Seminarski rad iz predmeta Mutageneza i genotoksikologija:

„Genotoksični i mutageni efekti ekstrakta ljepljivog omana -

Inula viscosa (L.) Aiton“

1. UVOD

Iako jedva poznata izvan nativne mediteranske regije, ljekovita Inula viscosa sa

smatra već hiljadama godina jednim od najvažnijih ljekovitih biljaka u pojasu oko

Sredozemnog bazena. Ljekovita biljka Inula viscosa (Ait.) L. (Compositae), u literaturi

se možda i češće može naći pod nazivom Dittrichia viscosa (L.) Greuter“, je čvrst,

višegodišnji grm koji raste u divljini sredozemlja. (Slika 1.) To je aromatična biljka

koja širi jak miris kamfora. Listovi i stabljike ove biljke su obložene ljepljivom smolom,

od septembra do preko zimskih mjeseci. Dubokog je i debelog korijena, koji je

prekriven žljezdastim, ljepljivim dlakama. Otuda i naziv vrste; lat. viscosa - ljepljiv.

Ljepljivom izlučevinom biljka se štiti od prekomjernog gubitka vode tijekom vrućina i

dugotrajnih suša, a zimi se štiti od hladnoće. Biljka naraste do 150 cm. Stabljike su

razgranate i obilno lisnate, a u starijoj dobi i drvenaste. Listovi su sjedeći, lancetastog

oblika i nazubljenih rubova. Žuti glavičasti cvat, ugodna mirisa građen je od vanjskog

prstena obodnih jezičastih cvjetova te unutarnjeg diska cjevastih cvjetova. Svi cvatovi

zajedno oblikuju gustu metlicu na vrhu stabljike. Žuti cvjetovi su ugodna, slatkasta

mirisa a i listovi kada se zgnječe među prstima šire također jedan ugodni miris sličan

kamofru. Cvate od augusta do novembra. Raste na neplodnim, pustim staništima, na

starim zidovima, nasipima zemlje i šljunka uz željezničke pruge ili ceste. Česta je tik

uz more i dobro podnosi posolicu. Plod je svijetlosmeđa roška s krunicom. Svi

plodovi neko vrijeme ostaju na cvjetištu (lampion) dok ne dozore i dok ih vjetar ne

otpuše.

2

Slika 1. Dittrichia viscosa (L.) Greuter

Rasprostranjena je na Sredozemlju, južnoj Evropi, sjevernoj Africi i zapadnoj Aziji, ali

se također rasprostranila i u Sjevernoj Americi i Australiji gdje se smatra napasnim

korovom ili invazivnom vrstom. Biljka se ljekovita jer sadrži eterična ulja i korstila se

od davninva kao lijek ali je danas u pučkoj medicini potpuno zaboravljena i

zapostavljena. Spominje se u starom Egiptu i u Svetoj Zemlji, odnosno na Levantu

gdje se koristila kao lijek za otvorene rane, protiv malarije, tumora, grčeva u

mišićima, protiv mamurluka, reume; a ima u snažno fungicidno djelovanje. Moderna

medicina otkrila je u ovoj biljci niz ljekovitih tvari. Ljepljivi oman od davnina je poznat i

kao izvor žute boje, koja se dobivala iz korijena.Kod sredozemnih naroda spominje

se u raznim izrekama, recimo u Španiji se cjetanje ljepljivoga omana spominje kao

odrednica da je i grožđe počelo dozrijevati. Kod nas je ova biljka (raste na otocima i

uzduž jadranske obale) potpuno nezamijećena i beskorisna, a za razliku od nas,

druge sredozemne zemlje u turističkim vodičima pokazuju svoj ljepljivi oman kao

nešto zanimljivo u svojoj flori. (Slika 2. i 3.) Može se uzgajati i kao lončanica ali treba

biti oprezan jer kod nježnih i osjetljivih osoba može izazvati osip na koži.

Slika 2. i 3. Crtež ljepljivog omana na poštanskoj markici Palestine i bočica eteričnog

ulja dobivenog iz I. viscosa.

3

2. MUTAGENI I GENOTOKSIČNI EFEKTI EKSTRAKTA LISTA I. viscosa

Naučna istraživanja su otkrila neke zanimljive farmakološke učinke ove biljke, a to su:

Zaštita crijeva i proizvodnja prostaglandina E2 pomoću flavonoida iz ekstrakta

biljke kod pacova

Učinci izoliranog hispidulina kod glatkih mišIća zamorca

Istraživanja o ulozi biljke u liječenju dijabetesa

Rezultati ovih istraživanja objavljenu su u naučnim časopisima.

Ljekovito bilje se koristi u narodnoj medicini već hiljadama godina a te je nedavno

procvjetalo naučno istraživanje njihovih učinaka. Ipak, neki od njih mogu uzrokovati

nuspojave ili imaju potencijal za interakciju sa drugim lijekovima; štaviše, postoje

podaci i o potencijalnom riziku po zdravlje korištenjem takvih biljaka. Na temelju

dugotrajne primjene u narodnoj medicini, moglo bi se očekivati da takve ljekovite

biljke imaju nisku toksičnost. Poznato je da su zelene biljke primarni izvor

antimutagena, kao i prirodnih toksičnih agenasa, a mnoge biljke sadrže i citotoksične

i genotoksične tvari. Novija istraživanja su pokazala da mnoge biljke koje se koriste u

ishranu ili tradicionalnoj medicini imaju mutagene, te Citotoksične i genotoksične

učinke u in vivo i in vitro uslovima. Ta činjenica izaziva zabrinutost zbog mogućih

mutagenih i genotoksičnih opasnosti koje proizilaze iz dugotrajnog i neadekvatnog

korištenja tih biljaka. Mnoge biljke sadrže mutagene i/ili kancerogene tvari, a njihova

upotreba je povezana s visokom stopom formiranja tumora u nekim ljudskim

populacijama.

Inula viscosa (L.) Aiton (syn. Cupularia viscosa G. et G., Dittrichia viscosa, Greuter)

sa zajedničkim nazivom „ljepljivi oman“ je višegodišnji korov koji je rasprostranjen u

većem dijelu Sredozemlja. U narodnoj medicini, kao što je već rečeno, koristi se kao

antiseptik, antipiretik, te u liječenju šećerne bolesti. Vodeni ekstrakti I. viscosa

pokazuju antifungalno djelovanje in vitro. Cohen et al. dokazali su i antibakterijski

učinak njegovih ekstrakata u organskim otapalima, uključujući etanolu, metanolu, etil

acetatu, acetonu i hloroformu. Osim toga, Ova biljka se koristi za liječenje

gastroduodenalnih poremećaja. I. viscosa također ima antilucerogene efekte,

4

uzrokuje pobačaj, sprečava implantaciju zigota u maternicu, spriječava rast

patogenih gljivica, te ima snažnu antioksidativnu aktivnost.

I. viscosa sadrži neke farmakološki aktivne spojeve uključujući terpenoide,

seskviterpene, terpeseskviterpenske kiseline, azulene i laktone, flavonoide i eterična

ulja koji su izolirani i identificirani u listovima biljke. Za ispitivanje citotoksičnosti i

genotoksičnosti I.viscosa koristi se Allium test.

3. CITOGENETIČKA ANALIZA1

U cilju istraživanja mogućih mehanizama koji su uključeni u inhibiciji rasta korijenaka,

provodi se citogenetička analiza pomoću Allium testa. Ekstrakt lista I. viscosa izaziva

znatnu inhibiciju mitotskog indeksa, gdje je statistički značajna razlika u odnosu na

kontrolu i smanjenje mitotskog indeksa pozitivno je povezano sa povećanjem

koncentracije ekstrakta lista I. viscosa. (Tabela 1)

Tabela 1. Izračunati broj ćelija u diobi i ukupni broj ćelija u mikroskopskim observacijama i

mitotski indeks pripremljenih koncentracija i pozitivne kontrole.

Ispitivane su citogenetičke promjene i rezultati se mogu vidjeti u tabeli 2. Ekstrakt

lista I. viscosa inducira hromosomske i citološke izmjene kako u pripremljenim

koncentracijama tako i u kontrolama. Analiza hromosomskih aberacija pokazala je da

je većina fragmenata u koncentracijama bila hromosomskog tipa. Posmatranje

hromosoma pokazalo je klastogeni učinak ekstrakta lista I. viscosa.

1Tülay Aşkin Çelik and Özlem Sultan Aslantürk, „Evaluation of Cytotoxicity and Genotoxicity of Inula viscosa Leaf Extracts with Allium Test“, Journal of Biomedicine and Biotechnology, Volume 2010

5

Osim hromosomskih fragmenata, također su zabilježene i aglutinacije i premećaji

kinetike. Također su uočene ćelije sa oštećenom membranom, binuklearne ćelije i

nuklearni mostovi i pupovi. Općenito, moguće je posmatrati porast različitih

abnormalnosti kako se koncentracija ekstrakta povećava.

Može se zaklučiti pozitivna korelacija između inhibicije rasta korijena i smanjenja

mitiskog indeksa. Pad MI ispod 22% u odnosu na negativnu kontrolu obično ima

smrtonosni učinak na organizam, dok je pad ispod 50% subletalnog efekta i zove se

citotoksična granična vrijednost. Smanjenje MI moglo bi biti posljedica inhibicije DNK

sinteze ili blokiranje u G2 fazi ćelijskog ciklusa, tj. spriječavanje ulaska ćelije u

mitozu.

4. ZAKLJUČAK

Možemo zaključiti da, kada se koristi u velikim dozama, ekstrakt lišća I. viscosa

pokazuje citotoksične i genotoksične efekte. Prikladno je istraživanje sa sirovim

ekstraktom, pošto se u tradicionalnoj medicini ljekovite biljke obično i koriste.

Međutim, rad sa sirovnim ekstraktom također znači i rad sa složenim mješavinama

različitih aktivnih spojeva. Neki od tih spojeva su citotoksični i/ili genotoksični, a drugi

mogu biti citoprotektivni i/ili antigenotoksični. Rezultati ovih istraživanja pokazuju da,

iako I. viscosa ima pozitivne učinke kao ljekovita biljka, također može izazvati i

ozbiljne probleme i štete na ćelije kada se nepropisno koristi.

6

5. LITERATURA

Tülay Aşkin Çelik & Özlem Sultan Aslantürk: „Evaluation of Cytotoxicity and

Genotoxicity of Inula viscosa Leaf Extracts with Allium Test“, Journal of

Biomedicine and Biotechnology, Volume 2010

http://djh.hrt.hr/mnu-raspored/4124

http://www.pcela.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=996

http://www.wikinfo.org/Hrvatski/index.php/Jadranske_Asteroideae

7

6. SADRŽAJ

UVOD .........................................................................................................................2

MUTAGENI I GENOTOKSIČNI EFEKTI EKSTRAKTA LISTA I. viscosa.....................4

CITOGENETIČKA ANALIZA........................................................................................5

ZAKLJUČAK................................................................................................................6

8