mINSTITUCIJA EUROPSKE UNIJE (pitanja i odgovori)

1. OBJASNITE POJMOVE GLOBALIZAM I REGIONALIZAM.

- Globalizacija je proces kojim se u današnjem svijetu postupno ukidaju ograničenja protoka roba, usluga, ljudi i ideja među različitim državama i dijelovima svijeta, odnosno ideologija koja za cilj ima njegovo opravdanje. To je poimanje svijeta kao cjeline kojom vlada ideologija svjetskoga tržišta i neoliberalizma.

- Regionalizam je vrsta političke ideologije koja se usredotočuje na interese neke regije ili skupina regija, koje mogu biti tradicionalne ili formalne koje su dio nekakve administrativne podjele neke države ili druge upravne vlasti. Cilj regionalista jest jačanje političke moći regije unutar države, bilo kroz dobivanja nekakve vrste ograničene političke autonomije (decentralizacija ili devolucija) ili kroz jače mjere kao (autonomija, separatizam, nezavisnost). Regionalisti se obično zalažu za labave federacije ili konfederacije na uštrb unitarnoj državi sa snažnom centralnom vladom.

2. OBJASNITE POJAM REGIONALNA SURADNJA

Regionalna suradnja ima naglasak na suradnji država regije u područjima od zajedničkog interesa, koji imaju za cilj jačanje sposobnosti regije da se nosi s posljedicama katastrofa. Proces suradnje u Jugoistočnoj Europi (SEECP); Vijeće za regionalnu suradnju (RCC); Srednjoeuropska inicijativa (CEI); Jadransko-jonska inicijativa (AII); Radna zajednica Alpe-Jadran

3. OBJASNITE POJAM EUROPSKE INTEGRACIJE

Europske integracije je pojam koji se odnosi  na sve procese institucionalne, ekonomske i političke  suradnje (u nekim slucajevima društvene i kulturne)  i  integriranja europskih država. Danas se integracije primarno ostvaruju kroz Europsku uniju i Vijeće Europe. Postoji i dosta  organizacija međuvladinog karaktera, koje pružaju okvir za različite oblike suradnje ( npr. Organizacija za europsku sigurnost i suradnju između europskih država, Europski ekonomski prostor (EEA), EFTA-e,CEFTA-e i dr. )

4. OBJASNITE POJAM FEDERALIZAM

Federalizam je sustav savezne države koji se temelji na podjeli zakonodavnih, pravnih i administrativnih ovlasti između vlada saveznih jedinica i središnje vlade te nastoji dati što više samostalnosti državama koje se nalaze u njezinu sastavu; težnja decentralizaciji.

5. NAVEDITE OSNIVAČE EUROPSKE UNIJE

- države: Francuska, Belgija, Luksemburg, Italija, Nizozemska, Njemačka

- ljudi: Konrad Adenauer | Joseph Bech | Johan Willem Beyen | Winston Churchill | Alcide de Gasperi | Walter Hallstein | Sicco Mansholt | Jean Monnet | Robert Schuman | Paul-Henri Spaak | Altiero Spinelli

6. OBJASNITE POJAM VIJEĆE EUROPE, TE NAVEDITE NJEGOVE TEMELJNE CILJEVE

- Vijeće Europe najstarija je europska organizacija sa sjedištem u Strasbourgu. Sastoji se od nacionalnih ministara svih država članica koji donose zakonodavstvo i usklađuju politike. Glavni joj je cilj jačanje suradnje i jedinstva na europskom kontinentu, promicanjem ljudskih prava i temeljnih sloboda te demokracije i vladavine prava. Uz ova tri ključna stupa koja predstavljaju temeljne vrijednosti Organizacije, Vijeće Europe bavi se i nizom specifičnih društvenih tema kao što su socijalna isključenost, rasna, nacionalna i druga netrpeljivost, trgovina ljudima, nasilje nad ženama, prava djece, bioetika, terorizam, zaštita kulturne i prirodne baštine te drugi suvremeni izazovi europskih društava. Trenutno je Vijeće Europe posebno angažirano u borbi protiv svih oblika netolerancije i diskriminacije pod geslom „živjeti zajedno u Europi 21. stoljeća“, pri čemu osobitu pažnju pridaje zaštiti ljudskih prava osjetljivih društvenih skupina poput Roma, izbjeglica, migranta i LGBT osoba. Što Vijeće EU-a radi?

1. Donosi zakonodavstvo EU-a.2. Usklađuje šire gospodarske politike država članica.3. Potpisuje sporazume između EU-a i drugih zemalja.4. Odobrava godišnji proračun EU-a.5. Razvija vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a.6. Usklađuje suradnju između sudova i policija država članica.

7. OBJASNITE POJAM EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA

- Europski sud za ljudska prava je sudska institucija Vijeća Europe, osnovana 1959. godine, za zaštitu prava i sloboda koje se jamče Europskom konvencijom o ljudskim pravima (1950). Sud je postao stalna institucija zaštite ljudskih prava u Europi 1. studenog 1998. godine, kada je stupio na snagu Protokol 11. Europske konvencije o ljudskim pravima. Prije uvođenja ovog protokola, sudsku funkciju je, osim Suda, obavljala i Europska komisija za ljudska prava (1954). Protokol je ukinuo Komisiju, ali je ona nastavila s radom do 31. listopada 1999. godine radi okončanja tekućih postupaka. U prve tri godine samostalnog postojanja Europskog suda za ljudska prava, broj sporova je uvećan za oko 130%.

8. OBJASNITE POJAM SUPRANACIONALNA ORGANIZACIJA

Sa pojmovima međudržavni i supranacionalni označene su različite forme internacionalne politike uopće i u oblasti europskih integracija. Dok međudržavna suradnja ne zahtijeva nikakvo odricanje nacionalnog suvereniteta države, i označava tradicionalnu suradnju vlada država, supranacionalne strukture su označene odstupanjem od dijela nadležnosti. Ovaj par pojmova označava kontinuitet i označava odnose u kojima se odigravaju europske integracije. Paradigmatski slučaj međudržavne suradnje vidljiv je na primjeru Evropskog savjeta, a prva supranacionalna europska organizacija bila je Europska zajednica za ugljen i čelik (ECSC), zatim slijedi Europska ekonomska zajednica (EEC), a organizacije koje se nisu uspjele formirati bile su Europska obrambena zajednica i Europska politička zajednica.

Dijagram pokazuje da se na razini EU nalazi i nacionalna i subnacionalna razina i da obje sudjeluju u donošenju odluka. Nacionalne vlade zastupljene su u Vijeću Europske unije i u Europskom vijeću, dakle na najvažnijim mjestima, a subnacionalne vlade su zastupljene u Odboru regija, u savezima i u Odboru za ekonomska i socijalan pitanja. Osim toga, građani država-članica biraju zastupnike za Europski parlament. 

S druge strane, sasvim je jasno da odluke EU i "zakoni" Unije direktno - jednako kao nacionalni zakoni - vrijede u državama-članicama, i to u sve većem kvantitativnom i kvalitativnom obimu. Sjetite se da su vlade država tzv. EURO-zone same predale nadležnost Europskoj uniji nad područjem koje je za suverenitet jedne države jako važno - monetarna politika!

9. KOJIM JE UGOVOROM I KADA OSNOVANA EEZ?

Europska ekonomska zajednica osnovana je 25. ožujka 1957. godine u Rimu od strane šest država članica Europske zajednica za ugljen i čelik, potpisivanjem ugovora o osnivanju EEZ-a i EURATOM-a, u sklopu Rimskih ugovora.

10. KOJIM JE UGOVOROM I KADA OSNOVAN EUROATOM?

- Rimskim ugovorima iz 1957. godine.

11. OBJASNI POJAM EEZ, TE NAVEDITE NJEZINE CILJEVE.

EEZ je bio i ostao najvažnija organizacija među Europskom zajednicom za ugljen i čelik i EUROATOM-a. Osnovni ciljevi te organizacije bili su izgradnja zajedničkog tržišta na osnovu carinske unije, to jest rješavanje svih privrednih prepreka, koordiniranje gospodarske politike i podizanje životnog standarda unutar Unije. Stupanjem Maastrichtskog ugovora na

snagu, Europska ekonomska zajednica je promijenila ime u Europska zajednica, te je zajedno sa Europskom zajednicom za ugljen i čelik i Euratomom postala jedan od „tri stupa“ na kojima se temelji Europska unija.

12. OBJASNITE POJAM CARINSKA UNIJA

Carinska unija ekonomski je prostor u kojem se države članice obvezuju sporazumom da će ukinuti međusobne carine ili takse sličnog učinka, te kvantitativna ograničenja, a prema trećim zemljama primjeniti zajedničku carinsku tarifu. Npr. carinska unija uvedena je 1968. godine od strane zemalja članica EEZ.

13. OBJASNITE POJAM SCHENGENSKI PROSTOR

Schengenski prostor, obuhvaća teritorije 26 europskih zemalja, koje su usvojile Schengenski sporazum potpisan 1985. u Schengenu, Luksemburg. Schengenski prostor u mnogo čemu funkcionira kao područje jedne države, s tradicionalnim kontrolama za one koji ulaze i izlaze iz područja, ali bez unutarnjih graničnih kontrola.

Schengenske odredbe postale su dio europskog prava ugovorom iz Amsterdama 1999. iako prostoru službeno pripadaju i četiri ne-EU države: Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska. Područje trenutačno obuhvaća populaciju od preko 400 milijuna stanovnika te površinu od 4.312.099 km2.

Četiri članice Europske unije: Bugarska, Cipar, Hrvatska i Rumunjska, su se obvezale na ulazak u Schengenski prostor. Prije pune implementacije schengenskih pravila, svaka zemlja mora ispuniti potrebne uvjete u četiri područja: zračne granice, vize, policijska suradnja i zaštita osobnih podataka.

14. NAVEDITE TEMELJNE ELEMENTE JEDINSTVENOG TRŽIŠTA.

Na jedinstvenom tržištu EU-a (ponekad se naziva i unutarnje tržište) ljudi, roba, usluge i novac mogu se kretati na području EU-a jednako slobodno kao unutar jedne države. Ključnu ulogu u uklanjanju prepreka trgovini ima uzajamno priznavanje. Građani EU-a mogu studirati, živjeti, kupovati, raditi i umiroviti se u bilo kojoj državi članici EU-a, a mogu i uživati u proizvodima iz cijele Europe.

15. OBJASNITE POJAM JEDINSTVENI EUROPSKI AKT

Jedinstveni europski akt, ugovor potpisan 1986. godine kojim je prvi put značajnije modificiran Rimski ugovor o Europskoj ekonomskoj zajednici. Njime su dani pravni temelji za stvaranje jedinstvenoga tržišta do 1. siječnja 1993. godine. Jedinstvenim europskim aktom također su definirane nove nadležnosti Zajednice (socijalna politika, gospodarska i socijalna kohezija, istraživanje i tehnološki razvoj, zaštita okoliša), pokrenuta suradnja u području vanjskih poslova, proširene ovlasti Europskoga parlamenta te pojednostavljen proces donošenja odluka u Vijeću ministara.

16. KOJIM JE UGOVOROM I KADA OSNOVANA EUROPSKA UNIJA?

Europska unija formalno je uspostavljena 1. studenoga 1993. godine stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji (poznatiji kao Ugovor iz Maastrichta).

17. OBJASNITE POJAM EUROPSKA UNIJA.

Europska unija jedinstvena je međuvladina i nadnacionalna zajednica europskih država, nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951. godine između šest država (Belgije, Francuske, Njemačke, Italije, Luksemburga i Nizozemske).Europska unija danas broji 28 država članica. Prostire se na 4.381.324 km 2 , a broji oko 508 milijuna stanovnika.

18. NAVEDITE ZAJEDNIČKE CILJEVE DEFINIRANE UGOVOROM O EUROPSKOJ UNIJI.

Ovim su Ugovorom postavljeni ciljevi ekonomske i monetarne unije, jedinstvene valute, zajedničke vanjske i sigurnosne politike, zajedničke obrambene politike, a zatim i obrane, uvođenja građanstva Unije, uske suradnje u pravosuđu i unutarnjim poslovima. Ugovorom u Europskoj uniji ovim je europska integracija iz pretežno gospodarske integracije prerasla u političku uniju.

19. NAVEDITE POZITIVNE STRANE ČLANSTVA U EUROPSKOJ UNIJI.

Najnoviji podaci istraživanja javnosti, koje je provela agencija Ipsos puls, pokazuju da bi u ovom trenutku 58 posto građana glasalo za ulazak Hrvatske u EU, a 31 posto protiv. Hrvatski predsjednik izjavio je da se nakon pristupanja Hrvatske EU na području tržišta rada neće dogoditi ništa dramatično, odnosno da neće doći do masovnog odlaska hrvatskih radnika iz zemlje čega su se mnogi bojali. Istraživanja pokazuju također da svega jedan posto radnog stanovništva Hrvatske čvrsto razmišlja o odlasku u neku drugu zemlju, a u samoj EU između dva i pet posto zaposlenih radi izvan svoje države.

S ulaskom na zajedničko europsko tržište rada hrvatski radnici moći će konkurirati na tržištu na kojem se godišnje otvara 30 milijuna radnih mjesta. Hrvatska dobiva ne samo sredstva iz EU nego i privlačnost stranim ulagačima jer samim ulaskom u EU kao ravnopravna članica, njezino je tržište još privlačnije. Hrvatska, iako spada među one relativno siromašnije zemlje EU, resursima s kojima raspolaže kao što su ljudi, prostor, Jadransko more, geopolitički položaj te razna prirodna bogatstva dobra su osnova za stvaranje bogatstva hrvatskih građana. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja na jednom mjestu ima i more i ravnice, ali i gore i planine. No, da bi se to ostvarilo, potreban je kapital, suvremena tehnologija i razumna organizacija hrvatskog društva, sve što Hrvatskoj nedostaje, a u EU ima u izobilju.

Članstvo u Europskoj uniji predstavlja dodanu demokratsku osnovu jer pruža jedan dodatni demokratski okvir na kojem pojedinac može donositi odluke. EU je uspostavljena s namjerom da osigura da se velike europske sile koje su međusobno ratovale stoljećima nikada više oružano ne sukobe, dakle EU osigurava mir. Mir je jedna od njezinih glavnih odrednica.

Učlanjenjem Hrvatske u EU, svi ti nužni preduvjeti za ostvarenje boljeg i bogatijeg života u Hrvatskoj biti će na visokoj razini s obzirom na raspoložive mogućnosti. Uključivanjem u jedinstveno europsko tržište sa slobodnim protokom kapitala, tehnologije i radne snage, zaustavit će se trend relativnog zaostajanja Hrvatske. Hrvatska, iako ima velike mogućnosti,

dosada nije uspjela konkurirati većim zemljama jer nema nikakav početni kapital kojim bi to ostvarila. Taj početni kapital nudi joj EU. Pitanje je samo hoće li ga Hrvatska znati iskoristiti na pravi način.

Ovo su sve pozitivne strane koje promiče i sama EU, ali i mnogi dužnosnici u našoj zemlji, pa čak i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, predsjednica Vlade Jadranka Kosor i drugi čelnici. Smatraju da je EU riješenje za sve hrvatske probleme te da će upravo u Europskoj uniji Hrvatska razviti svoj potpuni potencijal, jer iako je Hrvatska mala zemlja, ona mnogo toga može ponuditi.

20. NAVEDITE I OBJASNITE KRITERIJE ZA ČLANSTVO U EU.

Na sastanku Europskog vijeća u Kopenhagenu, održanom u lipnju 1993. godine, postavljena su tri kriterija (tzv. kopenhagenski kriteriji) koje svi budući kandidati moraju ispunjavati u punopravno članstvo. To su:

politički - stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava, poštivanje ljudskih prava i prava manjina i prihvaćanje ciljeva Unije

gospodarski - postojanje djelotvornog tržišta gospodarstva te sposobnost tržišnih čimbenika da se nose s konkurentskim pritiscima i tržišnim zakonima unutar EU

pravni - usvajanje cjelokupne pravne stečevine EU (acquis communautaire).

Iako je prihvaćanje pravne stečevine EU važno, još je važnije osigurati učinkovitu provedbu i primjenu kroz odgovarajuće administrativno ustrojstvo. Stoga je na sastanku Europskog vijeća u Madridu 1995. godine postavljen četvrti kriterij kao preduvjet za članstvo (tzv. madridski kriterij):

administrativni - prilagodba odgovarajućih administrativnih struktura s ciljem osiguranja uvjeta za postupnu i skladnu integraciju.

21. OBJASNITE POSTUPAK OD PODNOŠENJA ZAHTJEVA DO PRIMANJA U PUNOPRAVNO ČLANSTVO U EU.

Postupak od podnošenja zahtjeva za članstvo do početka pregovora

Sukladno člancima 6. i 49. Ugovora o EU svaka europska država koja poštuje načelo slobode, demokracije, poštivanja ljudskih prava i sloboda te vladavinu prava, može podnijeti zahtjev za članstvo u EU. Nakon podnošenja zahtjeva Europsko vijeće zatražit će od Europske komisije da izradi mišljenje (tzv. avis) o spremnosti države koja je podnijela zahtjev. Ukoliko je mišljenje pozitivno Europsko vijeće donijet će odluku o davanju statusa kandidata, te prema procjeni pozvati Europsku komisiju da započne pregovore s tom državom. Naime, dobivanje statusa države kandidatkinje ne znači i automatsko otpočinjanje pregovora. Europsko vijeće može uvjetovati početak pregovora ispunjenjem nekih uvjeta (npr. uvjetovanje početka pregovora s Bugarskom i Rumunjskom na sastanku Europskog vijeća u Helsinkiju postizanjem napretka u reformi gospodarstva, kao i uvjetovanje datuma početka pregovora s Turskom, prethodnim pozitivnim izvješćem Europske komisije o ljudskim pravima). Prije otvaranja procesa pregovora provodi se tzv. screening – postupak tijekom kojeg se unutar

zakonodavstva pojedine države kandidatkinje utvrđuju područja koja se trebaju prilagoditi zakonodavstvu Unije, te do koje mjere je potreban prilagodba.

Od pregovora do punopravnog članstva

Pregovori se vode o cjelokupnoj materiji acquis communautaire-a koja je dosada bila podijeljena u 31 poglavlje. Prijedlog Pregovaračkog okvira za Hrvatsku dijeli  acquis communautaire u 36 poglavlja. Svaka država pojedinačno pregovara s EU (Predsjedništvom i Europskom komisijom) o pojedinom poglavlju acquis-a. Tijekom pregovora, države kandidatkinje obvezuju se usvojiti, primijeniti i poštivati acquis. Pregovori se temelje na načelu da svaka država kandidatkinja mora usvojiti ukupnost postojećih pravila i legislative. Dakle o sadržaju acquis-a nema pregovora. Za dijelove acquis-a koji kandidati ne mogu usvojiti i primijeniti u trenutku pristupanja Uniji, države kandidatkinje mogu tražiti tzv. prijelazno razdoblje. Naime, određene europske norme, posebice u području zaštite okoliša, zahtijevaju dugotrajnu i skupu prilagodbu industrijskih procesa ili poboljšanje infrastrukture. Stoga, EU izražava spremnost na primjenu ograničenog prijelaznog razdoblja pod strogo utvrđenim uvjetima. Premda su prijelazna razdoblja najčešće utvrđena na zahtjev kandidata, može ih zatražiti i EU ukoliko procijene da njima može zaštititi svoje interese (npr. 5-7 godina prijelaznog razdoblja za slobodno kretanje osoba - radne snage - za sve nove države članice, osim Cipra i Malte). Po završetku pregovora, Europsko vijeće mora jednoglasno donijeti odluku o primanju novih članica, koja mora biti potvrđena apsolutnom većinom glasova Europskog parlamenta. Ugovori o pristupanju potvrđuju se odlukom Vijeća ministara kao i pozitivnim mišljenjem Europskog parlamenta. Nakon potpisivanja Ugovora o pristupanju, države članice EU i države kandidatkinje potvrdit će ih sukladno svojoj nacionalnoj proceduri. U mnogim državama kandidatkinjama potrebno je provesti referendum građana o ulasku u Europsku uniju, kao jedan od instrumenata potvrđivanja. Tek nakon pozitivnog ishoda referenduma i provedene ratifikacije Ugovora o pristupanju država kandidatkinja postaje punopravna članica EU.

22. OBJASNITE POJAM ANALITIČKI PREGLED (SCREENING) TE NAVEDITE I OBJASNITE NJEGOVE FAZE.

Screening je analiza usklađenosti nacionalnoga zakonodavstva države kandidatkinje s pravnom stečevinom Europske unije.

Faze:

- Europska komisija prvo predstavlja liste A i B pravnih propisa koje uređuju područje nad kojim se vrši screening, s kraćim komentarom

- cjelokupna pravna stečevina EU-a dijeli se na poglavlja (A lista – navedeni su obvezatni dijelovi pravne stečevine za svako poglavlje, B lista – navedeni ostali akti, „soft law“)

- nakon pregleda predstavnici Europske komisije izlažu predstavnicima država kandidatkinja najvažnije dijelove pravne stečevine Zajednice

- završetkom screeninga pojedinog poglavlja, država kandidatkinja podnosi svoje pregovaračke pozicije nakon čega Europska komisija priprema nacrt zajedničkih pozicija koje prosljeđuje Vijeću.

- Europsko vijeće mora usvojiti zajedničke pozicije jednoglasno, te isto tako jednoglasno donosi odluku o otvaranju pregovora za svako pojedino poglavlje

23. ŠTO SU MJERILA ZA OTVARANJE PREGOVARAČKIH POGLAVLJA EU?

Pravna stečevina podijeljena je u 35 tematskih poglavlja, koja se ujedno smatraju i poglavljima pregovora. Do ulaska u članstvo Europske unije svaka država kandidatkinja dužna je preuzeti cijelu pravnu stečevinu EU-a i osposobiti se za njihovo učinkovito primjenjivanje. Država kandidatkinja može zatražiti i prijelazno razdoblje ukoliko do njenog ulaska u Europsku uniju, zbog nekakvih opravdanih razloga, nije u mogućnosti u potpunosti primijeniti pravnu stečevinu. Pod tim prijelaznim razdobljem smatra se dodatni vremenski rok koji se daje državi kandidatkinji da uskladi nacionalno zakonodavstvo s pravnom stečevinom, ali da se ne narušavaju slobode tržišnog natjecanja i ne utječe na djelovanje unutarnjeg tržišta zajednice. Isto tako, prijelazni rok može biti dogovoren i u interesu Europske unije. Iznimno, državama kandidatkinjama mogu biti odobrena i trajna izuzeća od primjene pravne stečevine.

24. NAVEDITE ETAPE PROCESA PROŠIRENJA EUROPSKE UNIJE

Početak - osnovana Europska zajednica za ugljen i čelik, 1951. godine (Francuska, Njemačka, Italija, Belgija, Nizozemska i Luksemburg)

Prvo proširenje: Velika Britanija, Irska, Danska (1973.)Drugo proširenje: Grčka (1981.)Treće proširenje: Španjolska, Portugal (1986.)Četvrto proširenje: Austrija, Švedska, Finska (1995.)Peto proširenje: Cipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Poljska, Slovačka, Slovenija i Malta. (2004.)Šesto proširenje: Rumunjska, Bugarska (2007.)Sedmo proširenje: Hrvatska (2013.)

25. NAVEDITE INSTITUCIJE EUROPSKE UNIJE

Europska komisija, Europski parlament, Europsko vijeće, Vijeće Europske unije, Sud pravde EU, Europska središnja banka, Revizorski sud, Ostala tijela, agencije i interesne skupine

26. NAVEDITE OSNIVAČKE UGOVORE EU

Ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik (1951.), Ugovori iz Rima – Ugovori o EEZ-u i Euratomu (1957.), Ugovor o spajanju – Bruxelleski ugovor (1965.), Jedinstveni europski akt (1986.), Ugovor o Europskoj uniji – Ugovor iz Maastrichta (1993.), Ugovor iz Amsterdama (1997.), Ugovor iz Nice (2001.), Ugovor iz Lisabona (2007.)

27. NAVEDITE UGOVORE KOJI NADOPUNJUJU OSNIVAČKE UGOVORE

Ugovor o spajanju (Merger Treaty) - potpisan 1965. u Bruxellesu; stupio na snagu 1. srpnja 1967. -«spajanje»institucija triju Zajednica u jedinstvenu Komisiju i Vijeće ministaraJedinstveni europski akt - potpisan 17. i 28. veljače 1986. u Luxembourgu i Haagu; stupio na snagu 1. srpnja 1987.-značajan po prilagodbama za ostvarenje unutarnjeg tržištaUgovor iz Amsterdama - potpisan 1997.; stupio na snagu 1. svibnja 1999. -izmijenio je Ugovore o EZ-u i EU-uUgovor iz Nice - potpisan 2001.; stupio na snagu 1. veljače 2003.Osnivačke ugovore na ograničen način izmjenjuju specijalni proračunski ugovori iz 1970. i 1975. godine, te ugovori o pristupanju pojedinih zemalja UnijiReformski ugovor iz Lisabona - potpisan 13. prosinca 2007. stupa na snagu 1.prosinca 2009.

28. OBJASNITE POJAM UGOVOR IZ AMSTERDAMA

Ugovor iz Amsterdama rezultat je rada međuvladine konferencije započete u Torinu, 1996. godine, ministri vanjskih poslova zemalja članica Europske unije potpisali su ga u listopadu 1997., a stupio je na snagu u svibnju 1999.

Najvažnije izmjene uvedene Ugovorom iz Amsterdama su:

jačanje uloge Europskog parlamenta (veći broj odluka koje se donose postupkom suodlučivanja),

uvođenje fleksibilnosti, mogućnost suspenzije države članice iz postupka donošenja odluka, prenošenje dijela odredaba koje se odnose na suradnju u području pravosuđa i

unutarnjih poslova (III. stup) u I. stup EU (vizni režim, azil, sudska suradnja u civilnim pitanjima),

uvrštavanje Schengenskog sporazuma u Ugovor, izmjene odredaba o Zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici, uključivanje

socijalnog protokola u tekst Ugovora, isticanje borbe za većom zaposlenošću kao cilja Unije.

29. OBJASNITE POJAM UGOVOR IZ NICE

Ugovor iz Nice je usuglašen na sastanku Europskog vijeća održanim u Nici početkom prosinca 2000., potpisan je 26. veljače 2001., a stupio na snagu 1. veljače 2003. Ugovor sadrži izmjene:

Ugovora o Europskoj uniji , (Ugovora iz Maastrichta), kojim je utemeljena Europska unija,

Rimskih ugovora , kojima su utemeljene Europska ekonomska zajednica i Europska zajednica za atomsku energiju.

Ugovor iz Nice sadrži i sedam aneksa koji se odnose na:

Protokol o proširenju EU, Deklaraciju o proširenju EU Deklaracije o kvalificiranoj većini i blokirajućoj manjini u kontekstu proširenja, Deklaraciju o mjestu održavanja EV,

Deklaraciju o budućnosti Unije, Protokol o statutu Europskog suda, Izmjene Protokola o privilegijima i imunitetima, Nacrt Protokola o financijskim posljedicama isteka Ugovora o osnivanju Europske

zajednice za ugljen i čelik te uspostavi i vođenju istraživačkog fonda za ugljen i čelik.

a.Ciljevi

U skladu sa zaključcima sastanka Europskog vijeća u Helsinkiju održanog 1999. Unija bi trebala biti u mogućnosti prihvatiti zemlje koje su spremne za pristupanje kao buduće države članice do kraja 2002. Budući da su samo dvije države kandidatkinje imale više stanovnika od prosjeka tadašnjih država članica, predstojalo je znatno povećanje političke moći država s manjim brojem stanovnika. Stoga je zamišljen Ugovor iz Nice kako bi se institucije EU-a učinile učinkovitijima i legitimnijima i kako bi se Unija pripremila za sljedeće veliko proširenje.

b.Kontekst

O mnogim institucionalnim pitanjima raspravljalo se na međuvladinim konferencijama u Maastrichtu i Amsterdamu (1.1.3.), ali ona nisu riješena na zadovoljavajući način (na što se upućuje kao na „ostatke iz Amsterdama”). Radilo se o veličini i sastavu Komisije, ponderiranju glasova u Vijeću i proširenju odlučivanja kvalificiranom većinom. Na temelju izvješća finskog predsjedništva Europsko je vijeće u Helsinkiju krajem 1999. odlučilo da bi se na sljedećoj međuvladinoj konferenciji trebalo baviti „ostacima iz Amsterdama” i svim drugim izmjenama potrebnim za pripremu proširenja.

30. OBJASNITE POJAM LISABONSKI UGOVOR

Lisabonski ugovor međunarodni je ugovor koji je potpisan u Lisabonu 13. prosinca 2007. godine s ciljem rješavanja pitanja daljnjeg institucionalnog funkcioniranja Europske unije. Lisabonski ugovor dopunjuje postojeće ugovore o Europskoj uniji i Europskoj zajednici, ne zamjenjujući ih. Ugovor je stupio na snagu 1. prosinca 2009., nakon što je prošao proces ratifikacije u svim državama članicama EU. Europska unija sve je više rasla zahvaljujući proširenjima. Kako bi se osiguralo da proširena EU može nastaviti učinkovito funkcionirati, potreban je moderniji sustav za donošenje odluka. Lisabonski ugovor je utemeljio taj sustav. Ugovor je stupio na snagu 1. prosinca 2009. godine a Europskoj uniji donosi moderne institucije i optimizirane metode rada, s kojima će se EU učinkovitije moći baviti izazovima u današnjem svijetu. Lisabonski ugovor predstavlja novu fazu u procesu stvaranja sve tjesnije unije naroda Europe. U svijetu koji se brzo mijenja, Europljani od EU očekuje da se pozabavi pitanjima kao što su globalizacija, klimatske i demografske promjene, sigurnost i energija. Lisabonski sporazum će ojačati demokraciju u EU, kao i mogućnost promicanja interesa njezinih građana na svakodnevnoj osnovi.

Europska unija na temelju Lisabonskog Ugovora stječe međunarodnu pravnu osobnost koju je ranije na osnovi čl. 392 UEZ imala Europska zajednica, koja Lisabonskim ugovorom nestaje i kao pravni subjekt, ali i uopće kao pojam u europskoj integraciji. EU postaje subjekt međunarodnog prava, te na temelju međunarodnog prava može stjecati prava i preuzimati obveze.

Lisabonski ugovor pripaja političku i sudsku suradnju u kaznenim stvarima prvom stupu čime dolazi do promjene metode odlučivanja s jednoglasnosti na odlučivanje kvalificiranom većinom. Dok u okviru zajedničke vanjske politike i politike sigurnosti jednoglasnost ostaje pravilo. Tako se može govoriti o redukciji tri Maastrichtska stupa EU u dva, ili čak o potpunom stapanju stupova u jedinstvenu europsku cjelinu. Nestaje i potreba za razlikovanjem prava Europske zajednice i prava Europske unije, te kao jedini izraz u upotrebi ostaje pravo Europske unije.

Lisabonskim ugovorom prvi put je rečeno da zemlja može izaći iz EU.

31. NAVEDITE I OBJASNITE TEMELJE ZADAĆE EUROPSKE KOMISIJE

Najznačajanije zadaće Europske komisije su:

pripremanje i predlaganje propisa - Komisija ima gotovo isključivo pravo pripremati prijedoge propisa koje šalje drugim nadležnim tijelima (Vijeću EU i Europskom parlamentu) na odlučivanje (pravo zakonodavne inicijative). Vijeće EU i Parlament, ukoliko žele donijeti kakva propis, nemaju pravo sami pripremiti akt, već moraju zatražiti od Komisije da izradi prijedlog akta koje će zatim nadležno tijelo donijeti.

izvršne i nadzorne ovlasti - Komisija donosi brojne provedbene propise koji omogućuju provedbu propsa Vijeća EU (smjernice, uredbe, odluke). Komisija ima važnu nadzornu ovlast u odnosu na države članice time što ih može tužiti Europskom sudu pravde za povredu odredbi osnivačkih ugovora. Zbog toga se naziva i čuvaricom ugovor (ii integracije)

uloga u vanjskog politici EU - prije svega očituje se u koordinaciji financijske i tehničke pomoći državama Srednje i Istočne Europe, zatim u vođenju pregovor za primanje u članstvo novih država, te kao trgovinski pregovaračk Unije. Ipak vanjskopolitička uoga Komisije bitno je ogrničen u ovlastima koje na tom području imaju Vijeće Eu i Europsko vijeće.

32. OBJASNITE POJAM VIJEĆE EU

Vijeće Europske unije je institucija Europske unije u kojoj su zastupljene vlade država članica. U njoj se sastaju ministri i drugi dužnosnici iz država članica EU-a kako bi donijeli zakone i uskladili politike koji spadaju u nadležnost Europske unije. Vijeće je glavni donositelj odluka u EU-u te pregovara i donosi nove propise EU-a ili ih prema potrebi prilagođava. Novi se zakoni EU-a obično donose uz suglasnost Europskog parlamenta, primjenom redovnog zakonodavnog postupka.

Vijeće također:

usklađuje politike država članica, na primjer, u području gospodarstva sklapa međunarodne sporazume u ime EU-a razvija zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku na temelju strateških smjernica koje

utvrđuje Europsko vijeće donosi proračun EU-a, zajedno s Europskim parlamentom

Do 1993. Vijeće je bilo poznato pod nazivom Vijećem ministara.

33. OBJASNITE POJAM ODBOR STALNIH PREDSTAVNIKA

Odbor stalnih predstavnika ili skraćeno COREPER je pomoćno tijelo Vijeća Europske unije, koji se sastoji od dva dijela - tzv. COREPER I i COREPER II. COREPER osigurava stalnost rada Vijeća EU, budući da ministri, koji čine Vijeće, istovremeno obnašaju dužnosti i u nacionalnim vladama, stoga se ono sastaje samo povremeno. COREPER ima ključnu ulogu u pripremi odluka Vijeća. Radne skupine pripremaju teme i materijale na osnovi kojih stalni predstavnici u COREPER-u pripremaju nacrte odluka (propisa) koje kasnije donose ministri na sjednicama Vijeća.

34. OBJASNITE POJAM COREPER I

COREPER I čine zamjenici stalnih predstavnika država članica Europske unije, a bavi se tehničkim pitanjima koja se tiču zajedničkog tržišta. Pokriva brojna područja na kojima se pripremaju stručne i ponekad tehničke odluke. To su: poljoprivreda, ribarstvo, zajedničko tržište, industrija, proračun, znanost, obrazovanje, transport, zaštita okoliša, socijalna politika, energetska politika, kulturna politika, zdravstvo, zaštita potrošača i sl.

35. OBJASNITE POJAM COREPER II

COREPER II čine stalni predstavnici država članica, koji se bave političkim pitanjima i onima koji su vezani za drugi i treći stup EU-a. Oba odbora zasjedaju jednom tjedno i pripremaju sjednice Vijeća na način da sastavljaju dnevni red pojedinih zasjedanja. Bavi se pitanjima tzv. visoke politike. To su pitanja Zajedničke vanjske politike, pitanja s područja pravosuđa i unutarnjih poslova, međunarodnih ekonomskih odnosa, promjene osnivačkih ugovora, proširenja EU-a i sl.

36. OBJASNITE POJAM GLAVNO TAJNIŠTVO VIJEĆA EU-a

Glavno tajništvo je administrativna potpora i institucionalna memorija Vijeća EU. Pomaže Vijeću u izradi šestomjesečnog zakonodavnog plana rada, tehnički prikuplja i priprema materijale sa sjednice ministara, pruža pravne savjete, informira ministre o svim važnim događajima u tijelima EU-a, kad je potrebno pomaže u pronalaženju prihvatljivih rješenja, vodi zapisnike na sjednicama, prevodi, savjetuje Predstavništvo itd. Glavnom tajniku Vijeća EU pridodana je titula „visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku“.

37. OBJASNITE POJAM I OVLASTI EUROPSKI PARLAMENT

Europski parlament jedino je izravno izabrano tijelo Europske unije koje zajedno s Vijećem ministara čini zakonodavnu vlast Europske unije. Sastoji se od 766 zastupnika, koji se biraju svakih 5 godina te predstavljaju 500 milijuna građana Europe.[1]

Predsjednik parlamenta je Martin Schulz, njemački političar, vođa Progresivnog saveza socijalista i demokrata, drugog najveće kluba u parlamentu. Većina zastupnika izabrana je na izborima za Europski parlament 2009. iz 27 zemalja članica. Hrvatski zastupnici izabrani su na izborima 2013., pa Europski parlament trenutno čine zastupnici 28 zemalja članica. Po ovlastima Parlament je specifična institucija- političko pravna tvorevina sui generis. Položaj je ojačao putem procesa revizije – Lisabonskim ugovorom je znatno ojačao položaj Parlamenta u odnosu na ostale institucije. U odnosu na Komisiju parlament ima ovlasti – većinom glasova bira predsjednika Komisije, na prijedlog Vijeća. Parlament glasuje o

kolegiju predstavnika za Komisiju. Parlament može na zahtjevčetvrtine članova osnovati Privremeni istražni odbor. Parlament ima ovlasti na izbor članova Revizorskog suda, te utječe na izbor članova Europske središnje banke, koje imenuje Vijeće. Europska središnja banka Parlamentu, Vijeću i Komisiju podnosi godišnje izvješće o djelatnosti ESSB-a. Parlament bira i pučkog pravobranitelja.

Od potpisivanja Jedinstvenog europskog akta Parlament mora odobriti sve ugovore o pristupanju novih država članica kao i ugovore o pridruživanju. Jedinstvenim europskim aktom utvrđeno je da se taj postupak primjenjuje i na međunarodne sporazume koji znatno utječu na proračun Zajednice (zamijenivši postupak mirenja uveden 1975.). Ugovorom iz Maastrichta taj se postupak proširio na ugovore kojima se ustanovljuje poseban institucionalni okvir ili uključuje izmjena nekog akta usvojenog postupkom suodlučivanja. Parlament također mora odobriti i akte u vezi s izbornim postupkom (od Ugovora iz Maastrichta). Od Ugovora iz Amsterdama, ako Vijeće želi iznijeti mišljenje da postoji stvarna opasnost da neka država članica teško krši temeljna načela Europske unije, prije nego što iznese svoje preporuke ili sankcije određenoj državi članici mora dobiti pristanak Parlamenta. Suprotno tome, Vijeće mora odobriti sve izmjene Statuta zastupnika Europskog parlamenta.

Od stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona Parlament ima pravo pokrenuti inicijativu za izmjenu ugovora i odlučuje treba li sazvati konvenciju na kojoj bi se pripremila buduća izmjena ugovora. Parlament u različitoj mjeri sudjeluje u usvajanju zakonodavnih akata Unije, u skladu s pravnom osnovom svakog pojedinog akta. Prvo je imao isključivo savjetodavnu ulogu u postupku suodlučivanja, a kasnije je postao suodlučitelj zajedno s Vijećem.

Ugovor iz Lisabona uklonio je razliku između obveznih i neobveznih troškova. Osim toga, izjednačio je Europski parlament s Vijećem za vrijeme godišnjeg proračunskog postupka, koji se sada približava redovnom zakonodavnom postupku.

Parlament ostaje jedno od dva nadležna tijela za proračun. Uključen je u proračunski postupak od pripremne faze, posebno u vezi s određivanjem općih smjernica i vrsta rashoda. Usvaja proračun i nadgleda njegovo izvršenje. Daje razrješnicu o izvršenju proračuna.

Naposljetku, Parlament mora odobriti Višegodišnji financijski okvir. Prvi Višegodišnji financijski okvir usklađen s pravilima Ugovora iz Lisabona usvojen je u prosincu 2013

Parlament ima brojne nadzorne ovlasti. Pregledava godišnje opće izvješće i nadgleda, zajedno s Vijećem, provedbene i delegirane akte Komisije.A.Imenovanje Komisije

Parlament je 1981. počeo neformalno potvrđivati imenovanje Komisije ispitujući i odobravajući njezin program. Međutim, tek se od stupanja na snagu Ugovora iz Maastrichta (1992.) traži njegovo odobrenje prije nego što države članice imenuju predsjednika i članove Komisije kao kolegijalno tijelo. Ugovorom iz Amsterdama otišlo se korak dalje zahtijevajući od Parlamenta posebno odobrenje za imenovanje predsjednika Komisije, prije imenovanja drugih članova kolegija. Parlament je 1994. također uveo saslušanja kandidata za povjerenike. U skladu s Ugovorom iz Lisabona kandidat za predsjednika Komisije treba biti odabran prema rezultatima europskih izbora.

B.Prijedlog za izglasavanje

Mogućnost za davanje prijedloga za izglasavanje nepovjerenja Komisiji uvedena je Ugovorom iz Rima. Da bi bio usvojen, prijedlogu je potrebna dvotrećinska većina danih glasova i većina glasova članova skupštine. Njime se može zatražiti raspuštanje cijele Komisije. Dosad je izneseno osam prijedloga za izglasavanje nepovjerenja Komisiji i nijedan nije usvojen, ali broj glasova u korist prijedloga neprestano se povećava. Međutim, posljednji prijedlog za izglasavanje nepovjerenja (o kojem je glasovano 8. lipnja 2005.) dobio je samo 35 glasova za naspram 589 glasova protiv i 35 suzdržanih.C.Parlamentarna pitanja

Podrazumijevaju pisana i usmena pitanja, s raspravom i bez rasprave i pitanja tijekom vremena za pitanja. Komisija i Vijeće dužni su odgovoriti na njih.D.Istražni odbori

Parlament ima pravo osnovati privremene istražne odbore za istraživanje navodnih povreda ili nepravilnosti u provedbi prava Unije.E.Nadzor vanjske i sigurnosne politike

Parlament ima pravo da ga se redovito izvještava o ovim područjima, a svoja pitanja ili preporuke može iznijeti Vijeću. S Parlamentom se savjetuje u vezi s glavnim aspektima i temeljnim izborima u zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici. Provedba međuinstitucionalnog sporazuma o proračunskoj disciplini i dobrom financijskom upravljanju omogućila je poboljšanje savjetovanja u vezi sa ZVSP-om, posebno što se tiče financijskih pitanja. Uvođenje funkcije Visokog predstavnika za vanjske poslove i sigurnosnu politiku ojačalo je utjecaj Parlamenta jer je osoba na tom položaju ujedno i potpredsjednik Komisije.

Parlament ima ovlasti pokrenuti postupak pred Sudom ako neka druga institucija prekrši Ugovor.

Ima pravo intervencije odnosno može poduprijeti jednu stranu u nekom predmetu pred Sudom. U okviru tužbe zbog propusta djelovanja Parlament može pred Sudom pokrenuti postupak protiv neke institucije radi utvrđivanja povrede Ugovora. U skladu s Ugovorom iz Amsterdama Parlament je mogao pokrenuti postupak da se akt neke druge institucije proglasi ništavnim isključivo ako se radilo o zaštiti vlastitih ovlasti. Takvim se pitanjima Parlament više nije bavio od Ugovora iz Nice. Sada je dakle u podjednakoj mjeri zadaća Parlamenta, Vijeća, Komisije i država članica da pokrenu takve postupke. Parlament može biti tužena strana u postupku protiv akta usvojenog u okviru postupka suodlučivanja ili kada je svrha nekih od njegovih akata proizvesti pravne učinke prema trećima.

Naposljetku, Parlament može zatražiti prethodno mišljenje Suda o usklađenosti nekog međunarodnog sporazuma s Ugovorom.

38. NAVEDITE I OBJASNITE U ČEMU SE OČITUJE SNAGA EUROPSKOG PARLAMENTA

Kao institucija koja predstavlja europske građane, Parlament predstavlja demokratsku osnovu Europske unije. Kako bi osigurao demokratsku legitimnost Unije, Parlament mora biti u potpunosti uključen u europske zakonodavne postupke te u ime građana provoditi politički nadzor nad drugim institucijama Unije. Europski parlament radi na tri mjesta – u Bruxellesu (u Belgiji), u Luxembourgu (u Luksemburgu) i u Strasbourgu (u Francuskoj).

Luxembourg je sjedište administrativnih službi Parlamenta (tzv. „Glavnog tajništva“).

Sastanci čitavog Parlamenta („plenarne sjednice“) održavaju se u Strasbourgu i Bruxellesu. Sastanci odbora također se održavaju u Bruxellesu.

Predstavnici Hrvatske su: Dubravka Šuica, Ruža Tomašić, Davor Ivo Stier, Andrej Plenković, Tonino Picula, Marijana Petir, Biljana Borzan.

Europski parlament važan je forum za političke rasprave i donošenje odluka na razini EU-a. Zastupnike u Europskom parlamentu izravno biraju glasači u svim državama članicama. Zastupnici zastupaju interese glasača pri izradi zakona EU-a te osiguravaju da ostale institucije EU-a rade na demokratski način.Tijekom godina i različitim promjenama u europskim ugovorima Parlament je stekao znatne zakonodavne i proračunske ovlasti koje mu omogućuju da, zajedno s predstavnicima vlada država članica u Vijeću, usmjeruje europski projekt. Pri tome je Parlament nastojao da promiče demokraciju i ljudska prava – ne samo u Europi, već i širom svijeta.

Parlament ima utjecaja u formiranju zajedničke trgovinske politike Unije. Također, Parlament ima velike ovlasti u međunarodnim odnosima – 2010. Parlament je odbio Sporazum Unije i SAD-a o prijenosu podataka u cilju zaštite osobnih podataka građana ( SWIFT sporazum).

39. KAKO SE ODLUČUJE UNUTAR EU?

a) Nadnacionalni postupak donošenja odluka

Članstvom u Europskoj uniji države članice EU-a pristale su dio svojih ovlasti u određenim područjima djelovanja prenijeti na institucije EU-a. Stoga institucije EU-a donose nadnacionalne obvezujuće odluke u svojim zakonodavnim i izvršnim postupcima, proračunskim postupcima, postupcima imenovanja te kvaziustavnim postupcima.

Redovni zakonodavni postupak odvija se na isti način kao i prijašnji postupak suodlučivanja. Međutim, tekst UFEU-a znatno je izmijenjen, prije svega kako bi se naglasila ravnopravna uloga Vijeća i Parlamenta u tom postupku.a.Prijedlog Komisijeb.Prvo čitanje u Parlamentu

Parlament usvaja stajalište običnom većinom glasova.

c.Prvo čitanje u Vijeću

Vijeće usvaja stajalište kvalificiranom većinom.

Na području socijalne sigurnosti te policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima, prijedlog se na zahtjev jedne države članice može podnijeti Europskom vijeću čime se obustavlja redovni zakonodavni postupak sve dok Europsko vijeće predmet ponovno ne dodijeli Vijeću (najkasnije u roku od četiri mjeseca).

Ako Vijeće usvoji stajalište Parlamenta, akt se usvaja na način da njegov tekst odgovara stajalištu Parlamenta.d.Drugo čitanje u Parlamentu

Parlament prima stajalište Vijeća i na raspolaganju ima tri mjeseca za donošenje odluke. Parlament može:

odobriti prijedlog kako ga je izmijenilo Vijeće ili ne donijeti nikakvu odluku

odbiti stajalište Vijeća apsolutnom većinom glasova svojih zastupnika; akt se u tom slučaju ne usvaja i postupak je time okončan;

apsolutnom većinom glasova svojih zastupnika usvojiti amandmane na stajalište Vijeća, koji se zatim upućuju Komisiji i Vijeću radi dobivanja mišljenja.e.Drugo čitanje u Vijeću

Ako Vijeće kvalificiranom većinom glasova o amandmanima Parlamenta odnosno jednoglasno ako je riječ o amandmanima koji su dobili negativno mišljenje Komisije prihvati sve amandmane Parlamenta najkasnije tri mjeseca nakon što ih je primilo, akt se usvaja.

U protivnom se u roku od šest tjedana saziva Odbor za mirenje.f.Mirenje

Odbor za mirenje sastavljen je od jednakog broja predstavnika Vijeća i Parlamenta, a pomaže mu Komisija. Razmatra stajališta Parlamenta i Vijeća i ima rok od šest tjedana da postigne sporazum o zajedničkom tekstu koji podržava kvalificirana većina predstavnika Vijeća i većina zastupnika u Parlamentu.

Ako se Odbor do isteka roka ne složi oko zajedničkog teksta, postupak završava bez usvajanja akta.

Ako Odbor usvoji zajednički tekst, šalje ga na odobrenje Vijeću i Parlamentu.g.Zaključenje postupka (treće čitanje)

Vijeće i Parlament imaju rok od šest tjedana da odobre zajednički tekst. Vijeće donosi odluke kvalificiranom većinom, a Parlament većinom danih glasova.

Akt se usvaja ako i Vijeće i Parlament odobre zajednički tekst.

Ako jedna od tih dviju institucija ne odobri tekst prije isteka roka, postupak završava i akt se ne usvaja.

Tijekom proteklih nekoliko godina znatno se povećao broj usvajanja u prvom čitanju zahvaljujući neformalnim pregovorima između Vijeća i Parlamenta.

b) Međuvladini postupci donošenja odluka

U zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici te nekoliko drugih područja kao što su pojačana suradnja, određena imenovanja i revizija ugovora, postupak donošenja odluka drugačiji je od onog koji prevladava u nadnacionalnom donošenju odluka, a posebno u europskom zakonodavstvu. Prevladavajuća karakteristika na tim područjima jača je međuvladina suradnja i uključenost država članica. Kriza javnog duga izazvala je povećanje korištenja takvih mehanizama odlučivanja, posebno u oblikovanju paketa pomoći za države članice s financijskim poteškoćama.

c) Proračunski postupak

Ugovorom iz Lisabona Parlament je dobio jednako pravo glasa kao i Vijeće u pitanjima cjelokupnog proračuna EU-a.

1.Prvi korak: Komisija izrađuje nacrt proračunaParlament i Vijeće određuju smjernice o prioritetima za proračun. Komisija sastavlja nacrt proračuna te ga šalje Vijeću i Parlamentu najkasnije do 1. 2.Drugi korak: utvrđivanje stajališta Vijeća o nacrtu proračunaVijeće usvaja stajalište o nacrtu proračuna te ga prosljeđuje 3.Treći korak: Čitanje ParlamentaParlament ima 42 dana za odgovor. U tom razdoblju može ili odobriti stajalište Vijeća ili odbiti donošenje odluke, što znači da se smatra kako je proračun konačno donesen, ili pak usvojiti izmjene, što mora učiniti većinom glasova svojih zastupnika. U tom slučaju nacrt s izmjenama vraća se Vijeću i Komisiji. Predsjednik EP-a u dogovoru s predsjednikom Vijeća tada mora odmah sazvati Odbor za mirenje.4.Četvrti korak: Odbor za mirenje i donošenje proračunaOdbor za mirenje (koji čine predstavnici članova Vijeća i jednak broj predstavnika Parlamenta) mora se u roku od 21 dana nakon sazivanja složiti oko zajedničkog teksta. Odluku mora donijeti kvalificiranom većinom članova Vijeća ili njihovih predstavnika te većinom predstavnika EP-a. Komisija sudjeluje u postupku Odbora za mirenje i poduzima sve potrebne inicijative radi usuglašavanja stajališta Europskog parlamenta i Vijeća.Ako Odbor za mirenje nakon spomenutog 21 dana ne uspije postići dogovor, Komisija mora dostaviti nov nacrt proračuna. Ako se Odbor za mirenje uspije složiti oko zajedničkog teksta

unutar roka, tada Parlament i Vijeće imaju 14 dana od tog datuma za odobrenje zajedničkog teksta. Sljedeća tablica ukratko prikazuje moguće ishode nakon tog 14-dnevnog razdoblja.

Ako se postupak uspješno završi, predsjednik EP-a objavljuje da je proračun definitivno usvojen. Ako se dogovor ne postigne do početka financijske godine, uvodi se sustav prijelaznih dvanaestina do postizanja dogovora. 5.Rebalansi i izmjene proračuna

U slučaju neizbježnih, izvanrednih ili nepredviđenih okolnosti Komisija može predložiti nacrt izmjena proračuna kojim se mijenja proračun za tekuću godinu. Te izmjene proračuna podliježu istim pravilima kao i opći proračun.

40. NAVEDITE I OBJASNITE GLAVNE ZADATKE EUROPSKOG VIJEĆA

Europsko vijeće, koje čine čelnici država ili vlada država članica daje nužan poticaj razvoju Europske unije i određuje opće političke smjernice. Europsko vijeće povezano je s Komisijom tako što je predsjednik Komisije član Europskog vijeća bez prava glasa. Predsjednik Europskog parlamenta također se obraća Europskom vijeću na početku sastanka. Stupanjem na snagu Ugovora iz Lisabona, uvedeno je dugoročno predsjedništvo Europskog vijeća te je Europsko vijeće postalo institucija Unije.1.Institucionalne ovlasti

Europsko vijeće daje Uniji „potrebni poticaj za razvoj” i definira njezine „opće političke smjerove i prioritete”. Europsko vijeće putem kvalificirane većine odlučuje o njegovom sastavu i rasporedu za rotirajuće predsjedništvo.2.Pitanja vanjske i sigurnosne politike

Europsko vijeće određuje načela i opće smjernice zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP) i odlučuje o zajedničkim strategijama za njihovu provedbu . Vijeće jednoglasno odlučuje treba li državama članicama preporučiti postupno oblikovanje zajedničke obrambene politike.

Ako se država članica namjerava usprotiviti donošenju odluke zbog važnih razloga povezanih s nacionalnom politikom, Vijeće može odlučiti kvalificiranom većinom da se to pitanje uputi Europskom vijeću na jednoglasnu odluku. Isti postupak može se primijeniti ako države članice odluče pojačano surađivati u tom području.

3.Gospodarsko upravljanje i višegodišnji financijski okvir

Od 2009. godine zbog krize državnog duga Europsko vijeće i sastanci na vrhu postali su glavni čimbenik u suočavanju s posljedicama svjetske bankovne krize. Nekoliko država članica dobilo je pakete financijske pomoći preko ad hoc ili privremenih sporazuma o kojima su odlučili čelnici država ili vlada, a koje su kasnije ratificirale države članice. U budućnosti financijska pomoć će se usmjeravati preko trajnog Europskog stabilizacijskog mehanizma. Vlade država članica, uz aktivno sudjelovanje Komisije, Parlamenta i Europske središnje banke, izradile su međunarodni ugovor – Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju (također poznat kao „Fiskalni ugovor”) – koji omogućava stroži nadzor nad proračunskom i društveno-ekonomskom politikom država članica. Time se postavlja sve više pitanja o ulozi Europske komisije i Europskog parlamenta u gospodarskom upravljanju eurozonom.

Europsko vijeće također ima važnu ulogu u Europskom semestru. Na proljetnim sastancima Vijeće objavljuje politička usmjerenja o makroekonomiji, fiskalnoj i strukturnoj reformi te politikama za unapređenje razvoja. Na sastancima u lipnju Vijeće odobrava prijedloge koje su procijenili Nacionalni programi reformi a koje je izradila Europska komisija i raspravila unutar Vijeća EU-a.

Vijeće također sudjeluje u pregovorima o višegodišnjem financijskom okviru, u kojem ima središnju ulogu u postizanju političkog dogovora o ključnim političkim pitanjima unutar višegodišnjeg financijskog okvira poput granica troškova, programa potrošnje i sredstava za financiranje.4.Policijska i pravosudna suradnja u kaznenim pitanjimaNa zahtjev njegovih članova, Europsko vijeće odlučuje o uspostavi pojačane suradnje na tim područjima. Ugovorom iz Lisabona uvedeno je nekoliko novih klauzula pasarela koje omogućuju Europskom vijeću da promijeni pravilo o odlučivanju u Vijeću iz jednoglasnog u većinsko.

41. OBJASNITE POJAM SUD PRAVDE EUROPSKE UNIJE, TE NAVEDITE NJEGOVE NADLEŽNOSTI

Sud Europske unije jedna je od sedam institucija EU-a. Sačinjavaju ga tri suda: Sud, Opći sud iSlužbenički sud. U njegovoj je nadležnosti sudstvo Europske unije. Ta tri suda jamče pravilno tumačenje te pravilnu primjenu primarnog i sekundarnog zakonodavstva Europske unije na njezinom teritoriju. Sud kontrolira zakonitost akata institucija Unije i presuđuje poštuju li države članice obveze iz primarnog i sekundarnog zakonodavstva. Također, na zahtjev nacionalnih sudaca, tumači pravo Unije i jamči poštovanje prava pri tumačenju i primjeni ugovora.

Sastava.Broj sudaca

Po jedan sudac iz svake države članice. Sudu pomaže osam nezavisnih odvjetnika, a taj broj Vijeće može povećati na zahtjev Suda.b.Uvjeti koje je potrebno ispuniti

Suci i nezavisni odvjetnici moraju imati kvalifikacije koje se traže za imenovanje na najviše sudačke dužnosti u njihovoj zemlji ili moraju biti pravni stručnjaci priznatih sposobnosti.

Njihova neovisnost mora biti neupitna.2.Obilježja mandataa.Trajanje

Šest godina. Djelomična zamjena svake tri godine:

naizmjence se zamjenjuje četrnaest, odnosno trinaest sudaca,

naizmjence se zamjenjuje polovina nezavisnih odvjetnika.

Suci i nezavisni odvjetnici kojima je istekla dužnost mogu biti ponovno imenovani.b.Povlastice i imuniteti (Statut)

Suci i nezavisni odvjetnici uživaju imunitet od sudskih postupaka. Nakon prestanka obnašanja dužnosti oni nastavljaju uživati imunitet u pogledu radnji koje su poduzeli u službenom svojstvu. Imunitet im se može ukinuti samo jednoglasnom odlukom Suda.

NADLEŽNOSTI:A.Izravne tužbe protiv država članica ili institucije, tijela, ureda ili agencije Europske unije.

Sud donosi odluke u tužbama protiv država ili institucija zbog nepoštovanja obveza koje proizlaze iz prava Zajednice.1.Tužbe protiv država članica zbog neispunjavanja obveze

Tužbu pokreće: Komisija

ili država članica protiv druge države članice nakon prethodnog upućivanja predmeta Komisiji

Uloga Suda:

ustanoviti da država nije ispunila svoje obveze; u tom je slučaju država dužna poduzeti potrebne mjere kako bi postupila sukladno presudi Suda;

ako smatra da dotična država članica nije poduzela te mjere, Komisija, nakon prethodnog postupka kao što je gore navedeno, može Sudu predložiti da državi članici dosudi paušalni iznos ili novčanu kaznu u iznosu koji odredi Sud na prijedlog Komisije (članak 260.).2.Tužbe protiv institucija EU-a zbog ništavosti ili propusta djelovanja

Predmet: slučajevi kada su institucije donijele akte protivne pravu Europske unije ili su propustile djelovati čime su povrijedile pravo Europske

Upućivanje: tužbu mogu pokrenuti države članice, same institucije te fizičke ili pravne osobe kada je riječ o odluci koja je njima upućena.

Uloga Suda: Sud poništava nezakoniti akt ili utvrđuje povredu obveze djelovanja; u tom slučaju institucija prekršiteljica dužna je poduzeti mjere kako bi postupila sukladno presudi Suda (članak 266.).3.Ostale izravne tužbe

Tužbe protiv odluka Komisije kojima se nameću sankcije poduzećima

Tužbe za naknadu štete koju su izazvale institucije ili njihovi djelatnici

Tužbe dužnosnika i djelatnika Europske unije protiv institucija– nadležnost koja je trenutno dodijeljena Službeničkom sudu

Tužbe u vezi s ugovorima koje je sklopila Europska unija B.Neizravne tužbe: pitanje valjanosti pred sudom države članice

Nacionalni sudovi obično sami primjenjuju pravo Unije kada to pojedini predmet zahtijeva. Međutim, ako se pojavi pitanje tumačenja prava Unije pred nacionalnim sudom, on može zatražiti da Sud o tome odluči u prethodnom postupku. Ako je riječ o sudu protiv čijih odluka prema nacionalnom pravu nema pravnog lijeka, upućivanje pitanja Sudu je obvezno.C.Drugostupanjska nadležnost

Sud je također nadležan za rješavanje žalbi na presude Općeg suda, koje se isključivo odnose na pravna pitanja.

42. OBJASNITE POJAM ODBOR REGIJA

Odbor regija sastoji se od 344 člana koji predstavljaju regionalne i lokalne vlasti država članica Unije. Izdaje mišljenja u slučajevima kada je prema Ugovoru obavezno savjetovanje, kada je savjetovanje neobavezno i na vlastitu inicijativu ako to smatra primjerenim. Njegovi

članovi nisu vezani nikakvim obvezujućim napucima. U općem interesu Unije potpuno su neovisni u obavljanju svojih dužnosti.

Odbor regija savjetodavno je tijelo koje predstavlja regionalna i lokalna tijela u Uniji. Zastupa njihove interese pred Vijećem i Komisijom, kojima izdaje mišljenja.

Prema izjavi o misiji Odbora regija to je politička skupština izabranih regionalnih i lokalnih predstavnika u službi europske integracije i osigurava predstavljanje svih teritorijalnih područja, regija, gradova i općina Europske unije u institucijama.

Zadaća mu je uključiti regionalne i lokalne vlasti u europski proces odlučivanja i tako poticati veće sudjelovanje građana. Odbor regija sastoji se od 344 člana i isto toliko zamjenika, koji su razdijeljeni po državama članicama.

43. OBJASNITE POJAM EUROPSKI MONETARNI SUSTAV

Ekonomska i monetarna unija (EMU) znači veću usklađenost ekonomskih politika država članica na europskoj razini te obvezu izbjegavanja pretjeranih proračunskih deficita (Pakt o stabilnosti i rastu). Ona je važan dio rada na konačnom ostvarenju unutarnjeg tržišta. EMU je doveo do uvođenja jedinstvene valute – eura. Europska središnja banka (ESB) odgovorna je od 1. siječnja 1999. za vođenje europske monetarne politike. Uspostavljen je sustav gospodarskog upravljanja, koordinacija i nadzor ekonomskih politika, kao i mehanizam financijske pomoći za države članice suočene s ozbiljnim gospodarskim problemima.

Institucije ekonomske i monetarne unije u najvećoj su mjeri nadležne za određivanje europske monetarne politike, pravila u vezi s izdavanjem eura i za stabilnost cijena u EU-u. Te institucije su: Europska središnja banka, Europski sustav središnjih banaka, Ekonomski i financijski odbor, Euroskupina i Vijeće za ekonomska i financijska pitanja (ECOFIN).

Europski sustav središnjih banaka (ESSB) sastoji se od Europske središnje banke (ESB) i nacionalnih središnjih banaka svih država članica EU-a. Glavni je cilj ESSB-a održati stabilnost cijena. Kako bi postiglo taj glavni cilj, Upravno vijeće ESB-a temelji svoje odluke na strategiji monetarne politike s dvama stupovima i provodi ih koristeći se standardnim i nestandardnim mjerama monetarne politike. Glavni su instrumenti standardne monetarne politike ESB-a operacije na otvorenom tržištu, stalno raspoložive mogućnosti i držanje minimalnih obveznih pričuva. Kao odgovor na financijsku krizu, Europska središnja banka promijenila je i svoju komunikacijsku strategiju pruživši smjernice buduće politike ESB-a u pogledu kamatnih stopa, koja ovisi o prognozama stabilnosti cijena te je poduzela niz nestandardnih mjera monetarne politike. Te mjere uključuju kupnju imovine i državnih obveznica na sekundarnom tržištu s ciljem očuvanja stabilnosti cijena i učinkovitosti

transmisijskog mehanizma monetarne politike. U Eurosustavu samo su Europska središnja banka i nacionalne središnje banke država članica na području eura.

Euroskupina, prvotno nazvan Euro-11, sastanak ministara gospodarstva i financija s područja eura preimenovan je 1997. u Euroskupinu. To savjetodavno i neslužbeno tijelo redovno se sastaje kako bi raspravilo o svim pitanjima u vezi s neometanim funkcioniranjem područja eura i ekonomske i monetarne unije.

44. OBJASNITE POJAM REGIONALNA POLITIKA EUROPSKE UNIJE

Regionalna politika strateška je investicijska politika usmjerena na sve regije i gradove EU-a u cilju poticanja njihova gospodarskog rasta i poboljšanja kvalitete života ljudi. Ona je također izraz solidarnosti jer se njome podupiru slabije razvijene regije.

Regionalna politika EU-a čini najveći dio proračuna EU-a za 2014.-2020. ( 351,8 milijardi eura), te sje stoga glavni investicijski instrument EU-a. Sredstva regionalne politike služe za financiranje stretaških prometnih i komunikacijskih infrastruktura za poticanje prelaska na gospodarstvo koje ne utječe negativno na okoliš, za poticanje malih i srednjih poduzeća da postanu inovativnija i konkurentnija, za otvaranje novih i dugotrajnih radnih mjesta, za poticanje i modernizaciju obrazovnih sustava te za stvaranje uključivijeg društva. Pritom reginalna politika obvezuje države EU-a na sufinanciranje projekata iz nacionalnih proračuna. Ona je izraz solidarnosti između država EU-a jer je veliki dio ulaganja u okviru te politike usmjeren na slabije razvijene regije EU-a. Njome se tim regijama pomaže da ostvare svoj gospodarski potencijal. Tim se sredstvima poboljšava kvalieteta života građana, otvaranje radnih mjesta i promicanje istraživanja, razvoja i inovacija. Regionalna politika naziva se kohezijskom politikom jer jej njezin cilj jačati ekomomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju u regijama. Ekonomska i socijalna kohezija: poticanje konkurentnosti i zelenoga gospodarskog rasta u regionalnim gospodarstvima i pružanje boljih usluga, više prilika za zapošljavanje i bolje kvalitete života ljudima. Teritorijalna kohezija: povezivanje regija kako bi one mogle uzajamno iskoristiti svoje snage i zajedno raditi u novim, inovativnim konfiguracijama u cilju rješavanja zajedničkih izazova (kao što su klimatske promjene), što stvara korist i jača EU u cjelini. Regionalni fondovi: Europski fondovi su zamišljeni kao financijski instrumenti koji podupiru provedbu pojedine politike Europske unije u zemljama članicama.

Jedna od najznačajnijih politika je Kohezijska politika, za koju je Europska unija u financijskom razdoblju 2014.-2020. izdvojila 376 milijardi eura iz svog proračuna. U financijskom razdoblju 2007.-2013. za istu svrhu bilo je izdvojeno 347 milijardi eura. 

Kohezijska politika Europske unije financira se iz 3 glavna fonda:1. KOHEZIJSKI FOND – cilja na države članici čiji je bruto nacionalni dohodak po

stanovniku manji od 90% prosjeka Europske unije te financira projekte iz područja prometa i okoliša.

2. EUROPSKI FOND ZA REGIONALNI RAZVOJ – za cilj ima jačanje ekonomske i socijalne kohezije u Europskoj uniji te smanjenje razvojnih razlika između njenih regija.

3. EUROPSKI SOCIJALNI FOND – potiče zapošljavanje i mogućnosti zaposlenja u Europskoj uniji.Europski fond za regionalni razvoj i Europski socijalni fond poznati su i pod nazivnom strukturni fondovi.

Osim navedenih, u financijskoj perspektivi 2014.-2020. na raspolaganju su i:

4. EUROPSKI POLJOPRIVREDNI FOND ZA RURALNI RAZVOJ5. EUROPSKI FOND ZA POMORSTVO I RIBARSTVO

Svih pet fondova imaju zajednički naziv Europski strukturni i investicijski fondovi (ESI fondovi).

Ulaskom u punopravno članstvo Europske unije, Republika Hrvatska postala je korisnica sredstava iz europskih fondova. U financijskom razdoblju 2014.-2020. RH je iz Europskih strukturnih i investicijskih (ESI) fondova na raspolaganju ukupno 10,676 milijardi eura. Od tog iznosa 8,397 milijardi eura predviđeno je za ciljeve kohezijske politike, 2,026 milijarde eura za poljoprivredu i ruralni razvoj te 253 milijuna eura za razvoj ribarstva.

45. OBJASNITE EUROPSKU GRAĐANSKU INICIJATIVU

Europska građanska inicijativa (EGI) važan je instrument participativne demokracije u Europskoj uniji. Zahvaljujući ovoj mjeri milijun građana EU-a s boravištem u barem jednoj četvrtini država članica može pozvati Komisiju da podnese prijedlog zakonodavnog akta koji smatraju potrebnim za provedbu Ugovorâ EU-a. Europska građanska inicijativa pruža građanima EU-a pravo slično pravu na inicijativu Europskog parlamenta i Vijeća. Od primjene Uredbe (EU) br. 211/2011, kojom su određeni detaljni postupci i uvjeti za europsku građansku inicijativu, pokrenuto je dvadesetak inicijativa, od kojih su dvije trećine uspješno predane Komisiji.Nekoliko je organizacija pokušalo pokrenuti inicijative slične europskoj građanskoj inicijativi prije nego što je taj instrument bio zakonski dostupan, a detaljni postupci utvrđeni. Europski forum za osobe s invaliditetom 2007. je pokrenuo jednu od prvih takvih pilot-inicijativa, za

koju je tvrdio da je prikupio 1,2 milijuna potpisa. Nakon što je Uredba o europskoj građanskoj inicijativi usvojena 2010., ali prije nego što je stupila na snagu, Greenpeace je tvrdio da je prikupio milijun potpisa za moratorij na genetski modificirane usjeve. No nijedna od tih inicijativa ne može se smatrati europskom građanskom inicijativom. Od 1. travnja 2012. pokrenuto je dvadesetak europskih građanskih inicijativa. Trenutno je registrirano devet inicijativa koje su sada u fazi prikupljanja potpore. Dvije inicijative koje su prikupile traženi broj potpisa („Pravo na vodu” i „Jedan od nas”) predane su Komisiji. Cilj je inicijative „Pravo na vodu” potaknuti Komisiju da „predloži zakon kojim bi se provelo ljudsko pravo na vodu i higijenu, koje su prepoznali Ujedinjeni narodi, i promicali voda i higijena kao ključna javna dobra za sve”. Inicijativom „Jedan od nas” poziva se EU „da prestane financirati aktivnosti koje uključuju uništavanje ljudskih embrija, osobito u područjima istraživanja, razvojne pomoći i javnoga zdravlja”. Parlament je organizirao saslušanja s predstavnicima obje inicijative, održana 17. veljače i 10. travnja 2014., uz sudjelovanje nekoliko odbora (onih povezanih s okolišem, unutarnjim tržištem, istraživanjem i pravnim pitanjima kao i Odbora za predstavke). U međuvremenu je Komisija objavila odgovor u kojem iznosi svoje pravne i političke zaključke u vezi s inicijativom „Pravo na vodu”.

Do sada je Komisija odbila registrirati 18 inicijativa, u većini slučajeva na temelju toga što je područje tražene zakonodavne inicijative bilo izvan njezine nadležnosti.

Parlament je uspješno doprinio tome da europska građanska inicijativa postane pristupačniji instrument participativne demokracije te više prilagođen građanima. Između ostaloga, postigao je to da se smanji minimalan broj država članica iz kojih moraju doći izjave o potpori trećine, kako je prvotno predloženo, na četvrtinu.

46. OBJASNITE SECESIONIZAM U EU

Pod pojmom separatizma shvaća se vjerovanje u separaciju, pokret za separaciju ili stanje

separacije odnosno odvojenosti1. U geopolitičkom kontekstu separatizam bi predstavljao

vjerovanje u separaciju, pokret za separaciju ili stanje separacije odnosno odvojenosti od

matične države u želji za većom autonomijom te se često poistovjećuje sa pojmom secesije

odnosno odcjepljenja određenog dijela zemlje od ostatka s ciljem stvaranja vlastite suverene

države. Osim toga odcjepljenje može podrazumijevati odvajanje od federacije ili

konfederacije pa čak i ratove uzrokovane kolonijalizmom i imperijalizmom.

Pitanje separatizma i Europske unije vrlo je interesantno pošto separatizam predstavlja upravo

čistu suprotnost od onoga na čemu se temelji Europska unija kao nadnacionalna političko-

1 http://www.merriam-webster.com/dictionary/separatism 19.04.2015.

ekonomska unija dvadeset osam država članica čije je postojanje utemeljeno na procesima

europskih integracija.Tako je jedan od najočiglednijih rezultata europskih integracija vidljiv u

gubljenju važnosti granica između država članica, no to je medalja sa dvije strane.

No, iako se Europska unija generalno doživljava kao jedna prilično stabilna i sigurna

organizacija, činjenica je da se separatistički pokreti javljaju u gotovo svim državama

članicama, s većim ili manjim žarom. Tako danas postoje određeni separatistički pokreti u

najmanjim državama članicama kao što je Latvija do najvećih država članica kao što je

Francuska. Postoje u najslabijim ekonomijama Europske unije kao što je Rumunjska i u

najjačim ekonomijama Europske unije kao što je Njemačka. Osim toga ti pokreti nisu nužno

vezani za odcjepljenje od matične države, već postoje i oni euroskeptični pokreti koji se

zalažu za izlazak iz Europske unije.

Tako ću se baviti pojavom aktualnih separatističkih pokreta koji postoje na prostoru Europske

unije i to na primjeru Belgije, Baskije i Katalonije te Škotske.

Europska unija i njene države članice svakodnevno se suočavaju sa izazovima separatističkih

pokreta i to prije svega regionalnih separatističkih pokreta. Često se takvi pokreti koriste

instumentom i jezikom nacionalizma, no razlozi i pozadine tih pokreta često su kompleksnije

i razlikuju se među državama. No postoji jedna stvar koja je svima njima zajednička, a to jest

postojanje ekonomske i političke krize koja dodatno potpaljuje strasti i debatu.

Ekonomska kriza koja je dio svakodnevnog života od kraha iz 2008. između brojnih polja

ispoljila se i u rastu separatizma u državama članicama, i to zanimljivo, prvenstveno u

državama odnosno dijelovima država članica koje su se najbolje nosile sa novonastalom

ekonomskom krizom. Razlog tomu može biti taj da bogatiji i jači dijelovi država ne žele na

''grbači'' nositi kako ekonomski, demografski ili politički slabije dijelove države te strahuju od

vlastitog pada ukoliko se ne bi odvojile od ostatka države. Tako se javljanje takvih

separatističkih želja služi kao stredstvo političkog pristiska prema vladama država. Najbolji

primjer separatističkih želja uzrokovanih upravo ekonomskim razlozima bila bi država

Belgija.

47. OBJASNITE SECESIONIZAM U ŠKOTSKOJ

Škotska ima svoj vlastiti regionalni parlament još od 1999. godine. S vremenom želja za

odvajanjem u Škotskoj buja sve više prvenstveno potencirana ukazivanjem na razlike između

engleskog i škotskog društva. Upravo je to razlikovanje Škota i Engleza jedan od temeljnih

pretpostavki škotskog identiteta.

Dolaskom na vlast Škotske nacionalne stranke i dobivanjem većine u parlamentu referendum

o neovisnosti Škotske postao je realnost. Ta realnost pokazala se nečime na što Europska

unija nije spremna. Naime, scenarij u kojoj država koja je članica Europske unije, u ovom

slučaju Ujedinjeno Kraljevstvo, ostane bez jednog dijela koji postane samostalna država nije

predviđen od strane Europske unije.

Prolaskom tog referenduma tri scenarija bila bi moguća. Prvi od tih scenarija bio bi taj da bi

Škotska i dalje bila dio Europske unije, no okolnosti i stavke toga članstva bile bi predmet

pregovora. Drugi scenarij bio bi taj da bi Škotska imala poseban status van Europske unije, no

bila bi integrirana kao dio pragmatičnog procesa, dok treći scenarij govori kako bi Škotska

morala proći regularni proces pristupanja Europskoj uniji sa svim standardnim procedurama.

No najvažnija stavka ova tri scenarija je konsezus svih država članica. Jedna od prvih država

članica koja bi bila protiv separacije Škotske bila bi Španjolska2 pošto u njoj postoje takve

pretenzije prvenstveno po pitanju Baskije i Katalonije.

Osamnaestog rujna 2014. u Škotskoj je proveden referendum u kojem je pitanje glasilo:

''Treba li Škotska biti samostalna država?'' te je na iznenađenje velikog dijela Europe

referendum pokazao kako ta želja nije toliko homogena koliko se činilo. Naime, referendum

nije prošao bez obzira na vrlo visoku izlaznost pošto je 55,3 posto glasača zaokružilo odgovor

''ne'' na ranije spomenuto pitanje. Reakcija Europske unije na takav ishod je bila pozitivna,

napominjući kako takav rezultat ukazuje na snažnu i jaku Europu, dok su u ovome radu

spominjane regije Baskija i Katalonije reagirale također pozitivno govoreći kako bi se i

Španjolska trebala ugledati na model upotrebljen na Škotskoj.

Očito je kako u Škotskoj bez obzira na snažan nacionalni dientitet još uvijek ne postoji

dovoljno jaka želja za separacijom od Ujedninjenog Kraljevstva, no opet pitanje je je li ovaj

referendum bio točka na i po pitanju želje za škotskom neovisnosti.

2 http://www.theguardian.com/politics/2014/sep/17/spain-independent-scotland-years-eu-membership 20.04.2015.

48. OBJASNITE SECESIONIZAM U BELGIJI

Belgija je država podijeljena na dva dijela, na sjeverni flamanski dio i južni valonski. Sjeverni dio naseljen flamanskim stanovništvom govori nizozemskim jezikom, dok južni valonski dio govori francuskim jezikom. Ako bi smo gledali postotke na nizozemski jezik, otpadalo bi otprilike šezdeset posto dok na francuski četrdeset posto, sa malim postotkom njemačkog jezika na istoku države. U glavnom gradu Belgije, ujedno i glavnom gradu Europske unije, Briselu se često radi jednostavnijeg sporazumijevanja koristi engleski jezik kao ''lingua franca''. No, separatizam u Belgiji nije uzrokovan razlikama u jeziku ili kulturi kako to često biva, niti u sporovima oko granica regija koje postoje već je taj separatizam uzrokovan prvenstveno razlikama u gospodarskoj i ekonomskoj moći između sjevernog i južnog dijela Belgije

Sjeverni flamanski dio, to jest Flandrija, gospodarski je razvijeniji i bogatiji dio Belgije od

južnog valonskog dijela odnosno Valonije. Naime, do dvadesetog stoljeća upravo južni,

valonski dio bio je industrijski vrlo razvijen, dok je sjeverni flamanski dio bio uglavnom

agrarno orijentiran te je gospodarski kaskao za južnim dijelom. S vremenom industrija u

Valoniji gubila je sve više u značaju dok je Flandrija rasla prvenstveno zahvaljujući

tehnološkoj indurstiji. Kako je taj pad jedne industrije, a rast druge bio sve veći, tako je i

razlika u gospodarskoj moći između regija bila sve veća te se odnos snaga između regija

okrenuo za sto osamdeset stupnjeva, te je Flandrija postala dominantna.

S vremenom je sjeverni flamanski dio slao veliku financijsku pomoć u južni valonski dio, te je južni dio postao na neki način ovisan o pomoći pruženoj sa sjevera. Upravo taj ekonomski nesrazmjer jest glavni pokretač separatizma u Belgiji pošto sjeverni dio ne želi više financijski snabdijevati južni dio

U posljednje vrijeme Nova flamanska alijansa ili na nizozemskom Nieuw-Vlaamse Alliantie postala je vodeći pokretač tako uzrokovane želje za separacijom na sjevernom dijelu Belgije.

No, takve tendencije Nove flamanske alijanse nailaze na otpor južnih valonskih kolega. Na

jugu Belgije javlja se ideja kako želje Nove flamanske alijanse ne žele ništa do li dodatno

potkopati južni dio kako ekonomski, ali prvenstveno kulturno, tako da se na jugu javljaju

pokreti sa željom očuvanja prvenstveno frankofone lingvistike i francuskog jezika.

Možda i najveći razlog zašto još nije došlo do separacije Flandrije od Valonije jest upravo

glavni grad Brisel koji se fizički nalazi u flamanskom dijelu iako je većinom frankofon iz

različitih povijesnih razloga. Tako da i u rješavanju pitanja Brisela postoje različite ideje.

Jedna bi bila da Brisel ostane u sastavu Flandrije gdje se i fizički nalazi pri čemu prava

frankofonih građana ne bi bila ugrožena, no naravno kako se tome valonsko čelništvo protivi

vjerujući kako takvo nešto se ne bi moglo osigurati. Valonski prijedlog predlaže da Brisel

postane valonska eksklava unutar prostora Flandrije, što dovodi do negodovanja flamanskog

čelništva. Valonci također predlažu stvaranje posebnog koridora koji bi spajao Brisel sa

ostatkom Valonije.

49. OBJASNITE SECESIONIZAM U ŠPANJOLSKOJ

Španjolska je država koja je već tradicinalno poznata u Europi po postojanju separatističkih

pokreta. Ova rečenica se prvenstveno odnosi na dvije regije unutar Španjolske, a to su

Katalonija i Baskija.

Španjolske vlada se generalno prema tim pokretima donosi vrlo restriktivno, no ta

restriktivnost često polučuje potpuno suprotni učinak. Restriktivnost je jedan od razloga

jačanja autonomnih pokreta za nezavisnost.

U Madridu postoji strah od pružanja dodatne autonomije jer vjeruje kako bi takvo nešto

dodatno dovelo u opasnost funkcioniranje čitave države te kada bi se samo jedna regija

odcijepila došlo bi do domino efekta u kojem bi i mnoge druge regije željele ostvariti potpunu

autonomiju te u konačnici odcjepljenje. Taj strah nije neopravdan jer je u Škotskoj stvaranjem

vlastitog regionalnog parlamanta ojačala želja za odcjepljenjem. Zato Španjolska centralna

vlada strahuje da bi se u slučaju osnivanja istih paralamenata u Španjolskoj došlo do jednakog

rezultata.

Međutim, Velika Britanija sebi može priuštiti odcjepljenje Škotske, pošto je Škotska

ekonomski slabija od Engleske dok u Španjolskoj nije takav slučaj. Za regiju Kataloniju se

može reći kako je ekonomski pokretač Španjolske. Tako da bi Španjolsku odcjepljenje

Katalonije vrlo jako pogodilo. Međutim, ovdje se opet javlja pitanje da li bi se Katalonija bez

obzira na ekonomsku moć mogla snaći kao samostalna država. Ako Španjolsku promatramo

kao automobil, onda je Katalonija motor tog automobila, no kako motor ne može voztiti bez

ostatka automobila tako i automobil ne može voziti bez svog motora. 2005. uveden je bio

Statut koji je na Kataloniju gledao kao na naciju u kojoj je glavni jezik katalonski, no 2010.

taj Statut je proglašen neustavnim što je rezultiralo protestima na ulicama (Bieri, 2014.). U

studenom 2014.3 u Kataloniji je proveden referendum u kojem je pitanje glasilo: ''Želite li da

Katalonija postane država?''. Ukoliko je odgovor potvrdan slijedilo je pitanje : ''Želite li da ta

država bude neovisna?''. Velika većina od preko osamdeset posto odgovorila je na oba pitanja

potvrdno. Takvi rezlutati nam govore kako želja Katalonije da postane neovisna nije samo hir

koji se ispoljava kao navijački folklor na utakmicama nogometnoga kluba Barcelona već je

društvena činjenica.

Za razliku od Katalonije od 1978. i pada Frankovog režima Baskija uživa specijalnu

autonomiju. S druge strane regija Baskija koja je bila dom terorističkih grupa poput ETA-e s

njenim povlačenjem postala je regija u kojoj je društveno prihvatljivo boriti se za

samostalnost i odcjepljenje od ostatka Španjolske. Dapače takvo nešto je među građanstvom

Baskije ne samo društveno prihvatljvo već i poželjno. 2003. u Baskiji je stvoren ambiciozni

plan autonomije koji je bio proglašen od strane španjolske vlade neustavnim dok je 2008.

trebao biti referendum o neovisnosti Baskije koji je ponovno bio odbačen i spriječen od strane

španjolske vlade. No, 2012. na regionalnim izborima jasno je bilo kako stranke koje zastupaju

separatizam i spajanje sa ostalim baskijskim pokrajinama čak i onima u Francuskoj uživaju u

najvećoj potpori (Bieri, 2014.).

Dolazi se do dojma kako je želja za separatizmom pod krinkom čuvanja vlastitog jezika i kulture od malih nogu usađivana među građanstvom pokrajina u Španjolskoj i to ne samo Katalonijom i Baskijom već i u Andaluziji, Galiciji i Kastilji između ostalih, te je teško procijeniti što bi bilo potrebno da u konačnici stvarno dođe do odcjepljenja jedne od tih regija.

50. OBJASNITE POJAM SUPSIDIJARNOST

U okviru područja koja nisu u isključivoj nadležnosti Unije načelom supsidijarnosti, koje je utvrđeno Ugovorom o Europskoj uniji, definiraju se uvjeti u kojima Unija u djelovanju ima prioritet pred državama članicama.

3 http://www.bbc.com/news/world-europe-29982960 20.04.2015.

Izvršavanje nadležnosti Europske unije temelji se na načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti. Na područjima koja nisu u isključivoj nadležnosti Europske unije načelom supsidijarnosti želi se zaštititi pravo država članica da donose odluke i poduzimaju mjere te dati legitimitet djelovanju Unije ako države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti ciljeve nekog djelovanja „zbog opsega ili učinaka predloženog djelovanja”. Uvođenjem tog načela u Ugovore izvršavanje nadležnosti nastojalo se što je više moguće približiti građanima. Načelo supsidijarnosti službeno je uvedeno Ugovorom iz Maastrichta, kojim je ugrađeno u Ugovor o osnivanju Europske zajednice (Ugovor o EZ-u).

1. Opće značenje i svrha načela supsidijarnosti počivaju na prijenosu određenog stupnja neovisnosti podređenom tijelu u odnosu na tijelo na višoj razini, odnosno lokalnom tijelu u odnosu na središnju vlast. Riječ je dakle o podjeli nadležnosti između raznih razina vlasti, a to je načelo institucionalni temelj federativnih država.

2. Kada ga primijenimo na kontekst Europske unije, načelo supsidijarnosti služi kao regulatorni kriterij za područja koja nisu u isključivoj nadležnosti Unije. Ono isključuje djelovanje Unije u slučajevima u kojima države članice mogu učinkovito riješiti probleme na središnjoj, regionalnoj ili lokalnoj razini te daje Uniji pravo da izvršava svoju nadležnost kada države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti ciljeve predloženog djelovanja.

C.Područje primjene1.Granice nadležnosti Unije

Načelo supsidijarnosti primjenjuje se na područja u kojima Unija i države članice dijele nadležnost. Stupanjem na snagu Ugovora iz Lisabona došao je kraj različitim tumačenjima područja primjene načela supsidijarnosti zahvaljujući jasnijem obilježavanju granica nadležnosti Unije. Zapravo, u prvom dijelu glave I. UFEU-a nadležnost Unije podijeljena je u tri kategorije (isključiva nadležnost, podijeljena nadležnost i pomoćna nadležnost) te navedena područja koja te tri kategorije obuhvaćaju.2.Na koga se primjenjuje načelo supsidijarnosti

Načelo supsidijarnosti odnosi se na sve institucije Unije i praktičnu važnost ima posebno u okviru zakonodavnih postupaka. Ugovorom iz Lisabona osnažena je uloga nacionalnih parlamenata i Suda na području nadzora poštovanja načela supsidijarnosti.

51. ŠTO JE ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITUKA EU-A?

Kao dio zajedničke vanjske i sigurnosne politike Europske unije (ZVSP), zajednička sigurnosna i obrambena politika (ZSOP) obuhvaća vojne operacije i civilne misije Unije. ZSOP pruža politički okvir brojnim stalnim političkim i vojnim strukturama te operacijama u inozemstvu. Ta je politika 1999. uvrštena u ugovore EU-a. Od 2003. godine Europskom sigurnosnom strategijom utvrđena je strategija na kojoj se temelji ZSOP, dok se Ugovorom iz Lisabona omogućava pravna jasnoća u vezi s institucionalnim aspektima te osnažuje politička i proračunska uloga Europskog parlamenta. Kao jedna od najvidljivijih politika EU-a i onih koje se najbrže razvijaju, ZSOP je u manje od deset godina stekao važno strateško usmjerenje i operativni kapacitet. ZSOP će se nastaviti razvijati, kao što je određeno Ugovorom iz Lisabona.

Odluke u vezi sa ZSOP-om donose Europsko vijeće i Vijeće Europske unije. Donose ih jednoglasno, osim u određenim iznimnim slučajevima koji se odnose na Europsku obrambenu agenciju i stalnu strukturiranu suradnju , kada se primjenjuje glasovanje većinom. Prijedloge odluka obično donosi Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, istovremeno i potpredsjednik Europske komisije.

Ugovorom iz Lisabona uveden je koncept europske politike kapaciteta i naoružanja, premda ga još treba oblikovati. Njime je također uspostavljena veza između ZSOP-a i drugih politika Unije time što se zahtijeva da Europska obrambena agencija i Komisija surađuju kad je to potrebno . To se posebno odnosi na politike Unije povezane s istraživanjem, industrijom i svemirom, kojima je Parlament dobio ovlasti za mnogo snažniji utjecaj na ZSOP nego što ga je imao u prošlosti.

Parlament ima pravo nadzirati ZSOP i na svoju inicijativu obratiti se potpredsjedniku Komisije/Visokom predstavniku i Vijeću u vezi sa ZSOP-om. Također ima ovlast nad proračunom za tu politiku. Parlament dvaput godišnje održava rasprave o napretku u provođenju ZVSP-a.

Parlament istražuje razvoj događaja u ZSOP-u kada je riječ o institucijama, kapacitetima i operacijama te jamči da pitanja sigurnosti i obrane odražavaju zabrinutost građanâ EU-a. Rasprave, saslušanja i radionice održavaju se redovno i posvećene su temama koje obuhvaćaju:

više od 20 civilnih i vojnih misija ZSOP-a na području južnog Kavkaza, Afrike, Bliskog istoka i Azije;

međunarodne krize koje ugrožavaju sigurnost i obranu te reforme sigurnosnog sektora nakon završetka kriza;

multilateralnu suradnju i strukture u području sigurnosti i obrane izvan EU-a, posebno kad je riječ o NATO-u;

međunarodni razvoj događaja povezanih s kontrolom oružja i neširenjem oružja za masovno uništenje;

borbu protiv međunarodnog terorizma, piratstva, organiziranog kriminala i nezakonitog trgovanja;

jačanje uloge Parlamenta u ZSOP-u politikama EU-a koje se tiču sigurnosti i obrane (npr. unutarnja i granična sigurnost, istraživanje, industrija i svemir);

institucionalne promjene u odnosu na: vojne strukture EU-a, sigurnosnu i obrambenu suradnju unutar Unije, Europsku obrambenu agenciju, i ostale agencije i strukture EU-a na području sigurnosti i obrane

zakonodavstvo i političke rezolucije povezane sa sigurnošću i obranom, osobito zbog toga što pripadaju navedenim temama.