Interpretacija za male i velike

Želiš li otkriti tajne prirodne i kulturne baštine?Želiš li da je posjetitelji upoznaju na zanimljiv način?

Želiš li posjetitelje zainteresirati za nu?

Ako potvrdno odgovoriš na koje od tih pitanja, onda je ovaj vodič ono što trebaš!On će te uputiti na korištenje različitim sredstvima i načinima interpretacije činjenica o prirodnoj i kulturnoj baštini te motivirati posjetitelje kao podsjetnik ili vodič za upoznavanje i doživljavanje baštine.

U priručniku Interpretacija za male i velike predstavljene su prirodne i kulturne značajke

u pet pokusnih područja projekta ENJOYHERITAGE. Svaka od njih popraćena je prijedlogom načina i metode interpretacije kojima se uz malo vještine možeš koristiti bilo gdje u prirodi ili pri posjetu kulturnoj baštini.

Interpretacija baštine predstavljanje je specifičnosti prirodne i kulturne baštine uspostavom komunikacije između baštine i posjetitelja pri kojoj se stvara osobni stav prema baštini.

Pri planiranju interpretacije uvijek se zapitaj: Što želim da posjetitelji znaju, osjećaju i učine? Znaj da se posjetitelji sjećaju 10 % onoga što čuju, 30 % onoga što pročitaju, 50 % onoga što promatraju i 90 % onoga što rade. Stoga je tvoj posao privući pozornost, povezati se s posjetiteljima i dovesti ih do novih spoznaja.

Interpretacijski su alati:

m OSOBNI (vodiči interpretatori, prezentacije, radionice, kulinarski doživljaji, pripovijedanje, ...)

m NEOSOBNI (interpretacijske ploče, staze, infotočke i izložbe, brošure, knjige, prospekti, suveniri, interaktivni sadržaj, igračke, stripovi, igračke...).

Interpretacijske su metode:

objašnjavanje, opisivanje, pripovijedanje, umjetničko izražavanje, poticanje osjetilne percepcije, pobuđivanje mašte, prikazivanje, istraživanje i igranje.

Pokusna područja:

1 Bistrički put; Slovenska Bistrica

2 Staza Hušnjakovo; Krapina

3 Centar za posjetitelje Lović Prekriški; Ozalj

4 Staza kneževa; Žumberak

5 Tematska staza sv. Romualda; Vrsar

Želiš li otkriti tajne prirodne i kulturne baštine?Želiš li da je posjetitelji upoznaju na zanimljiv način?

Želiš li posjetitelje zainteresirati za nu?

Ako potvrdno odgovoriš na koje od tih pitanja, onda je ovaj vodič ono što trebaš!On će te uputiti na korištenje različitim sredstvima i načinima interpretacije činjenica o prirodnoj i kulturnoj baštini te motivirati posjetitelje kao podsjetnik ili vodič za upoznavanje i doživljavanje baštine.

U priručniku Interpretacija za male i velike predstavljene su prirodne i kulturne značajke

u pet pokusnih područja projekta ENJOYHERITAGE. Svaka od njih popraćena je prijedlogom načina i metode interpretacije kojima se uz malo vještine možeš koristiti bilo gdje u prirodi ili pri posjetu kulturnoj baštini.

Interpretacija baštine predstavljanje je specifičnosti prirodne i kulturne baštine uspostavom komunikacije između baštine i posjetitelja pri kojoj se stvara osobni stav prema baštini.

Pri planiranju interpretacije uvijek se zapitaj: Što želim da posjetitelji znaju, osjećaju i učine? Znaj da se posjetitelji sjećaju 10 % onoga što čuju, 30 % onoga što pročitaju, 50 % onoga što promatraju i 90 % onoga što rade. Stoga je tvoj posao privući pozornost, povezati se s posjetiteljima i dovesti ih do novih spoznaja.

Interpretacijski su alati:

m OSOBNI (vodiči interpretatori, prezentacije, radionice, kulinarski doživljaji, pripovijedanje, ...)

m NEOSOBNI (interpretacijske ploče, staze, infotočke i izložbe, brošure, knjige, prospekti, suveniri, interaktivni sadržaj, igračke, stripovi, igračke...).

Interpretacijske su metode:

objašnjavanje, opisivanje, pripovijedanje, umjetničko izražavanje, poticanje osjetilne percepcije, pobuđivanje mašte, prikazivanje, istraživanje i igranje.

Pokusna područja:

1 Bistrički put; Slovenska Bistrica

2 Staza Hušnjakovo; Krapina

3 Centar za posjetitelje Lović Prekriški; Ozalj

4 Staza kneževa; Žumberak

5 Tematska staza sv. Romualda; Vrsar

Bistrički put

proteže se između dvorca u Slovenskoj Bistrici i Črnega jezera na Pohorju. Važan je zbog svoje prirodne i kulturne baštine, u kojoj se ističe park oko dvorca i

očuvanoga ždrijela Bistriškog vintgara s Rimskim kamenolomom. Sačuvano Ančnikovo gradišće svjedoči o životu u prošlosti. Put od Maroltove jele do

Črnega jezera bogat je brojnim biljnim i životinjskim vrstama te geološkim i šumskim igrama u infocentru planinarski domTrije Kralji.

Bistrički put

proteže se između dvorca u Slovenskoj Bistrici i Črnega jezera na Pohorju. Važan je zbog svoje prirodne i kulturne baštine, u kojoj se ističe park oko dvorca i

očuvanoga ždrijela Bistriškog vintgara s Rimskim kamenolomom. Sačuvano Ančnikovo gradišće svjedoči o životu u prošlosti. Put od Maroltove jele do

Črnega jezera bogat je brojnim biljnim i životinjskim vrstama te geološkim i šumskim igrama u infocentru planinarski domTrije Kralji.

Bistrički dvorac

prvi se put spominje u pisanim izvorima 1313. godine. Naselje i dvorac u burnim su vremenima često bili opkoljeni, pa su okruženi

zidinama i jarkom. Tijekom stoljeća vlasnici dvorca nekoliko su se puta mijenjali. U 17. stoljeću pokraj dvorca uređen je park s grabovim drvoredom. Posljednji i najpoznatiji vlasnici dvorca Bistrica bili su grofovi Attems, u čijemu

je posjedu bio do 1945. godine. U to je vrijeme dvorac dobio današnji izgled.

Postoji li utvrđeni grad?

Srednjovjekovni gradovi često su građeni na temeljima izvornih kula dvorca. Bili su u vlasništvu feudalaca koji su se brinuli o prikupljanju poreza od građana na području naselja. U turbulentnim vremenima gradovi su bili okruženi zidinama. Okolno je područje tako bilo zaštićeno od napadača, pa su stoga zidine morale biti visoke i čvrste. Osnovni građevni materijal, kad je to bilo moguće, dovožen je iz okolnih područja. Za dodatnu zaštitu uz zidine se iskapao i jarak koji se punio vodom. Vlasnici dvoraca često su mijenjali oblik i veličinu dvorca, a parkovi uz dvorac bili su njihov važan dio. Njihovim uređenim stazama i oblikovanju mnogi se i danas dive.

Uputstvo: Od recikliranoga materijala izradi model dvorca sa zidom, jarkom i parkom.

Potakni posjetitelje da razmišljaju o izgledu dvorca. Čemu su služile kule i jame? Kako su se nekad gradili dvorci? Znaju li da su jarci s vodom bili učinkovito sredstvo zaštite jer većina ljudi u ta vremena nije znala plivati? Danas jarci više ne bi bili u toj mjeri učinkoviti.

30 min / + 6/20

Bistrički dvorac

prvi se put spominje u pisanim izvorima 1313. godine. Naselje i dvorac u burnim su vremenima često bili opkoljeni, pa su okruženi

zidinama i jarkom. Tijekom stoljeća vlasnici dvorca nekoliko su se puta mijenjali. U 17. stoljeću pokraj dvorca uređen je park s grabovim drvoredom. Posljednji i najpoznatiji vlasnici dvorca Bistrica bili su grofovi Attems, u čijemu

je posjedu bio do 1945. godine. U to je vrijeme dvorac dobio današnji izgled.

Postoji li utvrđeni grad?

Srednjovjekovni gradovi često su građeni na temeljima izvornih kula dvorca. Bili su u vlasništvu feudalaca koji su se brinuli o prikupljanju poreza od građana na području naselja. U turbulentnim vremenima gradovi su bili okruženi zidinama. Okolno je područje tako bilo zaštićeno od napadača, pa su stoga zidine morale biti visoke i čvrste. Osnovni građevni materijal, kad je to bilo moguće, dovožen je iz okolnih područja. Za dodatnu zaštitu uz zidine se iskapao i jarak koji se punio vodom. Vlasnici dvoraca često su mijenjali oblik i veličinu dvorca, a parkovi uz dvorac bili su njihov važan dio. Njihovim uređenim stazama i oblikovanju mnogi se i danas dive.

Uputstvo: Od recikliranoga materijala izradi model dvorca sa zidom, jarkom i parkom.

Potakni posjetitelje da razmišljaju o izgledu dvorca. Čemu su služile kule i jame? Kako su se nekad gradili dvorci? Znaju li da su jarci s vodom bili učinkovito sredstvo zaštite jer većina ljudi u ta vremena nije znala plivati? Danas jarci više ne bi bili u toj mjeri učinkoviti.

30 min / + 6/20

Bistriški vintgar

prirodna je klisura potoka Bistrica, u kojemu svoj životni prostor pronalaze mnogobrojne životinje i biljke. Na potoku je u prošlosti radilo osamnaest mlinova i pilana, a drveni žljebovi su uz pomoć vode plavili drva. Prema legendi, pod slapom Šum živio je vodeni čovjek Vodovnik. Voda otkriva geološko blago pohorskih metamorfnih stijena, koje uključuje i mramor.

Kuharski recept za metamorfnu stijenu

Rijeke i potoci svojim djelovanjem znatno doprinose oblikovanju površine. Oni, također, oblikuju kanjone, čiji oblik i dubina u prvome redu ovise o vrsti i položaju stijena. Oblikovanje metamorfnih stijena iznimno je teško zbog njihove žilavosti. Te su stijene oblikovane na različitim dubinama Zemlje transformacijom (metamorfozom) magmatskih, sedimentnih ili metamorfnih stijena. Zbog povećanoga pritiska, prisutnosti vode (ili drugih tekućina), plinova i tektonskih procesa postojeće su se stijene mijenjale i stvorene su nove.

Uputstvo: Nažalost, nastajanje metamorfnih stijena u prirodi nije moguće promatrati. Možeš ga objasniti posjetiteljima pripremanjem gulaša. Za pripremu je potrebna ječmena prekrupa, mrkva, svinjetina, teletina, meso divljači, krumpir, luk, češnjak i začini. Kuhaj sve sastojke u ekspres-loncu.

Kao što pri povišenoj temperaturi i tlaku od svih sastojaka nastaje ukusan gulaš, tako (ali uz znatno višu temperaturu i tlak) u unutrašnjosti Zemlje nastaje stijena.

60 min / 6+ / 15

Bistriški vintgar

prirodna je klisura potoka Bistrica, u kojemu svoj životni prostor pronalaze mnogobrojne životinje i biljke. Na potoku je u prošlosti radilo osamnaest mlinova i pilana, a drveni žljebovi su uz pomoć vode plavili drva. Prema legendi, pod slapom Šum živio je vodeni čovjek Vodovnik. Voda otkriva geološko blago pohorskih metamorfnih stijena, koje uključuje i mramor.

Kuharski recept za metamorfnu stijenu

Rijeke i potoci svojim djelovanjem znatno doprinose oblikovanju površine. Oni, također, oblikuju kanjone, čiji oblik i dubina u prvome redu ovise o vrsti i položaju stijena. Oblikovanje metamorfnih stijena iznimno je teško zbog njihove žilavosti. Te su stijene oblikovane na različitim dubinama Zemlje transformacijom (metamorfozom) magmatskih, sedimentnih ili metamorfnih stijena. Zbog povećanoga pritiska, prisutnosti vode (ili drugih tekućina), plinova i tektonskih procesa postojeće su se stijene mijenjale i stvorene su nove.

Uputstvo: Nažalost, nastajanje metamorfnih stijena u prirodi nije moguće promatrati. Možeš ga objasniti posjetiteljima pripremanjem gulaša. Za pripremu je potrebna ječmena prekrupa, mrkva, svinjetina, teletina, meso divljači, krumpir, luk, češnjak i začini. Kuhaj sve sastojke u ekspres-loncu.

Kao što pri povišenoj temperaturi i tlaku od svih sastojaka nastaje ukusan gulaš, tako (ali uz znatno višu temperaturu i tlak) u unutrašnjosti Zemlje nastaje stijena.

60 min / 6+ / 15

Maroltova jela

bila je, s opsegom debla od čak 605 cm, najveća europska jela. Propala je prije nekoliko godina zbog starosti i požara. Danas je ta mrtva jela dom zanimljivih

vrsta ptica, kukaca i šišmiša.

Kuc, kuc, kuc.... tko živi ovdje?

Drveće se hvali dugovječnošću! Njegova se starost broji u stoljećima, čak tisućljećima! S godinama stablu opada vitalnost, drvo počinje trunuti i na njemu se nastanjuju gljive, zbog čega postaje mekanije. Takva stabla postaju dom sisavaca (vjeverica, puhova, šišmiša, šumskih miševa,), ptica (sova, djetlića) i kukaca (jelenaka, trčaka, hrastovih strizibuba). Za životinje koje pronalaze hranu pod raspadajućom korom takva su stabla pravi Stoliću, prostri se! Propadajuća i mrtva stabla još su življa nego kad su bila vitalna i zelena i znatno doprinose povećanju bioraznolikosti bez obzira na to gdje se nalaze.

Uputstvo: Napravi šišmiša! Na drvenu štipaljku pričvrsti izrezana krila, na njezin gornji dio pričvrsti oči i šišmiš je gotov!

Šišmiš predstavlja opisani sadržaj pitanjima: Znate li koliko dugo stabla žive? Živi li više životinja u vitalnim ili u oštećenim i mrtvim stablima? Koje životinje traže dom u mrtvim stablima? Zašto je mrtvo stablo prikladno za njihov dom i zašto one tamo nalaze hranu?

Posjetitelji razmišljaju o oštećenim i mrtvim stablima, njihovoj važnosti i njihovu doprinosu većoj bioraznolikosti i očuvanju prirode. Zainteresiraj ih za izradu šišmiša ili koje od životinja koje su upoznali!

45 min / 5+ / 20–30

Maroltova jela

bila je, s opsegom debla od čak 605 cm, najveća europska jela. Propala je prije nekoliko godina zbog starosti i požara. Danas je ta mrtva jela dom zanimljivih

vrsta ptica, kukaca i šišmiša.

Kuc, kuc, kuc.... tko živi ovdje?

Drveće se hvali dugovječnošću! Njegova se starost broji u stoljećima, čak tisućljećima! S godinama stablu opada vitalnost, drvo počinje trunuti i na njemu se nastanjuju gljive, zbog čega postaje mekanije. Takva stabla postaju dom sisavaca (vjeverica, puhova, šišmiša, šumskih miševa,), ptica (sova, djetlića) i kukaca (jelenaka, trčaka, hrastovih strizibuba). Za životinje koje pronalaze hranu pod raspadajućom korom takva su stabla pravi Stoliću, prostri se! Propadajuća i mrtva stabla još su življa nego kad su bila vitalna i zelena i znatno doprinose povećanju bioraznolikosti bez obzira na to gdje se nalaze.

Uputstvo: Napravi šišmiša! Na drvenu štipaljku pričvrsti izrezana krila, na njezin gornji dio pričvrsti oči i šišmiš je gotov!

Šišmiš predstavlja opisani sadržaj pitanjima: Znate li koliko dugo stabla žive? Živi li više životinja u vitalnim ili u oštećenim i mrtvim stablima? Koje životinje traže dom u mrtvim stablima? Zašto je mrtvo stablo prikladno za njihov dom i zašto one tamo nalaze hranu?

Posjetitelji razmišljaju o oštećenim i mrtvim stablima, njihovoj važnosti i njihovu doprinosu većoj bioraznolikosti i očuvanju prirode. Zainteresiraj ih za izradu šišmiša ili koje od životinja koje su upoznali!

45 min / 5+ / 20–30

Ančnikovo gradišče

bilo je veliko naselje nastalo u kasnorimskome razdoblju (otprilike 4. i prva polovica 5. stoljeća), u vrijeme propadanja Rimskoga Carstva. Mnogi nalazi s te

lokacije govore o životu ljudi u to vrijeme.

1,2,3 koliko drukčije živimo mi?

U prošlosti su se ljudi u različitim razdobljima (osobito u željeznome dobu i u kasnoj antici) naseljavali na padinama. Takva su naselja, gradine, obično bila okružena zidinama. I nakon propadanja ona čuvaju sjećanja na prošlost.

Zgrade u naselju bile su smještene tik uz zidine. Uglavnom su bile drvene s otvorenim kaminom, a namještaj je također uglavnom bio drven. O životu ljudi u tim vremenima svjedoče sačuvani metalni (osobito željezni i brončani) i keramički predmeti. Nalazi poljoprivrednih alata (srpovi, ralo) govore nam o tome da su stanovnici sami osiguravali hranu i sami voditi brigu o drugim životnim potrebama. Vatru su palili kamenim kresivom, željezni alat brusili su kamenim brusom, žito su mljeli u kamenim ručnim mlinovima, kuhali su u zemljanim posudama i jeli iz drvenih posuda. Također su se bavili obrtništvom, što dokazuju pronađene pile, kliješta i šestari. Odijevali su se u tkaninu koju su sami tkali i šivali kod kuće. Žene su se ukrašavale ogrlicama od staklenih i kamenih perla. Muškarci su pričvršćivali odjeću kožnatim remenima. Manja vojna posada koja je čuvala naselje imala je remene ukrašene brončanim kopčama i ukrasima.

Uputstvo: Slikama i replikama posjetiteljima dočaraj život u prošlosti i danas. Pokaži im žrvanj, drveno posuđe, ručno tkanu tkaninu... Neka posjetitelji pokušaju sami samljeti žito žrvnjem, tkati platno... i tražiti poveznice s današnjim vremenom te se upoznaju s prednostima i nedostatcima prošloga i sadašnjega vremena te razlikama između života u prošlosti i danas.

45 min / 12+ / 15–20

Ančnikovo gradišče

bilo je veliko naselje nastalo u kasnorimskome razdoblju (otprilike 4. i prva polovica 5. stoljeća), u vrijeme propadanja Rimskoga Carstva. Mnogi nalazi s te

lokacije govore o životu ljudi u to vrijeme.

1,2,3 koliko drukčije živimo mi?

U prošlosti su se ljudi u različitim razdobljima (osobito u željeznome dobu i u kasnoj antici) naseljavali na padinama. Takva su naselja, gradine, obično bila okružena zidinama. I nakon propadanja ona čuvaju sjećanja na prošlost.

Zgrade u naselju bile su smještene tik uz zidine. Uglavnom su bile drvene s otvorenim kaminom, a namještaj je također uglavnom bio drven. O životu ljudi u tim vremenima svjedoče sačuvani metalni (osobito željezni i brončani) i keramički predmeti. Nalazi poljoprivrednih alata (srpovi, ralo) govore nam o tome da su stanovnici sami osiguravali hranu i sami voditi brigu o drugim životnim potrebama. Vatru su palili kamenim kresivom, željezni alat brusili su kamenim brusom, žito su mljeli u kamenim ručnim mlinovima, kuhali su u zemljanim posudama i jeli iz drvenih posuda. Također su se bavili obrtništvom, što dokazuju pronađene pile, kliješta i šestari. Odijevali su se u tkaninu koju su sami tkali i šivali kod kuće. Žene su se ukrašavale ogrlicama od staklenih i kamenih perla. Muškarci su pričvršćivali odjeću kožnatim remenima. Manja vojna posada koja je čuvala naselje imala je remene ukrašene brončanim kopčama i ukrasima.

Uputstvo: Slikama i replikama posjetiteljima dočaraj život u prošlosti i danas. Pokaži im žrvanj, drveno posuđe, ručno tkanu tkaninu... Neka posjetitelji pokušaju sami samljeti žito žrvnjem, tkati platno... i tražiti poveznice s današnjim vremenom te se upoznaju s prednostima i nedostatcima prošloga i sadašnjega vremena te razlikama između života u prošlosti i danas.

45 min / 12+ / 15–20

Pažljivo, s povećalom i u čizmama

Močvare su poseban tip vodenoga staništa s trajnim ili povremenim zadržavanjem vode. Obrasle su močvarnom vegetacijom, uglavnom mahom tresetarom, koji se zbog nedostatka zraka ne razgrađuje u humus, nego se pretvara u treset. Kad se taj proces odvija brzo i prouzročuje podizanje (rast) močvare iznad okolice, govorimo o visokoj močvari. Dok niske i prijelazne močvare dolaze u dodir s podzemnom vodom i bogate su mineralima, visoke močvare izrazito su siromašne mineralima i pretežno se napajaju kišnicom. Močvare su jedinstvena i vrlo osjetljiva staništa koja obavljaju mnoge važne funkcije kao što su filtriranje i zadržavanje vode te ublažavanje klimatskih krajnosti.

Uputstvo: Jednostavnim džepnim modelom močvare možeš na terenu izvesti eksperiment kojim jasno pokazujete djelovanje i funkciju močvare.

Srednje veliku posudu dopola obloži glinom u obliku padine koja pada prema sredini. Prazna polovica posude predstavlja vodeni tok ili naselje. Polako izlij vodu niz padinu i promatrajte kako teče. Zatim, u podnožju nagiba, postavi spužvu, koja predstavlja močvaru, i ponovi postupak. Na temelju zapaženoga posjetitelji raspravljaju o glavnim funkcijama močvarnih područja.

Posjetitelji mogu povećalom istražiti život u vodi i izvan nje – možda nađu malu biljku mesožderku, rosiku. Mogu istraživati samo uz označenu stazu i obuveni u gumene čizme (jer ste usred močvare)!

45 min / 6+ / 20–30

Črno jezero

močvara je sa stajaćom vodom, koju je čovjek ukrotio radi prevoženja debala. Njegova karakteristična crna

boja posljedica je blatnjavoga i tresetnoga dna. Bez obzira na boju, voda je kristalno čista. Močvara je obrasla mahom tresetarom, u

kojemu je skrivena sitna biljka mesožder, rosika. Mistična slika jezera usred smrekove šume nadahnula je mnoge legende i pripovijesti.

Pažljivo, s povećalom i u čizmama

Močvare su poseban tip vodenoga staništa s trajnim ili povremenim zadržavanjem vode. Obrasle su močvarnom vegetacijom, uglavnom mahom tresetarom, koji se zbog nedostatka zraka ne razgrađuje u humus, nego se pretvara u treset. Kad se taj proces odvija brzo i prouzročuje podizanje (rast) močvare iznad okolice, govorimo o visokoj močvari. Dok niske i prijelazne močvare dolaze u dodir s podzemnom vodom i bogate su mineralima, visoke močvare izrazito su siromašne mineralima i pretežno se napajaju kišnicom. Močvare su jedinstvena i vrlo osjetljiva staništa koja obavljaju mnoge važne funkcije kao što su filtriranje i zadržavanje vode te ublažavanje klimatskih krajnosti.

Uputstvo: Jednostavnim džepnim modelom močvare možeš na terenu izvesti eksperiment kojim jasno pokazujete djelovanje i funkciju močvare.

Srednje veliku posudu dopola obloži glinom u obliku padine koja pada prema sredini. Prazna polovica posude predstavlja vodeni tok ili naselje. Polako izlij vodu niz padinu i promatrajte kako teče. Zatim, u podnožju nagiba, postavi spužvu, koja predstavlja močvaru, i ponovi postupak. Na temelju zapaženoga posjetitelji raspravljaju o glavnim funkcijama močvarnih područja.

Posjetitelji mogu povećalom istražiti život u vodi i izvan nje – možda nađu malu biljku mesožderku, rosiku. Mogu istraživati samo uz označenu stazu i obuveni u gumene čizme (jer ste usred močvare)!

45 min / 6+ / 20–30

Črno jezero

močvara je sa stajaćom vodom, koju je čovjek ukrotio radi prevoženja debala. Njegova karakteristična crna

boja posljedica je blatnjavoga i tresetnoga dna. Bez obzira na boju, voda je kristalno čista. Močvara je obrasla mahom tresetarom, u

kojemu je skrivena sitna biljka mesožder, rosika. Mistična slika jezera usred smrekove šume nadahnula je mnoge legende i pripovijesti.

Staza Hušnjakovo

i prostor kojim su prije 130 000 godina hodali neandertalci povezuje Muzej krapinskih neandertalaca, paleontološki spomenik prirode Hušnjakovo te

obližnje jezero Dolac. Na stazi koja je opremljena interaktivnim elementima prikazane su zanimljivosti iz života neandertalaca. Kako su preživljavali, čime su

se hranili, jesu li se brinuli o bolesnima, koliko im je vatra značila za život?

Staza Hušnjakovo

i prostor kojim su prije 130 000 godina hodali neandertalci povezuje Muzej krapinskih neandertalaca, paleontološki spomenik prirode Hušnjakovo te

obližnje jezero Dolac. Na stazi koja je opremljena interaktivnim elementima prikazane su zanimljivosti iz života neandertalaca. Kako su preživljavali, čime su

se hranili, jesu li se brinuli o bolesnima, koliko im je vatra značila za život?

Prehrana neandertalaca

bila je pretežno životinjskoga podrijetla. Organiziranim lovom krapinski neandertalci

lovili su u prvome redu velike sisavce koji su tada živjeli na području njihova obitavanja.

Ilustrirani lov na velike sisavce

Neandertalci su pronalazili hranu u blizini svojega obitavališta, skupljali su ili lovili ono što im je podarila priroda. Skupljali su različite vrste biljaka, njihove plodove i bobice, a biljna je hrana činila manji dio njihove prehrane. Nasuprot tomu, meso je bilo važan izvor hrane neandertalaca. S velikom sigurnošću možemo tvrditi da biljna hrana nije bila dovoljan izvor hrane, pa je samo pažljivo planirani i organizirani lov mogao zadovoljiti njihove potrebe. U prvome su redu lovili velike sisavce, životinje koje su u to vrijeme živjele na tome području: toplokrvnoga nosoroga, špiljskoga medvjeda, velikoga jelena, vuka, špiljsku panteru i mnoge druge.

Uputstvo: Posjetitelji bi u literaturi trebali naći priče o lovačkim navikama neandertalaca i prepričati ih. Neka ilustriraju lov na velike sisavce koji su živjeli na tome području. Pomozite si slikovnim materijalom. Primijenite tehniku crtanja s drvenim ugljenom ili drugim bojama prirodnoga podrijetla. Pri izradi crteža razmislite o lovu, upotrebi vatre i prehrambenim navikama neandertalaca. Jesu li ih prikazivali na špiljskim slikama? Kad su se prvi put pojavile i gdje? Tko ih je nacrtao? Što nam danas ove slike pokazuju?

Razgovaraj s posjetiteljima o značenju prikazivanja kao važne prekretnice u razvoju naših predaka.

60 min / 8+ / 30

Prehrana neandertalaca

bila je pretežno životinjskoga podrijetla. Organiziranim lovom krapinski neandertalci

lovili su u prvome redu velike sisavce koji su tada živjeli na području njihova obitavanja.

Ilustrirani lov na velike sisavce

Neandertalci su pronalazili hranu u blizini svojega obitavališta, skupljali su ili lovili ono što im je podarila priroda. Skupljali su različite vrste biljaka, njihove plodove i bobice, a biljna je hrana činila manji dio njihove prehrane. Nasuprot tomu, meso je bilo važan izvor hrane neandertalaca. S velikom sigurnošću možemo tvrditi da biljna hrana nije bila dovoljan izvor hrane, pa je samo pažljivo planirani i organizirani lov mogao zadovoljiti njihove potrebe. U prvome su redu lovili velike sisavce, životinje koje su u to vrijeme živjele na tome području: toplokrvnoga nosoroga, špiljskoga medvjeda, velikoga jelena, vuka, špiljsku panteru i mnoge druge.

Uputstvo: Posjetitelji bi u literaturi trebali naći priče o lovačkim navikama neandertalaca i prepričati ih. Neka ilustriraju lov na velike sisavce koji su živjeli na tome području. Pomozite si slikovnim materijalom. Primijenite tehniku crtanja s drvenim ugljenom ili drugim bojama prirodnoga podrijetla. Pri izradi crteža razmislite o lovu, upotrebi vatre i prehrambenim navikama neandertalaca. Jesu li ih prikazivali na špiljskim slikama? Kad su se prvi put pojavile i gdje? Tko ih je nacrtao? Što nam danas ove slike pokazuju?

Razgovaraj s posjetiteljima o značenju prikazivanja kao važne prekretnice u razvoju naših predaka.

60 min / 8+ / 30

Životni uvjeti

krapinskih neandertalaca bili su po mnogočemu vrlo povoljni iako je njihov svakodnevni život bio pun opasnosti i okrutnosti. Živjeli su u razdoblju između

ledenih doba. Iznimno topla i vlažna klima omogućila je razvoj bogatoga i raznovrsnoga životinjskog i biljnog svijeta.

Jesmo li im slični?

Naš je život posve drukčiji u odnosu na život neandertalaca, ali ponešto je ostalo isto…

Uputstvo: S pomoću magnetnih ploča i magnetnih pločica s natpisima prikaži život neandertalaca i suvremenih ljudi. Jesmo li slični?

Izradi:· dvije magnetne ploče: jednu s fotografijom obitelji/zajednice neandertalaca i

jednu s fotografijom obitelji današnjega čovjeka · po dvije magnetne pločice s pojmom koji odgovara neandertalskoj zajednici ili

obitelji današnjega čovjeka ili s pojmovima koji se odnose obje zajednice.

Primjer pojmova: komunikacija, priprema hrane, briga za ozlijeđene i bolesne, lov, korištenje biljem, nomadski način života

S posjetiteljima traži sličnosti i razlike između neandertalaca i suvremenih ljudi, a dok razgovarate stavljajte magnetne pločice na odgovarajuće magnetne ploče. Provjeri razumijevanje pojmova i po potrebi ih objasni.

Razgovor proširi na sljedeće pojmove: uzajamna pomoć, skrb za djecu, spavanje, iskazivanje ljubavi, povezanost obitelji, više generacijska zajednica, zaigranu djecu, vatra, ognjište, kontrolirana upotreba vatre, jelovnik, odjeća, obuća, pokop, ritual, duhovnost, kupnju, liječnik, spilja, kuća, dom, promatranje prirode, prijenos znanja, izrada alata, artikulacija, životno okruženje, ovisnost o prirodi, borba za opstanak.

45 min / 13+ / 15

Životni uvjeti

krapinskih neandertalaca bili su po mnogočemu vrlo povoljni iako je njihov svakodnevni život bio pun opasnosti i okrutnosti. Živjeli su u razdoblju između

ledenih doba. Iznimno topla i vlažna klima omogućila je razvoj bogatoga i raznovrsnoga životinjskog i biljnog svijeta.

Jesmo li im slični?

Naš je život posve drukčiji u odnosu na život neandertalaca, ali ponešto je ostalo isto…

Uputstvo: S pomoću magnetnih ploča i magnetnih pločica s natpisima prikaži život neandertalaca i suvremenih ljudi. Jesmo li slični?

Izradi:· dvije magnetne ploče: jednu s fotografijom obitelji/zajednice neandertalaca i

jednu s fotografijom obitelji današnjega čovjeka · po dvije magnetne pločice s pojmom koji odgovara neandertalskoj zajednici ili

obitelji današnjega čovjeka ili s pojmovima koji se odnose obje zajednice.

Primjer pojmova: komunikacija, priprema hrane, briga za ozlijeđene i bolesne, lov, korištenje biljem, nomadski način života

S posjetiteljima traži sličnosti i razlike između neandertalaca i suvremenih ljudi, a dok razgovarate stavljajte magnetne pločice na odgovarajuće magnetne ploče. Provjeri razumijevanje pojmova i po potrebi ih objasni.

Razgovor proširi na sljedeće pojmove: uzajamna pomoć, skrb za djecu, spavanje, iskazivanje ljubavi, povezanost obitelji, više generacijska zajednica, zaigranu djecu, vatra, ognjište, kontrolirana upotreba vatre, jelovnik, odjeća, obuća, pokop, ritual, duhovnost, kupnju, liječnik, spilja, kuća, dom, promatranje prirode, prijenos znanja, izrada alata, artikulacija, životno okruženje, ovisnost o prirodi, borba za opstanak.

45 min / 13+ / 15

Vatra života

Za mnoge je znanstvenike jedna od najvažnijih prekretnica u ljudskoj evoluciji nadzirano korištenje vatrom. Vatra grije, štiti i mijenja prehrambene navike. Ognjište postaje središte okupljanja: sa sociološkoga stajališta vatra je produbila odnose u zajednici. Stoljećima nakon toga ognjište je i dalje središte zajednice.

Uputstvo: Pokaži posjetiteljima fotografiju neandertalske obitelji koja loži vatru. Potakni ih na to da promatraju obitelj neandertalaca i razmišljaju. Pokušaj dobiti odgovore na pitanja koja slijede.

Stavite se u položaj neandertalaca u vrijeme prije 125 000 godina i gledajte fotografiju. Što vidite? Što to rade? Što mislite, tko su oni? Što čini odrasla osoba? Je li vatra nastala slučajno? Zašto to zaključujete? Za što se vatra upotrebljava? Koje promjene u načinu života nastaju uporabom vatre? Je li vatra važna za zajednicu? Što mislite, zašto? Razmislite o opasnosti od požara... Jesu li neandertalci znali kako ga ograničiti, nadzirati i ugasiti? Zašto je to važno?

15 min / 10+ / 15

Vatra

je bila sredstvo kojim su se krapinski neandertalci nadzirano koristili

tijekom duljega razdoblja, što potvrđuju i slojevi pepela

koje je na tome mjestu otkrio

Dragutin Gorjanović-Kramberger.

Vatra života

Za mnoge je znanstvenike jedna od najvažnijih prekretnica u ljudskoj evoluciji nadzirano korištenje vatrom. Vatra grije, štiti i mijenja prehrambene navike. Ognjište postaje središte okupljanja: sa sociološkoga stajališta vatra je produbila odnose u zajednici. Stoljećima nakon toga ognjište je i dalje središte zajednice.

Uputstvo: Pokaži posjetiteljima fotografiju neandertalske obitelji koja loži vatru. Potakni ih na to da promatraju obitelj neandertalaca i razmišljaju. Pokušaj dobiti odgovore na pitanja koja slijede.

Stavite se u položaj neandertalaca u vrijeme prije 125 000 godina i gledajte fotografiju. Što vidite? Što to rade? Što mislite, tko su oni? Što čini odrasla osoba? Je li vatra nastala slučajno? Zašto to zaključujete? Za što se vatra upotrebljava? Koje promjene u načinu života nastaju uporabom vatre? Je li vatra važna za zajednicu? Što mislite, zašto? Razmislite o opasnosti od požara... Jesu li neandertalci znali kako ga ograničiti, nadzirati i ugasiti? Zašto je to važno?

15 min / 10+ / 15

Vatra

je bila sredstvo kojim su se krapinski neandertalci nadzirano koristili

tijekom duljega razdoblja, što potvrđuju i slojevi pepela

koje je na tome mjestu otkrio

Dragutin Gorjanović-Kramberger.

Briga za ozlijeđene i mrtve

bila je važna u životu neandertalaca. Neandertalci nisu bili primitivni divljaci, nego su pripadali zajednici koja je pokapala svoje mrtve i brinula se za djecu,

ozlijeđene, bolesne i starije osobe. Bili su sposobni iskazati nesebičnost i suosjećanje.

Nekad i danas

Neandertalac je prvo ljudsko biće koje je s pijetetom pokapalo svoje mrtve. Grobovi su obilježeni raznovrsnim kamenjem, a pogrebna arhitektura toga vremena obuhvaća lomljeno kamenje, obli šljunak, kamene ploče i nakupine. Mnoštvo zaraslih kostiju, teških trauma koje nisu dovele do smrti, također upućuje na brigu za članove zajednice.

Uputstvo: Izreži papirnate lutke koje predstavljaju neandertalce te nekoga sisavaca koji je teško povrijedio neandertalaca u lovu. Prikaži skrb zajednice za njega – njegu i liječenje i tugu zbog neuspjeha – njegove smrti. Prikaži pogreb neandertalca i grobove iz toga vremena.

Potakni posjetitelje na razmišljanje o emocijama, međusobnoj povezanosti, skrbi, smrti, pogrebu i značenju rituala nekad i danas. S posjetiteljima usporedi običaje i tradiciju s današnjima:

– Gdje se danas liječimo od ozljeda i kako? Kako je to bilo u vrijeme neandertalaca? Jesu li znali za antibiotike? Koji je njihov izvor?

– Pronađi ljekovite biljke u blizini i reci što koja biljka može izliječiti i kako!– Kako su se neandertalci brinuli o starijim osobama? Kako je danas? – Što mislite, kad su ljudi bili povezaniji – u vrijeme neandertalaca ili danas?

Zbog čega to mislite?– Koja je važnost zajednice? Što nam omogućuje da se povežemo, a što nas

razdvaja, usmjeruje u samoću? Što daje veći osjećaj sigurnosti? Gdje se osjećaš sigurno?

– Jesu li danas pogrebi i tugovanje usporedivi s tadašnjim pogrebnim ritualima? Mislite li da su neandertalci već vjerovali u zagrobni život i s čim su ga mogli usporediti?

60 min / 12+ / 10

Briga za ozlijeđene i mrtve

bila je važna u životu neandertalaca. Neandertalci nisu bili primitivni divljaci, nego su pripadali zajednici koja je pokapala svoje mrtve i brinula se za djecu,

ozlijeđene, bolesne i starije osobe. Bili su sposobni iskazati nesebičnost i suosjećanje.

Nekad i danas

Neandertalac je prvo ljudsko biće koje je s pijetetom pokapalo svoje mrtve. Grobovi su obilježeni raznovrsnim kamenjem, a pogrebna arhitektura toga vremena obuhvaća lomljeno kamenje, obli šljunak, kamene ploče i nakupine. Mnoštvo zaraslih kostiju, teških trauma koje nisu dovele do smrti, također upućuje na brigu za članove zajednice.

Uputstvo: Izreži papirnate lutke koje predstavljaju neandertalce te nekoga sisavaca koji je teško povrijedio neandertalaca u lovu. Prikaži skrb zajednice za njega – njegu i liječenje i tugu zbog neuspjeha – njegove smrti. Prikaži pogreb neandertalca i grobove iz toga vremena.

Potakni posjetitelje na razmišljanje o emocijama, međusobnoj povezanosti, skrbi, smrti, pogrebu i značenju rituala nekad i danas. S posjetiteljima usporedi običaje i tradiciju s današnjima:

– Gdje se danas liječimo od ozljeda i kako? Kako je to bilo u vrijeme neandertalaca? Jesu li znali za antibiotike? Koji je njihov izvor?

– Pronađi ljekovite biljke u blizini i reci što koja biljka može izliječiti i kako!– Kako su se neandertalci brinuli o starijim osobama? Kako je danas? – Što mislite, kad su ljudi bili povezaniji – u vrijeme neandertalaca ili danas?

Zbog čega to mislite?– Koja je važnost zajednice? Što nam omogućuje da se povežemo, a što nas

razdvaja, usmjeruje u samoću? Što daje veći osjećaj sigurnosti? Gdje se osjećaš sigurno?

– Jesu li danas pogrebi i tugovanje usporedivi s tadašnjim pogrebnim ritualima? Mislite li da su neandertalci već vjerovali u zagrobni život i s čim su ga mogli usporediti?

60 min / 12+ / 10

Alat i oružje

krapinski neandertalci izrađivali su od materijala iz okolice svojih obitavališta. Više od pedeset posto kamenih alatka napravljeno je od tufa i silikatnih stijena.

Napravite kameni nakit

Izrada i uporaba kamenih alatka iznimno je bitna u evoluciji čovjeka. Neandertalci su izrađivali kamene rukotvorine od materijala koji im je bio dostupan u njihovoj bližoj okolici i na površini tla. Upotrebljavali su stijene veće tvrdoće i one koje imaju školjkast lom te se lijepo oblikuju i kalaju u gotovo svim smjerovima. Izrada kamenih predmeta nije jednostavan proces i da bi se dobio željeni oblik potrebna je iznimna vještina.

Uputstvo: Posjetitelji se iskušavaju u obradi kamena i izrađuju kameni privjesak. Za izradu privjeska potreban je kamen ili mineral koji se može lako oblikovati. Prikladan je kamen tuf (koji su također upotrebljavali krapinski neandertalci) ili mineral talk. Za oblikovanje privjeska potreban brusni papir. Izbuši bušilicom rupicu u kamenu i provuci traku kroz nju. Ogrlica s privjeskom je gotova.

Umjesto talka ili tufa posjetitelji mogu pronaći šljunak zanimljivoga oblika, izbušiti rupu i objesiti ga na kožnatu traku. Bušenje se može i izbjeći s pomoću makronalnih tehnika (pletenje čvorova u različitim uzorcima) i nizanjem oblutaka u lijep lanac.

60 min / 10+ / 15

Alat i oružje

krapinski neandertalci izrađivali su od materijala iz okolice svojih obitavališta. Više od pedeset posto kamenih alatka napravljeno je od tufa i silikatnih stijena.

Napravite kameni nakit

Izrada i uporaba kamenih alatka iznimno je bitna u evoluciji čovjeka. Neandertalci su izrađivali kamene rukotvorine od materijala koji im je bio dostupan u njihovoj bližoj okolici i na površini tla. Upotrebljavali su stijene veće tvrdoće i one koje imaju školjkast lom te se lijepo oblikuju i kalaju u gotovo svim smjerovima. Izrada kamenih predmeta nije jednostavan proces i da bi se dobio željeni oblik potrebna je iznimna vještina.

Uputstvo: Posjetitelji se iskušavaju u obradi kamena i izrađuju kameni privjesak. Za izradu privjeska potreban je kamen ili mineral koji se može lako oblikovati. Prikladan je kamen tuf (koji su također upotrebljavali krapinski neandertalci) ili mineral talk. Za oblikovanje privjeska potreban brusni papir. Izbuši bušilicom rupicu u kamenu i provuci traku kroz nju. Ogrlica s privjeskom je gotova.

Umjesto talka ili tufa posjetitelji mogu pronaći šljunak zanimljivoga oblika, izbušiti rupu i objesiti ga na kožnatu traku. Bušenje se može i izbjeći s pomoću makronalnih tehnika (pletenje čvorova u različitim uzorcima) i nizanjem oblutaka u lijep lanac.

60 min / 10+ / 15

Centar za posjetitelje Lović Prekriški

udaljen je 20 km od središta Ozlja i smješten u prostorima napuštene područne osnovne škole. Revitaliziranjem škole taj centar postaje polazna točka za brojne ljubitelje prirode i baštine ozaljskoga kraja. Lokalitet se nalazi na području Parka

prirode Žumberak i Samoborskoga gorja, a u blizini Centra nalazi se ogledni voćnjak s autohtonim sortama jabuka. Upoznajte Ozalj i okolicu na jednome

mjestu, napišite pismo svojoj ljubavi, posjetite Stari grad i selo Trg, u kojemu još izrađuju jalbu i – dobro gledajte, možda se baš negdje u blizini, u prekrasnoj

prirodi, odmara zmaj Ozaljko!

Centar za posjetitelje Lović Prekriški

udaljen je 20 km od središta Ozlja i smješten u prostorima napuštene područne osnovne škole. Revitaliziranjem škole taj centar postaje polazna točka za brojne ljubitelje prirode i baštine ozaljskoga kraja. Lokalitet se nalazi na području Parka

prirode Žumberak i Samoborskoga gorja, a u blizini Centra nalazi se ogledni voćnjak s autohtonim sortama jabuka. Upoznajte Ozalj i okolicu na jednome

mjestu, napišite pismo svojoj ljubavi, posjetite Stari grad i selo Trg, u kojemu još izrađuju jalbu i – dobro gledajte, možda se baš negdje u blizini, u prekrasnoj

prirodi, odmara zmaj Ozaljko!

Stari grad Ozalj

sagrađen je u 13. stoljeću iznad rijeke Kupe. Građen je, nadograđivan i popravljan stoljećima, a svako je povijesno razdoblje ostavilo svoj trag. Stari

grad Ozalj nitko nije uspio osvojiti. Smješten je na vrhu brežuljka i opasan kamenim zidom sa šest polukružnih kula. U 18. stoljeću temeljito ga pregrađuju

novi vlasnici Perlas i Batthyany i daju mu današnji, barokni izgled.

Što se tu sjaji?

Dvorci koji su građeni između 16. i 18. stoljeća uređeni su u baroknome stilu.

Barok je europski povijesni i umjetnički stil koji se razvio oko 1600. godine u Italiji i trajao je do 18. stoljeća. Obilježja su baroknoga stila pretjerano prikazivanje osjećaja, blještavilo te jasno prikazani detalji. Barokni je stil naglašavao moć, kićenost, ornament i sjaj. Razvijao se unutar kiparstva, slikarstva, književnosti, glazbe i arhitekture, za koju su karakteristična pozlaćivanja, veliki prozori, nadsvođeni stropovi i slično.

Uputstvo: Posjetitelji neka pozlate okvir za fotografije i usto se upoznaju s radom restauratora! Pozlaćivanje različitih slikarskih i kiparskih umjetnina drevna je tehnika.

Stari okvir za slike neka oblijepe pozlaćenim listićima. Za to mogu upotrijebiti ljepilo za listiće i kist. Pozlaćivanje je potrebno raditi iznimno precizno, kao što se radilo u baroku.

Na kraju možete prošetati poučnom stazom, fotografirati i najljepšu fotografiju staviti u pozlaćeni okvir.

60 min / 7+ / 15

Stari grad Ozalj

sagrađen je u 13. stoljeću iznad rijeke Kupe. Građen je, nadograđivan i popravljan stoljećima, a svako je povijesno razdoblje ostavilo svoj trag. Stari

grad Ozalj nitko nije uspio osvojiti. Smješten je na vrhu brežuljka i opasan kamenim zidom sa šest polukružnih kula. U 18. stoljeću temeljito ga pregrađuju

novi vlasnici Perlas i Batthyany i daju mu današnji, barokni izgled.

Što se tu sjaji?

Dvorci koji su građeni između 16. i 18. stoljeća uređeni su u baroknome stilu.

Barok je europski povijesni i umjetnički stil koji se razvio oko 1600. godine u Italiji i trajao je do 18. stoljeća. Obilježja su baroknoga stila pretjerano prikazivanje osjećaja, blještavilo te jasno prikazani detalji. Barokni je stil naglašavao moć, kićenost, ornament i sjaj. Razvijao se unutar kiparstva, slikarstva, književnosti, glazbe i arhitekture, za koju su karakteristična pozlaćivanja, veliki prozori, nadsvođeni stropovi i slično.

Uputstvo: Posjetitelji neka pozlate okvir za fotografije i usto se upoznaju s radom restauratora! Pozlaćivanje različitih slikarskih i kiparskih umjetnina drevna je tehnika.

Stari okvir za slike neka oblijepe pozlaćenim listićima. Za to mogu upotrijebiti ljepilo za listiće i kist. Pozlaćivanje je potrebno raditi iznimno precizno, kao što se radilo u baroku.

Na kraju možete prošetati poučnom stazom, fotografirati i najljepšu fotografiju staviti u pozlaćeni okvir.

60 min / 7+ / 15

Jalba

je žensko pokrivalo za glavu koje su nosile udane žene u ozaljskome naselju Trg i selima uz Kupu između Ozlja i Karlovca. Pletenjem prstima dobivaju se željeni

motivi, a jednim pletenjem istodobno se pletu dvije čipke – jalbe. Jalba se izrađuje na drvenome okviru u koji je svijena lijeskova grana i usađena u dužu

pravokutnu daščicu. Na okvir su kružno namotane isprepletene niti, a posebnost je što nema poprečnih niti (potke).

Skini šešir!

Počeci uporabe pokrivala za glavu potječu od ukrašavanja glava kod primitivnih naroda. S ukrasima na glavi pojedinci bi podizali svoj status i bili zamjećeniji – veći, šareniji i moćniji. Poslije su glave počeli pokrivati perjem i krznom jer su vjerovali da duh životinja čijom su se kožom pokrivali prelazi u njih. Pokrivala za glavu i šeširi svoj procvat doživljavaju u kasnome srednjem vijeku i sve do pedesetih godina 20. stoljeća obavezni su dio odjeće. Danas su šeširi samo dio protokolarne odjeće.

Uputstvo: Za ovu su izvedbu potrebna različita pokrivala za glavu povezana s poviješću pojedinoga područja. Podijeli pokrivala i stavite ih na glavu, a zatim oživite svoje uloge kojima ćete ilustrirati život iz prošlosti. Nakon toga isto napravite sa suvremenim pokrivalima za glavu i odglumite uloge s aktualnom tematikom današnjega vremena. Igranje uloga može se povezati i s pojavama i fenomenima u prirodi, a svatko može odabrati ulogu glumca ili gledatelja.

45 min / 15+ / 15

Jalba

je žensko pokrivalo za glavu koje su nosile udane žene u ozaljskome naselju Trg i selima uz Kupu između Ozlja i Karlovca. Pletenjem prstima dobivaju se željeni

motivi, a jednim pletenjem istodobno se pletu dvije čipke – jalbe. Jalba se izrađuje na drvenome okviru u koji je svijena lijeskova grana i usađena u dužu

pravokutnu daščicu. Na okvir su kružno namotane isprepletene niti, a posebnost je što nema poprečnih niti (potke).

Skini šešir!

Počeci uporabe pokrivala za glavu potječu od ukrašavanja glava kod primitivnih naroda. S ukrasima na glavi pojedinci bi podizali svoj status i bili zamjećeniji – veći, šareniji i moćniji. Poslije su glave počeli pokrivati perjem i krznom jer su vjerovali da duh životinja čijom su se kožom pokrivali prelazi u njih. Pokrivala za glavu i šeširi svoj procvat doživljavaju u kasnome srednjem vijeku i sve do pedesetih godina 20. stoljeća obavezni su dio odjeće. Danas su šeširi samo dio protokolarne odjeće.

Uputstvo: Za ovu su izvedbu potrebna različita pokrivala za glavu povezana s poviješću pojedinoga područja. Podijeli pokrivala i stavite ih na glavu, a zatim oživite svoje uloge kojima ćete ilustrirati život iz prošlosti. Nakon toga isto napravite sa suvremenim pokrivalima za glavu i odglumite uloge s aktualnom tematikom današnjega vremena. Igranje uloga može se povezati i s pojavama i fenomenima u prirodi, a svatko može odabrati ulogu glumca ili gledatelja.

45 min / 15+ / 15