ProložacGODINA XXXIV. BROJ 1 (87) VelIkA GOspA 2015.

ISSN: 1330-755X

Prolo@ac

1

GODINA XXXIV. BROJ 1 (87) VelIkA GOspA 2015.

UvodnikDraga braćo i sestre!Kažu da se ovo dogodilo

u Posušju. Jedna gostionica u poslijepodnevnim satima bila je puna gostiju. Uglavnom su tu muškarci koji piju pivo i vino, a rijetko sok. U gosti-onici se nalazi i jedan poznati psovač. U tom trenutku ulazi u gostionicu jedan pijanac i jedan poznati pobožni vjernik. Svi u gostionici zapažaju kako bi onaj pijanac nešto popio, ali nitko ne nudi da mu plati, a on sam nema čime platiti. U to se diže onaj psovač-beštimadur pa, znajući da bi onaj pijanac rado nešto popio, u veselom tonu, upirući prstom u onog poznatog vjernika pa kaže: „Ako ovaj čovjek opsuje Boga, plaćam piće svima u gostionici“. Svi se grohotom nasmiju, ali onaj vjernik neće da opsuje Boga. Prilazi mu onaj pijanac pa mu kaže: „Daj bolan, opsuj ga. Što te košta, neće ti ništa. Svima će nam platiti piće. Učinit ćeš nam dobro djelo svima. A On ti neće ništa. Ta ja ga psujem svaki dan; po deset petnaest puta. I nikad mi ništa nije učinio, a psujem ga tamo od petnaeste godine. I nikad ništa. Daj bolan, kreni ga.“

Draga braćo i sestre, dolazi nam draga i velika svetkovina Velike Gospe u našem Prološcu. U Prološcu ima i pijanaca, i

beštimadura i dobrih vjernika. I svi se oni raduju svetkovini Velike Gospe. Pijancima će netko platiti piće, jedan dio be-štimadura će doći i ispovjediti se i sami sebi ustvrditi>: „Neće mi ništa. Mogu ga psovati i dalje jer tako ga dugo psujem, a ništa mi nije učinio“. Pobožni će istinski slaviti Gospu i moliti i za pijance i za beštimadure.

I tako se u nas događa iz godine u godinu: Pijanci i drogeraši i dalje piju i drogiraju

se, beštimaduri i dalje beštimaju, a pobožni i dalje mole. Društvo ostaje isto, ne popravlja se, a mi bismo željeli da mole. Društvo ostaje isto, ne popravlja se, a mi bismo željeli da svetkovine drage Gospe svaki put poprav-ljaju naše prološko društvo, našu prološku župu. Željeli bismo da molitve, pobožnosti i propovijedi prije Gospe i na sami dan Velike Gospe djeluje na pijance propovijedi prije Gospe i na sami dan Velike Gospe djeluje na pijance i drogeraše da se bore za vlastitu neovisnost, na beštimadure da što manje psuju, a pobožni da se iskreno mole za dobro cijelog prološkog društva.

Nadajući se poboljšanju našeg društva svako Vam dobro za Veliku Gospu žele:....................... fra Vinko, fra Rafo i s. Filipa.

Prolo@ac

2

Zagonetna žena iz otkrivenja

Svake godine za blagdan Velike Gospe u Prološcu slušamo ulomak iz knjige Otkrivenja:

„Znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda“ (Otk 12, 1).

događaj sa „ženom koja trudna viče u poro-đajnim bolima i mukama rađanja“ (Otk 12, 2). Kako izjednačiti Dijete koje je odneseno k Bogu, s Djetetom u Marijinu krilu kojemu dolaze pastiri i mudraci? U Evanđelju je Marija uvijek uz Novorođenče, a Žena iz Ot-krivenja mora bježati i skrivati se u pustinji. Dok je jasno da je dijete Mesija, znamenje „žena“ još uvijek budi nova tumačenja. Kako je došlo do toga da „majka“ bude nazvana „ženom“?

Tko je ta žena koja se pojavljuje u svom sjaju i ljepoti, ovjenčana sunčevim svjetlom u kojem sam Bog prebiva? Dok slušamo te svetopisamske riječi na blagdan Uznesenja Marijina, normalno je pomisliti da je riječ o Djevici Mariji. No, nakon što je predstavio ženu, pisac opisuje velikoga Zmaja koji želi progutati sina žene netom se rodi. Prizor dolazi do vrhunca u prikazu borbe između Zmaja i žene s novorođenčetom. Kad sve to čujemo, teško nam je pomiriti betlehemski

Prolo@ac

3

Od „majke“ do „žene“

Evanđelje nam predstavlja majku Mariju s novorođenim Isusom u krilu. Ta idilična slika idealan je prikaz otajstva Božića: Bog dolazi k nama i omogućuje nam da ga su-sretnemo i zajedništvujemo s njim. Mišlju pratimo Majku dok prikazuje Prvorođenca u hramu i sluša zagonetne riječi starca Šimuna o maču boli i probodenu srcu. Tko se ne sje-ća zabrinute majke koja u mnoštvu hodoča-snika gubi Jedinca te se pita: „Sinko, zašto si nam to učinio?“ i sinova buntovna odgovora: „Zašto ste me tražili?“ (Lk 2, 48-49).

Kako Sin odrasta, i majčina se briga umnaža. Najednom je ne zove više majkom, nego ženom. Postoji neprestan rast u razvoju od „majke do žene“. To se posebno očituje u Evanđelju po Ivanu. Na svadbi u Kani Galilej-skoj, kaže mu majka: „Vina nemaju.“ Na te riječi čuje gotovo drzak odgovor: „Ženo, što ja imam s tobom. Još nije došao moj čas“ (Iv 2,4)? Umjesto majkom naziva je ženom. Za obiteljske odnose neuobičajen naziv. Ovdje postaje jasno: naziv „ženo“ tijesno je povezan s „Isusovim časom“. Upravo u ostvarivanju toga „časa“ naziv „žena“ ponovno se pojav-ljuje i otkriva svoje pravo značenje: „Ženo, evo ti sina“ (Iv 19, 26). Time joj povjerava novu ulogu. Od onoga „časa“ Majka Isusova majka je njegovih učenika.

Trostruko značenje

Brojni tumači o zagonetnoj ženi iz Knji-ge otkrivenja dadu se svrstati u tri skupine. Žena je slika odabranoga naroda, simbolizira Crkvu ili označava bl. Djevicu Mariju. Iako se može odnositi na Mesijinu majku, ulomak ne isključuje da se radi i o vjernom Izraelu iz ko-jega proizlazi Krist kao i o samoj Crkvi u kojoj se Krist neprestano rađa preko sakramenata.

Brojni tumači drže da je žena simbol Iza-branog naroda koji se u Starom zavjetu često predstavlja kao žena i zaručnica. Riječ je o narodu kojega Bog ljubi, kojega je izabrao i od kojega se rađa Mesija. Lik žene trudnice u porođajnim bolima navještaj je proroka Izaije

za mesijanska vremena (Iz 7, 14). A porođaj-ni bolovi slika su koja označava vrijeme prije Mesijina dolaska. Riječ je o novom Izlasku u kojem je pustinja mjesto Božje prisutnosti i zaštite. Kao što je Bog štitio Izabrani narod od gladi i žeđi u hodu kroz pustinju, tako i sada štiti „ženu“. Kao što je hranio izabrani narod manom u pustinji, tako i danas euharistijom podupire svoju Crkvu na putu prema vječnoj domovini.

Za druge tumače žena iz Otkrivenja slika je Crkve od koje se rađa otajstveni Krist. Iz dana u dan Crkva se trudi pomoću sakramenata roditi Krista. To se ostvaruje u svemu dobru koje uspijeva ostvariti. Dobro koje se vidi i koje se ne vidi. Ono što Crkva rađa, pospješuje rast i postizanje punine u Kristu. Crkva ne može zanijekati situaciju u kojoj se nalazi. Što su zapravo njezini napori oko dobra u usporedbi s neprijateljskim spletkama? Što znače njezini napori oko dobra, nadvladavanje zloga u usporedbi s organiziranim nasiljem i okrutnošću? Zlo je danas tako jako, a zajednica vjernika tako slaba. Nebrojeni su pokušaji Zloga da pobi-jedi ženu i njezino potomstvo, tj. dobro. Pod ženinim potomstvom podrazumijevaju se i djeca Božja, tj. kršćani koji su vjerni vršitelji i čuvari Riječi, tj. Evanđelja i Isusova svjedo-čanstva. Svi ti su djeca Crkve.

Kao što se vidi, žena iz Otkrivenja može označivati Crkvu, novi narod Božji na zemlji, kojega sotona progoni, jer iz njezina krila po krštenju se rađaju nova djeca. Isto tako označava Mesijinu majku Mariju, protiv koje se podiže vlast tmina pokušavajući uništiti njezina Sina, počelo spasenja i pobjedu nad zlom. Naziv „žena“ povezuje Mariju s Crkvom: ono što Marija ostvaruje na tjelesan način, Crkva čini na duhovan. I jedna i druga rađaju Krista. I jedna i druga su majka i žena.

Nazivi „majka“ i „žena“ doživljavaju u Knjizi otkrivenja puno značenje. Ogledavajući se u Mariji, Crkva otkriva svoju bit i ulogu ro-diteljke Krista u povijesti. I ona se može zvati „žena“. Crkva kao majka i žena ne može se razumjeti bez Marije, majke i žene. Jednako tako Marija majka i žena može se ispravno

Prolo@ac

4

shvatiti kad se ima na umu Crkva, majka i žena. Marija je Isusova majka u punom zna-čenju te riječi, tjelesna je majka Kristova te postaje duhovna majka koja potpomaže rast učenikâ. Na taj način nalazi se u neposrednu odnosu s Crkvom, majkom i ženom kojoj je idealan pralik i u kojoj se može prepoznati. Majčinstvo Crkve koja utjelovljuje Krista u povijesti na određen način produžuje Marijino majčinstvo i s njim se sjedinjuje.

Marija - žena

Kršćanska predaja tvrdi da zagonetna žena iz Otkrivenja može označivati Mariju, majku Isusovu. Zbog toga se ulomak i čita na svetkovinu Uznesenja Marijina. Brojni tumači slažu se da je riječ o bl. Djevici Mariji koja rađa Mesiju, Krista Gospodina. Ona se pojavljuje kao žena odjevena suncem, tj. zaodjevena u Boga. Djevica je zapravo sva okružena Božjom svjetlošću i živi u Bogu. Taj simbol svijetle odjeće jasno označava stanje u kojem se Marija nalazi. Ona je puna milosti, ispunjena je Božjom ljubavlju. A Bog je svjetlo, kaže sv. Ivan (1 Iv 1,5). Zbog toga i ona koja je puna milosti odražava svojom osobom svjetlo sunca koje je Bog.

Zagonetnoj ženi iz Otkrivenja pod no-gama je mjesec, simbol smrti i smrtnosti. Marija je u potpunosti pridružena Kristovoj pobjedi nad grijehom i smrću. Oslobođena je sjene smrti i ispunjena životom. Zahvaljujući Božjem daru, jedinstvenom povlasticom ona je na određen način ostavila smrt iza sebe, nadišla ju je. A to se očituje u dva otajstva njezina života: na početku, budući da je začeta bez iskonskoga grijeha, i na kraju, što slavimo svetkovinom kad je dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu. I sav nje-zin zemaljski život pobjeda je nad smrću, jer ga je provela u Božjoj službi. Po samoj sebi, Marija je himan životu. Stvorenje u kojem se već ostvarila Kristova riječ: „Došao sam da imaju život u izobilju“ (Iv 10,10).

U viđenju iz Otkrivanja zanimljiva je još jedna pojedinost. Na glavi žene odjevene u sunce „vijenac je s dvanaest zvijezda“. Taj

znak predstavlja dvanaest plemena Izraelo-vih i označava da je Djevica Marija u središtu Božjega naroda, zajedništva svetih. I tako nas taj vijenac s dvanaest zvijezda uvodi u drugo veliko tumačenje nebeskoga znaka žene „obučene u sunce“. Osim što označuje Gospu, taj znak uprisutnjuje Crkvu, zajed-nicu kršćana svih vremena. Žena je trudna u porođajnim bolima, što znači da u svom krilu nosi Krista kojega treba roditi svijetu. To su porođajne muke Crkve hodočasnice na zemlji, koja između Božje utjehe i oporbe svijeta treba ljudima roditi Krista.

I upravo zato što donosi i rađa Krista, Crkva susreće protivštine strašnoga neprija-telja koji je predstavljen u viđenju kao „velik Zmaj“ (Otk 12, 3). On je uzalud nastojao progutati Krista (Otk 12, 5). Uzalud jer je Isus, po svojoj smrti i uskrsnuću uzašao k Bogu i sjeo na njegovo prijestolje. Zbog toga Zmaj koji je jednom zauvijek pobijeđen na nebu nastavlja svoju borbu protiv žene Crkve u pustinji vremena. Ali u svakom razdoblju, Crkva je potpomognuta svjetlošću i snagom Boga koji je hrani u pustinji kruhom riječi i euharistije. I tako u svakoj tjeskobi, posred svih kušnja s kojima se susreće u tijeku vremena i u različitim krajevima svijeta, Crkva podnosi progon, ali ipak pobjeđuje. Upravo na taj način kršćanstvo je prisutnost i jamstvo Božje ljubavi protiv svake ideologije mržnje i sebeljublja.

Jedina opasnost od koje se Crkva treba bojati jest grijeh njezinih članova (Benedikt XVI.). Dok je Marija bez grijeha, Crkva je sve-ta, ali u isto vrijem ranjena našim grijesima. Zbog toga se Božji narod obraća nebeskoj Majci i moli njezinu pomoć. Vapi da je prati na putu vjere te osnaži zalog kršćanskoga života i podržava nadu. A to nam je i danas prijeko potrebno za našu Hrvatsku kao i za mnoge krajeve svijeta. Neka nam Gospa na Vrljici pomogne uvidjeti da ima svjetla iza zavjese tmina koja obuzima stvarnost. Njoj upravimo molbu: Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas svoga Sina, Gospina našega Isusa Krista................................................... Dinko Aračić

Prolo@ac

5

Gospa na Vrljici

U romanu „Posljednji bijeg“, fra Vjeko Vrčić opisuje bijeg pučanstva Imotske krajine pred osmanlijskim zavojevačem, koji su skriveno

potpomagali i fratri. I oni su trebali krenuti za narodom i napustiti samostan na otočiću u

Prološkom blatu. Prološki gvardijan fra Stipan Vrljić hodočasti Gospi na Vrljici i moli je za savjet, da li poći za narodom ili ostati u samostanu. Evo

nekoliko izvadaka iz toga povijesnog romana.

Začudo im kud će jutros na uranku u ovo pogibeljno doba.

Krenuo je niz Polje jer se bojao turskih čardaka. Tjerala ga i nosila neka neobična snaga. Nije osjećao hladnoće iako je slana prekrila cijelo polje. Nisu me nepoznate staze i puteljci. Znao je kud će najbrže i najsigurnije k Opačcu. Sretno se uhvatio Utopišća, laga-no krenuo niz rijeku pa uz Opačac Gospinoj crkvi. Nikada mu se nije činila ljepšom i dražom. Nije velika, ali golema je ljubav što je okružuje. I ona iznutra: Gospina prema vjernicima. I ona izvana: vjernička prema Gospi. Ljubav ga je na svojim snažnim kri-lima jutros donijela, i to ljubav prema Majci Božjoj i prema svome narodu.

U Imotskom kraju samo je nekoliko crkava i crkvica. Bilo ih je lijepih, na kojima su vrsni zidari i klesari pokazali što znaju i umiju. Podignute su u prvim kršćanskim stoljećima prije dolaska Hrvata u ove krajeve. Porušiše ih Turci…

… Sve su to draga imotska svetišta, ali crkva Velike Gospe na Vrljici najbliža je srcu imotskoga čovjeka. Ne zna joj se za početke. Sigurno je da su se njome služili benediktinci, pa franjevci, a narod ju je zagrlio objema

„Gvardijan Vrljić … prebacio preko sebe zimski ogrtač, uskočio u lađu, prihvatio vesla pa će prema kraju. Gledaju fratri s prozora.

Prolo@ac

6

rukama i čvrsto drži već toliko stoljeća. U be-skrajnim jadima ovdje, na ovome svetom tlu, treba tražiti ključ čvrstine i otpora. Za dugih stoljeća teških stradanja našemu je čovjeku izmakla pomoć od ljudi pa su se obraćali prema nebesima… Kad je čovjek u nevolji, najdraže mu se sjetiti majke. To su ljudi radili uvijek, to isto rade i danas, obraćaju se majci. Našli su je u Majci Isusovoj pa zato joj podi-goše prijestolje u srcu imotskoga kraja, na najljepšem mjestu, na izvoru rijeke Vrljike…

Fra Stipan Vrljić, imotski gvardijan, čovjek pun muškosti, čvrste dinarske građe, opaljen ljetnim suncem i očeličen zimskim ledom, prekaljen u nevoljama i patnjama, kleči pred Gospinim oltarom kao malo dijete. ... Nitko ne zna što je Gospi povjerio, što je molio. Po micanju usana, po kraćim glasnim rečenicama, po strelovitim uzdasima može se zaključiti da su mu na srcu kršćanski puk, starčad, djeca, fratri, samostan. Nagnuo se i prislonio sklopljenih ruku na oltar. Više puta podigne glavu prema Gospinoj slici i spomene imotski kraj. Ponovno utone u molitvu. Vidi se da mu je oslačala. Preporo-dila mu lice…

Oh, kako je slatko razgovarati s Bogom i povjeriti se Majci Božjoj gdje je sve nevino kako je izišlo iz Stvoriteljeve ruke. Oh, kako vjera u Boga daje snagu i čovjeka uzdigne iznad svega zemaljskoga… Pomoćnice kr-šćana, pomozi i spasi moj narod!

Ne znam što ću s fratrima. Narod ode, mi ostadosmo, upro pogled u Gospinu sliku pa će dalje, kaži mi, Majko, hoćemo li ostati ili bježati. Ako nam je bježati, pokaži nam put kojim ćemo krenuti i gdje se nastaniti.

Nakon molitve diže se ohrabren. Dobio je nadahnuće. Zna što mu je činiti. Brzim je korakom, s nečim čvrstim i sigurnim u sebi, krenuo prema Škojiću… Na krilima nošen prispio je skritoj lađi, prihvatio vesla pa će iza svega glasa:

Ne bojmo se Turaka ni zime, Dokle Gospa o nama se brine!

Zabrinuti fratri skupiše se oko njega. Gdje si, oče gvardijane? Umrijesmo od tje-skobe i straha. Ne bojte se, draga braćo! Do-bio sam nadahnuće pred Gospinom slikom na Vrljici. Ići nam je za narodom“…

Prolo@ac

7

Kako je Gospa završila svoj život?

Blagdan Velike Gospe na Vrljici već sto-ljećima okuplja najveći zbor naroda Božjega iz Imotske krajine i susjedne Hercegovine. Svi se oni toga dana raduju Gospinoj proslavi u nebu i nadaju se da će i oni, idući vjerno stopama njezina Sina kao i ona, jednako tako završiti u nebeskoj slavi. Na Gospinu primjeru nasljedovanja Isusa nadahnjuju se i ohrabruju. U njoj vide ne samo dobru Majku, koja ih voli i okuplja oko svoga Sina da se od njega nikad ne udalje, nego i znak nade koji im jamči kako zavrjeđuje ostati na Isusovu putu ma kakvi god životni uvjeti bili u kojima se nalazili. Bog će, naime, nagraditi svaki napor i trud. Ništa od naših dobrih djela neće propasti.

Ima li igdje išta zapisano?

O danu Gospine konačne proslave vjerničke su misli toliko puta zaokupljene i svojevrsnom znatiželjom o tome kako je i gdje Majka Isusova završila tijek svoga ovo-zemaljskog života. Je li kao i njezin Sin, kao ostali ljudi ili drukčije? Rado bi o tome znali, a o tome teško da što mogu negdje pročitati, vidjeti ili čuti... Ovdje ćemo pokušati udovo-ljiti takvoj znatiželji.

Evanđelje govori kako je Isus na Kal-variji s križa prije svoje smrti svoju Majku povjerio ”učeniku kojega je ljubio” (Iv 19, 26). Prema Predaji, nakon Isusove smrti ona je živjela s Ivanom apostolom. Gdje je to bilo te kako je i gdje završila svoj ovozemaljski ži-votni put, o tome Sveto pismo nigdje ništa ne govori. Međutim, neke danosti donosi nam Predaja zapisana u legendama i apokrifnim spisima, tekstovima koje Crkva ne priznaje kao od Boga nadahnutima te ih nije uvrstila u popis svetih knjiga. Iako ne predstavljaju

službeno crkveno učenje, svi oni utječu na stvaranje slike o Majci Isusovoj. Među njima posebnu pozornost zaslužuju spisi naslovljeni Prijelaz blažene Djevice Josipa iz Arimateje, Knjiga Pseudo-Ivanova, Sirijski Prijelaz, Rimski prijelaz, Marijin prijelaz (II. st.) i osobito Usnuće Djevičino (II. ili III. st.). Svi oni nadopunjuju neke praznine i pojedi-nosti koje ne nalazimo u Evanđelju, a nisu ni povijesne stvarnosti. Nastaju iz radoznalosti kršćana koji su tražili više osobitosti u vezi s Isusom, Marijom, apostolima i drugim oso-bama o kojima ništa ne nalazimo u svetopi-samskim knjigama. Pripovijedaju o Isusovu djetinjstvu, muci, smrti i uskrsnuću, kojima nadodaju brojne pojedinosti, a spomenuti o Marijinim posljednjim trenucima na zemlji, o njezinoj smrti i o njezinu preobraženju u pro-slavi. Utječu na nastanak predaje o završetku Marijina životnog tijeka i povod su nastanka blagdana Usnuća Marijina na kršćanskom Istoku i njezina Uznesenja na Zapadu.

Kako je Gospa završila?

Prema apokrifnim spisima, Gospa je prošla isto iskustvo smrti kao i njezin sin Isus. Svi se slažu u činjenici da je usnula, kako se to tradicionalno kaže za njezinu smrt. To je zapravo stari i najljepši kršćanski izraz za nečiji prijelaz s ovoga svijeta na drugi. Stoga toliki osvjedočeni kršćanski vjernici u svoje osmrtnice i stavljaju u povodu prijelaza svojih milih i dragih s ovoga svijeta na drugi, da su blago ”usnuli” u Gospodinu ili slično. Evan-đelist tako izvješćuje za Lazara kako Isus uče-nicima kaže da nije umro, nego da ”spava” (Iv 11, 11), a i za kršćanska groblja u starini se govorilo da su ”spavaonice”. U Imotskoj krajini još i danas mnogi za prostor oko crkve

Prolo@ac

8

u kojemu je groblje tako reknu ”šamatorje”, što u hrvatski jezik dolazi preko latinskoga coemeterium od grčkoga koimeterion, a znači mjesto gdje se spava, spavaonica, jer ”za kršćane pokojnici, koji su u Gospodi-nu umrli, spavaju smrtnim snom i čekaju uskrsnuće” (J. Šetka, Hrvatska kršćanska terminologija, Split 1976., str. 55). Nakon što je Marija ”usnula”, na Ivanov poziv, apostoli su se okupili na pogreb. Njezino mrtvo tijelo prenijeli su u Getsemani, predjel u podnožju Maslinskog brda s onu stranu potoka Kidro-na, gdje je za nju bio pripravljen grob. Ubrzo nakon ukopa, tijelo joj je čudesno uzneseno u slavu nebesku, a nad grobom se danas diže crkva, što je zapravo kripta veličanstvene ba-zilike Uznesenja Marijina iz križarskog doba.

Koliko je Marijino tijelo ostalo u grobu? Određeni tekstovi skloni su i u tome pokazati njezinu sličnost s Isusom pa govore o tri dana.

Pitanje o završetku ovozemaljskog živo-ta Majke Isusove pojavljuje se tek u V. stolje-ću. Na to ih potiče širenje štovanja svetaca, a pospješuje i Gospino štovanje, koje je po-taknuo g. 431. Efeški sabor, osobito blagdan Usnuća Marijina. U VI. st. određeno je da se on liturgijski slavi 15. kolovoza, a ubrzo zatim na Zapadu poprima naslov Uznesenja. Na taj blagdan od smrti ili ”usnuća” propovjednici sve više pozornost usmjeravaju prema Ma-rijinoj proslavi.

U početku se tvrdilo da je Majka Isusova umrla, a gdje, kada i kako - o tome postoje različita mišljenja.

Neki drže da nije umrla

Neko vrijeme govori se o Marijinoj ”besmrtnosti”, kao svećenik Timotej Jeru-zalemski (IV. st.). Kako je Marija završila svoj ovozemaljski vijek, prvi se zanima sv. Epifanije Salaminski (†403.), koji u svojim spisima, čini se, pretpostavlja da je Marija uznesena na nebo. Ne usuđuje se ustvrditi da je ostala besmrtna, ali ne dopušta ni da je umrla. Osim njega, sv. Izidor Seviljski (†636.) spominje njezin grob, što znači da drži da je sigurno umrla. Ne upušta se u

pitanje kako, ali se protivi doslovnu shva-ćanju Šimunova proroštva o maču. Crkveni oci drže da je njezino tijelo oslobođeno od raspadanja u grobu zbog povlastice što je bila majka Sina Božjega.

Neki tvrde da Gospa uopće nije umrla. To potkrjepljuju učenjem da nikada nije bila okaljana ljagom grijeha iskonskoga. Budući da je Krist otkupio sve koji vjeruju, i ona je pre-otkupljena. Milost koju od Boga dobiva briše iskonski grijeh, ali ne i smrt. Stoga, po mišljenju mnogih bogoslovaca, Majka Isusova umire jednako kao i njezin Sin. Ako Bog od smrti nije oslobodio ni svoga Jedinorođenca, nema razloga da oslobodi ni njegovu Majku! Bog je poziva na novi život i tako ona zauvijek stupa u Božji svijet kao izvrstan predstavnik ljudskog roda. Svojim uznesenjem u nebesku slavu podržava kršćansku nadu, jamči dosto-janstvo svakog čovjeka, smisao i vrijednost ljudskog tijela te ispunjenje Isusova obećanja o preobraženju svega stvorenja.

Prvo svjedočanstvo o uznesenju

Prvo svjedočanstvo o Gospinu uznese-nju izričito donosi u jednoj svojoj propovijedi biskup sv. Modest Jeruzalemski (†634.). U uznesenju on vidi ne samo odlazak Marijine duše k Bogu nego i njezino tjelesno uznesenje. Budući da je ona Bogorodica i vazda Djevica, Bog ju je suobličio svome Sinu. Iz spisa sv. Germana Carigradskog (†733.), vidi se da je istina o Marijinu uznesenju dušom i tijelom bila prihvaćena u Istočnoj Crkvi i vjerovana već u VIII. stoljeću. Da je Marija trebala biti uznesena i svojim tijelom, on zaključuje na temelju njezine uloge pri utjelovljenju Sina Božjega. Sv. Andrija Kretski (†740.) pita se, je li smrt za Gospu bila posljedica grijeha ili je označavala prijelaz u nebesku slavu. Sv. Ivan Damaščanski (†749.) drži da je Marija umrla naravnom smrću, što je bio preduvjet za njezinu nebesku proslavu. Tako je i u završnom događaju svoga života slijedila svoga Sina, koji je prekoračio prag smrti. Oslanjajući se na svetopisamske tek-stove, navodi brojne razloge da Marijino tijelo ne istrune u grobu. Otajstvo njezina uznesenja

Prolo@ac

9

na dugo je i široko izlagano tijekom srednjega vijeka i kasnije. Naš fra Karlo Balić (†1977.) u dva velika sveska skuplja svjedočanstva svih stoljeća o Gospinu uznesenju. Uvjeren da je osjećaj naroda Božjega bio presudan za definiranje pravorijeka o Marijinoj bezgrješno-sti, jamči da se na isti način može definirati i dogma o Marijinu uznesenju. Mjesto da pođe od Pisma i Predaje, u kojima nema izravnih dokaza za uznesenje, zapućuje se od učenja bogoslovaca i vjere naroda Božjega. Nakon što je Pio XII. preko biskupa pismenim putem ispitao mišljenje naroda Božjega, 1. studenoga 1950. proglašava dogmom ono što je od davni-ne nazočno u vjeri, pobožnosti i bogoslužju: da je Marija, završivši tijek ovozemaljskog života, ”uznesena dušom i tijelom u nebesku slavu”. Današnja bogoslovna znanost zastupa činjeni-cu Marijine smrti, njezina usnuća i uznesenja.

Gdje je Gospa završila?

Gdje je Gospa završila svoj ovozemaljski životni put? Kršćanska predaja iz IV/V. st. drži da se to dogodilo u Jeruzalemu. Predaja u VII. st. upućuje čak i na točno mjesto: u blizini Dvorane posljednje večere ili gdje je danas crkva Usnuća Marijina. Ondje bi, naime, bila kuća Ivana apostola u koju ju je poveo i o njoj se brinuo nakon Isusove smrti. Jeruzalemski biskup sv. Sofronije (†639.) spominje čak i stijenu na kojoj je umrla.

Neki drže da se radi o kući učenika u kojega je Isus s apostolima blagovao po-sljednju večeru. Ondje se okupljala kasnije i prva zajednica Isusovih sljedbenika. Opet smo tako na kršćanskom Sionu, gdje bi Gospa provela ostatak svoga života i na kraju usnula u Gospodinu.

Neki drže da je Gospa otputovala za-jedno s ”ljubljenim učenikom” u Efez i u njemu umrla. Ondje je poznato marijansko svetište na mjestu tobožnje kuće u kojoj je Gospa živjela posljednje dane svojega života i umrla. Na temelju viđenjâ bl. Ane Katarine Emmerich (†1824.), u tom mjestu prona-đena je kuća u kojoj je, navodno, živjela Majka Isusova, koje su istinitost g. 1898. potvrdili i arheolozi. Međutim, istina je da je na saboru u Efezu g. 431. bl. Djevica Marija proglašena Bogorodicom, što je, vjerojatno, bilo povodom za širenje glasa da se ondje nalazi i njezin grob. To nema nikakve potvrde u predaji, a ni u apokrifnim spisima, niti u spisima crkvenih pisaca ranijeg razdoblja. Sv. Jeronim (†420.) i sv. Augustin (†430.) toga uopće ne spominju. Ta predaja nastala je u IX. st., a tumači je u svom pastirskom pismu efeški biskup Eutimije: budući da su hodočašća u Svetu Zemlju zbog razbojnika usput i političkih prilika bila otežana, vjerni-cima se preporučivalo hodočastiti u baziliku Uznesenja Marijina u Efezu..............................................Fra Petar Lubina

Prolo@ac

10

Svetkovina Velike Gospe

Tolike kolone hrvatski vjernika slijevaju se u Gospina svetišta diljem Hrvatske 15.08 na blagdan Velike Gospe. Na blagdan Velike Gospe, slavimo Marino uznesenje u nebo. Otajstvo današnje svetkovine je svečano pro-glašena vjerska istina da je Blažena Djevica Marija dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu. To je kruna Marina bogo majčinstva, vječnog djevičanstva i bezgrješnog začeća. Marija na nebo uznesena, Majka je Crkve. Ona nam ostaje zagovornica u nebu. Neka nam Marija, na nebo uznesena, izmoli čvrstu vjeru u život koji smrću ne prestaje. Neka nam njezin zagovor bude jamac vječnog života, da i naša smrt bude ujedno i pobje-da nad smrću i ulazak u slavni vječni život.

Vrijeme je da poslušamo Nebesku Majku kako nas poziva na obraćenje. Vrijeme je da svakog dana, svakog trenutka u svakoj oso-bi služimo Gospodinu u poniznosti. Molite, molite, molite! To nije poziv drugima, nego tebi i meni. To je poziv koji moramo utkati u svoj život, poziv koji mora odrediti naš na-čin života. Koliko je lijepih riječi na blagdan Velike Gospe upućeno od hrvatski biskupa o Blaženoj Djevici Mariji kao najvjernijoj odvjetnici Hrvatske a ona to i jest. Ništa nije vrijedno toga da se odreknemo onog što jesmo kako bismo druge zadivili. Jedini ko-jeg trebamo zadiviti je Bog i Blažena Djevica Marija. Poniznost se u današnjem društvu izbjegava i čini pravom ludošću. Malo je onih

Prolo@ac

11

koji su toliko odvažni prihvatiti da ih nazivaju luđacima jer sve strpljivo podnose. Na sve se strane dižu glasi za kojekakva prava dok su prava kršćana i Hrvata do kraja zanemarena

i odbačena. Ne dopustimo da nam ukradu priliku da budemo pravi kršćani i pravi Hrva-ti. Budimo uvijek ono što jesmo. Ne bojmo se ni ponižavanja ni poniženja-ta i Krist je za

Prolo@ac

12

nas bio ponižen. Zašto bismo mi onda trebali bježati od toga? Blago nama ako nas u životu snađe nekakva muka-možda nam upravo bude ulaznica za raj.

Najvjernija odvjetnice na braniku stoj čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom.

.................................. Pripremio: Jure Maršić

Prolo@ac

13

„Kruh koji se dijeli“

Ivan je svakome otvoren i nasmijan. Marica je spremna svakome u svako doba pomoći. Petar je čovjek od istine, uvijek govori istinu. To su dobre osobine pojedinih ljudi. Mene zanima, koja je osobina kod Isusa posebno naglašena?

I ja smatram da je to milosrđe i sažaljenje.

Meni se čini da je Isus sve činio iz svog milosrđa i sažaljenja prema nama ljudima. I mi kao vjernici živimo iz Isusova milosrđa i sažaljenja.

Još prije nego je Isus postao čovjekom, kad je bio samo Druga osoba Presvetog Trojstva, Riječ Božja, Verbum ili Logos, sažalio se nad ljudskom sudbinom. On je vidio kud je čovječanstvo krenulo, kud se uputilo. Uputilo se prema propasti, prema paklu, prema vječnoj nesreći. I Riječ Božja, Druga Osoba Presvetog Trojstva odlučila je učiniti sve, samo da čovječanstvo spasi od te katastrofe.

Smislio je svoj plan spašavanja.Postat ću čovjek. Ići ću na zemlju. Jedno

ću vrijeme poučavati ljude o istini, dobroti i ljubavi. Dat ću im sve mogućnosti da se spase, da ne idu u pakao, nego u raj. Onda ću za njih trpjeti pa umrijeti da tako vide ko-liko ih volim. Onda ću pred njima uskrsnuti da ih uvjerim da će i oni uskrsnuti. Zatim ću ustanoviti jednu zajednicu, koja će se brigati za spašavanje ljudi. Na čelo te zajednice sta-vit ću svoga Duha. I Isus je sve to učinio. To je veličanstveno djelo koje je mogao samo on napraviti.

Kad čitamo evanđelja svuda nam se otkriva Isusovo sažaljenje nad nama ljudi-ma. Misna evanđeoska čitanja ovih neko-liko nedjelja posebno su upadna s Isusova milosrđa.

Na 16. Nedjelju u godini B čitali smo, kako je, tako reći, Isus s učenicima pošao „na odmor u osamu“. No narod ga je pred-susreo i skupio se oko Isusa očekujući da im nešto kaže. Evanđelist Marko piše: „Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati mnogočemu.“ (Mk 6,34)

Dakle, Isus se sažalio nad narodom.U nedjelju 17.kroz godinu donosi Ivan u

svom evanđelju: „Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Fili-pa: „Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?“ Isus uze pet ječmenih kruhova i dvije ribice, blagoslovi i nasiti se oko pet tisuća muška-raca, a bilo je sigurno žena i djece.

Isus je tako pokazao svoje milosrđe i nahranio ljude da ne gladuju, umnožio je kruh narodu. U umnažanju kruha narod je vidio rješenje svih svojih problema. Kad su sušne godine, tu nema dovoljno kruha, što se često događalo u Izraelu, kad bi ovaj čovjek bio kralj, on bi umnožio kruh i žito i sve je riješeno. Oni uopće nemaju pojma da postoji neki drugi i djelotvorniji kruh. A Isus im kaže: „Radite, ali ne za hranu propadljivu!“ Isus ih upozorava da njima treba kruh koji daje život vječni, a to će biti njegovo tijelo i krv.

Isusova samilost ide do kraja, on što čini, čini savršeno. On je spreman za hranu ljudi dati svoje tijelo i svoju krv. Njegovo je cijelo biće za spas čovječanstva. On je totalna žrtva jer do kraja ljubi čovjeka. I što je čovjek bjedniji, Isus mu pokazuje više pažnje. Sve bolesne, hrome i slabe naziva svojom manjom braćom. I svoj sud, koji će imati strahovite posljedice vječnog života, sretnog ili nesretnog, provest će prema na-šem ljudskom milosrđu, ne prema njemu, nego prema ljudima. „Bijah gladan i dadoste mi jesti….Bijah bolestan pa ste me posjetili…

Prolo@ac

14

Uđite u kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta.“ Koji ne budu iskazivali milosrđe, čut će strašnu riječ prokletstva.

Tako je Isus kroz cijeli život pokazivao i upozoravao na svoje milosrđe, na svoje sažaljenje prema nama ljudima.

Mi čitajući ili slušajući evanđelja ne zapažamo profinjenosti Isusove osobe i zaboravljamo na njegovo milosrđe, njego-vu ljubav i njegovu dobrotu. Nakon dugih stoljeća Isus je pokušao sam oživiti kod ljudi pomisao na svoje milosrđe, na svoje sažaljenje, na svoju dobrotu.

I tamo u 17.stoljeću, točnije 1675.godine sam Gospodin Isus pokazuje sestri Mariji Margariti Alacoque i kaže: „Evo srca koje je ljude toliko ljubilo te nije ništa štedjelo sve dok se nije iscrpilo i istrošilo da bi posvje-dočio svoju ljubav. A kao zahvalnost ja od većine ljudi primam samo nezahvalnost, njihovo nepoštivanje i svetogrđe, hladnoću

i prezir…“ Isus potiče Mariju Margaritu da pokuša proširiti pobožnost prema njegovu predobrom srcu.

Koliko ja znam, jedno vrijeme bila je ta pobožnost oživjela, a u naše vrijeme dosta zamrla. U našem vremenu, u prošlom sto-ljeću, Isus nastoji oživjeti našu pobožnost prema njegovu milosrđu preko Faustine Kowalsky. Isus je htio da se uvede Dan milosrđa Gospodnjeg, što je učinio sv. Ivan Pavao II te u nedjelju poslije Uskrsa uveo Dan milosrđa Gospodnjeg. Sestra Faustina je imala zadatak širiti pobožnost prema mi-losrdnom Isusu.

Danas se posvuda vide slike Milosrd-nog Gospodina i mole se krunice Isusova milosrđa.

Bez milosrđa Božjeg ne možemo se spasiti. Isus nam je pokazao milosrđe i zove nas na milosrđe i na spasenje................................................ Fra Rafo Begić

Prolo@ac

15

Papa Franjo Hrabri

Čim se papa Franjo ustoličio na čelo Rimokatoličke crkve bilo je jasno da će u Vatikanu i u Crkvi doći do velikih promje-na. Do promjena koje može provesti samo odlučan i hrabar čovjek, a to papa Franjo, ubrzo se pokazalo, zaista jest. Prve promje-ne napravio je na sebi kako bi dao primjer drugima. Nije prihvatio zlatni križ kojeg su tradicionalno nosili njegovi prethodnici, nego je uzeo obični, neupadljivi križ. Odbio je i serviranje hrane u odvojenoj prostoriji pa je jeo zajedno s ostalima. Najradije se ne bi vozio u „papamobilu“, osim kad to zahtjeva služba sigurnosti, odnosno tjelohranitelji. Voli se voziti u običnom, jeftinom automo-bilu. Voli putovati, ali najčešće u zemlje gdje su katolici najugroženiji. Ponekad je to velika opasnost kao što je bio nedavni put u podijeljeno Sarajevo kada je, prema nekim izvorima, još prije puta primio prijetnju kako će tamo biti ubijen.

A za sve to, priznat ćete, treba velika hra-brost. Trebalo je imati hrabrost i vršiti velike revizije u službama Vatikana. Posebno se to odnosi na banke i na financijsko poslovanje. Zašto ovdje treba hrabrost? Pa zato što sve te poslove obavljaju provjeren i stručni kadar, a i zato što se tako rigorozne kontrole nije usudio napraviti ni jedan njegov prethodnik. Nadasve hrabro je bilo skidanje tabua o pe-dofiliji koja se pojavila među ponekim među njegovoj subraći. Radi se o dužnosnicima koji uživaju veliko povjerenje i poštovanje. Pa ipak, i oni su ljudi i nisu bezgrješni. Ta i svećenici se redovito ispovijedaju, zar ne?

Papa ne dira u crkvene dogme, ali će se založiti za svaku promjenu koja stremi ka boljitku. Navedimo bitno različito mišljenje njega i Pape Ivana Pavla II. posebno dragog nama Hrvatima. Ivan Pavao II. se zahvaljivao Bogu što mu je dao tu dužnost i zarekao se

kako će na njoj ostati do kraja svog života. Tako je i bilo. Međutim, Papa Franjo drži kako su svi u Crkvi zamjenjljivi osim Duha Svetoga, pa tako i pape. On će, kaže, dati ostavku onog trenutka kad fizički i umno više ne bude mogao kvalitetno obavljati tu svetu dužnost. Ne znamo hoće li to postati i crkveni zakon kojega će se držati i njegovi nasljednici, ali sam siguran da će tu svoju odluku kod sebe primijeniti.

Recimo i to, Papa Franjo se ne ograni-čava samo na dužnosti u Crkvi koje mu kao Petrovu nasljedniku na Zemlji pripadaju, nego je vrlo aktivan i u svjetovnim temama i događanjima. Nije mu ostao nezamijećen rušilački odnos prema eko sustavu. Svjestan je činjenice da bi takvo olako ponašanje ljudi moglo izazvati strašnu katastrofu nji-ma samima, a da i ne govorima o njihovim potomcima. Smatrao je potrebnim o toma

Prolo@ac

16

donosi sam. Uz njega i iznad njega je uvijek Svemogući koji ga upućuje na pravi put dok sam ne dođe do pravedne odluke. A to, naravno, treba čekati.

Ne samo u ovom slučaju, nego o svemu onome što dolazi sa papinske stolice treba-mo bez ikakve sumnje vjerovati. Uostalom, zato se zovemo i jesmo vjernici.

Ove opservacije o kratkom djelovanju Pape Franje iznosim samo da bi nas i na ovaj način učvrstio u našem vjerovanju kako nas sigurno prema Bogu vodi naš aktualni Sveti Otac. Uz njegove ine vrline, ovdje je najčešće isticana njegova hrabrost kao nje-gova posebnost u odnosu na dosadašnje vršitelji ove svete dužnosti. Toga moraju biti svjesni svi vjernici i Božji pastiri razasuti diljem svijeta. A moja malenkost, sretna što kao laik u teologiji može uopće raspravljati o ovoj temi, usuđuje se ustvrditi kako bi ova papina vrlina, odnosno pridjev hrabri trebao postati sastavni dio njegova imena – Papa Franjo Hrabri. Ne zvuči li to lijepo i samim nama ohrabrujuće?........................................Tomislav Božinović

izdati i posebnu encikliku koja opominje i upućuje nas na pravila ponašanja.

Bez „dlake na jeziku“ on žestoko kritizira i trenutni libaralni kapitalizam koji ovakav kakav jest pogoduje samo bogatima, a još više uništava sirotinju. A Papa Franjo, osim što je sam skroman, u stalnu zaštitu stavlja sirotinju. Ne čini to samo molitvama, nego i javnim istupima, a njegova riječ kao auto-riteta kojega poštuju i druge vjere, pa i dio ateista, u svijetu mnogo znači.

Priznajmo, ponekad nam se pričini da nam neke odluke Svetog Oca i nisu baš po volji. Recimo slučaj o odlučivanju o ukazanju Gospe u Međugorju. Nadležna vatikanska kongregacija je zadužila skupinu stručnjaka neka prouči sve o tom slučaju i da donese svoje mišljenje je li ukazanja bilo ili nije. Komisija je, rekao je to i sam Papa, posao učinili i svoje mišljenje dostavila te da će se konačna odluka o tome brzo objaviti. Ali nije se još objavila. No, to je samo naš privid o alj-kavosti. Kad su u pitanje tako važne odluke za Crkvu, na tome se radi dugo i pedantno kako ne bi došlo do pogreške. Osim toga, mi vjernici to znamo, Papa takve odluke ne

Prolo@ac

17

Kronika župe Proložac2015.

1.1.2015. – SVETA MARIJA BOGORODICAU Božje ime ušli smo u novu 2015.

godinu i proslavili blagdan svete Marije Bo-gorodice. Jedino misno slavlje služili smo u crkvi sv. Mihovila s početkom u 11 sati. Svijeta zadovoljavajuće, oko stotinjak.

6.1.2015. – BOGOJAVLJANJENakon novonapadalog snijega stanje

se pomalo normaliziralo, a mi smo proslavili svetkovinu Sveta Tri kralja. Služili smo po starom običaju dvije mise: prvu misu u 9 h koju je predvodio fra Rafo, a u 11 sati župnik fra Vinko. Nakon misa obavili smo blagoslov

vode i soli koje su donijeli naši vjernici. Da-nas smo i završili blagoslov obitelji u našoj župi tako što smo blagoslivljali oko crkve i Kokića glavicu.

11.1.2015. – KRŠTENJE GOSPODINOVOZavršili smo Božićno vrijeme svetim mi-

sama koje su služene u svim našim crkvama nedjeljnim rasporedom, a u večernjim sati-ma nakon prebrojavanja glasova u 2. krugu izbora za Predsjednika Republike Hrvatske dobili smo prvu predsjednicu Kolindu Gra-bar-Kitarović uz uvjerljivu pobjedu u općini Proložac.

Prolo@ac

18

23.1.2015. – U O. Š. „Stjepan Radić“ u Imotskom održana je vjeronaučna olim-pijada na temu: „Drugi vatikanski sabor“ na kojoj su sudjelovala sva djeca iz Imotske krajine.

2.2.2015. – SVIJEĆNICAProcesija i svečana sveta misa uz blago-

slov svijeća održana je u crkvi Sv. Mihovila u 10.30 sati, a misu je predvodio župnik fra Vin-ko Gudelj uz sudjelovanje oko 150 vjernika.

4.2.2015. – Gvardijan i dekan u Imot-skom fra Kristian Stipanović uz sudjelovanje ostatka svećenika iz okolnih župa izvršio je blagoslov naše župske kuće. Obred je zapo-čeo u 19 sati.

8.2.2015. – Tijekom svečanih svetih misa izvršili smo obred „grličanja“ u čast na sv. Blaža kojeg smo proslavili 4.2.

15.2.2015. – U crkvi sv. Mihovila u Šumetu nakon svečanog misnog slavlja fra Rafo je blagoslovio procesijski križ koji je dar obitelji pok. Veljka Lasića.

20.2.2015. – Započeli smo pobožnost Križnog puta koju smo imali svakog petka u 16.30 sati u Šumetu i 17.30 sati u sv. Mi-hovila. Posjećenost vjernika je jako dobra.

22.2.2015. – Tijekom nedjeljnih misnih slavlja u svim našim crkvama, a povodom 1. Korizmene nedjelje na kraju iza svečanog blagoslova održali smo obred pepeljanja. Jako dobar odaziv vjernika.

24.2.2015. – Danas je u pastoralnom pohodu našoj župi boravio dr. don Nediljko Ančić, izaslanik oca Nadbiskupa koji će za nekoliko dana pastoralno pohoditi našu župu. Don Nediljko je pogledao matice i župske knjige te se zadržao u prijateljskom razgovoru sa fra Vinkom i fra Rafom.

7.3.2015. – POHOD OCA NADBISKU-PA ŽUPI PROLOŽAC

Svečan dan za cijelu župnu zajednicu. Danas je u skopu redovitog pastoralnog pohoda župa po Imotskoj krajini, našu župu posjetio Splitsko- makarski nadbiskup mons. Marin Barišić u nazočnosti svoga tajnika don Nikole Milačića. Zvona crkve sv. Mihovila svečano su zvonila prilikom nadbiskupovog dolaska u župnu crkvu, a

potom se nadbiskup susreo sa župljanima. Nakon pobožnosti uslijedilo je misno slavlje, a nakon toga i homilija oca nadbiskupa koji je svojim riječima ohrabrio naš narod. Sa nadbiskupom su koncelebrirali fra Vinko i fra Rafo, a cijelu misu skladno je pjevao Mješoviti pjevački zbor pod ravnanjem s. Filipe Smoljo. Nakon mise nadbiskup se susreo sa članovima župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća, a potom se zadržao i na prikladnoj večeri.

11.3.2015. – U Imotskom u Franjevač-kom samostanu održan je redoviti dekanat-ski sastanak u kojem je nazočio župnik i fra Rafo.

15.3.2015. – Tijekom svete mise u crkvi sv. Mihovila održali smo svečanost primanja u ministrante dvadeset dječaka iz naše župe, ovogodišnjih prvopričesnika, učenika 3. ra-zreda osnovne škole. Tijekom mise pjevao je zbor pod ravnanjem s. Filipe. Poslijepodne je u Imotskom održan tradicionalni Križni put za mlade na kojem su sudjelovali mladi i iz naše župe.

22.3.2015. – Korizmena ispovijed u našoj župi održana je od 8-12 sati u Donjem

Prolo@ac

19

Prološcu i poslijepodne od 16 do 17 sati. Svete mise služene su u 9.oo, 11.oo i 17.oo sati u crkvi sv. Mihovila. Svijeta dosta na ispovijedima.

23.3.-27.3.2015. – POHOD BOLESNIKADanas smo započeli pohod bolesnika u

našoj župi. Krenuli smo od Bušanja i Poda, a potom Brdo i Budim. Idućeg dana pohodili smo bolesnike i stare i nemoćne u Postra-njama, Jezerinama i Buljaniji, a trećeg dana srednje selo i centar oko crkve Sv. Mihovila. Zaključili smo četvrtog dana u Šumetu i Lugu. Fra Rafo i fra Vinko ukupno su pohodili 120 bolesnika te starih i nemoćnih župljana.

2.4.2015. – VELIKI ČETVRTAKMisa večere Gospodnje održana je u

crkvi Sv. Mihovila s početkom u 17 sati, a na-zočilo je mnoštvo vjernika. Tijekom misnog slavlja kojeg je predvodio župnik fra Vinko, župnik je oprao noge dvanaestorici župljana, a nakon svečanog misnog slavlja krenuo je

prijenos Svetotajstva iz crkve sv. Mihovila do Gospine crkve na Vrljici. Ovogodišnji križonoša bio je Tomislav Maršić.

3.4.2015. – VELIKI PETAK Spomen Kristove muke i smrti na križu

svečano je obilježen u našoj župi. Obrede nakon procesije koja je započela u 17 sati od crkve na Vrljici preko Škarpe noseći Presveti Oltarski Sakrament na čelu s križonošom Tomislavom Maršićem predvodio je župnik fra Vinko, a nadahnutu propovijed održao je fra Rafael Begić. Za vrijeme obrede pjevao je Mješoviti pjevački zbor, a Muku je otpjevao Pere Češljar.

4.4.2015. – VELIKA SUBOTAObredi Velike subote svečano su odr-

žani u našoj župi. Blagoslov jela održan je u Šumetu u 10 sati, Sv. Mihovil u 11 sati, u Bušanjama u 10 sati te u Podima u 11 sati. Bdijenje i blagoslov jela održani su u 20 sati, a predvodio ga je fra Vinko Gudelj.

Prolo@ac

20

5.4.2015. – USKRSNajveći kršćanski blagdan svečano

smo proslavili uz mnoštvo vjerničkog puka koji je sudjelovao na četiri mise održane u našoj župi. U crkvi Sv. Mihovila u 9 i 11 sati misu je predvodio fra Vinko, a u Kraljice Mira i sv. Josipa fra Rafo Begić. Tijekom mise u 11 sati održana je svečanost „zlatnog pira“ Nevenke rođ. Tandara i Stanka Knezovića. U svom braku imali su petero djece, a jedno od petero djece je i fra Nedjeljko Knezović koji je predvodio misno slavlje.

12.4.2015. – Drugu nedjelju po Uskrsu proslavili smo tradicionalnim svečanim op-hodom i blagoslovom s Presvetim Oltarskim Sakramentom. Mise smo slavili u Donjem Prološcu (u 9 i 11 sati) te u Šumetu i Buša-njama (u 9.30 i 11 sati).

29.4.2015. – Župnik nazočio regio-nalnom susretu svećenika koji je održan u Makarskoj s početkom u 9.30 sati. U 17.30 sati održan je roditeljski sastanak i podje-la haljina prvopričesnicima. Sastanak je održala s. Filipa Smoljo, a sastanku su se

odazvali gotovo svi roditelji s ovogodišnjim prvopričesnicima.

26.4.2015. – KRIZMADanas je održana svečanost Krizme

u našoj župi. Pred dupkom punoj crkvi vjernika, krizmanika i njihovih kumova te roditelja, misno slavlje je predvodio Nadbi-skup mons. Marin Barišić koji je i udijelio sakrament potvrde našim 46-ero krizma-nika, učenicima drugih razreda srednjih škola. Uz koncelebraciju fra Rafe i fra Vinka tijekom mise pjevao je zbor pod ravnanjem s. Filipe Smoljo.

1.5. 2015.- SV. JOSIP RADNIKSvečano je proslavljen blagdan sv. Jo-

sipa Radnika u Podima gdje je mjesna crkva posvećena istoimenom svecu. Ovogodišnje misno slavlje uz sudjelovanje mnoštva vjer-nika predvodio je fra Bruno Pezo uz kon-celebraciju fra Vinka i fra Rafe. Za vrijeme mise pjevao je zbor pod ravnanjem s. Filipe Smoljo. Ovom prigodom završili smo sa postavljanjem odnosno oblaganjem kamena na crkvi Sv. Josipa u Podima.

Prolo@ac

21

8.5.2015. – Danas smo održali ispo-vijed prvopričesnika u našoj župi te održali posljedni sastanak uoči svečanosti koja će se održati u nedjelju, 10. svibnja.

10.5.2015. – PRVA SVETA PRIČESTDanas se u našoj župi održala sveča-

nost Prve svete pričesti na kojoj 46 naših prvopričesnika, učenika trećeg razreda osnovne škole primilo Isusa u prilikama Kruha. Uz lijepo i skladno recitiranje i pjevanje koje je animirala s. Filipa Smoljo sakrament Prve svete Pričesti djeci je udi-jelio župnik fra Vinko uz koncelebraciju fra Rafe Begića.

12.5.2015. – Povodom blagdana sv. Leopolda Bogdana Mandića naši trećored-ci, članovi OFS-a Proložac hodočastili su u Zmijavce gdje je tamošnje mjesno bratsvo proslavilo svoj dan. Misno slavlje predvodio je fra Zoran Kutleša, koordinator OFS-a Imotske krajine, a nazočili su i trećoredci iz

Imotskog, Podbablja, Runovića, Vinjana te domaćini- Zmijavci.

30.5.2015. – ZLATNA HARFATradicionalno natjecanje dječjih pjevač-

kih zborova ove godine je održano u Vepricu kod Makarske, a nastupio je i naš zbor pod ravnanjem s. Filipe Smoljo. Polazak je bio u jutarnjim satima, a dolazak u kasnim posli-jepodnevnim satima.

4.6.2015. – TIJELOVOSvetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kri-

stove proslavljena je u našoj župi u crkvi sv. Mihovila s početkom u 9 sati. U 19.oo sati u crkvi Sv. Mihovila održano zavjetovanje pe-tero članova OFS-a. Tako su bili zavjetovani: Marija Odak, Ljuba Bajić, Anka Maršić, Anka Stojić i Suzana Šimić.

7.6.2015. – HODOČAŠĆE FRAME I OFS-A U MEĐUGORJE

Pod vodstvom s. Filipe i fra Vinka najprije smo pohodili svetište i izmolili

Prolo@ac

22

krunicu svjetlosnih otajstava, a nakon toga se uputili u Majčino selo. Iza toga bili smo u Franjevačkom vrtu, a nakon toga se uputili u mjesto ukazanja Majke Božje. Nakon do-laska u crkvu izmolili smo krunicu i nazočili svečanom misniom slavlju. Nazočilo je oko

50 vjernika, a povratak je bio u večernjim satima.

13.6.2015. – Svetog Antu proslavili smo svetim misama u crkvi sv. Mihovila u 19 sati kada je održan i blagoslov djece. U Lugu je sutradan održana svečanost u 19 sati.

Prolo@ac

23

Petnaeste „Žive jaslice“

U predvečerje Božića u Prološcu kod Imotskog održan je petnaesti po redu prikaz Živih jaslica, jedinstvenog Božićnog ugođaja, u kojem je sudjelovalo oko 200 kostimiranih glumaca amatera iz svih zaseoka toga mje-sta. Ove godine organizatori iz Kulturnog društva Proložac zaista su se potrudili i u konačnici uspjeli pred nekoliko tisuća ra-zdraganih posjetitelja na sebi svojstven način prikazati rođenje Isusa Krista. U polupresuše-nom koritu rijeke Suvaje, i pored toga što je voda iz kanjona Badnjevice žuborila dijelom korita, u ambijentu koji je neodoljivo podsje-ćao na davna Biblijska vremena s pastirskim kućicama, njihovim stadima i vatrama, an-đelima, Sveta tri kralja, Herodom te posebno Svetom Obitelji, koju su odigrali bračni par Velimir-Vele i Ana Maršić sa svojim malim petomjesečnim sinčićem Nikolom, sve je bilo toliko lijepo i dojmljivo da se s pravom može kazati kako su ovogodišnje jubilarne Jaslice uistinu bile nešto posebno..........................................Tekst: Braco Ćosić

Prolo@ac

24

Pohod oca NadbiskupaUoči treće korizmene nedjelje u subotu

7.ožujka ove godine nadbiskup splitsko-ma-karski i metropolit mons. Marin Barišić posje-tio je župu sv. Mihovila u Prološcu, u sklopu redovitog pastirskog pohoda župama koje pripadaju dekanatu Imotski. Odmah po dolasku o.nadbiskupa u pratnji njegovog tajnika don Nikole Mikačića svečano su ga dočekali prološki svećenici fra Vinko I fra Rafo zajedno sa sestrom Filipom. Nakon kra-ćeg boravka u župnoj kući otac nadbiskup posjetio je bolesnike u župi, a potom nakon kratkog susreta s vjernicima u župskoj crkvi Sv. Mihovila i predvodio misno slavlje.

Okupljenim vjernicima nadbiskup je govorio o važnosti Božjeg milosrđa i potrebi rasta vjernika u milosrđu, jer je jedino u Božjem milosrđu naša šansa. Naglasio je važnost karizme sv. Frane za duhovnost kršćanina, kazavši da svaki krštenik mora živjeti duhovnost u svakodnevnici, te to pretvoriti u stil života, u svjedočenje vjere. Pozvao je članove zajednica na otvaranje prema vani, na misionarsku ulogu u župi. Roditelj u obitelji jest kao u maloj zajednici.

Nakon poticajnih i ohrabrujućih nad-biskupovih riječi te kratkog druženja s oku-pljenim vjernicima uslijedila je pobožnost križnog puta u kojoj je nadbiskup sudjelovao s narodom. Nakon pozdravnih riječi župnika

fra Vinka Gudelja uslijedilo je svečano misno slavlje koje je predvodio sam otac nadbiskup u koncelebraciji sa don Nikolom, fra Rafom I fra Vinkom, a misno slavlje oplemenio je svojim pjevanjem crkveni zbor pod ravna-njem s. Filipe Smoljo.

Propovijed mons. Barišić počeo je rije-čima: „Ljudska povijest se može svesti pod jedan naslov – Zločin i kazna, kao i naš život. Ograničeni smo, smrtni i imamo slobodu izbo-ra… izbor između dobra i zla. Ali… pravi naslov nije 'Zločin i kazna', pravi je naslov – 'Zločin i oproštenje'. Božja ljubav prati čovjeka…“

Uspoređujući naš ulazak u korizmu s letom u avionu, govori o vezanju prilikom polijetanja i slijetanja, „pričvršćivanju“: „Mi se često vežemo uz ono što nas ne može držati niti nam dati sigurnost, to su stvari, uloge, moć, užitak… ali ono što je čvršće od ovih nesigurnih stvarnosti je Riječ Božja, ona je naš program, korizmeni, životni.

Prethodno napomenuvši da smo u korizmu ušli na Čistu srijedu s pepelom u znaku križa, nadbiskup je zaključio propovi-jed pozivom: „Neka naša korizma bude let iz pepela do Uskrsa.“

Nakon misnog slavlja uslijedilo je za-jedničko druženje sa župnim suradnicima, članovima Mješovitog pjevačkog zbora i župnog pastoralnog I ekonomskog vijeća.

Prolo@ac

25

Prvopričesnici2014./15.

1. Milan Adžija

2. Ana Bilić

3. Tino Blažević

4. Marijan Bubalo

5. Šimun Bubalo

6. Ivana Buće

7. Vinko Cvitanović

8. Anita Čujić

9. Gabrijela Čujić

10. Nina Dropuljić

11. Mateo Đuka

12. Ana Grabovac

13. Danijel Grabovac

14. Gabrijela Grabovac

15. Irena Grabovac

16. Ivan-Antonio Grabovac

17. Leonarda Grabovac

18. Kristijan Grbavac

19. Marko Grbešić

20. Petra Kokić

21. Ivan Kolovrat

22. Ante Lasić

23. Antea Lasić

24. Ivan Lasić

25. Mia Lasić

26. Sara Lasić

27. Dani Maršić

28. Željka Maršić

29. Antonijo Matić

30. Lara Mikulić

31. Dijana Mršić

32. Nikola Mršić

Prolo@ac

26

33. Matej Odak

34. Nera Petričević

35. Josipa Petrušić

36. Marija Petrušić

37. Jelena Pirić

38. Elena Rako

39. Josipa Rako

40. Roberto Rako

41. Ivan Rimac

42. Ante Stojić

43. Petra Stojić

44. Mia Šimić

45. Sebastian Tolić

46. Luka Turić

Prolo@ac

27

Krizmanici- 26. travnja 2015.

15. Kolovrat Kristina

16. Lasić Anđela

17. Lasić Ante

18. Lasić Božidar

19. Lasić Ivan

20. Lasić Stipe

21. Leko Danijela

22. Leko Marija- Magdalena

23. Maršić Ante

24. Maršić Ljubica

25. Matić Zoran

26. Meter Adriano

27. Meter Branko

28. Meter Dario

1. Adžija Ivan

2. Bilić Ante

3. Blažević Josip

4. Božinović Karauz Vedran

5. Bubalo Bruno

6. Bubalo Marija

7. Bubalo Marko

8. Cvitanović Dražana

9. Dračar Martina

10. Dropuljić Josipa

11. Grbavac Ivona

12. Grbavac Josipa

13. Juričić Josipa

14. Knezović Ivana

Prolo@ac

28

29. Mršić Dajana

30. Mršić Ivan

31. Petričević Jelena

32. Petričević Nikolina

33. Petrušić Dragica

34. Prgomet Ante

35. Radeljić Ivana

36. Radeljić Marko

37. Rako Anđela

38. Strinić Toni

39. Tolić Ante

40. Tolić Antonio

41. Tolić Ivan

42. Tolić Marin

43. Tolić Mate

44. Turić Branimir

45. Vujčić Jurica

46. Zelić Petra

Krizmatelj: nadbiskup mons. Marin Barišić

Prolo@ac

29

Vepric: Zlatna harfa 2015.

Gospino svetište u Vepricu okupilo je 30. Svibnja, oko 700 djece i voditelja u 18 dječjih župnih zborova, na Pokrajinski susret Zlatna

harfa 2015. Ovogodišnji moto Zlatne harfe bio je „Radujte se“ prema istoimenoj Okružnici

osobama posvećenog života.

U ovom susretu nastupili su zborovi: sv. Roko iz župe Vinjani (voditelji s. Terezina Bašić i fra Denis Šimunović), sv. Mihovil iz župe Dugopolje (voditelj s. Eudoksija Franić), sv. Križ iz Splita (voditelj sl Jelena Marević), Uznesenje BDM iz župe Baška

Voda (voditelj s. Ankica Džajić), sv. Mihovil iz župe Proložac (voditelj s. Filipa Smoljo), Gospa od ružarija iz župe Seget (voditelj s. Blagoslava Lončar), Srce Iusovo iz Splita (s. Kruna Grgat), Uznesenje BDM iz župe Slatine (voditelj Vesna Maglica), Gospa Karmelska

Prolo@ac

30

iz župe Runovići (voditelj Maja Biočić), sv. Martin iz župe Vranjic (voditelj s. Arsenija Vidović), Svi Sveti iz župe Zmijavci (voditelj s. Jasna Kasalo), sv. Luka iz župe Otok (vo-ditelj s. Beatrica Bakić), sv. Petar iz Splita (voditelji Hani Čargo i Mirko Jankov), sv. Jakov iz istoimene katedralne župe u Šibeni-ku (voditelj Jelena Mikulandra) , sv. Frane iz Imotskog (voditelj s. Sofija Vuković), Gospa od zdravlja iz Splita (voditelj s. Zorislava R. i fra Stipica Grgat), Gospa Blagovijest (vodi-telj s. Dulcelina P.) i sv. Stjepan iz Opuzena (voditelj s. Marinela Delonga).

Susret je započeo pozdravom pokrajin-ske zastupnice s. Nedjeljke Milanović – Litre svim pristiglim zborovima, a zatim je uslije-dilo euharistijsko slavlje koje je predslavio upravitelj svetišta don Mijo Šurlin u konce-lebraciji s osmoricom svećenika – župnika župa sudionika i đakonom. Sve okupljene zborove u skladnom pjevanju tijekom mise dirigiranjem je animirala s. Marinela Delon-ga, dok je za orguljama bio g. Mirko Jankov. U homiliji je predslavitelj ukratko približio povijest i važnost ovog Gospina svetišta za osobni rast i pobožnost vjernika koji rado dolaze uteći se molitvom Majci Mariji. U nastavku homilije kratko je protumačio evanđeoski odlomak o Isusovu pozivu oku-pljenima da postanu kao djeca kako bi ušli u Kraljevstvo Božje. Don Mijo je naglasio kako

je danas u Vepricu prisutno mnogo djece koja pjesmom uveličavaju liturgiju. Kako rastemo u odrasle osobe često izgubimo taj duh dječjeg pouzdanja u Božju dobrotu i prisutnost u našim životima i prestajemo u središte stavljati Gospodina. Potakao je sve okupljene da se u svakoj životnoj etapi utječu Mariji da bude zagovornica kod Gospodina te da vratimo u središte Gospodina. U prinosu darova svi su zborovi pripremili novčane darove koje su prinijeli predstavnici zborova, a prikupljeni darovi bit će usmjereni za rad u katoličkim misijama Konga.

U završnom dijelu programa, nakon euharistijskog slavlja su predstavnici zborova izvlačili redoslijed nastupanja svog zbora u izvedbi pjesme po svojem izboru. Razigra-na, radosna i skladna pjesma odzvanjala je prostorom svetiša i privlačila hodočasnike koji su se u njemu zatekli. Svaka je pjesma nagrađena snažnim pljeskom svih okuplje-nih. Svi su zborovi na kraju susreta dobili prigodne Zahvalnice za sudjelovanje. Moto susreta ostvaren je od prvog do posljednjeg trenutka ovog susreta, jer je s lica okupljenih isijavala radost unatoč suncu koje je sve jače isijavalo svoju toplinu. Pjesmom Blaženoj Djevici Mariji završen je ovogodišnji pokra-jinski susret Zlatne harfe.......................................... Mandica Starčević

Sv. Josip Radnik na Podimatrideseta obljetnica

Vrijeme je bilo stalo. Civilizacija jedva da je dopirala na ovo pogranično područje gdje nebom dugine boje vrlo jasno ostavljaju obrise, gdje zvijezde svojom ljepotom odaši-lju poseban pozdrav prirodi zemlji, gdje ništa nije bilo narušeno novim tehnologijama,

gdje se čula iskonska pjesma i šijavica, gdje vretena i gargaše predu vunu i život u njoj …

Učini se prije trideset godina da će se ži-vot ovdje ugasiti, da će drače puteve prekriti, da će se notturno, teški i crni srušiti na ovo malo mjesto zvano Podi u Prološcu Gornjem.

Prolo@ac

31

obitelj, povezanost s Bogom Svemogućim, ljubav za čovjeka, molitva, rad, nesebičnost…

Svečanost ovoga blagdana svakako treba zahvaliti i crkvenom pjevačkom zboru sv. Mihovil, koji je prigodnim pjesmama pod vodstvom sestre Filipe, dao poseban pečat ljepote, na čemu im je fra Vinko posebno zahvalio.

Završnu riječ na misnom slavlju, kako je to i uobičajeno, imao je domaćin, fra Vin-ko Gudelj. Zahvaljujući ponajprije dragom Bogu na ovom danu, fra Vinko je pohvalio sve koji su na bilo koji način pridonijeli da proslava Blagdana sv. Josipa bude ovakva kakva jest. Posebno je izrazio radost što ova crkva nije uzalud sagrađena, što sela u ovom kraju nisu napuštena, što poprimaju druge obrise, što doživljava baš ovdje puninu života u međusobnoj suradnji, što zna da ovdje ima druženja, ljepote, vjenčanja i rađanja. To se moglo i može samo onako kako je to činio sv. Josip Radnik: molitvom i radom -rekao je fra Vinko. Ja bih dodala da je jedino tako i naučio ovdašnji čovjek.

Prije samog blagoslova fra Vinko je če-stitao imendan svima onima koji nose ime Josip, Josipa i njima slična te pozvao na druženje uz zdravicu prije objeda kod Josipa (Joze Loze) da se ne izgubi običaj!

Ponovilo se i dogodine i još puno godina!

Mara Pezo

Godine 1985., obdari Bog providnošću razumne ljude, koji sa svojim župnikom fra Vinkom Prlićem, iskopaše temlje, sagradiše crkvicu, i nadjenuše joj ime u slavu sv. Jo-sipa Radnika. I, odrediše da prvog svibnja, na međunarodni praznik rada, bude proslava Blagdana sv. Josipa Radnika. Vjernici su dobili ono što su željeli- crkvicu u selu u kojoj s radošću mogu sudjelovati u sv. Euharistiji nedjeljom. Poseban je dan, dan proslave sv. Josipa Radnika kada na duhovno zajedniš-tvo dođu ne samo mještani, nego i veliki broj vjernika koji su se iz, na početku spomenutih razloga, odselili, njihovi potomci, prijatelji i drugi hodočasnici.

Ove godine je bilo posebno svečano i lijepo-na oltaru tri svećenika: župnika pro-loške župe fra Vinko Gudelj i njegova dva umirovljena pomoćnika: fra Rafael Begić i fra Bruno Pezo. Fra Rafo, kako ga od milja zovu, dolazi ovdje nedjeljom služiti sv. Misu na koju uvijek I svojom riječju utemeljenoj na povijesno-znanstveno-duhovnoj odrednici lako privuče vjernike. Ovogodišnje misno slavlje predvodio je fra Bruno Pezo, rođen u Prološcu Gornjem. Vidno ispunjen srećom što može svojim mještanima govoriti o osobi sv. Josipa kao uzora obiteljskog čovjeka, pre-punu je crkvu vjernika i one ispred crkvenih vrata (jer nije bilo dovoljno mjesta!) pozvao na duhovno zajedništvo. Pažljivo se slušala njegova nadahnuta propovijed u kojoj je na-glasio ono što je krasilo sv. Josipa: briga za

Prolo@ac

32

Srce Marijino

Prolo@ac

33

Proslava svetog Ivana Krstitelja na Podima

I ove godine, 24.6. za blagdan Svetog Ivana Krstitelja kod kapele na Podima naši svećenici, fra Vinko i fra Rafael, slavili su svetu Misu, pred nazočnih oko 150 nas mje-štana i gostiju. Tog dana, nakon više tjedana, padala je obilna kiša već od jutra, hvala Bogu oko podne je prestala, pa je Misno slavlje proteklo u lijepom, ugodnom i svježem predvečerju. Ugodnom ozračju doprinio je i zbor – pjevali smo mi nazočni, a uz vodstvo i ravnanje sestre Filipe.

U propovijedi fra Rafael je naglasak stavio na ustrajnost i dosljednost u vjeri.

Bez obzira na cijenu i posljedice. Za primjer opisao je ukratko vjernost katoličkoj crkvi dvojice engleskih svetaca, koji su i život položili radije nego da se odreknu svog ka-toličanstva. I primjer Ivana Krstitelja. Krstio je narod vodom na Jordanu, pozivao sve, na-rod i vlastodršce, na obraćenje i navješćivao dolazak Spasitelja, Isusa. Pritom je odbijao slavu i govorio: ja nisam taj, On, Spasitelj dolazi, već je tu, ja mu samo ravnam staze, kako je pisano, nisam dostojan ni obuće mu odriješiti. I dočekao je Isusa kojeg je krstio vodom, kao i ostale. I čuo i vidio Božji znak

Prolo@ac

34

i glas: ovo je moj Sin ljubljeni, Njega slušaj-te. I nakon toga nastavio je svoje poslanje i pozivao na obraćenje, dosljedno, do kraja.

Do svoje mučeničke smrti, od vladara, kojima nije bilo do obraćenja, kojima je Bog bio samo sredstvo za vladanje i tlačenje podanika.

Ivan Krstitelj je znao s kim ima posla, ali je izdržavao, ostao dosljedan svom poslanju, vjerovao Bogu, do kraja.

I današnjim ljudima, izloženim raznim kušnjama svakodnevno, i nama okupljenima na ovoj Misi, ovakvi primjeri i životi svetaca su poticaj i naputak : učinimo sami sve najbolje što možemo, moleći Gospodina da blagoslovi i umnoži plodove. I danas, kroz Misu i propovijed zove nas sv. Ivan Krstirelj i opominje sve nas i svakog pojedinačno: obratite se, vjerujte evanđelju, srušite ogra-de, poravnajte staze, očistite srca i primite

Gospodina, Sunce naše, Radost, Milosrđe, Život na zemlji i u vječnosti. I po zagovoru ovog našeg dragog sveca i ovdje, na Svetoj Misi susreli smo Živog Krista.

A blagdan je i ove godine bio prožet radosnim susretima nas mještana, raseljenih i domaćina, braće, sestara, roditelja, djece, unučadi, baka, djedova, mladih i starih, a sad evo i veselog susreta učenika i nastavnika nakon dugo godina.

Hvala i slava Gospodinu koji nam je podario svece i svetice da nam svijetle na svim našim putevima i susretima i vode nas bliže Gospodinu!

Iza Mise nastavljeno je tradicionalno druženje po kućama, uz jelo i piće, uz du-hovne pjesme, a čula se i dobra, stara ganga.

Da se ne zaboravi. Sve na veću slavu Božju!

Ivan Stojić

Proslava Kraljice Mira u Šumetu

Svečanim ophodom s Gospinim kipom po mjestu, te koncelebriranim misnim slav-ljem u crkvi Kraljice Hrvata u Šumetu proslav-ljen je blagdan Kraljice Mira, zaštitnice mjesta i naslovnika ove filijalne crkve u našoj župi. Ovogodišnje svečano misno slavlje predvodio je župnik u župi sv. Luke u Podbablju fra Ne-djeljko Čarapić uz koncelebraciju don Petra Čondića, župnika Poljica, fra Zorana Kutleše nekadašnjeg župnika u Prološcu koji je sada u Imotskom, fra Zorana Jonjića iz Studenaca, fra Denisa Šimunovića iz Vinjana te fra Rafe Begića I fra Vinka Gudelja.

U propovijedi je fra Nedjeljko govoreći o Blaženoj Djevici Mariji, istaknuo potrebu utjecanja Gospi za mir u svijetu, a ponajprije u našim srcima i obiteljima, odakle proizlazi sve dobro ili zlo. Pozvao je vjernike da mole Kraljicu Mira da se mir useli u sva ljudska

Prolo@ac

35

srca, kako bi se tada mir proširio i po svem svijetu, jer danas smo, na žalost, svjedoci i sudionici ratova, terorizma, nasilja, nemira, a sve to proizlazi iz nemirnih i zlom ispunjenih ljudskih srdaca.

Tijekom mise pjevao je Mješoviti pje-vački zbor župe Proložac pod ravnanjem s. Filipe, a nakon misnog slavlja svima se zahvalio župnik fra Vinko Gudelj. Tri dana uoči proslave održana je I trodnevnica.

Prolo@ac

36

Bleiburg - 70 godina poslijeMnogi iseljeni Hrvati iz Njemačke, Au-

strije, Švicarske, Francuske, Belgije, Ame-rike i Australije su u subotu 16. Svibnja sa Hrvatima iz Hrvatske i BiH dostojanstveno obilježili 70.obljetnicu Bleibuške tragedije. Nakon što je na prevaru došlo do predaje Hrvatske vojske i civila tog 15.svibnja 1945.godine, na Bleiburgu i na Križnom putu koji je uslijedio u samo nekoliko mjeseci ubijeno je mnoštvo zarobljenih vojnika i civila.

Njihov točan broj ni do dana danas nije utvrđen, a znamo samo da je pobijen hrvat-ski cvijet mladeži.

Bez suda i dostojnog pokopa, partizanski zločinci su svoje žrtve pokopali i zatrpali na više stotina mjesta kao što su razne Hude jame i slično. Pokolj u Bleiburgu je ratni zločin i zločin protiv čovječnosti kojeg je počinila Na-rodnooslobodilačka vojska Jugoslavije nad zarobljenim hrvatskim vojnicima i civilima.

Bleiburg je postao simbol i metafora svih hrvatskih stradanja od komunističkih pobjednika 1945.g.

Blajbuška tragedija i Križni putovi pred-stavljaju najveću tragediju hrvatskog naroda u njegovoj cjelokupnoj povijesti. U povodu 70.godina obljetnice Bleiburške tragedije i Križni putova, na Bleiburgškom polju je 16.5.2015.g. održana komemoracija pred šez-desetak tisuća ljudi. Komemoracija kao sim-bol svih hrvatskih stradanja od komunizma, je počela molitvom na groblju Unterloibach a nastavljena procesijom prema Bleiburgškom polju te svetom misom koju je predvodio uzoriti kardinal Josip Bozanić zagrebački nadbiskup. Nitko od ljudi ne može obuhvatiti razmjere patnje koja je vodila do ovog polja i od ovog polja. Ti događaji i osjećaji koji su sada prošlost jednom su bili sadašnjost. No za svako vrijeme vrijedi riječ da sve patnje nisu ništa prema budućoj slavi. Pred takvim izričajem zastane dah i srce kaže Josip Bo-zanić u svojoj homiliji. Ovih se dana Europa

i svijet spominju 70.g. obljetnice završetka velikih patnji Drugog svjetskog rata. Slavi se oslobođenje od ideologija zla koje su na europskom kontinentu sijale mržnju i smrt. Dok je 1945.godine za zemlje zapadne Euro-pe nastupilo oslobođenje od totalitarističkih ideologija zla, u Hrvatskoj kao i nekim drugim zemljama srednje i istočne Europe, došlo je do zamjene jednog režima drugim, dota-dašnji nacifašizam zamijenio je komunizam. Na ovom polju počeo je Križni put koji je nastavljen u kolonama smrti, u neistraženim jamama i zloglasnim logorima, sve bez sudo-va, svjedoka i presuda, s ciljem da se žrtvama zatre svaki spomen i trag groba. Dragi vjer-nici, ovo je polje hrvatske nade jer je u žrtvi nedužnih ostala živjeti čežnja za slobodom i molitva za dobro. Nismo ovamo došli nošeni zlom, strahom i progonstvom, nismo vođeni političkim motivima, nego smo tu kao djeca istoga milosrdnog Otca koji nas je potaknuo na zajedništvo, na molitvu u radosti što smrt nema zadnju riječ, na istinu koja odjekuje u našoj čežnji za onim vrijednostima koje nadi-laze prolaznost. Danas se nismo došli vratiti u prošlost i ostati u njoj, nego moliti za našu domovinu, za naše obitelji, djecu i mladež. I ovdje zazivano zagovor blaženog Alojzija Stepinca, pastira koji je podnio žrtvu za svo-je udareno stado i neslogu naroda. Blažena Djevice Marijo, Kraljice Hrvata moli za nas i s nama za pokolj svih nevino stradalih kazao je Josip Bozanić u svojoj homiliji. Kao i svake godine, nakon misnog slavlja molilo se i za Bleiburgške žrtve islamske vjeroispovijesti koji su kao Hrvati ubijeni na Bleiburgu i kasnije na marševima smrti.

Hrvat je pjesnik, Hrvat je vitez, Hrvat je romantični revolucionar i buntovnik,

Hrvatu su čast i dana riječ svetinja,Hrvat od svega najviše prezireKukavičluk, dvoličnost i prijetvornost.

.................................. Pripremio: Jure Maršić

Prolo@ac

37

Proslava 25. obljetnice svećeničkog ređenja

fra Željka Tolića i 50. godina svećeničkog ređenja fra Rafaela Begića

U nedjelju 5. srpnja na večernjoj misi u 19 sati u crkvi sv. Franje u Imotskom sveča-no je proslavljeno 50 godina svećeništva fra Rafaela Begića i 25 godina svećeništva fra Željka Tolića. Euharistijsko slavlje predvodio je mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski i metropolit, uz koncelebraciju dvojice slavljenika, imotskog gvardijana fra Kristiana Stipanovića i još 21 svećenika.

Nakon ulazne procesije sve je nazočne svećenike i vjernike pozdravio gvardijan fra Kristian. U svom je pozdravu naveo da je fra Rafael zaređen za svećenika 15. srpnja 1965. u franjevačkoj crkvi Uznesenja BDM u Makarskoj s još petoricom kolega, a za-redio ih je nadbiskup mons. Frane Franić. Fra Željko je za svećenika zaređen 24. lipnja 1990. u konkatedrali sv. Petra u Splitu s još šestoricom kolega, a zaredio ih je nadbiskup mons. Ante Jurić. Zatim je o. gvardijan pozdravio o. nadbiskupa istaknuvši da su dvojica njegovih prethodnika zaredili današ-nje slavljenike, a on kao njihov nasljednik na stolici splitsko-makarskog nadbiskupa predvodi zahvalno slavlje o 50., odnosno 25. obljetnici svećeničkog ređenja.

U prigodnoj propovijedi o. nadbiskup rekao je da je 50, odnosno 25 godina veliko vremensko razdoblje u ljudskom životu.

Prolo@ac

38

Osvrćući se unatrag, naši svečari fra Rafo i fra Željko, pred očima imaju brojna sjećanja, odnosno događaje koji su ispunili njihov svećenički život. Povezao je najprije današnje slavlje s evanđeoskim odlomkom o Isusovu nastupu u Nazaretu. Jedni su oduševljeni, a drugi se sablažnjavaju o Isusa. Tako je nekako bilo i fra Rafi i fra Željku na početku njihovog svećeničkog djelovanja: jedni su im se divili i podržavali ih, a drugi su im se čudili i ismijavali ih. No, Bog ih je izabrao i poslao, kao što je to učinio i s prorokom Ezekielom, o čemu govori prvo čitanje. U teškom razdoblju židovskog naroda Bog podiže svojim Duhom proroka da naviješta svjetlo Božje riječi u vremenima tame. Tako je svakog svećenika, pa i naše svečare, Bog snagom Duha Svetoga osposobio za sveće-ničko svjedočansko djelovanje.

Obraćajući se slavljenicima, mons. Bari-šić rekao je da su zasigurno radosni, ali da je njihova radost dublja nego na dan svećenič-kog ređenja. Naime, tijekom 50, odnosno 25 godina svećeničkog života iskusili su mnogo lijepoga, ali i teškoga. Iskusili su križ koji je korijen i temelj istinske radosti. Zajedno sa sv. Pavlom svjesni su svojih ljudskih slabosti i ograničenosti, ali još više prepoznaju moć Božje milosti koja se u bezbrojnim situacija-ma njihova svećeništva očitovala. Na kraju

je naveo da za dar svećeništva zahvaljujemo Bogu najljepšom zahvalom, a to je euharisti-ja. Svećenik je misnik, predsjedatelj euhari-stijskoga slavlja koji u ime Crkve po Isusu Kristu u Duhu Svetom zahvaljuje Bogu Ocu za djelo spasenja. Večeras zahvaljujemo za požrtvovno i ustrajno svećeničko služenje fra Rafe i fra Željka te molimo Boga da ih i dalje svojom milošću krijepi i po njima se proslavi u svojoj Crkvi i današnjem svijetu.

Na kraju slavlja gvardijan je pročitao če-stitku koju je slavljenicima uputio provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman. Nakon toga prisutnima se obratio fra Željko te, u fra Rafino i svoje ime, zahvalio svima koji su na bilo koji način doprinijeli ovom slavlju. Osobito je zahvalio o. nadbiskupu koji se rado odazvao predvo-diti euharistijsko slavlje o njihovom jubileju te održao tako lijepu prigodnu propovijed. Na koncu se fra Željko obratio svemogućem Bogu i zahvalio mu što je fra Rafu i njega pozvao i povjerio im tako uzvišenu službu. Zamolio je Gospodina da ih obdari duhom svakodnevne molitve po kojoj će se suobliča-vati njemu – istinskom i jedinom Svećeniku.

Poslije svete mise slavlje se nastavi-lo druženjem i večerom pod šatorom uz samostan.................... Tekst: Samostan i župa Imotski

Prolo@ac

39

Novo ruho stare propovjedaonice

Početkom lipnja 2015. u Gospinu crkvu na Durmiševcu vraćena je obnovljena drvena propovjedaonica. Protekle tri godine provela je u Splitu, gdje je na njoj izveden opsežan konzervatorsko-restauratorski zahvat, čime su Gospina crkva i cijela župa obogaćeni za novo ruho jedne stare umjetnine.

Tirolska drvorezbarska produkcija

Iako nije potpisana niti dosad objavljiva-na u literaturi, ovu je drvenu, polikromiranu i pozlaćenu propovjedaonicu prema stilskim i tehnološkim obilježjima moguće okarak-terizirati kao djelo neke od brojnih tirolskih radionica s kraja 19. st. Ove su drvorezbarske radionice imale dugačku i bogatu tradiciju, još od srednjeg vijeka, a kao njihovo ka-rakteristično obilježje gotički stil protegnut će se sve do u početke 20. st. Najznačajniji doprinos tirolskoj drvorezbarskoj produkciji dale su radionice u St. Ulrichu, St. Christini i Wolkensteinu, mjestima u dolini Gröden u Južnom Tirolu. Tirolske radionice procvat doživljavaju u drugoj polovini 19. st., a svoje skulpture i oltare uglavnom rade na temelju predložaka (Musterbücher) koji su pristizali iz većih centara poput Münchena ili Beča. U sklopu vrlo dobro razrađenog sustava pro-midžbe proizvoda, tirolske radionice svoje su reklame ciljano objavljivale i u hrvatskim cr-kvenim listovima Obzoru i Katoličkom listu. Tako su u 58. godištu Katoličkog lista 1902. raskošno oblikovanim reklamama svoje proizvode oglašavale radionice umjetnika Ferdinanda Stuflessera, Franza Schmalzla, Insama i Prinotha, te Morodera.

Zatečeno stanje

Motiv za pokretanje konzervatorsko-resta-uratorskog zahvata na propovjedaonici bilo je njeno izrazito loše stanje zbog kojeg i nije bila izložena u nekoj od proloških crkava, već smje-štena na koru Gospine crkve na Durmiševcu, položena na priručnu metalnu konstrukciju. Sve površine propovjedaonice, osim poda u njenoj unutrašnjosti, dekorirane su kombinaci-jom polikromije i pozlate izvedene nanošenjem zlatnih listića. Ogradu izvana krase likovi četi-riju evanđelista, izvedeni u visokom reljefu, te smješteni unutar arhitektonskih okvira. U polju iza svakog od evanđelista naslikana je imita-cija zastora. Iluzija tekstila je, osim naslikanim uzorkom i preklopima, dodatno naglašena specifično izvedenom teksturom slikanog sloja koja imitira teksturu tkanja platna. Ovaj efekt je postignut utiskivanjem platna specifičnog tkanja u još vlažnu preparaciju. Donji, suženi dio propovjedaonice bogato je oslikan orna-mentom biljnih vitica.

Propovjedaonica je izrađena od crno-goričnog drva koje je na mnogo mjesta ras-puklo. Pojedini dijelovi su i nedostajali, kao

Prolo@ac

40

na primjer dijelovi pozlaćenih profilacija ili pozlaćenog krila anđela smještenog uz noge sv. Mateja. Likovima svetog Ivana, Mateja i Marka nedostajala je po jedna šaka, a sv. Luki obje. Odvojene od propovjedaonice sačuvale su se desna šaka sv. Luke i desna šaka sv. Mateja. Propovjedaonica je konstru-irana spajanjem većeg broja drvenih eleme-nata koji su međusobno povezivani čavlima. Korozija čavala je povećanjem volumena mjestimično uzrokovala nastajanje puko-tina u drvu. Unutrašnjost propovjedaonice bila je ispunjena odbačenim predmetima, smećem i mišjim izmetom, a sve površine drva prekrivala je prašina. Donji dio propo-vjedaonice u formi osmerokutnog ‘lijevka’ sastavljen je od pojedinačnih dasaka koje su prije ugradnje zakrivljene i oblikovane u željenu formu. Svinuta forma i naprezanja pospješili su nastajanje pukotina, oštećenja i deformacija. Sačuvana su i tri elementa potporne konstrukcije: kapitel, stup i baza, a zatečeni tipovi oštećenja korespondirali su onima na ostatku propovjedaonice.

Bijela preparacija nanesena je u tankom sloju na površinu drva, kao podloga za boju i pozlatu. Glavni uzrok značajnih gubitaka

sloja boje bilo je upravo slabljenje veze preparacije s površinom drva, zbog čega je ona zajedno s bojom otpadala u ljuskama. Na površini tanko nanesenog sloja uljene boje nije zatečen sloj laka, kao ni preslici. Cijela površina bojanog sloja prekrivena je prašinom što je boju propovjedaonice činilo znatno tamnijom i sivijom.

Konzervatorsko-restauratorski zahvat

Inicijativa za restauraciju propovjeda-onice došla je iz Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u Imotskom, od strane pročelnika Ivana Alduka i konzervatorice Ka-tarine Cvitanić, koja je i vršila nadzor. Zahvat je uz pauze trajao tri godine, a u cijelosti ga je financiralo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, kroz program zaštite pokretnih kulturnih dobara. Zahvat je izveo tim mladih diplomiranih konzervatorica-restauratorica iz Splita: Lana Kekez, Kristina Krivec, Julija Baćak, Vesela Bizaca i Ivana Babić.

Kako je opisano ranije u tekstu, zate-čeno stanje slikanog sloja upućivalo je na

Prolo@ac

41

izrazito slabu adheziju i koheziju, posljedice tehnoloških manjkavosti izvedbe polikromije i pozlate. Preparacija se, zajedno s bojanim slojem, na većem dijelu površine u ljuskama odvajala od drva. Kako bi se spriječili daljni gubitci, slikani sloj je posebnim sintetičkim ljepilom ponovo zalijepljen za površinu drva.

Nakon što su slikani sloj i pozlata stabilizirani, moglo se pristupiti uklanjanju površinske nečistoće. Sve su površine prvo otprašene kistovima uz usisavanje. U šupljini unutar podnice zatečen je debeli sloj nečisto-će i zemlje koja se tu nakupila tijekom vre-mena u kojem je propovijedaonica aktivno korištena u liturgiji. S ciljem odabira priklad-ne metode izveden je niz probi, a za čišćenje je korištena posebna emulzija pripremljena od suvremenih restauratorskih materijala. Dijelovi drva oslabljeni djelovanjem crvoto-čine konsolidirani su injektiranjem sintetičke smole koja sušenjem drvo učvrsti i spriječava njegovo daljnje oštećivanje.

Svi odvojeni dijelovi drva zalijepljeni su na svoja izvorna mjesta, a sanirane su i deformacije dasaka donjeg dijela propovje-daonice. Manja oštećenja, poput onih na krilu anđela i prstima sačuvanih šaka, rekon-struirana su dvokomponentnim epoksidnim

kitom. Nedostajući konstruktivni dijelovi rekonstruirani su u drvu jele, dok su ne-dostajuće profilacije i tri šake evanđelista rekonstruirane rezbarenjem u drvu lipe.

Nakon što su sanirana sva oštećenja drva, pristupilo se rekonstrukciji nedosta-jućih dijelova oslika i pozlate. Na sve je ogoljene površine drva nanesena bijela preparacija kao podloga za nanošenje boje i zlatnih listića, a površina joj je fino obra-đena brusnim papirima kako bi se uklopila u okolne sačuvane površine originala. Na tako pripremljenoj podlozi izveden je retuš akrilnim bojama, kojima su rekonstruirane sve oštećene površine oslika. Oštećenja zlata rekonstruirana su polaganjem listića 23,5 karatnog zlata na prethodno posebno pripremljenu podlogu. Po dovršetku zahvata, na sve je površine propovjedaonice nanesen zaštitni sloj laka.

Propovjedaonica je početkom lipnja 2015. vraćena u Proložac. Privremeno je smještena u Gospinu crkvu na Durmiševcu, a dugoročni plan je da je se vrati u župnu crkvu sv. Mihovila, gdje je nekoć i bila smje-štena, te u funkciji.....................................................Lana Kekez,

konzervator-restaurator

Prolo@ac

42

Humanitarna akcija „Kosa ljubavi“

Dvije mlade žene, majke iz Zagreba, po-krenule su projekt za svu djecu u Hrvatskoj koja boluju od malignih i autoimunih bolesti. Riječ je o akciji „Kosa ljubavi“! Jedna od po-kertačica ove akcije došla je na tu ideju kada je odlučila promijeniti frizuru te ošišala svoju dugu kosu koju joj je bilo žao baciti. Nakon malo istraživanja po internetu, shvatila je da bi nekome ta kosa dobro došla, te da takvo što već postoji u svijetu i da ljudi skupljaju tu kosu za potrebe izrade perika za djecu. Mi

želimo istaknuti četiri curice iz naše župe, Jo-sipu Petrušić, Miu Šimić, Dani Maršić i Laru Mikulić, u to vrijme prvopričesnice, koje su se odazvale na ovaj humanitarni čin i tako svoju dugu kosu darovale humanitarnoj zakladi „Kosa ljubavi“. Razgovarali smo s curicama i postavili im nekoliko pitanja:

Cure recite nam kako ste doznale za ovu akciju?

Josipa – Ja sam doznala preko emisije „Provjereno“ na televiziji.

Mia – Ja sam pročitala u novinama, da se neka djevojčica ošišala već nekoliko puta.

Dani – Moja se rodica ošišala i to me potaklo.

Lara – Saznala sam kod frizerke i bila sam jako ugodno iznenađena.

A što vas je potaklo da se uključite u tu akciju?

Cure –Htjele smo barem svojom ko-som pomoći toj bolesnoj djeci na putu do ozdravljenja tako da im vratimo mali osmijeh na lica.

Kakav je osjećaj nekome pomoći?

Cure –Osjećaj je jako lijep skoro neopi-siv, vrlo smo ponosne i ispunjene radošću.

Kada bi čuli za neku novu akciju slič-nu ovoj i morali se nečega odreći, bi li to napravile?

Cure –Da u svakom slučaju. Uvijek smo spremne pomoći. Puno su nam značile pri-preme za Prvu Svetu Pričest u kojoj su nam naše vjeroučiteljice i vjeroučitelji približili Isusov život u kojemu ima puno darivanja.

Hvala vam na ovom lijepom razgovoru i Bog vas blagoslovio.................................................. Suzana Šimić

Prolo@ac

43

Zlatni pirovi

Ante & Nediljka Juričić

31. siječnja 1965. god. vjenčali su se Ante Juričić (rođ.- 5. svibnja 1936.) i Nediljka Petričević (rođ. 24. svibnja 1942.) Svjedoci su bili za Antu: Jozo Šurlin i Ante Malenica, a Nediljki: Vlade Juričić i Stipe Juričić. Vjenčao ih je župnik fra Stanko Radić. Zanimljivo da je

tog dana vjenčano osam parova u Prološcu. U braku su se rodila djeca. Paško, Ankica i Ivan. Danas imaju šestero unučadi. Ante je otišao u Njemačku na privremeni rad, a Nediljka je čuvala kućno ognjište i djecu. Danas slave zlatni jubilej svoga braka punih pedeset godina.

U Prološcu, 1. veljače 2015.

Prolo@ac

44

Stipan & Joka Juričić

Juričić Stipan pok. Bariše i Ljube rođ. Petričević (rođ. 26. Srpnja 1940. u Postranju) i Joka Juričić pok. Paška i Ive rođ. Knezović (rođ. 19. Ožujka 1947.god. u Postranju). Vjenčali su se 7. Veljače 1965 god. Stipanovi kumovi bili su Vjekoslav Petričević i Ivan Petričević, a Joki Ante

Petričević i Jozo Sičenica. Vjenčao ih je župnik fra Stanko Radić. U braku su se ro-dila djeca: Ljuba, Marija, Bariša i Antonija, četvero unučadi i dvoje praunučadi. Stipan je odmah iza vjenčanja otišao na privreme-ni rad u Njemačku gdje je radio punih 35 godina, a Joka je ostala kući.

U Prološcu, 8. Veljače 2015.

Prolo@ac

45

Stanka & Nevenka Knezović

Stanko Knezović, sin Stipana i Anđe rođ. Turić (rođ. 20. lipnja 1942. u Prološcu) oženio se za Nevenku Tandaru, kći Cvitana i Toke rođ. Pavić iz Ričica (rođ. 4. travnja 1945. u Podrav-skoj slatini). Vjenčali su se u Ričicama, u crkvi sv. Ivana, 7. ožujka 1965. Kumovi su im bili Stjepan Blažević Ćiće i Petar Parlov Benušić.

Vjenčao ih je župnik Ričica, don. Petar Rodić. U braku su dobili petero djece: Mladena, fra Nediljka, Stjepana, Bruna i Anđelku te četvero unučadi: Ante, Josip, Nevia i Ana- Marija. Misu je predvodio njihov sin fra Nediljko koji im je blagoslovio nova prstenja s obzirom da su prstenja na svom vjenčanju posudili.

U Prološcu, 6. Travnja 2015.

Prolo@ac

46

Trofej Kačket 2015.

I ove godine je odigrana tradicionalna utakmica Trofeja Kačket između Škarpe i Mosta. Bio snijeg, bila bura, kiša, nevrije-me,1. siječnja mora se odigrati nogometna utakmica između Škarpe i Mosta. Ove godine u 13.00 sati odigran je spetakl na stadionu Šaranpov između Škarpe i Mosta i tako nastavili tradiciju već četrdeset i drugu

godinu za redom. Ni duboki snijeg, ni hladni vjetar s Badnjavica nije im smetao da odi-graju tradicijonalnu utakmicu. Ove godine zasluženo je pobijedila ekipa Škarpe sa 2:0 i tako povećala skor u svoju korist.

ŠKARPA — MOST 2 : 0

.................................. Pripremio: Jure Maršić

Prolo@ac

47

Sazrela seoska idila - LX -

(- Trn se oštri iz malena!...; ljetne zgode i ugode, mladenačke i staračke)

Cijena užitka

Razuman je mali Iko i lako se dogovori s didom o svemu. Dobar je i poslušan, poseb-no kad zna da je iza toga veliki sladoled i sok.

- Dide, meni je pravi užitak kad mi ku-piš sladoled!...; umiljava se unučić, držeći u rukama svoju poslasticu.

- Ma ko bi reka da je tako?...; pomalo se kao čudi did Matiša i nastavlja:

- A znaš li ti Iko šta je najskuplji užitak?...;

Užima se mali u ramenja ližući sladoled i čeka didov odgovor, a on će:

- Nakon oranja izać na vr' njive, na uzglavak i pogledat kako prati brazda brazdu i kako je lipo sklađeno...

Čudi se Iko gledajuć dida Matišu pa će mu dječje iskreno:

- A koliko košta taj užitak dide?- Košta puno, moje dite! Košta - dan

oranja! Pa se ti misli koliko je to sladoleda

Prolo@ac

48

i dinja iz ladne Vrljike!...; sjetno će o cijeni užitka Matiša svome unučiću.

Drveni sud

Praznici su i nema školskih zadataka. Malome Iki je baš po volji, od izlaska do zalaska sunca. Ponekad i zanovijeta. Može što god želi, samo da ne dodijava po kući. Did ga baš ne suzbija, ali baba Manduka koji put zaprijeti drinovim prutom, mašući prema malome:

- Čini mi se da u tebi rđav did reste! Ali, budeš li dodijava čeljadi, vidiš šta te čeka - drveni sud!...;

- Baba, ništa te ja ne razumim, to se ne uči u školi!...; odvraća Iko, izmičući se malo dalje od babina pruta, za svaki slučaj.

- Ne zna baba šta se uči u školi, ali zna šta te život nauči! I ne krsti me, kršćena sam ja prije nego si ti zinijo na ovi svit, i ti i mater ti!...; ne ostaje dužna baba Manduka, spuštajući prut uz krtol i nastavlja tribit biže za ručak.

Učas gotovo

- Vidi der Iko, ima li vina u ladnjaku i dodaj mi, ožednijo sam...; obraća se did unučiću, prekidajući ga u namiještanju slu-šalica na ušima.

- Nema dide, prazan je tvoj bocun. Mogu ti jedino ulit ladne vode u čašu od vina, da te spasim od žeđi...; unučić će didu, držeći vrata hladnjaka još otvorena.

- Zatvori ta vrata i ajde za svojin poslon, a ja ću se i bez tebe snać i suzbit žeđ. Ne tribaš mi ni ti, ni baba ti, ni mater. One su te i naučile da tako govoriš!...; završava did priču o žeđi.

Šta kome odgovara

Pomagao Iko babi u vrtlu. Izvadili kapu-lu i luk dok još sunce nije izašlo. Nakopali puna dva velika krtola. Isplest će baba rešte pa s njima u prančiok na balaturu. Dobro su se umorili, ugrijali se i ogladnili, pa će sad

ko pravi težaci za stol i jelo. Udrobila baba kruva u svoju tećicu i ulila kiseloga mlika, kaže - baš se počastila! Nudi baba i malome:

- Ne traži te ćakonije po hladnjaku, nego uzmi kašiku i ajde k meni. Baš je ladno i lipo ukiseljeno, sve ako'š - razgâli čeljade u zličici!...;

Gleda je Iko čudno, a onda zadirkujući odgovara:

- Uživaj ti baba u tomu što voliš, a meni daj pršuta i francuske salate!...;

- Šta će ti pršut i vrancuska salata uz do-malo gotovu rašćiku i kumpire. Uz pilju suva mesa, slađe je to nego pečena janjetina!...; hvali baba svoj jelovnik malome.

Radi ko za sebe

Odlučio Pere napravit novi svinjak ispod donje pojate, da je malo dalje od kuća. Nije mu se baš žurilo, pa bi pomalo sam radio, kako mu dozvole druge dnevne obaveze.

Jedno popodne će mu kum Matiša u prolazu:

- Oće li tvoja rađa kraju, prijatelju Pere? Ili ti se ne žuri ili si slab majstor?...;

- A moj Matiša, sâm sam svoj majstor, pa kakav god jesam. Ne žuri mi se nigdi, radim ja svoj svinjak pomalo - baš ko za se!...; bez dvoumljenja će Pere, šaleći se na vlastiti račun.

Samo vode

Vozi Ivan od Suvoje, pa će ulicom ispod Verošišća i Krivače, put Raskršća i u Češljare. Zaustavlja biciklo, staje i pozdravljamo se. Godinama se vidjeli nismo, ali prepoznaje-mo se.

- Sam si?....; znatiželjno iskušavam- Sam, šta ću!? Nema nikoga...; ozbiljno

mi odgovara pružajuć ruku.- Radiš?...; nastavljam- Ne radim, nema posla. Nešto privatno

uradim, ali ljudi ne plaćaju, pa sam odusta. I tako, ima socijalna pomoć...; opravdava mi se Ivan

- A žena, di je?...; nastavljam uozbiljeno

Prolo@ac

49

- Nema ništa! Dok san pijo - nije valjalo, sad ne pijem i opet ne valja. Već sam ostario, pedeset pet!...; opet kao da se opravdava

- To su najlipše godine za gluposti!...; podržavam ga i uz osmijeh nastavljam: - Nisi zar prista pit?...

- Jesam. Ne pijem ništa!...; odgovara uozbiljeno

- Baš ništa? Ni vode?...; već pomalo dosađujem

- A to jesam. Samo vode!...; uz osmijeh će Ivan, sjedajući na bicikl.

Bude drugačije

Pustila baba Manduka ovce na dno Pod-vornice, da nisu po vazdan u toru. Ponijela je kudilju i vrteno, da ne dangubi. Pripomaže joj i Milica, ali maloj je više stalo do laštika i priskakanja priko njega, nego do čuvanja ovaca.

- Milice, ostavi se igre. Vrati ovce prije nego uđu u tuđi vrta i naprave šćetu! Zar se moram zâmirit sa svitom bez potribe!...; opo-minje baba svoju unučicu i ometa je u igri.

- Ajde baba, ti i ovce! Što se nisi udala di nema ovaca pa bi i meni bilo lakše!...;

negoduje mala trčeći i suzbijajući ovce prije tuđe njive.

- Ajde moje dite, moli Boga i budi mirna. Kad bude tribalo, dobro otvori oči i gledaj da ne prođeš ko bos kroz draču! Mislila je baba tvoji' godina da će nać nekoga bez ovaca i da će joj bit lipše, ali - je kroz rukav! Uvik bude drugačije i dođe na vidilo ona životna istina: Dok te mami - šećerom te 'rani, a kad te primami i kruva ti zabrani!...;

Eto ga odmah

Ljuta Manduka na Peru. Nikako ga kući. Može u gostioni po cijeli dan. I petkom i sve-com. Drugi imaju posla u kući i oko kuće, a on s bućališta za stol,pa na karte.

- Dobro ima kad doć štogod pojist, da ne skapa od gladi. A zaslužio je, Bože mi prosti, baš da ogladni!...; ljuti se Manduka s razlogom.

Išla bi za poslom, ali Pere nema. Čeka ga neko vrijeme, ali njega nema. Kad uvidje da nikad ala, nema druge nego će sama po njega. Nije ga trebalo dugo tražit. Znala je da je za stolom „sa svojima“ pa će mu izdaljega:

- Triba ić, Pere! Samo tebe čekamo...

Prolo@ac

50

- Ajde ti kući, eto mene za tobom!...; odvraća Pere brojeći punte.

- Niti me ne slušaš što govorim. Di ćeš doć i kad ćeš doć?...;opet se ljuti Manduka.

- Doć ću kući, da di ću? Eto me za deset minuta čim pođem!...; smiruje Pere drugu stranu.

Bliže ti je

Kaže narodna: što prođe u lipu, neće u ružnu! Ali - daj Bože! Nije u danu samo čaša meda. I čaša žuči treba biti ispijena.

Naljuti se Mara na Antuku češće nego bi trebalo. Neke mu stvari nikako dokazati. Ako mu spomene ono što mu nije po kontu - njemu nos od aršina! Po cili dan ževka ko pašče.

Tako bude jednom iza ručka, priričili se nešto i ne gledaju se dobro. Mara ne ostaje dužna:

- Uvik si ti u pravu i triba te držat ko ulje na dlanu! Da se ne bi naljutio! Mogu se i ja naljutit i otić ća, pa ćeš ostat sam!...; ozbiljno će, ko da ga pomalo plaši.

- Ne brini ti za me, ako si mislila ić ćaći i materi, slobodno ajde. Mo'š odma mrginjom iza plâsta, tudan ti je najbliže, manje ćeš se umorit!...; uzvraća Antuka podrugljivo, ko bojage brinući se za nju.

Zgodna opomena

Sunoćalo. Vrijeme je večere. Puna kuća čeljadi, a nitko nije vidio da je ostalo svjetlo na tavanu. Vraća se baba Manduka iz sela i svima će, otvarajuć vrata kužine:

- Zašto vam gori svitlo na tavanu, zar miševi ne vide trepoćat?...;

Svi šute. Trči Matiša i gasi, ali mu se oslačalo, pa će malo iskušavati babu, gaseći i paleći 3 - 4 puta.

- Mali, ne štrljacaj, to struje ćeš mi oba-talit, pa eto meni kraste na lakat! Simri se ili će šćap radit, pa ćeš bit mirniji!...; na vrijeme ga opominje baba Manduka, sjedajući na svoju katrigu.

..................................................Drago Maršić

Prolo@ac

51

Zavičajni haiku

(Običan dan pomno oslikan u govoru moje matere; gledanje pedeset šesto!

Dar Božji

Brižno ko mater Stecikućno čeljade Nikad ne dangubi

Bude i to

Dobar ko kruv Samo naravi grdne

Zabeštima lako

Neda na se

Nos od aršina Osorno čim osvane

Ko šuverin plane

Naglost

Prisiklo ga Ladne vode na šćesrce

A vril ko žerava

OJUTRILO

Prije sunca Burilo sa vrila I šudarić pota

Težakove muke

Iđuć lešura Od umora i žege

Mori Ilijina

Zvizdan

Vonja mrlina Kraj suvoga bunara Ne moš putom proć

Kocanje

Neće s gnjizda Zanoveta torokuša Nikad jaja od nje

Nadovelja se

Roje se čele Na vr’ stričeva duba

Iz ulišća ošle

Pokora

Mater moja opet Na noge iz Varuša

Ko i pop Ričički

..................................................Drago Maršić

Prolo@ac

52

Pjesme, prvotisak

Vi još niste bili

Ulazimo silazeći skupa

Božja stvorenja

što lete visom

Izlegle se lastavice

Božja stvorenja

što gmižu nizom

Izlegle se gušćarice

Kamen nas uze

Kamene nas suze

U kamenu resli

U kamen sresli

Kroz kamen živac

žile probili

kroz možđane

do vrutaka boli

Misao milosna puče

Iz timena u vrime

Ulazimo izlazeći skupa

Ono se vraća

a mi dolazimo

Opominje nas pomno

Od Boga sam jutro

Ja se vraćam

a vi dolazite

Vi bi bili

prije mene

a još niste bili

Pred Gospinom slikom

Kako bijaše

tako i danas

I da je vratit

vrime

Na istoj strani

tišine

mi bi opet cjelivali

zazivajuć blagoslov Nebesa

Sebedarje Majci

za zagovor Sinu

I tako vazda

u vijeke vjekova

Drago Maršić

Prolo@ac

53

Knjiga o lozi Šimuna Grabovca

U nakladi imotskog ogranka Matice hrvatske objavljena je knjiga LOZA ŠIMUNA GRABOVCA autora Viktora Vite Grabov-ca. Ovo je njegova osma knjiga u kojoj je obradio povijest svoje obitelji, od dolaska Šimuna Grabovca u Proložac Donji nakon oslobođenja Imotske krajine od Osmanlija 1717. godine, prateći deset naraštaja do danas te velike obitelji. Viktor je desetak godina prikupljao građu za ovu knjigu koja je nastajala u sklopu projekta Nacionalnog rodoslovnog centra - Enciklopedije hrvatskih prezimena, pa su joj predgovore još 2007. godine napisali akademik Vlatko Pavletić i dr. sc. Damir Boras (danas rektor zagrebač-kog Sveučilišta). Autor je spomenuo i ostale poznate povijesne osobe iz najšireg kruga plemena Grabovac pa se navodi i heroina Diva Grabovčeva, pjesnik fra Filip Grabovac i mnogi drugi. Na 147 stranica knjige objav-ljeno je stotinjak fotografija, crteža i tablica rodoslovlja pojedinih obitelji.

M. V.

Monografija Kruna Bošnjaka

U nakladi Hrvatskog slova objavljena je grafičko-pjesnička monografija GDJE JE MLADOST MOJA CVALA kojom akademski kipar Kruno Bošnjak vraća umjetnički dug svom rodnom kraju. „Iz ruke mu izlazili oblici: Isus, Gospe, biskupi, junaci, pjesnici. Izlijetali stihovi, poslovice, ptice. Još jedan

od onih iz Dinarida što se od ovaca zaputiše u povijest umjetnosti.“ – piše u predgovoru knjige kaligrafskom rukom Petar Gudelj, a o likovnom traganju za ljepotom neu-hvatljivoga i naplavinama vremena u Kru-novu umjetničkom djelu svjedoči Branka Hlevnjak.

Prolo@ac

54

I tako, u odmarajućim siestama i plodo-tvornim utihama svojih profesorskih i kipar-skih zaziva i izazova, u proteklih tridesetak godina Kruno Bošnjak počinje zapisivati, a nakon desetak ljeta gospodnjih zoridbe, i objavljivati pjesme koje su desetljećima bila zaprpane pod lišajem uspomena, u lugu ko-mina na kojemu su nam prababe i pramajke spravljale večeru blagoslova skromnosti… Večer i večera koje bi bile čemer u uboškom ćemeru da potom za duševnu okrjepu nisu stizale junačke epske pjesme i lirske balade, putničke pisme i ljubavne gange, priče, pre-daje, zagonetke, basme, brzalice i mudrolije koje su nas natočile muževnom snagom i ikarovskim poletom za buduća ružna i ružina vremena s opominjućim životnim trnjem.

Kruno u svom ateljeu u prohujalim mrvi-cama vječnosti postavlja prava pitanja duha vremena i kruha života, i u tom vilinskom plesu s ponajljepšim muzama, u nijemom kolu usuda kovitla prašinu mjesečine i ono što se ne da isklesati u gesti i grimasi gline, kamena, gipsa ili bronce, što se ne da oslikati u borama radnog portreta ili burama rodnog krajolika, ono što se izmigoljilo u pjev i gnjev ispod guslarskog gudala, taj trenutak bitka, fo-ton sadašnjosti i bljesak prolaznosti pokušava okamenovati u vremenu, ovjekovječiti u slici, skovati u kavezu stiha. I tako je nastalo, odro-nilo se od duše, odvrcnulo iz srca i kapnulo na papir dvadesetak pjesama u slobodnom poetskom slogu, mozaičkih pečata zavičaja, razasutih od fraktala lirskih malešnica do

dužih pjesmotvora na granici poeme o našem iskonu, uskom skončanju, svagdini i nigdini, ubavoj baštini i gubavoj taštini, slobodarskom domaji i uskrsloj Lijepoj našoj.

Između ovih refleksivnih i domoljubnih stihova naziru se jablanovi koji ljube nebo, koji se propinju i uzduž i poprijeko, korijenje su im ponornice i podzemne krške žile, a vratovi i kosa im se zapiljili u bijeli Zagreb grad. Gleda-jući lovrećke, zabiokovske motive, čuju su fijuci bure koji otpuhuju muke i kraste odrastanja, ostavljajući nam samo toplinu vrelih djetinjih uspomena, romon mudre starčadi. Krijepe nas spržene boje smilja i kadulje, to kameno ulje ljekaruša, opaja nas oda cvrčaka pod zvizda-nom, obrisi jeke gangi, mirisi vile Nagorkinje pri svjetlini sîla i na tu je gozbu pozvan čitatelj koji otkrakuna klance južnih obzorja.

Ova likovno-pjesnička bilježnica iskona, okrunjena je Krunina kolajna oTINovljenom zavičaju i velebnim "malenim mjestima srca moga", molitva za vičaj, dušu zavičaja, Imotu koja svoju moćnost posvjedočuje još jednim stamenim hrastom s razlistanim mladicama višestrukog umjetničkog iskaza, meštra kista i pera koji kroči za meštrom Meštrovićem. MeštART!

Ova grafički lijepo uređena knjiga (urednik Frane Paro), uz jednodnevnu izlož-bu grafika, predstavljena je i u Imotskome i Lovreću, gdje ja Bošnjak autorom više vrijednih spomenika – pjesniku Tinu Ujeviću (1980.), spomeniku Domovini pod Topa-nom, te poprsja Franje Tuđmana u Prološcu Donjem (koji je podignut prvi u Hrvatskoj, 2000. godine) i Lovreću. Predstavljanje u dvorani Glazbene škole dr. fra Ivana Glibotića u Imotskom 17. srpnja 2015. moglo bi biti i događajem godine. Nakon stihova iz zbirke koje su kazivali glumci Vedran Mlikota i Joško Ševo, s popratnim najavama Miomira Žužula, operne arije o domovini, prijateljstvu i umjetnosti izvrsno su pjevali ponajbolji svjetski bas-bariton Giorgio Surian, njegov sin tenor Giorgio mlađi te poznata sopranisti-ca Ilijana Korać, uz klavirsku pratnju mladog Imoćanina pijanista Vjekoslava Babića.

Mladen Vuković

Prolo@ac

55

Strinić izlaže u Zagvozdu

18. kazališni susreti Glumci u Zagvoz-du počeli su otvorenjem izložbe skulptura i karikatura akademskog kipara Ante Stri-nića, rođenog 1968. u Splitu, a proloških je korijena. Sudjelovao je na brojnim skupnim izložbama, nagrađivan za svoje radove, snimao je i animirane filmove. Autorom je više javnih spomenika, 2010. izrađuje bu-nar ispred crkve Gospe od Milosrđa, 2014. izrađuje reljefe križne postaje u mjestu Sit-no-Radnić, a autorom je i spomenika piscu Marku Maruliću u splitskom HNK-u te u Punta Are4nasu u Čileu. Strinić od mladosti njeguje svoj karikaturistički duh pa i na ovoj petnaestoj samostalnoj izložbi izloženi portreti naših političara i svjetskih umjetnika mame pozornost, osmijeh ili satirički mrk pogled. U izložbenoj dvorani u Zagvozdu, tijekom kazališnih susreta, 18. srpnja 2015. predstavljena je i jedinstvena knjiga „Versi hrvatski“ autora Ivice Šušića, u kojoj je sva-ka od 57 pjesama nadahnuta i posvećena jednom hrvatskom pjesniku, od Marulića

do suvremenika, među njima i Imoćanima Tinu Ujeviću, Vladi Gotovcu, Petru Gudelju…

M. Vuković

Prolo@ac

56

Josip Župić † 28. 5. 2015.

Ante Maršić † 6. 12. 2014.

Gordana Blažević † 12. 3. 2014.

Ljubomir Ćurčija † 24. 6. 2015.

Ljuba Juričić † 29. 12. 2014.

Dinko Blažević † 30. 3. 2008.

Anka Maršić †1. 7. 2015.

Ana Mandić † 11. 1. 2015.

Zorica Barbić † 7. 11. 2010.

Fra Bruno Pezo † 13, 7. 2015.

Ljubomir Maršić † 16. 3. 2015

Vice Barbić † 28. 6. 1992.

Tereza Grabovac † 21. 7. 2015.

Vinko Mršić † 3. 5. 2015

Ante Šimić †13. 4. 2015.

Nikola Barbić † 14. 8. 2004.

Umrli

Naši pokojnici

In memoriam

Prolo@ac

57

Ante Petričević † 15. 9. 2013.

Petar Odak p. Mate † 12. 8. 2005.

Dinka Matić G. † 12. 1. 2014.

Miše Maršić † 6. 8. 1995.

Mijo Maršić † 14. 2. 2000.

Ivan Maršić p. Tome † 24. 5. 1993.

Ivan Maršić † 18. 7. 2009.

Frano Maršić † 15. 8. 1990.

Ante Maršić † 21. 8. 2012.

Paulina Mandić † 1. 3. 2013.

Jure Leko † 26. 9. 2002.

Jozo Leko † 29. 7. 1995.

Branka Leko † 29. 7. 2013.

Ante Tonko Leko † 9. 2. 2008.

Ana Leko † 7. 6. 2010.

Ante Kraljević † 14. 3. 2014.

Zvonko Knezović † 10. 9 . 1985.

Matija Knezović † 4. 5. 2009.

Marija Ćurčija † 5. 11. 1998.

Ante Ćurčija † 14. 4. 1975.

Anđa Ćurčija † 13. 7. 1989.

Danijel Ćorić † 3. 11. 1998.

Kruno Brnas † 30. 9. 2005.

Ljuba Božinović † 3. 8. 1995.

Vlatko Bonovil Čile † 5. 9. 2011.

Prolo@ac

58

Ilija Petričević † 5. 12. 1980.

Miro Šimić † 19. 12. 2010.

Slavko Lovre Stojić † 19. 8. 2011.

Danijel Šimić † 1945.

Marija Rako † 30. 6. 2014.

Antica Šimić † 10. 8. 1987.

Vinko–Gale Pirić † 18. 5. 1985.

Stjepan Šimić 16. 8. 1992.

Dane Šerlija † 28. 4. 1985.

Mara Petričević † 29. 12. 2010.

Vlade Šimić † 29. 11. 1993.

Ana Šerlija † 29. 10. 2005.

Slavko Šimić † 23. 5. 2007.

Marija Šimić 21. 12. 2010.

Slavko Vidak † 2. 12. 2009.

Prolo@ac

59

In memorian Ante Pirić - Pikić

Prolo@ac

60

Pok. Ljuban Maršić(1947-2015)

Ljuban Maršić, rođen je 16. veljače 1947. u Prološcu u pobožnoj hrvatskoj obitelji pok. Blaža zvanog Demokrat i Marije rođ. Maršić. Osnovnu školu pohađa u rodnom mjestu, a srednju školu ugostiteljskog smjera nastavlja u Splitu. Radi nemogućnosti trajni-jeg zaposlenja u rodnom kraju, prisiljen je, poput mnogih nepodobnih, potražiti trajno zaposlenje drugdje. Nakon kratkotrajnog boravka na radu u Njemačkoj, skrasio se i osnovao svoju obitelj u Zagrebu, gdje i živi sve do iznenadne smrti 16. ožujka 2015. Iza sebe je ostavio suprugu Anku rođ. Radeljić, sinove Daria i Tina te dvojicu unuka Nou i Svena. Ostat će upamćen kao srdačan i

brižan obiteljski čovjek, pedantan i uglađen ugostitelj, dobročinitelj, ponosni sin Prološca i zaljubljenik u svoju Imotsku krajinu. Mnogi sumještani, rodbina, prijatelji i poznanici kod njega su često pronalazili pomoć i prenoći-šte. Tijekom cijelog svog radnog vijeka svim srcem čeznuo je za svojim rodnim krajem u koji je vrlo rado dolazio tijekom kratkotrajnog godišnjeg odmora. Imao je velike planove za mirovinu povezanu s Prološcem, a u kojoj je bio svega dvanaest dana. Po osobnoj želji pokopan je uz svoju majku i oca u obiteljskoj grobnici u svom rodnom Prološcu 19. ožujka 2015. Počivao u miru Božjem u grudi koju je ljubio svim svojim bićem.

Prolo@ac

61

Oproštaj od fra Bruna Peze

U srijedu, 15. srpnja 2015. godine, na blagdan Presvetog Ot-kupitelja, zaštitnika Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, u crkvi Sv. Franje u Imotskom mons. Marin Barišić, nadbiskup i metropolit splitsko-makarski, u 17 sati služio je misu zadušnicu za redovnika-svećenika fra Bruna Pezu koji je iznenada preminuo u Živogošću u ponedjeljak, 13. srpnja 2015., u 67. godini života, 50. redov-ništva i 42. svećeništva. U koncelebraciji su bili provincijal fra Joško Kodžoman, imotski

gvardijan i župnik fra Kristian Sti-panović i 117 svećenika.

Rodbina, vjernici, časne se-stre, profesori i učenici Franje-vačke klasične gimnazije u Sinju s pravom javnosti, župljani Pro-lošca i osobni prijatelji došli su se oprostiti od fra Bruna. Pjevanje je predvodio župni zbor Imotskog pod ravnanjem Anđelka Nikolića Đule, a na orguljama je pratila s.

Sofija Vuković. Sprovodne obrede, nakon za-vršetka mise zadušnice, na groblju Gospe od Anđela u Imotskom prevodio je fra gvardijan fra Kristian Stipanović.

Mons. Marin Barišić na početku mise zadušnice i u trenutku oproštaja od pok. fra Bruna izrazio je ljudsku i kršćansku sućut provincijalu fra Jošku, braći svećenicima i franjevcima, bogoslovima, sjemeništarcima, časnim sestrama, mještanima Prološca, pro-fesorima i učenicima Franjevačke klasične

Prolo@ac

62

gimnazije u Sinju, župljanima župa u kojima je fra Bruno pomagao, rodbini i prijateljima. O. Nadbiskup je naglasio kako se ljudski život sastoji od godina i jubileja kao i od preseljenja koji je neizbježan u našem ži-votu. Upravo ovaj događaj preseljenja, koji nas je danas okupio, ovaj događaj je bolan, iznenadan i tužan. Ali, ovaj događaj ima i dimenziju rođenja. Danas, kada slavimo blagdan Presvetog Otkupitelja, opraštamo se od fra Bruna i upravo tom Otkupitelju izručujemo smrt i život našega brata. Svi događaji našega života slijevaju se u događaj prijelaza. Vjerujem da je put našega subrata bio usmjeren prema tom prijelazu i susretu s Otkupiteljem. Pokojni fra Bruno je mnogo značio u Nadbiskupiji i Provinciji pa stoga u ovoj euharistiji preporučimo našega brata Otkupitelju, završio je uvod u misu zadušnicu o. Nadbiskup.

Oproštajne riječi provincijala fra Joška Kodžomana

Preuzvišeni o. Nadbiskupe, iako ste, vjerujem, još uvijek umorni od puta, ipak ste danas tu sa svima nama, kako biste po-dijelili našu ljudsku tugu ali i uputili utješnu riječ vjere svima okupljenima. Hvala Vam na pastirskoj brizi i pažnji! Poštovani oče gvar-dijane, draga braćo svećenici, časne sestre, braćo bogoslovi, časna braćo, poštovana

obitelji i rodbino pok. fra Bruna, sestre i braćo u Kristu!

Iznenadna vijest o smrti i skončanju fra Bruna Peze, odjeknula je poput snažnog gro-ma, ostavivši sve u nevjerici, grču, tuzi i boli. Tako neočekivano i na dramatičan način napustio nas je naš tek umirovljeni profesor, kolega, fratar, brat, stric, ujak..., fra Bruno.

Kao vjernici mi sebi posebno često naglašavamo činjenicu naše ljudske, ovo-zemaljske privremenosti, ipak, rane, koje nastaju uslijed naglih prekida života i nena-danog rastanka od dragih ljudi, ne zacjeljuju tako lako. Rana, koju smo zadobili njegovim iznenadnim odlaskom, posebno je duboka i predstavlja veliki gubitak za našu franjevač-ku Zajednicu, za splitsko-makarsku Crkvu, vjerničku i ljudsku obitelj, kao i za mnoge pojedince, koji su s pokojnim fra Brunom bili prijateljski i rodbinski vezani. S vjerom u ponovni susret s njim kod Gospodina, i s molitvom na usnama za spokoj njegove plemenite duše, možemo se lakše oprostiti od našeg dragog fra Bruna i u ovom tužnom trenutku zahvaliti mu na svemu dobrom što je učinio i rekao, a toga je u njegovom životu bilo puno. Nije bio od velikih riječi, ali svi koji smo ga poznavali, možemo posvjedočiti da je njegov govor imao sadržaj, riječi važnost i težinu.

Fra Bruno Pezo, svećenik-redovnik Fra-njevačke provincije Presvetog Otkupitelja, rođen je 23. studenoga 1948. u župi Proložac pokraj Imotskog, od roditelja, oca Vinka i majke Ive r. Tolić. Svete je sakramente pri-mio u rodnoj župi, gdje je pohađao i završio osnovu školu u razdoblju od 1955. do 1963. godine. Nakon završene osnovne škole upi-suje se u Franjevačko sjemenište u Sinju, gdje od 1964. do 1969. pohađa Franjevačku klasičnu gimnaziju.

Nakon mature upisuje filozofsko-te-ološki studij, koji pohađa u Dubrovniku i Makarskoj u razdoblju od 1969. do 1973. Diplomirao je 1975. na Katoličkom bogo-slovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U franjevački novicijat na Visovcu stupio je 9. srpnja 1965. Doživotne zavjete položio

Prolo@ac

63

je 17. rujna 1971. u Italiji na La Verni. Red đakonata primio je 1. srpnja 1973. u Sinju, a za svećenika je zaređen u Imotskom po rukama msgr. Frane Franića, dana 29. lipnja 1974. Mladu misu proslavio je 21. srpnja iste godine u rodnoj župi sv. Mihovila u Prološcu.

Kao mladomisnik vršio je na godinu dana službu katehete i župnog vikara u župi Gospe od Zdravlja u Splitu na Dobrome.

Potom ga je, kao nadarenog studenta, Uprava Provincije poslala na studij klasičnih jezika u Rim. U Rimu je, 19. lipnja 1978., na papinskom Sveučilištu Salesiana, položio magisterij, a doktorirao je 23. listopada 1980., iz kršćanske i klasične književnosti na temu: O životu i djelu Jakova Bunića, i postigao titulu doktora klasične filologije.

Od školske godine 1980./1981., fra Bruno je do 2013., pune 33 godine, predavao klasične jezike na Franjevačkoj gimnaziji u Sinju s pravom javnosti.

U međuvremenu je od školske godine 1982./1983. do 1984./1985. bio je i ravnatelj Gimnazije. Nakon umirovljenja u rujnu 2013. godine, fra Bruno je još neko vrijeme ostao u

samostanu Čudotvorne Gospe Sinjske, gdje je proveo glavninu svoga života, da bi potom preuzeo pastoralnu službu župnog vikara u župi sv. Luke u Podbablju s rezidencijom u samostanu sv. Franje u Imotskom.

Uz odgojno-obrazovnu djelatnost vršio je različite službe koje mu je povjerila Provin-cija; bio je član Vijeća za odgoj i obrazovanje, definitor, član Svećeničkoga vijeća Splitsko-makarske nadbiskupije, provincijski Tajnik za Odgoj i obrazovanje, član i Predsjednik Komisije za pravdu i mir, član Komisije za teološku i pastoralnu izobrazbu, član Komi-sije za trajnu franjevačku formaciju, voditelj Trajne formacije, član Vijeća za formaciju i studij.

Uz svakodnevnu pripremu i izvršavanje školskoga plana i programa, fra Bruno je ostao vjeran knjizi i spisateljskoj djelatno-sti. Često je sudjelovao na međunarodnim znanstvenim simpozijima, osobito kao član Hrvatskoga marijološkog instituta, kao i na znanstvenim skupovima u prigodnim provincijskim, samostanskim ili župnim obljetnicama.

Prolo@ac

64

Pisao je i objavljivao svoje članke i ra-dove u mnogim zbornicima, časopisima, u provincijskom Zborniku Kačić, te brojnim žu-pnim listovima. Napisao je više samostalnih knjiga i monografija, uglavnom o rodnom kraju, a priredio je i molitvenik zaštitniku rodne župe Proložac - Molitvenik u čast sv. Mihovila. U znanstvenim radovima uglavnom se bavio povijesnim temama, rasvjetljujući nejasno i nedovoljno rasvijetljene povijesne okolnosti i pitanja, bavio se kulturnim i znanstvenim doprinosom mnogih istaknutih članova Provincije, poput fra Karla Balića, fra Josipa Ante Solde, i mnogih drugih.

Poseban opus njegovog spisateljskog stvaranja i znanstvenog istraživanja, pred-stavljaju radovi na polju mariologije, mari-janskog štovanja napose u vjerničkoj tradiciji hrvatskog naroda, te misli i nastupnim go-vorima njegovih istaknutih pojedinaca. Tu opčinjenost fenomenom i kultom Blažene Djevice Marije i naglašeni interes za mari-jansko-marijološku tematiku, treba tražiti

u činjenici da je fra Bruno desetljeća svoga života proveo u marijanskim središtima u kojima se i osobno osvjedočio u važnost i ulogu BDM u životu njezinih vjernih štova-telja. Osim toga, Franjevačka provincija, kojoj je pripadao, kroz dugu formaciju svo-jih članova, uvijek je stavljala naglasak na marijansku pobožnost, što je, bez sumnje, ostavilo duboki trag u njegovoj duhovnosti i što ga je poticalo na osobnu pobožnost prema Gospi. U svojoj svećeničkoj gorljivo-sti i nastojanjima oko dobrobiti kršćanskih vjernika, znao je svom svećeničkom i redov-ničkom životu dati pravo usmjerenje, a svom istraživačkom radu odrediti prave naglaske i izabrati zahvalne teme.

Ako prihvatimo činjenicu opće ljudske nesavršenosti, kojoj nitko ne može potpu-no umaći, možemo ustvrditi da se danas opraštamo od svećenika-redovnika kojega je krasila izrazita neporočnost života, te prepoznatljive crte duhovnosti i pobožnosti.

Dugogodišnji pedagoški rad, te narav posla kojemu je posvetio najviše vremena i u koji je ugradio najviše životne snage i ljubavi, a to je odgojno-obrazovni rad s mla-dima na Gimnaziji, pridonijeli su i potaknuli njegove karakterne i vjerujem naslijeđene crte radišnosti, marljivosti i ekspeditivnosti u svakom poslu kojega se prihvaćao. Bez tih njegovih karakternih crta, bez predanog rada ali i vrijednih učenika ne bi mu bilo moguće polučiti tolike uspjehe na odgojno-obrazovnom planu, koji su rezultirali broj-nim nagradama, osvojenim na županijskim, državnim i međunarodnim natjecanjima i smotrama.

Fra Bruna su krasile i druge pozitivne crte poput principijelnosti, nesalomljivosti i ustrajnosti u poštivanju moralnih principa, te nadasve pravičnost u postupanju. Iako je to, kroz njegov dugovječni rad na Gimnaziji, mnogima moglo donijeti i trenutačne nevo-lje, sve skupa začinjeno razboritošću i željom da svakome pomogne u njegovu napretku i da nikoga ne učini tužnim i nesretnim, u

Prolo@ac

65

konačnici je završavalo sretno. Ostavljao je dojam čovjeka koji bi sam sebe optuživao za tuđe neuspjehe, i u kojem bi ti isti tuđi neuspjesi izazivali tugu i žalost.

Imao je naglašenu crtu istinskog do-moljublja. Bilo da je riječ o sportskim, diplomatskim, gospodarskim ili vojnim uspjesima hrvatskih predstavnika, posebno za vrijeme Domovinskog rata, fra Bruno se istinski veselio. S druge strane žalostili su ga neuspjesi i sve drugo što umanjuje druš-tvenu slogu, zajedništvo, što ugrožava mir, sigurnost i prosperitet zemlje Hrvatske, koju je beskrajno volio i za koju se molio.

Iako je po prirodi bio samozatajan i nenametljiv, veliku bi mu radost i zadovolj-stvo pričinjali trenutci zajedništva s braćom i prijateljima. Njegova je srčanost i široko-grudnost bila nadasve uočljiva. Samoću i izolaciju, osim kada je studiozno uranjao u posao, rekao bih, teško je podnosio. On je volio ljude, s njima se veselio i tugovao, baš poput pravoga duhovnog sina sv. Fra-nje. Skromnost, jednostavnost, učtivost, senzibilitet za potrebne, ljudska osjetljivost i

osjećajnost, empatija, sve do emocionalnih izljeva i naglašene mekoće srca, ostat će trajna obilježja ovog dragog čovjeka, po kojima ćemo ga se sjećati.

Dragi fra Bruno, opraštamo se od tebe danas na blagdan Presvetog Otkupitelja, za-štitnika naše Provincije. Kao tvoj nekadašnji učenik, kolega, a u posljednje vrijeme i tvoj redovnički poglavar, ovdje ti zahvaljujem u ime cijele naše Zajednice, na svemu što si za života učinio.

Ti si bio naša jaka snaga, čovjek koje-mu smo se uvijek mogli obratiti za savjet i pomoć, znajući da ćeš učiniti sve da pomo-gneš. O tvojoj raspoloživosti i spremnosti da pomogneš najbolje bi mogli posvjedočiti naši gvardijani i župnici, ali i naši profesori, učenici i studenti, pa ti i u njihovo ime od srca zahvaljujem na tvom divnom ljudskom, bratskom i kršćanskom svjedočanstvu.

Hvala i vama, poštovana obitelji i rodbi-no pokojnog fra Bruna. Hvala vam na ovom vrijednom sinu, s kojim ste krvno povezani.

On je pronio najbolji glas o vama, o svom plemenu, s kojim se ponosio, obitelji,

Prolo@ac

66

roditeljima i rodnoj grudi koju je iznimno volio. Kao takav, fra Buno će ostati u naj-ljepšim uspomenama prisutan u svijesti svih nas a i mnogih ljudi, kolega, učenika i župljana koji zbog udaljenosti i drugih razloga nisu danas mogli prisustvovati njegovu ispraćaju. Zbog njega ćemo, kao Zajednica i prijatelji s vama i nadalje ostati trajno povezani.

Dragi fra Bruno, hvala ti na predanom radu u svećeništvu, i na požrtvovnosti, koju si pokazivao za svoga života, za dobrobit naše Provincije, Reda, Crkve i svih ljudi u svijetu, do kojih Te je dovela providnost Božja.

Počivao u miru Božjem!

Fra Josip Grbavac, ravnatelj Franjevačke klasične gimnazije

Preuzvišeni oče nadbiskupe, poštovana obitelji Pezo, rodbino našega pokojnika, braćo svećenici, dragi vjernici! U ime Franje-vačke klasične gimnazije u Sinju, u ime svih djelatnika i učenika želim se oprostiti od na-šega fra Bruna koji je gotovo cijeli svoj radni vijek kao nastavnik proveo u našoj Gimnaziji.

Čuvši za njegovu nenadanu smrt, uči-nilo mi se da cestom života stupa povorka ljudi iz koje se svaki čas ponetko šutke i bez pozdrava izdvoji, skrene s puta i nestane u tamnoj noći. Neočekivano, kao da nam gaje netko ukrao, šutke i bez pozdrava, s fra Brunom se izdvojio iz naše franjevačke povorke još jedan vrijedan život, ostavivši

iza sebe prazno mjesto i ne znamo tko će ga popuniti. Još jedan vrijedan život ode u prošlost, ali isti ovaj život po svojim djelima ode i u budućnost. Povratio se u onu istu stvaralačku ruku koja ga je pred 66 godina smjestila u ovaj čudnovati i čudesni prostor i ovo vrijeme za koje rekoše daje učitelj koji brutalno ubija svoje učenike.

Bog je Stvoritelj i našega tijela i naše duše, apsolutni gospodar i vremena i vječ-nosti, i ovih materijalnih prostora i duhovnih sfera, i zato stojimo pred njim u stavu poni-znosti i vjere.

Nakon završenog studija u Rimu, fra Bruno će trideset i tri godine izgarati kao marljivi profesor klasičnih jezika, od 1980. do 2013. godine. Kao sumještani i rođaci zajedno smo urastali u ovu Zajednicu, pratili se i surađivali cijeli život.

Kao odgovoran predavač i pedagog Bruno je stjecao poštovanje svojih učenika i redovničke braće koji su s njim dijelili teš-koće i odgovornost za rad u školi i zavodu u kojemu se odgajala budućnost Provincije.

Fra Bruno bijaše uzoran redovnik i svećenik, marljiv nastavnik i žarki rodoljub. Teško se nosio s nepravdama, od kojih nije bio pošteđen, osobito kada je cijelu godinu nakon umirovljenja nestrpljivo i bolno oče-kivao povratak u rodni kraj. Introvertiran, empatičan, suosjećajan, pomalo stidljiv, tih, skroman, nenametljiv, čovjek koji je sve primao srcu, koje ga je eto na kraju vjero-jatno i ubilo.

Bruno, hvala ti, za moralnu i intelektu-alnu odgovornost prema Crkvi, Provinciji, svom rodnom kraju, narodu i kulturi.

U ime svih djelatnika i učenika Franje-vačke klasične gimnazije u Sinju izražavam iskrenu sućut obitelji, bližoj i daljnjoj rodbini našega fra Bruna kao i svima onima koji se zbog njegova odlaska osjećaju osiromašeni.

Počivao u miru Božjem!

Prolo@ac

67

Fra Jakov Udovičić, kolega

Poštovani oče Nadbiskupe i oče Provincijale!

Ucviljena rodbino i prijatelji našeg fra Bruna!

Cijenjena braćo svećenici! Braćo i sestre u Kristu!

Život i smrt su kao lice i naličje jedne te iste medalje. Onoga trenutka kada je zapo-čeo naš živo, započelo je i naše umiranje. Po-četak našega života je i početak i naše smrti.

Sveto pismo nas uči da smrt nije od Boga nego od zavodnika ljudi od početaka, ali nas smrt vodi Bogu i uvodi u vječni život s Bogom.

Kršćanin, sljedbenik Isusa Krista, na-dasve svećenik Isusa Krista živi život i smrt u otajstvu Isusove muka, smrti i uskrsnuća. Mi kršćani ne živimo zato da bismo umirali, mi kršćani umiremo zato da bismo vječno živjeli.

Naš fra Bruno je umro naglo i nenada-no, i to u mom koje je toliko ljubio. Vjerujem da ga smrt nije iznenadila. On je kao sveće-nik svakoga dana slavio otajstvo Isusove muke, smrti i uskrsnuća u sv. misi. Slaveći otajstvo sv. mise on se spremao i za otajstvo vlastite smrt.

Fra Bruno je svoje svećeništvo i redov-ništvo živio s Bogom i za Boga. I tu je uzor i vjernicima i nama svećenicima. Za njega se može reći daje bio istinski redovnik i

Prolo@ac

68

svećenik. Svoje redovništvo i svećeništvo živio je sa srcem i dušom. Svoje svećeničke nastupe, posebno svoje propovjedi često je zalijevao i suzama. Vjerujem daje i to učinilo da gaje srce tako rano izdalo.

Usuđujem se reći, fra Bruno, nije nikada i nigdje izdao ni svoga Boga, ni svoju Crkvu, ni svoje redovništvo i svećeništvo, ali ni svoju domo vinu, Lij epu našu. Hrvatsku je doista ljubio kao malo tako od nas. I u običnom razgovoru i pjesmi kada je bila riječ o Hrvat-skoj nije trebalo puno da se suza pojavi na njegovu oku i licu. Bio je istinski rodoljub!

Mi kolege, 9. srpnja ove godine u Sinju smo proslavili 50. obljetnicu našeg redovničkoga oblačenja, a samo dva dan kasnije me pitao:“A gdje ćemo dogodine slaviti 50. obljetnicu redovničkih zavjeta? I nastavio:„Ja imam plan!“

Dragi kolega, fra Bruno! Hvala ti za sve što si učinio za našu vjeru i našega Boga, hvala za sve što si učinio našu majku Crkvu, majku provinciju i majku Domovinu. Hvala za sve što si učinio za nas kolege i naše godiš-nje susrete. Bilo ih točno 30. Bit ćeš s nama i mi s tobom na našim budućim godišnjim susretima. Počivaj u miru Božjom i neka ti je lako ovo naša hrvatska i imotska gruda koju si toliko i tako ljubio. Amen.

Oproštajni govor fra Nedjeljka Čarapića, župnika župe sv. Luke u

Podbablju

Preuzvišeni oče nadbiskupe, oče pro-vincijale, poštovana braćo svećenici, braćo redovnici i sestre redovnice, draga rodbino i prijatelji našega brata fra Bruna, dragi vjernici!

Iako smo svjesni da su riječi često puta manjkave i nedostatne, u ovom trenutku ipak probiremo riječi koje bi mogle opisati, ali i zahvaliti, za sve ono što je bio i činio naš

Prolo@ac

69

fra Bruno kao pastoralni suradnik u župi sv. Luke u Podbablje.

Fra Brunov dolazak u župu Podbablje za sve vjernike, kao i za mene osobno, bio je doista jedno bogatstvo. Iako je bio relativno kratko u našoj župi, nešto manje od godinu dana, ostavio je trag ne samo na intelek-tualnom planu, ne samo i u pastoralnom pogledu, kao svećenik, redovnik, franjevac, nadasve kao iskren, ponizan i skroman čovjek.

Svima nama u župi svjedočio je. da niti doktorat niti titula, ni služba ili staž ne čine čovjeka čovjekom, već prije svega iskren odnos prema Bogu i bližnjima. To je naš fra Bruno doista i živio.

U ime svih vjernika, posebno u ime žu-pnog zbora, u ime svih svećenika, redovnika i redovnica iz župe sv. Luke u Podbablju, kao i u svoje osobno ime, izričem doista zahvalnost našem fra Brunu za njegovo ljudsko, pastoralno djelovanje i za njegovu požrtvovnost u našoj župi.

Također izražavam iskrenu sućut obitelji pokojnog fra Bruna.

Vjerujem da ga je na današnji blagdan, na blagdan Presvetog Otkupitelja, zaštitnika

naše Provincije, Svemogući Bog pozvao u svoje divno kraljevstvo. U toj nakani molit ćemo se fra Bruno za tebe, a ti se moli za sve nas.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine i svje-tlost vječna svjetlila njemu. Amen.

Oproštajni govor gvardijana fra Kristiana Stipanovića

U ime fratara koji žive u samostanu i samostanskom okružju, u ime svećenika Imotskog dekanata, u ime časnih sestara te

Prolo@ac

70

u ime vjernika imotske župe opraštam se od našeg fra Bruna.

Kad je lani u rujnu doselio iz Sinja u Imotski, pokojni mi je fra Bruno rekao: „Gvar-dijane, ako Bog da, ovo je zadnji put da selim u životu.“ Ni on ni ja nismo ni slutili tada da će tako brzo i iznenadno doći konačno seljenje - seljenje u vječnost.

Fra Bruno je želio zadnje godine života provesti u ovom samostanu, stavivši se na raspolaganje za djelovanje u pastoralu - čuli smo od o. Provincijala da je bio određen za ispomoć u župi Podbablje. Odmah po dolasku rekao je da na njega računamo za pomoć bilo koje vrste, što je dokazao uvijek spremno učinivši što god smo ga zamolili: od ispovijedanja do pomoći u blagoslovu obitelji.

Veselio se što se samostan obnavlja i uređuje, osobito samostanska crkva i dvorana. Ističem da je upravo on inicirao i financirao uređenje bolesničke sobe u na-šem samostanu, rekavši da ne znamo kome ni kada može zatrebati, ali je dobro da bude spremna za potrebe bolesne braće.

Rado je provodio vrijeme s braćom u samostanu te je često govorio da se ugodno i lijepo osjeća u bratskom zajedništvu. U

društvu je volio pjevati, posebno imotsku gangu i domoljubne pjesme, čime je pokazi-vao ljubav prema rodnom kraju i Domovini, u što smo se mogli uvjeriti na nedavnom slavlju svećeničkih jubileja fra Rafe Begića i fra Željka Tolića.

Svemogući Bog svoju svemoć i veličinu pokazuje i u djelu stvaranja, osobito u stva-ranju čovjeka: svaki je čovjek jedinstven i neponovljiv. Naš je pokojni Brunonis, kako smo ga od milja zvali u samostanu, od Boga stvoren kao čovjek skroman i samozatajan, velika srca za svoje bližnje, a osobito za svoju Hrvatsku. Bio je dobre i osjetljive duše te je često, bilo u radosti, bilo u žalosti, zaplakao, a posebno kad bi netko spomenuo majku, Gospu ili Hrvatsku.

Gospodine, kako si ga stvorio, tako je i živio te se trudio tebe proslaviti svojim životom. Budi mu nagradom, a nama utje-hom i nadom na nestalnom ovozemaljskom proputovanju!

Zahvaljujem svima što ste došli na ovaj oproštaj od našeg dragog brata fra Bruna.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!Tekst: Franjevačka Provincija

.................................... Presvetog Otkupitelja

Prolo@ac

71

Prijatelji Lista

Velika Gospa 2015.

1. Mate Medvidović 200 kn

2. Ilija Maršić 10 eura

3. Ante Petričević- Brajo 200 kn

4. Iva Vojvoda 100 kn

5. Obitelj Maršić / Našice /100 kn

6. Marija Petek 50 kn

7. Marijan Rebić /Sv. Martin/ 2oo kn

8. Stjepan Juričić/ Split/ 200 kn

9. Marijan Maršić p. Ike 100 kn

10. Ivan Kolovrat 100 kn

11. Drago Pirić 100 kn

12. Danica Babić 100 kn

13. Marija Blažević /K. Gomilica 100 kn

14. Luca Ćurčija /Bugojno/ 100 kn

15. Ante Jukić 100 kn

16. Ana Dogan 50 eu JJosip Maršić Miki 100 kn

17. Anka Maršić ud. Ljubana 100 kn

18. Šimun Dropuljić /Samobor/ 150 kn

19. Jerko Pušić 100 kn

20. Ivo Kasalo 100 kn

21. Danica Rimac /Zagreb/ 200 kn

22. Mila Maršić /Dubrovnik/ 100 kn

23. Dragić Maršić 100 kn

24. Josip Petričević 200 kn

25. Marija Poček 20 eu

26. N. N. 100 kn

27. Mijo Rajič 100 kn

28. Mirela Mršić 200 kn

29. Jozo Mandić p. Grge 200 kn

30. Gerard Čujić 500 kn

31. Ankica Kovačec 100 kn

32. N. N. 200 kn

33. Mladen Mikulić 100 kn

34. Ankica Brnas ud. Krune 100 kn

35. Stojanka Šimić 100 kn

36. Mijo Radeljić 200 kn

37. Dinko Jukić /Vinkovci/ 100 kn

38. Mara Dogan 50 eur

39. Marija Maršić ud. Dane 100 kn

40. Vlade Knezović /Stobreč/150 kn

41. Mirko Juričić 100 cad

42. Obitelj p. Anke Maršić 150 kn

43. Iva Knezović ud. Zvonka 150 kn

44. Željko Ćurčija 100 kn

45. Obitelj p. Ljubana Maršića 150 kn

46. Obitelj p. Tereze Grabovac 200 kn

47. Anka Maršić ud. Ljubana 100 kn

48. Marijana i Lukica Maršić 50 eura

49. Milan Prgomet /Zgb/ 100 kn

50. Ivana Raškopoljac r. Bilić 50 eura

51. Ante Mršić p. Bože 100 eura

52. Mršić Ana Nada 20 eura

Prolo@ac

72

PROLOŽAC List župe sv. Mihovila, Proložac

God. XXXIV, Velika Gospa 2015., Br. 1 (87) ISSN: 1330-755X

• • •Izdavač:

Župni ured sv. Mihovila - Proložac, 21264 Proložac Donji tel.fax: 021/846-025

• • •Žiro račun:

Župa sv. Mihovila Proložac: 2330003 - 1100005978

• • •Glavni i odgovorni urednik:

fra Vinko Gudelj

• • •Uredničko vijeće: fra Vinko Gudelj, fra Rafael Begić, s. Filipa Smoljo Krešimir Bajić, Drago Maršić,

Mario Bilić, Vito Grabovac,

Tomo Božinović Mladen Vuković,

Tatjana Meter Ana Mikulić

• • •Fotografije: Boško Ćosić Drago Maršić

s. Filipa Smoljo Vedran Vidak Foto Olujić

fra Kristian Stipanović i župni arhiv

• • •List izlazi dva puta godišnje dopuštenjem

crkvenih i redovničkih poglavara.

• • •Narudžbe, suradnju, zahvale i preporuke slati na

adresu: Uredništvo lista «Proložac»

Župni ured 21264 Proložac Donji tel.fax: 021/846-025

vinko.gudelj@gmail.com

• • •Grafičko oblikovanje:

Silvio Družeić

• • •Tisak:

Jafra-print d.o.o. Solin

SadržajUvodnik ........................................................................ 1

Zagonetna žena iz otkrivenja ...................................... 2

Gospa na Vrljici ............................................................ 5

Kako je Gospa završila svoj život? .............................. 7

Svetkovina Velike Gospe ........................................... 10

„Kruh koji se dijeli“ .................................................... 13

Papa Franjo Hrabri ..................................................... 15

Kronika župe Proložac ............................................... 17

Petnaeste „Žive jaslice“ ............................................. 23

Pohod oca Nadbiskupa ............................................. 24

Prvopričesnici ............................................................. 25

Krizmanici................................................................... 27

Vepric: Zlatna harfa 2015. ......................................... 29

Sv. Josip Radnik na Podima ..................................... 30

Srce Marijino .............................................................. 32

Proslava svetog Ivana Krstitelja na Podima ............. 33

Proslava Kraljice Mira u Šumetu ............................... 34

Bleiburg - 70 godina poslije .................................. 36

Proslava 25. obljetnice svećeničkog ređenja fra Željka Tolića i 50. godina svećeničkog ređenja fra Rafaela Begića ................................. 37

Novo ruho stare propovjedaonice ............................ 39

Humanitarna akcija „Kosa ljubavi“ .......................... 42

Zlatni pirovi ................................................................. 43

Trofej Kačket 2015. .................................................... 46

Sazrela seoska idila - LX - .......................................... 47

Zavičajni haiku ........................................................... 51

Pjesme, prvotisak ...................................................... 52

Knjiga o lozi Šimuna Grabovca................................. 53

Monografija Kruna Bošnjaka .................................... 53

Strinić izlaže u Zagvozdu ........................................... 55

Naši pokojnici............................................................. 56

In memorian Ante Pirić - Pikić ................................... 59

Pok. Ljuban Maršić .................................................... 60

Oproštaj od fra Bruna Peze ....................................... 61

Prijatelji Lista .............................................................. 71