INTERVENCIJE ZA POBOLJŠANJE AKTUELNOG nemaju neograničenu prijemnu moć (zapreminu). Zbog toga se kroz zakonsku regulativu teţi smanjenju količina otpada, tj. izbjegavanju nastanka

INTERVENCIJE ZA POBOLJŠANJE AKTUELNOG SISTEMA UPRAVLJANJA OTPADOM

Studija o čvrstom otpadu za sjevero-istočnu BiH sa detaljnim pregledom stanja u opštinama Maglaj, Žepče, Zavidovići, Derventa i Tuzla uz osvrt na stanje u drugim

gradovima

Adnan Hadžiefendić, dipl.ing.tehn.

Tuzla, februar 2010.

CENTAR ZA EKOLOGIJU I ENERGIJU EKO-LEONARDO

M. i Ž. Crnogorčevića 8 75000 Tuzla BiH Priboj bb 75249 Priboj BiH

tel/fax: ++387 (0)35 249-311 tel: ++387 (0)65 538-494 [email protected] www.ekologija.ba [email protected]

Ova studija je uraĎena za projekat „Od učešća javnosti do odrţivog razvoja“ koji se realizuje uz finansijsku podršku Evropske unije u okviru programa „Evropski instrument za demokratiju i

ljudska prava (EIDHR)“ i Fonda otvoreno društvo BH. Sadrţaj studije je isključiva odgovornost

Centra za ekologiju i energiju i EКО-Leonarda, te ni u kojem slučaju ne predstavlja stav Evropske unije niti Fonda otvoreno društvo.

Izdavaĉ

Centar za ekologiju i energiju, Tuzla

Autor

Adnan Hadţiefendić dipl.ing.tehn.

Tehniĉko ureĊenje i dizajn

Advija Đonlić

Vanja Rizvić

George Stiff

Štampa

d.o.o. „Off-Set“, Tuzla

Tiraţ

200 primjeraka

INTERVENCIJE ZA POBOLJŠANJE AKTUELNOG SISTEMA UPRAVLJANJA OTPADOM U SJEVEROISTOČNOJ BOSNI I HERCEGOVINI

3

SADRŢAJ

SAŢETAK ......................................................................................................................................................... 4

UVOD ................................................................................................................................................................. 5

1. DEFINICIJA I VRSTE OTPADA ................................................................................................................ 6

1.1. Evropski katalog otpada ........................................................................................................................ 6

Error! Bookmark not defined.

1.2. Komunalni otpad (otpad iz domaćinstva) ............................................................................................ 9

1.3. Industrijski otpad ................................................................................................................................... 9

2. ZAKONSKA REGULATIVA ..................................................................................................................... 9

2.1. Zakon o otpadu na nivou Bosne i Hercegovine ................................................................................. 9

2.2. Zakon o otpadu na nivou Federacije Bosne i Hercegovine ............................................................ 10

2.3. Zakon o otpadu u RS-u ...................................................................................................................... 11

2.4. Zakon o otpadu na podruĉju Kantona .............................................................................................. 12

2.4.1. Zakon o otpadu u ZE-DO ............................................................................................................... 12

2.4.2. Zakon o otpadu u Tuzlanskom Kantonu ........................................................................................ 12

3. DEPONIJE – TRENUTNO STANJE ....................................................................................................... 12

3.1. Stanje otpada na podruĉju Tuzlanskog kantona ............................................................................. 14

3.1.1. Način odvoza i deponovanja otpada ........................................................................ .................. 14

3.2. Stanje otpada na podruĉju općine Zavidovići .................................................................................. 15

3.2.1. Pokrivenost prevozom otpada Općine Zavidovići ........................................................................ 15

3.2.2. Deponija ”Ekonomija“ Zavidovići ............................................................................................... 15

3.2.3. Monitoring deponije ...................................................................................................................... 16

3.3. Stanje otpada na podruĉju općine Ţepĉe .......................................................................................... 18

3.4. Stanje otpada na podruĉju općine Maglaj ........................................................................................ 20

3.5. Stanje otpada na podruĉju općine Derventa .................................................................................... 21

3.5.1. Način odvoza i deponovanja otpada ............................................................................................. 21

4. INFORMISANOST O OTPADU NA PODRUĈJU OPĆINE ZAVIDOVIĆI ..................................... 21

5. MOGUĆI NAĈINI ZA RJEŠAVANJE PROBLEMA OTPADA NA PODRUĈJU OPĆINA .......... 22

Primjer: načini rješavanja problema otpada na području Općine Zavidovići

6. ZAKLJUĈAK .......................................................................................................................................... 23


4

SAŢETAK

Jedan od najvećih problema današnjice predstavlja

problem otpada, koji je kod razvijenih drţava u

većoj mjeri već riješen, dok kod manje razvijenih

još uvijek predstavlja veliki problem.

Kada je riječ o problemu otpada u Bosni i

Hercegovini teško je doći do tačnih podataka koji

govore gdje i kako se rješava taj problem. U većini

slučajeva problem predstavlja nedostatak zakonske

regulative koja bi riješila taj problem, a poznavajući

ekonomsku situaciju, moţe se reći da je to u

dogledno vrijeme nemoguće riješiti.

Nadleţnost za zaštitu okoliša je podijeljena na

FBiH, RS i BD, što usloţnjava i usporava

provoĎenje postojećih zakona. Ukazuje se na

potrebu donošenja jedinstvenog zakona na

drţavnom nivou koji će regulisati problem otpada,

kao i drugih ekoloških problema.

TakoĎe je potrebno uraditi Planove upravljanja

otpadom na kontonalnom nivou, te Lokalne akcione

planove na nivou opština koji će biti usklaĎeni sa

kantonalnim planovima.

U Bosni i Hercegovini je prihvaćena uspostava

regionalnog pristupa upravljanja otpadom, što

podrazumijeva udruţivanje općina po ekonomskom

principu, te zajedničko odlaganje otpada na

regionalnim deponijama. PredviĎena je izgradnja 16

regionalnih sanitarnih deponija na kojima bi se

odlagao prikupljeni otpad iz njima pripadajućih

općina.

Do danas su poduzete mnoge aktivnosti po ovom

pitanju, formirana su preduzeća regionalnih

deponija koja će njima upravljati, neke od deponija

su izgraĎene (Sarajevo, Zenica) ili su u fazi

izgradnje(Bihać, Bijeljina..) ili sanacije (Tuzla).


5

UVOD

PrilagoĎavanjem prirode sebi, čovjek narušava

ravnoteţu u prirodi, pa nije ni čudo što su do danas

nestale mnoge vrste biljaka i ţivotinja, što nema

više čistih riječnih tokova, šumskih pejzaţa, a i

atmosfera svakog dana biva sve više zagaĎena.

Razumljivo je to da čovjek treba da radi i ne treba

da se odrekne tehnološkog i ekonomskog razvoja,

ali treba imati uvijek na umu staru izreku koja kaţe

da „prirodu nismo naslijedili od starijih predaka,

već smo je posudili od mladih naraštaja“. U

protivnom, čovjek postaje neprijatelj samom sebi.

Privredni i tehnološki razvoj posljednjih decenija

ugroţava ţivot i zdravlje ljudi na više načina.

Priroda sa njenim osnovnim elementima

ekosistema: površinskim i podzemnim vodama,

tlom i zrakom se svakodnevno zagaĎuju kroz

infiltraciju štetnih susptanci u njih, što dovodi do

opterećenja ekosistema.

U cilju zaštite ekosistema, pojedine zemlje ili

odreĎena zajednica drţava (npr. Evropska unija;

UNEP– United Nations Environmental Programe,

koji je pokrovitelj Bazelske konvencije i dr.),

donose odreĎene zakone. Znatan broj ljudi nema

dovoljnu svijest u pogledu zaštite okoliša, pa ih kroz

zakonske propise i norme moraju sprovoditi.

Sistemsko rješavanje pitanja zaštite okoliša u

zemljama članicama Evropske unije započeto je

početkom 70-tih godina 20. vijeka kada su doneseni

prvi zakoni i propisi u oblasti zaštite okoliša.

IzmeĎu ostalog, ovim zakonskim aktima

uspostavljen je sistem zbrinjavanja i ponovnog

iskorištavanja otpada , odnosno uspostavljena je

nova privredna grana- privreda otpada.

Tako je u SR Njemačkoj 1971.godine donesen

zakon o otpadu, kada je odlaganje otpada vršeno na

oko 50.000 deponija (preteţno neureĎene, tzv.

divlje deponije). Kao rezultat dosljedne primjene

tog zakona, broj deponija nakon tri godine je

smanjen na oko 4.500, odnosno za više od 10 puta.

Odlaganje otpada u članicama Evropske unije na

današnjem stepenu razvoja tehnike i tehnologije vrši

se u ureĎene deponije otpada sa veoma velikim

stepenom sigurnosti za zaštitu okoliša. MeĎutim,

one nemaju neograničenu prijemnu moć

(zapreminu). Zbog toga se kroz zakonsku regulativu

teţi smanjenju količina otpada, tj. izbjegavanju

nastanka i ponovnom korištenju odreĎenih

komponenti otpada. Osnovna teţnja je da se svi

otpadi koji se dobivaju u procesu proizvodnje,

potrošnje i drugim radnjama koriste kruţni tok

iskorištavanja, što je osnovna zadaća privrede

otpada.

Bilo bi nerealno očekivati da se dobije potpuno

zatvoren krug otpada (totalna reciklaţa), jer

neizbjeţno dolazi do stvaranja otpada i u procesu

reciklaţe. Ponovno korištenje korisnih komponenti

otpada (reciklaţa) mora se posmatrati sa više

aspekata, od kojih su najutjecajniji paketi

opterećenja na okoliš. UtvrĎivanje, da li je odreĎeni

predmet otpad ili se moţe ponovo koristiti za

proizvodnju, često je u koliziji. Ono što je za jednog

vlasnika otpad, za drugog je korisna sirovina. Šta će

biti otpad ne zavisi toliko od predmeta ili materijala

koliko od našeg odnosa prema tom predmetu ili

materijalu. Dilema kad je predmet materijal otpad

ili korisna sirovina nastoji se definisati kroz

odgovarajuće propise.


6

1. DEFINICIJA I VRSTE OTPADA

Zakon o upravljanju otpadom u BiH definisao je i

utvrdio sljedeće vrste otpada:

- «otpad»- označava sve materije ili predmete

koje vlasnik odlaţe (subjektivna odluka) ili se

traţi da bude odloţen (objektivna odluka) u

skladu sa jednom od kategorija otpada

navedenoj u listi otpada i utvrĎenoj u

provedbenom propisu.

- «komunalni otpad»- je otpad iz domaćinstva

kao i drugi otpad koji je zbog svoje prirode ili

sastava sličan otpadu iz domaćinstva.

- «opasni otpad»- je svaki otpad koji je utvrĎen

posebnim propisom i koji ima jednu ili više

karakteristika koje prouzrokuju opasnost po

zdravlje ljudi i okoliša po svom porijeklu,

sastavu ili koncentraciji, kao i onaj otpad koji je

naveden u listi otpada kao opasni koji je

regulisan provedbenim propisima.

- «neopasni otpad»- je otpad koji nije definisan

kao «opasni otpad».

- «inertni otpad»- je otpad koji nije podloţan

značajnim fizičkim, hemijskim ili biološkim

promjenama. Inertni otpad se neće rastvarati,

spaljivati ili na drugi način fizički ili hemijski

obraĎivati, biološki razgraĎivati ili ne utiče

nepovoljno na druge supstance sa kojima dolazi

u kontakt na način da uzrokuje zagaĎenje

okoliša ili ugroţavanje zdravlja ljudi. Ukupna

vlaţnost, sadrţaj polutanata u otpadu i

ekotoksičnost filtrata mora biti neznatna da ne

bi došlo do ugroţavanja kvaliteta površinskih i

podzemnih voda.

1.1.Evropski katalog otpada

Direktivom Evropske unije 75/442/EWG i dopune

direktive 91/156/EWG utvrĎen je Evropski katalog

otpada koji je na snazi od 01.01.1999.god. Evropski

katalog otpada predstavlja tri liste, i to:

- Lista otpada prema djelatnostima koje ga

generišu (kod „1“ označen sa dvije cifre, sa 20

osnovnih industrijskih grana);

- Lista otpada prema procesu, podprocesu ili

mjestu nastanka.

- Lista otpada prema vrsti otpada. U ovoj listi

dodatno je definisan opasni otpad sa 295

kategorija, koji je potrebno nadzirati saglasno

klasifikaciji otpada prema Bazelskoj konvenciji

i klasifikaciji otpada prema Ujedinjenim

nacijama.

Evropskim katalogom otpada utvrĎeno je više od

1.000 vrsta otpada. Najveći broj ovih vrsta otpada

su definisane DIN-standardima, dok neke vrste nisu

definisane.

Opće prihvaćena načela cjelokupnog sistema

privrede otpada u Evropskoj uniji poznata su kao

«4R»:

- Redukcion – smanjenje ili sprečavanje

nastanka otpada,

- Reuse – ponovno upotreba otpada bez

obrade,

- Resycling – reciklaţa odnosno obrada

otpada za materijalno ili energetsko

iskorištavanje i

- Recovery – obnavljanje, ponovna upotreba

za istu namjenu ali uz obradu, npr.povratna

ambalaţa.

Krajnji cilj privrede otpada je potpuno napuštanje

odlaganja otpada, odnosno razvoj bezdeponijskog

koncepta upravljanja otpadom.

U Bosni i Hercecgovini zaštiti okoliša pridaje se

poseban značaj tek posljednjih nekoliko godina, što

se ogleda u donošenju odgovarajućih zakonskih

akata. U 2000. donesena je «Strategija upravljanja

čvrstim otpadom u Bosni i Herceegovini»,

finansirana od strane EU Phare Funded Projeckt.

Strategija je obuhvatila upravljanje kućnim,

industrijskim, medicinskim i graĎevinskim otpadom

u oba BH entiteta, s ciljem da se dostignu evropski

standardi u ovoj oblasti.


7

Tabela 1. Glavne grupe Evropskog kataloga otpada

Osnovni principi na kojima se zasniva Strategija

upravljanja čvrstim otpadom u Bosni i Hercegovini

su identični principima na kojima se zasniva zaštita

okoliša u Evropskoj uniji. To su:

- Princip «zagaĎivač plaća»,

- Princip prevencije,

- Princip mjera predostoţnosti,

- Princip integracije i

- Princip intervencije na izvoru.

Princip «zagaĎivač plaća», usvojen je u skladu sa

procedurama i principima Evropske unije i čini

osnovu za politiku zaštite okoline i donošenja

zakona. Naplata nameta za štete koje je zagaĎivač

prouzrokovao, podstiče ga da smanji zagaĎivanje i

pronaĎe proizvode sa manje štetnim efektima

zagaĎivanja ili tehnologiju koja omogućava

racionalnije korištenje resursa iz okoline.

Princip prevencije, podrazumijeva sprečavanje

pojava zagaĎivanja okoliša ili štetnih uticaja, a ne

da se otklanja kada se već dogodi. Drugim riječima,

bolje prevencija nego sanacija.

Princip mjera predostroţnosti, primjenjuje se u cilju

izbjegavanja potencijalno štetnih uticaja od

prisutnih supstanci toksičnih i podloţnih

bioakumulaciji, čak i kada ne postoji naučni dokaz

koji bi potvrdio slučajnu povezanost izmeĎu emisija

i efekta.

Princip integracije, pitanje zaštite okoliša moţe da

bude adekvatno riješeno samo u slučaju da sve

nadleţne drţavne institucije rade paralelno na tom

problemu, odnosno integralno.

Princip intervencije na izvoru, ukazuje na to da

proizvedeni otpad treba da ostane što je moguće

01 00 00

02 00 00

03 00 00

04 00 00

05 00 00

06 00 00

07 00 00

08 00 00

09 00 00

10 00 00

11 00 00

12 00 00

13 00 00

14 00 00

15 00 00

16 00 00

17 00 00

18 00 00

19 00 00

20 00 00

Otpad koji nastaje istraţivanjem, eksploatacijom i preradom mineralnih sirovina

Otpad iz primarne poljoprivrede, vrtlarstva, lova, ribolova, vodenih kultura, pripreme i prerade

hrane

Otpad iz prerade drveta i proizvodnje celuloze, papira, kartona, ploča i namještaja

Otpad iz koţarske i tekstilne industrije

Otpad iz prerade nafte, prečišćavanja zemnog plina i pirolize uglja

Otpad iz anorganskih hemijskih procesa

Otpad iz organskih hemijskih procesa

Otpad iz proizvodnje, prerade, prodaje i korištenja premaza (boje, lakovi, email) i sredstava za

brtvljenje

Otpad iz fotografske industrije

Anorganski otpad iz termičkih postupaka

Anorganski otpad koji sadrţi metale, a potiče od obrade i zaštite metala i hidrometalurgije metala

Otpad iz procesa mehaničkog oblikovanja i površinske obrade metala, keramike, stakla, i

plastičnih mada

Otpad na bazi ulja (osim jestivog ulja i 05 00 00 i 12 00 00)

Otpad od organskih sredstava koja se koriste kao otapala (osim 07 00 00 i 08 00 00)

Otpad od srestava za pakovanje, masa za usisavanje, sredstava za brisanje filterskog materijala i

zaštitnih odijela

Otpad koji nije naveden na drugom mjestu u katalogu

GraĎevinski otpad i otpad od rušenja objekata (uključujući otpad od izgradnje cesta)

Otpad koji nastaje kod zdravstvene zaštite ljudi i ţivotinja

Otpad iz ureĎaja za obradu otpada, komunalnih otpadnih voda i ureĎaja za pripremu pitke vode

Komunalni i njemu sličan otpad iz industrijsko-trgovačkih i zanatskih pogona, uključujući

razdvojeno skupljeni otpad


8

bliţe mjestu svog nastanka. Ovo se zove princip

blizine, tj. što je manja udaljenost od mjesta

proizvodnje, manja duţina transporta (manji faktor

rizika i manji utrošak energije za transport).

Na osnovu ovih opštih principa u 2003.godini u

Bosni i Hercegovini donesen je paket okolinskih

zakona ( Sluţbene novine Federacije Bosne i

Hercegovine broj 33 od 19.jula 2003.):

- Zakon o zaštiti okoliša,

- Zakon o zaštiti prirode,

- Zakon o zaštiti zraka,

- Zakon o zaštiti voda i

- Zakon o upravljanju otpadom.

Na osnovu ovih zakona u Bosni i Hercegovini su

već donesena odgovarajuća podzakonska akta na

nivou pravilnika za njihovu operacionalizaciju.

Savjetovanje

Ttransparentnost

da

Problematični otpad POSEBNI

OTPAD

ne

Iskorištavanje da da SEKUNDARNE

materijala SIROVINE

ne Ostatak

da

Biološka razgradnja KOMPOST

Ostatak

ne

da ENERGIJA

ne da

SIROVINE

Inertni otpad

ne

Slika 1. Šema ispitivanja komunalnog otpada u opštem konceptu privrede otpada

IZBJEGAVANJE

ISKORIŠTAVANJE ILI KONAČNO ZBRINJAVANJE

?

Izdvajanje štetnih

matrijala

? Reciklaţa

materijala

? Bioreciklaţa

? Termička

obrada

?

Termička

obrada


9

1.2. Komunalni otpad (otpad iz domaćinstva)

Svakim danom otpada je sve više. Prosječne

produkcije čvrstog otpada u Bosni i Hercegovini

iznose oko 0,7 do 0,9 kg/ stanovniku na dan,

odnosno 270 do 300 kg/ stanovniku u godini. U

razvijenim zemljama produkcija čvrstog otpada

iznosi i preko 3,00 kg/ stanovniku na dan. Zbog sve

većih količina i štetnosti po okolinu, otpad se smatra

jednim od najznačajnijih ekoloških problema

savremenog svijeta.

Čvrsti otpad koji se produkuje u domaćinstvima

predstavlja heterogenu smjesu različitih vrsta

otpadnih materijala, kao što su: papir, karton, staklo,

keramika, metali, plastika, koţa, kosti, tekstil,

biomase, razne vrste inertnih materijala, posebno

opasne vrste otpada i sl. Posebno opasne vrste

otpada u domaćinstvima nazivaju se problematični

otpad u koji spadaju: baterije, stari lijekovi,

insekticidi, pesticidi, fungicidi, motorna ulja,

razreĎivači, boje, lakovi, sredstva za skidanje hrĎe,

sredstva za zaštitu drveta, akumulatori, uljni filteri,

termometri sa ţivom, antifriz, filmovi raznih vrsta,

fluoroscentne rasvjetne cijevi, ljepila, kozmetika,

fotohemikalije, hemikalije za čišćenje i sl.

1.3. Industrijski otpad

Industrijska preduzeća koja odlaţu najviše otpada

na području općine Zavidovići su: IP Krivaja 1884

d.o.o., Ziko d.o.o. Ova preduzeća su zajedno u 2009

godini izvezla 1200 tona otpada na gradsku

deponiju Ekonomija. Sadrţaj otpada iz IP Krivaja

većinom sadrţi otpadke brusnih materijala, otpadna

ambalaţa od boja i lakova, razne vrste metala koji

se dobije obradom odreĎenih metalnih komada a

koji više nije za upotrebu, pepeo i otpadna šljaka.

Dok sadrţaj otpada iz Ziko d.o.o. većinom sadrţi

tekstil, dijelove mašina koji se nemogu više

iskoristiti.

Ostala industrijska proizvodna preduzeća izvoze

mnogo manje otpada koji mnogo ne utiče na

okolinu, godišnje odloţe oko 200 tona otpada, a

većinom je taj otpad iz drvne industrije i nije opasan

po okoliš jer se brzo razgraĎuje.

Ova industrijska preduzeća nemaju vlastite deponije

za odpad nego sav svoj otpad odvoze na gradsku

deponiju Ekonomija.

Zemlje u razvoju i nerazvijene zemlje u koje spada i

Bosna i Hercegovina, naţalost još uvijek nemaju

dovoljno razvijenu svijest o potrebi očuvanja

prirode i zdrave ţivotne sredine, takoĎe ove zemlje

nemaju ni odgovarajuće pravne ni tehničke

instrumente za uspješno rješavanje problema

zagaĎenja ţivotne sredine.

2. ZAKONSKA REGULATIVA

2.1. Zakon o otpadu na nivou Bosne i Hercegovine

Prema Ustavu BiH, sve nadleţnosti koje nisu

izričito definisane kao nadleţnost BiH, u isključivoj

su nadleţnosti entiteta. Prema tome, na osnovu

ustavne odredbe nadleţnost za zaštitu

okoliša/ţivotne sredine, podijeljena je na nekoliko

administrativnih nivoa: entiteta Federacije BiH,

entiteta Republika Srpska i Brčko distrikta.

U članu II Ustava BiH (Ljudska prava i osnovne

slobode) u Katalogu prava, sva lica na teritoriji

Bosne i Hercegovine uţivaju ljudska prava i

slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: Pravo

na ţivot. Ne naglašava se pravo na zdrav ţivot i

zdravu ţivotnu sredinu/okoliš. Prema tome,

nadleţnosti za ţivotnu sredinu nisu podreĎene

drţavi. Na nivou BiH, organ izvršne vlasti Bosne i

Hercegovine je Vijeće ministara, koje vrši svoja

prava i duţnosti kao vladine funkcije, a u skladu sa

Ustavom BiH, zakonima i drugim propisima Bosne

Hercegovine. Vijeće ministara BiH čine sljedeća

ministarstva: Ministarstvo vanjskih poslova;

Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa;

Ministarstvo finansija i trezora; Ministarstvo

komunikacija i prometa; Ministarstvo civilnih

poslova; Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice;

Ministarstvo pravde; Ministarstvo sigurnosti i

Ministarstvo odbrane. Sva ova ministastva bave se


10

parcijalno pitanjima okoliša/ţivotne sredine na

nivou BiH. U okviru Ministarsva vanjske trgovine i

ekonomskih odnosa, egzistira Sektor za prirodne

resurse, energetiku i zaštitu okoline, koji se sastoji

od 4 odsjeka: odsjek za zaštitu okoline; odsjek za

vodne resurse i turizam; odsjek za energetiku i

odsjek za implementaciju projekata.

Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo

komunikacija i prometa i Direkcija za evropske

integracije bave se pitanjima okoliša/ţivotne sredine

u domenu sklapanja i potpisivanja meĎunarodnih

sporazuma (preuzimanje meĎunarodnih obaveza

mogu imati i entiteti, ali uz prethodnu saglasnost

Parlamentarne skupštine BiH). BiH je danas, u

nadleţnosti Ministarstva vanjske trgovine i

ekonomskih odnosa, potpisnica mnogih značajnih

konvencija i sporazuma.

Na osnovu člana 23 Statuta Brčko distrikta Bosne i

Hercegovine, Skupština Brčko distrikta Bosne i

Hercegovine, na 93. sjednici odrţanoj 30. juna

2004. godine, usvaja Zakon o upravljanju otpadom.

I. opće odredbe Zakona:

Član 1

Ovim zakonom ureĎuju se:

- sve kategorije otpada, osim otpada

navedenog u stavu 3 ovog člana,

- sve vrste djelatnosti, operacije i postrojenja

u upravljanju otpadom.

Odredbe ovog zakona primjenjuju se i na:

- otpad nastao istraţivanjem, ekstrakcijom,

tretmanom i skladištenjem mineralnih resursa i

radom kamenoloma,

- tečni otpad,

- ţivotinjski otpad i drugi neopasni materijal

prirodnog porijekla koji se moţe koristiti u

poljoprivredne svrhe,

- odloţeni eksploziv, osim ako to nije regulisano

posebnim propisom.

Odredbe ovog zakona ne primjenjuju se na:

- radioaktivni otpad

- gasove ispuštene u atmosferu,

- otpadne vode.

Zakon o upravljanju otpadom (“Sl. Glasnik DB”, br.

25/04)

2.2. Zakon o otpadu na nivou Federacije Bosne i Hercegovine

Zakon o

upravljanju

otpadom

(SL.novine

FBiH 33/03)

Odgovornost za upravljanje otpadom u FBiH podijeljena je izmeĎu

nadleţnih organa FBiH, kantona i opština. Lokalne vlasti su nadleţne za

prikupljanje, transport i deponovanje na području jedinica lokalne

samouprave.

Federalno ministarsvo zdravstva i Federalno ministarstvo poljoprivrede,

vodoprivrede i šumarstva, trebaju učestvovati u izradi propisa iz oblasti

upravljanjem medicinskim i poljoprivrednim otpadom.

Član 8.

Strategija upravljanja otpadom u Federaciji BiH.

Strategiju upravljanja otpadom na period od šest godina donosi Parlament

Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Parlament Federacije)

na prijedlog Vlade Federacije Bosne i Hercegovine

Član 58.

Propis iz člana 8. stav 1. donijet će Parlament Federacije BiH u roku od 18

mjeseci od stupanja na snagu ovog zakona.

Član 9.

Kantonalni planovi za upravljanje otpadom

Svaki kanton donijetit će Plan upravljanja otpadom na svom području.

Član 56.

Sva pravna lica će uskladiti svoje aktivnosti sa odredbama ovog zakona u

roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Postojeća Strategija

upravljanja čvrstim

otpadom u BiH

usvojena je od

Parlamenta FBiH

(i od Vlade RS).

U FBiH je uraĎena

Strategija upravljanja

otpadom.

Nekoliko kantona je

donijelo plan

upravljanja otpadom,

Zeničko-

Dobojski,Tuzlanski

kanton, te Distrikt

Brčko


11

Zakonom o okolišu u FBiH, na nivou opština i

gradova, predviĎena je izrada Lokalnih akcionih

planova za ţivotnu sredinu (LEAP). Tačan broj

usvojenih LEAP-a nije poznat, a mnogi su

finansirani od strane meĎunarodnih organizacija.

LEAP imaju uraĎene Općine: Tuzla, Gračanica,

Ţivinice s tim da u Ţivinicama treba ponovo da se

radi jer je istekao planirani rok. Općina Zavidovići

nema izraĎen LEAP, trenutno je u fazi izrade.

Općine koje nemaju uraĎen LEAP: Derventa,

Zvornik, dok za ostale općine nemamo podatke.

U FBiH, trenutno su u izradi: Strategija za zaštitu

prirode i Strategija za zaštitu zraka, a uskoro treba

da počne izrada Strategije za upravljanje vodama.

Strategija upravljanja otpadom u Federaciji BiH

Strategiju upravljanja otpadom na period od šest

godina donosi Parlament Federacije Bosne i

Hercegovine (u daljem tekstu: Parlament

Federacije) na prijedlog Vlade Federacije Bosne i

Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada FBiH).

Stručne i druge poslove u izradi Strategije

upravljanja otpadom vrši Federalno ministarstvo

prostornog ureĎenja i okoliša (u daljem tekstu:

Federalno ministarstvo).

Izrada propisa iz stava 1.ovog člana vrši se u

saradnji sa:

- MeĎuentitetskim tijelom za okoliš;

- predstavnicima Vlade Republike Srpske;

- predstavnicima ekonomskih udruţenja;

- predstavnicima udruţenja za zaštitu okoliša;

- predstavnicima kantonalnih vlada.

Propis iz stava 4. ovog člana mora biti usklaĎen sa

Strategijom ekonomskog razvoja

BiH i kantonalnim planovima ekonomskog razvoja.

Vlada FBiH će dvogodišnje podnositi izvještaj

Parlamentu Federacije o provoĎenju

Strategije.

Strategija upravljanja krutim otadom u BiH

predviĎa dvije varijante prijelaznog rješenja

meĎuopćinskih/regionalnih deponija sanitarnog

karaktera, i to:

- 16 lokacija (tip entitetska), i

- 14 lokacija (tip-meĎuentitetska) do 2010,

- 5 lokacija većih regionalnih deponija u cijeloj BiH

do 2020.god.

Entitetska varijanta 16(14) regionalnih deponija:

- 10 (8) u Federaciji BiH za regije Bihać, Bugojno,

(Goraţde), Gračanica, Livno, Mostar, Tešanj, Tuzla,

Zenica i (Ţivinice).

- 6 u Republici Srpskoj: Banja Luka, Bijeljina,

Prijedor, Doboj, Vlasenica i Bileća.

2.3. Zakon o otpadu u RS-u

Zakonom o zaštiti ţivotne sredine RS, na nivou

opština i gradova, predviĎena je izrada Lokalnih

akcionih planova za ţivotnu sredinu (LEAP). Tačan

broj usvojenih LEAP-a nije poznat, a mnogi su

finansirani od strane meĎunarodnih organizacija.

Zakon o upravljanju otpadom (Sluţbeni glasnik RS,

br. 53/02). U RS-u postoji Strategija upravljanja

otpadom (pipremljena zajedno sa statgijom u FBiH

u toku reaizacije PHARE projekta «Stratgija

upravljanja čvrstim otpadom u BiH) i niz

pravilnika:

- Pravilnik o vrstama otpada i djelatnostima u

oblastima upravljanja otpadom za koje je

potrebna dozvola (Sl. glasnik RS broj

39/05)

- Pravilnik o kategorijama otpada sa

katalogom(Sl. glasnik RS broj 39/05)

- Pravilnik o sadrţaju plana prilagoĎavanja za

postojeća postrojenja i uredjaje za

djelatnosti upravljanja otpadom i

aktivnostima koje preuzima nadlezni organ

(Sl. glasni RS broj 39/05)

- Pravilnik o kategorijama otpada,

karakteristikama koje ga svrstavaju u opasni

otpad, djelatnostima povrata komponenti i

odlaganja otpada (Sl. glasnik broj 39/05)

- Pravilnik o uslovima za rad postrojenja za

spaljivanje otpada (Sl. glasnik broj 39/05)

- Pravilnik o finansijskim garancijama kojima

se moţe osigurati prekogranično kretanje

otpada (Sl. glasnik RS broj 86/05)

- Pravilnik o transportu opasnog otpada (Sl.


12

glasnik RS broj 86/05)

- Pravilnik o uslovima za prenos obaveza

upravljanja otpadom sa proizvoĎača i

prodavača na odgovorno lice sistema za

prikupljanje otpada (Sl. glasnik RS broj

118/05)

- Pravilnik o upravljanju medicinskim

otpadom (Sl. glasnik RS broj 90/06)

- Pravilnik o dopuni Pravilnika o vrstama

otpada i djelatnostima upravljanja otpadom

za koje je potrebna dozvola (Sl. glasnik RS

broj 3/07)

____________________

2.4. Zakon o otpadu na podruĉju Kantona Kantonalni planovi za upravljanje otpadom

Svaki kanton donijetit će Plan upravljanja otpadom

na svom području.

Plan iz stava 1.ovog člana mora biti usaglašen sa

Strategijom upravljanja otpadom Federacije BiH.

Plan iz stava 1.ovog člana donosi zakonodavno

tijelo kantona.

Kantonalnim propisom uredit će se uvjeti za

planiranje upravljanja otpadom u općinama.

Izrada Plana iz stava 1.ovog člana vrši u saradnji sa

općinskim organima, ekonomskim udruţenjima i

udruţenjima za zaštitu okoliša.

2.4.1. Zakon o otpadu u ZE-DO Kantonu

Pravilnik o posebnom reţimu kontrole djelatnosti koje ugroţavaju ili

mogu ugroziti čovjekov okoliš

Zeničko – Dobojski Kanton,

Sl.novine 10/00

2.4.2. Zakon o otpadu u Tuzlanskom Kantonu

Na području Tuzlanskog Kantona usvojeno je 10 zakona i 5 podzakonskih akata, doneseni su prije zakona FBiH

ili na temelju njihovih nacrta i načelno su usklaĎeni. Zakon koji je trenutno na snazi:

Zakon o zaštiti okolice Tuzlanski Kanton, Sl.novine 6/98

3. DEPONIJE - TRENUTNO STANJE

IzgraĎena je regionalna deponija „Mošćanica“ u

Zenici. Regionalna deponija "US REG-DEP" d.o.o.

Bihac je u toku izgradnje. Općina Zvornik je

odreĎena da bude nosilac aktivnosti na provoĎenju

procedura dobijanja potrebnih saglasnosti i

registracije Javnog preduzeća "Regionalna

deponija". Sporazum o formiranju MeĎuopštinskog

vijeća za izgradnju regionalne deponije otpada

potpisan je 19.12.2009. u Prijedoru. U Tuzlanskom

kantonu se odustalo od izgradnje regionalne

deponije Lukavačka Rijeka, ali je u toku sanacija

sanitarne deponije „Desetine“. U Prijedoru

18.12.2009. potpisan je sporazum o formiranju

MeĎuopštinskog vijeća za izgradnju regionalne

deponije otpada. Sve regionalne deponije su u

izgradnji, osim već izgraĎene u Sarajevu.

Prema podacima Uprave Civilne zaštite FBiH samo

na području FBiH postoji 21 ureĎena deponija, te 33

djelomično ili nikako ureĎene općinske deponije.

Istovremeno, prema podacima iz Strategije za

zbrinjavanje čvrstog otpada, na teritoriji FBiH

nalazi se 1.893 nelegalnih odlagališta različite

površine koja zauzimaju ukupnu površinu od blizu

milion kvadratnih metara (974.221 kvadratni

metar).

Tuzla i Bihać usporavaju projekat zbrinjavanja

čvrstog otpada u BiH. Potrošili su po milion dolara,

a da tokom proteklih pet godina nisu odredili

lokacije za gradnju deponija, potvrĎeno je u

Ministarstvu okoliša i turizma u Vladi FBiH. U

Bijeljini je počela izgradnja regionalne deponije.


13

Deponije u izgradnji

Ove deponije bi trebalo da su uraĎene i

pripremljene za otpad po Evropskim standardima i

bile bi bez velikog utjecaja na okolinu i zagaĎenje

okoline. Problem regionalnih deponija predstavljaju

sredstva koja su potrebna za njeno voĎenje kao i

nedostatak finansijskih sredstava u općinama koje

su duţne finansirati odvoz otpada iz svoje općine do

regionalne deponije koje je u većini slučajeva

finansijski neodrţivo. Problem još predstavlja i

nedostatak prevoznih sredstava koja bi prevozila

otpad na regionalnu deponiju. Općine koje nisu u

mogućnosti odvoziti otpad na regionalnu deponiju,

otpad odlaţu na općinske deponije, koje nisu

uraĎene po projektu i nisu ekološki prihvatljive, dok

u nekim općinama ne postoje ni te deponije i otpad

se odlaţe na divlja odlagališta. Većini tih općinskih

deponije je istekao rok trajanja ili je već pri kraju.

Na području Zeničko-Dobojskog kantona u funkciji

je regionalna deponija Mošćanica, gdje se za sada

otpad odlaţe samo iz bliţih općina.

Za ispravno postupanje s komunalnim otpadom

prvenstveno su odgovorni sami graĎani koji

su i proizvoĎači ovog otpada. Komunalna preduzeća

moraju obezbijediti odgovarajuće uslove

kojim će se graĎanima omogućiti primjerno

postupanje s otpadom, a shodno odlukama

nadleţnih organa i tijela u općini. Komunalna

preduzeća su duţna i da savjetima i drugim

aktivnostima pomognu graĎanima u savremenom

zbrinjavanju s komunalnim otpadom. Nemamo

podatke da li su Komunalna preduzeća dijelila

edukacijske materijale, osim obavijesti i TV

obavještenja. Na području Tuzle u saradnji JKP

Komunalac Tuzla i CEETZ-a ( Centar za energiju i

ekologiju Tuzla) uraĎene su odreĎene zajedničke

aktivnosti na implementaciji projekata edukacije i

odvajanja otpada („Edukacijom do odvojenog

sakupljanja otpada u Tuzli“, „Danas recikliramo

mi, sutra možemo svi“).

Zbrinjavanje otpada, posebno komunalnog, u većini

lokalnih zajednica predstavlja problem.

Lokalne zajednice prema svojim mogućnostima

preduzimaju korake kako bi riješili taj problem iako

iz godine u godinu , uzrokovani uţurbanim

razvojem, problem postaje sve veći.

S druge strane, pristupajući rješavanju problema sa

viših nivoa federalne i kantonalne vlasti su donijeli

niz zakona i strateških odredbi. Postojeća Strategija

upravljanja čvrstim otpadom u BiH usvojena je od

Parlamenta FBiH (i od Vlade RS). U FBiH je

uraĎena Strategija upravljanja otpadom.


14

3.1. Stanje otpada na podruĉju Tuzlanskog kantona

Tuzlanski kanton (TK) stvara dnevno 400-500 tona

otpada, što znači da svaki stanovnik proizvede 0,8-1

kg otpada dnevno. Nezbrinjavanjem otpada, s

obzirom na broj stanovnika i količinu otpada po

stanovniku, TK bi za 36 godina bio pokriven slojem

otpada u visini od jednog metra. Osim u nedostatku

tehničke opreme potrebne za zbrinjavanje otpada,

problem je i u nedovoljno razvijenoj ekološkoj

svijesti stanovnika, koji često, već naviknuti na

gomile otpada, prosto prelaze preko njega. Time

samo odlaţu rješavanje problema.

Danas se na području TK nalazi veliki broj

smetljišta koja su nastala u ratu i na kojima se još

uvijek vrši dispozicija čvrstog otpada.

Nekontrolisano odlaganje na tzv. smetljišta

predstavlja veliki problem u pogledu štetnog uticaja,

koji se manifestuje u vidu zagaĎenja vode, vazduha

i tla, što veoma opasno ugroţava zdravlje ljudi,

pogotovo onih koji rade na takvim mjestima.

U Tuzlanskom kantonu osim formiranja preduzeća

regionalne deponije ništa više nije uraĎeno i moţe

se reći da je projekat propao. Regionalna deponija

Lukavačka Rijeka počela je da se radi kreditnim

sredstvima, a ne donacijom, u što graĎani nisu

upućeni. Općina Lukavac odbija nastavak aktivnosti

na realizaciji ovog projekta na lokalitetu Lukavačka

Rijeka. U toku je sanacija sanitarne deponije

„Desetine“. Više je uzroka za zastoj u izgradnji

pojedinih deponija:

- nedovoljna informisanost graĎana o projektu;

- neefikasnost općinskih i kantonalnih vlasti u

političkoj i finansijskoj podršci izgradnji

deponije;

- nedovoljna odgovornost i odlučnost svih

nivoa vlasti na implementaciji koncepta

regionalnog sanitarnog deponiranja u BiH.

Informiranje graĎana u previĎenim regijama i šire

javnosti o projektu izgradnje sanitarnih deponija

nije na zadovoljavajućem nivou. Djelomično

provedena edukacija i kampanja podizanja ekološke

svijesti samo na lokalnom nivou nije bila dovoljna.

GraĎanima u čijem se okruţenju planira izgradnja

regionalne deponije treba biti dostupna i jasna

dokumentacija za projekat regionalne sanitarne

deponije. TakoĎer treba biti jasan sam pojam

sanitarne regionalne deponije koji treba biti

zakonski jasno definisan i tehnički opisan.

Edukaciju i kampanju podizanja ekološke svijesti

namijenjenu svim graĎanima treba uraditi

jedinstveno na cijelom prostoru BiH uzimajući u

obzir iskustva iz već provedenih kampanja na

lokalnom nivou. Pozitivan primjer pruţanja

edukacije graĎanima u Tuzli je NVO CEETZ sa

brojnim projektima recikliranja i kompostiranja.

3.1.1. Naĉin odvoza i deponovanja otpada

Prikupljanje i deponovanje otpada na području

grada Tuzle je u nadleţnosti JKP „Komunalac“.

Sluţba za odvoz i deponovanje otpada radi na

sakupljanju i deponovanju komunalnog otpada

od pravnih i fizičkih lica na području općine Tuzla,

koji odlaţe i deponuje na sanitarnoj deponiji

„Desetine“.

Slika 5. Deponija grada Tuzle


15

3.2. Stanje otpada na podruĉju općine Zavidovići 3.2.1. Pokrivenost prevozom otpada Općine Zavidovići

Prosječna produkcija komunalnog otpada na

području Općine se uklapa u prosječnu vrijednost na

području čitave Federacije BiH, a koja iznosi 0,73

kg/st/dan. Komunalno preduzeće JKP Radnik d.o.o.,

koje brine o skupljanju komunalnog otpada na

području općine Zavidovići, ne pokriva sva

domaćinstva odvozom otpada tako da neprikupljeni

otpad završava na divljim deponijama. JKP Radnik,

prema podacima iz Ze-Do kantona pokriva 60%

površine općine Zavidovići. Ne postoji odvojeno

sakupljanje otpada niti reciklaţa otpada.

Gradski dio općine je pokriven odvozom otpada,

dok u ruralnim područjima nije riješeno pitanje

odvoza komunalnog otpada i to uzrokuje veliki broj

divljih deponija.

Divlje deponije koje su razasute po cjeloj Općini

prestavljaju pravi mamac za pse lutalice i glodare

koji raznose otpad i povećavaju mogućnot od

obolijevanja zaraznim bolestima. Na ovaj način se

zagaĎuju i prirodni izvori pitke vode.

Zabrinjavajuće je i to što neki neodgovorni

stanovnici spaljuju svoj otpad papir, plasitku, gumu,

tekstil i sl. Na ovaj način oni najviše štete sami sebi.

Problem predsavljaju i fekalne vode koje zbrinjava

svako na svoj način.

Slika 1.Kontejneri postavljeni uz rijeku Krivaju Slika 2.Održavanje higijene u gradu Zavidovići

3.2.2. Deponija ”Ekonomija“ Zavidovići

Općina odlaţe prikupljeni otpad na općinsku

deponiju koja bi trebala u skorije vrijeme da se

zatvori i sanira, te da se otpad deponuje na

regionalnu deponiju Mošćanica. Time bi se riješio

problem općinske nesanitarne deponije Ekonomija

koja je odreĎenog kapaciteta i nije uraĎena po

projektu, jer ne ispunjava uslove koje treba da

ispuni dobro isplanirana deponija niti ispunjava

uslove koje je postavio zakon. Regionalna deponija

Mošćanica udaljena je od općine Zavidovići, tako

da veliki problem predstavlja prevoz otpada do

regionalne deponije. Nedostatak finansijskih

sredstava je veliki problem koji onemogućuje odvoz

otpada do regionalne deponije.

Odlagalište je smješteno na površini od 15.000 m2 i

predviĎa se da je prostor za buduće odlaganje

dovoljno za narednih dvije godina.

Lokalite odlagalište se nalazi pored regionalnog

puta Zavidovići – Maglaj, 3 km od Zavidovića.

Najbliţe naseljeno mjesto je Grab, na udaljenosti od

oko 150 m od odlagališta, dok je rijeka Bosna

udaljena oko 200 m.

Odlagalište je neograĎeno, nesanitarnog tipa, ali se

nalazi pod nadzorom u trajanju od 14 sati dnevno

(ljeti, zimi nešto kraće). Odlagalište ne posjeduje

dozvole za upotrebu, niti bilo koje druge dozvole za

rad, ali je pripremljen Plan prilagoĎavanja.

Odlagalište posjeduje mehanizaciju (1 buldoţer, 1

rovokopač, 1 kiper).


16

Slika:3. Deponija „Ekonomija“ Zavidovići

U svrhu iznalaţenja mogućih rješenja poboljšanja

aktuelnog sistema upravljanja otpadom u opštini

Zavidovići, studenti i profesori Università degli

Studi di Brescia- “CeTAmb”, izvršili su monitoring

gradske deponije.

3.2.3. Monitoring deponije

Analiza tipa odloţenog otpada

MATERIJAL % otpada Total*

Papir i karton 4-11

Tkanine, drvo 2-4

Plastika 12-17

Metali 2-9

Organsko 34-49

Gombrasti otpad 8-22

Incernibile 5-21


17

Uzimanje 2 uzorka iscjedka

Jedinica mjere Lokva (1) Kanal (2) Limit D.Lgs. 152/06

COD mg/l 530 970 160

Mn mg/l 2,9 1,3 2

N-NH4+ mg/l 3,8 40 11,7

N-NO2- mg/l <0,1 0,9 0,6

N-NO3- mg/l 2,7 25 20

Uzimanje uzoraka tla

Parametri Taĉka A Taĉka B Taĉka C Taĉka D

Limiti

D.M. 152/06

Iznad Ispod Iznad Ispod Iznad Ispod Iznad Ispod A B

Cr tot [mg/kg] 21,0 15,8 24,5 14,8 29,4 26,6 34,4 42,9 150 800

Cu [mg/kg] 45,9 52,5 37,8 48,5 54,1 38,1 27,1 17,8 120 600

Fe [mg/kg] 2003 1933 2542 2457 2790 2517 2736 2099 - -

Mn [mg/kg] 713,7 685,2 290,6 337,6 635,6 302,1 815,8 441,2 - -

Ni [mg/kg] 43,2 31,1 41,6 42,7 58,2 55,3 96,2 104,5 120 500

Pb [mg/kg] 19,6 13,8 32,1 24,8 29,7 24,0 31,4 25,8 100 1000

Zn [mg/kg] 65,6 56,2 76,1 80,8 85,6 71,5 128,5 73,0 150 1500

Karakterizacija zraka (maj 2005)

Mikroklimatski parametri

- Temperatura: 28,5°C , relativna vlaţnost: 74,3%,

- Brzina vjetra: 0 m/s

Pasivno uzimanje uzoraka letećih organskih spojeva

(7 tačaka)

- Vrijednosti COV i benzola ispod vrijendosti

minimuma za instrumentalno uvrĎivanje;

- Mani od limita indiciranog u direktivi evropske

zajednice (2000/69/CEE)

Pasivno uzimanje uzoraka NO2 i SO2 (7 tačaka):

Izmjerene vrijednosti

(μg/m3 )

Direktiva 1999/30/CEE

Limitne vrijednosti (μg/m3 )

Alarmni prag

(μg/m3)

NO2 113 200(h) 400

SO2 226 125(d)

350(h) 500


18

Aktivno uzmanje uzoraka prašine i metala:

Izmjerene vrijednosti

(μg/m3 )

D.M. 25-11-94

Valore di attenzione Alarmantna vrijendost

PTS 188 150 300

Mjerenje radioaktivnosti:

Srednja vrijednost: 0,029mREM/h ----------------- ispod sigurnosnih limata 0,068mREM/h (OMS)

Slika:4. Deponija „Ekonimija“ Zavidovići

3.3. Stanje otpada na podruĉju općine Ţepĉe

KP „Komunalac“ Ţepče vrši skupljanje, odvoz i

deponiranje otpada od 1350 domaćinstava i 240

poslovnih subjekata uglavnom iz gradskog i

prigradskog područja. Odlaganje otpada vrši na

jedno odlagalište čiji je kapacitet oko 5000 m2

površine.

Odlagalište smeća se redovito odrţava zagrtanjem

smeća bagerom i prekrivanja smeća zemljom.

Postojeće odlagalište je neureĎeno, nije ograĎeno,

nema nikakvih graĎevinskih objekata, nema

priključaka na električnu mreţu, nema pitke vode ni

odvoda vode drenaţom i kanalizacijom, nema

sistema upravljanja deponijskim gasom i nema

potrebnog kadra (osoblja) izuzev samo jednog

uposlenog NK radnika na deponiji.

Za ureĎenje odlagališta potrebno je osigurati

sredstva za izradu projekta ureĎenja deponije prema

projektu koji je usklaĎen s pozitivnim propisima o

deponijama, iz proračuna Općine i Kantona te

drugih mogućih izvora.

Upravni odbor KP”KOMUNALAC” donio je plan

prilagodbe upravljanja otpadom za postojeće

odlagalište otpada na lokaciji Trebetović.


19

Plan prilagodbe deponije sadrţi sljedeće dijelove:

1. Lokacije odlagališta i informacije o operateru

dovoza i deponiranja otpada

2. Opis lokacije i okoliša, predloţena klasifikacije

deponije

3. Unutarnji uticaj odlagališta na okoliš

4. Procjena očekivanog vijeka trajanja odlagališta

na temelju njenog fizičkog kapaciteta i

planiranih količina odlaganja otpada

5. Odluka o lokaciji odlagališta s obzirom da je

preko postojeće lokacije odlagališta Trebetovići

projektovana trasa autoputa koridora 5 C

6. Opis odlagališta, opis trenutnog načina

upravljanja otpadom i mjere prilagodbe

7. Prijedlog mjera prilagoĎavanja po fazama

(PredviĎeno je deset mjera prilagoĎavanja

deponije)

______________________________

Za izvršenje Plana prilagodbe odlagališta potrebno

je osigurati financijska sredstva u iznosu od

165.000,00 KM i 200.000,00KM. Nuţno je

osigurati i trajno financiranje troškova skupljanja,

utovara, odvoza, deponiranja smeća na odlagalište,

redovno odrţavanje odlagališta, plaćanja bruto

plaća i drugih troškova uposlenika na odlagalištu, te

nabavku vozila za odvoz smeća.

Financijska sredstva za ove potrebe i troškove

prvenstveno treba osigurati iz ekonomskih cijena

vršenja usluga skupljanja, utovara, odvoza i

deponiranja smeća na odlagalište, te eventualno još

nekih izvora.

Na teritoriji općine Ţepče utvrĎeno je postojanje

slijedećih divljih odlagališta smeća:

1. Odlagalište smeća na desnoj obali rijeke Bosne

izmeĎu dva mosta u Ţepču;

2. Odlagalište smeća na kraju ulice Mahala u

Ţepču na lijevoj obali rijeke Bosne;

3. Odlagalište smeća u naselju Globarica (veća);

4. Odlagalište smeća u naselju Globarica (manja);

5. Odlagalište smeća u naselju Ţeleća (tri deponije

na raznim mjestima u tom naselju);

6. Odlagalište smeća na ušću rijeke Ograjine;

7. Odlagalište smeća uz put naselja Hrastuša.

______________________________

U okviru programa saniranja divljih odlagališta

smeća u općini Ţepče potrebno je izvršiti sljedeće

poslove:

- Utovar raznog otpada i smeća na svim

deponijama utovarivačem;

- Utovar smeća ručno;

- Odvoz utovarenog smeća na deponiju

„Ograjina“ kamionom ili traktorom;

- Utovar zemlje utovarivačem u kamion ili traktor

za prekrivanje terena gdje je bilo smetljište;

- Dovoz zemlje kamionom ili traktorom na

deponiju za prekrivanje odlagališta;

- Ravnanje zemlje i terena smetljišta bagerom.

______________________________

Ukupno potrebna sredstva za izvoĎenje ovih

poslova predviĎenih programom saniranja divljih

odlagališta iznose 13.637,00 KM. (Podaci o

programu saniranja divljih deponija su iz 2002

godine). Poduzeće “Komunalac” Ţepče raspolaţe sa

samo jednim vozilom za odvoz smeća koje je staro

preko 20 godina.

Po podacima KP «Komunalac» u vezi čvrstog

otpada iz 2000 godine koji se odnose na grad Ţepče

bez učešća ostalih naselja općina na bazi slobodne

procjene situacija je bila sljedeća:

- Ukupno 2 350 stanovnika je bilo pokriveno

sistemom prikupljanja otpada.

- Prikupljanje čvrstog otpada po mjestu

nastanka moţe se podijeliti na komunalni

otpad u iznosu od 16 m3 po danu ili 2 tone

po danu i na tehnološki otpad u količinama

od 1,1 m3 po danu ili 0,4 tone po danu.

- Po svojstvima prikupljeni čvrsti otpad

moţemo podijeliti na neselektirani

komunalni otpad (2 tone po danu) i na

neselektirani tehnološki otpad (0,4 tona po

danu)

- Komunalni otpad se prikuplja putem kanti


20

za smeće ( 2088 m3 za godinu dana ili 313

tona godišnje) i putem kontejnera (2088 m3

za godinu dana ili 313 tona)

- ProizvoĎači tehnološkog otpada su

«Mahnjača» (tekstilni otpad 0,2 tona po

danu) i «Minel» (otpad stakla i plastike 0,2

tone po danu) i oba subjekta odlaţu otpad

na komunalnu deponiju.

- Odlagalište «Ograjina» po vrsti deponije je

odreĎeno odlagalište, volumena 4500 m3,

površine 1500m2 i popunjena je 70%, nije

ograĎena, udaljena od centra općine 3

kilometra i udaljena od najbliţeg vodotoka

20 metara.

- Postoji nekoliko divljih odlagališta na

raznim lokalitetima u općini Ţepče koje su

udaljene od 1 do 5 kilometara od centra

grada i u neposrednoj blizini vodotoka.

- Odvod čvrstog i drugog otpada nije

cjelovito riješen za sve MZ i ruralna

područja

- Većina podataka uzeta iz Strategije razvoja

Općine Ţepče.

Direktor Regionalne deponije „Mošćanica“ Emir

Zukić i načelnik općine Ţepče Mato Zovko,

potpisali su Ugovor o korištenju usluga sanitarne

deponije za bezopasni otpad. Predmet tog ugovora

je ureĎenje odnosa izmeĎu Regionalne deponije

Mošćanica i Općine Ţepče za deponiranje

neopasnog čvrstog otpada s područja općine Ţepče.

Neopasni čvrsti otpad koji se prikupi na području

ţepačke općine će biti povjeren javnom poduzeću

Komunalno koji će nakon obavljenog selektivnog

tretmana i izdvajanja korisnih sirovina, dalje

transportirati na spomenutoj deponiji. Općina Ţepče

jedna je od osam općina u Zeničko-dobojskoj i

Srednjobosanskoj ţupaniji koje će zajednički

koristiti regionalnu sanitarnu deponiju Deponija u

čiju je izgradnju do sada utrošeno 5.037.000,00

dolara, a čija vrijednost iznosi 8.400.000,00 dolara

,izgraĎena je po standardima i direktivama

Europske Unije i predstavlja sigurnu pretpostavku

za brz razvoj ostalih sustava upravaljanja otpadom.

Svjetska banka za ovaj projekat je odobrila oko

sedam milijuna dolara a Vlada FBiH projekt je

podrţala s oko 1,4 milijuna dolara. U BIH je

planirana izgradnja sedam regionalnih deponija, a

od početka implementacije ovog projekta u BiH je

zatvoreno 149 deponija otpada.

3.4. Stanje otpada na podruĉju općine Maglaj

Općina Maglaj podijeljena je na 22 mjesne

zajednice i pokriva površinu od 384 km2

i procjenju

je se da ima oko 31.000 stanovnika. Institucija

nadleţna za upravljanje otpadom na području

općine Maglaj je Odjeljenje za urbanizam i

stambeno-komunalna pitanja. Preko ovog

Odjeljenja općina angaţuje komunalna preduzeća za

obavljanje pojedinih poslova u upravljanju otpadom

na nivou općine. Općina nema propisno izgraĎenu

sanitarnu deponiju, te upravlja svojom starom

zvaničnom deponijom, ali je izrazila interes da se

uključi u projekat regionalne deponije. Komunalno

preduzeće koje ima zadatak prikupljanja otpada na

području općine ima relativno dobru opremu, no

problem predstavljaju brdoviti dijelovi općine gdje

su putevi prilično uski. Pokrivenost općine

odvozom otpada je oko 70%.

Komunalno preduzeće nema specijalizovanu

infrastrukturu za selektivno sakupljanje otpada

(kontejneri, vozila ), nema sveobuhvatni

informacioni sistem sa bazama podataka o

korisnicima usluga, rutama, kontejnerima,

finansijskom poslovanju i stopi naplate. Postojeće

baze podataka se ne aţuriraju redovno.

Uopšteno, komunalno preduzeće ne vidi

vaţnost razvijanja odnosa sa javnošću. Neke

informacije se objavljuju na lokalnim medijima

(radio i TV stanice, općinski bilteni), meĎutim te

informacije nisu dovoljne u smislu redovnosti i

učestalosti objavljivanja, kvaliteta i vrste

informacija koje se objavljuju, raznolikosti medija i

mehanizama koji se koriste. Npr, graĎani ostaju

nedovoljno informisani jer se informacije vezane za

otpad objavljuju samo putem jednog medija u

odreĎenom vremenskom periodu, a ne kroz

korištenje nekoliko mehanizama istovremeno

(brošure, leci, javne oglasne ploče, vruće telefonske

linije). Uz to, graĎanima se pruţaju ograničene ili

nikakve informacije u vezi statusa komunalnog

preduzeća, njihovih prava kada su u pitanju usluge

vezane za otpad, sistem naplate, i slično.


21

3.5. Stanje otpada na podruĉju općine Derventa

Općina Derventa podijeljena je na 30 mjesnih

zajednica od kojih su 26 seoskih, a 4 gradske. Broj

stanovnika po popisu iz 1991. godine je 56.328, a

sada se pretpostavlja da ima oko 43.000 stanovnika.

Otpad sa područja općine se odlaţe na smetlište

„Polja“, na koje se godišnje odloţi cca 11610 t

otpada, koji je većinom komunalni otpad. Na

području općine registrovana su 33 divlja

odlagališta, mada se pretpostavlja da ih ima mnogo

više.

3.5.1. Naĉin odvoza i deponovanja otpada

Prikupljanje o odlaganje otpada vrši AD

„Komunalac“, dok privatnih preduzeća za

skupljanje otpada nema. U 2006.godini uspostavljen

je Centar za reciklaţu sekundarnih sirovina gdje se

sakupljaju, još uvjek, neznatne količine papira,

plastike i stakla.

Sistem reciklaţe na području općine Derventa čine,

Centar za reciklaţu i šest zelenih ostrva čime su

djelimično riješeni uslovi potrebni za selektivno

sakupljanje otpada.Prikupljanje otpada vrši se

neselektivno pomoću kontejnera, te transportuje

komunalnim vozilima „smećarima“ do odlagališta u

Polju. Ovo odlagalište/deponija nema potpunu

infrastrukturu za pravilno odlaganja otpada.

Na području općine nije riješen problem opasnog

otpada, pa se opasni otpad odlaţe zajedno sa

komunalnim otpadom na smetlište u Polju. TakoĎe

ne postoji ni jedinstvena baza podataka o

sakupljenim količinama otpada niti o vrsti otpada.

Zbog nepostojanja vage na smetlištu u Polju, ne

moţe se reći tačna količina otpada koji se tu odlaţe

i sve podatke o količinama otpada treba uzeti sa

rezervom zbog mogućih grešaka.

Veliki problem predstavlja nedovoljna

informisanost graĎana i preduzeća o vaţnosti

selektivnog skupljanja otpada, kao i nedovoljno

znanje tj. manjak kadrova koji se bave tim otpada ili

problemom zaštite okoline.

Poznato je da je problem otpada ujedno i najveći

problem u ţivotnoj sredini, kako na lokalnom nivou

tako i na regionalnom i na drţavnon nivou. Unatoč

tome, lokalna uprava ne radi ništa na riješavanju tog

problema, tako što nema dovoljno zakonskih

podsticajnih mjera, nedovoljno finansijkih sredstava

se izdvaja za tu namjenu. Problem predstavlja i

nepostojanje sluţbenika u organima uprave,

inspekcije za zaštitu okoline, koji bi se bavili

problemom otpada, što dovodi do slabe

informisanosti graĎana i komunalnog preduzeća o

vaţnosti selektivnog skupljanja otpada. Općina

Derventa, tj.njena lokalna uprava ne pruţa nikakve

informacije svojim graĎanima o problemu otpada na

njenom području, kako pasivno (na upit) tako niti

preko web stranica. Općina ne provodi nikakve

edukativne aktivnosti usmjerene na podizanje

ekološke svijesti graĎana.

Komunalno preduzeće, uprkos jedinstvenom stavu o

nedovoljnoj informisanosti graĎana i o vaţnosti

zakonskih obaveza selektivnog skupljanja otpada, u

posljednjih pet godina ništa nije uradilo po tom

pitanju. Promotivni materijal AD“Komunalac“ je

izradio i distribuirao u suradnji sa Forumom

nevladinih organizacija iz Dervente, preduzeće ne

štampa letke pomoću kojih bi informisalo

stanovništvo niti pruţa informacije preko web-a.

4. INFORMISANOST O OTPADU NA PODRUĈJU OPĆINE ZAVIDOVIĆI

Osnovno ljudsko pravo, zagarantovano Ustavom, je

pravo na zdrav ţivot u zdravom okolišu. Svi smo

svjesni zagaĎenja i uništenja okoliša/ţivotne sredine

i posljedica čovjekove nebrige. Pri tome

zaboravljamo da kao graĎani trebamo biti više

informisani o stanju okoliša, prvenstveno da bi se

mogli kvalitetnije uključiti u aktivnosti njegove

zaštite.

Izvještavanja graĎana o stanju okoliša od strane

institucija nadleţnih za okoliš je neredovno, iako je

to obaveza svake od nadleţnih institucija. Takvim

izvještavanjem obični graĎani ne znaju koji su


22

ekološki problemi evidentirani, koje mjere su

poduzete, koji zagaĎivači postoje i na koji način

štetno djeluju na zdravlje ljudi, kako graĎani mogu

doprinijeti smanjenju problema i slično.

Pravovremeno informisanje građana važno je i za

njihovo aktivno učešće u odlučivanju, čime oni

mogu koristiti svoje demokratsko pravo izgradnje

lokalnih zajednica.

U svijetu se 28. septembra obiljeţava „MeĎunarodni

dan slobode pristupa informacijama“. Generalna

skupština Ujedinjenih nacija je 1946. usvojila jednu

od svojih prvih rezolucija, koja kaţe: «Pravo na

informaciju je osnovno ljudsko pravo i ...mjerilo

svih prava kojima su se Ujedinjene nacije

posvetile».

Zakon o slobodi pristupa informacijama, u FBiH

primjenjuje od februara 2002.godine. Svako lice,

bez obzira na drţavljanstvo, ima pravo da traţi

informaciju koja je u posjedu javnih organa. Pod

informacijom se podrazumijeva svaki materijal

kojim se prenose činjenice, mišljenja, podaci ili bilo

koji drugi sadrţaj bez obzira na njegovu formu,

karakteristike, datum njenog kreiranja ili način

klasificiranja.

Ovim zakonom ureĎuje se pristup informacijama u

posjedu javnih organa radi:

utvrĎivanja da informacije pod kontrolom

javnog organa predstavljaju značajno javno

dobro i da javni pristup informacijama potiče

veću transparentnost i odgovornost javnih

organa, što je neophodno za demokratski

proces,

utvrĎivanja da svaka fizička ili pravna osoba

ima pravo pristupa ovim informacijama u

najvećoj mogućoj mjeri, sukladno javnom

interesu, te da javni organi imaju odgovarajuću

obvezu da priopće te informacije,

omogućavanja svakoj fizičkoj osobi da zatraţi

izmjenu i stavi primjedbe na svoje osobne

informacije pod kontrolom javnog organa.

U okviru projekta „Od učešća javnosti do odrţivog

razvoja“ (u realizaciji Centra za ekologiju i

energiju, Tuzla i Eko Leonardo, Priboj), provodi se

četveromjesečna javna kampanja «Štitimo okoliš

odgovornim upravljanjem otpadom!» (realizuje

NVO Sadnice mira, Zavidovići). Kampanja ima za

cilj podizanje javne svijesti o potrebi zaštite

okoliša/ţivotne sredine, putem unapreĎenja

upravljanja otpadom.

U okviru istoimenog projekta radi se i ova studija.

Prvi korak u izradi Studije bio je da se ustanovi

postojeće “nulto“ stanje, uključujući identifikaciju

svih problema sa otpadom, postojeća organizaciona

struktura organa opštine i Javno komunalonog

preduzeća, oprema i mehanizmi pomoću kojih se

upravljalo u oblasti otpada. Na osnovu snimljenog

stanja nameće se potreba izrade lokalnih strategija i

akcionih planova upravljanja otpadom u općinama

Ţepče, Maglaj i Zavidovići.

5. MOGUĆI NAĈINI ZA RJEŠAVANJE PROBLEMA OTPADA NA PODRUĈJU OPĆINA Primjer: naĉini rješavanja problema otpada na podruĉju Općine Zavidovići

Kada je riječ o mjerama i mogućnostima

unapreĎenja i zaštite ţivotne okoline od zagaĎenja

postoji dosta načina, ali ćemo spomenuti samo one

najvaţnije:

- u cilju sprečavanja individualnog spaljivanja

otpada iz domaćinstava neophodno je

organizovati prevoz čvrstog otpada na području

cijele općine na gradsku deponiju.

- neophodno je odrţavanjem seminara djelovati

vaspitno-obrazovnim metodama na najmlaĎi

uzrast, djecu u školi, ali i na svijest starijih

populacija,

- omogućiti selektivno prikupljanje otpada ( npr,

papir, plastika...) koji se mogu iskoritit kao

sirovina za novi proizvod.

Na području općine Zavidovići potrebno je poduzeti

niz mjera da bi se smanjilo ili prekinulo uništenje

ţivotne okoline. Prije svega potrebno registrovati

sve divlje deponije, u dogovoru s graĎanima

regulisati odvoz otpada i uklanjanje divljih

deponija. Odvoz otpada moţe se regulisati na više

načina kao što su:

- organizovanje odvoza otpada po mjesnim

zajednicama i

- organizovanje odvoza otpada u dogovoru sa

komunalnim preduzećem.


23

Da bi se dobio odgovor o tome kako organizovati

odvoz komunalnog otpada do deponija potrebno je

izvršiti anketu meĎu graĎanima i provjeriti koja

opcija bolje odgovara graĎanima, i provjeriti gdje je

moguće da odvoz otpada vrši komunalno. U slučaju

da se u većini mjesnih zajednica graĎani protive

organizovanom odvozu otpada, onda je obaveza

općine da usvoji zakon prema kojem bi svi graĎani

bili obavezni plaćati odvoz otpada i prema tom

zakonu bi se uvele kazne za one koji bi svoj otpad

nastavili odlagati na divlje deponije. Obaveza

opštine je da obezbijedi sredstva za sanaciju već

postojećih divljih deponija komunalnog otpada uz

pomoć mjesnih zajednica i lokalnog stanovništva.

Potrebno je poduzeti aktivnosti na podizanju javne

svijesti graĎana o problemu komunalnog otpada i

poduzeti aktivnosti na obuci kadrova koji bi

doprinijeli na podizanju javne svijesti graĎana i

upozoravali ih na opasnosti od toga samog otpada

koji sami ti graĎani stvaraju.

Ti novi kadrovi bi trebali da objasne ljudima kako

da smanje količine otpada, da ih ubijede zašto je

bolje ne stvarati otpad. Količina otpada se moţe

smanjiti svjesnim korištenjem odreĎenih stvari više

puta kao npr. vrećice koje koristimo pri kupovini

odreĎenih artikala, zamijenili bismo ih jednom

jačom vrećicom ili cegerom koji bi mogli koristiti

više puta za istu namjenu, a ne za svaki proizvod

uzimati novu vrećicu. A toj vrećici je potrebno

mnogo godina da se raspadne i ona će, odbačena,

zagaĎivati okolinu mnogo godina.

6. ZAKLJUĈAK

GraĎani općina Maglaj, Ţepče i Zavidovići očekuju

da se izrade optimalni Planovi upravljanja

komunalnim otpadom i akcioni planovi za njihovu

realizaciju, sve u sklopu sa zakonskom legislativom

u Bosni i Hercegovini.

Upravljanje komunalnim čvrstim otpadom je glavna

obaveza lokalne vlasti. U pitanju je kompleksan

zadatak, koji zahtijeva odgovarajuće organizacione

sposobnosti, kao i saradnju meĎu brojnim

interesnim grupama iz privatnog i društvenog

sektora.

Planovi za upravljanje komunalnim čvrstim

otpadom su sloţeni drţavni i ekološki projekti

kojima je potrebno pristupiti planski, te uspostaviti

lanac odgovornosti za implementaciju

projekta/strategije.

Upravljanje čvrstim otpadom u BiH je na najniţem

nivou u regionu iako je od ključne vaţnosti za

zdravlje stanovništva i zaštitu ţivotne sredine.

U skladu sa zakonskom regulativom BiH i entiteta,

potrebno je uraditi strategije upravljanja čvrstim

otpadom i akcione planove (regionalne i lokalne).

Adekvatnim planiranjem potrebno je uključiti sve

općine u BiH u sistem regionalnog odlaganja

otpada.

Projektu izgradnje sanitarnih regionalnih deponija,

koji je značajan za sve graĎane BiH, treba dati

drţavni značaj, tj. drţava, entiteti i kantoni u FBiH

trebaju zauzeti jasan stav i obaviti posao koji je u

njihovoj nadleţnosti, donoseći odgovarajuće

odluke, aktivnosti i financije za nastavak započetog

projekta izgradnje regionalnih deponija.

Čitav projekat moţe biti doveden u pitanje ukoliko

se ne obezbjede dodatna sredstva i ozbiljnije ne

pristupi ovako zahtjevnom projektu.

Očekivani pozitivni ekološki efekti realizacije

projekata regionalnih deponija ogledaju se u

sljedećem:

- Smanjenje količina otpada koji se odlaţu u

deponije, što uslovljava smanjenje produkcije

deponijskog plina, deponijskog filtrata i

mnogobrojnih štetnih supstanci koje

negativno utiču na opterećenje osnovnih

elemenata okoliša (vode, tlo, zrak), odnosno

direktno ili indirektno na zdravlje ljudi.

- Smanjenjem ukupnih količina otpada

uslovljava se bolje korištenje zapremina

postojećih deponija otpada i niz drugih

prednosti.


24

- Pozitivni ekonomski efekti mogu se očekivati

u sljedećem:

- Izdvajanje svih korisnih komponenti iz

otpada (papir, plastika, staklo, drvo,

graĎevinski otpad, biootpad i dr.) i njihovo

korištenje u tehnološkim procesima za

proizvodnju istih ili sličnih proizvoda ili za

proizvodnju energije (električna ili toplinska);

- "Čuvanje" dijela primarnih sirovina

(neobnovljive) za buduće generacije;

- Uštede u potrošnji energije i drugih

komponenti pri prizvodnji odreĎenih

proizvoda pri korištenju recikliranih

sekundarnih sirovina;

- Otvaranje novih radnih mjesta, odnosno,

zapošljavanje.

- Brojni ekološki, ekonomski, socijalni,

zdravstveni i drugi aspekti, upućuju na

potrebu što brţeg organizovanja i upravljanja

otpadom na svim nivoima i na cijelom

teritoriju BiH. Ova studija je samo mali

doprinos osvještenju po pitanju stanja u

oblasti otpada, kao jednog od prioritetnih

problema.

Documents

INTERVENCIJE ZA POBOLJŠANJE AKTUELNOG nemaju neograničenu prijemnu moć (zapreminu). Zbog toga se kroz zakonsku regulativu teţi smanjenju količina otpada, tj. izbjegavanju nastanka