organized Games, focused on sports and athletes, not drawing attention to fuss and special effects. After these first Winter Youth Olympic Games, the following Youth Olympic Games will be held in Nanjing (People’s Republic of China) in 2014 and the second Winter Youth Olympic Games in Lillehammer (Norway) in 2016.

ZOIM Innsbruck 2012

13 Olimp

Obitelj Mrduljaš je sinonim za veslanje, ali i za jedan od najvećih športskih klubova u Hrvatskoj - za “Gusar”. Tradi-

cija je to koja se prenosila s koljena na koljeno: obitelj Mrduljaš ima europske prvake i osvajača olimpijske medalje, a o državnim naslovima ne treba ni trošiti riječi. Duško Mrduljaš (60) s ponosom priča o toj obiteljskoj veza-nosti za veslanje, za šport općenito, kriveći malo i jedrilicu “Mutni” koja je u njegovu obitelj došla 1935. godine…

- Ta je jedrilica bila vrlo važan dio naše obitelji, s njom se puno plovilo, ljeti se mjesec i pol dana provodilo na Šolti. Praktički smo se preko nje vezali za vodene športove. Ja sam slijedio tradiciju i otišao u veslanje, ali braća Nikša i Marin su završili u jedrenju, u “Labudu”. Nikša je osvojio Mrdujsku regatu, Marin je bio prvak države u finnu. Suprugu Vinku sam upoznao u “Gusaru”, a moja mama Tonka, djevo-jački Radica, bila je plivačica “Jadrana”, prvakinja u štafeti.

Za ovu je priču važno naglasiti da su otac Elko i stric Jure bili europ-ski prvaci u osmercu, još tamo 1932. godine. I da je Duško od rođenja bio član “Gusara”.

Najveći uspjeh Duška Mrduljaša svakako je osvajanje brončane me-dalje na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. godine. U paru sa Zlatkom Ce-lentom i kormilarom Josipom Reićem. Osam godina su Mrduljaš i Celent veslali zajedno, puno puta su bili če-tvrti, a onda su uoči Moskve odlučili iz dvojca bez, otići u dvojac sa.

- Ja sam i prije udruživanja sa Celen-tom imao iznimne rezultate. S Nikšom Mardešićem nastupio sam na Olimpij-skim igrama u Münchenu, prije toga smo bili peti na Svjetskom prvenstvu. Mislim da smo bili vrijedni medalje u

Tekst: DavOr BUraZIN

Najveći uspjeh splitskog veslača Duška Mrduljaša jest osvajanje brončane medalje na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. godine, u paru sa Zlatkom Celentom i kormilarom Josipom Reićem

15 Olimp

Münchenu, ali nismo se snašli na veli-kim valovima.

S Celentom je krenuo 1973. godine, uglavnom su veslali bez kormilara i onda su, pred Moskvu, procijenili da će bolje izglede za medalju imati u dvojcu s kormilarom.

- Naša je nesreća da su isto pomi-slile još neke posade, pa smo opet upali u jaku disciplinu. U finalu su bile posade DDR-a, SSSR-a, Bugarske, Rumunjske, Čehoslovačke i mi. Istočni blok. Zamislite, čuvena talijanska braća Abagnale nisu tad vidjeli finale, a samo godinu dana kasnije postali su svjetski prvaci. Zato što su sve po-sade iz toga finala prestale veslati… Zlatko i ja smo vodili 1100 metara, ali onda smo počeli malo veslati na sna-gu, ostali smo bez brzine. Pretekli su nas Istočni Nijemci i Sovjeti…

Nakon Moskve, Mrduljaš se okrenuo skifu koji ga je uvijek privlačio, htio je vidjeti kako se snalazi u tehnički izu-zetno zahtjevnoj disciplini.

- Prijelaz s jednog na dva vesla nije jednostavan, ali ja sam uvijek bio tehnički jak i odmah sam postao prvak države. Međutim, u klubu nisu imali

sluha za moje ambicije, nisam imao ni trenera, a bez podrške se ne može.

Takva su vremena bila, niti olimpijska medalja nije imala specifič-nu težinu. Mrduljaš se ubrzo odlučio oprostiti, ali ostao je u klubu. Velikom klubu.

- Ne znam za trofejniji klub, ako ćemo suditi prema medaljama. “Gusar” ima olimpijske pobjednike, svjetske i europske prvake, makar se europska prvenstva ne održavaju više od tri-deset godina. Čak petnaest medalja s Olimpijskih igara smo osvojili, trinaest veslača, od toga su braća Siniša i Nik-ša Skelin uzeli po dvije. To su feno-menalni rezultati za koje su zaslužni tradicija, ali i grad Split koji ima kariz-mu. Kad se u Gusaru pojavi kvaliteta, s priličnom sigurnošću možete znati da će uspjeti.

Ali kako do kvalitete? Sve se mije-nja, šport više nije na prvom mjestu među mladima. Pogotovo zahtjevni športovi kao što je veslanje.

- Trenutno ni u “Gusaru” situacija nije blistava, događa se ono na što sam upozoravao prije petnaest godi-

na. Više nemamo kvalitetne trenere za rad s mladima, a to je osnovno. Imamo sređen klub, dobre uvjete, kod nas dolaze veslači iz drugih sredina, ali moramo stvoriti i vlastiti kadar. Nekada je dom “Gusara” bio u grad-skoj luci, Matejuška je bila magnet, pogotovo preko vikenda kad bi riva bila puna. Nije nam trebalo nagovarati mlade da dođu veslati.

Mrduljaš je od 2000. godine član Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora. Dobro je upoznat sa stanjem u hrvatskom športu.

- Što se tiče medalja, olimpijskih medalja, mislim da je stanje jako do-bro. Pogotovo pritom mislim na meda-lje sa Zimskih olimpijskih igara. Prije u tim športovima nismo ni postojali. Ono na čemu se mora još više raditi jest buđenje interesa kod mladih. Mislim na vrhunski šport, to je u padu, jer je vrlo naporno i djeci se to više ne da raditi. Imaju širok izbor, najčešće ih je teško odvojiti od kompjutera.

Split ima još jedan problem...- Na žalost, što se financiranja špor-

ta tiče, Split je katastrofa. U “Gusaru”

veslanje kao način života

Olimp 16

smo odavno shvatili da moramo sami osigurati vlastita sredstva, tako da uglavnom nemamo tih problema. Za šport su ključni vrijeme i novac, bez toga je teško zamisliti vrhunska dosti-gnuća.

Kako on kao vijećnik HOO-a gleda

na Olimpijske igre u Londonu i što očekuje od naših športaša?

- Svatko tko prati šport, lako može za-ključiti od koga se mogu očekivati me-dalje. S tim da nije nikome zabranjeno iznenaditi. Dakle, Blanka Vlašić i Sandra Perković u atletici, sestre Ana i Lucija Zaninović u taekwondou, imamo četiri jake posade u jedrenju, pa tradicionalno rukomet i vaterpolo kao kandidate za visoki plasman. I to je otprilike to.

Čekajte malo, gospodine Mrduljaš, je li moguće da ste zaboravili na naš veslački četverac?

- Ha, ha! Eto, sve je moguće... Na-ravno, taj naš četverac je zaista izvan-redan, tri godine su u svjetskom vrhu. Štoviše, mislim da nikada nisu veslali tako dobro kao ove godine! Naravno da su i oni u najužem krugu kandidata za odličje u Londonu…

→ Summary ←Rowing is part of the heritage of the Split family Mrduljas. So Dusko Mrduljas started rowing, and his greatest success came at the Olympic Games in Moscow in 1980. At that time, together with with Zlatko Celent and skipper Joseph Reic he won the bronze medal in the discipline men’s coxed pairs. He is proud of the fact that he was a member of the “Pirat” (pirate) club – the rowers of that club won even 15 medals at the Olympic Games. Since 2000, Mrduljas is a member of the COC Council. He is very familiar with the situation in Croatian sports and says that more should be done to awaken an interest in sports among young people that has been decreasing . He claims that kids find playing sports hard since they have a wide variety of other easier activities and often it is very difficult to get them away from the computer.

Olimpijske legende

‘Ne znam za trofejniji klub, ako ćemo suditi prema medaljama. “Gusar” ima olimpijske pobjednike, svjetske i europske prvake… Čak petnaest medalja s Olimpijskih igara smo osvojili!’

Olimp 18

Za nju je sve, kao i za tolike klince željne športske igre, počelo kao dobra zezancija. Igrala je nogomet i košarku s

dečkima, trenirala kratko i tenis, da bi otac Kruno kupio stol za stolni tenis te ga „instalirao“ na tavanu obiteljske kuće u zagrebačkim Mikulićima. Kada je tada osmogodišnja Lea napokon dobila priliku zaigrati za tim prvim stolom s tatom i bratom Robijem, do-godila se, kako sama kaže – «kemija».

- Svidjelo mi se, odmah sam po-željela igrati čim više mogu. Tata je vrlo brzo shvatio da imam smisla za stolni tenis i pitao me želim li probati trenirati u klubu. Doveo me u STK Marathon i tamo je sve počelo. Nakon samo mjesec dana prepoznao me Ivan Vidolin, trener s kojim i danas sjajno surađujem, u kojem imam ogromnu potporu i kojeg doživljavam kao jed-nog od najboljih trenera u Europi. On

na kontinentalnoj smotri u ruskom Kazanu: srebrom u mješovitim paro-vima s kolegom Filipom Zeljkom te broncama u pojedinačnoj konkurenciji i konkurenciji parova s Rumunjkom Bernardette Balint.

- Na tom sam prvenstvu dokazala da mi je mjesto u vrhu europskog stolnog tenisa. Čak sam i u ekipnom dijelu natjecanja igrala dobro, pobi-jedila prvu, drugu i treću igračicu na europskoj rang-listi i imala skor 12-2. Šteta što i tu nismo uzele medalju, ali ispravit ćemo to već ove godine na juniorskom EP-u, koje će se u srpnju održati u Austriji.

Osvajanje jakih međunarodnih turnira za nju je postalo normalno još od samih početaka karijere. Već prvi natjecateljski prelazak preko granice donio joj je vrijedan naslov u Francu-skoj.

savršeno razumije igru, najbolje me poznaje i u svakom trenutku zna kako se osjećam - objašnjava 16-godišnja stolnotenisačica o kojoj se sve više priča izvan krugova usko vezanih za „pingić“.

Za to je zaslužna sama jer sve ozbiljnijim rezultatima iz godine u godinu podiže letvicu očekivanja i množi pohvale koje na njezinu adresu serviraju i najveći hrvatski stolnote-niski autoriteti. U 2011. je dokazala da je jedna od najboljih kadetkinja Europe okitivši se trima medaljama

- Ne sjećam se jesam li imala 11 ili 12 godina. Išla sam na Euromi-nichamps i osvojila prvo mjesto. Kako je 16 najboljih s tog turnira pozvano u Bruxelles, na europski Top 16, tamo sam dobila novu priliku za potvrdu kvalitete. I u Belgiji sam bila najbolja, pa sam shvatila da zaista imam nešto posebno u sebi.

S tim je naslovom krenulo i zanima-nje za tadašnju učenicu OŠ Medved-grad, pa je poboljšanje uvjeta trenira-nja i obrazovanja za tako veliki talent bio logičan slijed događaja. Nešto kasnije, u osmom razredu osnovne

vremena za preostale aktivnosti u životu, toliko zanimljive njezinim vrš-njacima.

- Ponekad vikendom izađem s druš-tvom ili s prijateljicama odem na ro-lanje po Jarunu, ali uglavnom su tada turniri, pa zapravo i nemam mnogo takvih prilika. Znam da mi je šport-ski način života jako bitan ako želim uspjeti u stolnom tenisu, a ja sam jako motivirana da to napravim.

Uostalom, na kvaliteti treninga osjetim čak i ako dulje u noć ostanem budna zbog učenja, a kamoli ne bih da večer prije provedem vani. Zato poku-

škole, prebacila se u školu Dr. Časla u kojoj je dobila idealan edukativno-športski paket.

- S obzirom da nam šport ne ostav-lja previše slobodnog vremena, mo-ramo si znati organizirati dan. Meni je svaki posložen gotovo u minutu. Ujutro sam oslobođena prva dva sata na nastavi zbog treninga, pa od 9 sati odradim sat i pol, sve u sklopu škole. Od 10.45 sam na nastavi, koja traje do 16.30. Slijedi novi trening, okvirno od 17.00 do 18.30 i odlazak kući. I tada moram učiti jer u školi nemam popusta.

Jedina mi je prednost u odnosu na ostale učenike što se mogu dogovoriti za termin odgovaranja. S obzirom na to da mi je raspored jako važan, pono-sna sam što nikada nisam iznevjerila dogovor i izbjegla školu kada sam trebala odgovarati.

Osim škole i treninga nema mnogo

Olimpijske nade

Tekst: TOmIslav POljaKFotografije: rOmeO IBrIŠevIĆ

Lea Rakovac, 16-godišnja Zagrepčanka lani je dokazala da je jedna od najboljih kadetkinja Europe okitivši se trima medaljama na kontinentalnoj smotri u ruskom Kazanu: srebrom u mješovitim parovima s kolegom Filipom Zeljkom te broncama u pojedinačnoj konkurenciji i konkurenciji parova s Rumunjkom Bernardette Balint

Na putu uspjeha

19 Olimp

šavam imati redovit san, odmarati se kada treba i kvalitetno se hraniti.

Zbog ozbiljnosti i predanosti koji se očituju u svakoj Leinoj riječi, ali i talenta oplemenjenog velikim radom i sjajnim rezultatima, i neke od najvećih „faca“ stolnog tenisa u Hrvata izrazili su nade da je ona nova, velika priča iz Hrvatske.

Tako je, primjerice, Zoran Primorac kazao kako vjeruje da će upravo Lea biti okosnica hrvatske reprezentacije u godinama koje dolaze. Slično se o njoj nedavno izrazila i Tamara Boroš.

- Da, čula sam da me hvale... Što

mogu reći osim da mi je ogromna čast i zadovoljstvo da je tako. Ako oni koji imaju toliko iskustva vide u meni potencijal, onda on valjda doista i postoji.

S Tamarom Boroš je već dijelila i reprezentativnu svlačionicu. Prvog poziva u nacionalni seniorski dres zauvijek će se sjećati.

- Bilo je to neponovljivo iskustvo. Igrale smo reprezentativni meč u Ru-munjskoj, a izbornik Neven Cegnar mi je dao veliku priliku. Nakon što sam izgubila svoj pojedinačni meč, stavio

UsPjesI tri medalje na europskom

kadetskom prvenstvu (srebro u

miksu, bronce pojedinačno i u paru)

prošlu godinu završila je kao šesta

kadetkinja europe

trenutačno je 101. juniorka svijeta

do 18 godina (konkurencija dvije godine

starijih igračica) i 36. u europi u istoj

kategoriji (sedma od svojeg godišta)

dobitnica je nagrade Dražen Petrović

HOO-a za najbolju perspektivnu

športašicu 2011.

proglašena je najboljom igračicom

Zagipinga 2011.

Olimp 20

me u odlučujući par pri rezultatu 2-2. Igrala sam s našom Kineskinjom Tian Yuan i povele smo sa 2-0 u setovima. Kada su se protivnice vratile na 2-2, mislila sam da je gotovo, jer u takvim situacijama obično slave oni koji pre-okreću rezultat. Međutim, mi smo se dignule i uzele taj peti set i ukupnu pobjedu. Takvo je iskustvo za mene neprocjenjivo.

Zoran Primorac pohvalio je i odluku izbornika Cegnara da prošle godine povede Leu na Europsko se-niorsko prvenstvo u Gdanjsk. „Sjećam se koliko je meni bilo važno da kao mlad igrač dobijem priliku na takvim natjecanjima.

Neće ona sada postati prvakinja Europe, ali bitno je da se kali“, kazao je šesterostruki olimpijac.

- Za mene je to bio susret s nekim novim svijetom. Izbliza sam mogla vidjeti najbolje europske igračice i igrače, čak i igrati s nekima od njih. Za peto mjesto u reprezentaciji za EP, izborila sam se na pozivnom turniru kojeg je izbornik Cegnar organizirao...

Nakon prolaska kvalifikacijske skupine, u prvom je kolu ispala od institucije mađarskog stolnog tenisa, 37-godišnje Krisztine Toth, gospođe koja ima i više nego dovoljno godina da joj bude majka.

- Nisam imala šanse, malo me drža-la i trema koja mi je onemogućila da pokažem sve što mogu.

Zato se nada da će na već spome-nutom juniorskom EP-u u Austriji odi-grati još važniju ulogu. S kolegicama Ivanom Tubikanec i Matejom Jeger napadat će, kaže, i europski naslov.

- Imamo kvalitetu za velike stvari. I inače su mi cure iz kluba i reprezen-tacije jako drage, družimo se i izvan treninga, s nekima i u školi, a svaki njihov uspjeh doživljavam kao novi podstrek. U klubu su mi još i Paola Markatin i Sara Mikac, kvalitetne igra-čice s kojima imam i odličnu bazu za sparing.

Sve više Lea sparira i s dečkima, čak i s onima najboljima u Hrvatskoj. To je u trenutačno najorganiziranijem klubu u Hrvatskoj, STK Dr. Časl, gotovo savr-šeno posloženo.

- Nemjerljiva je važnost treninga s igračima kao što su Tomislav Kolarek ili Tan Ruiwu. Oni nam pomažu da se priviknemo na kvalitetnije igračice i jače udarce.

Govoreći o kvaliteti, Lea ne ide dalje od najjače stolnoteniske nacije svijeta.

- Kinezima je stolni tenis isto što i Europljanima nogomet i zato im ne možemo ništa! Oni cijeli dan treniraju, ne idu u školu i imaju svoje centre u kojima proizvode igrače-strojeve. Zato vjerujem da ću jednoga dana biti u vrhu europskog stolnog tenisa, ali, iskreno, nisam sigurna da ću se moći, ni ja ni ostale Europljanke, boriti s Kineskinjama.

Na opasku da se bavi športom koji, barem kod nas, nije baš financijski najisplativiji, mlada Zagrepčanka po-seže u „škrinjicu mudrosti“.

- Igram ga zbog ljubavi, a ne da bih zaradila. Naravno, ako nešto novca dođe, bit ću jako sretna. Ako ne, imam obrazovanje i s njime moram osigurati budućnost.

Olimpijske nade

→ Summary ←Lea Rakovac, a 16-year old table tennis player, is a member of the Zagreb STK (table tennis club) Dr. Casl and the leader of a very talented generation of Croatian juniors. With one year older Ivana Tubikanec and two years older Mateja Jeger, she will compete for the team title at the European Junior Championship in Austria. Last season she won three medals at the European Youth Championships (singles, women’s doubles, mixed doubles). She has been playing table tennis since she was eight, nowadays she figures as the greatest hope of Croatian “pingic”. Already last year she made her debut for the senior national team by performing in the Senior European Championship in Gdansk. In our opinion, it was only the first of many major senior championships of this young table tennis player, for whom even top table tennis players, like Tamara Boros and Zoran Primorac, predict a bright future.

‘Vjerujem da ću jednoga dana biti u vrhu europskog stolnog tenisa, ali iskreno, nisam sigurna da ću se moći, ni ja ni ostale Europljanke, boriti s Kineskinjama’

Olimp 22

Igra s kuglama jedna je od najsta-rijih i najpopularnijih na svijetu. Ona je u pravom smislu riječi igra, jer svoje porijeklo vuče iz čiste

dokolice i razbibrige, za razliku od brojnih drugih športova koji su nastali kao poslijedica aktivnosti koje su ljudima bile nužne za preživljavanje ili unapređivanje života (skijanje, vesla-nje, borilački sportovi i dr.).

Varijante igre su brojne, a u grubo se mogu podijeliti na dvije: jednu u kojoj se kuglom gađa predmet ili više njih (npr. čunj) i drugu u kojoj se kugla pokušava čim više približiti određe-nom mjestu ili predmetu (npr. bulinu).

Najstariji nalaz koji ukazuje na ku-glačku igru datira iz 3200. g. pr. Kr. Radi se o kugli i čunjevima koji su vje-rojatno služili za neki primitivan oblik kuglanja, a koje je britanski antropo-

log Sir Flinders Petrie 1930. prona-šao u dječjem grobu u Egiptu. Slični artefakti pronađeni su i u grobovima drugih antičkih naroda, što je dokaz rasprostranjenosti različitih oblika igre sa kuglama. Tako se izum boća pripisuje Spartancu Timokratesu (500. g. pr. Kr.).

Mnoge srednjovjekovne njemačkekronike zabilježile su da se igra ku-glanja održavala po njemačkim sa-mostanima, gdje je kuglanje imalo i određenu odgojno-moralizatorsku svrhu: čunj je naime simbolizirao zlo. Iz tog razloga samostanski klerici su se, prema nekim izvorima, za unapre-đenje svog statusa morali podvrgnuti testu kuglanja da bi obaranjem čunja potvrdili svoju krepost.

Potkraj srednjeg vijeka kuglanjem se u njemačkim gradovima bavilo gra-

đanstvo, a većina zamaka imala je i uređene kuglane. Broj čunjeva varirao je od 3 do 17. Usprkos popularno-sti te igre u njemačkim gradovima, njemački pjesnik Hugo von Trimberg (13. st.) u svojoj didaktičkoj poemi Der Renner (Trkač) nepovoljno se izražava o kuglanju. Međutim, Martin Luther (1483.-1546.), začetnik prote-stantizma, podupirao je organiziranje kuglanja pred crkvama, pa se ono kod Nijemaca nazivalo i „Lutherovom igrom“, a upravo se Lutheru pripisuje i igra sa 9 čunjeva.

I danas postoje različite varijante igara s kuglama od kojih neke uključu-ju čunjeve, a druge ne, već su sličnije boćanju. U prošlosti je tih varijacija bilo naravno neusporedivo više, bu-dući da je komunikacija među ljudima

Nastanak modernog športa: kuglanje

Tekst: aNa POPOvčIĆ

Mnoge srednjovjekovne njemačke kronike zabilježile su da se igra kuglanja održavala po njemačkim samostanima, gdje je kuglanje imalo i određenu odgojno-moralizatorsku svrhu: čunj je naime simbolizirao zlo

Igre s

kuglama

23 Olimp

bila nezamislivo sporija nego danas, nije bilo unificiranih pravila, ali niti želje za njima. Jedan od neobičnijih oblika igre i danas se može vidjeti u Edinburghu: u toj igri igrač zamahuje kuglom među nogama, baca je prema čunjevima i pri tome obavezno pada trbuhom na stazu.

U Engleskoj je kuglanje, kao i neki drugi športovi (u prvom redu nogo-met) kroz povijest svako malo bilo zabranjivano. Prva zabrana datira iz 1366. i uvedena je kako bi se puk više bavio (odnosno uvježbavao) stre-ličarstvom koje je bilo vojna vještina. Bilo je zabrana kuglanja i drugdje, u ra-zna vremena i iz raznih pobuda, jer se ono često znalo izroditi u mjesta pijančevanja,

tučnjava i hazarda, ili zbog opasnosti da kuglači ne ozlijede kuglama ili čunjevima prolaznike ili gledaoce. Iz tog razloga su se potkraj 18. stoljeća počele graditi prve zatvorene kuglane u raznim europskim zemljama. Zabra-ne su često uvođene i radi vremena koje je puk provodio u igri umjesto radeći. Ipak, teško je procijeniti koliko su zakonske zabrane imale stvarnog efekta...

Iako je načelno smatrano igrom za običan puk, kuglanje su u

prošlosti voljeli i vladari. Poznato je da je James

I. (1566.-1625.) osobno uživao u ku-glanju, makar ga je izrijekom zabranio svojim podanicima

deklaracijom iz 1617., poznatijom kao Book of Sports. Slavna je i anegdota o Sir Francisu Drakeu. On je 1588. u Plymouthu iščekivao dolazak španjol-ske Armade koju je katolički kralj Filip II. poslao da kazni Engleze za njihovo konstantno gusarenje i herezu - pro-testantizam. Drake je, uočivši dolazak Armade, odbio krenuti odmah u bitku već je inzistirao na dovršetku ku-glačke partije koju je u tom trenutku igrao. Partiju je navodno izgubio, ali je zato pomorsku bitku slavno dobio. Priča je možda čak i istinita, budući da je razina mora (plima) toga dana bila takva da brodovi jednostavno nisu mogli sigurno isploviti iz Plymoutha sve do večeri, a ni španjolski brodovi nisu se kretali velikom brzinom.

Početkom kuglačkog športa može se smatrati 1769. godina kada je u

Njemačkoj učinjen pokušaj stvaranja jedinstvenih pravila. No, organizirano športsko kuglanje razvilo se u Europi tek potkraj 19. st., nakon što je 1885. osnovan jedan od prvih saveza - De-utcher Keglerbund (Savez njemačkih kuglačkih klubova) u Dresdenu, kojem je za kratko vrijeme pristupilo više od 220 klubova.

U Engleskoj su u 19. st. cvjetali športski klubovi koji su postali cen-tralni fokus društvenog života odra-slih muškaraca, posebno onih iz rad-ničke klase. Ti klubovi, s prosječnim brojem članova između 500 i 700, do kraja stoljeća znali su dosezati i do nekoliko tisuća članova, pa je potpuno izgubljena bliskost i osjećaj klupskog zajedništva među članstvom. U toj situaciji kuglanje je bilo ključni šport

u formiranju intimnih manjih klubova. Oženjeni muškarci u 30-im godinama (osim rijetkih fanatika) uglavnom su prestajali igrati nogomet i ragbi, športove koji ne samo da fizički iscr-pljuju, već traže i silnu emocionalnu (momčadsku) energiju - i najčešće su prelazili na mirnije športove kao što je kuglanje. Ono je pružalo s jedne strane i urbani i ruralni, s druge i indi-vidualni i momčadski aspekt. Najčešće se igralo jedan na jedan, ali natjecanja su uglavnom bila organizirana među klubovima čije je rivalstvo znalo biti jako izraženo, iako ipak blaže nego u slučaju nogometa i ragbija.

Engleski, nizozemski i njemački doseljenici donijeli su igru kuglanja u SAD, gdje se ona naročito razvijala u

krajevima gdje su bili kopači zlata. U New Yorku i u gradovima u neposred-noj blizini zlatnih rudnika počele su se graditi kuglane. Prva poznata američ-ka lokacija za kuglanje na travi nala-zila se na području New York Battery. Danas je to središte financijske četvr-ti, a stariji stanovnici New Yorka ga još uvijek nazivaju Bowling Green.

Uz kuglačke centre sasvim očekiva-no razvile su se i hazardne igre. To je bio povod zakonskoj zabrani kuglanja u svim gradovima SAD-a (1840.). Budući da se ta zabrana odnosila na kuglanje sa 9 čunjeva (bowling ni-nepins), jedna grupa dovitljivih ljudi uvela je 40 godina kasnije u igru deseti čunj, stvorivši igru sa 10 ču-njeva (bowling tenpins), i tako izigrala zakon iz 1840. Godine 1895. u SAD-u

Nastanak modernog športa: kuglanje

Engleski, nizozemski i njemački doseljenici donijeli su igru kuglanja u SAD, gdje se ona naročito razvijala u krajevima gdje su bili kopači zlata. U New Yorku i u gradovima u neposrednoj blizini zlatnih rudnika počele su se graditi kuglane

25 Olimp

je osnovan American Bowling Congre-ss (ABC) koji je propisao jedinstvena pravila igre i dimenzije staza, čunjeva, kugli i ostalog pribora.

Žene se ozbiljnije počinju baviti kuglanjem tek u drugoj polovici 19. stoljeća. Godine 1917. održava se Women’s International Bowling Con-gress u St. Louisu. Konačno, ohrabre-ne sudjelovanjem na turnirima, žene osnivaju Women’s National Bowling Association. Istovremeno, tehnologija čini veliki korak naprijed. Stare drvene kugle 1905. godine zamjenjuju prve „rubber“ kugle - Evertue, a 1914. Brunswick promovira Mineralite kugle.

S utvrđenim standardima i unificira-nim pravilima igre, popularnost kugla-nja brzo je rasla. Pogotovo nakon što je 1951. tvrtka koja se bavila proi-zvodnjom strojeva za pekarnice kupila patent za automatsko postavljanje čunjeva. Konačno, 1952. uvodi se automatsko postavljanje čunjeva na žalost mnogobrojnih dječaka „pinboy-sa“ koji su do tada zarađivali džeparac ručno postavljajući čunjeve.

Prvi Međunarodni kuglački savez (International Bowling Association, IBA) osnovan je 1926. u Stockholmu, i to kao tijelo koje je u okviru svojih nadležnosti imalo samo američki sistem kuglanja sa 10 čunjeva. Na prvom kongresu nakon Drugog svjet-skog rata izabran je i predsjednik sekcije za kuglanje sa 9 čunjeva, bu-dući da američki sistem nije u Europi (osim u Švedskoj, Finskoj i Njemačkoj), uhvatio dubljeg korijena. Osnivanjem sekcije za igru sa 9 čunjeva htjeli su

privući nove članove, a onda putem Saveza utjecati na njih da prihvate i američki sistem kuglanja. Taj pristup je, očekivano rezultirao određenim neslaganjima, te je 27. siječnja 1952. u Hamburgu održan osnivački kongres novog Međunarodnog kuglačkog sa-veza (Fédération Internationale des Quilleurs, FIQ), koji je 1979. priznat od MOO-a kao vrhovno tijelo kuglač-kog športa.

Prve športske organizacije boćara nastaju potkraj 19. stoljeća. Godine 1898. osnovana je Unione Bocciofila Piemontese, iz koje se ubr-zo razvila Unione Bocciofila Italiana. Nakon toga nastaju međunarodni savez Unione Bocciofila Internaziona-le (UBI) sa sjedištem u Lyonu i Fede-razione Internationale Giocata Bocce (FIGB) sa sjedištem u Luganu. U Euro-pi je danas najjači Međunarodni boćar-ski savez Fédération Internationale de Boules (FIB) (osnovan 14. travnja 1946. u Ville-la-Grand u Francuskoj), koji je dio Confédération Mondiale des Sports de Boules, najvišeg tijela boćarskog športa koje je priznato od strane MOO-a.

lITeraTUra :

AA. VV. Enciklopecija fizičke kulture, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1977.

John Arlott i Arthur Daley, Pageantry of Sport: From the Age of Chivalry to the Age of Victoria, Hawthorn Books, Inc., New York, 1968.

Richard Holt, Sport and the British: A Modern History, Oxford University Press, 1992.

Robert Lacey, Great Tales from English History, Abacus, London, 2007.

http://www.bowling-hr.com/O_bowlingu/povi-jest_bowl

→ Summary ←Playing with balls is one of the oldest and most popular in the world. It is a game in the true sense of the word, because its origin comes from the pure leisure and entertainment, unlike many other sports that developed as a result of activities people found necessary for survival or improvement of life (skiing, rowing, martial arts, etc.).Game varieties are numerous, but roughly it could be divided into two main ones: one in which the ball is used to shoot one or more objects (eg, cone) and another in which the aim is to bring the ball as close as possible to the particular place or object (eg bulin).The earliest finding indicating to a bowling game dates back from 3200 BC, and it was found in the children’s tomb in Egypt. Many medieval German chronicles recorded that bowling was held in German monasteries, where it also had a specific educational and moralizing purpose - namely the cone represented a symbol of evil.We consider the year 1769 to be the beginning of bowling, when in Germany a man tried, for the first time, to create uniform rules. However, organized bowling developed in Europe and the United States in the later part of the 19th century.

Rekorderi u prinosu mesa jednako koriste anabolička sredstva, baš kao i rekorderi u prinosu žitarica koji imaju zgodan naziv za zloupotrebu, a zove se - „zaštita bilja“. Bilje se uistinu štiti od insekata pesticidima, a korov uništavaju herbicidi, kako bi konzumenti, a to smo mi, ovisili o zdravoj probavi, a ne o zdra-voj hrani.

Ništa od svega što unapređuje uvjete za procese treninga i ništa od sredstva što se koriste u športu nije stvarano zbog športa. Šport jednostav-no koristi tehnološke domete što je najjednostavnije prepoznati u olimpija-dama. Naime, razdoblje od četiri godine razumijemo olimpijadom čija su kruna Igre u kojima se od 1956. ne nadmeću samo športaši već i tehnologija.

Posljednje romantičarske Igre bile su u Helsinkiju (1952.) da bi od Melbour-nea (1956.) svake igre u šport uvodile tehničke i tehnološke prednosti što se kreću od sintetiziranih podloga i mate-rijala, pa sve do farmacijskih proteza nutricionizma koji integrira puno toga što razumijemo dopingom.

Što se pak samog dopinga tiče, kon-trola je službeno uvedena u Münchenu 1972. godine. Dr. Fischbach je kao pred-sjednik Zdravstvene komisije MOO-a objavio listu dopuštenih i nedopuštenih sredstava koje su do tog vremena kori-stili športaši za poboljšanje svojih re-zultata anaboliziranjem ili pak nadokna-đivanjem deficitarnih tvari u procesima treninga i natjecanja.

Olimpijske igre u Münchenu doslovce su najavile rat korisnicima dopinga i otvorile prostor jednog drugog nad-metanja u kojem je, nekad tzv. prljavi doping, danas već ustupio mjesto sofi-sticiranom dopingu u kojem se nadmeću i sami laboratoriji, odnosno, oni koji svojim spoznajnim dometom mogu priu-štiti stanovite prednosti športašima koji koriste ono što se u većini laboratorija ne može detektirati. Ukratko, sve je više onih drugih igara koje neodoljivo asoci-raju na carinike i krijumčare...

Zbog dopinga diskvalificirani sprinter Ben Johnson (Seul, 1988.) u predgovo-ru knjige „Doručak šampiona» između ostalog je napisao:

Osim novčanih dobitaka za natjeca-telje i njihove matične saveze, veliki interes da športaši što više koriste nedopuštena sredstva, imale su i farma-ceutske tvrtke koje su proizvodile iste. Dolaskom sve sofisticiranijih metoda dopinške kontrole, takve su tvrtke sta-

Doping i šport

uspjeharijumčari

Šport se uvijek nudi kao čimbenik zdravlja, no dobiva značenje koje diktiraju oni koji ga mate-rijalno i financijski usmjeravaju,

a samim tim postao je sredstvo ostva-rivanja socijalnih ciljeva, ekonomskih interesa, tržišnih izazova i političkih motiva. Da bi ispunili očekivanja onih koji im osiguravaju uvjete i sredstva koja u njih ulažu sponzori, pokrovitelji i najčešće država preko svojih vladinih i nevladinih institucija, športaši nerijetko posežu za nedopuštenim sredstvima koja imaju opći naziv - doping. On je, s jedne strane, neupitno štetan i često za

zdravlje poguban, a s druge čini nelegal-nu konkurenciju u natjecanju.

Pojava dopinga višeslojno je pitanje i moralna dilema koja zadire u prirodu civilizacije (a koja je nemilosrdna spram svih prirodnih resursa), a u športu sti-mulira čovjekove mogućnosti odgađajući umor, otupljujući bol ili pak pridonosi mišićnoj masi. Za nedopuštenim sred-stvima, da bi bili uspješni, ne posežu samo športaši, ali samo u športu sudac i porota su laboratoriji MOO-a kroz koje poput švercera prolaze mnogi od onih čiji uzorak nije detektiran kao zabranje-no sredstvo.

Olimp 26

vile športaše u drugi plan i počele se međusobno natjecati tko će od njih prvi na tržište izbaciti novi, poboljšan i na testiranju „nevidljiv“ preparat. Na kraju je to postao pravi ruski rulet za športaše koji su bez pravih dokaza o dugoročnim posljedicama po njihovo zdravlje uzimali takve nove «lijekove».

Već sam dugo uvjeren da su treneri ljudi koji su, na neki način, ispred onog što zovemo strukom. Da bi bili uspješni, u trenažnim procesima primjenjuju no-vine iz spoznajnog prostora bioloških, nutricionističkih ili tehnoloških novina. Nisu medicinske spoznaje sugerirale tre-ninge u uvjetima fiziološkog zagađenja, nego su treneri športaše koje treniraju svojim uvjerenjima svjesno ili nesvjesno stavljali u istraživački poligon u kojemu su oni bili eksperimentalni uzorci broj-nim znanostima. Ili su pak puno toga što je farmakologija proizvela kao lijek bolesnima za ozdravljenje, poslužili zdravima za postizanje boljih rezultata. Duga je lista i bogata je mašta za sve one dosjetke kojima su športaši skloni za postizanje uspjeha.

Svijet molekula otvorio je posve nove prostore i izazove u kojima ništa manju ulogu nemaju proizvođači šport-ske opreme i rekvizita. Sve što danas nudi tehnologija i njena industrijska pro-izvodnja posljedica je sintagme: „živjeti znači uspjeti“. Uspjeti u onome čime se bavimo. Dovoljno je u tom smislu baciti pogled na špicu Eurosporta na TV-u i uvjeriti se u činjenicu da su proizvođači športske opreme i rekvizita osmislili surfanje u svim agregatnim stanjima i ponudili brojna natjecanja u kojima nije bitno biti prvi nego ostati živ. Čovjek se popeo na visine s kojih je otjerao orlove i spušta se niz padine s kojih su tutnja-le lavine. Uz pomoć dasaka prkosi se moćnim valovima, a motorima i biciklima izvode se vratolomni skokovi koji u biti ne proslavljaju športaša nego tvrtku čiji je on maneken.

Pojam športaša već odavna ne kores-pondira s antičkim uzorom jer danas je šport demokratiziran do mjere u kojoj većina građana nosi trenirku i športsku obuću kao dio suvremene garderobe koja se koristi za različite aktivnosti. Jednu skupinu takvih športaša čine i kultivisti tijela (bodybuilding) koji svoje mišiće njeguju i oblikuju u brojnim fit-ness centrima. Oni su bez kontrole pre-pušteni osobnom riziku pogubnijem od onog nad kojim doping kontrolom brinu brojni laboratoriji kako bi športaši što nastupaju na službenim natjecanjima svoja ostvarenja postizali bez prisutno-sti nedopuštenih sredstava.

I dok na jednoj strani postoji masovna i skupa kontrola, na drugoj se strani nit-ko ne osvrće na prostor pristalica njego-vanja tijela pod nazivom bodybuilding. Korištenje nedopuštenih sredstava u toj je djelatnosti dosegla upravo katastro-falne razmjere, baš kao i njihove mišićne tvorevine koje jednako prkose razumu, kao i estetskom izgledu.

Doping se nažalost u športu nikad neće iskorijeniti, jer šport nije samo igra nego i spektakl u kojem športaši postaju protagonisti surovog rata za novčane nagrade, za nacionalni ili za državni prestiž i za tržišnu dominaciju. Stoga nema tog sredstva kojeg športaš neće koristiti ako je uvjeren da će mu ono biti od koristi. Naime, športaš postaje neka vrst javnog vlasništva. Svi polažu prava na njihove uspjehe i uzimaju si pravo osuđivati ih za njihove neuspjehe. U takvom ozračju teško je odoljeti izazovu svega što podrazumijevamo kao uspjeh.

Javnost se uporno bombardira temama i pričama o štetnosti alkohola, o opasnostima prebrze vožnje i, naravno, o žrtvama droge ili o dopingu športaša. Mislim da to ljudi više i ne prate s ne-kim osobitim zanimanjem. No, kad se dogodi da s vremena na vrijeme netko od športaša „padne“ na kontroli, javnost se negativno senzibilizira, zgraža i čudi se, unisono ih osuđujući. Športaše zbog dopinga možemo žaliti, ali ne i osuđivati, jer su oni slijedili imperativ progresa koji je jednako nemilosrdan o čemu svjedo-če, recimo, norme koje valja ispuniti za odlazak na OI.

Naravno, publika nije informirana o uzrocima i doživljava samo posljedice. Koliko je spomenuta činjenica točna možemo se uvjeriti primjerom rekordera u prinosu žitarica. Rekorder nikad neće dobiti ni približan publicitet kao što će ga imati nogometaš, tenisač ili bilo koja

druga zvijezda na nebu športske galak-sije. Olimpijske igre, svjetska i europska prvenstva nisu samo športski nego su i tržišni izazov u kojem su športaši - ma-nekeni. Oko njih je tisak, kamere i reflek-tori koji im daju sjaj...

Čini se da suzbijanje dopinga ima sve više sličnosti s borbom protiv zagađe-nja, alkoholizma, pušenja i svih drugih štetnih utjecaja kojima su ljudi skloni da bi živjeli ili pak preživjeli. Sve što razu-mijemo pod napretkom znanosti i tehno-logije pustošilo je prirodu da bi društvu omogućilo hiperprodukciju koja ne služi često samo životu nego njegovom izobi-lju. Šport samo slijedi natjecanje tržišta ostvarenjem pojedinaca koji ga reklami-raju. U tom smislu, vrijednost športaša nije ekvivalent tjelesnog napora nego tržišta koje olimpijskog pobjednika u skokovima u vodu neće proslavljati sve dok ne skoči sa coca-colom jer se proda-je piće, a ne gaće u kojima skače.

Doping je neupitno štetan, baš kao i svaki rad u okruženju kemijskog, bio-loškog, radioaktivnog i svakog drugog zagađenja. Športaš je dužan sam usta-noviti je li uspjeh u životu vredniji od života!

lITeraTUra:Željko Mataja, Život za sport i od sporta, NZMH, Zagreb, 2003.

G. Tepšić&C. Francis, Doručak šampiona, Lexia d.o.o

Tekst: ŽeljKO maTaja

Doping je neupitno štetan, baš kao i svaki rad u okruženju kemijskog, biološkog, radioaktivnog i svakog drugog zagađenja. Športaš je dužan sam ustanoviti je li uspjeh u životu vredniji od života!

→ Summary ←In order to fulfill the expectations of those who provide the requirements and means invested in them by the sponsors, patrons, and most often the countries through their governmental and nongovernmental institutions, the athletes reach for illicit means under a common name - doping. On the one hand, it is unquestionably harmful and often fatal for the health, on the other it makes an illegal competition in competing.The emergence of doping represents a multilayered issue and the moral dilemma that reaches back into the nature of civilization, and in sports it stimulates man’s opportunities by delaying fatigue, numbing the pain or contributing to the muscle mass. For prohibited substances, in order to be successful, do not reach only the athletes, but only in sports judge and jury are the IOC’s laboratories through which like smugglers many of those whose pattern was not detected as a prohibited means pass.

27 Olimp

GODINA 44 • BROJ 160 • OŽUJAK 2012.

Povijest hrvatskog športa

UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X

SOKOLSKO DRUŠTVO U ŠIBENIKU (Mladen Cukrov) ........................................................ str. 2POVIJESNA ULOGA HRVATSKIH PLANINARA U BiH (Željko Poljak) ............................... str. 6IN MEMORIAM: MILORAD BIBIĆ-MOSOR / DUŠKO ANTUNOVIĆ / VINKO CUZZI ......str. 10-12

2

HRVATSKI SOKOL

Prvo sokolsko društvo u Dalmaciji osnovano je 15. svibnja 1885. u Zadru pod imenom Hrvat-ski sokol, a starosta (vođa) je bio Hubert knez Borelli Vranski. Nakon Zadra sokolski pokret je

uzeo maha i osvojio ostale gradove Dalmacije: u Splitu je osnovano Hrvatsko sokolsko društvo 1893., a u Makar-skoj 1984. godine.

Na kraju 19. i početkom 20. stoljeća, Šibenik se, kao i drugi gradovi Dalmacije nalazio pod upravom Austro-ugarske monarhije. Za razliku od ostalog dijela Hrvat-ske, Dalmacija je imala zaseban sabor u Zadru, koji je bio odgovoran carskom vijeću u Beču. Upravo radi toga, čitavo ovo razdoblje okarakterizirano je borbom za sje-dinjenje s ostalim dijelom Hrvatske, borbom za narodni jezik u javnom i političkom životu.

Druga polovica 19. stoljeća donijela je Šibeniku eko-nomski napredak koji se svakako odrazio kako na po-

Tekst: Mladen Cukrov

Radi dobivanja što više pristalica, pravaši 6. kolovoza 1889. osnivaju u Šibeniku sokolsko društvo. Uprava u Zadru potvrdila je pravila Hrvatskog sokola u Šibeniku već u lipnju te go-dine. Sokolsko društvo je krajem 19. stoljeća bilo jedini nositelj športskog života u gradu...

Sokolski pokret u Šibeniku

Muško članstvo sokola Šibenik na javnoj vježbi 1908. godine

3

litički tako i na društveni život grada. Šibenik dobiva konture pravog grada jer se otvara bolnica, kazalište, tiskara, parabrodarsko društvo itd. Otvaraju se nove škole, gradi se nova obala, uređuje željeznički kolod-vor, grade se tvornice, postavlja se vodovod, uvodi električna struja i dr. Bio je to veliki iskorak za jedan uglavnom težački grad.

Osim početaka kulturnih zbivanja osnivaju se i druš-tva koja propagiraju tjelovježbu i šport. Veliki utjecaj na formiranje tih društava imale su prije svega politič-ke stranke koje su u tome vidjele mogućnost ostvare-nja svojih političkih ciljeva. U tom miljeu političkih stranaka posebno su se isticali talijanaši, narodnjaci i pravaši. Radi dobivanja što više pristalica, pravaši - na čijem čelu je bio dr. Ivo Krstelj - osnivaju u Šibeniku sokolsko društvo koje je ustanovljeno 6. kolovoza 1899. u prostorijama Hrvatske čitaonice. Uprava u Zadru potvrdila je pravila Hrvatskog sokola u Šibeniku već u lipnju te godine. Sokolsko društvo je krajem 19. stoljeća bilo jedini nositelj športskog života u gradu.

Prvi javni nastup na Murteru U prvu upravu ušli su: kao starješina (starosta) dr. Filip Smolčić, a kao članovi Josip Karađole, Ivan Marković, Vladimir Kulić, Ivo Šoljan, Jakov Kapitanović i Joso Tr-laja. Dr. Filip Smolčić bio je na čelu šibenskih sokolaša do 1901. kada je morao radi poslovnih obveza preseliti u Dubrovnik. Za novog vođu (starješinu) biran je dr. Ivo Krstelj koji je tu funkciju obavljao sve do početka Prvog svjetskog rata, kada je djelovanje društva bilo zabranjeno.

Uloga starješine, vođe (staroste) sokolskog društva bila je veoma važna u svakom ovakvom društvu. On je bio zadužen za stručni dio rada i vježbe. U šibenskom Hrvatskom sokolu kao vođe spominju se Niko Blaže-vić, Ljubomir Nehroni (vođa splitskih sokolaša koji je povremeno dolazio u Šibenik i vježbao sa šibenskim sokolašima), S. Krasnik, Mrzjak, J. Uduć i V. Kranjče-vić.

Osim vođe, pri sokolskim društvima postojali su i predvodnici (prednjaci) koji su bili zaduženi za rad s pojedinim grupama sokolaša. Kao prednjaci u Šibe-

niku se u to vrijeme spominju Niko Blažević, Jakov Kapitano-vić, Stipe Stošić, Josip Tamba-ča, Iviša Zorić, Ante Protega, Bogde Bogdan i Jakov Zanino-vić, a kao zamjenici prednjaka: Josip Drezga, Josip Iljadica, Šime Berović, Nikola Panjkota, Stanislav Jurišić, Vice Protega, Marko Karađole, Ivan Svirčić i Josip Tikulin.

Kako Hrvatski sokol u Šibe-niku nije imao dvorane, vjež-balo se na različitim mjestima i

površinama do kojih se moglo doći. Jedno od vježba-lišta bilo je u dvorištu kuće Fabri, zatim kod obitelji Novak, na tvrđavi Sv. Ana itd. To je trajalo do 1904. godine kada se prešlo s vježbanjem u dvorište vatroga-snog doma. Kako su se stvorili puno bolji uvjeti za rad te iste 1904. godine osniva se muški podmladak, a tri godine kasnije i ženski podmladak. Oba podmladka redovito su sudjelovala na javnim nastupima i izletima koje je organiziralo sokolsko društvo.

Prvi javni nastup Hrvatskog sokola iz Šibenika održan je 1902. prigodom izleta u Murter i Betinu. U svom gradu sokolaši su se predstavili 1904. i to u svojim novim društvenim prostorijama. Do proslave

desetogodišnjice postojanja, sokolaši su ostvarili 26 javnih nastupa, od čega 5 u Šibeniku i 21 izvan svoga grada. Prilikom proslave trideset godina Hrvatskog sokola u Zagrebu 1905. godine nastupila su i dvojica Šibenčana - Vladimir Kulić i Dinko Sirovica.

Na V. sveslavenskom sletu u Pragu 1905. (na kome je sudjelovalo 10 članova Hrvatskog sokola iz Šibenika i 15 članova iz okolnih sokolskih društava), posebno se istakao Ivan Svirčić. On je u konkurenciji pedese-tak plivača osvojio drugo mjesto u disciplini 100 m slobodno s rezultatom 1:52 i dobio nagradu.

Hrvatski sokol u Šibeniku, osim vježbanja, organi-zirao je i razne športske, kulturne i zabavne manife-stacije. Pri sokolskom društvu djelovao je i „Zabavno

Hubert knez Borelli-Vranski (1854. - 1938.) - starješina prvog sokolskog društva u Dalmaciji osnovanog 1885. g. u Zadru. Svoj život posvetio je vjekovnoj težnji hrvatskog naroda za slobodu i samostalnost.Već kao mladić u Zadru osnovao je 1885. društvo „Hrvatski sokol“ i bio njegov prvi starješina. Zajedno s dr. Perom Klaićem borio se za identitet hrvatskog naroda. Dugo godina obnašao je i dužnost općinskog načelni-ka u Biogradu. Omiljen i cijenjen od puka za svoj predan rad, posljednje godine života proveo je u Šibeniku.

Dr. Ivan Krstelj -(1867. - 1949.) jedan od prvih sokolaša i starješina „Hrvatskog sokola“ i „Krešimiro-ve župe“ u Šibeniku. Ove dužnosti obnašao je od 1901. do 1914. g. Bio je i narodni zastu-pnik u Dalmatinskom saboru u Zadru.

4

HRVATSKI SOKOL

Za izučavanje povijesti športa u Šibeniku posebno je važno spomenuti i sokolsko društvo u Mandalini, jer je ono prvo hrvatsko seosko sokolsko društvo. Mandalina je danas predgrađe Šibenika, a nalazi se uz more, jugoistočno od grada. Do Prvog svjetskog rata bila je udaljena od Šibenika 3 kilome-tra, sa svega nekoliko stotina stanovnika

diletanski klub“ koji je posebno njegovao hrvatski jezik i brinuo o kulturnoj baštini.

Često su se priređivali plesovi u društvenim prostori-jama. Na tim plesovima dolazilo je do druženja viđenih građana i političara. Posebno je bio jak utjecaj pravaša koji su preko sokolskog društva utjecali na društvena i ekonomska kretanja u Šibeniku, pa su tako među ostalim otvorene „Poljodjelska blagajna“ i „Radnička zadruga“, kao i tiskare koje su tiskale novine na hrvat-skom jeziku.

Svakako da je Hrvatski sokol imao utjecaja na osniva-nje i razvoj sokolskih društava na širem području Šibe-nika. Tako su osnovana sokolska društva u Drnišu 1903., Mandalini 1904., Vodicama i Tisnome 1905., Betini 1906. te Murteru 1907. godine. U Zatonu je postojalo so-kolsko društvo kao ogranak vodičkog sokolskog društva.

Da bi što kvalitetnije radili i koordinirali svoj rad, sokolska društva se udružuju u župe, a župe u Savez.

osnivanje krešimirove Župe u ŠibenikuU Sušaku se 6. studenoga 1904. osnovao Savez hrvat-

skih sokolskih društava sa sjedištem u Zagrebu. Tom podjelom u Dalmaciji su nastale četiri župe: Sokolska župa Bana Paližane u Zadru, Krešimirova u Šibeniku, Zvonimirova (kasnije Vojvode Hrvoja) u Splitu te Gun-dulićeva u Dubrovniku.

Krešimirova župa osnovana je na sjednici Skupštine 23. kolovoza 1908. U prvu upravu ušli su: dr. Ivo Krstelj - starosta, Pavao Nakić iz Drniša - njegov zamjenik, Dinko Sirovica iz Šibenika - tajnik, a Ante Vlahović iz Man-daline - blagajnik. Za vođu (prednjaka) izabran je Josip Regner iz Drniša, a njegovog zamjenika Niko Blažević iz Šibenika.

U organizaciji Hrvatskog sokola priređen je, tog dana, veličanstven slet svih sokolskih društava. Poslije pod-ne održan je slet na Poljani koja je za taj događaj bila posebno ukrašena i uređena. Pored podignutih tribina za sjedenje i stajanje, Poljana je bila okićena zelenilom, zastavama i grbovima hrvatskih krajeva. Osim Krešimi-rove župe nastupila su sokolska društva iz Splita, Zadra, Biograda i Crikvenice. Na programu su bile tzv. proste

vježbe, kao i vježbe na spravama. Najviše simpatija po-brao je ženski podmladak šibenskog sokola.

U Krešimirovu župu bilo je učlanjeno sedam sokol-skih društava: Betina, Drniš, Mandalina, Murter, Tisno, Vodice i Šibenik. Iste godine Savez sokolskih društava preimenovan je u Hrvatski sokolski savez u Zagrebu.

Uz gimnastičke vježbe sokolaši su se bavili dizanjem utega, mačevanjem, boksom, lakoatletikom, bicikliz-mom, veslanjem i dr., pa su svojim djelovanjem stvorili pretpostavku ne samo za gimnastiku, nego i za neke druge športove koji su se kasnije osamostalili. Uz sve ovo, treba naglasiti kolika je bila važna uloga sokolskog društva u afirmaciji i razvitku ženske tjelovježbe, te samim time i uvođenje žena u svijet športa.

raskol u Hrvatskom sokolu - Šibenik i osnivanje krešimirova sokola

Unutar šibenskih pravaša došlo je 1913.godine do ne-suglasica i suprotnih stavova. Te nesuglasice nisu mogle mimoići ni Hrvatski sokol u kojem dolazi do podvoje-nosti. Na jednoj strani bili su oni koji su se zalagali za zajedništvo sa drugim slavenskim narodima, a suprotna strana se zalagala za isključivo hrvatsku opredjeljenost i samostalnost. To je dovelo do rasipanja članstva, a

Ante Vlahović - osnivač sokolskog društva u Mandalini kraj Šibenika 1904. godine

Zastave Sokolskog društva „ Šibenik“, koje je izradio sokolaš i akademski slikar Zvonimir Rakamarić.

5

samim time počele su se gasiti aktivnosti sokolskog društva.

Sazvana je izvanredna sjednica Skupštine 25. lipnja 1913. na kojoj je umjesto zamjenika starješine dr. Frane Dulibića izabran dr. Vinko Smolčić, a umjesto tajnika Josipa Barovića, Šime Antić. Izostavljen je u novoj Upravi i odbornik Justo Matačić.

Svi oni koji se nisu slagali s politikom Ive Krstelja, te su prestali biti članovi Hrvatskog sokola, osnovali su 18. veljače 1914. novo sokolsko društvo pod imenom Krešimirov sokol. Digla se velika prašina u gradu, a o tome su pisale i novine toga doba. Tako je u novinama “Hrvatska misao“ koje su izdavali odcijepljeni pravaši izašao članak koji najbolje prikazuje razloge sukoba unutar pravaške stranke i Hrvatskog sokola:

„Hrvatsko sokolstvo postepeno se gubi u moru srpstva i slavenstva, hrvatski značaj izčezava sve više. Za nas pristaše Starčevičeve nauke, koji vjerujemo u ostvarenje hrvatskog kraljevstva, ova infiltracija jedne političke ideje, nasuprotnoj ideji hrvatskoj, ne može biti stvar indiferentna... Bit hrvatskog sokola jest u tome da sokolstvo bude za hrvatsku misao, narodna vojska, nikakva druga svrha nije spojiva sa zadaćom hrvatskog sokola.“

Osnivačka sjednica Skupštine Krešimirovog sokola održana je 29. ožujka 1914., a bilo je prisutno oko 400 članova i simpatizera. Za vođu (starješinu) je izabran Ante Dulibić a u upravu su još ušli: dr. Justo Matačić,

Josip Brović, Justo Dellagiovanna, Grko Škugor, Toma Ninić i Joso Bego.

U tim svađama i razmiricama sokolskih društva do-šao je Prvi svjetski rat, tako da su sve sokolske aktivno-sti prestale. Austro-ugarske vlasti raspuštaju sokolska društva i zatvaraju neke od uglednih članova poput dr. Mate Drinkovića, Ivana Krstelja, Dinka Sirovice, Nike Blaviža, Ante Vlahovića i dr.

Sokolsko društvo u MandaliniZa izučavanje povijesti športa u Šibeniku posebno je

važno spomenuti i sokolsko društvo u Mandalini, jer je ono prvo hrvatsko seosko sokolsko društvo. Manda-lina je danas predgrađe Šibenika, a nalazi se uz more, jugoistočno od grada. Do Prvog svjetskog rata bila je udaljena od Šibenika 3 kilometra, sa svega nekoliko stotina stanovnika.

U prvo vrijeme mandalinski sokol bio je samo sek-cija šibenskog Hrvatskog sokola. Velika želja upornih sokolaša na čelu sa Antom Vlahovićem bila je da osnu-ju svoje sokolsko društvo. Tu želju ostvarili su 7. ožujka 1904. kada je uz prisustvo tridesetak članova i simpati-zera održana sjednica Skupštine, na kojoj je osnovano samostalno sokolsko društvo.

liTeraTura :- Milivoj Petković, Počeci organiziranog sportskog rada u Šibeniku u: Povijest športa br. 7, 1971.- Sokolstvo u župi Zadar – Šibenik, u: Soko na Jadranu br. 6. - 7., 1931.- Slavensko sokolstvo, Savez sokola Kraljevine Jugoslavije, 1930.

Sudionici I. sleta Hrvatske sokolske župe „Krešimir“ 1908. u Šibeniku.

6

HRVATSKO pLAnInARSTVO u BOSnI I HeRcegOVInI

Povijesna uloga hrvatskih planinara u Bosni i Hercegovini, njihova organizacijska povezanost s planinarima u Hrvatskoj i duhovna veza koja ne poznaje granica, opravdavaju ovu temu iako

je riječ o drugoj državi. Bilo bi neoprostivo prešutjeti hrvatsko planinarstvo u BiH kao dio sveukupne hrvatske kulture, pogotovo jer o tome postoji obilje izvora i građe zahvaljujući iznimnoj predanosti planinara pisanoj riječi i dokumentiranju svoje djelatnosti.

Iako su Hrvati kao pripadnici zapadne kulture bili glavni pokretači planinarstva u BiH, što je i razumljivo jer je pla-ninarstvo izrazita tekovina građanske kulture Zapada, bili su kao brojčano najmanji od triju konstitutivnih naroda u BiH stoljećima potiskivani od pripadnika istočnih kultura (islama, pravoslavlja) i stoga planinarski protagonizam Hrvata u tako teškim okolnostima ima posebnu vrijednost.

Hrvatsko planinarstvo u BiH osobito je došlo do izražaja u Kraljevini Jugoslaviji nakon propasti austro-ugarske uprave, kad su u BiH prevladali istočni utjecaji. Ne samo da su u Društvu planinara Bosne i Hercegovine, najjačoj međuratnoj planinarskoj organizaciji u BiH, Hrvati imali golemu većinu i davali joj svoje obilježje, nego su uz to osnivali i podružnice Hrvatskog planinarskog društva iz Zagreba, što je tada zakonski bilo moguće. Oba društva imala su mrežu podružnica po cijeloj BiH, dok su ostala društva mahom bila od lokalnog značenja. Kad su se ta dva hrvatska društva 1940. fuzionirala, moglo se planinarstvo u BiH po broju članova, mrežom podružnica i brojem kuća gotovo identificirati s hrvatstvom.

Bosansko-hercegovački turistički klubPrvu planinarsku organizaciju u BiH osnovalo

je dvadesetak činovnika austro-ugarske uprave 21. rujna 1892. u Sarajevu. Zvala se Bosnisch-herzegovinischer Touristen-Verein in Sarajevo (BHTV). Prvi predsjednik bio je Lothar Berg, potpredsjednik Franz Mollinary, tajnik Ludwig Prereira, dakle, sve od reda stranci. Iako su potkraj 19. stoljeća u društvu prevladali domaći ljudi i hrvatski kao službeni jezik - društvo je čak i ime promijenilo u Bosansko-hercegovački turistički klub - prilikom njegove 90-godišnjice (1982.) bila je planinarska javnost u BiH podvo-jena o tome treba li proslaviti jubilej “tuđinske tvorevine“. Stota godišnjica ipak je proslavljena

1992. pod granatama u podrumu jednoga srušenog sara-jevskog hotela, a 110-godišnjicu je Planinarski savez Her-ceg-Bosne (PSHB) obilježio svečanom akademijom 2002. u Mostaru. Danas je godina osnutka BHTV-a uklopljena u grb Planinarskog saveza Bosne i Hercegovine (PS BiH).

Zahvaljujući potpori vlasti, BHTV je krajem 19. stoljeća sagradio kuću na Trebeviću, 1909. na Jahorini i 1910. sklo-nište na Dobroj vodi te organizirao izlete, markirao staze i tiskao planinarsku kartu okolice Sarajeva. Zadnja skupština

je održana 7. ožujka 1914.

društvo planinara u Bosni i Hercegovini i njegova fuzija s HPd-om

Poslije Prvog svjetskog rata tradiciju predrat-nog BHTV-a nastavilo je Društvo planinara u Bosni i Hercegovini (DPBH). Osnovali su ga 1921. Ivan Rengjeo, Josip Leinert, Vejsil Čurčić, Stipo Sukić, Suljo Suljagić, Jure Filipović, Josip Trojer, Lavoslav Steiner, dr. Milan Maraković, Hinko Lisac i Vlado Sarnavaka. Za razliku od Hrvatske, Slovenije i Srbije, gdje su u to doba djelovala planinarska društva s nacionalnom naznakom u svom imenu, u nacionalno mješo-vitoj BiH društva su izbjegavala takvu praksu, pa iako su pretežno okupljala članove jednog naroda ili vjere, nazivala su se neutralnim imenima kao

Tekst: ŽELJKO POLJAK

Bilo bi neoprostivo prešutjeti hrvatsko planinarstvo u BiH kao dio sveukupne hrvatske kulture, pogotovo jer o tome postoji obilje izvora i građe zahvaljujući iznimnoj preda-nosti planinara pisanoj riječi i dokumentiranju svoje djelatnosti.

Prof. dr. Josip Fleger (1896.-1966.), liječnik, pred-sjednik HPD-a Bjelašnica 1928.-1941.

Povijesna uloga hrvatskih planinara u BiH

7

što su DPBH (Hrvati), Đerzeles (Muslimani), Romanija (Srbi), Prijatelj prirode (radničko, klasno obilježeno), Ko-smos i Slavija. Među društvima bila je netrpeljivost vrlo rijetka, što je i inače izraženo svojstvo planinara. Tako su npr. sva sarajevska društva zajednički tiskala Popovićev vodič Kroz planine Bosne i Hercegovine (Sarajevo, 1935).

DPBH neslužbeno je okupljalo bosanske Hrvate, ali je bilo znatno otvorenije prema pripadnicima drugih naro-da nego sarajevska podružnica zagrebačkog Hrvatskog planinarskog društva (HPD) Bjelašnica osnovanog 1923. O njihovu odnosu ovako govori tadašnji predsjednik Bjelašnice:

“Time nije došlo do kolizije s HPD-om jer su DPBH vodili također Hrvati, koji su išli s pretpostavke da se pod drugim uvjetima, a u ovim katkada vrlo teškim prilika-ma, ne bi moglo, a ni dalo ni izdaleka postići na polju planinarstva ono, što se postići imalo.” (Fleger, 1941.)

DPBH je preuzeo ostavštinu predratnog Bosansko-hercegovačkog turističkog kluba i s vremenom se razvio u najjače društvo u BiH (1928. imao je 1550 članova). Njegovi su predsjednici bili redom: 1. Milan Blažeković (1921- 4), 2. Đuro Telar {1924- 8), 3. dr. Ivan Pavičić (1928-9), 4. dr. Ivan Šubašić (1930-2), 5. Jure Filipović (1932-5), 6. Mahmud Behmen (1935-7), 7. dr. Vjekoslav Jelavić (1938-9), i 8. dr. Ivan Šubašić (1939-40). DPBH je organizirao i podružnice po bosanskim gradovima. Na-

zivale su se po svom sjedištu, a bilo ih je osam: 1. Banja Luka, 2. Usora, 3. Tuzla, 4. Bugojno, 5. Travnik, 6. Zavi-dovići, 7. Rogatica i 8. Fojnica. Osobit je uspjeh postigao podizanjem planinarskih kuća i imao ih je više nego sva ostala društva u BiH zajedno. Nakon 19 godina rada DP-BH se 1940. fuzionirao s HPD-om, što je bio događaj bez presedana. Uoči skupštine 1939. bilo je u Sarajevu otpora:

“Po člancima, iznesenim u dnevnoj štampi, nakon objave dnevnog reda glavne skupštine, bilo je jasno, da će se jedan dio članova oprijeti namjeravanoj fuziji. Međutim, prijedlog o spajanju ipak nije došao na dnevni red Skupštine, jer je policijska uprava, na intervenciju te manjine, pitanje fuzije skinula s dnevnog reda obrazlo-živši to formalnim razlozima.” (Fleger, 1940.)

Odobrenje vlasti stiglo je tek 1940. kada je »konačno sazvana i održana posljednja 18. glavna skupština dne 18. X. 1940. u prostorijama Hrv. pjevačkog društva Trebević. Skupština je jednoglasno primila prijedlog o spajanju DPBH-a s HPD-om, Središnjicom u Zagrebu, nakon 19-godišnjeg opstanka društva i besprimjernog planinar-skog rada u BiH.»

Tom fuzijom je zagrebački HPD dobio sve podružnice DPBH-a i njegovih 14 kuća.

U takvim se uvjetima mogao očekivati pravi procvat planinarstva u BIH, ali je njegova sudbina bila tragična: već godinu dana poslije, u ratnom vihoru, planinarska

Kuća Vilinac na Čvrsnici 1939. godine. S nadmorskom visinom od 1961 metar «najviša» je kuća koju su ikad sagra-dili hrvatski planinari. Danas je na njezinim temeljima nova kuća bošnjačkog planinarskog društva iz Jablanice

8

HRVATSKO pLAnInARSTVO u BOSnI I HeRcegOVInI

je organizacija raspršena, a domovi su jedan za drugim izgubljeni kao žrtve pljačke i paljevine. Jednako tako je postradalo i pet objekata HPD-ovih podružnica - Bjelaš-nice iz Sarajeva, Bitovnje iz Kreševa i Stožera iz Bugojna. Nekoliko kuća koje su preživjele rat, a i temelje onih koje su srušene, iskoristila su poslijeratna nova društva u toku planinarske obnove. Novi planinarski naraštaji većinom ne znaju za ovu povijesnu činjenicu i korisno je na nju podsje-titi sljedećim popisom.

Planinarske kuće i skloništa dPBH-a od 1921. do 1940. godine▶ Hrasnički stan (1311 m), naslijeđen od BH-TV-a, spaljen 1942.▶ Stini do pod Bjelašnicom (1576 m), uređen 1923. u zgradi unajmljenoj od Pokrajinske uprave, spaljen 1942.▶ Jablan do na Treskavici (1631 m), sagr. 1925., propao za vrijeme Drugog svj. rata.▶ Trnovo pod Treskavicom (844 m), sagr. 1925., propao za vrijeme Drugog svj. rata.▶ Vukelina voda na Jahorini, sagr. 1925., stečena fuzijom s PD-om Jahorina, spaljena 1941.▶ Bitovnja (Ščavnje, 1662 m), otvorena 1929., spaljena 1942.

▶ Svatovac kod Tuzle (338 m), otvorila ju je podružnica Tuzla 1931.▶ Devečani na Vlašiću (1763), sagr. ju je podružnica Travnik 1932., spaljena 1942. (obnovljena 1959.).▶ Dom na Trebeviću (1609 m), sagr. 1932. na temeljima stare kuće (obnovljen poslije drugog svj. rata, a zatim izgorio).▶ Pogorelica (1222 m), sagr. 1932., opljačkana 1941., propala za drugog svj. rata (ponovno sagr. 1951.).▶ Konjuh planina (1328 m), sagr. ju je podružnica Tuzla 1934.▶ Semeć-planina (1450 m) nad Rogaticom, sagr. ju je 1935. podružnica Rogatica.▶ Tajan (1218 m) iznad Zavidovića, sagr. ju je 1935. podružnica Zavidovići▶ Prokoško jezero na Vranici (1640 m), sagr. 1932, uništena 1941. (obnovljena 1952. izgorjela 1982).▶ Kraljičina voda na Vlašiću (1580 m), počela ju je graditi podružnica Travnik i 1939. stavila pod krov, spaljena 1942.▶ Blatničko jezero kod Teslića (300 m), sagrađena 1929.▶ Obratković na planini Borji (Očauš, 972 m)

Podružnice HPd-a iz ZagrebaIako nije bilo znakova rivalstva između HPD-a i DPBH-

a, zagrebački HPD je osnivao po BiH svoje podružnice. U Sarajevu je 1923. osnovana podružnica HPD-a Bjelašnica koja je vrlo uspješno djelovala gotovo dva desetljeća. Pred-sjednici su joj bili prof. Milan Leinert, dr. Dragan Turković, dr. Vjekoslav Kušan, prof. dr. Josip Fleger i Ante Marti-nović, a tajnici prof. Ivan Rengjeo, Josip Plaček, J. Bradić, Oto Černjavski, Drago Maltarić i Milorad Čičić. Imala je Foto-sekciju (od 1933.), Omladinsku (od 1941.; pročel-nik Josip Sigmund), Skijašku (osn. 1930.), koja je imala skijašku kuću u Kasov dolu i od 1937. održavala skijaška natjecanja na Bukoviku. Pročelnici Skijaške sekcije bili su dr. Zdravko Šutej, Ljubomir Stipić i Josip Nepomucki, a osobito se istaknuo Josip Sigmund alpinističkim skijanjem. Bjelašnica je sagradila kuće na Bukoviku kod Sarajeva i na Velikom Vilincu na Čvrsnici. HPD je imao u BiH ukupno ovih sedam podružnica: 1. Bjelašnica u Sarajevu (osn. 1923.) 2. Ljutoč u Bihaću (1929.) 3. Cincar u Livnu (1929.) 4. Prenj u Mostaru (1933.)5. Stožer u Bugojnu (1935.) 6. Bitovnja u Kreševu (1937.)7. Koprivnica u Kupresu (1938.). Podružnice su imale ove kuće:▶ Vilinac na Čvrsnici (podružnica Bjelašnica)▶ Bukovik iznad Sarajeva (podr. Bjelašnica)▶ sklonište Kasov dol na Bjelašnici (podr. Bjelašnica)▶ dom u Kreševu (podr. Bitovnja; danas je u njemu općina)▶ kupalište u Kreševu (podr. Bitovnja)▶ dom na Koprivnici (podr. Stožer iz Bugojna)▶ sklonište na Krugu pod Cincarom (podr. Mosor iz Splita).

Ovim sažetim prikazom nije obuhvaćeno djelovanje hrvatskih alpinista uoči Drugog svjetskog rata koji su svojim usponima u stijenama Čvrsnice i Prenja utemeljili penjačko planinarstvo u BiH stijenama; njihova djelatnost tek očekuje povijesno vred-novanje

HPD Bjelašnica svečano otvara svoju kuću na Bukovi-ku iznad Sarajeva 16. 10. 1935. Godine 1945. oduzeta joj je i poslije predana drugom društvu

9

Kuća na Vilincu posebna je po tome što je po nad-morskoj visini od 1961 m najviši planinarski objekt koji su ikada sagradili hrvatski planinari. U ratu koji je slijedio nakon raspada Jugoslavije postala je ruševina. Na hrvatskim temeljima su 2011. članovi PD-a iz Jablanice, mahom Bošnjaci, sagradili novu kuću.

Za vrijeme druge JugoslavijeOd 1945. do 1948. planinari su se u novoj državi smjeli

okupljati samo u planinarskim sekcijama tzv. fizkulturnih društava, a kad im je 1948. opet dopušteno samostal-no organiziranje, društva nisu smjela imati nacionalna obilježja. HPD-ove kuće, ako u ratu nisu bile uništene, preuzela su nova društva (npr. kuću na Bukoviku iznad Sarajeva i Vilincu na Čvrsnici) i postupno je nestalo sjećanje da je riječ o hrvatskim kućama. Kada je 1975. ta činjenica bila iznesena u glasilu Hrvatskog planinarskog saveza (HPS) „Naše planine” (od 1898. do 1944. i od 1991. do danas „Hrvatski planinar”), Planinarski savez Bosne i Hercegovine (PS BiH) priznao ju je tek kad su mu bile predočene „tapije“ (izvaci iz zemljišnih knjiga). Inače su vodstva PSBiH-a i PSH-a vrlo dobro surađivala i održavala redovite veze u obliku naizmjeničnih sastanaka u Hrvatskoj i BiH, a vrhunac suradnje postignut je 1967. dogovorom da „Naše planine” izlaze kao zajedničko gla-silo obaju saveza, što je potrajalo sve do 1981. godine.

nakon raspada JugoslavijeIako za vrijeme komunističke Jugoslavije društva

nisu smjela nositi nacionalnu oznaku, PSBiH je stalno vodio brigu da u njegovu vodstvu budu proporcionalno zastupljene sva tri glavna naroda. Međutim, rat u BiH nakon raspada Jugoslavije imao je za posljedicu rasap. Uz PSBiH, otada pretežito bošnjački, osnovana su još dva saveza: u Republici Srpskoj PS Republike Srpske i u Mostaru PS Herceg-Bosne (PSHB). PSHB je utemeljio 19. prosinca 1995. ovih sedam hrvatskih društava: Prenj 1933 Mostar, Tisovac Busovača, Vitez Vitez, Kuk Bučići – Novi Travnik, Bitovnja Kreševo, Pogorelica Kiseljak i Cincar Livno. Za prvog predsjednika PSHB-a izabran

je Dražen Pažin, dopredsjednika Stipo Jurić, predsjednika izvršnog odbora Zoran Šimić te tajnika Ivan Salopek. Uskoro su im se pri-družila nova hrvatska planinar-ska društva, tako da ih je danas (2012.) učlanjeno 25, počevši od Orašja preko Sarajeva do Mostara.

U Sarajevu je 12. prosinca 1998., nakon više od pola stoljeća, obnovljeno HPD Bjelašnica 1923 u sklopu Hrvatskog kulturnog društva Napredak. Za prvog predsjednika izabran je prof. Tomislav Batinić, a poslije su to bili Davorin Čubak i prof. Antun

Jekauc. Na proslavi 80-godišnjice (2003.) bio je i začasni član društva kardinal Vinko Puljić, a papa Ivan Pavao II. udijelio je društvu svoj blagoslov.

Hrvatska društva prionula su obnovi i izgradnji planinarskih kuća, pa tako društvo iz Novog Travnika na Bučića ravni, iz Kreševa na Lopati, iz Busovače na Po-lomu, iz Mostara na Bogodolu, iz Kiseljaka na Pogorelici, iz Pržića–Vareša na Zvjezdangradu, iz Viteza na Zaselju, iz Žepča na Matinskom visu, iz Uskoplja na Raduši, iz Livna na Cincaru, iz Tomislavgrada na Blidinju, iz Posuš-ja na Masnoj Luci itd. HPD Bjelašnica 1923 iz Sarajeva i PSHB postavili su 17. lipnja 2000. spomen-ploču na zidovima srušene planinarske kuće Vilinac na Čvrsnici u povodu 60. obljetnice njene izgradnje.

PSHB organizirao je Prvi dan planinara Herceg-Bo-sne 31. kolovoza 1997. na Bučića ravni iznad Novog Travnika, gdje je domaćin bilo PD Kuk, a okupilo se oko dvije tisuće ljudi. Otada se organizira tradicional-no, svake godine na području drugog druš-tva, a uz brojan posjet planinara iz Hrvatske, osobito iz Dalmacije.

PSHB je 2002. organizirao svečanu akademiju u Mo-staru u povodu 110-godišnjice organiziranog planinar-stva u BiH, a njegovom je zaslugom izdana i prigodna poštanska marka. PSHB se 30. rujna 2000. pismeno obratio Međunarodnoj uniji planinarskih organizacija (UIAA) sa zahtjevom za posredovanje u stvaranju ravno-pravnog udruživanja hrvatskih planinarskih organizacija u BiH, ali je taj zahtjev odbijen s obrazloženjem tajnika da se UIAA ne može miješati u unutrašnje stvari države BiH.

Ovim sažetim prikazom nije obuhvaćeno djelovanje hrvatskih alpinista uoči Drugog svjetskog rata koji su svojim usponima u stijenama Čvrsnice i Prenja utemeljili penjačko planinarstvo u BiH stijenama - njihova djelat-nost tek očekuje povijesno vrednovanje.

U zaključku valja istaknuti dvije značajne činjenice. Jedna je da među planinarima BiH nije bilo nacionalne netrpeljivosti ni u najgorim ratnim prilikama. Druga je da su temelji što su ih postaviti hrvatski planinari u BiH na-kon njihova egzodusa svuda korisno poslužili drugima i značajno pridonijeli današnjoj kvaliteti BiH planinarstva.

IZBOR IZ LITERATURE- Batinić T.: Hrvatsko planinarsko društvo „Bjelašnica 1923”, Sarajevo, 2008.- Čaušević H.: Planinarstvo u BiH između dva rata. Naše planine 1967, 59, 107, 179 i 214. - Čaušević H.: Razvitak planinarstva u BiH do 1941. Prilozi za istoriju fizičke kulture u BiH, sv. 8, Sarajevo 1974., str. 19-39. - Fleger J.: Prilozi za povijest planinarstva u BiH. Hrv. planinar 1940,331 i 1941,25.- Hadžialić Š.: Planinarstvo i planinarski objekti u BiH 1892-2002, Sarajevo, 2002.- Poljak Ž.: Zlatna knjiga hrvatskog planinarstva, Zagreb 2004, str. 120-125.([email protected])

Prof. Tomislav Batinić, predsjednik HPD-a Bjelašnica nakon obnove 1998. godine

Spomen-ploča na ruševini kuće Vilinac

In MeMORIAM

Uz melodiju ove stare borbene pjesme u izvedbi trubača, okružen rodbinom, prijateljima i tisućama ljudi na splitskom groblju Lovrinac u srijedu 22.

veljače 2012. godine ispraćen je na vječni počinak Milorad Bibić-Mosor. Grad Split koji je uvijek znao prepoznati i cijeniti svoje velikane, dostojno se odužio ovom vrsnom no-vinarskom peru, športašu, športskom djelatniku, kroničaru, humoristu, a nadasve dobrom i dragom čovjeku.

Kao što je rečeno na dan pogreba, prilikom komemoracije u gradskoj vijećnici na Pjaci, Mosor nije imao niti jednog neprijatelja na kugli zemaljskoj, volio je jednostavno sve lju-de. Mosor je, kao u svojoj nedavno objavljenoj knjizi «Zakon Pjace», toga jutra nakratko oživio duh stare Pjace, okupivši mnoštvo ljudi. Pjaca o kakvoj je on pisao i kakvu je poznavao, pripada nepovratnom vremenu, a bila je nezaobilazno mjesto brojnih generacija Splićana, gdje se mladost (pa i oni stariji) u večernjim satima šetala satima, u jednom nepreglednom redu, gdje se točno znalo gdje tko pripada. Na takvoj Pjaci stvarana su nezaboravna prijateljstva i prve ljubavi...

Taj Split odavno više ne postoji, a odlaskom Mosora njegov voljeni grad definitivno više nije isti. Istog dana i nje-govi košarkaški prijatelji priredili su mu dostojan oproštaj u staroj dvorani na Gripama. Splićani kao što dočekuju svoje pobjednike olimpijce i svjetske prvake, isto tako ispraćaju i svoje velikane na putu u vječnost. Teško se sjetiti kad je netko ovako veličanstveno i masovno ispraćen, nepregled-na masa ljudi došla se oprostiti od svog Mosora, ljudi svih profila - od onih sasvim običnih, velikih športaša, športskih djelatnika, glazbenika, svećenika, političara do državnika.

Odlazak ovog dragog čovjeka dogodio se munjevito: od prvih vijesti o bolesti, pa do samog kobnog kraja proteklo je vrlo malo vremena, tako da je sve skupa izazivalo nevjericu - umro je 17. veljače u Zagrebu.

Milorad Bibić rođen je prije 60 godina u Splitu u radnič-koj obitelji što je uvijek s ponosom isticao. Odrastao je u Tršćanskoj ulici u susjedstvu s legendarnim igračem RNK Split Gulinom-Kistom, koji ga je kao dječaka vodio na obli-žnje nogometno igralište Splita. Od rane mladosti privlači ga šport. Usmjeravan i potican u školi od svog nastavnika, pokušava kao i ostala djeca tog vremena baviti se s više

športova. Ide na vaterpolo, atletiku i konačno, zbog svoje vi-sine, osvaja ga košarka, najprije kao igrača, a zatim kao suca.

Košarkaški klub Jugoplastika bio mu je i ostao velika lju-bav. Završeni inženjer elektrotehnike opredjeljuje se za poziv športskog novinara. Mosor najprije piše u tjedniku Nedjeljna Dalmacija, a zatim u Slobodnoj Dalmaciji. Posebno piše o košarci, i to u brojnim časopisima kao što su SN Revija, Sprint, Koš, Košarka, Gloss, u Fibinom mjesečniku FIBA Basketball Monthly. Bio je suradnik zagrebačkih Sportskih novosti, riječkog Novog lista, ljubljanskih listova Delo i Dnevnik, mariborske Večeri, sarajevskog Oslobođenja, skopske Večeri...

Godinama je na Televiziji Marjan uređivao specijalnu emisiju U koš, u koš. Posljednjih godina vodio je svoje legen-darne Mosorijade na televiziji K5, radeći brojne intervjue s poznatim osobama. Objavio je i knjige «Moj galebe» (posve-ćenu Dinu Rađi), «Split je prva liga», «Zlatna košarka Mirka Novosela» (u suradnji sa Zoranom Kovačevićem), a knjigu «Od starog placa do vrha Europe» posvećenu 60 godišnjici KK Split (1945.-2005.) napisao je u suradnji s velikim prija-teljem Vinkom Bajrovićem. Lani mu je izašla i knjiga Zadnja pošta Riva o Splitu sedamdesetih.

Okušao se i na filmu napisavši scenarije za emisije o športskim velikanima Splita i Hrvatske - Frani Matošiću i Vladimiru Beari. Živio je punim životom, vrlo intenzivno radeći i stvarajući kao da je imao više života, ostao je profe-sionalac do samog kraja. Ipak, ostalo je nešto nedovršeno što je radio s posebnom ljubavlju: monografija RNK Split, koji ove godine slavi 100 godina. Pripremio je gotovo sve... Njega na žalost fizički neće biti na proslavi ali sigurno će Mosorov duh i ime lebdjeti u mislima i srcima svih zaljubljenika u ovaj stari splitski nogometni klub slavne radničke revolucionarne prošlosti.

Milorad Bibić bio je i član Komisije za povijest športa Splitskog saveza športova, sudjelovao je u stvaranju kapital-nog djela splitskog športa kao član redakcijskog odbora knji-ge Povijest športa u Splitu 1918.-1941. Za svoj rad Hrvatski zbor športskih novinara proglasio ga je najboljim novinarom 1997. godine, a 2003. i 2005. dobitnik je godišnje nagrade za športsku publicistiku.

Milorad Bibić Mosor bio je utjelovljenje dobrote, a njegovim odlaskom nastala je velika praznina u društvenom životu Splita. Mosor je bio događaj ma gdje se pojavio. Dugo će se pamtiti njegov zvonki dječački smijeh, otvorenih usta, od uha do uha. Dugo će se prepričavati njegove vragolije i dosjetke. Zahvaljujući neizbrisivom tragu koji je ostao iza njega u brojnim tekstovima, knjigama, filmskom i televizij-skom materijalu, gotovo da će biti uvijek tu, u svom Splitu...

10

Oj Mosore, Mosore

MILORAD BIBIĆ - MOSOR(25. srpnja 1952., Split - 17. veljače 2012., Zagreb)

Tekst: ROBERT KUČIĆ

Milorad Bibić Mosor bio je utjelovljenje dobrote, a njegovim odlaskom nastala je velika praznina u društvenom životu Splita

In MeMORIAM

Zamislite dva najtrofejnija kluba nekog športa u Europi, zapravo i na svijetu. Jedina dva koja u tom športu imaju po čak 7 naslova prvaka

Europe. I sad zamislite čovjeka koji je od tih ukupno 14 trofeja, ostvario 5. Više od trećine! U dva najbolja kluba na svijetu!

Malo se ljudi u svijetu športa može pohvaliti da je još za života postalo legendom u ne jednom, već u čak dva najbolja kluba. To je gotovo pa i jedinstveni svjetski primjer kojeg je svojom igrom, trenerskim radom, svojim životom «potpisao» Duško Antunović. Nije ni to sve.

Malo se trenera u svijetu vaterpola može pohvaliti da su osvajali trofeje s više od dva kluba. On je to uči-nio sa četiri, od čega je s tri osvajao europske pokale. U svojoj prvoj trenerskoj godini osvojio je dva, što možda i nije toliko raritetno, ako se ne spomene kako je ta prva trenerska godina bila u jednom tradicijski velikom, ali financijski, logistički, pa i gradom iz kojeg je dolazio - malim klubom..

S Antunovićem na klupi, KPK je 1978. osvojio tadašnji Kup pobjednika kupova Europe, a Korčula je zavrijedila počasno mjesto u povijesti europskog špor-ta - Korčula je naime do današnjeg dana ostala grad s najmanje stanovnika koji je imao osvajača nekog kon-

tinentalnog natjecanja u momčadskom, olimpijskom športu. Takva je bila njegova prva trenerska sezona. Posljednji pak trenerski trofej ostvaren je opet u slič-nim «povijesnim» okolnostima: godine 1996. osvojio je Slovenski vaterpolski kup. No, ne na klupi Triglava iz Kranja. Niti na onoj Kopra. I sada se pitate, pa zar u Sloveniji postoji još koji klub? Da, te ‘96. je u slovensku klupsku silu prometnut VK Ljubljana. Na klupi opet on, Dule.

Stvarao je doslovno povijest. I na Korčuli, i u Slo-veniji, i u Mladosti, i u Partizanu. Naravno, u povijesti je hrvatskog vaterpola i po još nečemu. On je prvi izbornik naših Barakuda, prvi hrvatski vaterpolski izbornik. On je vodio prvu utakmicu Hrvatske, u subotu, 28. prosinca 1991. (Hrvatska - Stranci 17:14). On je osvojio prvu seniorsku reprezentativnu medalju hrvatskog vaterpola (srebro na Mediteranskim igrama u Canetu 1993.).

Jedan od rijetkih ljudi koji je bio podjednako uspje-šan kao igrač i kasnije trener. Veselog duha, britkog jezika, živio je život punim plućima. Uzimao od njega sve, ali i s kamatama vraćao. Bio je jedan od posljed-njih vaterpolskih romantika. Bez njega bi ovaj šport bio bitno siromašniji, a sada kada ga više fizički nema, uviđamo još zornije koliko nas je obogatio.

11

DUŠKO ANTUNOVIĆ (24. veljače 1947., Korčula - 16. veljače 2012., Zagreb)

Tekst: DEAN BAUER

Stvarao je doslovno vaterpolsku povijest. I na Korčuli, i u Sloveniji, i u Mladosti i u Partizanu. Naravno, u povijesti je hrvatskog vaterpola i po tome što je bio prvi izbornik naših Barakuda

Kreator trofeja i povijesti

Igrački klupski trofeji: 3 naslova prvaka Europe (1971, 1975. i 1976.), 7 naslova prvaka Jugoslavije, 3 Kupa Jugoslavi-je, 3 zimska prvenstva Jugoslavije (sve s Partizanom) Igrački reprezentativni trofeji: 2 brončane medalje na EP (Barcelona 1970. i Beč 1974.), zlatna medalja na Medite-ranskim igrama (Izmir 1971.)Trenerski klupski trofeji: Kup Jugoslavije i Kup kupova Europe (1978. KPK Korčula), prvak Europe (1989. i 1990. Mladost), Europski Superkup (1989. Mladost), Mediteranski kup (1991. Mladost), Prvak Jugoslavije (1987. i 1988. Partizan, 1989. i 1990. Mladost), Kup Jugoslavije (1988. Partizan i 1989. Mladost), Kup Slovenije (1996. Ljubljana)Trenerski reprezentativni trofej: srebro s Hrvatskom na Mediteranskim igrama (Canet 1993.)Dobitnik Nagrade za životno djelo Hrvatskog olimpijskog odbora 2012.

12

In MeMORIAM

U Hajduku je igrao na mjestu desnog bočnog i posljednjeg igrača obrane. Bio je izvanredno brz, inteligentan igrač oštra udarca. Imao je izgra-

đen specifičan stil igre. U njoj je bio objedinjen razarač i graditelj igre.

Vinko Cuzzi rođen je u Splitu 11. srpnja 1940. godine. Bio je obrambeni igrač, jugoslavenski nogometni repre-zentativac. Ovaj atletski razvijen igrač počeo je kao pionir u Hajduku. Prvi trener bio mu je Bajdo Vukas. Isprva je igrao kao pomagač, a kasnije je postavljen na mjesto de-snog bočnog igrača. Pravi atlet, brz i jak, često je prelazio u napad, tip suvremenog braniča.

Za seniorsku momčad Hajduka debitirao je 1958. godi-ne i bijeli dres nosio punih 11 godina. Za splitski klub je odigrao 434 utakmice i postigao 4 zgoditka. Kao kapetan momčadi sudjelovao je u prvom Hajdukovom osvajanju Kupa Jugoslavije u sezoni 1966./67. Nakratko, 1968. godi-ne, nastupa za švicarski klub Lausanne.

Za A reprezentaciju Jugoslavije, od 1965. do 1966. godine, odigrao je 8 utakmica. Debitirao je u prijateljskoj utakmici protiv SSSR-a u Moskvi 4. rujna 1965. godine (0:0), a od dresa reprezentacije oprostio se u prijateljskoj utakmici protiv SR Njemačke u Hanoveru 23. lipnja 1966. (0:2).

O njegovoj se igri govorilo u superlativima. Tadašnji izbornik Miljanić znao je reći: “Cuzzi nije zvijezda, on je

uistinu nogometni as.” Vinko Cuzzi bio je igrač koji je stizao svuda, po cijelom je terenu izvanrednom hlad-nokrvnošću zaustavljao protivničke napade. Nerijetko je kao bek znao “probiti” stranu, a njegovi munjeviti prodori po desnom krilu stvarali su pravu zabunu u protivničkoj momčadi. Njegova je igra izazivala velike i spontane aplauze gledališta. Znao je kao kapetan momčadi upozoriti i na nedostatke trenera, što su mu pojedinci zamjerali. Međutim, Cuzzi je samo radio svoj posao, a nestručnost pojedinih trenera Hajduk je zama-lo dovela do druge lige. Pojedinci su sputavali kvalitetne igrače, umjesto da su razvijali prirodne nadarenosti.

Dolaskom Dušana Nenkovića u Hajduk 1964. godine, momčad kojoj je Vinko bio na čelu, dobila je fiziono-miju. Zaredale su Vinkove odlične igre, a Hajduk je ponovno počeo svoj nogometni uspon prema vrhu jugoslavenskog nogometa. Došlo je i finale kupa 1967. godine protiv Sarajeva u Splitu i pobjeda od 2:1. Vinko Cuzzi bio je prvi kapetan u povijesti Hajduka koji je podigao pehar namijenjen pobjedniku Kupa Jugosla-vije. I nije čudno što su zaiskrile suze u očima navijača Hajduka kada se Vinko kao kapetan momčadi obratio nazočnima, nakon što je primio pehar: “Hajdučko srce nije u stanju da primi i zadrži svu radost koju nam je donijela ova pobjeda osvajanjem trofeja jugoslaven-skog kupa. Uzbuđeni kao nikada do sada konačno smo prešli prag dvadesetogodišnjih snova koji nisu dali mira generacijama ovog kluba” - rekao je Cuzzi. Na toj je utakmici Vinko, manirom pravog kapetana momčadi, dirigirao ekipom.

Pored osvajanja prvog kupa Vinko je rado pamtio i isticao utakmicu protiv Dinama u Zagrebu 1961. godi-ne kada je Hajduk usred Zagreba slavio sa 4:1. Prisjećao se tadašnje odlične partije Andrije Ankovića koji je demonstrirao svu ljepotu nogometne igre...

Vinko Cuzzi, kapetan bijelih, diplomirani pravnik, bio je višegodišnji sudac Županijskog suda u Splitu. Član uprave Hajduka postao je 1990. godine, a od 1994. do 1996. godine bio je predsjednik Skupštine Hajduka. Nositelj je zlatne Hajdukove kapetanske trake.

Veliki nogometaš, kapetan momčadi, intelektualac, a prije svega zaljubljenik u Split i Hajduk, Vinko Cuzzi njegova je istinska legenda.

Vinko Cuzzi, preminuo je u Zagrebu, 8. prosin-ca 2011. godine, a sahranjen je na splitskom groblju Lovrinac.

Tekst: JURICA GIZDIĆ

Veliki nogometaš, kapetan momčadi, intelektualac, a prije svega zaljubljenik u Split i Hajduk, Vinko Cuzzi istinska je

Hajdukova legenda

VINKO CUZZI (11. srpnja 1940., Split - 8. prosinca 2011., Zagreb)

Istinska Hajdukova legenda

MOO

Izbor grada domaćina

Tekst: JURA OZMEC

Nećemo ulaziti u porive različitih gradova koji su se kandidirali, nego prvenstveno pokušati objasniti što MOO traži od budućeg grada domaćina i kako sortira uvjete, odnosno priprema cijelu priču za 7. rujna 2013., kad će se u Buenos Airesu objaviti domaćin Igara 2020.

Kad su u Međunarodnom olim-pijskom odboru počeli shva-ćati da svijet nije idealan i da članovi MOO-a nisu nužno

sazdani od etike i morala, te da svoje pozicije ponekad koriste i za vrlo unos-ne privatne poslovne dogovore nakon kojih bi oveće svote novaca završa-vale na njihovom računu, ili bi barem dobili uslugu kakvu inače ne mogu, promijenile su se neke stvari u funkci-oniranju MOO-a.

Pa je tako još 2000. godine done-sen i novi pravilnik o izboru grada domaćina olimpijskih igara. U osnovi, radi se o dvije faze natječaja kojega MOO raspisuje za svake pojedine olim-pijske igre. Kako je 15. veljače završe-na prva faza izvršnog dijela natječaja za dobivanje Igara 2020., možda nam je to dobar putokaz...

Za početak, nećemo ulaziti u porive različitih gradova koji su se kandidirali, nego prvenstveno pokušati objasniti što MOO traži od budućeg grada do-

maćina i kako sortira uvjete, odno-sno priprema cijelu priču za 7. rujna 2013., kad će se u Buenos Airesu objaviti domaćin Igara 2020.

Osnovna namjera MOO-a je zaštititi igre i MOO od vanjskih (nega-tivnih) utjecaja, ali isto tako zaštititi gradove domaćine od pretjeranog trošenja novaca. Znalo se, naime, događati da su kandidati trošili do zadnje sekunde, ulagali u projekt, a „iz aviona“ se vidjelo da igre ne mogu dobiti.

Jacques Rogge, predsjednik MOO-a, uz nebrojene druge dobre stvari, osnovao je i posebnu komisiju koja se nekoliko godina bavila apektima tehnološki bitnih stvari za svaki grad, ma gdje on bio, u slučaju da se on kandidira za domaćina OI. Tako je komisija 2003. donijela opsežan dokument iz kojeg su, bez obzira na pregršt stranica i niz detalja vidljive dvije odrednice.

Prva: održati razinu OI kao jedin-stvene športske manifestacije, no uz realnu financijsku kontrolu troškova svakoga organizatora.

Druga: osigurati stanovnicima grada domaćina da nakon OI imaju pozitivne učinke na život i razvoj grada, regije i zemlje.

Nije, naime, cilj MOO-a iskoristiti neki grad ili zemlju, organizirati OI i onda se povući i ostaviti „pustoš“, nego je - u skladu s akcijama MOO-a (a o kojima je već pisano u Olimpu) - cilj unapređivati razinu života, zaštite prirode, ukupne svijesti o zdravom načinu života, podizati športske vri-jednosti grada i u konačnici zemlje domaćina.

Upravo zato MOO posebnim vidovima praćenja sudjeluje u analizi svega napisanoga (a i mnogo šire) kroz čak 12 godina, počevši 2 godine prije dobivanja OI, a izvještaj o kom-pletnom utjecaju OI na grad i zemlju

se završava 3 godine nakon završetka Igara!

Pa, hajd’mo vidjeti kako se kandidi-rati za domaćina OI. Najprije nacional-ni olimpijski odbor mora na internom natječaju potvrditi da prihvaća kandi-daturu pojedinog grada. Važno je to posebno u velikim zemljama, gdje se doista može dogoditi da se dva grada istodobno kandidiraju, a zbog toga MOO zahtjeva od NOO-a da se u star-tu odluči za samo jednog potencijal-nog domaćina. Potom NOO šalje takvu prijavu u MOO...

Kad u MOO-u zaprime prijavu, posebna radna skupina šalje gradovi-ma koji su se javili jedan dosta proši-reni upitnik i čeka odgovore. Teme su od prometa i smještaja, preko posto-jećih športskih objekata i planova, pa sve do projekcije upotrebe objekata nakon Igara. Trenutačno u kandidaturi za 2020., pet je gradova „prošlo“ prvu zapreku i od 15. veljače su potencijalni do-maćini: Istanbul, Tokio, Baku, Doha i Madrid. Radna skupina, prema odluci MOO-a, može posjetiti grad, može zatražiti dodatne dokumente, može se čuti telefonom ili video konferen-cijom, ovisno o tome što misle da im nedostaje.

U svibnju 2012., na sjednici Izvršno-ga odbora, uz sugestije radne skupi-ne, članovi IO donijet će odluku koji od ovih gradova može postati kandidat za organizaciju OI. Mogu svi, no teo-rijski ne mora ni jedan, ali to se nakon ove prve faze ispitivanja radne skupi-

ne ipak neće dogoditi, jer svi zadovo-ljavaju već sad barem minimum.

I onda, nakon te odluke, posebna razvojna skupina MOO-a prati napre-dak. U njoj su članovi MOO-a, članovi športske komisije, paraolimpijci, pred-stavnici pojedinih športova… Uglav-nom, radi se o raznolikoj skupini koja prati napredak, posjećuje gradove kandidate, usmjerava radove ili prio-ritete i uoči Skupštine MOO-a 2013. priprema Izvršnome odboru listu gradova kandidata sa svim manama i prednostima.

U toj komisiji jedino ne mogu sjediti predstavnici zemlje koja se kandidira za domaćina OI, a čak je odobrena i pomoć stručnjaka izvan kruga MOO-a, smatra li komisija da je to potrebno (pa je već sad navodno angažiran stručnjak meteorolog za praćenje stanja kretanja temperature zraka za potencijalnog kandidata - Dohu). To su vrlo korisne informacije i za člano-ve MOO-a, koji jedini, prema Olimpij-skoj povelji, mogu donijeti odluku o domaćinu Igara, na Skupštini u Bue-nos Airesu 2013. godine.

I nakon toga jedino što preostaje predsjedniku MOO-a jest uzeti papir, stati pred kamere i reći: „Olimpijske igre 2020. održat će se u ….!“

lITeraTura:Web stranica MOO-a ( HYPERLINK “http://www.olympic.org” www.olympic.org)

„2020 Candidature Acceptance procedure“, knjiga parametara prijave za domaćina OI (MOO, 2010.)

Olimpijska povelja

„Tehnički priručnik MOO“ (MOO)privatna arhiva

→ Summary ←The basic intention of the IOC in selecting the host of the Olympic Games is not only to protect the Olympic Games and the IOC from external (negative) impacts, but also to protect the host cities of the excessive spending of money. Namely, the goal of the IOC is not to use a city or country, to organize the Olympics and then withdraw and leave the “wasteland”, but - in line with the IOC actions which Olimp magazine had already written about) – to enhance the level of life, protection of nature, the overall awareness of healthy lifestyles, raising sports values of the city and, ultimately, that of the host country. It is a diverse group that monitors progress, visits the candidate cities, or directs the activities or priorities and, on the eve of IOC’s 2013 Assembly, prepares for the Executive Committee a list of candidate cities with all the advantages and disadvantages. And then the only thing left for the President of the IOC to do is to take the paper, stand in front of the camera and say “The 2020 Olympics will be held in… “

Znanost i šport

Šport u očima

Iako je veza športa i zdravlja vi-šestruka, mogla bi se razmatrati u dva osnovna smjera. Iz kuta zdravstvene preventive, redovita

tjelesna aktivnost može poboljšati zdravlje i smanjiti rizik prerane smrti kroz smanjenje rizika razvoja koronar-ne bolesti srca, smanjenje rizika mož-danog udara, sniženje razine koleste-rola, smanjenje rizika povišenog krv-nog tlaka, pomoć u sniženju krvnog tlaka kod osoba kod kojih je već povi-šen, smanjenje rizika razvoja dijabete-sa, smanjenje rizika razvoja karcinoma debelog crijeva, pomoć u postizanju i održavanju zdrave tjelesne težine, smanjenje osjećaja depresije i straha, pomoć u izgradnji i održanju zdravih kostiju, mišića i zglobova, itd.

Iz kuta zdravstvene kurative, bavljenje športom povećava rizik od bolesti izazvanim uslijed sindroma prenaprezanja, stres-fraktura, ozljeda ligamenata, napuknuća mišića, ozljeda zgloba kralježnice, itd. S obzirom na visoke troškove liječenja i rehabilitaci-je jedne i druge vrste bolesti i ozljeda, te na sve češće najave o reformama

zdravstva, koje bi mogle ići u smjeru drugačijeg financiranja zdravstvenih usluga, čini se zanimljivim strategiju športa stavit u kontekst ekonomije zdravstva.

Dobro poznato geslo brže-više-jače (dakle, što brže uključiti što više mla-dih u sve jače treninge, kako bi se što brže ostvarilo više značajnih medalja) trebalo bi promatrati na oprezniji način.

Što sve to konkretno znači za su-stav zdravstva, troškove zdravstvenih usluga, proračunsko ulaganje za jav-no zdravstvo, perspektivu privatnih zdravstvenih usluga, mogućnosti privatnog zdravstvenog osiguranja i naravno dodatno financijsko opte-rećenje za samog športaša i kućni budžet njegove obitelji?

Hrvatska godišnje troši otprilike 8% BDP-a za zdravstvenu zaštitu, po čemu je unutar prosjeka zemalja Eu-ropske unije. Oko 84% troškova zdrav-stvene zaštite pokriva se sredstvima javnog sektora, a 16% privatnim sredstvima. Unutar javnoga sektora za Hrvatski zavod za zdravstveno osi-guranje (HZZO) otpada više od 95%

potrošnje države za zdravstvenu za-štitu. Pored HZZO-a, institucije zdrav-stva se financiraju kroz županije (Grad Zagreb) te kroz vlastite izvore. Osim u financiranju zdravstvene zaštite, HZZO ima ključnu ulogu i u ponudi jer, zajedno s Ministarstvom zdravstva, utvrđuje standarde zdravstvenih usluga i ugovara opseg i cijene usluga po zdravstvenim ustanovama.

Ukupna ekonomska snaga zemlje, posredno i neposredno, utječe na ekonomiju zdravstva. U uvjetima kad se najveći dio troškova bolničkog i izvanbolničkog liječenja, bolovanja i sl. pokriva iz proračuna kroz Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, niži ekonomski standard uvjetuje slabiju kvalitetu života, uključujući i onaj dio vezan uz bavljenje športom. Poslje-dično - povećava se broj oboljelih i stavlja veće opterećenje na proračun zdravstva.

Sljedeći korak bio bi financijska neodrživost sustava zdravstva, te potreba za značajnijim privatnim financiranjem troškova liječenja i drugih troškova koje u ovom trenutku

ekonomije zdravstva

Olimp 44

Tekst: MIROSLAV HRŽENJAK

Svaka djelatnost, pa tako i šport, da ne bi postala sama sebi svrha, mora se razvijati u zajedničkom kontekstu s drugim djelatnostima. U slučaju športa, zajedno sa nacionalnom ekonomskom strategijom, strategijom obrazovanja, kulture, zdravstva...ekonomije zdravstva

Olimp 46

pokriva HZZO. U tom bi slučaju bav-ljenje športom bilo opterećeno do-datnim troškovima, a to su oni vezani uz povećani rizik od ozljeđivanja za vrijeme treninga športaša i športskog natjecanja.

Analiza športskih ozljeda po špor-tovima, dobnim kategorijama, razini kvalitete i trenažne opterećenosti športaša, kao i struktura cijene sa-niranja športskih ozljeda, predmet je zajedničkog interesa sustava zdravstva i sustava športa.

Takve analize u mnogo čemu bi mogle doprinijeti izradi kvalitetnije strategije športa i općenito - utvrđiva-nja društvene i ekonomske vrijednosti športa za Republiku Hrvatsku.

Nadalje, velik dio zajedničkeodgovornosti zdravstvenog i šport-skog sustava leži u preventivnim športskim pregledima koje su športa-ši, sukladno Zakonu o športu, dužni provesti dva put godišnje. Nažalost, standard ovog tipa zdravstvene prevencije varira od jedne do druge regije.

Kao jedan od primjera visokog zdravstveno-športskog standarda je Poliklinika za medicinu rada i športa s medicinsko-biokemijskim laborato-rijem Zagrebačkog športskog saveza. Poliklinika je koncipirana kao suvre-mena medicinska ustanova specijalizi-rana za pružanje usluga prvenstveno u sklopu liječničkih pregleda s ciljem prevencije mogućih neželjenih učina-ka, koji bi mogli nastati posljedicom sudjelovanja u trenažnom procesu ili športskom natjecanju.

Unutar Poliklinike provodi se osnov-ni preventivni športski pregled koji uključuje anamnezu, fizikalni pregled, EKG, osnovno antropometrijsko mjere-nje i stanje zglobova. Nadalje, uzimaju se uzorci za medicinsko-biokemijsku analizu barem jednom u tekućoj godi-ni, te se provode preventivne mjere, savjeti, odnosno daju se preporuke za eventualne daljnje pretrage u surad-nji sa športašem, njegovom obitelji, s pripadajućim liječnicima obiteljske medicine ili pedijatrima, odnosno odgovornim osobama u pojedinim športskim klubovima.

Tijekom 2011. godine u Poliklinici je obavljeno 36.690 preventivnih pregleda športaša, te preko 14 tisuća laboratorijskih pregleda krvi i mokra-će. Športaši sa sumnjivim i nezado-voljavajućim nalazima podvrgnuti su

dodatnim pretragama - od liječnika kardiologa i kirurga traumatologa.

Drugi dio zdravstvene preventive odnosi se na prisutnost liječnika za vrijeme športskih natjecanja, a jedan od svakako najvažnijih oblika te iste preventive vezan je uz stručne ka-drove koji znaju napraviti individualni program treninga, dozirati intenzitet opterećenja svakom športašu s ten-dencijom izgrađivanja što bolje šport-ske forme i s minimalnim rizikom od športskog ozljeđivanja.

Priučeni treneri, bivši športaši s vizijom, disproporcija između am-bicije i znanja roditelja-trenera i slične svakodnevne pojave u športu, ponekad naprave športski rezultat, naročito u mlađim dobnim kategorija-ma. Međutim, potencijalni rizici i kon-kretne ozlijede koje nastaju prilikom takvog rada itekako opterećuju sustav zdravstva, a samim time i proračun iz kojeg se financira.

Stoga, kad govorimo o moralnom hazarderstvu, pušenju, ispijanju alko-hola, konzumiranju droge, pretilosti i nedovoljnom kretanju, slobodno tu možemo dodati i dovoljno kretanje pod stručnim nadzorom preambici-oznih i nedovoljno stručnih trenera. Upravo u tome leži jedna velika šport-sko-zdravstvena zagonetka, a to je: je li jedna uložena kuna u šport, zdrav-stveni sustav rasterećuje ili optereću-je za 10 kuna?

Taj mali dio zdravstvenih aspekata športa koje navodim u tekstu samo su podloga za razmišljanje o važnosti stručnog i interdisciplinarnog pristupa u osmišljavanju buduće strategije športa. Svaka djelatnost, pa tako i šport, da ne bi postala sama sebi svr-ha, mora se razvijati u zajedničkom kontekstu s drugim djelatnostima. U slučaju športa, zajedno sa nacional-nom ekonomskom strategijom, strate-gijom obrazovanja, kulture, zdravstva i slično.

Upravo u toj činjenici nalaze se ne-sagledive mogućnosti razvoja športa, kao djelatnosti od posebnog značaja za društvo i pojedinca, odnosno javne potrebe.

lITeraTura: Mišigoj-Durakovi_ M i sur. Tjelesno vježbanje i zdravlje. Grafos, Zagreb 1999

Gladwell, M., 2005. “The moral-hazard myth”. New Yorker, 81(25), 44-49.

MZSS, 2006. Nacrt prijedloga nacionalne strategije razvitka zdravstva: 2006-2011. Zagreb: Ministar-stvo zdravstva i socijalne skrbi.

Znanost i šport

→ Summary ←A long time ago science identified a number of diseases, including those of a psychological nature, which can be prevented with adequate physical activity. However, inadequate physical activity also increases the risk of many acute and chronic injuries,The sports system has great possibilities in terms of prevention of diseases caused by lack of physical activity and prevention of sports injuries during sports training and competition.One of the positive examples of a high health and sports standard is the Zagreb Sports Association‘s Polyclinic for the Occupational Medicine and Sports with a medical-biochemical laboratory. Within the clinic, the basic preventive sports examinations, basic anthropometric measurement and check on joints condition are performed. Athletes with suspicious and unsatisfactory findings are subject to additional examinations performed by various doctors, from cardiologist to trauma surgeons.An equally important part of health and sports prevention measures refers to the selection and funding of expert personnel working with the athletes. Exactly in this part of the preventive measures we find sports, i.e., the formula for investment in sports in order to reduce the health care costs.

Šport i međunarodne integracije

erasmus za sveTekst: SAŠA CERAJ

Europska komisija uvodi novi program „Erasmus za sve“ koji će objedinjavati obrazovanje, usavršavanje, mlade i šport, te predstavljati mogućnost međunarodnog studiranja i usavršavanja za 5 milijuna osoba u vrijednosti od 19 milijardi eura

Olimp 48

Pitanje financiranja športa već duže je vrijeme tema o kojoj raspravlja Europska komisija s ciljem pružanja pomoći šport-

skoj djelatnosti koja nije u mogućnosti osloniti se u potpunosti na vlastito fi-nanciranje odnosno financiranje putem privatnog sektora. U skladu s naporima koje poduzima na planu financiranja športa, u mjesecu studenom 2011. godine, Europska komisija odobrila je posebna financijska sredstva usmjere-na na prevenciju nasilja u športu pod nazivom Kick it out.

Putem tog programa, Europska unija želi iskorijeniti nasilje i netoleranciju u športu te dodatno osnažiti športski pokret u Europi. Kuriozitet ovakve odluke Europske komisije, prepoznaje se kao dio pripremnih aktivnosti za stvaranje europskog fonda za šport koji će egzistirati u vidu pod-programa, promičući pozitivne vrijednosti športa poput tjelesne aktivnosti, socijalne uključenosti i borbe protiv dopinga.

U sklopu Kick it out programa,Europska komisija izabrala je 12 me-đunarodnih projekata svrstanih u dvije glavne aktivnosti koje obuhvaćaju pre-venciju nasilja i netolerancije u športu te promicanje inovativnih pristupa ja-čanja športskog pokreta u Europi, dodi-jelivši im financijska sredstva u iznosu od 125.000 do 200.000 eura. Program prevencije nasilja i netolerancije u športu obuhvaća međunarodne projek-te usmjerene protiv nasilja i diskrimi-nacije, baziranih na suradnji športskog pokreta, obrazovnih institucija, navi-jačkih grupa, nevladinih organizacija te nacionalnih i lokalnih vlasti s ciljem promicanja temeljnih europskih vrijed-nosti u športu. Promicanje inovativnih pristupa jačanja športskog pokreta u Europi podrazumijeva platformu dobrog financijskog upravljanja kao preduvjeta autonomije športskog pokreta.

U sklopu navedenog programa, financijska sredstva dodjeljuju se me-đunarodnim programima usmjerenim k razvijanju europske dimenzije športa i jačanju administrativnih kapaciteta športskih organizacija te povećanju konkurentnosti na europskoj razini. Nakon provedbe pripremnih mjera i Kick it out programa, pristupit će se osnivanju europskog pod-programa za šport koji će biti dio šireg projekta potpore obrazovanju i osposobljavanju mladih pod nazivom Erasmus for All („Erasmus za sve“).

„Erasmus za sve“ predstavlja na-stavak „Programa za cjeloživotno učenje“ i programa „Mladi na djelu“ čije djelovanje završava s 2013. godinom, a za razdoblje 2014.-2020. godine, Europska komisija uvodi, novi program „Erasmus za sve“ koji će objedinjavati obrazovanje, usavršavanje, mlade i šport te predstavljati mogućnost me-đunarodnog studiranja i usavršavanja za 5 milijuna osoba u vrijednosti od 19 milijardi eura.

Obuhvaćanjem dosadašnjih eu-ropskih i međunarodnih programa za obrazovanje, usavršavanje, mlade i šport (poput „Programa za cjeloživotno učenje“, „Mladi na djelu“, „Erasmus – Mundus“, „Tempus“, „Alfa“, „Edulink“ i program bilateralne suradnje s indu-strijaliziranim državama), programom pod nazivom „Erasmus za sve“, Europ-ska komisija želi povećati učinkovitost i pojednostaviti postupak prijave po-tencijalnih kandidata.

Osim pružanja mogućnosti studira-nja u zemljama Europske unije, podi-zanja kvalitete znanja i uključivanja mladih u društvene procese, odredbe u sklopu programa „Erasmus za sve“ odnose se i na šport, posebice putem promicanja trajnih vrijednosti i proved-be olimpijske misli.

Temeljem navedenih aktivnosti Europske komisije, prepoznaje se podrška Europske unije temeljnim načelima športa i njegovih vrijednosti putem kojih utječe na suzbijanje nega-tivnih pojava u modernim društvima. U skladu s člankom 165. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, EU će i dalje nastaviti podupirati i koordinirati nastojanja država članica usmjerenih k razvijanju europske dimenzije športa, suzbijanju nasilja u športu, promicanju suradnje između nadležnih športskih tijela te zaštiti tjelesnog i moralnog integriteta športašica i športaša.

U prilog tomu govori i nedavna izjava europske povjerenice za obrazo-vanje, kulturu, višejezičnost i mlade, gospođe Androulle Vassilioue, koja je - zaželjevši puno uspjeha športskim projektima financiranim putem sred-stava Europske unije - naglasila snaž-nu podršku temeljnim vrijednostima koje šport prenosi.

LITERATURA:Chappelet, J. (2010.), Autonomy of sport in Europe, Councile of Europe, Strasbourg.

Siekmann, R., Soek, J. (2005.), The European Union and Sport – Legal and Policy Documents, UK.

→ Summary ←The issue of financing sports has for some time been the subject discussed by the European Commission with the aim to assist the sports activity that is not able to rely entirely on its own financing, i.e., on financing through the private sector. In line with the efforts undertaken in the field of sports financing the European Commission has approved, on November 2011, the special funds aimed at preventing violence in sports under the heading Kick it out.After the implementation of the Kick it out program and preparatory measures, the following step will be the establishment of the European sub-program for sports that will be a part of a broader program of support to education and training of young people, through the program Erasmus for All.Based on the above mentioned activities of the European Commission, the support of the European Union of the fundamental principles of sports and its values, through which it affects the suppression of negative elements in modern societies, is recognized.Pursuant to Article 165 of the Treaty on the Functioning of the European Union, the EU will continue to support and coordinate the efforts of member states aimed at the development of the European sports dimension, suppression of violence in sports, promotion of cooperation between the relevant sports bodies and protection of physical and moral integrity of sportsmen and women.This is corroborated by the recent statement by the European Commissioner for Education, Culture, Multilingualism and Youth, Mrs. Androulla Vassilioue, who - wishing much success to the sports projects financed through the EU funds - highlighted the strong support to the fundamental values that sports is spreading.

Olimp 50

Športska terminologija

Ispod površine

51 Olimp

ronjenje je jedan od vrlo raširenih rekreativnih športova i često je dio turističke ponude u brojnim

zemljama. No i natjecateljsko ronjenje postaje sve popularnije.

Ronjenje se na engleskome jeziku naziva diving. Međutim, navedeni je naziv i uzrokom brojnih nesporazuma jer osim ronjenja označava i šport pod nazivom skokovi u vodu. Ta je dvoznačnost posljedica dvoznačnosti glagola to dive: jedno je njegovo značenje roniti, zaroniti, a drugo ponirati, naglo se baciti (prema dolje). Prvo je navedeno značenje ono koje je izvorom naziva ronjenje, a drugo ono koje je izvorom naziva skokovi u vodu. Kako bi se u engleskome jeziku ipak napravila razlika u nazivima

športova koji u sebi sadrže i riječ diving, za skokove u vodu se rabe nazivi platform diving (skokovi u vodu s tornja) i springboard diving (skokovi u vodu s odskočne daske) (vidi npr. The University of North Carolina, 2012), dok za razne vrste ronjenja postoje i njihovi prikladni nazivi.

Kada se u engleskome jeziku želi označiti ronjenje općenito, tada se rabi naziv underwater diving (vidi npr. Samimy, Mollendorf i Pendergast, 2005; Lafay, 2006), odnosno u doslovnome prijevodu ronjenje ispod vode. Iako u prijevodu na hrvatski jezik zvuči nezgrapno i nelogično, naziv je itekako precizan u engleskome jeziku - riječ underwater (ispod vode) označava razliku između ronjenja i skokova u vodu koji se također nazivaju diving.

U njemačkome jeziku nema takve dvoznačnosti - ronjenje se naziva Tauchen, a skokovi u vodu, bez obzira radi li se o skokovima s tornja ili o skokovima s odskočne daske,

naziva skin diving, a to je ono koje označava ronjenje na dah. Potonji izvor, za razliku od Random House Webster’s Unabridged Dictionary (1999) navodi da se radi o vrsti ronjenja u kojoj ronilac nema zaštitno odijelo. Takvo je tumačenje istodobno i pojašnjenje samoga naziv skin diving - naime, engleska riječ skin znači koža. Drugim riječima, ronilac roni bez zaštitnoga odijela.

Drugi naziv za ronjenje na dah - apnea diving, jasno označava o kakvoj se vrsti ronjenja radi. Riječ apnea nastaje spajanjem dva elementa, grčkoga predmetka a- koji ima

Wasserspringen (njem. Wasser = voda; njem. springen = skakati).

Ronjenje na dah se u engleskome jeziku naziva ili skin diving ili apnea diving. Prvi je naziv, međutim, dvoznačan, dok je drugi vrlo precizan. Naime, skin diving može označavati i ronjenje na dah i ronjenje s bocama s komprimiranim zrakom (Random House Webster’s Unabridged Dictionary, 1999; Wikipedia – The Free Encyclopedia 2011b. Dvoznačnost je stručnih naziva relativno rijetka, stoga nije neobično da ne navode svi rječnici oba značenja toga naziva. Tako, za razliku od navedenoga rječnika, Longman Dictionary of Contemporary English. Writing Assistant Edition CD-ROM (2005) navodi samo jedno značenje

Tekst: DARIJA OMRČEN

Ronjenje s bocama s komprimiranim zrakom u engleskome se jeziku naziva scuba diving. Prva je riječ (scuba) u tome nazivu tzv. akronim, to je kratica koja je nastala od početnih slova riječi koje tvore puni naziv, a koji glasi self-contained underwater breathing apparatus, odnosno u prijevodu na hrvatski - autonomni uređaj za disanje ispod vode

Olimp 52

značenje nema, bez te elementa pno, što je varijacija grčkoga glagola pneîn u značenju disati. Dakle, riječ apnea je grčkoga podrijetla i dolazi od grčke riječi apnoea, odnosno ápno(os), što znači bez daha, odnosno bez disanja. Ronjenje na dah, tj. apnea diving, je ronjenje u kojemu ronilac udahne zrak i roni držeći dah, tj. pritom ne diše. Riječ se apnea inače rabi kao naziv za privremeni prestanak disanja tijekom spavanja, a svoju je primjenu u engleskome jeziku pronašla i u ronjenju. U nazivu se za športsko ronjenje na dah, kao i u engleskome jeziku, u njemačkome rabi riječ apnea, te nastaje naziv Apnoetauchen, tj. Apneu-Tauchen. S obzirom da se radi o slobodnome ronjenju, takav naziv za ronjenje na dah postoji i u engleskome (eng. freediving) i u njemačkome (njem. Freitauchen) jeziku.

Često se, kao istoznačnica naziva apnea diving, u engleskome jeziku rabi i naziv breath-hold diving, odnosno ronjenje u kojem se zadržava dah (vidi npr. Liner i Andersson, 2008).

U njemačkome jeziku postoji naziv za vrstu ronjenja, najčešće

rekreativnoga ili ronjenja u cilju spašavanja u vodi, koji glasi Schnorcheln, a naziv dolazi od riječi Schnorchel, što je disalica. U engleskome se jeziku rabi naziv koji je posuđenica iz njemačkoga jezika, i to od riječi Schnorchel. Radi se o riječi snorkel, koja također označava disalicu. Naziv snorkelling, izveden iz naziva za disalicu, označava istu vrstu ronjenja - radi se o rekreativnome plivanju na površini mora, promatranju morskoga dna i ronjenju prema dnu kako bi se dno mora razgledalo izbliza. Pritom ronilac ima tzv. osnovnu opremu, a ona obuhvaća masku za ronjenje, disalicu i peraje. Kao i u njemačkome jeziku, naziv se može odnositi i na spašavanje osoba u vodi.

Ronjenje s bocama s komprimiranim zrakom u engleskome se jeziku naziva scuba diving. Prva je riječ (scuba) u tome nazivu tzv. akronim - ona je kratica koja je nastala od početnih slova riječi koje tvore puni naziv, a koji glasi self-contained underwater breathing apparatus, odnosno u prijevodu na hrvatski – autonomni uređaj za disanje ispod vode. Ta se vrsta ronjenja u njemačkome jeziku naziva Gerätetauchen - riječ Gerät označava uređaj, a riječ tauchen, kako je već rečeno, znači roniti. Radi se, dakle, o ronjenju s posebni uređajem, a to je sustav koji u sebi sadrži spremnike s komprimiranim zrakom te sustav cijevi koji ga dovode do usnika koji ronilac ima u ustima.

U ronjenju se u engleskome jeziku često susreće još jedan naziv koji je poznat svima koji se tim športom ili bave ili su za njega zainteresirani. Radi se o nazivu aqualung koji je tzv. generički naziv. Izvorno se radi o nazivu najstarijega proizvođača (Aqualung) ronilačke opreme, odnosno o marki za ronilačku opremu unutar koje se nalaze spremnici komprimiranoga zraka.

Taj je proizvođač, odnosno marka proizvoda, postao toliko poznat po svojim proizvodima da je naziv proizvođača, odnosno naziv marke, postao naziv za proizvod, odnosno za vrstu ronilačke opreme. Isto se u engleskome jeziku dogodilo npr. s nazivom Hoover (proizvođač usisavača) te u hrvatskome s nazivima poput Kalodont (kalodont, tj. pasta za zube) i Gilette (žilet, tj. britvica).

Prema Wikipediji (Glossary of SCUBA diving, 2011), aqualung označava opremu za disanje ispod vode, koja se sastoji od ronilačkoga cilindra i ronilačkoga regulatora.

Opisani su primjeri samo mali dio bogate terminologije vezane za ronjenje, ali su dostatni kao pokazatelj njezine raznolikosti.

LITERATURA:Lafay, V. (2006). The heart and underwater diving. Arch Mal Coeur Vaiss, (99)11, 1115-1119.

Liner, M.H. i Andersson, J.P. (2008). Pulmonary edema after competitive breath-hold diving. Jour-nal of Applied Physiology, 104:986-990.

Longman Dictionary of Contemporary English. Writing Assistant Edition CD-ROM (2005). Harlow: Pearson Education Limited.

Random House Webster’s Unabridged Dictionary. (1999). V2.2 for 16bit WindowsTM systems, V3.0 for 32bit WindowsTM systems, Random House, Inc. Collexion Reference Software (1998) Lemout & HousepieTM.

Samimy, S., Mollendorf, J.C. i Pendergast, D.R. (2005). A theoretical and experimental analysis of diver technique in underwater fin swimming. Sports Engineering, 8(1), 27-38.

The University of North Carolina (2012). The Physics of Springboard and Platform Diving, Physics 24, UNC-CH, http://www.unc.edu/~lahol/, s mreže skinuto: 16. veljače 2012.

Wikipedia – The Free Encyclopedia (2011a). Glo-ssary of SCUBA diving. http://en.wikipedia.org/wiki/Glossary_of_SCUBA_diving, s mreže skinuto: 16. veljače 2012.

Wikipedia – The Free Encyclopedia (2011b). Skin-diving. http://en.wikipedia.org/wiki/Skindiving, s mreže skinuto: 16. veljače 2012.

Športska terminologija

→ Summary ←Like other areas of sport, underwater diving possesses terminology that is well known to all who are either actively engaged in this sport or who are interested in it. In English the word diving has two meanings – it denotes either submerging under the surface of the water or the sport of platform/springboard diving. To avoid the ambiguity, the term underwater diving is used. Such ambiguity does not exist e.g. in Croatian or German. Also, the terms snorkelling, apnea diving, scuba diving as well as aqualung have been analysed.

Postoji jedna zanimljiva razlika između Formule 1 i velike većine drugih športova. Kada šport pratimo uživo ili na

televizoru, uglavnom se bavimo samim športašem, odnosno grupom športaša. Ponekad se u priču uključuje i trener, posebno ako sam ima karizmatičan nastup, kao naš legendarni Miroslav Ćiro Blažević, ili je iza njega sasvim netipična i osebujna životna i športska priča, kao kod Ante Kostelića.

No, u Formuli 1 uvijek govorimo o timu, o momčadi Formule 1- jedan je to od malobrojnih športova gdje se prati i ono što se događa u pozadini, u boksu, i to ne samo tijekom utrke, već se prati i kako su se timovi pripremaju, što se događa s motorom bolida, tko je glavni konstruktor… Pilot Formule 1 je zvijezda, no njegov uspjeh je uspjeh svih onih koji projektiraju, sklapaju i odražavaju bolid.

Formula 1 nas podsjeća na činjenicu da u mnogim športovima, iako obično na više diskretan način i manje medijski eksponirano, iza športaša stoje inženjeri: oni koji pro-jektiraju bob, koji usavršavaju vesla, koji razvijaju nove oblike skija ili traže nove tehnologije za izradu bicikla.

Športaša - koji se psihički i fizički potpuno pripremljen, usredotočen, natječe na borilištu i znojeći se nalazi zadnje molekule energije kako bi po-stigao bolji rezultat - na prvi je pogled teško usporediti s inženjerom koji za crtaćim stolom ili danas za računa-

lom, pognut, pomalo krvavih očiju od višesatnog naprezanja, rješava teh-nički problem - novi motor, bolji reket, drugačiji oblik jedra… Inženjer često, posebno ako se sam aktivno ne bavi športom, i izgledat će drugačije od športaša. Obično je u pitanju industrij-ski veteran, s dvadesetak godina staža iza sebe, možda i odeblji, u naočalama koje već na prvi pogled pokazuju da ih njihov nositelj ne drži na nosu radi intelektualnog izgleda.

Međutim, inženjer je ipak umnogo-me blizak sa „svojim“ športašem. Kao prvo, obično je takav inženjer i sam među onima koji postižu vrhunske re-zultate, ali na svom području. Ako ste strojar – ući u tim kao što je momčad Ferrarija ili BMW-a koji radi na novom motoru za Formulu 1 jednostavno znači biti najbolji od najboljih. Znači isto kao što je za športaša poziv da nastupi za svoju zemlju na olimpijskim igrama ili svjetskom prvenstvu. Poziv među odabrane, poziv da se krene prema medalji.

Ako projektirate brodove ili ste ek-spert iz hidrodinamike, mogućnosti da se uključite u projektiranje nove jedrilice za America’s Cup i date svoj obol brodu koji će sudjelovati u ovom natjecanju koje se održava od 1851. godine, najveći je izazov koji možete dobiti. Pobjeda, posebno ako je u pita-nju brod-izazivač, znači da ste u struci najbolji. Pobjeda tu znači postati onaj o kojemu se priča, onaj koga se poštu-je i onaj čija se rješenja manje ili više zakonito - kopiraju.

Društvo i šport

Inženjeri u športu

Tekst: GORAN VOJKOVIĆ

U mnogim športovima, iako obično na više diskretan način i manje medijski eksponirano, iza športaša stoje inženjeri: oni koji projektiraju bob, koji usavršavaju vesla, koji razvijaju nove oblike skija ili traže nove tehnologije za izradu bicikla

Olimp 54

Drugo, raditi kao inženjer u športu znači imati i uložiti strast, jednaku onoj koju ima natjecatelj na borilištu. Športaš mora voljeti ono što radi, jer drukčije ni neće izdržati naporne fizič-ke treninge, putovanja, brojne aero-drome i brojna druga odricanja. Slično i tehnolog koji u timu najboljih radi na novoj opremi kako bi nadmašio drugi tim najboljih, taj posao ne shvaća kao obvezu svaki radni dan 9-17 sati, već taj posao praktično živi.

Neki će sigurno naći primjedbe športovima koji su vezani za opsežne pozadinske momčadi i visoku tehnolo-giju. Jedna momčad Formule 1 godiš-nje košta koliko i ulaganja u znanost manje države. Slično tome, jedriti u natjecanju kao što je America’s Cup znači da ste ili među najbogatijima na svijetu, ili vam je netko od najbogatijih sponzor. Drukčije ne ide – tehnologija je tu toliko važna da možete biti naj-bolji pilot F1 ili najbolji jedriličar na svijetu, ali bez zaista gomile novca uloženog u razvoj, jednostavno se ne može postići uspjeh.

Naći će se i primjedbe kako je u pitanju bacanje novca na spektakl.

→ Summary ←Formula 1 is one of the sports where we, apart from the athlete bolide driver, also watch his whole team, including the ones participating in the making of the car. In many sports behind every athlete and his success stand among others also the engineers, often the best experts in their field. As much as their work looks different from the activities of the athlete, they share with the athlete top performances in the profession and passion for their work. The success of athletes is also the success of their team and the engineers who design better and better sports equipment.

Međutim, mnogi tehnološki pronalasci koji se razviju upravo za potrebe trka na vodi, na cesti ili u zraku - sutra će se primjenjivati i u civilnoj industriji.

Stoga, mislimo da takva pravila igre ne čine takav šport manje špor-tom: iza čovjeka koji drži volan odno-sno kormilo stoje timovi koji se bore, natječu, na svoj način znoje i daju najbolje od sebe. Momčadi su to gdje vlada zajedništvo, gdje svatko mora odraditi svoj kotačić sustava i gdje je potrebno ono najbolje što svaki čovjek može dati kako bi se postigao uspjeh.

Visoko tehnicizirani športovi na neki način nas vraćaju u ono antičko jedinstvo tijela i duha te nas podsjeća-ju koliko nam je tehnologija pomogla kako bi civilizacija imala ono što danas ima - od prijevoznih sredstva do lijeko-va. Međutim, podsjećaju nas i da bez čovjeka koji pametno upravlja svime time, tehnologija ostaje prazna, a po-nekad i postaje opasna.

Zato, kada ćemo sljedeći put primje-rice gledati skijaške skokove, sjetimo se i onih koji su tako nevjerojatne skije razvili i predali ih športašu kako bi nam on pokazao najbolje što zna.

Olimp 56

Slavni seksistički vic govori o Adamu koji se izležava u raju, okružen svim onim divnim pri-mjercima živoga svijeta. No,

kada dosada u rajskome rogu obilja postane neizdrživa, požali se Bogu.

- Mogao bih ti stvoriti društvo - reče Bog zamišljeno – stvorenje nalik tebi, samo mnogo ljepše i pametnije. Bit ćeš zadivljen, ali...

- Ali?- Ali za to mi treba jedna tvoja

noga, jedna ruka, jedan bubreg...

Shrvan teškim i brojnim uvjetima Adam se pokunji i ode. Ipak sljedeći dan vrati se Bogu.

- Šefe, a što bih mogao dobiti za jedno rebro?

Ovo je zapravo uvod u jednu od temeljnih postavki feminizma: žensko je tijelo bojno polje ideologija. Način na koji se ideja olimpizma odno-sila prema ideji rodne ravnopravnosti otkriva kompromise što ih je zapadna civilizacija - unutar koje su obje ideje

nastale - sklapala sa svojim civilizacij-skim i ideološkim konkurentima, ali i kompromise koje je sklapala sama sa sobom.

Pierre de Coubertin je ženski aplauz vidio kao najveću nagradu olimpijskim pobjednicima i tu je za njega sudje-lovanje žena u olimpijskome pokretu bilo, manje-više, završeno. U toj svojoj vjeri nikad se nije dao pokolebati, premda ga je stadionska praksa za života obilato demantirala.

Iako su se prve natjecateljice na

Žene i šport

Ravnopravnost športašica

57 Olimp

Igrama pojavile već u Parizu 1900. godine (u aristokratskim športovima tenisu i golfu), treba podsjetiti da je Međunarodni olimpijski odbor u to vrijeme imao dosta labavi nadzor nad programom Igara (kao i nad samom idejom olimpizma), pa su lokalni obi-čaji, koje je diktirao gornji ili najgornji sloj zainteresiranih, bili odlučujući u velikom dijelu pravila po kojima su se Igre odvijale.

Najsnažniji poticaj ženskom samopouzdanju došao je, kako često biva, izvan športskih borilišta. Prvi svjetski rat, barbarska klaonica u ko-joj je izginulo oko 20 milijuna ljudi, najvećim dijelom muškaraca u punoj snazi, ojačala je žensku samosvijest, formiranu tih godina na civilnim i pozadinskim poslovima održavanja cjeline društvenoga organizma.

Zamah emancipacije dovest će i do organiziranja godišnjih tzv. Ženskih olimpijskih igara, na kojima su se dva-desetih godina okupljale športašice iz vodećih zemalja pobjedničke alijanse. Iako je Međunarodni olimpijski od-bor morao uspostaviti čvršći nadzor nad korištenjem olimpijskoga imena, ipak je, s druge strane, bio primoran priznati rezultate ostvarene u praksi. Tako je od Igara 1928. ženski program i službeno odobren, pa su na olimpij-skom stadionu u Amsterdamu po prvi put viđene olimpijke u današnjem smislu.

Novi rat uzrokovao je i nove per-spektive: 1948. otvorit će olimpijska vrata crnim športašicama, ali i još jednoj disciplini hladnoga rata. Nakon što je ublažio svoje (a u to vrijeme i naše) animozitete prema ideji olim-pizma, komunistički blok na čelu sa Sovjetskim Savezom donosi nove standarde u rodnoj zastupljenosti športaša. Uočivši prostor u kojem se postrojbe Zapada najtanje, istočni

će blok velikim udjelom športašica narušiti pravilo prema kojem je zastu-pljenosti žena u olimpijskome timu upravo proporcionalna ekonomskom standardu zemlje.

Time je počela utrka u športskom naoružanju koja će otvoriti čitav niz fronti, a to znači i novih športova i disciplina dostupnih ženama, u kojima su se polako rušile dotadašnje bari-jere. Žene izlaze iz karantene „tradi-cionalno ženskih“ športova, ulaze u športove snage i izdržljivosti, zatim i u kontaktne i borilačke, pokazujući da argumentacija koja ih drži podalje od tih športova počiva na kultural-nim, a ne na znanstvenim razlozima: opasnost koja vreba ženu u judu ili rukometu identična je opasnosti koju taj isti šport nosi za njenog muškog kolegu.

Novi udarac uspostavljenoj (ne)ravnoteži 1984. godine zadao je povratak Kine u olimpijsku arenu, s dotad nezabilježnim udjelom od 46% žena u olimpijskoj vrsti. Istina, taj postotak ponovo je skrenuo pozor-nost na komunistički ključ rodne rav-nopravnosti. Sasvim je očigledno da autoritarna i totalitaristička društva, čak i kad na nižim razinama moći uki-daju tradicionalne rodne uloge (žene traktoristi po kolhozima), nikad neće dopustiti ženi da se približi vrhovima moći. Razlika u participaciji u vrhovi-ma športske i državne vlasti vidi se u razlici između terena i počasne lože - u raju počasne lože žene su te koje se moraju zadovoljiti samo kostima, da ne kažemo rebrom...

Danas ovome možemo pribrojiti još jednu liniju bojišta - islamske zemlje. Zbog vjerskih i tradicionalnih razloga sudjelovanje žena iz islamskih država u športskome životu ograničeno je na različitim razinama. Spomenimo da na Islamskim ženskim igrama muškarci

nemaju pristup čak ni u gledalište. Određeni bojovni feministički pokreti zbog toga traže da se zemlje koje bra-ne ženama sudjelovanje u olimpijskim natjecanjima izbace iz MOO-a.

Usprkos tomu što bi se u Olimpij-skoj povelji lako našli formalni razlozi za taj zahtjev, pitanje je bi li se time pomoglo onim športašicama kojih se to najviše tiče. Ideja olimpizma, da bi doista ostala globalna, morat će naći novi kompromis kao što ga je nalazila u svim prijelomnim trenutcima u ko-jima je šport bio medij komunikacije različitih svjetonazora.

Tekst: RATKO CVETNIĆ

Pierre de Coubertin je ženski aplauz vidio kao najveću nagradu olimpijskim pobjednicima i tu je za njega sudjelovanje žena u olimpijskome pokretu bilo, manje-više, završeno. U toj svojoj vjeri nikad se nije dao pokolebati, premda ga je stadionska praksa za života obilato demantirala

→ Summary ←The history of the Olympic Movement, as seen through the participation of women in competitions, reveals how the Olympic idea adapted to different ideological and civilizational changes. Through these changes an ever larger space for female sports opened up, although sometimes the women in this process were merely a tool of ideological struggle. However, although today women occupy a significant part in the Olympic program, their participation in the positions of authority and power is still minor.

Ravnopravnost športašica

Olimp 58

Svjetsko prvenstvo u ragbiju je treći najgledaniji športski spektakl na svijetu. Zanima-nje za taj događaj, posebno

na južnoj hemisferi, može se uspore-diti s groznicom koja, na primjer, hvata Hrvatsku uoči svjetskih i europskih nogometnih smotri. Od ragbija su na toj razini gledanije samo olimpijske igre i, dakako, svjetska nogometna prvenstava.

Očituje se to, osim u brojkama o gledanosti, i u brojkama o posjetu internetskim stranicama. Tako je pr-vog dana lanjskog Svjetskog kupa na Novom Zelandu, 9. rujna, internetska stranica međunarodnog ragbijaškog saveza, International Rugby Board - zabilježila čak 1.945.000 jedinstvenih posjetitelja. U „normalnim“ danima,

bez velikih natjecanja, ta se brojka kreće oko 14.500 posjetitelja, dozna-jemo od Dominica Kellyja, IRB-ova web-menadžera.

Krovna udruga svjetskog ragbija - uključujući inačicu s 15 i sedam igra-ča - osnovana je 1886. godine, sjedi-šte joj je u Dublinu i ima 118 članica, među kojima je i Hrvatski ragbijaški savez. Internetske je stranice IRB po-krenuo 2001., kako bi promovirao svoj rad i omogućio praćenje turnira koji se odigravaju u njegovoj organizaciji.

Najposjećenije rubrike stranice irb.com su poredak, rezultati i pravila, dakle informativna je uloga u prvom planu, pa ne čudi podatak da cijeli uređivački posao odrađuje jedna oso-ba, a pola radnog vremena pomaže joj

još jedna. Da, u virtualnom je svijetu i to moguće, neovisno o tome kolika je popularnost i profitabilnost ovog športa nastalog 20-ih godina 19. sto-ljeća i koliko poklonika ima. Ragbi će ih, sasvim sigurno, imati još više kad se 2016. godine u Rio de Janeiru vrati u olimpijsku obitelj, iako se ni sada ne može žaliti…

Međunarodni olimpijski odbor od-lučio je, naime, prije tri godine da se ragbi - i to inačica sa sedam igračica/igrača - vrati u olimpijski program nakon pune 92 godine i Igara u Parizu 1924.

Prvi su put ragbijaši na olimpijskim igrama nastupili također u Parizu 1900. godine, na III. igrama u St. Lou-isu 1904. nije ih bilo, 1908. u Londo-nu su nastupili, 1912. u Stockholmu

Šport na internetu: www.irb.com

Tekst: MARIJANA MIKAŠINOVIĆ

Međunarodni ragbijaški odbor (IRB) četiri godine razvija program „Spremni za ragbi“, moćan alat koji omogućuje besplatnu edukaciju o tome kako, ponajprije, smanjiti rizike ozljeda, poštujući pravila i tjelesne aspekte ove zahtjevne igre u kojoj nešportsko ponašanje može imati teške posljedice

Novozelandski ragbijaši izvode haku, tradicionalni maorski ratnički ples, prije utakmice

Facebook stranica Svjet-kog ragbijaš-kog prvenstva sa svakim novim natje-canjem bilježi rast članova

Besplatni online tečajevi poseb-no su posjećen dio IRB-ovih stranica, čime one imaju na-glašeno eduka-tivnu funkciju

www.irbrugbyready.com

59 Olimp

nisu, 1920. u Berlinu su opet bili na terenu, a olimpijska je priča završila 1924. u Parizu. Nakon brojnih inici-jativa, MOO je 2009. odlučio uvrstiti ragbi 7 u olimpijski program...

Osim što su veoma informativne, IRB-ove su stranice i edukativne. Tako Kelly, na upit ima li IRB povratnih informacija od novinara, igrača, trene-ra… koji su prepoznali sve prednosti brzog informiranja kakve omogućuje internet, s ponosom ističe potvrdan odgovor, posebno upućujući na mo-gućnost online treninga, na primjer na stanici irbrugbyready.com. Odlazak na tu adresu potvrđuje da se IRB zaista ima čime pohvaliti.

Program koji bismo u slobodnomprijevodu mogli nazvati „Spremni za ragbi“ razvija se četiri godine i vrlo je moćan alat koji svim korisnicima omogućuje besplatnu edukaciju o tome kako, ponajprije, smanjiti rizike ozljeda, poštujući pravila i tjelesne aspekte ove zahtjevne igre u kojoj nešportsko ponašanje može imati teš-ke posljedice. No to nije jedini online program za edukaciju: trenerima, su-cima, službenom osoblju… na raspola-ganju je još niz tečajeva, uz razrađene načine kako im pristupiti, i to je velika prednost IRB-ovih stranica.

Dakako, Međunarodni ragbijaški od-

bor ne zanemaruje činjenicu da mora ići ukorak s vremenom pa je stranica dosad tri puta potpuno obnavljana, a trenutačno su, prepoznavši promjene i trendove u informacijsko-komunikacij-skoj tehnologiji, usmjereni na pobolj-šanja koja će korisnicima pametnih telefona i tableta omogućiti još lakši pristup stranici i bolji uvid u rad IRB-a i natjecanja.

Total Rugby Radio&TV kanali uve-deni su prije dvije godine i Kelly ističe da je zanimanje zadovoljavajuće, ali manje nego za spomenute, informa-tivne rubrike.

Facebook nisu niti mogu zaobići: na toj najkorištenijoj društvenoj mreži okupili su 1,5 milijuna članova. Među-tim, to nije jedina društvena mreža na kojoj je IRB aktivan. Uostalom, samo za vrijeme Svjetskog kupa 2011. broj članova narastao je za više od 230.000 i razmijenjeno je više od 3,6 milijuna tweetova o događaju.

Informacija, edukacija, koja uklju-čuje i borbu protiv dopinga, zasad su najvidljiviji na IRB-ovim stranicama. Zabavu treba potražiti na samim do-gađajima - izravno, putem TV-a ili u virtualnom svijetu. Koji god način se izabere, novozelandska reprezentacija i njezina tradicionalna haka jednako su zanimljivi…

IrB - informacija i edukacija

→ Summary ←The Rugby World Cup is the third most watched sports spectacle in the world after the Olympic Games and football world cups. Apart from the numbers of TV viewers, this is reflected in the numbers of website visitors. So the first day of last year’s World Cup in New Zealand, on September 9th, the website International Rugby Board recorded 1.945.000 unique visitors. In the days without much competition that figure is around 14.500 visitors, says Dominic Kelly, IRB’s web manager.

From 2016, when rugby 7 will be within the program of Olympic Games in Rio de Janeiro, these figures will surely be greater.The International Rugby board of the world rugby - including versions with 15 and seven players – was founded in 1886, with headquarters in Dublin and 118 members, including the Croatian Rugby Union. The IRB launched its website in 2001, in order to promote its work and enable watching the tournaments taking place in its organization. The most visited sections of the irb.com page are ranking, results and rules, so the informative role is in the foreground. However, IRB’s website is also very educational: at the irbrugbyready.com is a very powerful tool that allows all the users a free education on, above all, the way of reducing the risk of injuries, while respecting the rules and physical aspects of this demanding game in which the unsportsmanlike behavior may have serious consequences. This is not the only online training program: a number of courses are available for the coaches, referees, officials, etc., with elaborated ways to approach them, and this is a great advantage of IRB’s website.

Olimp 60

Od Olimpa dO Olimpa

Izaslanstvo Olimpijskog odbora Kosova u posjetu HOO-u

Predsjednik i glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša i Josip Čop primili su 17. veljače izaslanstvo Olim-pijskog odbora Kosova na čelu s predsjed-nikom Besimom Hasanijem. Tema susreta bila je potpora Olimpijskom odboru Kosova u nastojanjima da postanu punopravni članovi međunarodne olimpijske obitelji i osiguraju svojim vrhunskim športašima nastup pod vlastitom zastavom nakon pro-glašenja neovisnosti Kosova 2008. godine.

Zasad, dok se ne upotpune svi uvjeti priznanja MOO-a, mnogi vrhunski športaši s Kosova nastupaju za strane zemlje, dok oni koji ostaju u domovini nemaju priliku odmjeriti snage s međunarodnom konku-rencijom i tako realno procijeniti vlastitu kvalitetu - izvijestili su svoje domaćine članovi izaslanstva OOK-a i to potkrijepili primjerom vrhunske športašice s Koso-va, svjetske juniorske prvakinje Majlinde Kelmendi, koja je na Svjetskom juniorskom prvenstvu u judu 2009. nastupila pod za-stavom Međunarodne judo federacije (IJF).

Srdačnom prijemu i otvorenoj podršci čelnika HOO-a, nazočili su i član Olimpij-skog odbora Kosova Ferid Zekolli, pred-stavnik Albanskog kulturnog društva u Hrvatskoj “Shkendija” Tom Kačinari (koji je ujedno i predsjednik Zajednice udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata) te bivši hrvatski nogometni reprezentati-vac Ardian Kozniku.

Na Igrama žene sve brojnije

Prvi put u povijesti olimpijskih igara, u svim športovima koji su na programu Igara u Londonu 2012., žene i muškarci bit će zastupljeni u gotovo jednakom broju. Isto-dobno, u Organizacijskom odboru olimpij-skih igara, njegovim tijelima i službama 50 je posto žena od kojih su mnoge na uprav-ljačkim mjestima. Sve su to novije činje-nice o svjetskom napretku o sudjelovanju žena u športu i olimpijskim modelima pod

BORIS BOROVIĆOlimpijka/Woman Olympianskulptura/ sculpturepečena glina/ baked clay8 x 11 x 41 cm6 x 8 x 30 cm

BORIS SEKULIĆOlimpijski akvarel/ Olympic Watercolourskulptura/ sculpturepleksiglas, ABS, drvo, aluminij/ plexiglass, ABS,wood, aluminum100 x 120 x 80 cm

MILJENKO ŠIMIĆPlamen naroda/ The Flame of Nationsakril na platnu/ acrylic on canvas120 x 80 cm

NIKOLA VUDRAGU olimpijskom duhu/ In Olympic Spiritreljefni assemblage/ relief-assemblagepleksiglas/ plexiglass5 x 85 x 49 cm

PETAR POPIJAĆTetiva/ Tendonskulptura/ sculptureželjezo/ iron41 x 29 x 22,5 cm

PAULA BANIĆOlimpijski kotač/ Olympic Wheelkinetička skulptura/ kinetic sculpturepleksiglas, čelik, patinirani mesing/ plexiglass, steel, patinaed brass22 x 17,5 x 32 cm

KRISTINA HABUNEKRukometaš/ Handball PlayerSkulptura/ sculpturealuminij/ aluminum43 x 31 x 26

Tekst: RADICA JURKIN

Hrvatsko likovnostvaralaštvo za svjetski olimpizam

Izborom najbolje umjetničke skulpture „Olimpijski akvarel“ Bo-risa Sekulića i najbolje slike „ Plamen naroda“ Miljenka Šimića, studenata hrvatskih umjetničkih akademija iz Rijeke i Zagreba,

hrvatska olimpijska obitelj završila je nacionalni i uključila se u svjetski izbor najboljih na međunarodnom natječaju „Olimpijski šport i umjetnost 2012“ koji je u srpnju 2011. raspisao MOO i nadležna Komisija za kulturu i olimpijsko obrazovanje.

Umjetničke skulpture Pauline Banić („Olimpijski kotač“), Ante Antunovića („Olimpijsko stablo“) i Petra Popijača („Tetiva“) na-građene su posebnom nagradom Hrvatske olimpijske akademije (HOA) i ostat će u trajnom vlasništvu hrvatske olimpijske obitelji.

HOA je natječaj provela u suradnji s Hrvatskim olimpijskim od-borom. Pristigla su 23 rada čije je umjetničke i sadržajne vrijedno-sti na temu šport i olimpijske vrijednosti izvrsnosti, prijateljstva i poštovanja, ocjenjivao odbor pod vodstvom akademskog slikara Ive Vrtarića. Ocjenjivački sud imenovan je iz redova akademskih kipara i slikara u sastavu Ivan Fijolić (Akademija likovnih umjetno-sti, Zagreb), Hrvoje Urumović (Akademija primijenjenih umjetno-sti, Rijeka), Dragan Dužević (Umjetnička akademija, Split), Doma-goj Sušac (Umjetnička akademija, Osijek), Vanja Žanko (Galerija LAUBA, Zagreb), uz voditeljicu projekata olimpizma Hrvatskoj olimpijskoj akademiji Daniru Bilić.

Trinaest radova koji su ušli u uži izbor za proglašenje najboljih, izloženi su u Hrvatskom športskom muzeju u Zagrebu (Praška 2), a prigodnu svečanost 22. veljače otvorio je počasni član MOO-a, prvi predsjednik HOO-a i član Vijeća Antun Vrdoljak u nazočnosti brojnih uglednika javnog života među kojima su bili predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, glavni tajnik Josip Čop, ravnatelj HOA-e Mi-lan Kolman, v.d. ravnatelja Muzeja Đurđa Bojanić te brojni članovi hrvatske olimpijske i umjetničke obitelji.

Najbolje autore proglasio je pobjednik međunarodnog natječaja MOO-a „Olimpijskih šport i umjetnost 2000.“ hrvatski akademski kipar Ante Guberina, autor skulpture „Olimpijski lanac“ koja je od tada izložena u Olimpijskom muzeju u Lausanni.

Croatian artistic creations for the world Olympism By selecting the best artistic sculpture “Olympic watercolor” by Boris Sekulic and the best painting “Flame of the people” by Miljenko Simic, students of the Croatian Academies in Zagreb and Rijeka, Croatia Olympic family completed the national and joined the world’s selection of best works in the international contest “Olympic Sport and Art 2012”, announced in July 2011 by the IOC and the competent Commission for Culture and Olympic Education. The artistic sculptures by Paulina Banic (“Olympic wheel”), Ante Antunovic (“Olympic tree”) and Petar Popijac (“Tendon”) were awarded a special award of the Croatian Olympic Academy (HOA) and shall remain the property of the Croatian Olympic family. HOA has conducted the contest in cooperation with the Croatian Olympic Committee and received 23 works whose artistic and substantial values on the theme of sports and Olympic values of excellence, friendship and respect were evaluated by the Committee headed by the Coordinator and the President, painter Ivo Vrtaric. The jury members were appointed among academic sculptors and painters, consisting of Ivan Fijolic (Academy of Fine Arts, Zagreb), H. Urumovic (Academy of Applied Arts, Rijeka), Dragan Duzevic (Academy of Arts, Split), D. Susac (Academy of Arts, Osijek), Vanja Zanko (LAUBA Gallery, Zagreb) and Olympic Project Manager at the Croatian Olympic Academy Danira Bilic. Thirteen works shortlisted for the selection of the best, are exhibited at the Croatian Sports Museum in Zagreb (Praska street 2), and the commemorative ceremony on February 22nd was opened by the honorary IOC member, the first COC president and member of the Council Antun Vrdoljak, in the presence of numerous prominent public figures, among them the COC President Zlatko Matesa, Secretary General Josip Cop, Director of the HOA Milan Kolman, Durda Bojanic director’s assistant at the Museum and numerous members of the Croatian Olympic and artistic family. Top authors were announced by the winner of IOC’s international contest “Olympic Sport and Art 2000”, Croatian sculptor Ante Guberina, author of the sculpture “Olympic chain” that has since been exhibited at the Olympic Museum in Lausanne.

NOEMI ČOTIĆNo Matter Whatskulptura/ sculptureželjezo/ iron39 x 52 x 26 cm

KATARINA FABIJANIĆIgra, prijateljstvo i uspjeh/ Game, Friendship and Successdigitalna 3D grafika/ digital 3D graphic100 x 150 x 7 cm

VEDRAN ROSANDIĆBoxing/ Boxingskulptura/ sculpturepoliesterska smola/ polyester resin85 x 90 x 92 cm

ANA SLADETIĆ Ciljevi/ Object(ives)grafika/ graphic kombinirana tehnika na papiru/ combined technique on paper79 x 53 cm (svaki/each)

ANTE ANTUNOVIĆOlimpijsko stablo/ Olympic Treeskulptura/ sculptureplastika/ plastic31 x 24 x 14 cm / 33 x 26 x 14 cm

ÐANI MARTINIĆGet Movingkinetička skulptura/ kinetic sculptureplastika, metal, drvo / plastic, metal, wood28 x 40 x 11 cm

Olimp 62

Od Olimpa dO Olimpa

patronatom Međunarodnog olimpijskog odbora, a o čemu je bilo riječi na V. svjetskoj konferenciji o ženama u športu održanoj u Los Angelesu od 16. do 18. veljače 2012. Njoj su nazočili brojni uglednici svjetskog olimpizma među kojima su bili predsjednik Jacques Rogge, predsjednik Or-ganizacijskog odbora Olimpijskih igara London 2012., Lord Sebastian Coe te predsjednica Komisije za žene i članica Izvršnog odbora MOO-a Anita DeFrantz koja je predsjeda-vala konferencijom.

Konferencija koju je pod motom “Budućnost športa: Zajedno jači“ organizirao MOO, okupila je više od 800 uglednika svjetskog olimpijskog pokreta, športaša, olimpi-jaca, predstavnika nacionalnih olimpijskih odbora i medija. Među sudionicima bile su i tri hrvatske predstavnice: predsjednica Komisije za žene u športu Morana Paliković Gruden, tajnica Komisije Gordana Borko te hrvatska olim-pijka, skijašica Ana Jelušić koja je, uz još devetoro mladih športskih veleposlanika, športaša i predstavnika medija, na plenarnoj sjednici mladih izložila vlastito iskustvo o svjetskom športu i olimpizmu.

Konferencija je usvojila Deklaraciju koja se može naći na www.hoo.hr ili www.olympic.org/Documents/.

E-monografija o hrvatskoj olimpijskoj obitelji

Hrvatski olimpijski odbor objavio je englesku verziju e- monografije „Hrvatska olimpijska obitelj“ kao podsjet-nik na bogatu olimpijsku prošlost od početka hrvatske samostalnosti unatrag dva desetljeća (1991. -2011.),

kao i na povijesne činjenice kako se oblikovala hrvatska olimpijska obitelj, a njezin olimpijski i športski potencijal ugrađivao u zajedniš-tvo svjetskog olim-pijskog pokreta pod vodstvom HOO-a.

Monografija je posvećena olimpijskim dosezima vrhun-skih hrvatskih športaša, njihovim športskim putovima i veleposlaničkoj ulozi kroz desetljeća hrvatskoga športa. E-monografija dostupna je na www.hoo.hr

Dvadeset godina nakon Albertvillea 1992.

Nikada nećemo zaboraviti najavu spikera na svečano-sti otvaranja, dok smo izlazili na stadion: “A sad, dame i gospodo, siguran sam da nitko od vas neće ostati sjediti. Ustanimo i pozdravimo: Hrvatska prvi put na Olimpijskim igrama!”- posvjedočio je prvi predsjednik HOO-a Antun Vr-doljak, danas počasni član MOO-a i član Vijeća, o snažnim emotivnim doživljajima nastupa prve hrvatske olimpijske delegacije na ZOI u Albertvilleu, prije 20 godina, na sve-čanosti otvaranja Igara 8. veljače 1992. Tom je prigodom HOO, na čelu s predsjednikom HOO-a Zlatkom Matešom, organizirao svečanu proslavu 8. veljače 2012. u Zagrebu.

U hrvatskoj olimpijskoj delegaciji bili su Željka i Tomi-

Croatian Olympic spirit in the monograph:

“The Croatian Olympic family” › 1991 - 2011 ‹

The Croatian Olympic Family monograph, published by the Croatian Olympic Committee in 2011 to mark the 20th anniversary of its foundation, is a reminder of Croatia’s rich Olympic history in the past decades and the

historical facts about more or less familiar topics such as:

How the Olympic idea has been developed on the Croatian territory, woven into the history of Croatian sport and athletes, and fostered as a guiding line before and since the recognition by the International Olympic Committee in 1992

Olimp 63


slav Čižmešija (umjetničko klizanje), Vedran Pavlek (alp-sko skijanje), Siniša Vukonić (skijaško trčanje), treneri Ozren Müller, Mladen Mumelaš i Darko Štimac, liječnik Ivan Drinković te šefica Misije (do danas jedina žena na toj funkciji) - Sanda Dubravčić Šimunjak, dvostruka olimpijka (ZOI Lake Placid 1980. i Sarajevo 1984.).

Sa Igara su tad izvještavali novinari Božo Sušec, Mićo Dušanović, Branko Vekić, Branko Karapandža i Boris Mutić. Druženju su nedostajali preminuli Mladen Mumelaš i Boris Mutić, čija je športska izvrsnost trajno usađena u hrvatski i svjetski olimpizam.

Obilježavanju su nazočili i dopred-sjednica HOO-a Nada Senčar, članica Vije-ća Morana Paliković Gruden te glavni tajnik Josip Čop.

Prvi radni sastanak o izmjenama Zakona o športu

Na poziv ministra znanosti, obrazovanja i sporta RH Željka Jovanovića, u Ministarstvu je 30. siječnja 2012. održan prvi radni sastanak o izmjenama Zakona o športu, a sudjelovali su stručnjaci i predstavnici športskih insti-tucija među kojima i predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) Zlatko Mateša i glavni tajnik Josip Čop.

Pozivajući sve institucije i uglednike hrvatskog športa da svojim iskustvom, prijedlozima i suradnjom doprinesu

oblikovanju nove legislative, ministar Jovanović istodobno je imenovao radnu skupinu za pripremu promjena Zakona o športu. U nju su imenovani pomoćnik

ministra Petar Skansi koji će koordinirati proces pripre-ma, pomoćnica glavnog tajnika za pravna pitanja HOO-a Biserka Vrbek, predsjednica Nacionalnog vijeća za sport Danira Nakić Bilić, predsjednik Hrvatskog kluba olimpijaca Zoran Primorac, članica Izvršnog odbora Riječkoga saveza sportova Verica Mance, docent na Kineziološkom fakul-tetu Sveučilišta u Zagrebu Mario Baić te Branimir Horvat, direktor turnira PBZ Zagreb Indoors.

Virtualna komunikacija športske Hrvatske

Koristeći višestruku prednost internetske tehnologije i potencijal distribucijskih kanala kao što su društvene mreže i/ili mailing lista, Hrvatski olimpijski odbor (HOO) uveo je u siječnju ove godine (u suradnji s regionalnim servisom športskih informacija „Sportdalmacija.com“) na web stranicama www.hoo.hr internetsko informativno kapilarno povezivanje članstva HOO-a - online servis “Sportska Hrvatska”.

On u pravilu objavljuje najnovije informacije s web stranica nacionalnih športskih saveza, županijskih šport-skih zajednica i drugih udruga te ustanova od interesa za djelovanje HOO-a.

Kosovo Olympic Committee delegation visiting the COCThe President and Secretary General of the Croatian Olympic Committee Zlatko Matesa and Josip Cop received on February 17th the Kosovo Olympic Committee delegation headed by the President Besim Hasani. The theme of the meeting is to support the Olympic Committee of Kosovo in its efforts to become a full member of the international Olympic family and to provide its top athletes to appear under their own flag after the proclamation of independence of Kosovo in 2008. For now, until all the conditions necessary for recognition by the IOC are met, many top athletes from Kosovo perform for foreign countries, while those remaining in the homeland have no opportunity to measure forces with international competition and thus realistically assess their own quality - reported their hosts the members of the KOC delegation, substantiating the same with the example of Kosovo top athlete, world junior champion Majlinda Kelmendi who, at the World Junior Championships in judo in 2009 performed under the banner of the International Judo Federation (IJF). Warm welcome and an open support by the COC leaders attended the member of the Olympic Committee of Kosovo Ferid Zekolli, representative of the Albanian Cultural Society “Shkendija” in Croatia, Tom Kacinari (also the President of the Community of Associations of Homeland War Volunteers) and former member of the Croatian national football team Ardian Kozniku.

The increasing number of women at the OlympicsFor the first time in the history of the Olympic Games in all the sports that are on the program of the London Olympics 2012, women and men will be represented in almost equal numbers. At the same time, in the Organizing Committee of the Olympic Games, its bodies and departments there are 50 percent of women, many of them in management positions. These are all recent facts of the global progress of female participation in sports and Olympic models under the auspices of the International Olympic Committee. This was also one of the issues on the 5th World Conference on Women and Sport, held in Los Angeles from February 16th - 18th, 2012, in the presence of numerous notables of the world Olympism, among which were the President Jacques Rogge, the President of the Organizing Committee of Olympic Games London 2012, Lord Sebastian Coe and President of the Women and Sports Commission and member of the IOC’s Executive Board Anita DeFrantz, who chaired the Conference. The conference entitled “The Future of Sports: Stronger Together” (organized by the IOC) has gathered more than 800 notables from the world Olympic movement, athletes, Olympians, representatives of national Olympic committees and the media. Among the participants, there were three Croatian representatives - President of the Commission for women in sports Morana Palikovic Gruden, Secretary of the Commission Gordan Borko and Croatian Olympian, skier Ana Jelusic who, along with nine young sporting ambassadors, athletes and media representatives, presented at the youth plenary session her experience in world sports and Olympism. The Conference adopted the Declaration which can be found at www.hoo.hr or www.olympic.org/Documents/.

Ana Jelusic (far right)

Olimp 64

Od Olimpa dO Olimpa

Višestruku korist ovog pilot web projekta, HOO i nad-ležni odjel vidi u javnoj prezentaciji športa, informativnoj decentralizaciji i potencijalu distribucijskih kanala druš-tvenih mreža i/ili mailing lista u cilju unapređenja javne komunikacije članstva HOO-a, time i hrvatskog športa u cijelosti.

Hrvatska lutrija i HOO športskim školama županija

Prigodnom svečanošću i uručenjem donacijskog čeka čel-nicima županijskih zajednica i športskih klubova, dobitnika donacije od 40.000 kuna - Šahovskom klubu „Ban Jelačić“

iz Zagrebačke župani-je (Zaprešić, 13. velja-če), Odbojkaškom klubu „Karlovac“ u Karlovačkoj županiji (Karlovac, 20. veljače) i Ženskom ruko-metnom klubu „Zrinski“ u Međimurskoj županiji

(Čakovec, 5. ožujka) - započela je dodjela redovnih mjeseč-nih donacija športskim školama u 2012. iz fonda zajednič-kog programa HOO i Hrvatske lutrije potpomognutu instant lutrijom „Jurilica“.

- Većina danas uspješnih športaša svoj je put započelo u školskoj dvorani ili “malom” lokalnom klubu. Baš ti klubovi i trebaju najveću podršku i brigu zajednice, jer se djeca tako prvi puta susreću sa športom, uče usvajati zdrave životne navike. Ovakav projekt, kao što je „HOO i HL za športske

škole“ od iznimnog je značenja za razvoj športa u našoj zemlji i preduvjet da djeca više odabiru šport kao svoju slobodnu aktivnost - naglasio je pomoćnik glavnog tajnika za programe lokalnog sporta HOO-a Siniša Krajač.

Ujedno je i najavio preostale donacije športskim školama u 2012. godini. Bit će to Hrvački klub “Gospić” iz Gospića (Savez športova Ličko-senjske županije), Atletski klub “Križevci” iz Križevaca (Zajednica športova Koprivničko-križevačke županije), Atletski klub “Zagreb Ulix” iz Zagreba (Zagrebački športski savez), Hrvatski stolnoteniski klub “Lokomotiva” iz Vinkovaca (Županijski savez športova Vu-kovarsko-srijemske županije), Rukometni klub “Slavonika” iz Nove Gradiške (Zajednica športskih udruga i saveza Brod-sko-posavske županije) te Ženski rukometni klub “Pitoma-ča” iz Pitomače (Športska zajednica Virovitičko-podravske županije).

Orlandu Rivettiju nagrada za životno djelo

U nazočnosti brojnih uglednika javnog života, medija i športa, u Zagrebu je u Novinarskom domu, 27. veljače 2012. Hrvatski zbor sportskih novinara (HZSN) proglasio najbolje u športskom novinarstvu i dodijelio priznanja i nagrade. Nagradu za životno djelo dobio je Orlando Rivetti (Novi list), jedan od vodećih nogometnih i košarkaških novinara koji je izvještavao s europskih i svjetskih prvenstava i olimpijskih igara.

Godišnju nagradu za kolumnu dobio je Bernard Jurišić (Sportnet), a za radijsko novinarstvo Lovorko Magdić (Hrvat-

ŽRK „Zrinski“

65 Olimp


ski radio). Godišnje priznanje za fotografiju dobio je Sanjin Strukić (Pixsell), a za press službu, glasnogovornik Hrvat-skoga rukometnoga saveza Zlatko Škrinjar.

Posebno priznanje HZSN-a dobila je i Sportska televizija koja je u svega deset mjeseci, među ostalim, napravila više od 150 domaćih i stranih prijenosa športskih događaja.

Uz ugledna sadašnja i negdašnja novinarska imena iz svih medija, dodjeli nagra-da nazočili su i predsjednik Hrvatskog novinarskog druš-tva Zdenko Duka, pomoćnik ministra za šport u Ministar-stvu znanosti, obrazovanja i sporta, bivši vrhunski ko-

šarkaš i izbornik koji je s hrvatskom reprezentacijom osvojio srebrno olimpijsko odličje u Barceloni Petar Skansi, glavni tajnik HOO-a Josip Čop, dopredsjednica Hrvatskog olimpij-skog odbora Nada Senčar i brojni drugi uglednici.

43 evidentna hrvatska kandidata za OI London 2012.

Uvidom u športske rezultate hrvatskih športaša u kvali-fikacijskim rokovima za Olimpijske igre u Londonu, prema prijedlogu Ureda za olimpijski program pod vodstvom po-moćnika glavnog tajnika i šefa Misije OI London Damira Še-gote, Vijeće Hrvatskog olimpijskog odbora u siječnju 2012. odlučilo je o dopuni i korekciji liste kandidata. Stanje na dan 10. ožujka 2012.: Atletika - Blanka Vlašić (skok u vis), kandidatkinja od 1. lipnja 2011., Lisa Christina Stublić (maraton), kandidatkinja od 1. svibnja 2011. Martin Marić (disk), kandidat od 1. lipnja 2011., Roland Robert Varga (disk) kandidat od 1. srpnja 2011. Biciklizam - Robert Kišerlovski i Radoslav Rogina (cestovna utrka) kandidati od 1.studenoga 2011., Gimnastika - Filip Ude (višeboj/pojedinačno) i Tina Erceg, kandidati od 1. veljače 2012.Hrvanje - Neven Žugaj (grčko-rimski način, kat. -74 kg) kan-didat od 1.listopada 2011.Jedrenje - Petar Cupać (RSX), Šime Fantela - (470 dvosjed)Ivan Kljaković Gašpić (Finn), Pavle Kostov (49er /Skiff/) Igor Marenić(470 (dvosjed), Tina Mihelić (Laser Radial), Luka Mratović (RSX) Tonći Stipanović (Laser), kandidati od 1. si-ječnja 2012.Stolni tenis - Zoran Primorac (pojedinačno) kandidat od 1. lipnja 2011. Streljaštvo - Snježana Pejčić (zračna puška/10m), kandidat-kinje od 1. travnja 2011. Giovanni Cernogoraz (leteće mete - trap) kandidat od 1.svibnja 2011. Bojan Đurković (50m puška/trostav), kandidat od 1. rujna 2011. Anton Glasnović (leteće mete/trap), kandidati od 1.rujna 2011. Taekwondo - Ana Zaninović (do 57 kg) i Lucija Zaninović (do 49 kg), kandidatkinje od 1. listopada 2011. Vaterpolo - Josip Pavić, Andro Bušlje, Damir Burić, Samir Barać, Ivan Buljubašić, Miho Bošković, Nikša Dobud, Maro Joković, Sandro Sukno, Petar Muslim, Frano Karač, Paulo Obradović, Frano Paškvalin, Miro Nižić, Pavo Marković - kandidati od 1. kolovoza 2011. Veslanje - Damir Martin, Martin Sinković, Valent Sinković, David Šain (četverac na pariće) kandidati od 1. listopada 2011.

E-monography about the Croatian Olympic family The Croatian Olympic Committee published the English version of the e-monography “The Croatian Olympic family” as a reminder of the rich Olympic history since the beginning of Croatian independence (from 1991 to 2011). The monography also recalls the historical facts and circumstances in the emergence of the Croatian Olympic family and the way its olympic and sports potential, under the guidance of the COC, was built into the communion of the world Olympic movement. The monography is also devoted to the brilliant Olympic achievements of top Croatian athletes and their ambassadorial role during the war and struggle for Croatian independence. Also, the monography brings the images of Croatian athletes whose great achievements were realized under the flag of Yugoslavia. The e-monography is available at www.hoo.hr

Twenty years after Albertville 1992 We will never forget the announcement of the speaker at the opening ceremony, while we were going out to the stadium: “And now, ladies and gentlemen, I’m sure none of you will remain seated. Let’s get up and greet: Croatia for the first time at the Olympics! ‘- witnessed the first COC president, Antun Vrdoljak, now an honorary IOC member and member of the Council, on the powerful emotional experiences during the first appearance of the Croatian delegation at the Winter Olympics in Albertville 20 years ago, at the opening ceremony of the Games on February 8th, 1992. On this occasion, the COC, headed by its president Zlatko Matesa, on February 8th, 2012 organized the celebration in Zagreb. The Croatian Olympic delegation included: Zeljka and Tomislav Cizmesija (figure skating), Vedran Pavlek (alpine skiing), Sinisa Vukonic (cross country), coaches Ozren Mueller, Mladen Mumelas and Darko Stimac, physician Ivan Drinkovic and head of the mission (until today the only woman on that position) - Sanda Dubravcic

Simunjak, double Olympian (Lake Placid Winter Olympics 1980 and Sarajevo 1984). The Olympics were then reported by sports journalists: Bozo Susec, Mico Dusanovic, Branko Karapandza and Boris Mutic. The late Mladen Mumelas and Boris Mutic, whose sporting excellence stayed permanently embedded into the Croatian and world Olympism, missed the new gathering. The event was attended by COC Vice Presidents Nada Sencar and Slavko Goluza, Morana Palikovic Gruden, member of the Council and Secretary General Josip Cop.

CroatianOlympic Family

Croatian Olympic Committee Trg Krešimira Ćosića 11

10000 ZagrebCroatia

www.hoo.hr

Croatian Olympic Com

mittee 1991 - 2011

omot cd-a.indd 1 13.02.2012. 10:23

Petar Skansi i Orlando Rivetti