SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

LORENA ČOP

INSTITUCIJE UGOVORNE ŠTEDNJE U REPUBLICI

HRVATSKOJ

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

INSTITUCIJE UGOVORNE ŠTEDNJE U REPUBLICI

HRVATSKOJ

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Financijska tržišta i institucije

Mentor: dr.sc. Zdenko Prohaska

Studentica: Lorena Čop

smjer: Marketing

JMBAG: 0081102271

Rijeka, rujan 2013.

SADRŽAJ

1. UVOD .................................................................................................................................... 1

1.1. Problem i predmet istraživanja.................................................................................... 1

1.2. Svrha i cilj istraživanja ................................................................................................. 1

1.3. Radna hipoteza .............................................................................................................. 2

1.4. Znanstvene metode ........................................................................................................ 2

1.5. Struktura rada ............................................................................................................... 2

2. FINANCIJSKE INSTITUCIJE .......................................................................................... 4

2.1. Pojam financijskih institucija....................................................................................... 4

2.2. Funkcije financijskih institucija................................................................................... 4

2.2.1. Dodatne usluge koje financijske institucije osiguravaju dobavljačima ................ 5

2.2.2. Ekonomske funkciije koje financijske institucije osiguravaju financijskom

sustavu...................................................................................................................6

2.3.Vrste financijskih institucija.......................................................................................... 7

2.4.Depozitne institucije ....................................................................................................... 8

2.4.1. Banke ..................................................................................................................... 9

2.4.2.Nebankarske štedne institucije ............................................................................. 10

2.4.2.1.Štedne organizacije ................................................................................... 11

2.4.2.2. Štedne banke ............................................................................................ 11

2.4.2.3. Kreditne unije........................................................................................... 11

2.5. Ugovorne institucije..................................................................................................... 12

2.5.1. Osiguravajuća društva........................................................................................ 12

2.5.2 Mirovinski fondovi. ............................................................................................. 13

2.6. Investicijski fondovi..................................................................................................... 13

2.6.1. Otvoreni investicijski fond ................................................................................ 14

2.6.2. Zatvoreni investicijski fond................................................................................14

2.7. Rizici financijskih institucija.....................................................................................14

3. INSTITUCIJE UGOVORNE ŠTEDNJE......................................................................... 16

3.1. Osiguravajuća društva ................................................................................................ 16

3.1.1. Pojam i značenje osiguranja................................................................................ 16

3.1.2. Subjekti osiguranja.............................................................................................. 17

3.1.3. Temeljne vrste osiguranja ................................................................................... 19

3.1.3.1. Životno osiguranje.................................................................................. 19

3.1.3.2. Neživotno osiguranje............................................................................. 20

3.1.4. Vrste osiguravajućih društava............................................................................... 22

3.2. Mirovinski fondovi ...................................................................................................... 24

3.2.1. Pojam mirovinskih fondova................................................................................ 24

3.2.2. Vrste mirovinskih fondova ................................................................................. 25

3.2.2.1. Obvezni mirovinski fondovi................................................................... 25

3.2.2.2. Dobrovoljni mirovinski fondovi............................................................. 26

3.2.3. Mirovinska društva ............................................................................................. 27

3.2.4. Mirovinska osiguravajuća društva ....................................................................... 29

4. INSTITUCIJE UGOVORNE ŠTEDNJE U REPUBLICI HRVATSKOJ.................... 31

4.1. Struktura financijskog sustava u Republici Hrvatskoj...........................................31

4.2. Tržište osiguranja u Republici Hrvatskoj ................................................................. 32

4.2.1.Rast i razvoj osiguravateljskih društava............................................................... 33

4.2.2. Vlasnička struktura i vrste osiguranja u Republici Hrvatskoj ............................ 34

4.2.3.Značaj osiguravajućih društava u financijskom sektoru Republike Hrvatske ..... 35

4.2.4. Ukupna premija osiguranja u Republici Hrvatskoj.............................................36

4.2.5. Osnovni pokazatelji u osiguranju........................................................................41

4.2.6. Pozicija Hrvatske industrije osiguranja u svjetskom okruženju.........................44

4.3. Reforma mirovinskog sustava osiguranja u Republici Hrvatskoj.......................... 46

4.3.1. Obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti (I stup) .. 49

4.3.2. Obvezno mirovinsko osiguranje za starost na temelju individualne kapitalizirane

štednje (II stup).................................................................................................51

4.3.3. Obvezno mirovinsko osiguranje za starost na temelju individualne kapitalizirane

štednje (III stup)................................................................................................52

4.3.4. Hrvatski mirovinski fond.................................................................................52

4.3.5. Hrvatski mirovinski fond u odnosu na svijet.....................................................55

5. PERSPEKTIVE RAZVOJA INSTITUCIJA UGOVORNE ŠTEDNJE U

REPUBLICI HRVATSKOJ.............................................................................................. 58

6. ZAKLJUČAK..................................................................................................................... 60

LITERATURA ....................................................................................................................... 62

POPIS TABLICA................................................................................................................... 65

POPIS GRAFIKONA ............................................................................................................ 66

POPIS SLIKA......................................................................................................................... 66

1

1. UVOD

Financijske institucije su jedan od najznačajnijih elemenata strukture svakog financijskog

sustava. Značajna karakteristika razvijenog financijskog sustava je raznovrsnost financijskih

institucija od kojih se sastoji. Vrlo važnu ulogu imaju nedepozitne financijske institucije

odnosno institucije ugovorne štednje, u koje ubrajamo osiguravajuća društva i mirovinske

fondove, što je ujedno i tema ovog diplomskog rada.

Stanovništvo je danas izloženo svakodnevnim rizicima, kako financijskim tako i fizičkim.

Niska primanja ograničavaju mogućnost ulaganja u životno osiguranje i ulaganja u druge

načine štednje ili investiranje u budućnost. Štednja je danas vrlo bitna, pogotovo u uvjetima

krize koja je trenutno prisutna. Kako bi se što bolje osigurali za budućnost, tj. kako bi smo si

osigurali sredstva za budućnost potrebno je ulagati.

Upravo se iz tog razloga činilo opravdano istražiti postojeće stanje institucija ugovorne

štednje u Republici Hrvatskoj odnosno istražiti stanje osiguravajućih društava i mirovinske

fondove, kako bi se što bolje upoznali sa načinima štednje za budućnost.

1.1. Problem i predmet istraživanja

U prvom dijelu rada razmatraju se teorijske značajke financijskih institucija, njihova podjela

te osnovne funkcije, dok se u drugom dijelu rada više istražuje stanje institucija ugovorne

štednje u Republici Hrvatskoj.

1.2. Svrha i cilj istraživanja

Svrha i cilj istraživanja proizlaze iz problema i predmeta istraživanja: istražiti temeljna

obilježja financijskih institucija, posebno institucija ugovorne štednje u Republici Hrvatskoj.

Kako bi se riješio problem te postigla svrha i ciljevi potrebno je odgovoriti na sljedeća pitanja:

• Što su to financijske institucije?,

• Kako dijelimo financijske institucije?,

2

• Što su to institucije ugovorne štednje?,

• Koju ulogu imaju osiguravajuća društva i mirovinski fondovi?,

• Kakva je struktura i razvoj institucija ugovorne štednje u Republici Hrvatskoj?

1.3. Radna hipoteza

Provjerenim saznanjima o financijskim institucijama, njihovim vrstama i funkcijama moguće

je odrediti relevantna obilježja nedepozitnih financijskih institucija, a posebno institucija

ugovorne štednje, odnosno osiguravajućih društava i mirovinskih fondova. Moguće je

dokazati da su navedene institucije u Republici Hrvatskoj izuzetno napredovale u pogledu

aktive, broja članova i ostalih pokazatelja, ali u usporedbi s razvijenim zemljama tržišta

ekonomije i dalje zaostaju.

1.4. Znanstvene metode

Pri izradi ovog diplomskog rada koristilo se niz znanstvenih metoda, a to su: metoda analize i

sinteze,deduktivna metoda, metoda deskripcije, metoda klasifikacije, statistička metoda.

1.5. Struktura rada

Diplomski rad je podijeljen na šest cjelina

U prvom dijelu, UVODU, ukazano je na problem i predmet istraživanja, na svrhu i cilj

istraživanja, radnu hipotezu te znanstvene metode i strukturu rada.

FINANCIJSKE INSTITUCIJE su naziv drugog dijela rada u kojemu se objašnjava osnovni

pojam financijskih institucija općenito, njihova podjela, funkcije financijskih institucija i

rizici kojima su izložene.

3

Treći dio rada ima naziv INSTITUCIJE UGOVORNE ŠTEDNJE, u kojemu je pažnja

usmjerena na osiguravajućim društvima i mirovinskim fondovima, koji su dio tih institucija.

Objašnjava se pojam, vrste i ostale značajke ugovornih institucija.

Četvrti dio pod nazivom INSTITUCIJE UGOVORNE ŠTEDNJE U REPUBLICI

HRVATSKOJ se nadovezuje na treći dio te se u njemu daju statistički podaci o ugovornim

institucijama ciljano na tržištu Republike Hrvatske te kakav imaju učinak na njeno

gospodarstvo.

PERSPEKTIVE RAZVOJA INSTITUCIIJA UGOVORNE ŠTEDNJE U REPUBLICI

HRVATSKOJ peti su dio ovog rada i u njemu je prikazana budućnost institucija ugovorne

štednje u Republici Hrvatskoj te kako će ulazak u EU utjecati na poslovanje istih.

U posljednjem, ZAKLJUČNOM dijelu, rezimirani su svi bitni elementi ovog diplomskog

rada s dodatkom popisa korištene literature, popisa tablica, grafikona i slika.

4

2. FINANCIJSKE INSTITUCIJE

Financijske institucije (eng. "Financial institutions"), su posrednici na financijskom tržištu.

Zadatak im je prikupljati novčane fondove i usmjeravati ih u financijske plasmane

(Cingula i Klačmer, 2003).

Osnovu svakog gospodarskog sustava u današnje vrijeme čine financijske institucije.

Najznačajniju ulogu imaju banke, ali sve veću ulogu imaju i druge financijske nebankarske

institucije koje polako preuzimaju dio dosadašnjeg bankarskog tržišta.

2.1. Pojam financijskih institucija

Pojam financijskih institucija je vrlo širok i obuhvaća sva poduzeća koja egzistiraju na

financijskim tržištima na način da sudjeluju u financijskim transakcijama, većinom kao

financijski posrednici, iako postoje i institucije koje nemaju posredničku ulogu

(Cingula i Klačmer, 2003).

Većina financijskih institucija su financijski posrednici koji pribavljaju novčana sredstva

kreirajući potraživanja investitora prema sebi, a zatim ih plasmanima pretvaraju u vlastita

potraživanja prema svojim dužnicima ( Leko, 2004 ).

Financijske institucije novčana sredstva prikupljaju primanjem ročnih depozita, depozita na

transakcijskim računima, uzimanjem kredita, emisijom vrijednosnica, udjela, uplatom

članarina i prodajom polica osiguranja. Tako prikupljena sredstva plasiraju u obliku kredita,

kupnjom vrijednosnica i manjim dijelom ulaganjem u realnu imovinu i druge investicije

(Leko, 2004).

2.2. Funkcije financijskih institucija

Zbog visokih troškova nadzora, troškova likvidnosti i rizika promjene cijene, financijski

sustav je razvio za ulagače neizravan način prijenosa sredstava do krajnjeg korisnika. To je

neizravni prijenos, tj. prijenos sredstava izmeñu dobavljača i korisnika sredstava putem

financijskog posrednika, odnosno institucija (Saunders i Cornett, 2006).

5

Upravo iz sposobnosti financijskih institucija da utječu na smanjenje troškova nadzora,

troškova likvidnosti i rizika promijene cijena, proizlaze funkcije financijskih institucija.

Prema Saunders i Cornett (2006) to su :

• Nadzorna funkcija odnosno dobavljači sredstava imenuju financijsku instituciju za

odabranog nadzornika (ekonomski subjekt imenovan za nastupanje u ime manjih

ulagača u prikupljanju informacija i ulaganju sredstava) koja nastupa u njihovo ime,

• Funkcija pretvarača aktive odnosno osiguranje dodatnih potraživanja dobavljačima

sredstava, jer financijska potraživanja koja su izdale financijske institucije su

privlačnija ulagačima od potraživanja koja su izravno izdale korporacije,

• Diverzifikacija je sposobnost ekonomskog subjekta da smanji rizik držeći veći broj

vrijednosnih papira u portfelju.

2.2.1. Dodatne usluge koje financijske institucije osiguravaju dobavljačima

U dodatne usluge koje financijske institucije osiguravaju dobavljačima ubrajaju se

( Saunders i Cornett, 2006) :

• Smanjenje transakcijskih troškova - prosječni troškovi prikupljanja relevantnih

informacija financijskih institucija, niži su nego kod prosječnog investitora, odnosno

na prikupljanje informacija može se primjeniti ekonomija razmjera. Ukoliko ulagači

ulažu putem financijskih institucija, a ne sami izravnim ulaganjem, ekonomije

razmjera za proizvodnju i prikupljanje informacija povećavaju prednost za ulagaće.

• Transformacija dospijeća - financijske institucije imaju veću sposobnost podnošenja

rizika nepodudaranja dospjeća aktive i pasive od malih štediša, zbog dodatne

mogućnosti da smanji rizik diverzifikacijom, pa zato ostatku gospodarstva nude usluge

transformacije dospijeća.

• Transformacije denominacije - pojedine financijske institucije obavljaju jedinstvenu

uslugu, jer pružaju usluge koje su povezane s transformacijom denominacije. Tu se

posebno ističu investicijski fondovi.

6

2.2.2. Ekonomske funkcije koje financijske institucije osiguravaju financijskom sustavu

Osim usluga koje financijske institucije nude dobavljačima i korisnicima sredstava na

financijskim tržištima, financijske institucije obavljaju i usluge koje poboljšavaju

funkcioniranje sustava u cjelini, a to su:

• Transmisija monetarne politike - ključnu ulogu u transmisiji monetarne politike imaju

depozitne institucije, osobito komercijalne banke, budući da polozi čine značajnu

komponentu ponude novca, koja izravno utječe na stopu inflacije. Bankovni i štedni

polozi zbog svoje visoke likvidnosti jedan su od najviše korištenih medija razmjene u

ekonomiji. Depozitne institucije predstavljaju kanal kojim aktivnosti monetarne

politike koju provode središnje banke utječe na ostatak financijskog sektora i

ekonomiju u cjelini, budući da su one instrumenti u odreñivanju veličine i rasta novca

u optjecaju.

• Dodjela kredita - financijske institucije su glavni izvor financiranja pojedinih sektora

koje je društvo prepoznalo kao sektore kojima je potrebna financijska pomoć. U

pojedinim zemljama prepoznata je potreba stanovništva za stambenim kreditima, pa se

stoga pojačao značaj financijskih institucija koje opslužuju potrebe tog sektora.

• Meñugeneracijski prijenos sredstava ili posredovanje u vremenu - prijenos sredstava iz

mladosti u starost i iz jedne generacije u drugu od velikog je značaja za dobrobit

države. Upravo zbog toga se potiču ulaganja štediša u životno osiguranje, rente i

mirovinske fondove kroz posebna osloboñenja od poreza.

• Plaćanja - depozitne institucije poput banaka i štedionica posebne su po svojoj

učinkovitosti i djelotvornosti kojom osiguravaju usluge plaćanja, čime izravno

pridonose gospodarstvu. Dvije važne usluge plaćanja su naplata čekova i usluge

elektroničkog prijenosa.

7

2.3. Vrste financijskih institucija

Financijske institucije dio su financijskog sustava koji je u najvećoj mjeri odreñen upravo

brojem vrsta financijskih institucija koje u njemu djeluju, njihovom relativnom značenju, kao

i vrstama poslova koji se obavljaju na financijskom tržištu. Financijske institucije mogu se

klasificirati na različite načine.

Leko (2004) navodi svoja dva pristupa pri podjeli financijskih institucija, a to su:

• prvi pristup dijeli financijske institucije na bankovne (sve vrste banaka) i nebankovne

financijske institucije, iako slične bankama, ne zadovoljavaju temeljni uvjet

uvrštavanja meñu banke - ne primaju depozite i ne odobravaju kredite simultano,

• drugi pristup dijeli financijske institucije na depozitne - financijske institucije koje

prikupljaju sredstva primanjem novčanih depozita na transakcijske račune, račune

štednje po viñenju ili ročne štednje, račune odreñenih namjera i plasiraju ih najviše u

obliku kredita, i nedepozitne financijske institucije - karakterizira ih prikupljanje

novčanih sredstava, ali ne i kreiranje obveza primanjem depozita.

Novak (2002) navodi tri načina klasifikacije financijskih institucija:

• depozitne financijske institucije (banke, štedionice i štedno - kreditne zadruge),

• ugovorne financijske institucije (osiguravajuća društva i mirovinski fondovi),

• investicijske institucije (investicijske kompanije i investicijski fondovi, fondovi tržišta

novca i investicijski trustovi u nekretnine).

Pregled financijskih institucija u svijetu pokazuje zastupljenost različitih tipova financijskih

institucija, a u ovom radu koristit će se podjela prema Novaku na depozitne, ugovorne i

investicijske institucije koje su prikazane u sljedećoj tablici.

8

Tablica 1: Pregled financijskih institucija

Depozitne financijske

institucije

Ugovorne financijske

institucije

Investicijske institucije

1.Banke 1. Osiguravajuća društva 1. Investicijske kompanije

2. Nebankarske štedne

Institucije

- štedne organizacije

- štedne banke,

- kreditne unije

2. Mirovinski fondovi 2. Novčano - tržišni

fondovi

3. Investicijski trustovi

Izvor: samostalna izrada studentice prema Novak ( 2002)

2.4. Depozitne institucije

Depozitne financijske institucije najvažniji su sudionici na tržištu novca. To su financijske

ustanove koje primaju depozit - novčani ulog koji se čuva u depozitnoj ustanovi

(Leko i Jurković, 1998). One su pravne osobe i bave se financijskim uslugama kao što su

uzimanje novca od gospodarskih subjekata na čuvanje i uporabu uz kamate, davanje zajmova

gospodarskim subjektima uz kamatu, savjetodavne i posredničke usluge uz naknadu.

Postoje dvije temeljne vrste depozitnih ustanova: poslovne banke i štedne institucije, koje

uključuju štedne i kreditne udruge, štedionice i kreditne unije. Sve te institucije imaju pravnu

osnovu za izdavanje čekova, štednih uloga i oročenih uloga (Miller i Vanhoose, 1993).

Depozitne institucije su visoko regulirane zbog važne uloge koju imaju u nacionalnom

financijskom sustavu jedne zemlje. Najvažnija sredstva koja pojedinci i poslovne stranke

upotrebljavaju kao sredstva za plaćane su depoziti po viñenju. Zbog važne uloge, depozitnim

institucijama su dozvoljene posebne privilegije kao što su pristup federalnom depozitnom

osiguranju te pristup vladinoj ustanovi (Fabozzi, Modigliani i Ferri, 1994).

9

2.4.1. Banke

Banke su najvažniji sudionici na tržištu novca, a u većini zemalja su najvažnije financijske

posredničke institucije. Banka se definira kao financijska institucija koja u pasivi bilance ima

depozite, koji su po svojoj prirodi novac, a u aktivi uglavnom ima kredite. Kao financijska

institucija, banka je čimbenik novčanog i kreditnog sustava, ali i poslova koje uobičajeno

nazivamo bankarskim, a tijekom kojih nastaju odnosi u prometu novca i kredita, te

nenovčanih financijskih oblika (Božina, 2003). Njezino najvažnije obilježje su depozitni i

kreditni poslovi i ona ih obavlja istodobno kao svoje temeljne aktivnosti.

Po bilančno-analitičkom načelu bankarski se poslovi dijele na:

• pasivne bankarske poslove,

• aktivne bankarske poslove,

• neutralne, komisijske poslove.

U pasivne bankarske poslove ubrajaju se poslovi mobilizacije i koncentracije novčanih

sredstava. Oni se smatraju jednim od najglavnijih bankarskih poslova. Bez njih banke nebi

mogle imati onu ulogu koju imaju. Primanje uloga na štednju, primanje depozita, izdavanje

obveznica i drugih vrijednosnih papira, reeskontiranje mjenice, primaje kredita od drugih

banaka takoñer spadaju u pasivne bankarske poslove.

Aktivni bankarski poslovi su praktički u funkciji pasivnih bankarskih poslova. Banka svojim

aktivnim poslovima ostvaruje značajnu ulogu koja je u nekim elementima složenija od uloge

u pasivnim poslovima. U aktivne bankarske poslove ubrajaju se davanje kredita, diskontni

poslovi ili davanje kredita na temelju mjenica, lombard vrijednosnih papira i druge vrste

lombarda, dugoročni krediti na temelju hipoteka.

Za razliku od pasivnih i aktivnih bankarskih poslova, u neutralnim bankarskim poslovima

banka se ne pojavljuje niti kao dužnik, niti kao vjerovnik, već kao komisionar. Za takve

posredničke poslove banka dobiva proviziju. U te poslove ubrajamo izdavanje državnog

proračuna, voñenje društvene evidencije i statistike (Božina, 2003).

10

2.4.2. Nebankarske štedne institucije

Štedne institucije obuhvaćaju tri različite skupine financijskih institucija: štedne organizacije,

štedionice i kreditne unije. Ove institucije nastale su početkom 1800 - ih kao odgovor na

usredotočenost komercijalnih banaka na servisiranje potreba poslovnih poduzeća umjesto

potreba pojedinca koji su željeli posuditi novce kako bi si izgradili kuću ili kupili stan. Tako

su prve štedne institucije prikupljale pojedinačnu ušteñevinu i ulagale uglavnom u

hipotekarne kredite i druge vrijednosne papire. Premda današnje štedne institucije uglavnom

obavljaju usluge slične komercijalnim bankama, i dalje spadaju u posebnu skupinu jer pružaju

važne usluge kreditiranja stambenih kredita i druge financijske usluge kućanstvima

(Saunders i Cornett, 2006).

Slika 1: Glavne usluge različitih tipova štednih institucija

Izvor: Saunders i Cornett (2006)

Na Slici 1 prikazane su glavne razlike u aktivi izmeñu tri tipa štednih institucija. Štedne

organizacije usredotočile su se primarno na stambene kredite, dok su štedionice poslovale s

diversificiranijim institucijama, s velikom koncentracijom aktive stambenih kredita, ali i

štedne institucije

štedne organizacije

štedionice

kreditne unije

pojedinci

pojedinci

korporacije

pojedinci

stambeni hipotekarni krediti

depoziti

stambeni hipotekarni krediti

depoziti

komercijalni krediti

depoziti

komercijalni krediti

depoziti

11

komercijalnim kreditima, korporativnim obveznicama i korporativnim dionicama. Kreditne

unije su se povijesno usmjeravale više na potrošaćke kredite financirane depozitima članova.

Svaka kategorija štednih institucija obuhvaća institucije sa federalnom i državnom dozvolom.

2.4.2.1. Štedne organizacije

Djelatnost štednih organizacija najveći razvoj imala je tijekom 20. stoljeća. Povijesno su se

nazivale organizacije za štednju i kredit (S&L)1. Štedno kreditne zadruge inkomponirana su

poduzeća, a njihove se depozite može osigurati kod federalnih ili državnih vlada. One imaju

ili državnu ili federalnu dozvolu za rad ( Miller i VanHoose, 1997).

2.4.2.2. Štedne banke

Štedne banke su novčano - kreditne ustanove koje prikupljaju slobodna sredstva od

stanovništva i daju zajmove uz naplatu. Osnivaju se na principu uzajamnosti i na motivima

meñusobne pomoći, te na kapitalnoj osnovi. Sudionici su na financijskom tržištu.

2.4.2.3. Kreditne unije

Kreditne unije su neprofitne depozitne institucije, uzajamno organizirane u vlasništvu svojih

članova. Zamisao o kreditnoj uniji nastala je u Njemačkoj 1848. godine i proširila se na

Italiju, gdje je doživjela poseban uspjeh. 1900. godine pojavile su se u Sjevernoj Americi,

točnije u Kanadi, a prva oformljena kreditna unija u SAD - u bila je 1909. godine. Kreditne

unije su najbrojnije institucije segmenta depozitnih institucija u sektoru financijskih

institucija.

Kreditna unija je financijska institucija sa sjedištem u RH koja je od HNB-a dobila

odobrenje za rad. Kreditna unija smije obavljati sljedeće djelatnosti:

• primati novčane depozite članova u domaćoj valuti,

• odobravati kredite članovima u domaćoj valuti,

1 Savings & Loan

12

• obavljati mjenjačke poslove za članove,

• dodjeljivati novčanu pomoć članovima,

• davati jamstva za obveze članova u domaćoj valuti.

Kreditnu uniju može osnovati najmanje 30 osoba koje ispunjavaju temeljni preduvjet

„zajedničkog –uzajamnog interesa“, a koji se ostvaruje jednim od sljedećih načela:

• načelu zaposlenja, ili

• načelu zanimanja, odnosno profesije, ili

• teritorijalnom načelu (na razini područne –regionalne samouprave).

Iznimno, kreditna unija može biti osnovana i na drugom načelu koje osigurava ostvarivanje

zajedničkog interesa i financijske uzajamnosti članova kreditne unije. Zakon propisuje da

članovi kreditne unije mogu biti samo fizičke osobe s prebivalištem i trgovci pojedinci i

obrtnici sa sjedištem u RH (www.efzg.hr).

2.5. Ugovorne institucije

Ugovorne institucije su one koje nude legalne ugovore za zaštitu štednje od rizika. Dijele se

na osiguravajuća društva te na mirovinske fondove.

2.5.1. Osiguravajuća društva

Osiguravajuća društva su financijske institucije čija je osnovna funkcija zaštita pravnih i

fizičkih osoba od različitih vrsta rizika. Osiguravajuća društva preuzimaju rizik u ime svojih

klijenata u zamjenu za naknadu koja se naziva premija osiguranja. Najraširenija osiguravajuća

društva su ona koja se bave osiguranjem imovine i osiguranjem života. Društva životnog

osiguranja nude zaštitu od gubitaka dohotka u slučaju smrti, invalidnosti ili umirovljenja, dok

društva osiguranja imovine pružaju zaštitu od krañe, elementarnih nepogoda kao što su požar,

nevremena, potresi, poplave i drugi dogañaji koju uzrokuju štetu na imovini. Osiguravajuća

društva predstavljaju jedan od najznačajnijih stupova razvoja tržišta kapitala. Danas se

ubrajaju u skupinu institucionalnih investitora koji su svojom imovinom i načinom poslovanja

stekli pravo da sudjeluju u kreiranju većine razvojnih procesa na financijskom tržištu. Budući

13

da su organizirani kao klasična dionička društva, i sama osiguravajuća društva su predmet

ulaganja. Osnivanje i poslovanje osiguravajućih društva regulirano je zakonom o osiguranju.

( Zakon o osiguranju, Narodne novine, 151/05) Više o osiguravajućim društvima navedeno je

u poglavlju 3.

2.5.2. Mirovinski fondovi

Mirovinski fondovi su ugovorno štedne financijske organizacije koje uvećavaju prihode radi

većih isplata svojim članovima prilikom njihova odlaska u mirovinu. U svijetu doživljavaju

brzi napredak i meñu najznačajnijim su institucionalnim investitorima na financijskom tržištu.

Novčana sredstva prikupljaju od svojih članova koji tokom svojih radnih godina odvajaju

sredstva za mirovine. Raspoloživa sredstva ulažu u dugoročne korporacijske obveznice,

dionice, u dugoročne hipoteke. Više o mirovinskim fondovima navedeno je u poglavlju 3.

2.6. Investicijski fondovi

Investicijski fondovi su financijske organizacije ili institucionalni investitori koji prikupljaju

sredstva od svojih ulagača te ih plasiraju u kratkoročne i dugoročne investicije, odnosno u

različite financijske oblike. Pojavljuju se na financijskom tržištu kao institucionalni ulagatelji

koji putem javne ponude prikupljaju financijska sredstva te ih, uz uvažavanje načela

sigurnosti, profitabilnosti, likvidnosti i razdiobe rizika, ulažu u prenosive vrijednosne papire

ili nekretnine, te depozite u financijskim institucijama. Investicijski fond osniva se na temelju

odobrenja Komisije za vrijednosne papire. Osniva ga i njime upravlja društvo za upravljanje

investicijskim fondovima2 u skladu sa statutom fonda i odredbama Zakona. Dvije su osnovne

vrste investicijskih fondova, a to su otvoreni investicijski fond i zatvoreni investicijski fond.

2 Društvo se osniva u obliku dioničkog društva ili društva s ograničenom odgovornošću, s temeljnim kapitalom

od najmanje 1, 000.000 kuna.

14

2.6.1. Otvoreni investicijski fond

Otvoreni investicijski fond je zasebna imovina, bez pravne osobnosti. Uz odobrenje Komisije

osniva ga društvo za upravljanje investicijskim fondovima. Predmet poslovanja je

prikupljanje novčanih sredstava izdavanjem i javnom prodajom dokumenata o udjelu u fondu

čija se sredstva ulažu uz poštovanje propisanih načela. Vrijednost imovine fonda izračunava i

utvrñuje društvo svakoga burzovnog dana na temelju tečajnih vrijednosti njegovih

vrijednosnih papira i depozita u financijskim institucijama te drugih imovinskih vrijednosti uz

odbitak obveza. Svaki vlasnih dokumenata o udjelu u fondu može u svako doba zahtjevati

isplatu dokumenata o udjelu uz njegov povrat i istupanje iz fonda.

2.6.2. Zatvoreni investicijski fond

Zatvoreni investicijski fond je dioničko društvo koje, uz odobrenje Komisije osniva i njime

upravlja društvo za upravljanje investicijskim fondovima, kojemu je predmet poslovanja

prikupljanje novčanih sredstava i imovinskih stvari javnom ponudom svojih neograničeno

prenosivih dionica i ulaganje tih sredstava. Najniži iznos temeljnog kapitala zatvorenog

investicijskog fonda iznosi 5 milijona kuna. Vrijednost imovine fonda izračunava društvo

jednom mjesečno na temelju tečajnih vrijednosti njegovih vrijednosnih papira i depozita u

financijskih institucijama te drugih imovinskih vrijednosti uz odbitak obveza

( Zakon o investicijskim fondovima NN 107/95, 12/96, 114/01).

2.7. Rizici financijskih institucija

Rizik je mogućnost materijalnog i nematerijalnog gubitka. U širem značenju označava i

pojam opasnosti (www.wmd.hr) .

Glavni cilj menadžmenta financijskih institucija je povećanje dobiti za svoje vlasnike. To se

često dogaña na račun povećanog rizika. Budući da su financijske institucije izložene

različitim vrstama rizika, menadžeri dosta vremena posvećuju razumijevanju i upravljanju

rizicima. Rizik je nepouzdan i nepredvidljiv, pa je potrebno da se menadžeri što više upoznaju

s raznolikošću i složenošću rizika s kojima se suočavaju i kojima su izloženi. Djelotvorno

upravljanje rizicima je ključno za poslovanje financijske institucije.

15

Rizici s kojima se suočavaju financijske institucije prema Saunders i Cotnett (2006) su:

• Kreditni rizik je rizik da obećani novčani tokovi od kredita i vrijednosnih papira

financijske institucije neće biti u potpunosti plaćeni,

• Rizik likvidnosti je rizik da naglo i neočekivano povećanje pvlaćenja pasive može od

financijske institucije zahtjevati likvidaciju aktive u kratkom razdoblju po niskoj

cijeni,

• Rizik promjene kamatne stope je rizik financijske institucije u slučaju neusklañenosti

dospjeća njezine aktive i pasive uz promjenjivu kamatnu stopu,

• Tržišni rizik je rizik koji nastaje kod trgovanja aktivom i pasivom zbog promjena u

kamatnim stopama, tečajevima i ostalim cijenama aktive,

• Izvanbilančni rizik je rizik financijske institucije kao rezultat njezinih aktivnosti

povezanih s nepredvidljivom aktivom i pasivom,

• Valutni rizik je rizik da će promjene tečaja utjecati na vrijednost aktive i pasive

financijske institucije denominirane u stranim valutama,

• Rizik države je rizik od prekida plaćanja stranih posuñivaća zbog uplitanja strane

vlade ili drugih političkih entiteta,

• Tehnološki rizik je rizik da tehnološka ulaganja neće stvoriti očekivane uštede

troškova,

• Operativni rizik je rizik da postojeća tehnologija i sustavi podrške neće dobro

funkcionirati, da može doći do problema koji će utjecati na aktivnost financijske

institucije, ili rizik od vanjskih sila kao što su poplave, uragani, itd.,

• Rizik nesolventnosti je rizik da financijska institucija neće imati dovoljno kapitala za

pokrivanje iznenadnog smanjenja vrijednosti svoje aktive u odnosu na pasivu.

16

3. INSTITUCIJE UGOVORNE ŠTEDNJE

Institucije ugovorne štednje prikupljaju sredstva na ugovornoj osnovi i to u redovitim

vremenskim intervalima, a tako prikupljena sredstva ulažu u vrijednosne papire (obveznice i

dionice).

U institucije ugovorne štednje spadaju:

• osiguravajuća društva,

• mirovinski fondovi.

3.1. Osiguravajuća društva

U gospodarstvu svake industrijski razvijene zemlje, osiguranje zauzima značajno mjesto.

Kako je danas sve veća prisutnost rizika i neizvjesnosti koja za posljedicu ima nastanak raznih

štednih dogañaja, osnovna uloga osiguranja je smanivanje gubitaka koje fizička ili pravna

osoba ima iz odreñenog štetnog dogañaja, a očituje se kroz naknadu štete i isplatom

osiguranih iznosa.

3.1.1. Pojam i značenje osiguranja

Sa stajališta pojedinca, osiguranje je gospodarski instrument kojim pojedinac zamjenjuje mali

odreñeni iznos odnosno premiju za veliki neizvjestan financijski gubitak koji bi postojao kada

ne bi bilo osiguranja (Vaugham, 2000).

Što se tiće društvenog stajališta, to je gospodarski instrujment za smanjivanje i uklanjanje

rizika procesom kombiniranja dovoljnog broja izlaganja istovjetnim rizicima, kako bi mogli

predvidjeti gubitke za promatranu skupinu kao cjelinu (Vaugham, 2000).

Općenito, osiguranje je metoda transfera rizika s osiguranika na osiguravatelja, koji prihvaća

da nadoknadi slučajeve štete onima kod kojih su nastale i raspodjeli ih na sve članove rizične

zajednice na načelima uzajamnosti i solidarnosti. Ovakav organizirani oblik meñusobnog

ispomaganja prikupljanjem sredstava za štetu koja bi tek mogla nastati prerastao je u jednu od

17

značajnih djelatnosti koja, osim pružanja zaštite svojim članovima, utječe na razvoj

cjelokupnog gospodarstva.

Sa ekonomskog stajališta, osiguranje je naknada skupa rizika zasnovana na zakonima

statistike i drugim znanstvenim činjenicama, koje uplatom premije dopušta, putem ugovornih

garanciija i pod odreñenim uvjetima, odreñenih naknada za slučaj da nastupi okolnost koja je

u stanju izazvati nevolju.

Značajke osiguranja su: objedinjavanje rizika, pokriće slučajnih šteta, transfer rizika i naknada

štete (Frančišković, 2004).

Osiguranje se može definirati i kao pravni odnos temeljen na ugovoru, a ubraja se u trgovačko

- pravne poslove, kojim se jedna osoba (osiguravatelj), uz naplatu odreñene cijene (premije

osiguranja), obvezuje drugoj osobi (ugovaratelju osiguranja) da će odreñenoj osobi

(osiguraniku) isplatiti naknadu (osigurninu9 za štetu nastalu osobama ili stvarima, a koja je

posljedica ugovorom predviñenih uzroka (osiguranih rizika) (Andrijanić i Klasić, 2002).

3.1.2. Subjekti osiguranja

Sudionici u osiguranju su: osiguravatelj, ugovaratelj, osiguranik, korisnik i reosiguravatelj.

Osiguravatelj je društvo za osiguranje (osiguravajuće društvo ili osiguravajuća kompanija)

odnosno pravna osoba s kojom je sklopljen ugovor o osiguranju i koja se obvezuje da će

ugovaratelju osiguranja, odnosno korisniku osiguranja, u skladu sa uvjetima osiguranja,

nadoknaditi štetu, odnosno isplatiti osigurninu (Andrijanić i Klasić, 2002).

Ugovaratelj je fizička ili pravna osoba koja s osiguravateljem zaključuje ugovor o osiguranju,

ima obvezu plaćanja premije po polici osiguranja i ispunjava ostale obveze iz ugovora.

Ugovaratelj ne mora ujedno biti i osiguranik.

Osiguranik je osoba koja se kod osiguravatelja osigurava za slučaj nastanka štetnog dogañaja i

na koju glasi polica osiguranja. U životnom osiguranju to je ona osoba od čijeg dožovljenja,

smrti, invaliditeta ili narušavanja zdravlja ovisi isplata osigurane svote. Prava iz osiguranja

osim osiguraniku mogu pripadati i korisniku osiguranja.

18

Korisnik osiguranja je osoba u čiju se korist osiguranje ugovara i kojoj se isplaćuje ugovorena

svota, a odreñuje ga osiguranik. Ugovaratelj osiguranja korisnika može imenovati i u oporuci.

U tom slučaju imenovani korisnik se može odreći nasljednog djela i zadržati korisničko pravo

iz ugovora o osiguranju života. Za isti osigurani slučaj može postojati više korisnika koji u

tom slučaju dijele naknadu. U osiguranju života razlikuju se korisnik za slučaj smrti

osiguranika i korisnik za slučaj doživljenja, dok u neživotnom osiguranju korisnim može biti

jedino osoba koja dokaže da je imala materijalni interes da se ne ostvari osigurani slučaj.

Reosiguravatelj je osiguravajuće društvo koje ugovorom o reosiguranju (ugovorom o

ponovnom osiguranju preuzetih rizika od izravnog osiguravatelja) preuzima obvezu da

izravnom osiguravatelju plati dio ili čitav iznos štete koju bi on trebao platiti svom

osiguraniku (Andrijanić i Klasić, 2002). Reosiguranje je neizravna raspodjela obveza iz

osiguranja, zapravo osiguranje samog osiguravatelja za dio obveze što ne može pokriti

raspoloživim sredstvima (Frančišković, 2004). Osiguravatelj za uzvrat plaća reosiguravatelju

premiju osiguranja.

Slika 2 : Svi sudionici u poslovima osiguranja

Izvor: http://optimarisk.hr/content/uploads/2011/12/poslovi_osiguranja.jpg

19

3.1.3. Temeljne vrste osiguranja

Postoje različite vrste podjele osiguranja, kako u teoriji tako i u praksi. Danas je prihvaćena

podjela osiguranja na životno osiguranje i neživotno osiguranje. To je takoñer i podjela koju

je usvojio i Hrvatski zakon o osiguranju.

3.1.3.1. Životno osiguranje

Životno osiguranje je dugoročna štednja, uz istovremeno osiguranje za nepredviñene

slučajeve u životu, bilo da se radi o iznenadnoj bolesti, nesposobnosti za rad ili smrti

osiguranika. Ulaganje u životno osiguranje jedno je od sigurnijih oblika štednje jer je isplata

osigurane svote zagarantirana čak i u slučaju stečaja osiguravajućeg društva. Životno

osiguranje je poseban oblik osiguranja koje pruža zaštitu i financijsku sigurnost pojedincu.

Ono je dugoročno i štedno osiguranje na danu svotu kojim se koristi osobno osiguravatelj, ili

se za slučaj smrti njome koriste njegovi nasljednici. Kod ove vrste osiguranja premija

osiguranja je fiksna za cijelo vrijeme trajanja ugovora. Životna osiguranja uključuju

osiguranje života, rentna osiguranja ali i dodatna osiguranja uz osiguranje života. U novije

vrijeme se zbog pojačane konkurencije na financijskom tržištu javljaju novi oblici životnih

osiguranja koji se kombiniraju s postojećim. Sklapanjem ugovora s osiguravajućim društvom

osiguranik se obvezuje da će uplaćivati premiju dok se osiguravatelj obvezuje u slučaju smrti

ili nezgode isplatiti odreñenu svotu. Visina premije ovisi o više čimbenika, a to su: dob

osiguranika, spol, trajanje osiguranja, zanimanje osiguranika, način plaćanja premije itd.

Važno je znati da je novac koji je uplaćen u životno osiguranje zaštićen maksimalno, pa stoga

polica osiguranja života po isteku trajanja osiguranja jamči isplatu ugovorene svote uvećanu

za pripisanu dobit.

Ono što ovaj oblik štednje čini još atraktivnijom je :

• otkup police – ukoliko osiguranik ne može ili ne želi više plaćati premiju životnog

osiguranja, te želi prekinuti ugovor o osiguranju, tada u slučaju da je uplatio najmanje

tri godišnje premije ima pravo na povrat dijela uplaćenih premija, odnosno otkup

vrijednosti police. Osiguravatelj vraća samo dio uplaćene premije, ovisno o trajanju

osiguranja i proteku vremena od početka osiguranja,

20

• kapitalizacija police – ukoliko osiguranik ne može ili ne želi više plaćati premiju

životnog osiguranja, a ne želi prekinuti ugovor o osiguranju može tražiti da mu

osiguravatelj kapitalizira svu uplaćenu premiju. Na taj način polica ostaje, ali na manju

vrijednost,

• zalog police – u većini banaka uz zalog police životnog osiguranja možete dobiti

kredit, odnosno koristiti policu životnog osiguranja umjesto jamca,

• korištenje predujma vrijednosti police – od osiguravajuće kuće može se dobiti

predujam u iznosu otkupne vrijednosti police.

Pored osnovne funkcije životnih osiguranja koja je sadržana u naknadi štete i isplati

osiguranih svota, životno osiguranje ima bitan značaj u gospodarstvu svake zemlje. Društvena

korist osiguranja ogleda se u tome što osiguravatelji ulažu svoja raspoloživa sredstva te su

značajni institucionalni investitori koji prikupljaju i raspodjeljuju nacionalnu štednju

(Andrijašević i Petranović, 1999).

Životna osiguranja, njihova struktura i udio u ukupnom portfelju svih vrsta osiguranja mogu

poslužiti za ocjenu razvijenosti cijelog osiguravateljskog sektora, pa i cjelokupnog

financijskog sustava neke zemlje.

3.1.3.2. Neživotno osiguranje

U neživotnom osiguranju osiguravatelj je dužan nadoknaditi štete nastale slučajno ili

krivnjom osiguranika. Ako se ostvario osigurani slučaj, osiguravatelj je dužan nadoknaditi

svaku štetu prouzročenu od osobe za čije postupke osiguranik odgovara po bilo kojoj osnovi.

Da bi odreñeni predmet bio osiguran mora se odrediti njegova vrijednost u novčanom obliku.

Ta se vrijednost može odrediti prema nabavnoj cijeni, stvarnoj cijeni, knjigovodstvenoj cijeni,

ugovorenoj te tržišnoj cijeni. Svota osiguranja predstavlja maksimalnu obvezu osiguravatelja

tzemeljem sklopljenog ugovora o osiguranju.

U ugovorima o neživotnom osiguranju postoji nekoliko subjekata, a to su: ugovaratelj

osiguranja, ponuditelj osiguranja, osiguranik i korisnik.

Ugovaratelj je osoba koja s osiguravateljem zaključi ugovor o osiguranju.

21

Ponuditelj je osoba koja podnosi pismenu ili usmenu ponudu osiguravatelja s namjerom da

zaključi ugovor.

Osiguranik je osoba kojoj pripadaju prava iz osiguranja.

Korisnik je osoba kojoj se isplaćuje osigurana svota novca.

Prema Zakonu o osiguranju NN 46/97 postoje nekoliko različitih ugovora o osiguranju koje

dijelimo na:

• osiguranje od nezgode,

• zdravstveno osiguranje,

• osiguranje cestovnih vozila,

• osiguranje tračnih vozila,

• osiguranje zračnih letjelica,

• osiguranje plovila,

• osiguranje robe u prijevozu,

• osiguranje od elementarnih nepogoda,

• putno osiguranje.

Obilježja neživotnih osiguranja prema Andrijanić i Klasić (2002) su:

• trajanje osiguranja je u pravilu jednogodišnje,

• premija se može, ali i ne mora mijenjati svake godine,

• moguće je proširenje pokrića,

• može se dogoditi više šteta po jednoj polici,

• nema štedne komponente,

• računa se prijenosna premija.

22

3.1.4. Vrste osiguravajućih društava

Društvo za osiguranje su pravne osobe koje se bave preuzimanjem rizika,a mogu biti

specijalizirana koja se bave pojedinim vrstama osiguranja ili koja se bave svim vrstama

osiguranja (Andrijašević i Petranović, 1999).

Najčešće se društva za osiguranje organiziraju prema kriteriju utvrñivanja rizičnosti i plaćanja

premije unaprijed, dok je nekolicina društva organizirana na uzajamnoj osnovi sa raspodjelom

doprinosa za nošenje rizika na sve članove društva nakon obračunskog razdoblja kada su

poznate sve štete.

U osiguravajuća društva ubrajamo:

• dioničko društvo,

• društvo za uzajamno osiguranje,

• vlastita društva za osiguranje,

• javno društvo za osiguranje,

• pool za suosiguranje i reosiguranje.

Dioničko društvo je organizacijski oblik društva za osiguranje koji je u vlasništvu dioničara,

koji za obveze društva odgovaraju u visini uloženih sredstava u svoje dionice. One

predstavljaju pismene potvrde o trajno uloženim sredstvima, prenosive su zbog čega ih

dioničari mogu prodati. Na taj način osiguravatelj može doći do potrebnog iznosa kapitala za

svoje poslovanje. Društvo je upisano u sudski registar na temelju dozvole Hrvatske agencije

za nadzor financijskih usluga za obavljanje poslova osiguranja. Temeljni kapital dioničkog

društva ne može biti manji od 15.000.000 kuna, ako se društvo osniva za obavljanje poslova

osiguranja iz pojedine vrste neživotnih osiguranja. Ako se društvo osniva za obavljanje

poslova životnih osiguranja, poslove reosiguranja te svih vrsta neživotnih osiguranja, temeljni

kapital ne može biti manji od 22.500.000 kuna (www.hanfa.hr).

23

Društvo za uzajamno osiguranje je pravna osoba koja je upisana u sudski registar na temelju

dozvole Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, a može obavljati poslove osiguranja

samo za svoje članove po načelu uzajamnosti. Članovi uplatom uloga meñusobno jamče da će

na načelima uzajamnosti i solidarnosti pokriti štete nastale ostvarenjem ugovornih rizika.

Društvo ne posluje radi stvaranja dobiti, već se sredstva prikupljaju u visini koja je potrebna

za ispunjenje obveza prema osiguranicima i za stvaranje pričuva. Najmanje 250 osoba može

osnivati društvo za uzajamno osiguranje, i to samo domaće fizičke i pravne osobe. Takvo

društvo može obavljati poslove u svim vrstama osiguranja, osim u :

• osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila,

• osiguranje od odgovornosti za upotrebu zračnih letjelica,

• osiguranje od odgovornosti za upotrebu plovila,

• osiguranje kredita,

• osiguranje jamstva,

• ostala osiguranja od odgovornosti (www.hanfa.hr).

Vlastita društva za osiguranje su osiguravajuća društva koja su u vlasništvu velikih poduzeća,

a isključivo se osnivaju za pokriće rizika kojima su poduzeća izložena. Višak rizika iznad

vlastite mogućnosti pokrića predaju u reosiguranje. Osnovana su s posebnom namjerom i

relativno su nova. Vlastito društvo se može osnivati kao dioničko društvo i društvo s

ograničenom odgovornošću. Visina temeljnog kapitala ne smije biti manja od 50 % od

najmanjeg iznosa predviñenog za dioničko društvo.

Javno društvo za osiguranje je organizacijski oblik osiguravajućeg društva kojeg može

osnivati država, županija te grad radi osiguranja od rizika za koje su uvedena obvezna

osiguranja ili osiguranje javnih dobra. Ono obavlja djelatnost na teritoriju na kojem je

osnovamo, a osnivači društva su dužni osigurati novčana sredstva temeljnog kapitala

najmanje u visini koja je predviñena za dioničko društvo.

Pool za suosiguranje i reosiguranje se pojavljuje kada dva ili više dioničkih društava radi

zajedničkog preuzimanja rizika, osnuju gospodarsko udruženje za suosiguranje i reosiguranje

od tih rizika. Pool posluje u svoje ime i za račun osnivača (Bijelić, 2002).

24

3.2. Mirovinski fondovi

Mirovinski sustav kao čimbenik socijalne sigurnosti djeluje s ciljem da se omogući izvor

prihoda onima koji su izgubili sposobnost da sami zarañuju ili zbog starosti ili zbog

nesposobnosti za rad, koji su jedni od najznačajnijih i najraširenijih ekonomskih i socijalnih

rizika. Sustav mirovinskog osiguranja definira se kao skup pravnih normi kojima se štiti

grañane od navedenih rizika.

Potreba za razvijanjem mirovinskog osiguranja nastala je usporedno s razvojem modernog

urbano - industrijskog društva. Razvojem industrije mladi sposobni radnici odlazili su iz

zajednice , došlo je do slabljenja obiteljskih veza i ovisnosti starijih radnika i njihovih obitelji

o zaradi koju su ostvarivali dok su bili radno sposobni. Posljedica svega toga bilo je veliko

siromaštvo industrijskih radnika, a kako bi se to izbjeglo došlo je do osnivanja prvih

mirovinskih fondova osiguranja radnika za slučaj starosti, bolesti te nesposobnosti za rad.

Fondove su najprije osnivala veća poduzeća, a kasnije i sama država za svoje radnike.

3.2.1. Pojam mirovinskih fondova

Mirovinski fondovi su vrsta ugovorne štedne organizacije. Pribavljaju sredstva iz doprinosa

clanova za vrijeme radnog vijeka u zamjenu za obecanja isplate mjesecne mirovine po

odlasku u mirovinu. Značajnu ulogu u funkcioniranju sustava imaju banke kojima je

povjerena imovina mirovinskog fonda, te pružaju administrativnu podršku.

Povijesno gledajući, mirovinski fondovi potječu iz SAD - a gdje je 1875. godine osnovan prvi

mirovinski fond na željeznici - American Express Company. Mirovinski fondovi postaju jedni

od najznačajnijih institucionalnih investitora na financijskom tržištu.

Mirovinski fondovi mogu poslovati na dva principa:

• princip meñugeneracijske solidarnosti - mirovine se isplaćuju preko naknada osoba

koje još rade ,

• kumulacija uplata - zaposlenici mogu tijekom svog radnog vijeka štedjeti za mirovinu

koja će im tada biti isplaćena.

25

3.2.2. Vrste mirovinskih fondova

Mirovinski je sustav skup pravnih normi, financijskih i institucionalnih aranžmana kojima se

regulira osiguranje od rizika starosti, invalidnosti i gubitka hranitelja. Mirovinski se sustav u

pravilu sastoji od nekoliko podsustava definiranih s obzirom na kategorije osiguranika, način

financiranja, upravljanje mirovinskim fondovima, raspodjelu mirovina i slično (Puljiz, 2007).

Mirovinske fondove dijelimo na :

• obvezni mirovinski fondovi,

• dobrovoljni mirovinski fondovi,

• otvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi,

• zatvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi.

3.2.2.1. Obvezni mirovinski fondovi

Mirovinski fond je poseban investicijski fond, odnosno zasebna imovina bez pravne osobnosti

koji se osniva radi prikupljanja novčanih sredstava uplaćivanjem doprinosa članova fonda i

ulaganja tih sredstava s ciljem povećanja vrijednosti imovine fonda radi osiguranja isplate

mirovine članovima tog fonda. (Zakon o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima,

članak 35)

U obveznom mirovinskom fondu se obvezno osiguravaju osiguranici na temelju individualne

kapitalizirane štednje prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju i Zakona o

obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima.

Obvezni mirovinski fond mora imati najmanje 50 000 članova. Fond je u vlasništvu svojih

članova čija se pojedinačna vlasnička prava odreñuju s obzirom na iznos sredstava na

njihovom računu. REGOS3 izdaje članovima mirovinskog fonda dokument o udjelu koji

pokazuje broj obračunatih jedinica na osobnom računu pojedinog člana. Dokument o udjelu

dokaz je o vlasništvu u mirovinskom fondu.

3 Središnji registar osiguranika

26

Obveznim mirovinskim fondom upravlja obvezno mirovinsko društvo koje je dužno svoju

imovinu držati odvojeno od imovine obveznog mirovinskog fonda.

Svaki osiguranik ima pravo sam odabrati mirovinski fond, ali u isto vrijeme osiguranik može

biti članom samo jednog obveznog fonda i imati samo jedan račun u tom fondu. Takoñer,

osiguranik ima pravo promijeniti obvezni mirovinski fond, i prenijeti sredstva u novi fond.

Doprinosi u obvezni mirovinski fond plaćaju se putem Središnjeg registra osiguranika i

evidentiraju se u korist osobnog računa na ime člana. Račun u fondu je trajan, sve do

umirovljenja. Povlačenjem sredstava osiguraniku prestaje članstvo u obveznom mirovinskom

fondu.

3.2.2.2. Dobrovoljni mirovinski fondovi

Osobe se dobrovoljno osiguravaju u dobrovoljnom mirovinskom fondu na načelu

individualne kapitalizirane štednje. Osnovni cilj je prikupljanje novčanih sredstava i ulaganje

tih sredstava s ciljem povećanja imovine fonda, a u svrhu isplate mirovine članovima fonda u

skladu sa zakonskim odredbama. Dobrovoljni mirovinski fond je, slično kao i obvezni,

zasebna imovina u vlasništvu njihovih članova. Za osnivanje fonda potrebno je minimalno

200 članova. Uplatom sredstava na osobni račun u fondu postaje se član dobrovoljnog

mirovinskog fonda. Fond može osnovati dobrovoljno mirovinsko društvo i mirovinsko

osiguravajuće društvo. U skladu s time razlikujemo otvorene i zatvorene fondove. Takoñer,

fondovi se mogu razlikovati po politici ulaganja i kome su namijenjeni.

Otvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi - osniva ga dobrovoljno mirovinsko društvo. Član

fonda, na temelju zahtjeva za članstvo, može postati bilo koja punoljetna osoba koja ima

prebivalište u Republici Hrvatskoj, i koja prihvaća pravila dobrovoljnog mirovinskog fonda.

Članstvo nije vezano uz postojanje ugovora o radu ili plaćanje obveznih mirovinskih

doprinosa, a osiguranik sam bira visinu uloga koju će uplaćivati. Na taj način otvara se

mogućnost svma koji imaju neki dodatni prihod da štede za vlastitu mirovinu. S obzirom da je

riječ o dobrovoljnom osiguranju nema ograničenja u pogledu broja fondova u kojima

pojedinac može biti član. Članstvo i sredstva se ne gube u slučaju prestanka uplate doprinosa

već se kapitaliziraju i isplaćuju po uvjetima iz mirovinskog programa. Svaki član fonda uz

plaćanje izlazne naknade može prekinuti članstvo u fondu i prijeći u drugi. Prava iz

27

dobrovoljnog mirovinskog osiguranja član mirovinskog fonda može ostvariti s najranije

navršenih 50 godina života na temelju dobrovoljnog mirovinskog programa kojeg nudi

mirovinsko osiguravajuće društvo. Mirovinska davanja se mogu ostvariti i ranije iznimno u

slučaju invalidnosti ili smrti člana fonda.

Zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond - osniva se za potrebe odreñenih poslodavaca i

sindikata, te članovima tog fonda mogu biti i zaposlenici poslodavca koji je pokrovitelj

dobrovoljnog mirovinskog fonda, članovi sindikata ili udruge samostalnih djelatnosti koja je

pokrovitelj dobrovoljnog mirovinskog fonda. Poslodavci i sindikati najčešće osnivaju

dobrovoljne fondove radi dodatne sigurnosti svojih zaposlenika i njihivih obitelji. Poslodavac

osnivajući zatvoreni fond aktivno sudjeluje u brizi i poticanju radnika za osiguranje vlastite

mirovine. Prema Šapina (2003) opseg obveza koje želi preuzeti pokrovitelj odreñuje sam, a u

osnivanju mirovinskog fonda može sudjelovati na razne načine:

• kao organizator osnivanja fonda za svoje zaposlenike,

• sponzorirajući dio troškova osnivanja,

• uplatom dijela doprinosa za sve ili pojedine članove.

Svaki fond prema Zakonu, mora imati 200 članova, dvije godine nakon osnivanja. Mora

donijeti statut i izdati informativni prospekt fonda. Osnivač, nakon što donese odluku o

osnivanju, sklapa ugovor s registriranim društvom za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim

fondom prema izboru.

3.2.3. Mirovinska društva

Mirovinsko društvo je trgovačko društvo osnovano prema Zakonu o obveznim i dobrovoljnim

mirovinskim fondovima, te se prema Zakonu može osnovati kao dioničko društvo i društvo s

ograničenom odgovornošću. Mirovinsko društvo je osnivač mirovinskih fondova te upravlja

tim fondom. Ulaže sredstva koja su prikupljena od članova mirovinskog fonda te povećava

ukupni prinos isključivo u korist članova mirovinskog fonda. mirovinska društva su društva

kapitala. Obvezno mirovinsko društvo može upravljati samo jednim mirovinskim fondom,

dok dobrovoljna mirovinska društva mogu mogu osnivati i upravljati s više dobrovoljnih

28

mirovinskih fondova bez ograničenja. Mirovinsko društvo ulaže imovinu mirovinskog fonda

na financijskom tržištu u okviru zakonom propisanih ograničenja. cilj toga je očuvanje i

povećanje vrijednosti sredstava.

Potrebni kapital za osnivanje obveznog mirovinskog društva iznosi 40 milijuna kuna, dok je

15 milijuna kuna potrebno za osnivanje dobrovoljnog mirovinskog društva. Za svakih 10

tisuća članova, obvezno mirovinsko društvo mora povećati svoj kapital za jamstveni polog od

milijun kuna. Jamstveni polog potrebno je držati na posebnom računu u banci skrbniku. U

slučaju da društvo ne ispuni svoje obveze vezane za upravljanje obveznim mirovinskim

fondom, društvo je odgovorno članovima za nastalu štetu.

Uprava, nadzorni odbor i skupština su organi upravljanja mirovinskog društva. Član uprave

može biti osoba koja ima propisanu naobrazbu i položen ispit za ovlaštenog upravitelja

mirovinskim fondom, odnosno mora imati licencu. Mirovinsko društvo mora imati

zaposlenog analitičara i računovoñu te oni mogu ujedno biti i članovi uprave.

Prije nego li se drušvo upiše u sudski registar, osnivači moraju zatražiti autorizaciju od

Agencije što potvrñuje da mirovinsko društvo ima organizacijske, tehničke, kadrovske i ostale

preduvjete za rad. Nakon registracije Agencija izdaje odobrenje za osnivanje mirovinskog

fonda.

3.2.4. Mirovinska osiguravajuća društva

Mirovinsko osiguravajuće društvo je trgovačko društvo osnovano kao dioničko društvo ili

društvo s ograničenom odgovornošću koje na tržištu mirovina nudi mirovinske programe i

isplaćuje mirovine članovima obveznih, odnosno dobrovoljnih mirovinskih društava.

Osiguranik, odnosno član obveznog ili dobrovoljnog mirovinskog fonda, nakon što stekne

uvjete za mirovinu, bira osiguravajuće društvo s kojim će sklopiti ugovor o mirovini te sa

svog osobog računa u fondu prenosi sredstva u društvo. Osiguravajuće društvo priprema i

nudi na tržištu mirovine iz obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne

kapitalizirane štednje i mirovinske programe u sklopu dobrovoljnog mirovinskog osiguranja

na temelju individualne kapitalizirane štednje. Društvo isplaćuje mirovine i ostala davanja te

obavlja druge poslove na temelju ugovora.

29

Najniži kapital mirovinskog osiguravajućeg društva iznosi 5 milijuna kuna, ali za svakih

1.000 korisnika, odnosno članova mora povećati kapital za 1 milijun kuna. kapital društva se

ne smije povećavati javnim upisom niti potjecati iz zajmova i kredita. Osnivač mirovinskog

osiguravajućeg društva može biti pravna ili fizička osoba i može imati dionice ili udjele samo

u jednom društvu.

Organi osiguravajućeg društva su uprava, nadzorni odbor te skupština. Član uprave mora biti

osoba koja zadovoljava uvjete iz zakona o trgovačkim društvima te mora imati propisanu

naobrazbu i položen stručni ispit za upravljanje osiguravajućim društvom.

Prije upisa osiguravajućeg društva u sudski registar osnivači moraju dobiti odobrenje za rad

od Agencije. Da bi dobili odobrenje potrebno je izraditi i prezentirati organizacijski i

financijski plan djelatnosti osiguravajućeg društva za sljedećih 5 godina. Uz to potrebno je i

dostaviti statut, popis osnivača, imena članova uprave i nadzornog odbora.

Mirovinsko društvo doznačuje osiguravajućem društvu sredstva s računa člana. osiguravajuće

društvo može oduzeti do 5 % od primljene doznake i jednokratne uplate za pokrivanje

troškova vezanih za aktivnosti koje društvo provodi, a preostali iznos je tehnička pričuva.

Mirovinsko osiguravajuće društvo koje isplaćuje mirovine u sklopu obveznog mirovinskog

osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje obvezno je ponuditi sljedeće vrste

mirovina:

• doživotnu mjesečnu starosnu mirovinu,

• doživotnu mjesečnu invalidsku mirovinu,

• obiteljsku mjesečnu mirovinu.

Mirovine se isplaćuju nakon ostvarivanja prava na mirovinu prema uvjetima koji su

predviñeni Zakonom o mirovinskom osiguranju. Isplata mirovine iz obveznog mirovinskog

osiguranja moguća je u dva oblika:

• pojedinačna mirovina,

• zajednička mirovina - isplaćuje se korisniku mirovine, odnosno bračnom drugu koji

nadživi korisnika bez obzira ima li on drugih prihoda i koliki su,

30

• pojedinačna mirovina sa zajamčenim razdobljem - isplaćuje se korisniku s time da se u

slučaju smrti korisnika prije isteka zajamčenog razdoblja koje ne može biti kraće od 5

godina, isplata nastavi imenovanom korisniku do isteka zajamčenog razdoblja,

• zajednička mirovina sa zajamčenim razdobljem - isplaćuje se korisniku koji nadživi

prvobitnog korisnika, a ukoliko oboje umru prije isteka zajamčenog razdoblja,

isplaćuje se imenovanom korisniku do kraja zajamčenog razdoblja.

Jednom kada osoba sklopi ugovor s odreñenim mirovinskim osiguranjem, ona ne može

raskinuti ugovor niti ga sklopiti sa nekim drugim mirovinskim osiguravajućim društvom.

Raiffeisen mirovinsko osiguravajuće društvo d.o.o. prvo je i za sada jedino mirovinsko

osiguravajuće društvo registrirano u Republici Hrvatskoj po Zakonu o mirovinskim

osiguravajućim društvima i isplati mirovina na temelju individualne kapitalizirane štednje

(NN br. 106/99, NN br. 63/00 i NN br. 107/07).

Raiffeisen mirovinsko osiguravajuće društvo od početka 2003. godine isplaćuje mirovine za

koje je izvršena izravna jednokratna uplata za dokup imovine. Od 2004. godine isplaćuju se

mirovine iz dobrovoljnih mirovinskih fondova, a 2005. godine društvo je započelo isplatu

prvih mirovina iz obveznih mirovinskih fondova za članice koje su izabrale ulazak u novvi

mirovinski sustav neposredno prije navršenih 50 godina života.

31

4. INSTITUCIJE UGOVORNE ŠTEDNJE U REPUBLICI HRVATSKOJ

Kao što je već ranije spomenuto, u institucije ugovorne štednje ubrajamo osiguravajuća

društva i mirovinske fondove. U ovoj cjelini govorit će se o osiguravajućim društvima u

Republici Hrvatskoj, tržištu osiguranja te o mirovinskim fondovima, reformi mirovinskog

sustava te kakav je njihov značaj za Republiku Hrvatsku.

4.1. Struktura financijskog sustava u Republici Hrvatskoj

Hrvatski financijski sustav karakterizira, kao i većinu europskih financijskih sustava,

dominantna pozicija poslovnih banaka. Na domaćem tržištu banke su prisutne dugi niz

godina, tek kasnije pojavljuju se druge financijske institucije.

U tablici 2 prikazani su udjeli financijskih posrednika u ukupnoj imovini financijskih

posrednika u razdoblju od 2007. - 2009. godine te 2012. godina.

Tablica 2: Udjeli financijskih posrednika u ukupnoj imovini financijskih posrednika u

razdoblju od 2007. - 2012. godine u Republici Hrvatskoj

2007. 2008. 2009. 2012.

Poslovne banke 74,7 % 77,1 % 76,9 % 75,2 %

Stambene štedionice 1,4 % 1,4 % 1,4 % 1,4 %

Društva za osiguranje 5,2 % 5,9 % 5,9 % 6,4 %

Leasing društva 6,5 % 7,7 % 6,8 % 4,1 %

Obavezni mirovinski fond 4,5 % 5,0 % 5,9 % 9,6 %

Dobrovoljni mirovinski fond 0,1 % 0,1 % 0,3 % 0,4 %

Otvoreni investicijski fond 6,5 % 2,1 % 2,4 % 2,4 %

Zatvoreni investicijski fond 0,8 % 0,2 % 0,4 % 0,3 %

Izvor: http://www.ripe.hanfa.hr/hr/publiciranje/statistike/

Iz tablice 2 se vidi kako je društvo za osiguranje napredovalo kroz godine. 2007. godine udio

financijskih posrednika u ukupnoj imovini iznosio je 5,20 %, da bi na kraju 2012. godine taj

udio porastao na 6,41 %. Poslovne banke i dalje zadržavaju vodeću poziciju sa udjelom od

75,2 % u 2012. godini, iako gledajući predhodne godine, taj udio se smanjio.

32

Iako preko dvije trećine financijskog sustava čine banke, primjetan je trend pada udjela

banaka, kako u Republici Hrvatskoj, tako i u razvijenim zemljama.

4.2. Tržište osiguranja u Republici Hrvatskoj

Tržište osiguranja može se definirati kao odnos izmeñu ponuñaća i tražitelja proizvoda

osiguranja, pri čemu se ti odnosi odvijaju temeljem slobodnih odluka svih osiguranika

(Andrijašević i Petranović, 1999).

U Hrvatskoj se osiguranje počelo razvijati osnivanjem osiguravajuće zadruge Croatia 1884.

godine. Domaće osiguranje se razvijalo upravo u doba gospodarskih i političkih prekretnica

izazvanih velikim svjetskim ratom, gospodarskim krizama i sl. Iako je domaće osiguranje od

samog početka prolazilo kroz velike poteškoće, plaćajući danak stranim političkim sustavima

koji su ga sputavali i željeli onemogućiti, osiguranje se ne samo održalo, već i ojačalo.

1994. godine provedena je monetarna reforma i uvedena nova nacionalna valuta - kuna, koja

je zadržala stabilan tečaj prema čvrstim valutama sve do danas (Bijelić, 2002).

U Hrvatskoj djelatnosti osiguranje imovine i osoba 1992. godine obavljalo je 7 društava, a to

su bili: Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Jadransko osiguranje

d.d. Split, Mediteran osiguranje d.d. Ploče, Sava osiguranje d.d. Zagreb, Slavonija osiguranje

d.d. Osijek i Helios osiguranje d.d. Zagreb.

Budući da industrija osiguranja spada u red brzo rastućih industrija ne čudi činjenica da je

došlo do porasta broja osiguravajućih društava te da je isto uzrokovalo povećanu

konkurenciju koja je dovela do pokušaja sve veće izvrsnosti u postizanju financijskih

rezultata. Uz svојu temeljnu ulоgu, zаštite imоvine i osoba , оsigurаnje imа i izuzetnо

znаčајnu rаzvојnu ulоgu u smislu ekonomskog rasta i razvoja zemlje pa upravo zato

Republika Hrvatska raznim mjerama potiče osiguravateljne industrije prenoseći na nju sve

veći dio tereta najrazličitijih rizika.

33

4.2.1. Rast i razvoj osiguravateljskih društava u Republici Hrvatskoj

Osiguravajuća društva se često percipiraju samo kroz osiguranje i nadoknadu štete, ali su

istodobno važne financijske institucije i sudionici financijskog tržišta. Sudjeluju u transferu i

alokaciji novčane štednje prikupljajući sredstva prodajom polica osiguranja te pružanjem

drugih finanicijskih i ostalih usluga, a prikupljena sredstva ulažu u različite financijske oblike.

Osiguravajuća društva, jedina u financijskom sektoru, imaju funkciju osiguranja i u dijelu

neživotnog osiguranja nemaju konkurentan financijski proizvod, dok je životno osiguranje

kao ulagačko - štedni proizvod posljednih godina predmet sve veće konkurencije novih

alternativnih oblika štednje i ulaganja (Krišto, 2008).

U tablici 3 prikazan je broj društava za osiguranje i reosiguranje u Republici Hrvatskoj u

periodu od 2004. godine do 2012. po vrstama osiguranja.

Tablica 3: Broj društava za osiguranje i reosiguranje u Republici Hrvatskoj u periodu od

2004.-2012.godine

Vrsta osiguranja Godina

Životno Neživotno Složeno Reosiguranje Ukupno

2004. 4 8 12 2 26

2005. 5 7 11 2 25

2006. 4 5 11 2 22

2007. 5 8 10 2 25

2008. 8 9 10 2 29

2009. 8 10 10 2 30

2010. 6 10 10 2 28

2011. 6 10 10 1 27

2012. 7 10 10 1 28

Izvor: http://www.ripe.hanfa.hr/hr/publiciranje/statistike/

Zahvaljujući dinamici njezina razvitka, osiguravateljna djelatnost u Republici Hrvatskoj se

može svrstati meñu perspektivne gospodarske djelatnosti. Tranzicijsko iskustvo ukazuje na

značajan potencijal za razvoj i rast tržišta osiguranja. Budući da je djelatnost osiguranja vrlo

privlačna investitorima, može se očekivati daljnji razvoj tog tržišta. Prije 15 godina

osiguravateljno tržište u Hrvatskoj bilo je, ne samo razmjerno malo, nego i nerazvijeno.

34

Takva nepovoljna početna situacija, opterećena posljedicama ratnih zbivanja, rezultirala je

ekonomskom stagnacijom tijekom više godina. Nastao je veliki raskorak u odnosu na

razvijene zemlje, ne samo sa stajališta udjela grañana u kupovanju osiguravateljnih usluga,

već i sa stajališta znanja i prakse suvremenog osiguranja, naprednije tehnologije, novih

metoda rada, financijskih usluga itd. Uprkos tome, dostupni podaci pokazuju da su neka

osiguravateljska društva napredovala, kako u konkurentnosti na tržištu, tako i rezultatima

poslovanja (Štavlić, 2008).

4.2.2. Vlasnička struktura i vrste osiguranja u Republici Hrvatskoj

Dolazak stranih investitora na domaće tržište osiguranja utjecao je na razvoj osiguravateljne

djelatnosti, na rast konkurentnosti hrvatskih osiguravateljskih društava, te na povećanje

kvalitete i raznovrsnosti proizvoda i usluga osiguranja.

Tržište osiguranja predstavlja dinamično okruženje što podrazumijeva česte promijene kako u

povećanju broja osiguravajućih društava, uvoñenju novih vrsta osiguranja, tako i u vlasničkoj

strukturi koja je u prikazana u tablici 4.

Tablica 4: Vlasnička struktura osiguravajućih društava za 2010.godinu u Republici

Hrvatskoj

Izvor: http://www.ripe.hanfa.hr/hr/publiciranje/statistike/

Iz tablice se vidi da je većinski udio osiguravajućih društava u Republici Hrvatskoj u stranom

vlasništvu, ukupno 74,1 % , gledano u brojkama 20 društava za osiguranje u stranom

vlasništvu djeluje na području Republike Hrvatske, dok ih je u domaćem vlasništvu svega 7,

odnosno udio im je 25,9 %.

Broj

Udio

Društva za osiguranje u domaćem vlasništvu 7 25,9 %

Društva za osiguranje u stranom vlasništvu 20 74,1 %

35

4.2.3. Značaj osiguravajućih društava u financijskom sektoru Republike Hrvatske

Značaj osiguravajućih društava u financijskom sektoru mjeri se:

• udjelom aktive osiguravajućih društava u ukupnoj aktivi svih financijskih institucija, i

• udjelom osiguravateljnih pričuva u strukturi štednje sektora stanovništva.

Aktiva osiguravajućih društava na razvijenim financijskim sektorima uglavnom sadrži

instrumente tržišta kapitala. Konzervativna politika ulaganja ključna je strategiija ulaganja, a

obveznički portfelj dominantna stavka u aktivi gotovo svih osiguravajućih društava

(Krišto, 2008).

U tablici 5 prikazana je aktiva na tržištu osiguranja u razdoblju od 2009. godine do lipnja

2013. godine.

Tablica 5: Tržište osiguranja u razdoblju od 2009. - 2013. godine u Republici Hrvatskoj

(u mlrd kuna)

Životno osiguranje Neživotno osiguranje Ukupno osiguranje Godina

Ukupno aktiva Udio Ukupno aktiva Udio Ukupno aktiva Udio

2009. 12 870 507 980 100,0 14 906 958 257 100,0 27 777 466 237 100,0

2010. 14 814 262 753 100,0 15 317 516 286 100,0 30 131 779 039 100,0

2011. 15 819 519 895 100,0 16 176 542 534 100,0 31 996 062 428 100,0

2012. 17 338 103 049 100,0 16 757 120 746 100,0 34 095 223 796 100,0

2013. 17 252 370 278 100,0 17 308 240 061 100,0 34 560 610 339 100,0

Izvor: http://www.ripe.hanfa.hr/hr/publiciranje/statistike/

Porast aktive osiguratelja, koja jamči ispunjenje njihovih obveza ukazuje na stabilnost sustava

osiguranja. Meñutim, smanjivanje premija u posljednjim godinama posljedica je problema u

realnom sektoru hrvatskog gospodarstva.

36

4.2.4. Ukupna premija osiguranja u Republici Hrvatskoj

Osiguravajuća društva na financijskom tržištu nastoje pronaći jedinstvene metode i strategije

poslovanja pomoću kojih će ostvariti održivu konkurentsku prednost. Kako bi si osigurao

dugoročni opstanak na tržištu osiguravajuća društva svoju ponudu maksimalno prilagoñavaju

potrebama i zahtjevima potrošača. Kao financijski posrednici osiguravajuća društva

prihvaćaju premije kako bi nakon pokrića svojih troškova i kalkuliranja razumnog profita

ostatak iznosa koristili za isplatu štete u slučaju ostvarenja osiguranog rizika. Pod utjecajem

globalizacije i svjetske krize na hrvatskom tržištu osiguranja došlo je do jačanja konurencije i

kreiranja i jačanja novih usluga što je u konačnici i utjecalo na rast/pad ukupne premije

osiguranja. Iz tog razloga ukupna bruto premija osiguranja je jedan od temeljnih čimbenika

financijske strukture države.

U sljedećoj tablici je prikazan pregled premijskog prihoda na tržištu Republike Hrvatske od

2002. do 2012. godine

Tablica 6: Pregled premijskog prihoda na tržištu Republike Hrvatske u periodu od

2002. - 2012. godine (u mil kuna)

PREMIJA PO VRSTAMA OSIGURANJA

GODINA NEŽIVOTNO

osiguranje

ŽIVOTNO

osiguranje

UKUPNO ZARAČUNATA

PREMIJA

2002. 4 426 424,00 1 152 383,50 5 578 807,50

2003. 5 257 061,50 1 349 980,80 6 607 042,30

2004. 5 056 593,00 1 566 754,00 6 623 347,00

2005. 5 517 522,00 1 918 368,00 7 435 890,00

2006. 6 014 321,00 2 176 177,00 8 190 498,00

2007. 6 581 580,00 2 472 991,00 9 054 571,00

2008. 7 132 097,00 2 540 582,00 9 672 679,00

2009. 6 921 874,00 2 488 859,00 9 410 733,00

2010. 6 787 878,00 2 457 683,00 9 245 561,00

2011. 6 713 977,00 2 431 267,00 9 145 245,00

2012. 6 577 321,00 2 461 153,00 9 038 475,00

Izvor: http://www.huo.hr/hrv/statisticka-izvjesca/18/

37

Ako ukupnu premiju usporedimo s 2008. godinom, kao zadnjom godinom u kojoj je premija

rasla, zaračunata je premija manja za 647.626.488 kn. Prosječna stopa rasta je smanjena sa

6,73% na 6,08% za period 2002.-2012. U razdoblju od 2002. do 2008. godine zabilježen je

trend neprekidnog rasta ukupne zaračunate bruto premije, kada je prosječna stopa rasta

iznosila 9,98%, dok je u 2009. godini po prvi puta zabilježen pad i to za 2,84%. Prema

podacima, u 2012. godini, 27 društava za osiguranje zaračunalo je bruto premiju od 9,038

milijardi kuna, što je 1,17% manje u odnosu na prethodnu godinu.

Grafikon 1: Kretanje ukupne zaračunate bruto premije u postocima (%) za razdoblje od

2002. - 2012. godine u Republici Hrvatskoj

Izvor: http://www.huo.hr/hrv/statisticka-izvjesca/18/

Strukturu premijskog prihoda društava za osiguranje u Republici Hrvatskoj čine pojedine

vrste osiguranja sa svojim udjelom što je i vidljivo iz sljedećeg grafikona.

38

Grafikon 2: Struktura premije osiguranja po vrstama osiguranja za 2012. godinu u

Republici Hrvatskoj

Izvor: http://www.huo.hr/hrv/statisticka-izvjesca/18/

Osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila predstavlja dominantnu vrstu

osiguranja u strukturi premije sa čak 32,73% udjela . Slijede životna osiguranja sa 25,21%

udjela u strukturi premije po vrstama osiguranja, dok ostala osiguranja imovine sa udjelom

od 9,54%, u strukturi premije po vrstama osiguranja, zauzimaju treće mjesto. Najmanji udio u

strukturi premije po vrstama osiguranja zauzimaju ostala osiguranja od odgovornosti sa

udjelom od 3,17%.

Odnos životnih i neživotnih osiguranja je izmijenjen te se i dalje ne vidi da se hrvatsko tržište

približava stanju u europskim zemaljama.

Iz grafikona 3 i 4 vidi se struktura ukupne premije prema životnim i neživotnim

osiguranjima.

39

Grafikon 3: Struktura ukupne premije osiguranja po skupinama osiguranja u Republici

Hrvatskoj za 2012. godinu

Izvor: http://www.huo.hr/hrv/statisticka-izvjesca/18/

Iz grafikona 3 vidi se da je u 2012. godini premija osiguranja za neživotna osiguranja iznosila

73 % od ukupne premije, dok je za životna osiguranja iznosila 27 % ukupne premije.

Grafikon 4: Struktura ukupne premije osiguranja po skupinama osiguranja u Republici

Hrvatskoj za 2011. godinu

Životno osiguranje

Neživotno osiguranje

Izvor: http://www.huo.hr/hrv/statisticka-izvjesca/18/

40

Premija neživotnih osiguranja u 2011. godini iznosila su 74 % od ukupne premije osiguranja,

a preostalih 26% odnosilo se na životna osiguranja.

Iz predhodnih grafikona vidi se da je 2012. godina zabilježila rast životnih osiguranja, u

odnosu na 2011. godinu, dok su neživotna osiguranja u 2012. godini zabilježila pad u odnosu

na 2011. godinu.

Neživotna osiguranja imaju zaračunatu bruto premiju za 2012. godinu u iznosu od 6.577

milijarde kuna ili 2,04 % manje nego 2011. godine. Suprotno tome, životna osiguranja bilježe

rast bruto premije osiguranja i to za 1,23 % odnosno sa bruto premijom od 2.461 milijarde

kuna. Zabilježen je i rast u broju polica osiguranja života od 3,5 %.

Grafikon 5: Kretanje premije životnih i neživotnih osiguranja u periodu

od 2000. - 2012. godine u Republici Hrvatskoj

Izvor: http://www.huo.hr/hrv/statisticka-izvjesca/18/

Prosječna stopa rasta životnog osiguranja izosila je 10,73 % u periodu od 2000.-2012. godine,

dok je prosječna stopa rasta neživotnog osiguranja iznosila 4,88 %. Prema podacima HUA

tako je životno osiguranje zabilježilo rast u posljednjih 10 godina za 1,23 %, a neživotno

osiguranje pad za 2,04 %.

41

4.2.5. Osnovni pokazatelji u osiguranju

U analizi uspješnosti poslovanja društava za osiguranje koriste se pokazatelji specifični za

ovu djelatnost kao što su:

• razmjer šteta,

• razmjer troškova,

• kombinirani razmjer.

Razmjer šteta, koji se računa kao odnos zbroja iznosa likvidiranih šteta4, promjena pričuva za

štete5 i promjena ostalih tehničkih pričuva6 i zarañene premije osiguranja (pomnoženo sa

100), u 2012. godini iznosi 63 %.

Razmjer troškova računa se kao odnos zbroja iznosa poslovnih rashoda, ostalih osigurateljno -

tehničkih izdataka i zaračunate bruto premije umanjene za dio premije predane u reosiguranje

(pomnoženo sa 100) i u 2012. godini iznosi 46,4 %. Uobičajeni raspon unutar kojeg se kreće

ovaj pokazatelj iznosi 20 - 30 %.

Kombinirani razmjer računa se kao zbroj razmjera šteta i razmjera troškova, a pokazuje

rezultat poslovanja prije uključivanja prihoda od ulaganja sredstava, te je u 2012. godini

iznosio visokih 109,4 %.

U sljedećoj tablici prikazani su podaci o pokazateljima o osiguranju u razdoblju od

2003. - 2012. godine.

4 Likvidirane štete su one riješene štete koje nisu plaćene u obračunskom periodu, a za koje je uspostavljena i priznata obaveza od strane društva.

5 Pričuve za štetu su sredstva namijenjena isplati već nastalih, a neisplaćenih šteta. Pričuva šteta utvrñuje se po

zaključnom računu za kalendarsku godinu, uzimajući u obzir sve štete koje su prijavljene i obveze prema njima.

6 Tehničke pričuve koje društvo za osiguranje mora oblikovati namijenjene su pokriću svih obveza iz ugovora o

osiguranju kao i eventualnih gubitaka zbog rizika iz poslova osiguranja.

42

Tablica 7: Osnovni pokazatelji o osiguranju u Republici Hrvatskoj od 2003. - 2012.g.

Godina Razmjer šteta Razmjer troškova Kombinirani razmjer

2003. 67,9 34,1 103,7

2004. 71,0 36,1 107,1

2005. 70,5 37,8 108,3

2006. 70,8 39,4 110,3

2007. 73,9 40,2 114,1

2008. 68,4 39,4 107,8

2009. 69,8 44,5 114,3

2010. 67,6 44,3 111,9

2011. 64,4 45,7 110,1

2012. 63,0 46,4 109,4

Izvor: http://www.huo.hr/hrv/statisticka-izvjesca/18/

Iz tablice 7 vidimo kako je razmjer šteta od 2003. godine do 2007. godine postepeno rastao, te

je u kriznoj godini počeo padati i taj trend je nastavio sve do 2012. godine. Razmjer troškova

u 2003. godini iznosio je 34,1 %, a u 2012. godini on iznosi 46,4 %, te se iz toga vidi kako je

razmjer troškova rastao predhodnih godina. Budući da je kombinirani razmjer zbroj razmjera

šteta i razmjera troškova, iz tablice vidimo kako je od 2003. godine do 2007. godine

kombinirani razmjer rastao, 2008. godinu je pao sa 114,1 % na 107,8 %, ali je odmah sljedeću

godinu ponovo porastao te i dalje varira.

Uz osnovne pokazatelje u osiguranju, u tablici 8 prikazani su ključni pokazatelji

osigurateljnog tržišta, gustoća i penetracija osiguranja.

43

Tablica 8: Gustoća7 i penetracija osiguranja8 u razdoblju od 2003. - 2012. godine u Republici

Hrvatskoj (u mil. kuna)

Godina Premija

po

stanovn.

Udio premije

u

BDP-u

(%)

Premija

NŽO po

stanovn.

Udio premije

NŽO u BDP -

u

(%)

Premija

ŽO po

stanovn.

Udio

premije ŽO

u BDP - u

(%)

2003. 1366 2,65 1062 2,06 304 0,59

2004. 1493 2,68 1139 2,04 354 0,63

2005. 1655 2,76 1228 2,05 427 0,71

2006. 1842 2,81 1355 2,07 488 0,74

2007. 2043 2,85 1484 2,07 560 0,78

2008. 2184 2,81 1610 2,07 574 0,74

2009. 2125 2,81 1563 2,07 562 0,74

2010. 2090 2,76 1534 2,03 556 0,73

2011. 2078 2,68 1525 1,97 552 0,71

2012. 2109 2,74 1535 1,99 574 0,75

Izvor: http://www.huo.hr/hrv/statisticka-izvjesca/18/

Udio ukupne premije u BDP - u u 2012. godini je iznosio 2,74% što je blagi oporavak u

odnosu na 2011. kada je iznosio 2,68%. Udio premije neživotnih osiguranja u BDP-u u 2012.

godini je iznosio 1,99%, a udio premije životnog osiguranja 0,75%. Iz podataka u tablici 8

vidi se da je u posljednjih 10 godina udio premije životnih osiguranja porastao, za razliku od

udjela premije neživotnih osiguranja koji su posljednje dvije godine pali. U usporedbi s

razvijenim zemljama Europske unije Republika Hrvatska znatno zaostaje. S porastom

dohodka nacionalne ekonomije pokazatelj penetracije osiguranja u ukupnoj ekonomskoj

aktivnosti raste te je njime prikazana važnost osiguranja za cjelokupnu ekonomiju zemlje.

Ukupna premija po stanovniku u 2012. godini iznosila je 2.109 kuna, 1.535 kuna za neživotno

i tek 574 kuna za životno osiguranje. U odnosu na 2011. godinu premija osiguranja po

stanovniku je zabilježila neznatno povećanje. Po ovom pokazatelju Republika Hrvatska je

takoñer daleko od prosjeka razvijenih zemalja, a razlog tome je mali interes stanovništva i

7 Gustoća osiguranja – ukupne premije osiguranja po stanovniku

8 Penetracija osiguranja – relativni udio ukupnih premija osiguranja u BDP-u

44

privrede u Republici Hrvatskoj za navedena ulaganja, jer gustoća osiguranja u najvećoj mjeri

zavisi od životnog standarda te su time i manje vrijednosti pokazatelja za tranzicijske zemlje u

odnosu na razvijene zemlje.

4.2.6. Pozicija Hrvatske industrije osiguranja u svjetskom okruženju

Iz podataka o distribuciji zaračunate bruto premije osiguranja u 2009. godini proizlazi

struktura svjetske premije osiguranja. Za razliku od europskog tržišta, gdje osigurateljna

djelatnost ima jaku političku i državnu potporu, na hrvatskom tržištu nedostaje političke i

državne potpore u poticanju štednje, a česta promjena propisa koči razvoj osiguranja. Izazovi

na financijskom tržištu, sve složeniji zakonodavni okviri te opća neizvjesnost uvelike utječu

na položaj osiguravajućih društava kako na domaćem tako i na stranom tržištu osiguranja.

Iako hrvatska osiguravateljna industrija ima znatne komparativne i konkurentne prednosti na

regionalnom prostoru, ulaskom u Europsku uniju, prodor osiguravajućih društava na europsko

tržište postati će sve kompleksniji. Osiguravateljnu industriju u Hrvatskoj karakterizira malo

tržište i jaka konkurencija te kao takvo ima prilično veliki fond znanja osigurateljno

obrazovanih ljudi i menadžera s iskustvom u meñunarodnom poslovanju. Iz tog razloga bi se

kod meñunarodnih osigurateljnih korporacija, hrvatsko osigurateljno tržište trebalo nametnuti,

kao ishodišna točka za tržišta u regiji.

Na sljedećem grafikonu prikazana je važnost premije osiguranja u 2009. godini u svjetskim

okvirima.

45

Grafikon 6 : Struktura svjetske premije osiguranja u 2009. godini

Izvor: http://www.huo.hr/hrv/statisticka-izvjesca/18/

Struktura svjetske premije osiguranja pokazuje kako je najveće svjetsko tržište osiguranja

europsko s udjelom od 39,6% u ukupnoj svjetskoj premiji, 30,5% zauzima Sjeverna Amerika,

Azija zauzima 24,3% dok 5,6% otpada na Južnu Ameriku, Oceaniju i Afriku.

Udjel Hrvatske industrije osiguranja u ukupnoj svjetskoj premiji u 2009. godini iznosio je

0,04% i po visini premije osiguranja Republika Hrvatska je 55 zemlja na svijetu. S druge

strane hrvatsko tržište osiguranja ima udjel od 0,12% u europskom tržištu osiguranja.

Važno je pak istaknuti da ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju hrvatsko tržište

osiguranja postaje dio jedinstvenog tržišta financijskih usluga Europske unije, koje je u

području osiguranja najveće svjetsko tržište.

46

4.3. Reforma mirovinskog sustava osiguranja u Republici Hrvatskoj

Mirovinska reforma je jedan od najopsežnijih gospodarskih i socijalnih projekata hrvatske

države. Rekonstrukcija mirovinskog sustava započela je još 1999. godine kada je provedena

značajna restrikcija prava u sustavu generacijske solidarnosti, produljenjem dobne granice kao

uvjeta ostvarivanja prava na mirovinu i uvoñenjem nove mirovinske formule pri

izračunavanju visine mirovine ( Buneta i Letinić, 2001).

Reforma mirovinskog osiguranja nije hrvatska specifičnost. Gotovo sve razvijene zemlje su

pod pritiskom naraslih demografskih problema već osamdesetih godina u svoje sustave, uz

raniji sustav generaciske solidarnosti, uvodile sustave individualne štednje za starost. I većina

tranzicijskih zemalja napušta generacijsku solidarnost kao jedini oblik mirovinskog osiguranja

i kroz privatne mirovinske fondove traži rješenja za narasle probleme povećanih javnih

rashoda kojima se pokrivaju nedostatna sredstva mirovinskog osiguranja u sustavu

solidarnosti.

Na osnovi Zakona o mirovinskim osiguravajućim društvima i isplati mirovina na temelju

individualne kapitalizirane štednje (1999.), Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim

fondovima (1999., 2000.) i Zakona o mirovinskom osiguranju (1998., 2000., 2001.) u

Republici Hrvatskoj je započeo proces stvaranja novog mirovinskog osiguranja temeljenog na

individualnoj kapitaliziranoj štednji dana 1.siječnja 2002. godine.

Temeljni ciljevi reforme su bili da se socijalna odgovornost s države prenese na pojedinca i da

se uspostavi dugoročni održivi mirovinski sustav koji će biti usklañen s gospodarskim i

demografskim kretanjima.

U sklopu mirovinske reforme osiguranje na prvoj razini se temelji na načelu

meñugeneracijske solidarnosti, i u nadležnosti je Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

Osiguranje na drugoj razini čine posebno osnovani mirovinski fondovi i mirovinska

osiguravajuća društva, dok osiguranje na trećoj razini čine dobrovoljni mirovinski fondovi

zajedno uz mirovinska osiguravajuća društva.

47

Reformirani sustav mirovinskog osiguranja u Republici Hrvatskoj zasniva se na tri stupa

mirovinskog osiguranja:

• prvi mirovinski stup je obvezan te se kod njega isplata vrši po načelu

meñugeneracisjke solidarnosti, odnosno zaposleni grañani izdvajaju 15 % bruto plaće

što odlazi Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje za financiranje postojećih

umirovljenika,

• drugi mirovinski stup je obvezan te se kod njega vrši isplata na principu kumulacije

uplata, odnosno zaposlenici izdvajaju 5 % svoje bruto plaće na osobne račune,

• treći mirovinski stup je dobrovoljan, svi grañani mogu ulagati neovisno od

zaposleničkog statusa, samostalno se odreñuje iznos i dinamika uplata.

Na slici 3 prikazan je novi trostupni mirovinski sustav u Republici Hrvatskoj.

48

Slika 3: Novi mirovinski sustav Republike Hrvatske (2002.)

Izvor: samostalna izrada studentice

MIROVINSKI DOPRINOSI

OBVEZNI DOBROVOLJNI

I STUP

Međugeneracijska

solidarnost

isplaćuje HZMO

II STUP

Induvidualna kapitalizirana

štednja

Isplaćuje mirovinsko

osiguravajuće društvo koje je

korisnik sam izabrao

III STUP

Dobrovoljna

individualna

kapitalizirana štednja

Isplaćuje mirovinsko

osiguravajuće društvo

koje je korisnik sam

izabrao

MIROVINA

UMIROVLJENICI

49

U sklopu mirovinske reforme u Hrvatskoj osnovane su dvije institucije, HAGENA9 i

REGOS10. Nadzor nad poslovanjem mirovinskih fondova preuzela je HANFA11, dok REGOS

predstavlja središte reformiranog mirovinskog sustava čiji su osnovni zadaci povezani s

kontrolom i osiguranjem uplate doprinosa.

4.3.1. Obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti (I stup)

Zakonom o mirovinskom osiguranju reguliran je prvi stup mirovinskog osiguranja, odnosno

obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generaciske solidarnosti. Osiguranicima se na

načelima uzajamnosti i solidarnosti osigurava mirovina za slučaj starosti i invalidnosti, kao i

članovima njihovih obitelji u slučaju smrti osiguranika, odnosno korisnika imovine. Obilježje

prvog stupa mirovinskog osiguranja je da je ono (Učur, 2000) :

• opće jer obuhvaća osiguranjem sve glavne skupine osiguranika - zaposlene, obrtnike i

poljoprivrednike i s njima izjednačene osobe, te jer se njime osiguravaju svi glavni

rizici mirovinskog osiguranja (starost, invalidnost, smrt),

• obvezno jer se prema Zakonu o mirovinskom osiguranju sve osobe koje imaju

odreñeni status, stjecanjem tog statusa i sve dok traje taj status, moraju obvezno biti

osigurane u mirovinskom osiguranju,

• javno jer ga uspostavlja država i utvrñuje prava, obveze i odgovornosti za subjekte

tog specifičnog pravnog i socijalnog odnosa koji nastaje iz obveznog osiguranja.

Prava u okviru mirovinskog sustava generacijske solidarnosti su: neotuñiva, osobna,

materijalna, neprenosiva, nenasljedna, nezastariva, stečena.

Mjesečna svota mirovine (M) izračunava se umnoškom osobnih bodova (OB) koji ovise o

dužini mirovinskog staža i plaćama, s mirovinskim faktorom (MF) i aktualnom vrijednošću

mirovine (AVM). Mirovinski faktor ovisi o vrsti mirovine, a aktualna vrijednost mirovine je

utvrñena svota mirovine za jedan bod i jednaka je za isti mjesec za sve mirovine. Dakle,

formula za izračun mirovine glasi: M= BB x MF x AVM

9 Hrvatska agencija za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja - nadzor nad institucijama novog mirovinskog

sustava 10 Središnji registar osiguranika 11 Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga

50

Osiguranik prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ima pravo na različite vrste mirovina:

• Starosna mirovina12 na koju osiguranik stječe pravo kada navrši 65 godina života

(muškarac), odnosno 60 godina života (žene) i 15 godina mirovinskog staža,

• Prijevremena starosna mirovina13 na koju osiguranik ima pravo kad navrši 60 godina

života i 35 godina mirovinskog staža (muškarac) odnosno 55 godina života i 35 godina

staža (žena),

• Invalidska mirovina na koju ima pravo osiguranik kod kojeg je nastupila opća

nesposobnost za rad zbog bolesti ili ozljede izvan rada prije navršenih 65 godina

života, odnosno 60 godina života i ako im mirovinski staž pokriva najmanje jednu

trećinu radnog vijeka. Ako je invalidnost osiguranika nastala zbog ozljede na radnom

mjestu stječe pravo na invalidsku mirovinu bez obzira na dužinu staža,

• Obiteljska mirovina predstavlja pravo članova obitelji umrlog osiguranika ako je

osiguranik navršio najmanje 5 godina staža osiguranja odnosno najmanje 10 godina

mirovinskog staža ili je osiguranik ispunjavao uvjete dužine mirovinskog staža za

stjecanje prava na invalidsku mirovinu. Ako je smrt osiguranika nastupil na radnom

mjestu odnosno zbog ozljede na radnom mjestu, članovi obitelji imaju pravo na

obiteljsku mirovinu bez obzira na dužinu staža osiguranika.

• Najniža mirovina je pravo onih osiguranika koji ostvaruju mirovinu po Zakonu o

mirovinskom osiguranju, a njihova utvrñena mirovina bi bila manja od najniže

mirovine koje odreñuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje prema podacima

Državnog zavoda za statistiku,

• Osnovna mirovina je mirovina koju će prema Zakonu o mirovinskom osiguranju

primati osiguranici koji su uključeni u mirovinski sustav, odnosno koji uplaćuju

doprinose Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i u nekom od obveznih

mirovinskih fondova.

12 Prijelaznim odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju iz 1999. godine reguliranoje da do 2008.godine postepeno svake godine povećava dob umirovljenja za 6 mjeseci.

13 Utvrñuje se tako da se tzv.polazni faktor koji je kod starosnih, invalidskih i obiteljskih mirovina 1, za svaki mjesec smanjuje za 0,3 %.

51

4.3.2. Obvezno mirovinsko osiguranje za starost na temelju individualne kapitalizirane

štednje (II stup)

Drugi stup mirovinskog osiguranja je obvezan i čine ga obvezni mirovinski fondovi kojima

upravljaju obvezna mirovinska društva za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima u

privatnom vlasništvu. Obveznim mirovinskim osiguranjem za starost na temelju individualne

kapitalizirane štednje obuhvaćene su osobe koje su na dan 01.01.2002. bile mlañe od 40

godina. Osobe starije od 40 godina, a mlañe od 50 godina na taj dan, mogle su se prema

vlastitiom izboru uključiti u taj oblik mirovinskog osiguranja sa svim pravima i obvezama.

Osiguranici uključeni u drugi stup mirovinskog osiguranja primat će dvije mirovine i to

osnovnumirovinu iz prvog stupa i jednu od više vrsta mirovina iz drugog stupa. Mirovinsko

osiguranje na temelju kapitalnog otkrića te poslovanje mirovinskih osiguravajućih društava i

isplata mirovina temelje se na sljedećim načelima (Marušić 2000) :

• Načelo kapitalizacije znači da se uplaćeni doprinosi čuvaju i kapitaliziraju te kao

mirovinska štednja služe za financiranje buduće isplate mirovina,

• Načelo uzajamnosti znači da visina mirovina u drugom i trećem stupu izravno ovisi o

visini uplaćenih doprinosa, te da za razliku od prvog stupa nema redistributivne i

solidarne komponente koja koristi ili šteti pojedinim skupinama,

• Načelo odreñenih doprinosa znači da je propisana visina doprinosa koji se moraju

uplaćivati, ali nije unaprijed propisana razina mirovina već ona ovisi izravno o visini

uplaćenih i kapitaliziranih doprinosa,

• Načelo primjene aktuarske računice nadovezuje se na načelo odreñenih doprinosa, jer

će se u trenutku ostvarivanja prava na mirovinu njena visina izračunati prema visini

kapitaliziranih doprinosa na računu osiguranika na temelju aktuarske računice koja će

u obzir uzeti starost osiguranika, očekivano trajanje života i druge elemente kao što je

spol,

• Načelo disperzije rizika je vidljivo u zakonskom rješenju kojim su propisani posebni

nositelji osiguranja u fazi uplate doprinosa kao i u fazi isplate mirovina čime se

izbjegava koncentracija rizika koja bi nastala kada bi isti nositelj pokrivao obje faze.

52

4.3.3 Dobrovoljno mirovinsko osiguranje za starost na temelju individualne

kapitalizirane štednje (III stup)

Osnovna razlika trećeg stupa mirovinskog osiguranja u odnosu na drugi stup je u tome što je

on dobrovoljan. Namijenjen je onim pojedincima koji žele osigurati dodatnu mirovinu za

starost uplatom doprinosa u dobrovoljne mirovinske fondove. Naime, jedno je od glavnih

obilježja novog mirovinskog sustava da uslijed starenja stanovništva i sve nižeg nataliteta

država pruža sve manji oslonac za mirovinu, a brigu za svoju starost sve više vode sami

osiguranici. Država potiće ulaganja u dobrovoljnu mirovinsku štednju poticajnim sredstvima

te poreznim olakšicama odnosno smanjivanjem porezne osnovice kod poreza na dohodak.

Članovi trećeg stupa mogu postati svi grañani koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj.

To znači da članovimogu biti i oni kojinisu zaposleni, koji u trenutku pristupanja

dobrovoljnom mirovinskom fondu imaju više od 50 godina, pa čak i osobe koje sejoš uvijek

školuju ili su čak mlañe od toga. Visina mirovine koju će osiguranik primati ovisi o svotama

koje se uplaćuju u fond, trajanju štednje, državnim poticajnim sredstvima, poreznim

olakšicama.

4.3.4. Hrvatski mirovinski fondovi

Novi mirovinski sustav Republike Hrvatske ureñen je na način da mirovinska društva

osnivaju dobrovoljne i obvezne mirovinske fondove te njima upravljaju.

U sljedećoj tablici prikazan je broj mirovinskih fondova u Republici Hrvatskoj u razdoblju od

2002. godine pa do srpnja 2013. godine.

53

Tablica 9: Broj mirovinskih fondova u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2002. - 2013. g.

Godine Obvezni

mirovinski fond

Otvoreni

dobrovoljni

mirovinski fond

Zatvoreni

dobrovoljni

mirovinski fond

Ukupno

mirovinski

fondovi

2002. 7 1 0 8

2003. 4 4 0 8

2004. 4 4 4 12

2005. 4 6 8 18

2006. 4 6 10 20

2007. 4 6 12 22

2008. 4 6 15 25

2009. 4 6 15 25

2010. 4 6 15 25

2011. 4 6 15 25

2012. 4 6 17 27

2013. 4 6 17 27

Izvor: www.ripe.hanfa.hr/hr/publikacije/statistike - C-1 broj mirovinskih fondova

Obvezni mirovinski fondovi u trenutku uvoñenja novog mirovinskog sustava (01.01.2002.)

djelovalo je 7 obveznih mirovinskih fondova. Procesom pripajanja i spajanja broj obveznih

mirovinskih fondova sveden je na 4. Obvezni mirovinski fondovi su:

• AZ obvezni mirovinski fond,

• ERSTE PLAVI obvezni mirovinski fond,

• PBZ CROATIA OSIGURANJE obvezni mirovinski fond,

• RAIFFEISEN obvezni mirovinski fond.

Dobrovoljni mirovinski fondovi dijele se na otvoreni dobrovoljni mirovinski fond i zatvoreni

dobrovoljni mirovinski fond. Iz tablice 9 vidljivo je kako broj mirovinskih fondova i

otvorenih i zatvorenih s godinama raste. Takoñer, iz tablice se vidi i kako je najveći broj

fondova upravo u zatvorenom dobrovoljnom mirovinskom fondu.

54

Kao što je već ranije spomenuto, da bi svaki mirovinski fond radio potreban je odreñen broj

članova fonda. Pa tako obvezni mirovinski fond treba imati minimalno 50 000 članova, dok

dobrovoljni mirovinski fond treba imati minimalno 200 članova.

U tablici 10 prikazan je broj članova u mirovinskim fondovima Republike Hrvatske u

razdoblju od 2002. godine do srpnja 2013. godine.

Tablica 10: Članstvo u mirovinskim fondovima Republike Hrvatske za razdoblje

od 2002. - 2013. godine

Godine Obvezni

mirovinski fond

Otvoreni dobrovoljni

mirovinski fond

Zatvoreni

dobrovoljni

mirovinski fond

Ukupno

2002. 983 310 1 345 0 984 655

2003. 1 070 932 8 773 0 1 079 705

2004. 1 163 644 30 022 1 112 1 194 778

2005. 1 248 931 51 121 5 336 1 305 388

2006. 1 322 010 75 161 10 633 1 407 804

2007. 1 399 693 103 923 11 943 1 511 559

2008. 1 475 729 127 738 17 285 1 620 752

2009. 1 522 149 146 410 17 733 1 686 292

2010. 1 561 454 169 851 17 618 1 748 923

2011. 1 604 336 184 125 18 155 1 806 616

2012. 1 652 802 190 994 23 146 1 866 942

2013. 1 673 015 199 126 23 077 1 895 218

Izvor: www.ripe.hanfa.hr/hr/publikacije/statistike C - 2 članstvo u mirovinskim fondovima

Mirovinskim fondovima upravlja mirovinsko društvo, ali je mirovinsko društvo obvezno

držati odvojene svoju imovinu od imovine mirovinskog fonda.

U tablici 11 prikazana je neto imovina mirovinskih fondova Republike Hrvatske od 2002.

godine do srpnja 2013. godine.

55

Tablica 11: Neto imovina mirovinskih fondova u Republici Hrvatskoj od 2002. - 2013.g.

(u mil kuna)

Godine Obvezni mirovinski

fond

Otvoreni

dobrovoljni

mirovinski fond

Zatvoreni

dobrovoljni

mirovinski fond

Ukupno neto

imovina

mirovinskih

fondova

2002. 2 036 920 3 198 0 2 040 118

2003. 4 677 336 29 591 0 4 706 927

2004. 7 913 238 95 682 1 235 8 010 155

2005. 11 714 215 206 269 7 682 11 928 166

2006. 15 919 423 397 335 60 303 16 377 061

2007. 21 001 886 692 810 119 082 21 813 778

2008. 22 590 933 799 665 148 378 23 538 977

2009. 29 264 636 1 144 809 218 343 30 627 788

2010. 36 328 054 1 472 212 287 794 38 088 061

2011. 41 067 099 1 642 130 326 598 43 035 827

2012. 51 133 725 1 987 416 441 855 53 562 996

2013. 55 395 215 2 114 049 475 122 57 984 386

Izvor: www.ripe.hanfa.hr/hr/publikacije/statistike C - 3 Neto imovina imovinskih fondova

Imovina mirovinskog fonda se može ulagati u skladu s odredbama Zakona sa svrhom

povećanja ukupnog prinosa od ulaganja isključivo u korist članova mirovinskog fonda uz

uvažavanje sljedećih načela (Buneta i Letinić, 2001) :

• sigurnosti ulaganja imovine mirovinskog fonda,

• raznolikost ulaganja,

• održanja odgovarajuće likvidnosti.

4.3.5. Hrvatski mirovinski fondovi u odnosu na svijet

Hrvatski mirovinski fondovi dobili su nekoliko važnih meñunarodnih nagrada i priznanja.

Jedan hrvatski mirovinski fond dobio je nagradu za najinventivniji europski fond od

56

meñunarodnog magazina IPE, dok je drugi hrvatski fond dobio nagradu za najbolji mali

mirovinski fond u Europi te za najbolji mirovinski fond u srednjoj i istočnoj Europi.

Na grafikonu 7 prikazana je imovina mirovinskih fondova raznih zemalja u % BDP - a, kako

bi se lakše usporedila Republika Hrvatska sa ostalim zemljama svijeta.

Grafikon 7: Imovina mirovinskih fondova raznih zemalja u % BDP - a za 2011. godinu

Izvor: http://www.rmf.hr/userdocsimages/Miro.reforma_Final%20NOVO_WEB.pdf

Iz grafikona 7 vidimo da Hrvatska drži središnju poziciju što se tiće imovine mirovinskih

fondova u % BDP - a, sa 9%. Ispred nje, na prvom mjestu sa 130 % nalazi se Nizozemska,

slijedi Island sa 118 %, Australija sa 82 %, 77 % ima Finska. Ispod Hrvatske nalaze se

Španjolska sa svega 8 %, Meksiko i Norveška sa 7 %, Austrija i Češka 5%, 4 % ima Italija, te

posljednje mjesto sa 2 % dijele Luksemburg i Koreja.

57

Grafikon 8: Prinosi mirovinskih fondova u odabranim CEE zemljama14 u razdoblju od

2002.-2011. godine

Izvor: : http://www.rmf.hr/userdocsimages/Miro.reforma_Final%20NOVO_WEB.pdf

Prinosi Hrvatskih mirovinskih fondova ne odskaču previše od prinosa mirovinskih fondova

drugih zemalja. Najznačajnija je 2008. godina, to je godina velike krize, kada su i Poljski i

Bugarski mirovinski fondovi imali veći gubitak od Hrvatskih, a Poljska je bila 2008. godine

jedna od najmanje krizom zahvaćenih zemalja Europe.

Sustav mirovinskog osiguranja iznimno je heterogen i gotovo ne postoji jednak sustav u nijed-

noj zemlji u svijetu. Oblici mirovinskog osiguranja i uključene institucije definirane su

mnogobrojnim unutarnjim čimbenicima nacionalnih gospodarstava od zakonodavstva, radnog

prava, uključenosti države i poduzeća, gospodarske razvijenosti i razvijenosti financijskog

sustava te ostalih specifičnosti pojedinog gospodarskog sustava. (Hrvatski ured za osiguranje,

Bilten br.7, Uloga društava za osiguranje u mirovinskoj reformi u Republici Hrvatskoj, lipanj

2012., str.21)

14

Central and Eastern Europe

58

5. PERSPEKTIVE RAZVOJA INSTITUCIJA UGOVORNE ŠTEDNJE U

REPUBLICI HRVATSKOJ

Osiguravateljnu industriju u Hrvatskoj karakterizira malo tržište i velika konkurencija.

Kretanja u sektoru osiguranja na globalnom i regionalnom tržištu pokazuju da je bez obzira

na krizu, potražnja za uslugom osiguranja i dalje velika. Prethodna godina pokazala je da

razvijene zemlje i dalje imaju veliki interes za razvojem sektora osiguranja koji, zahvaljujući

svojoj ulozi na financijskim tržištima, može puno doprinijeti ekonomskom razvoju, a posebno

kada je u pitanju upravljanje sredstvima njihovih rezervi. Globalizacija je u Republici

Hrvatskoj zahvatila sve segmente tržišta pa tako i tržište osiguranja. To je dovelo do jačanja

konkurencije, spajanja, preuzimanja i strateških partnerstva društva za osiguranje. Hrvatsko

tržište osiguranja unatoč velikom broju osiguravajućih društava, visoko ostvarenoj premiji i

velikom broju zaposlenih, karakterizira i niska dobit. Razlozi niske profitabilnosti su u

nelojalnoj konkurenciji koja snižavanjem cijena izvan tržišne logike i pravila struke, nastoji

pridobiti što veći broj klijenata.

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju poboljšat će se zaštita osiguranika, konkurentnost i

upravljanje rizicima. Nova pravila i dampinške cijene kojima bi na tržište mogli ući inozemni

osiguravatelji mogla bi sa sobom donijeti probleme. Osiguravajuća društva žele li ostati

profitabilna u okolnostima jačanja konkurencija trebaju primjenjivati strategiju diferencijacije,

ulagati u istraživanje tržišta, razvoj usluga, inovacije, poboljšanje kvalitete, obrazovanje i

komunikaciju s tržištem. Time, tržište osiguranja u Republici Hrvatskoj će posebno postati

interesantno za „strane“ osiguravatelje koji su daleko više zainteresirani za dobro regulirano

tržište te se stoga može očekivati brži razvoj sektora osiguranja u odnosu na druge sektore

gospodarstva. Što se pak tiće mirovinskih fondova, buduće promjene u hrvatskom

mirovinskom sustavu prije svega će ovisiti o gospodarskim kretanjima i zapošljavanju koji

utječu na uvjete financiranja mirovina. Treba napomenuti da Hrvatska prema stopi

zaposlenosti znatno zaostaje za razvijenim europskim zemljama. Posebno je niska stopa

zaposlenosti mlañeg i starijeg te ženskog dijela stanovništva. Promjene do kojih će doći su te

da će se ispravljat dosadašnje greške i neusklañenosti postojećeg mirovinskog sustava

nadogradnjama i korekcijama., nastavit će se prilagodbe nekih parametara mirovinskog

sustava, u prvom redu mirovinske dobi i načina odlaska u mirovinu. U tom pogledu, u

dogledno vrijeme treba očekivati inicijative za postupno podizanje dobi odlaska u mirovinu

59

žena na 65 godina, a u duljem razdoblju vjerojatno će se postaviti pitanje podizanja dobi

odlaska u mirovinu za oba spola. Takoñer se može očekivati institucionalizacija fleksibilnog

odlaska u starosnu mirovinu. Na taj bismo način slijedili trendove u razvijenim zapadnim

zemljama koje promjenama u društvu nastoje prilagoditi svoje mirovinske sustave.

60

6. ZAKLJUČAK

Vrlo značajan čimbenik svakog financijskog sustava su financijske institucije. One su

posrednici na financijskom tržištu koji pribavljaju novčana sredstva.

Na tržištu postoji veliki broj financijskih institucija pa tako i nekoliko vrsti podjela

financijskih institucija. U ovom radu financijske institucije podijeljenje su na depozitne

financijske institucije, institucije ugovorne štednje i investicijske institucije.

Financijske institucije u svom poslovanju imaju različite funkcije, kao što su nadzorna

funkcija, funkcija pretvarača aktive i funkcija obavljanja diversifikacije, te se isto tako

susreću s mnogobrojnim rizicima u svom poslovanju.

Najznačajnija financijska institucija je banka, koja spada u depozitne financijske institucije,

no isto tako su važne i institucije ugovorne štednje, osiguravajuća društva i mirovinski

fondovi jer su upravo oni važna sastavnica financijskog sustava i gospodarstva zemlje.

Glavna zadaća osiguravajućih društava jest isplata šteta svojim osiguranicima i jamstvo da će

im osigurani rizici biti isplaćeni, na osnovi uplaćenih premija osiguranja za pokriće tih rizika.

Takoñer je zadaća osiguravajućih društava i vlastito poslovanje voditi na način koji im jamči

likvidnost na kratak rok u svakom trenutku, a što osobito utječe na povjerenje osiguranika i na

njihovu psihologiju kada se odlučuju na sklapanje police odreñene vrste osiguranja.

Tržište osiguranja u zadnjih nekoliko godina obilježio je trend spajanja i preuzimanja što se i

očituje i u vlasničkoj strukturi samih društava, te se takav trend očekuje i dalje. To pokazuje

podatak da je većina hrvatskih osiguravateljnih društava u stranom vlasništvu.

U Republici Hrvatskoj prema udjelu osiguravajućih društava na tržištu osiguranja, vidljivo je

da Croatia d.d. osiguranje zauzima značajno mjesto, slijede Allianz Zagreb osiguranje,

Euroherc i Jadransko osiguranje.

Da bi Hrvatska osiguravajuća društva i u budućnosti imala što značajniju ulogu kako u

strukturi financijskih institucija tako i u cjelokupnom gospodarstvu države, pogotovo nakon

ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, potrebno je stalno unaprijeñenje ponude,

kvalitete, istraživanja tržišta. Potrebno je tržištu dati nove inovacije, nove usluge te kvaliteno i

obrazovano osoblje. Upravo ostvarivanjem tih uvjeta stvara se prilika da tržište osiguranja u

61

Republici Hrvatskoj postane interesantno za inozemne osiguravatelje koji će uočavanjem

dobro reguliranog tržišta potaknuti brži razvoj sektora osiguranja.

Što se tiće mirovinskih sustava, u proteklih 60 godina nakon drugog svjetskog rata, javni

mirovinski sustavi uspostavljeni su u mnogim zemljama te su pružali veliku socijalnu

sigurnost starijoj populaciji kao i svima koji nisu bili radno sposobni. Takvi sustavi temeljili

su se na snažnom gospodarskom razvoju, povećanju bruto domaćeg proizvoda, tehnološkom

napretku, povećanju broja stanovnika te rastu zaposlenosti.

Mirovinska reforma u Hrvatskoj provedena je 2002. godine. Osnovni cilj bio je da se

socijalna odgovornost prenese na pojedinca.

Prema mirovinskoj reformi u Republici Hrvatskoj djeluju tri mirovinska stupa. U prvi

mirovinski stup vrši se isplata po principu meñugeneracijske solidarnosti, odnosno s bruto

plaće zaposlenika uzima se 15 % za mirovine, u drugi mirovinski stup se vrši isplata po

principu kumulacije uplata, te se uzima 5 % od bruto plaće. Treći mirovinski stup je

dobrovoljni.

Dakle, u Hrvatskoj, mirovinskii fondovi se dijele na obvezni i dobrovoljni mirovinski fond.

Tako imamo četiri obvezna mirovinska fonda i šest dobrovoljnih mirovinskih fondova.

Mirovinskim fondom upravlja mirovinsko društvo koje se formira kao dioničko društvo ili

društvo s ograničenom odgovornošću.

U sklopu mirovinske reforme u Hrvatskoj osnovane su dvije institucije: HAGENA i REGOS.

Mirovinska reforma provedena je prije 10 godina s ciljem stvaranja osobne imovine kao

osnovice za isplatu mirovina budućih umirovljenika.

Važnost mirovinskih fondova je sve veća, a prednost pred drugim oblicima štednje je

osloboñenje od poreza.

Održivost mirovinskih sustava, sigurnost štednje za mirovinu i primjerenost mirovinskih

primanja ključni su ciljevi i izazovi svih razvijenih zemalja te zemalja u razvoju.

62

LITERATURA

A. KNJIGE

ANDRIJANIĆ, I., KLASIĆ, K., 2002, Tehnike osiguranja i reosiguranja, Mikrorad, Zagreb

ANDRIJAŠEVIĆ, S., PETRANOVIĆ, V., 1999, Ekonomika osiguranja, Alfa d.d., Zagreb

BIJELIĆ, M., 2002, Osiguranje i reosiguranje, Tectus, Zagreb

BOŽINA, L., 2003, Novčana ekonomija: Novac i bankarstvo, Fakultet ekonomije i turizma

dr.Mijo Mirković, Pula

BUNETA, A.,LETINIĆ, I.,2001, Mirovinska reforma, Rif, Zagreb

CINGULA, M., KLAČMER, M., 2003, Financijske institucije i tržište kapitala, Tiva tiskara,

Varaždin

FABOZZI, F.J., MODIGLIANI, F., FERRI, M.G., 1994, Foundations of Financial Markets

and Institutions, Prentice Hall, USA

FRANČIŠKOVIĆ, I., 2004, Ekonomika meñunarodnog osiguranja, Ekonomski fakultet u

Rijeci, Rijeka

LEKO, V., 2004, Financijske institucije i tržišta, Ekonomski fakultet Zagreb, Zagreb

LEKO, V., JURKOVIĆ, P., 1998, Riječnik bankarstva, Masmedia, Zagreb

MILLER, L.R., VANHOOSE, D.D., 1993, Moderni novac i bankarstvo, treće izdanje, Mate,

Zagreb

NOVAK, B., 2002, Financijska tržišta i institucije, Ekonomski fakultet Osijek, Osijek

SAUNDERS, A., CORNETT, M., 2006, Financijska tržišta i institucije, Masmedia, Zagreb

ŠUTALO, I., LEKO, V., GRUBIŠIĆ, N., 1994,Financijski management u praksi, Masmedia,

Zagreb

63

UČUR, M., 2000,Socijalno pravo, Informator, Zagreb

VAUGHAM, E.J., 2000, Osnove osiguranja - upravljanje rizicima, Mate, Zagreb

B. ČLANCI

KRIŠTO, J., 2008, Izazovi suvremene industrije osiguranja, Osiguranje i financije br.7-8,

Zagreb, str. 27 - 28

MARUŠIĆ, LJ., 2000, Isplata mirovine na temelju kapitalizirane štednje, Računovodstvo,

revizija i financije br. 8, Zagreb, str. 21 - 22

PULJIZ, V., 2007, Hrvatski mirovinski sustav: korijeni, evolucija i perspektive, Revija

socijalne politike br.2, Zagreb, str.164 - 165

ŠAPINA, P.V., 2003, Poslodavci šta čekate, Svijet osiguranja br.6, Zagreb, str. 10 - 11

ŠTAVLIĆ, K., 2008, Rast i razvoj osiguravateljskih društava u Republici Hrvatskoj u

tranzicijskom razdoblju, Informator br.5295, Zagreb, str.18 - 19

C. ELEKTRONIČKI IZVORI

Definiranje kreditnih i financijskih institucija u Republici Hrvatskoj

dostupno na http://web.efzg.hr/dok//fin/dmlinaric/Kreditne%20institucije%20u%20RH.pdf

(15.06.2013.)

Godišnje izvješće Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga

dostupno na http://www.ripe.hanfa.hr/hr/publiciranje/izvjesca/ (12.08.2013.)

Izvješće o tržištu obveznih osiguranja u 2012. godini

dostupno na http://www.huo.hr/hrv/publikacije-i-statistika/4/ (18.06.2013.)

64

Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj

dostupno na http://www.rmf.hr/userdocsimages/Miro.reforma_Final%20NOVO_WEB.pdf

(20.08.2013.)

Riječnik financijskih pojmova

dostupno na http://wmd.hr/rjecnik-pojmovi-r/web (15.06.2013.)

Regulatorno-informativni-publikacijsko-edukacijski servis Hanfe

dostupno na http://www.ripe.hanfa.hr/hr/publiciranje/statistike/ (16.08.2013.)

D. ZAKONI I OSTALO

HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, lipanj 2012., Bilten br.7, str.21 - 29.

ZAKON O INVESTICIJSKIM FONDOVIMA, NN 107/95, 12/96, 114/01

ZAKON O MIROVINSKOM OSIGURANJU, NN 106/99, 63/00, 107/07

ZAKON O OBVEZNIM I DOBROVOLJNIM MIROVINSKIM FONDOVIMA, NN 35/00

ZAKON O OSIGURANJU, NN 46/97, 151/05

65

POPIS TABLICA

Rd.br. Naziv Stranica

1. Pregled financijskih institucija 8

2. Udjeli financijskih posrednika u ukupnoj imovini financijskih posrednika

u razdoblju od 2007. - 2012. godine u Republici Hrvatskoj

31

3. Br. društava za osiguranje i reosiguranje u RH u periodu od 2004. - 2012.

godine

33

4. Vlasnička struktura osiguravajućih društava za 2010. godinu 34

5. Tržište osiguranja u razdoblju od 2009. - 2013. godine u Republici

Hrvatskoj

35

6. Pregled premijskog prihoda na tržištu Republike Hrvatske u periodu od

2002. - 2011.

36

7. Osnovni pokazatelji o osiguranju u Republici Hrvatskoj od

2003. - 2012.g.

42

8. Gustoća i penetracija osiguranja u razdoblju od 2003. - 2012. godine u

Republici Hrvatskoj

43

9. Broj mirovinskih fondova u Republici Hrvatskoj u razdoblju od

2002. - 2013. g.

53

10. Članstvo u mirovinskim fondovima Republike Hrvatske za razdoblje

od 2002. - 2013. godine

54

11. Neto imovina mirovinskih fondova u Republici Hrvatskoj od

2002. - 2013.g.

55

66

POPIS GRAFIKONA

Rd.br Naslov Stranica

1. Kretanje ukupne zaračunate bruto premije u % za razdoblje od 2002. - 2011 u

Republici Hrvatskoj

37

2. Struktura premije po vrstama osiguranja u 2012. godini u Republici Hrvatskoj 38

3. Struktura ukupne premije osiguranja po skupinama osiguranja za 2012.

godinu u republici Hrvatskoj

39

4. Struktura ukupne premije osiguranja po skupinama osiguranja za 2011.

godinu u Republici Hrvatskoj

39

5. Kretanje premije životnih i ne životnih osiguranja u periodu od 2000. - 2012.

u Republici Hrvatskoj

40

6. Struktura svjetske premije osiguranja za 2009. godinu 45

7. Imovina mirovinskih fondova raznih zemalja u % BDP - a za 2011. godinu 56

8. Prinosi mirovinskih fondova u odabranim CEE zemljama za razdoblje od

2002.-2011. godine

57

POPIS SLIKA

Rd.br Naziv Stranica

1. Glavne usluge različitih tipova štednih institucija 10

2. Svi sudionici u poslovima osiguranja 18

3. Novi mirovinski sustav Republike Hrvatske 48

67

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom INSTITUCIJE UGOVORNE ŠTEDNJE

U REPUBLICI HRVATSKOJ izradila samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc. Zdenka

Prohaske, a pri izradi diplomskog rada pomogla mi je i asistentica dr.sc. Bojana Olgić

Draženović. U radu sam primijenila metodologiju znanstvenoistraživačkog rada i koristila

literaturu koja je navedena na kraju diplomskog rada. Tuñe spoznaje, stavove, zaključke,

teorije i zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na

uobičajen, standardan način citirala sam i povezala s fusnotama s korištenim bibliografskim

jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.

Studentica

Lorena Čop