Istraživački Rad Iz Soc. Siromaštva

UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET POLITIČKIH NAUKA

ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU

MASTER STUDIJ:

ISTRAŽIVAČKI RAD

iz

Sociologije siromaštva

SIROMAŠTVO I POLOŽAJ RATNIH VOJNIH

INVALIDA OPŠTINE ILIDŽA

Mentor: Student:

Prof. Ismet Grbo Anela Ahmedhodžic 154/II-S

Sarajevu, Januar, 2012. god.

Tema istraživačkog rada:

SIROMAŠTVO I POLOŽAJ RATNIH VOJNIH INVALIDA OPŠTINE

ILIDŽA

UVOD:

Siromaštvo je fenomen koji prati sva društva u historiji, pa tako i ovo moderno „doba”.

Bilo bi idealno kada bi svi imali priliku da rade i obezbijede svoju egzistenciju i to po onoj

Platonovoj ideji da rade ono što najbolje znaju. Takođe bi bilo dobro da se ostvari ono

Aristotelovo načelo „zlatne sredine” pa da u društvu nemamo izuzetno siromašne ili izuzeno

bogate. Nažalost, daleko smo od tih ideala.

Siromaštvo je prisutno i u bogatim i u onim manje bogatim državama a Bosna i

Hercegovina je, nažalost, pri samom dnu te ljestvice bogatih. Danas, u vrijeme recesije, život

većine građana bosanskohercegovačkog društva je izuzetno težak. Ugroženi su svi:

penzioneri, radnici koji imaju niske lične dohotke ili oni čije su firme propale pa nisu ni za

penziju niti imaju šanse za nova radna mjesta, studenti i diplomirani studenti koji godinama

čekaju na Birou za zapošljevanje, raseljena lica, invalidi, višečlane porodice i, jednom riječju,

skoro svi.

Moj istraživački rad odnosi se na život ratnih vojnih invalida Opštine Ilidža. Ova tema je

izuzetno značajna, jer ova populacija ima sve predispozicije da se dokaže prisustvo

siromaštva jer ratni vojni invalidi, ne samo da se bore sa svojim hendikepom, već su

„pritisnuti” svim ostalim problemima kao što su stambeni problemi, zapošljavanje, idržavanje

višečlanih porodica, školovanje djece, kretanje, liječenje, rehabilitacija, uklkjučivanje u

društveni život...

Društvo ne smije zaboraviti ratne vojne invalide koji su nam, pored ostalih, omogućili

slobodan život u slobodnoj Bosni i Hercegovini, već svi trebaju pokušati razumijeti ratne

vojne invalide i pomoći im.

Ovaj istraživački rad mi je izuzetno važan jer je i moj otac ratni vijni invalid, ranjen na

borbenom zadatku, kao pripadnik 4.motorizovane brigade Armije BiH. Zato je ovaj

istraživački rad moj mali doprinos njemu i svim ratnim vojnim invalidima. HVALA IM!

Problemsko pitanje:

Koliko su siromašni ratni vojni invalidi na Opštini Ilidža?Kakav je njihov ekonomski status,

kako njihovo zdravstveno stanje utiče na sve segmente njihovog života, kakvu pomoć od

društva imaju i šta treba učiniti da bi se život ovih patriota poboljšao u svakom smislu?

Cilj istraživanja:

Cilj ovog istraživanja je proučavanje siromaštva kao izraženog fenomena u

bosanskohercegovačkom društvu, te proučavanje zastupljenosti siromaštva ratnih vojnih

invalida na Opštini Iliža. Ovo istraživanje je moj doprinos prikazivanju kvantitativne i

kvalitativne zastupljensti siromaštva ratnih vojnih invalida u općini u kojoj živim.

Hipoteza:

Ratni vojni invalidi Opštine Ilidža su siromašna populacija, a njihov težak položaj otežava

još više invalidnost (tjelesni hendikep).

Indikatori:

Ratni vojni invalidi su specifična kategorija, koji pored osnovnih potreba za hranom,

stanovanjem, odjevanjem, radnim mjestom imaju još specifičnih potreba zbog svog

zdravstvenog i fizučkog stanja, a to su liječenje, rahabilitacija, kretanje i uključivanje u sve

segmente društvenog života.

Metode:

Analiza sadržaja, intervju, statistička metoda, komparativna, kvalitativna i kvantitativna

metoda.

I SIROMAŠTVO

Nezaobilazni pojmovi koji se odnose na ovu temu su:

1. SIROMSATVO i NEJEDNAKOST

NEJEDNAKOST je ekonomska, socijalna, psiholoska i fizička kategorija. Ljudi su

nejednaki po svojim fizičkim i duhovnim osobinama. Različiti su i po intelektualnim

sposobnostima, karakteru, emocijama. (individualne razlike)

Nejednakost među ljudima, članovima društva, treba tražiti, prije svega u ekonomskoj

sferi. Ljudi su nejedanki po svojim ekonomskim mogućnostima. Neko jedva preživljava dok

drugi živi raskošno. Nažalost, takvi primjeri su prisutni u savremenom društvu.

Ekonomska nejednakost „proizvodi” i socijalnu nejednakost, pa tako su nekima „sva vrata

otvorena” i sva mjesta dostupna, mogu se školovati, ugodno živjeti od svojih ličnih dohodaka

i svojoj djeci stvoriti mnogo veće životne šanse, za razliku od nekih koji su ekonomski slabi,

siromšni i koji ne mogu obezbijediti ni osnovne uslove za život, a djecu najčešće usmjeravaju

na tehnička, radnička zanimanja kako bi što prije „došla do hljeba”.

Nejednakost je i psihološka kategorija: „Na koncu, iskazani oblici ispoljavanja imaju

bitnog uticaja i na njeno psihološko ispoljavanje i doživljavanje. Pripadnici ekonomskih nižih

slojeva, povlače crtu razgraničenjaizmeđu svoga i svijeta onih kojih pripadaju gornjim

društevenim slojevima. Svaku kominikaciju usmjeravaju pretežno prema pripadnicima iste

stratifikacijske grupe, istog socijalnog sloja. U odnosu na njih izgrađuju i svojevrsni odnos

stratifikacijske solidarnosti i razumijevanja”.1.)

2. SIROMAŠTVO

„Moderni svijet odlikuje se vlikim brojem siromašnih ljudi koji živi u veoma teškim

uslovima, odnosno na granici ili ispod minimuma egzistencijalnih potreba. Siromaštvo

podrazumijeva da ljudi nisu u mogućnosti da na odgovarajući način zadovolje neke od svoju

potreba. Siromaštvo podrazumijeva da ljudi nisu u mogućnosti da na odgovarajući način

zadovolje neke od svojih potreba. Oni nisu locirani samo u nerazvijenim-perifernim

društvima, već i u najrazvijenijim zemljama

Na globalnom planu, polovina svjetske populacije, odnosno više od 3 milijarde ljudi živi

1. Kukić Slavo: SOCIOLOGIJA, str.44

ispod tzv. „linije siromaštva“ koja je procijenjena na 370$ po stanovniku godišnje, a od toga

preko 500 miliona ljudi sa godišnjim dohotkom manjim od 275$ što je označeno kao linija

ekstremnog siromaštva.

Postoji više pokazatelja pomoću kojih se određuju dimenzije zadovoljenja ljudskih potreba,

na osnovu kojih se i kvalifikuje oblik siromaštva. Osnovno pitanje koje se pri tome postavlja

je šta se može uzeti kao minimalan nivo zadovoljenja i kojih sve potreba. Da li je riječ o

pukom preživljavanju ili se podrazumijevaju i druge potrebe. U najvećem broju slučaja autori

koji se bave problemom siromaštva se slažu u tome da je nemogućnost zadovoljenja

egzistencijalnih potreba ljudi kao što su ishrana, stanovanje, odjevanje a neki dodaju i

zdravlje, indikator apsolutnog siromaštva.

Međutim, siromaštvo je višedimenzionalna pojava koja podrazumijeva i zadovoljenje drugih

potreba kao što su obrazovanje, zapošljavanje, kulturne potrebe, kvalitet života, učestvovanje

u političkom životu i drugim komponentama života....

U Parizu 17.10.1987. oko sto hiljada ljudi odalo je poštu žrtvama gladi i nasilja i objavilo da

odbija ekstremno siromaštvo, pozvavši čovečanstvo na ujedinjenje i poštovanje ljudskih

prava.

Generalna skupština UN proglasila je 17. Oktobar 1992. godine za Međunarodni dan borbe

protiv siromaštva i pozvala sve zemlje članice da preduzmu mere za njegovo suzbijanje.”

(internet)

SIROMAŠTVO je pojam koji se razločito određuje, ali dominiraju dva pristupa ovom

fenomenu:

Pristup koji se temelji na definiciji o APSOLUTNOM SIROMAŠTVU

Pristup koji se temelji na definiciji o RELATIVNOM SIROMAŠTVU

„Pojam siromaštva, koji se temelji na definiciji APSOLUTNOG SIROMAŠTVA , polazi od

teze da je moguće odrediti minimalni standard življenja koji je baziran na prirodnim

potrebama za vodom, hranom, odjećom i skloništem. Utvrđivanjem minimuma bioloških

potreba pojedinca ili obitelji je, dakle, i osnova na kojoj počiva logika aprolutnog

siromaštva”.2.)

Neki teoretičari se slažu sa ovakvom definicijom i smatraju je prilično jasnom, dok se drugi

ne slažu jer je pitanje određivanja mjere preživljavanja univerzalno prihvaćeno, a po

njihovom mišljenju troškovi preživljavanja su različiti (npr. u Sarajevu ili na selu).

2. Kukić Slavo: SOCIOLOGIJA, str.44

Pojam siromaštva, koji se temelji na definiciji RELATIVNOG SIROMAŠTVA, ide dalje od

osnovnih bioloških potreba i polazi od poređenja s općeprihvaćenim standardom življenja u

određenom društvu i vremenu. Kako su potrebe čovjeka u savremenom društvu veće od

bioloških, to znači da čovjek treba da učestvuje u normalnim aktivnostima društva, a relativno

siromaštvo počinje tamo gdje se javlja i nužnost relativnog odricanja.

„Relativno siromaštvo za pojedince, obitelji ili grupe nastupa onda kada se pojavi manjak

izvora za njihovu ishranu, ali i manjak za njihovo sudjelovanje u aktivnostima i uvijetima za

života na koje su, u društvu kojem pripadaju naviknuti. Tačka, na kojoj takvo odricanje

postaje nužnost, različita je u različitim društvima... Prosječni Nijemac ima osjećaj odricanja

u tački koja je za prosiječnog stanovnika naše zemelje jos uvijek tačka relativno solidnog

života.”3.)

Definisalo se kao apsolutno ili kao relativno, siromaštvo je prilično jasan pojam svim ljudima,

posebno kada želimo, a iz ekonomskih razloga ne možemo da ostvarimo svoje potrebe.

„Osnovno polazište za definisanje siromaštva je visina dohotka i procijenjeni nivo troškova

života. Radi se o tome da su siromašni oni čiji je nivo dohotka ispod procijenjene visine

troškova života koji čine egzistencionalni minimum. Kod utvrđivanja egzistencijalnog

minimuma pošlo se od stanovništva da siromašne porodice troše jednu trećinu svog dohotka

za hranu. Dakle, kada se ukupan trošak za hranu pomnoži sa tri dobije se minimalni

egzistencionalni dohodak neophodan za egzistenciju porodice. Međutim, minimalni

egzistencionalni dohodak je promjenjiva veličina i zavisi od brojnih faktora, prije svega od

kretanja cijena životnih namjernica, od ukusa, običaja, navika i drugih uticaja”4.)

Međunarodnim, evropskim standardima, utvrđeni su kriteriji za određivanje grenice

siromaštva i ta granica je 4 eura dnevno po osobi, a onaj ko ima primanja ispod te granice živi

ispod grenice siromaštva. Stupanj siromaštva različit je u pojedinim vremenskim periodima

društvenog razvoja, ali iako i danas (ima oko 850 000 000 gladnih) u mnogim zemljama ljudi

umiru od gladi, globalno gledajući, siromaštvo ima tendeciju pada.

„Radi se, zapravo, o tome da se nejednkost u raspodjeli dohotka ozbiljno smanjila početkom

ovog stoljeća, ali je u zadnjem desetljeću ona ponovo došla do izražaja. Od 1970. do 1990.

godine dio dohotka koji pripada bogatom stanovništvu se povećavao, do je udio dohotka

stanovništvu s nižim dohocima pao.”5.)

3.Kukić Slavo: SOCIOLOGIJA, str.45D

4.Golić Dr. Bajro: Princip ekonomije I, str.333


Provedena su istraživanja koja su pratila trendove kretanja stanovništva, ali i bogatstva u

svijetu. Uočeno je da je postotak siromaštva naglo pao u periodu od 1950. do 1970. godine, tj.

u periodu snažnog razvoja informatike, jer je cjelokupno stanovništvo u tom periodu imalo

ekonomske koristi (i bogati i siromašni).

Međutim, od 1980. godine raste siromaštvo zbog rasta nezaposlenosti, porasta broje porodica,

restrikacija u sferi socijalne politike itd. Najveće nejednakosti u raspodjeli dohotka uočene su

u srednje razvijenim zemljama svijeta gdje su prisutne polarizacije: na jednoj strani upadljivo

izobilje, a na drugoj strani najgora oskudica.

3.GDJE SU UZROCI NEJEDANKOSTI?

Nejednakosti, tj. pojava siromaštva i bogatstva, rezultat je prisutne nejednakosti u raspodjeli

proizvodnje. Od raspodjele zavisi status pojedinca u društvu i ona određuje sudbinu svih nas.

„Temeljna je zadaća raspodjele utvrđivanje kvantitativnih udjela sudionika diobe

novoostvarene vrijednosti.

Raspodjela je vječita tema i trajna preokupacija teorijskih promišljanja društvene zbilje,

razlog političkih sukobljavanja, uzrok socijalnih polarizacija i antagonizama, pokretač

revolucionarnih gibanja i brutalnih razračunavanja interesno konfrotiranih socijalnih slojeva,

klasa, kasta i porodica. U fazi raspodjele determinira se sudbina svake osobe. Od ishoda

raspodjele ovisi mogućnost ostvarivanjapotrošačkih aspiracija svake ljudske jedinke.

Rezultati raspodjele uzrokuju i posljedice na socijalni status, socijalnu sigurnost i socijalne

perspektive pojedinca i jnegove obitelji, na mogućnost školovanja djece i napredak u

socijalnoj hijerarhiji...”6

6. Jašarevic Dr Faruk, Jašarević Zlatan: Politička ekonomija.str.75

Pitanje raspodjele veoma je važno u jenom društvu i veoma ga je teško riješiti kako se ne bi

stvorile velike socijalne razlike i da bi svi bili zadovoljni:

„Ne postoji društveni sistem u svijetu u kojem je trejno i na opće zadovoljstvo svih učesnika

riješeno pitanje raspodjele. Uvijek se neko na nekog žali. Čak i u uzorno sređenim državama

tinja nezadovoljstvo jedne ili više socijalnih grupa. Privrednici se, npr. žale na visoku cijenu

rada, a radnici su istovremeno nezadovoljni niskim plaćama. Nezaposleni su nezadovoljni

visinom novčane pomoći, penzioneri visinom penzije i sl. U manje razvijenim državama

nezadovoljstvo učesnika u raspodjeli ide do zastrašujućih razmjera jer je na sceni bijeda, glad

bezperspektivnost. Svjedoci smo velikuh kontrasta u svijetu. Dok u Sjevernoj

Koreji imamo pojavu kanibalizma izgladnjelih očajnika, razvijene zemlje Zapada istovremeno

pate od hiperprodukcije hrane, kao i druge brojne kontroverze. Zato s pravom stoji ocjena da

raspodjela dohotka spada u najkontraverznija pitanja u cijeloj ekonomiji” 7).

Sobzirom na ovakve razlike u svijetu nije ni čudno što poznati ekonomist D.Landes smatra da

u svijetu postoje 3 grupe ljudi:

„a.)onai koji troše novac da bi skinuli prekomjernu težinu

b.)oni koji jedu da bi preživjeli i

c.)oni koji se pitaju kako danas uopće osigurati ručak ” 8.)

Uzroci nejednakosti mogu se struktuirati u dvije grupe:

NEJEDNAKOST U DOHOCIMA OD RADA i

NEJEDNAKOST U DOHOCIMA OD VLASNIŠTVA.

„Najveći dio dohodtak porodica čine dohoci od rada (oko 80%), tako da je dominantan broj

uzročnika nejednakosti u osiguravanju tog dohotka situiran upravo u sferi rada)Brojni su

faktori koji uzrokuju nejednake zarade: razlike u sposobnosti i vještinama radnika, razlike u

intenzitetu rada, razlike među zanimanjima, nivo naobrazbe i sl.”9.)

Na visinu ličnog dohotka utiču, dakle, mnogi faktori od ličnih (fizičkih i mentalnih)

sposobnosti, vrste zanimanja, obrazovanja, tj. kvalifikacije, vlastite želje da se radi,

samodiscipline, upornost i istrajnost, a na socijalni status utiču nasljedni ili stečeni kapital,

kao i štednja i rizik.




Naravno, svi nabrojani faktori tiču se pojedinca, njegovih sposobnosti i ambicija i mozemo

reći da je sam čovjek najveći faktor od kojeg će zavisiti koliki će dohodak ostvariti. Međutim,

treba naglasiti da je veoma važno u kakvoj zemlji čovjek živi i kakve su mu životne šanse u

njoj. Treba znati da li je to bogata zemlja koja će mu obezbijediti socijalnu pomoć kada nije u

radnom odnosu, da li će mu zagarantovati zdravstvenu zaštitu, može li sebi birati radno

mjesto, da li će imati optimalne uslove za rad, a kasnije obezbjeđen pristojan penzionerski

život i slično. Ili je to siromašna zemlja sa velikim brojem stanovništva i siromašnom

privredom, slabim prirodnim resursima, malim brojem radnih mjesta i slično. Ili je to, možda,

zemlja u kojoj ima dosta obrazovanih i pametnih i vrijednih ljudi, ali zemlja razrušena ratom

u kojoj se svaki čovjek mora boriti za egzistenciju, za radno mjesto, za napredak, kako lični

tako i napredak svoje djece i svoje zemlje. Naravno, ta borba ne zavisi samo od njega, već ona

ima općedruštveni – državni, politički i ekonomski karakter.

4. PROBLEM SIROMAŠTVA U BOSNI I HERCEGOVINI

„...Granica od 2 eura dnevno po osobi je granica fizičke egzistencije. Prema ovim kriterijima

najviše siromašnih u zemljama Evropske unije ima Italija s 14,2%siromašnih i V.Britanija s

13,4%. Najmanje siromšnih ima Belgija i Finska 5,2%. Među kandidatimna za Evropsku

uniju najsiromašnija je Rumunija s 41% siromašnih. Istraživanja UNDP pokazuju da u

Federaciji BiH u 2001. godini svega 12,5% porodica imaju primanja iznad granice

siromaštva, dok 87,5% živi u siromaštvu.” 10.)

U Kantonu Sarajevo na evidenciji Službe registrovano je 68.121 nezaposleno lice.Prema broju

nezaposlenih lica, najveća nezaposlenost je u općinama: Novi Grad 27,76%, Ilidža 15,72%,

Novo Sarajevo 12,19%, i Centar 10,99%.

Grafikon.1. Nezaposlenost lica po opštinama

5. NAČINI ZA PRELASKA NACIONALNOG PRAGA SIROMAŠTVA

Ekonomska nauka poklanja zmačajnu pažnju siromaštvu, tj. proučava ga, traži njegove i

uzroke i načine rješavanja. Iako je društvo doživjelo tehnološki napredak, siromaštvo je i

danas realna činjenica kako u nerazvijenim, tako i u razvijenim zemljama. Zato je ovaj

društveni problem u centru pažnje upravljačkih struktura država, a posebno njihovih vlada.

Država, tj. vlada ima težak zadatak: treba da pronađe određene načine i rješenja za prelazak

nacionalnog praga siromaštva. To je sfera socijalnih pitanja koja se iskazuje kroz socijalnu

zaštitu.

„u raspodjeli uticaj države se očituje u sljedećem:

Kreira pravni okvir djelovanja ekonomskih subjekata propisivajući obaveze (MIO, min,

nadnica...)

Posreduje između poslodavaca i sinikata u procesu pregovaranja o kolektivnim ugovorima

Skrbi o socijalno ugroženim skupinama

Nadzire poštovanje propisa o pravima zaposlenih

Oporezivanjem profita, dohodaka i imovine nastoji pravično raspodijeliti teret financiranja

svog aparata

investira u infrastrukturne objekte općeg značenja

osigurava dohotke svojim namještenicima” 11.)

Dakle, odgovornost države po pitanju siromaštva je velika i vlada treba da pronađe adekvatne

načine da ga suzbije. Od razvijenosti države zavisi koje ce to mjere biti: da li oživljavanja

poljoprivrede, domaće infrastrukture, potenciranje na kupovini domaćih proizvoda,

odobravanje kredita i stimulacija zanatskih djelatnosti,

racionalno iskorištavanje prirodnih potencijala, iznalaženje radnih mjesta za armiju

nezaposlenih, planiranje obrazovanja mladih za zanimanja koja će im obezbijediti

blagovremenu ekonomsku sigurnost i sl. Ekonomsku politiku država mora studiozno razraditi

(vlada sa ekonomskim stručnjacima), a ponekad se može ugledati na neki već isprobani

model, koje su koristile druge države.

„Do kraja XIX stoljeća, političke vođe jednog broja razvijenih zemelja poduzeli su određene

mjere na suzbijanju siromaštva i time označili prekratnicu u ekonomskoj ulozi države. Oni su

uveli novi pojam odgovornosti države za njeno blagostanje, nazvan DRUŠTVENO

BLAGOSTANJE, po kome država modificira djelovanje tržišta u smislu zaštite pojedinaca od

izvjesnih kriznih stanja i garantira ljudima minimalni životni standard. Mjere preko kojih

10.Golić Dr. Bajro: Princip ekonomije I, str.3346.

11.Jašarevic Dr Faruk, Jašarević Zlatan: Politička ekonomija.str.79

država utiče na suzbijanje siromaštva ili kako smo nazvali, mjere društvenog blagostanja su,

prije svega: visina penzija u javnom sktoru, osiguranje u slučaju nezgoda ili bolesti naknad za

nezaposlenost, zdravstveno osiguranje, programi za prehranu, porodične pomoći i dodaci

dohotka pojedinihh skupina stanovništva i druge mjere.”12.)

12.Golić Dr. Bajro: Princip ekonomije I, str.336.str

RATNI VOJNI INVALIDI

Definiciju pojma ratni vojni invalidi kao i prava ratnih vojnih invalida preuzet ću iz Zakona

o pravima branioca i njihovih porodica:

I – OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim Zakonom uređuju se: uvjeti, način i postupak za ostvarivanje prava ratnih vojnih

invalida i članova njihovih porodica, članova porodica šehida, članova porodica poginulih,

umrlih i nestalih branilaca (u daljnjem tekstu: porodice poginulih, umrlih, nestalih branilaca) i

demobiliziranih branilaca, lica zaslužnih u odbrambeno-oslobodilačkom ratu, kao i druga

pitanja iz oblasti branilačko-invalidske zaštite.

Pojam šehid ili pojam poginuli branilac, u smislu ovog Zakona, koristi se po slobodnom

izboru korisnika prava.

Član 2.

Braniocem, u smislu ovog Zakona, smatra se pripadnik Armije Republike Bosne i

Hercegovine, Hrvatskog vijeća obrane i policije nadležnog organa unutrašnjih poslova (u

daljnjem tekstu: Oružane snage) koji je učestvovao u odbrani Bosne i Hercegovine (početak

agresije na općinu Ravno) od 18.09.1991. do 23.12.1996. godine, odnosno do prestanka

neposredne ratne opasnosti i koji je demobiliziran rješenjem nadležnog vojnog organa, kao i

lice koje je učestvovalo u pripremi za odbranu i u odbrani Bosne i Hercegovine u periodu

prije 18.09.1991. godine a koje je angažirano od nadležnih organa.

Pod učešćem u odbrani Bosne i Hercegovine u smislu stava 1. ovog člana podrazumijeva se

učešće u oružanom otporu i djelovanje u direktnoj vezi sa pružanjem otpora.

Dobrovoljcem i organizatorom otpora, u smislu ovog Zakona, smatra se pripadnik vojnih

jedinica koji je učestvovao u pripremi za odbranu i u odbrani Bosne i Hercegovine u periodu

do 19.06.1992. godine, kao i drugo lice koje nije bilo vojni obveznik u vrijeme dobrovoljnog

stupanja u Oružane snage i ostao neprekidno u jedinicama do kraja rata, ili je ranije

demobiliziran od nadležnog vojnog organa.

Veteranom, u smislu ovog Zakona, smatra se lice koje je stupilo u jedinice iz stava 1. ovog

člana od 18.09.1991. do 31.12.1992. godine i ostalo neprekidno do 23.12.1995. godine, ili

ranije demobiliziran od nadležnog vojnog organa.

Učesnikom rata, u smislu ovog Zakona, smatra se svako lice koje je u sastavu Oružanih snaga

iz stava 1. ovog člana provelo najmanje jednu godinu dana neprekidno u periodu od

20.06.1992. godine do 23.12.1995. godine.

Pojmovi i definicije iz ovog člana koriste se i primjenjuju kod reguliranja prava i pogodnosti u

svim oblastima i nivoima vlasti koja se tiču branilaca i članova njihovih porodica.

Član 3

Ratni vojni invalid je državljanin Bosne i Hercegovine koji je, vršeći vojne dužnosti, druge

dužnosti za ciljeve odbrane u sastavu Oružanih snaga, učestvujući u odbrani Bosne i

Hercegovine u periodu i pod uvjetima i okolnostima iz člana 2. stav 1. ovog Zakona, zadobio

ranu, povredu, bolest ili pogoršanje bolesti, pa je zbog toga nastupilo oštećenje njegovog

organizma najmanje za 20%.

Ratni vojni invalid je i državljanin Bosne i Hercegovine koji je po naređenju ili nalogu

nadležnog vojnog organa ili organa uprave nadležnog za poslove odbrane i državne

sigurnosti, pod uvjetima i okolnostima iz prethodnog stava, zadobio ranu, povredu, bolest ili

pogoršanje bolesti, pa je zbog toga nastupilo oštećenje njegovog organizma najmanje za 20%.

Ratni vojni invalid je i lice koje je u periodu i pod uvjetima i okolnostima iz st. 1. i 2. ovog

člana bilo ratni zarobljenik i zadobilo ranu, povredu, bolest ili pogoršanje bolesti, pa je zbog

toga nastupilo oštećenje njegovog organizma najmanje za 20%.

Ratni vojni invalid je i stranac kod koga je nastupilo oštećenje njegovog organizma pod

okolnostima i uvjetima iz st. 1., 2. i 3. ovog člana.

Mirnodopski vojni invalid je lice koje je u miru bez namjere, vršeći vojnu dužnost, zadobilo

ranu ili povredu, pa je zbog toga nastupilo oštećenje njegovog organizma najmanje za 20%,

odnosno kod kojeg je usljed bolesti ili pogoršanja bolesti nastupilo oštećenje njegovog

organizma najmanje za 60% u periodu od 24.12.1996. godine i to:

- vojno lice na služenju obaveznog vojnog roka,

- pitomac u vojnoj školi,

- pripadnik rezervnog sastava za vrijeme vojne dužnosti.

Član 4.

Porodica poginulog, umrlog, nestalog branioca je porodica lica koje je poginulo, umrlo,

nestalo pod uvjetima i okolnostima iz čl. 2. i 3. ovog Zakona, odnosno umrlog do 23.12.1996.

godine od posljedica rane, povrede ili bolesti zadobijene pod uvjetima i okolnostima iz člana

3. ovog Zakona.

Porodica poginulog ili umrlog lica iz člana 3. stav 6. ovog Zakona ostvaruje određena prava

pod uvjetima i na način koji važi za porodicu umrlog ratnog vojnog invalida.

Član 5.

Propisima iz oblasti odbrane utvrđuje se: ko se smatra pripadnikom Oružanih snaga, vojno

lice, vojna služba, vršenje vojne dužnosti za ciljeve odbrane, kao i sva druga pitanja vezana za

svojstvo i status pripadnika Oružanih snaga.

Član 6.

Ako mirnodopski vojni invalid naknadno ispuni uvjete za sticanje svojstva ratnog vojnog

invalida, po osnovu učešća u Oružanim snagama, stiče svojstvo ratnog vojnog invalida, a

invaliditet mu se utvrđuje prema ukupnom oštećenju organizma po oba osnova.

III – PRAVA RATNIH VOJNIH INVALIDA

Član 8.

Prava ratnog vojnog invalida su:

1. lična invalidnina;

2. dodatak za njegu i pomoć od drugog lica;

3. ortopedski dodatak;

4. druga prava iz glave VI ovog Zakona.

1. Lična invalidnina

Član 9.

Radi ostvarivanja prava, prema ovom Zakonu, ratni vojni invalidi razvrstavaju se u grupe

vojnog invaliditeta prema stepenu oštećenja organizma izraženog u procentu.

Procent invaliditeta određuje se srazmjerno oštećenju organizma koje je nastalo kao

posljedica rane, povrede ili bolesti zadobijene pod okolnostima utvrđenim ovim Zakonom ili

su te okolnosti uticale na pogoršanje bolesti.

Svojstvo ratnog vojnog invalida može se steći samo na osnovu oštećenja organizma koje je

nastalo usljed rane ili povrede zadobijene pod okolnostima iz člana 3. ovog Zakona koja je

ostavila vidne tragove.

Pod vidnim tragovima, u smislu stava 3. ovog člana, podrazumijevaju se jasno vidljivi tragovi

na površini tijela, i vidljiva oštećenja unutrašnjih organa utvrđena odgovarajućim

dijagnostičkim metodama.

Za određivanje procenta invaliditeta uzimaju se u obzir i oštećenja organizma nastala usljed:

upotrebe standardnih lijekova; operacija i drugih terapeutskih poduhvata radi liječenja od

rane, povrede i bolesti zadobijenih pod okolnostima predviđenim ovim Zakonom i nošenja

ortopedskih pomagala; okolnosti pod kojima je kod ratnog vojnog invalida nastupilo oštećenje

organizma usljed psihosomatskih oštećenja i poremećaja i manifestiralo se do 23.12.1997.

godine; gubitka ili teškog oštećenja parnog organa, ako je drugi parni organ izgubljen ili teško

oštećen usljed posljedica rane, povrede ili bolesti zadobijene pod okolnostima utvrđenim

ovim Zakonom.

Član 10.

Prema procentu invaliditeta ratni vojni invalidi razvrstavaju se u deset grupa invaliditeta i to:

I grupa - invalidi sa 100% invaliditeta I stepena kojima je za redovan

život potrebna njega i pomoć od drugog lica;

II grupa - invalidi sa 100% invaliditeta;

III grupa - invalidi sa 90% invaliditeta;

IV grupa - invalidi sa 80% invaliditeta;

V grupa - invalidi sa 70% invaliditeta;

VI grupa - invalidi sa 60% invaliditeta;

VII grupa - invalidi sa 50% invaliditeta;

VIII grupa - invalidi sa 40% invaliditeta;

IX grupa - invalidi sa 30% invaliditeta;

X grupa - invalidi sa 20% invaliditeta.

Član 11.

Pri utvrđivanju procenta invaliditeta licima kod kojih je pod okolnostima iz člana 3. ovog

Zakona nastupilo oštećenje organizma po osnovu oboljenja koje se pogoršalo pod tim

okolnostima, uzima se odgovarajući procent od cjelokupnog oštećenja organizma, s tim da po

tom osnovu utvrđeni procent oštećenja organizma ne može iznositi više od 100% invaliditeta

II grupe, a uzimajući u obzir prirodu bolesti i njen razvoj, trajanje i težinu ratnih napora,

odnosno napora pri vršenju vojne službe u Oružanim snagama, s obzirom na druge okolnosti

koje su u pojedinom slučaju uticale na pogoršanje bolesti.

Procent vojnog invaliditeta utvrđen konačnim rješenjem u skladu sa stavom 1. ovog člana ne

može se kasnije povećavati, bez obzira na daljnje pogoršanje oštećenja organizma.

Član 12.

Lična invalidnina ratnog vojnog invalida utvrđuje se u mjesečnom iznosu, prema grupi vojnog

invaliditeta.

Osnovica za određivanje mjesečnih novčanih primanja, prema ovom Zakonu, utvrđuje se u

početnom iznosu od 734,00 KM, koja se odlukom Vlade Federacije Bosne i Hercegovine

početkom svake godine mijenja i usklađuje prema odredbama člana 57. ovog Zakona.

Mjesečni iznos lične invalidnine invalida od I do X grupe određuje se u procentu od osnovice

iz prethodnog stava i iznosi:

Grupa Procent (%)

I. 100 %

II. 73%

III. 55%

IV. 43%

V. 32%

VI. 18%

VII. 13%

VIII. 7%

IX. 6%

X. 5%

Dodatak za njegu i pomoć od drugog lica

Član 13.

Pravo na dodatak za njegu i pomoć od drugog lica imaju ratni vojni invalidi od I do IV grupe,

koji su nesposobni za vršenje osnovnih životnih potreba bez pomoći drugog lica.

Ratni vojni invalidi, radi ostvarivanja prava na dodatak za njegu i pomoć od drugog lica,

razvrstavaju se u tri stepena i to:

1. u prvi stepen – ratni vojni invalidi I grupe, koji su potpuno nesposobni da se brinu o

sebi i samostalno obavljaju osnovne životne potrebe, a kojima je potrebna stalna njega i

pomoć drugog lica;

2. u drugi stepen – ostali ratni vojni invalidi I grupe, kao i ratni vojni invalidi II, III i IV

grupe kod kojih pored vojnog invaliditeta, postoje i druga oštećenja organizma koja su nastala

nezavisno od vojnog invaliditeta, a koja su zajedno sa vojnim invaliditetom jednaka oštećenju

organizma vojnog invalida I grupe razvrstanih u I stepen dodatka;

3. u treći stepen – ratni vojni invalidi II, III i IV grupe, čija je nesposobnost jednaka

nesposobnosti vojnog invalida I grupe razvrstanih u II stepen dodatka.

Član 14.

Iznos dodatka za njegu i pomoć od drugog lica utvrđuje se od osnovice iz člana 12. stav 2.

ovog Zakona kako sljedi:

1. za prvi stepen 100 % od osnovice,

2. za drugi stepen 70 % od osnovice,

3. za treći stepen 50 % od osnovice.

3. Ortopedski dodatak

Član 15.

Pravo na ortopedski dodatak ima ratni vojni invalid kome je nadležna ljekarska komisija

utvrdila vojni invaliditet zbog oštećenja organizma koja su neposredna posljedica zadobijene

rane, povrede, bolesti ili pogoršanja bolesti koja je prouzrokovala amputaciju ekstremiteta ili

teško oštećenje funkcije ekstremiteta, kao i zbog gubitka vida na oba oka ili enukleacije

jednog oka.

Oštećenja organizma iz stava 1. ovog člana razvrstavaju se u tri stepena prema težini, vrsti i

uzroku oštećenja.

Član 16.

Iznos ortopedskog dodatka utvrđuje se od osnovice iz člana 12. stav 2. ovog Zakona kako

sljedi:

1. prvi stepen 29 % od osnovice,

2. drugi stepen 22 % od osnovice,

3. treći stepen 17% od osnovice.

Ratnom vojnom invalidu koji ima više oštećenja prvog stepena ortopedski dodatak iz stava 1.

tačka 1. ovog člana uvećava se za 25%.

V I –DRUGA PRAVA BRANILACA I ČLANOVA NJIHOVIH PORODICA

Član 27.

Ratni vojni invalidi i njihove porodice, članovi porodice poginulih, umrlih, nestalih branilaca,

članovi porodice umrlih ratnih vojnih invalida i demobilizirani branioci, ostvaruju pravo na

zdravstvenu zaštitu iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, saglasno odredbama Zakona o

zdravstvenoj zaštiti («Službene novine Federacije BiH», broj 29/97) i Zakona o zdravstvenom

osiguranju («Službene novine Federacije BiH», br. 30/97 i 7/02), kao i saglasno

odgovarajućim izmjenama i dopunama navedenih zakona, ukoliko to pravo ne mogu ostvariti

po drugom osnovu.

Nadležni organ kantona posebnim propisom utvrđuje postupak i način ostvarivanja

zdravstvene zaštite za lica koja nisu osigurana, saglasno odredbama Zakona o zdravstvenom

osiguranju.

Nadležni organ kantona posebnim propisom utvrđuje kriterije za ostvarivanje prava na

liječenje u inozemstvu ratnih vojnih invalida, djece poginulog branioca, umrlog i nestalog

branioca, demobiliziranog branioca i djeci demobiliziranih branilaca prema utvrđenoj

medicinskoj indikaciji i u skladu sa Zakonom o zdravstvenom osiguranju i propisu o

upućivanju osiguranih lica na liječenje u inozemstvo.

Ratni vojni invalidi ostvaruju pravo na korištenje ortopedskog pomagala u skladu sa

utvrđenom medicinskom indikacijom i propisima koji reguliraju ovo pitanje.

Nadležni organi osigurat će isticanje obavijesti na vidnim mjestima (bolnice, ambulante,

općine, sudovi i druge javne ustanove) da prednost bez čekanja u redu imaju teži ratni vojni

invalidi i roditelji šehida i poginulih branilaca koji će svoj status dokazivati odgovarajućim

iskaznicama.

UDRUŽENJE RATNIH VOJNIH INVALIDA OPŠTINE ILIDŽA

U toku agresije organizovano je i registrovan UDRUŽENJE RVI 11.oktobra 1994.

Prvi predsjednik je bio Senad Krušević, a sekretar Nazif Hodžić

Aktuelni predsednik Udruženja RVI je Esad Delić

Na Opštini Ilidža trenutno ima 1470 RVI , od tih 1131 je član Udruženja, od kojih su 24 žene

.

«Nakon rata nam je trebalo sve,a nismo imali ništa.» – kako navodi sekretar Naziv Hodžić

koji je na toj funkciji od osnivanja ovog Udruženja pa sve do danas.

Borbu RVI sa samim sobom za uključivanje u surove životne tokove i navikavanje a hendikep

– niko ne može razumijeti ko to nije doživio.

Od početka rada uz pomoć općinske administracije prvenstveno tadašnjeg načelnika Opštine

Husejina Mahmutovića, koji je već tada prepoznao snagu i ozbiljnost problema u realizaciji

programa i kvaliteta plana. Imali su podršku u svim zahtjevima.

«Prvo smo dobili poslovni prostor u strogom centru Ilidže, zatim na korištenje dobivamo

lokalitet bazena Ilidža, koji je bio miniran. Sanirali smo kupalište i prateće objekte, koji su bili

totalno uništeni. Nakon deminiranja za nepuni mjesec dana, uz danonoćni i dobrovoljni rad uz

pomoć Općine i drugih privrednih subjekata, bazen sa pratećim objektima bio je spreman da

primi prve kupače, a krajem juna 1996. godine – realizacijom tog objekta obezbjeđeno je prvo

poslijeratno zapošljenje 30 članova Udruženja.

Radili smo i na stanbenom zbrinjavanju, to je bilo prvo privremeno riješenje, ali i to je

zančilo za one koji su bili u stanovima u kojim su bile sastavljenje i po tri porodice u jednoj

stambenoj jedinici. Privremena riješenja za veći broj naših članova prešla su u trajno rješenje.

Učestale deložacije su nas natjerale da iznalazimo neko trajno riješenje, prvo za najtežu

kategoriju RVI paraplegičara, njih 10 koliko ih je na Opštini Ilidža – a svi su bili stambeno

nezbrinuti.

Izgradnja novih stambenih jedinica, bilo je jedino rješenje za tu kategoriju, jer bi te

stambene jedinice trebale biti prilagođene njihvim životnim uslovima. Pronašli smo lokaciju

na kojoj je bila dozvoljena gradnja stambenih objekata i to na najatraktivnijem lokalitetu –

naselju Lužani. Načelnik Husejin Mahmutović je imao razumijevanja za RVI te je lokalitet

besplatno dodjeljenj.

Pored dodjele lokacija, predsjedništvo i stručna služba u saradnji s Ministarstvom za boračka

pitanja, ostvarili su dodjelu donacija u građevinskom matreijalu svakog pojedinca koji je

dobio lokaciju u iznosu o 5 do 15 000 KM. «

Predsjednistvo i stručna služba, odnosno sekretar udruženja Nazif Hodžic su inciatori

donošenja odluke Vlade Kantona Sarajevo o besplatnoj dodjeli zemljišta u svrhu izgranje

stambenih jedinica za svu boračku populaciju.

Jedan od projekata još bio je izgranja invalidskih kolica, taj projekat je realiziran u saradnji s

Vladom Danske, Opštinom Ilidža i UNIS – lastom.

Udruženje je od opštine dobilo na korištenje parkinge u ulici Mustafe Pintola, u ulici Velika

aleja na Vrelu Bosne i prostor pijace Hrasnica.

Odluka opštinskog načelnika Amera Ćenanovića u maju 2007. potvrđena je od strane

Opštinskog Vijeća kojom su navedeni privredni resursi RVI dodjeljeni na korištenje 30

godina. Da bi Udruženje moglo koristiti dodjeljene privredne resurse trebalo je registrovati

pravni subjekt pa je udruženje RVI osnivač pravnog subjekta IZVOR BOSNE u kojem je 15

članova Udruženja sa stalnim upošlenjem, dok je u period ljetne sezone posao dobilo još 30

članova Udruženja. U toku godine na povremenom i privremenom radu zaposleno je i do 50

članova.

Udruženje RVI Ilidža je postala profesionalna organizacija, koja ima snagu i sposobnost da

organizuje i realizuje sve vidove skupova, manifestacija i drugih složenih poslova.Ovo

Udruženje RVI je jedno od najbolje organizovanih udruženja u Kantonu Sarajevo, pa i šire.

Udruženje RVI Ilidža ima izuzetnu saradnju sa svim institucijama od opštinskog do

federalnog nivoa, posebno sa savezom RVI Kantona i Federacije gdje članovi Udruenja RVI

Ilidža ravnopravno učestvuju u svim skupštinskim organima, gdje daju veliki doprinos

prilikom usvajanja boračkih zakona i drugih akata.

Ovo Udruženje je već obezbjeilo zaposlenost mnogih svojih članova, a radi i dalje na tome da

bi RVI obezbjedili svoju egzistenciju, takođe su mnogi članovi Udruženja dobili stanove ili

pomoć za izgradnju kuća. Međutim udruženje radi i na tome da se obezbijedi što veća

socijalizacija RVI i da na taj način prevaziđu ratne traume. Udruženje organizuje stalna

druženja RVI, takmičenja u sportu, prema stepenu invalidnosti, organizuju se svake godine, a

opštinski načelnik je uposlio jednog RVI u Opštini Ilidža na radno mjesto koordinator za

saradnju sa udruženjima.

Udruženje RVI radi razne proekte, a jedan od njih je i projekat skijanja u kojem članovi

Udruženja vode djecu na planine i prisutni su dok djeca uče skijati. Na taj način RVI se na

bave sami sobom i osjećaju se društveno korisni.

Udruženje planira i druženje s svaim ljekarima koji su radili u ovoj Opštini za vrijeme rata i

pomagali ranjenicima. Planiraju jednodnevno druženje kako bi se zahvalili ljekarima, a mozda

i dogovorili buduću saradnju, jer je RVI i dalje potrebna ljekarska pomoć. Postoji ideja da se

otvore neke zdravstvene ili rehabilitacione ustanove za usluge ovoj populaciji.

Documents

Istraživački Rad Iz Soc. Siromaštva