Ignacije Loyolski bio je baskijski plemić i vojnik. Rodio se 1491. godine kao dvanaesto dijete

u obitelji. Roditelji su ga nastojali odgojiti i usmjeriti prema svećeničkom pozivu, no on se

odlučio za zanimanje vojnika. Bio je ranjen u bitci kod Pamplone te je bio prisiljen neko

vrijeme odmarati. Kako mu je bilo dosadno, počeo je čitati knjige, a jedine dostupne, bile su

„Zlatna legenda“, knjiga koja govori o životima svetaca i „Život Kristov“.

Nakon oporavka odlučuje posjetiti Jeruzalem te u špilji Manreza doživljava mistična iskustva

koja je zapisivao te kasnije postaju temelj isusovačkog reda. Vježbe su još poznate pod

nazivom Ignacijanske vježbe, a i danas imaju veliku ulogu u redovničkom, ali i laičkom

načinu života vjernika.

U Parizu Ignacije okuplja šestoricu prijatelja koji su ga odlučili slijediti na njegovom putu.

Primarna želja prvih isusovaca bila je otići u Svetu Zemlju i ondje propovijedati Evanđelje na

način kako su to činili prvi apostoli. Ipak, odlučili su, ukoliko neće biti u mogućnosti služiti

na taj način, ostat će u Rimu i biti papi na usluzi. Zavjete čistoće i siromaštva položili su

1534. godine.

Kako zbog nemogućnosti odlaska brodom nisu uspjeli u svom naumu, odlaze u Rim i tamo

počinju služiti papi. Dobar glas o novim svećenicima ubrzo se proširio pa ih počinju zvati u

druge dijelove Italije. Ignacije je papi ponudio „Formulu instituta“, pravni akt u kojem je

ukratko sažeo bit i poslanje ove nove zajednice. Papa je 1540. godine odobrio novu

kongregaciju pod nazivom „Družba Isusova“. Ignacije postaje vrhovni poglavar reda, što

ostaje do svoje smrti.

Dio o komunikaciji i obrazovanju

Ignacije je htio pomoći što većem broju duša i shvatio je kako je to najbolje ostvarivo kroz

obrazovanje. Osnovao je „Rimski kolegij“ ili „Collegium Romanum, kojega ga papa kasnije

uzdiže na razinu sveučilišta. U Rimu također pokreće „Collegium Germanicum“ koji služi za

obrazovanje mladih svećenika. Nadalje, isusovci su osnovali studij „Biblicum“- za biblijske

znanosti i „Institum Orientale“, institut čija je zadaća bila zbližavanje Istočne i zapadne

Crkve. Najveći broj obrazovnih institucija osnovali su u 17. stoljeću. 1600 godine u Italiji su

imali 56 kolegija, a čak 77 u Španjolskoj i njezinim kolonijama. U Francuskoj su 1630. imali

40 000 učenika. Neki odgojitelji su se protivili njihovom radu pa je 1599. godine izdana

isusovački program „Ratio studiorum“, prvi didaktičko- pedagoški model.

Isusovačko je obrazovanje gotovo uvijek bilo besplatno, a uveli su i inovaciju koja je

strukturirala razrede. U svom obrazovanju koristili su humanističke spoznaje u kombinaciji s

kršćanskim načelima. Cilj im je bio obrazovati ljude na način da budu punopravni članovi

svjetovnog društva, a ujedno i ispituju svoju savjest i žive u kršćanskom duhu. U Hrvatskoj

djeluju od početka 17. stoljeća, a osnovali su kolegij u Dubrovniku, studije filozofije i

teologije u Zagrebu, više studije u rijeci, osnovne škole u Rijeci i Osijeku.

Važan dio svog djelovanja temelje na misijama, stoga su poznati misionarskom radu u

cijelome svijetu. U svom su se radu služili tiskom, glazbom i drugim oblicima sakralne

umjetnosti. Kazalište je imalo veliku ulogu u njihovom radu. Unutar kazališta odvijale su se

predstave s moralnom poukom, ali istovremeno dovoljno privlačne i zabavne publici. Često

su se održavale u školama i to više puta godišnje.

Doprinijeli su i razvoju znanosti. Izumili su dijapozitiv, prvi su upotrijebili živo srebro kod

mjerenja temperature, doprinijeli su razvoju analitičke geometrije, postavili diferencijalni

račun. Nadalje, s obzirom da su djelovali kroz misije, u Europu su donijeli vaniliju, kišobran i

druge mirodije.

Komunikacija Isusovaca temelji se na njihovom djelovanju. Njihovo je osnovno poslanje naći

Boga u svemu, stoga oni vide djela kao izravno izvršavanje Njegove volje. Pokušavaju živjeti

u svijetu i s aktualnim problemima te izravno pomagati.

3. dekret 35. Kongregacije Družbe Isusove govori o njihovom poslanju

U ovom novom svijetu

trenutačne komunikacije i digitalne tehnologije,

velikih trgovačkih lanaca širom svijeta,

i sveopće težnje za mirom i dobrobiti,

suočeni smo s rastućim napetostima i paradoksima:

živimo u kulturi koja pokazuje pristranost prema autonomiji i onome što je aktualno,

a ipak pred nama je svijet u kojemu je potrebno izgrađivati budućnost u solidarnosti;

posjedujemo bolje načine komunikacije,

ali često doživljavamo izolaciju i isključenost;

neki uživaju velike pogodnosti,

dok su drugi gurnuti u stranu i isključeni;

naš je svijet sve više i više transnacionalan,

a ipak u potrebi da afirmira i štiti mjestni i partikularni identitet;

naša je znanost prodrla u najdublje tajne života,

a ipak ugroženo je dostojanstvo samoga života

i svijeta u kojem živimo.

U ovom globalnom svijetu koji je označen dubokim promjenama,

želimo produbiti svoje razumijevanje

poziva da budemo u službi vjere,

promičemo pravdu,

i vodimo dijalog s kulturom i drugim religijama

u svjetlu apostolskog mandata da ustanovimo ispravne odnose

s Bogom, međusobno i sa stvorenjem.