Islamski pojam ženske ljepote, šta je to?

Šta je prvo što nam padne na um kada se spomene sintagma ”lijepa muslimanka”? Mnogi će pomisliti na pokrivenu ženu, lijepog i skromnog ponašanja. Hidžab je uistinu lijep, ali svodeći ljepotu samo na hidžab, upadamo u zamku reduciranja pojma ljepote isključivo i samo na jednu posebnu vizuelnu sliku.

Islam podstiče čovjeka da vodi računa o svome fizičkom izgledu, o pojavnoj ljepoti, urednosti i sređenosti ali isto tako potencira i čovjekovu unutrašnju ljepotu, ljepotu koja proizilazi iz poznavanja Uzvišenog Allaha i pokornosti Njemu i ovaj nivo nadilazi puku fizičku ljepotu. Ova unutrašnja ljepota može postati tako jaka i razvijena da se očituje na čovjekovom pojavnom liku. Brojni su lijepi primjeri onih iz prošlosti, ali i iz sadašnjosti, koji svoju ljepotu duguju ustrajnosti u pokornosti Uzvišenom Allahu. Naš voljeni Poslanik a.s., je konstatno isticao ljepotu onoga koji utjelovljuje lijepo ponašanje ( الخلق Također, one koji su bili pred brakom, savjetovao je da .(حسنtraže partnere koji su lijepi u pogledu karaktera i vjere. Shodno rečenome, islam vrlo jasno definira ljepotu kao nešto mnogo dublje od vidljivog i pojavnog.

Historija islama je bogata lijepim muslimankama, ženama koje su bile pokorne Bogu i čiji život je bio ispunjen i s ciljem. Njihova ljepota je mnogo više od fizičke pojave; kod njih primjetimo ljepotu bontona, govora i djela.

Iako postoji mnoštvo nevjerojatnih žena za odabir iz historije islama, ja sam posebno izabrao ne tako poznate dame koje će razbiti naše uske percepciju ljepote i razbiti stereotipe o tome kako bi "lijepa muslimanka" trebala ili ne bi trebala izgledati. Ovdje je kratak pogled u njihove živote.

Zapadno-afrička ljepota: princeza Nana Esma

Počinjemo priču s Nanom Esmom, kćerkom Osmana don Fodia, koji je bio ne samo poznati učenjak svog vremena, već i pjesnik, politički i društveni aktivist i izuzetno kreativan intelektualac. Ona se smatra jednom od izuzetnih žena 19. stoljeća unutar islamskog korpusa. Rođena je 1793 godine u današnjoj Nigeriji. Princeza impresivnog roda, dobila je ime po junakinji islamske historije, Esmi, kćerci Ebu Bekra, koja je dala snažan doprinos u potpori islamu. Ona je odrasla u porodici u kojoj se njegovao islam. U djetinjstvu nije samo napamet učila Kur'an, već se obrazovala u većini islamskih nauka i naučila četiri strana jezika.

Esma je vjerovala da žene imaju ulogu u društvu i kroz život je vlastitim primjerom pokazivala svojim sunarodnjakinjama kako treba da rade. Jedno od njenih najvećih postignuća je sakupljanje djela njenog oca nakon što je umro u njenoj 27 godini života. Nivo poštovanja koje je znanstvena zajednica imala prema Esmi, najbolje se da primjetiti iz ovog čina, povjerili su joj izuzetno ozbiljan i odgovoran posao. Ovakav posao nije samo zahtijevao nekoga od povjerenja, već i osobu upućenu u ideje i misli njenog oca, kao i posebno upućenog u islamske nauke.

Kada je bila trudna sa trećim djetetom privela je kraju prevođenje Kur’ana na njen maternji jezik. Također, djelo svoga oca je prevela na brojne dijalekte unutar zajednice. Ovo pokazuje njen trud i želju u donošenju Kur’ana i islama njenom narodu.

Esma je vidjela veliku potrebu za podučavanje žene u Sokoto regiji i šire. Vidjela je da su žene odsutne iz naučnih krugova, zatvorene u svojim domovima i privržene porodičnim dužnostima.

Esma je osmislila briljantan program podučavanja žena, ne samo da ih podučava već da to radi u udobnosti njihovih domova. Okupila je obrazovane žene u svojoj zajednici i obrazovala ih kao predavače. Ova grupa, poznata kao jajis, putovala je po okolnim mjestima kako bi podučavale žene islamu. Ovaj pokret je nazvan Yan-taru pokret, što znači "oni koji se skupljaju zajedno" i "sestrinstvo". Esma je podučila jajis kako koristiti nastavne planove, poeziju i kreativne metode u podučavanju

Uz Allahovu pomoć, Esma je revolucionizirala način podučavanja islamu u svojoj zajednici. Olakšala je proces učenja kroz zanimljive metode i materijale na maternjem jeziku. Njezina ostavština je ostavština naučnog aktivizama, a ime joj je još uvijek prisutno u zapadnoj Africi.

Lijepa iscjeliteljka; Šifa kćerka Abdulahova

Šifa je bila jedna od prvih žena koje su primile islam. Njeno pravo ime je Lejla i primila je islam još u Meki. Nadimak Šifa (ona koja liječi uz Allahovu dozvolu) dobila je zbog svoje izuzetne vještine u liječenju ljudi. Nakon što je primila islam nije praktikovala liječenje rukjom sve dok joj Poslanik a.s., nije dozvolio da to čini. Međutim, Poslanik a.s., ne samo da joj je dozvolio već je tražio od nje da poduči toj vještini i njegovu suprugu Hafsu

Šifa je imala još jednu izuzetnu vještinu rijetku u tom vremenu, bila je pismena. Budući da je veoma rano naučila da čita i piše, koristila je ovu vještinu kako bi pomogla zajednici muslimana. Naučila je mnoge žene da čitaju i pišu, uključujući i neke od supruga Poslanika a.s.

Njeno ime se veoma često pojavljuje u lancima prenosilaca hadisa, posebno u Buharijinoj zbirci. Njen sin i neki od unuka se također spominju prenoseći od nje. Šifa je bila poseban i izuzetno vrijedan član prve zajednice muslimana.

Lijepa sufijka; Muaza el-Adevija

Sljedeća ljepotica u ovom nizu poznata po svojim naučnim uspjesima, je žena koja se posebno isticala u pobožnosti i asketizmu. Muaza, porijeklom iz Basre, rođena je za vrijeme ashaba, drugova Poslanika a.s. Prisustvovala je predavanjima učenih ashaba kao što su Aiša, supruga Poslanika a.s., Ibn Abas i Alija. Ova generacija, poznata kao tabini (oni koji slijede), bila je generacija koja je podarila mnoge svjetiljke u islamskoj povijesti.

Kad god se njezino ime spominje u klasičnim knjigama povijesti i hadisima, dvije stvari uvijek se ističu: pobožnost i njezin brak. Njezin suprug, Silah ibn Ashim je također bio učenjak. Kad god se ona spominje, navodi se i ime njena supruga, kao i obrnuto. Oni su bili izuzetan tim i njihova ljubav je bila vidljiva onima oko njih. Njen odnos prema suprugu poslije njegove smrti je dospio do nas kroz kazivanja njenih studenata. Jednom je rekla: ”Ne želim da živim dug život na ovom svijetu zbog toga da uživam u ljepotama ovoga svijeta, to želim iz razloga umiljavanja svome Gospodaru kako bi udovoljio mojoj dovi da me spoji sa mojim suprugom i djecom u Dženetu.”

Bila je poznata po svojoj pobožnosti, posebno ustrajnosti u praktikovanju nočnog namaza. Klanjala je tokom cijele noći tražeći milost i spas od Gospodara svjetova. Motivirala je samu sebe na sljedeći način: ”Začuđena sam kako mogu sada spavati, kada znam da me čeka dugi odmor u tami mezara.” Savjetovala je svoju kćerku sljedećim riječima: ”Kćeri moja, budi od onih koji obožavaju

Allaha sa strahom i nadom. Nada će nas ispuniti vedrinom na dan susreta sa Gospodarem našim, a strah će nas osigurati na dan kada će čovječanstvo stajati pred Gospodarem."

Ove dvije osobine koje su je pratile kroza život bile su prisutne i na njenoj smrtnoj postelji. Kada je posjetila jedna od njenih učenica, vidjela je kako plače pa se onda smiješi. Upitala je zašto je plakala pa je ona rekla: ”Misao da neću moći postiti, klanjati i robovati Allahu me nagnala na plač, a nasmijala sam se kada sam vidjela moga supruga, koji je preselio prije mene, u dvije prekrasne zelene haljine, u velikoj grupi ljudi, i tako mi Allaha nikada nisam vidjela ljepšeg čovjeka i nasmijala sam se zbog njega.” Presila je na bolji svijet prije sljedećeg namaskog vremena.

Savremena ljepotica; Bintu Šati

Posljednja ljepotica koju ćemo ovdje spomenuti je Aiša kćerka Abdurahmanova, poznata po nadimku Bintu Šati. Rođena je 1913. godine u Egiptu. Počela je veoma rano da se obrazuje, naučivši Kur’an napamet sa pet godina. Iako je tada bio trend da djevojke ne idu u školu, Aiša je uspjela da ubijedi svoje roditelje da je pošalju u susjedni grad na studije. Njen otac, ugledni profesor na Azharu se protivio ovoj ideji, međutim , uz Aišino navaljivanje i savjete njenog djeda, velikog imama Ahzara, omekšao je i dopustio joj da studira. Do 1950. godine, Aiša je već predavala na brojnim univerzitetima i napredovala do nivoa doktora nauka. 1962. godine imenovna je za šefa odsjeka za arapske i islamske studije na univerzitetu Ajnu Šems u Kairu.

Aiša je prepoznala potrebu za pozitivnim uzorom muslimankama u tom periodu u Egiptu. Koristeći svoje znanje i sposobnosti pisanja, Aiša je počela opsežno da piše o pravima žena. Pisala je pod pseudonimom Bintu Šati što znači “kći obala rijeke” odajući počast rodnom domu na obali rijeke Nil. Pisala je o socijalnoj reformi, ulozi žene u porodičnom životu i podizanju svijesti seljaka u selima koja su bila daleko od centara nauke i kulture. Pisala je o arapskoj književnosti, napisala je siru, životopis Poslanika a.s., a isticala se i radovima u domenu kur'anske egzegeze. Jedan od njezinih najpoznatijih radova je detaljna biografija supruga Poslanika a.s., rad koji je usmjeren prema muslimankama njene generacije.

Aišin porodični život je također bio motivirajući za njen rad. Njen suprug ne samo da je podržavao, već je aktivno učestvovao u njenom naučnom radu. Ovo pokazuje njihov odnos koji je bio zasnovan na međusobnoj ljubavi i podršci. Dobitnica je brojnih priznanja, između ostalih i nagrade kralj Fejsal za literaturu i islamske studije 1994. godine. Aiša je napisala preko 40 knjiga i stotine članaka, i još i danas se ističe kao primjer moderne muslimanke, učenjaka i socijalnog aktiviste.

Nakon što smo sve ovo pročitali, možemo li reći za ove žene muslimanke da su lijepe? Zar ne mislite da ljepota nadilazi čisto fizička obilježja? Učili smo iz kreativnosti Esme, pionirskih vještina Šifae, pobožnosti i asketizma Muaze i hrabrost i zalaganje Aiše. Ove žene koje dijeli mnogo stoljeća uče nas jednoj stvari, a to je da moramo imati visoke ciljeve i da se moramo truditi da te ciljeve ostvarimo. Svaka od njih je imala kvalitete koje su koristile kako bi poboljšale sebe i one oko sebe. Širenjem pojma ljepote sa čisto pojavne stvarnosti, možemo se usredotočiti na ono što je istinski bitno: korištenje naših Bogom danih talenta kako bismo sebi osigurali sreću na ovom i budućem svijetu.

Izvori:

Yusha’u, Jameel M. (2004). Nana Asma’u Tradtion: An Intellectual Movement and a Symbol of Women Rights in Islam During the 19th Century DanFodio’s Islamic Reform. Retrieved from: http://www.gamji.com/article3000/NEWS3642.htm

Al-‘Affani, S. (2009) Ruhban al-Layl. Cairo: Dar al-‘Affani (Arabic).

Bint al-Shati’ article (2008). Retreived from http://www.alarab.co.uk/Previouspages/North%20Africa%20Times/2008/04/27-04/NAT242704.pdf