Tema broja: BAZILIKA SRCA - Isusovci

GODINA XVII I BROJ 1 (28) 2002.

I N F O R M A T I V N I L I S T Z A P R I J A T E L J E D R U Ž B E I S U S O V E

ISSN 1331-8500

Tema broja:

BAZILIKASRCAISUSOVA

IP-1-2002 naslovna.qxd 18.3.2002 21:28 Page 1

U O V O M B R O J U È I T A J T E

Ignacijev putINFORMATIVNI LISTza prijatelje Družbe Isusove

ISSN 1331- 8500

2/2002., broj 28, godina XVIII

IZDAVAÈProvincijalat Hrvatske pokrajine

Družbe IsusovePalmotiæeva 31, HR-10 000 Zagreb

p.p. 669

GLAVNI I ODGOVORNIUREDNIK

p. Mate Božinoviæ, SJ

UREDNIÈKO VIJEÆETomislav Æuriæ

Mikolaj MartinjakŽeljko Paša

Vedran ŠmitranSebastian Šujeviæ

Ladislav Tadiæ

TEHNIÈKI UREDNIKDarko Perkoviæ

LEKTURAAnða Jakovljeviæ

TISAKToma-graf, Zagreb

SLOGIbis grafika, d.o.o., Zagreb

ADRESA UREDNIŠTVAJordanovac 110

HR-10000 Zagrebp.p. 169

Svoje dobrovoljne priloge zaIgnacijev put možete slati na raèun:"Provincijalat Družbe Isusove (za IP)"

br. 30102-672-2393

NASLOVNA STRANICAOLTAR BAZILIKE SRCA ISUSOVA

U PALMOTIÆEVOJ ULICI UZAGREBU

IGNACIJEV PUT 1/2002

USKRSNO RAZMIŠLJANJE Živi Krist je naša pobjeda! 4 IZPOVIJESTI DRUŽBE Èasna braæa – 100 godina poniznasluženja crkvi u Družbi Isusovoj 5 Ivan Merz i Bazilika Srca Isusova 6 AKTUALNO Stota obljetnicaNacionalnoga svetišta Srca Isusova 9 Radio Marija – kršæan-ski glas u tvome domu 11 DUHOVNOST Štovanje SrcaIsusova 12 Apostolat molitve 16 RAZGOVOR Razgovor sMijom Nikiæem, SJ 18 KRŠÆANSKI INTERNET SKAC -Palma (http://www.skac.hr/) 21 VJERUJ I ŽIVI(http://www.ffdi.hr/duhovni-kutak/) 22 NAŠI Naši mladomi-snici 23 Naši jubilarci 23 NOVE KNJIGE 26

Stota obljetnicaNacionalnogasvetišta SrcaIsusova

Razgovor s Mijom Nikiæem, SJ

9

21

18

Radio Marija– kršæanski

glas u tvome

domu

IGNACIJEV PUT 1/2002 3

Poštovani èitatelji Ignacijeva puta!

Živimo u vremenu u kojem nas, možda više nego ikada prije, obasiplju raznimtiskovinama. Dovoljno je proæi mimo kioska i uvjeriti se koliko se boje i crnila trošiza razne novine, èasopise, magazine itd. Hoæemo li meðu njih svrstati i našIgnacijev put! Sigurno neæemo, jer on pri tom ne bi imao nikakve šanse da uopæebude zamijeæen. Ali ne samo zato. Dok nas druge tiskovine žele iznenaditi najnovi-jim, po moguænosti što uzbudljivijim vijestima, dok nam žele potaknuti maštu ili unama probuditi one porive kojih se koji put i sami bojimo, naš Ignacijev put želi bitidaleko od toga. Ne želimo njime buditi nikakve senzacije, nego vam prilikom veli-kih blagdana naše vjere pružiti rijeèi ohrabrenja i nade.

Pred nama je Uskrs. Svi znamo – to je blagdan koji nas podsjeæa na dogaðaj štostoji u središtu našeg vjerovanja i nadanja. Crkva je taj dogaðaj od svojih poèeta-ka sažimala u nekoliko jednostavnih, ali sadržajem bogatih reèenica, a zapisao namih je apostol Pavao: "Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bi pokopan i uskr-snu treæi dan po Pismima" (1 Kor 15,3–4).

Nije potrebno dokazivati koliko su ljudi današnjice, osobito u našem narodu,poèeli gubiti nadu. To dovoljno dokazuje sve oèitije nezadovoljstvo, nekoliko tisuæasamoubojstava, meðu njima veæinom mladi ljudi, što su se u posljednjim godinamadogaðala u Hrvatskoj. Mnoge su se nade, probuðene poèetkom novog tisuæljeæa,pokazale ispraznima, mnoga su obeæanja ostala iznevjerena, mnoge vrijednosti, nakoje smo se oslanjali i za koje su mnogi bili spremni žrtvovati mnogo pa i sami sebekao da su postale bezvrijedne. Svjedoci smo oèitih obeshrabrenja što su se uvukla umnoga srca.

U tu mrklinu želimo i ovim našim listom unijeti svjetla, onog svjetla što je blje-snulo u praskozorje prve uskrsne nedjelje. Vjerujemo da nema takve tame na ovomsvijetu koju ne bi mogla razbiti svjetlost što svijetli iz pet preobraženih rana Kristovauskrsla tijela. S pravom pjevamo u uskrsnoj pjesmi: Veæ bježi evo crni mrak predsvjetlom njegovim, veæ sja, o Majko, križa znak nad hramom presvetim…

U nadi da æe vam èitanje našeg lista unijeti u dušu što više uskrsne radosti, želimsvima vama sretan i blagoslovljen Uskrs!

Uz srdaèan pozdravp. Ivan Macan, SJ

provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove

UVODNA RIJEÈ

Isuse, uskrsnuo si i uzašao na nebo!…Više ne trpiš, u svojoj si slavi i više nika-da neæeš trpjeti, sretan si i bit æeš sretan

vjeèno. Ako te doista ljubimo, moramoporadi toga biti prepuni pouzdanja, radova-ti se tome! No, dakako, ne smijemo zabora-viti da si bio ponižen, izvrijeðan, bièevan,osuðen i ubijen na križu… Ti si ustvari onoposijano sjeme èija je sudbina darovati životupravo umiruæi. Sve iz èega u prirodi rastenovi život, mora umrijeti, biti èak odbaèeno,zaboravljeno… U prihvaæanju toga umira-nja krije se snaga koja se daruje plodu, kojasvjedoèi o radosti i nadmoæi života, niknuvšiiz dragovoljne žrtve, nadjaèava i pobjeðuježalac smrti. Doista, nicala je neuništiva klicanovoga Života i probila najtvrðu stijenu,rodio se Život, neuništivi, novi, vjeèni Život,sjeme je donijelo stostruki rod!

Da, uskrsnuæem Isusovim oznaèen jepoèetak novoga razdoblja u povijesti.Zapoèelo je kraljevstvo koje neæe imatisvršetka, kao što je anðeo Gabrijel navije-stio Mariji: "vladat æe kuæom Jakovljevomdovijeka". Snagom ovoga novog i slavnogabožanskog roðenja, tama groba pretvara seu silno svjetlo koje rasvjetljuje našu nadu ivjeru, gradeæi im temelje za naše uskr-snuæe. Iskustvo uskrsnuæa u koje mi vjeru-jemo neizrecivo je, ono nema presedana, toje kozmièki dogaðaj apsolutne novosti.Sasvim sigurno, ono je potpuno razlièitood èudesnoga uskrisenja Lazara, pa Jairovekæerkice ili mrtvoga sina udovice iz Naina.Tu je Isus, istina, svojom rijeèju oborionašeg najveæega neprijatelja, posljednjegneprijatelja, smrt, no ti ljudi su samonakratko izvuèeni iz njezina gospodstva dabi se opet vratili u iskustvo svoga vremeni-tog života. Njih je iskustvo smrti opet èeka-lo…

Gospodinovo pak uskrsnuæe nije nekotakvo oživljavanje na novi proces raspada-nja. Ono je novo stvaranje, poèetak novoga,Božjeg svijeta. Njegov život nakon uskr-snuæa nova je stvarnost postojanja njegoveljudske naravi koja je nedjeljiva od Druge

Božanske Osobe, tj. od Sina. Zato su aposto-li tako nespretni kada govore ili opisuju svo-ja iskustva s Gospodinom. Tijelo Uskrslogaje suoblièeno i prožeto Duhom, za njega nepostoji udaljenost. On se ukazuje razlièitimljudima na razlièitim mjestima u isti dan,dakle, podložni su mu prostor, materija, vri-jeme… U drugom oblièju se ukazuje dvojiciuèenika na putu u Emaus, a opet drugaèijese ukazuje jednoga dana sv. Pavlu na putu uDamask. Nadalje, Marija Magdalena neprepoznaje odmah Uskrsloga nego tek kadjoj se on otkrije, kad je zovne po imenu.Takoðer, dvojica koji su išli u Emaus pre-poznaše ga tek u "lomljenju kruha", a nakonšto su ga prepoznali, shvaæaju da je "gorjelosrce u njima dok im je tumaèio Pisma".Uskrslog Krista, dakle, ne možemo vidjetiako nam se on sam ne otkrije, no svatko gamože naæi, susretati u Rijeèi i u euharistijido svršetka svijeta.

I što još reæi? Kada smo tužni, obeshra-breni pred sobom, drugim osobama, preddogaðajima, sjetimo se da je Gospodinproslavljen, da sjedi s desna Ocu, i ta spoz-naja, ako ljubimo Gospodina kako bismomorali, morala bi ukloniti iz naših dušatugu poradi konaènih stvari te našu dušupreplaviti obiljem radosti, a sve te mukeraspršiti kao oblak pred suncem. Radujmose neprestano Kristovoj pobjedi, ŽivomKristu, jer sve su naše nevolje tek atom krajsreæe Stvoritelja… Nadalje, vjera u Isusovouskrsnuæe trebala bi ukljuèivati vjeru u našeuskrsnuæe, vjeru u vjeèni život, našubesmrtnost. U takvoj vjeri nema mjesta zabeznaðe, u njoj èovjek otkriva božanskismisao ljudskoga postojanja koji Isusobjavljuje svojim uskrsnuæem.

A Gospodin dolazi! Išèekujuæi njegovdrugi dolazak u slavi, kad æe otvoriti vrataovoga neizmjernog 'groba' u kojem ležicijelo èovjeèanstvo, ohrabrimo se i usa-vršujmo imajuæi pouzdanje i nadu u uskr-sloga Krista koji je živ meðu nama, znajuæida je njegova pobjeda nad smræu i našaproslava! IP

USKRSNO RAZMIŠLJANJE


Živi Krist je naša pobjeda!Tomislav Æuriæ, SJ

Kroz proteklih stotinu godina znaèa-jan doprinos u ukupnom raduDružbe Isusove u Palmotiæevoj ulici

dala su naša èasna braæa. Slobodno semože reæi da su njihova prisutnost, rad ižrtva bili od temeljnoga znaèenja za uku-pan rad tamošnje isusovaèke zajednice..

Bilo je to tiho i samozatajano redovniè-ko predanje. Svojim jednostavnim pristu-pom i pojavom svjedoèili su pred našimvjernicima kao sakristani u Bazilici, kaovratari i u ostalim poslovima koje su obav-ljali. Svojom molitvom i žrtvom uzor su svi-ma nama kako se ljubi Crkva i Družba.

Isusovaèki brat je èovjek koji je odgovo-rio na Oèev poziv da postane "prijateljIsusov". Po svojim zavjetima on u duhubesplatna služenja posveæuje svoj životzajednièkom poslanju apostolskoga, redov-nièkog i sveæenièkog tijela Družbe. To pos-lanje je služba vjere.

Trideset i èetvrta generalna kongregaci-ja Družbe Isusove, održana 1995., posveæu-juæi jedan od dekreta èasnoj braæi, kaže dabrat proživljava svoje redovnièko zvanje u"poslanju". On je bitno èovjek s poslanjemkoje, preko svojih poglavara, prima odsamoga Krista. On ostvaruje to poslanjekao èlan jednoga apostolskoga tijela kojemje svrha posvetiti se s milošæu Božjom nesamo spasenju i savršenosti vlastitih duša,nego s tom istom milošæu svim snagamaraditi i za spasenje i savršenosti bližnjih.

Svaki od èasne braæe koji je bio odreðenza rad u Bazilici ili Rezidenciji u Palmo-tiæevoj i koji je ustrajao u svom zvanju zas-lužuje da se o njemu nešto napiše. Buduæida to nije moguæe, sada æemo navesti diogovora nad otvorenim grobom brataMartina Kranjèeca, koje je imao najduži'staž' – 52 godine rada u Palmotiæevoj. To

što se ovdje sada navodi za njega u odreðe-nom smislu vrijedi i za ostalu èasnu braæu:"Opraštamo se od èovjeka, redovnika,èasnoga brata, koji je bio tihi molitelj, tihiradnik, tihi èovjek, ali na koga se mogloosloniti. Kad mu se povjerio posao, bilo jesigurno da æe ga obaviti. Èovjek pouzdan ivjeran. Bio je èovjek 'starinskog kova', kakoto obièavamo reæi, u najljepšem znaèenju terijeèi: èovjek reda, s dnevnim rasporedomza svaki dan, u kojem su se izmjenjivali radi molitva. Nije išao u krajnosti; bio je bla-goga temperamenta, ali ne mekušast;nikad se nije ljutio, bio je uvijek trijezan irazborit. S lica mu se odražavao mir i osmi-jeh. Bio je to neki produhovljeni sjaj nanjegovu licu. I sveæenicima i braæi bio jeprimjer Božjega èovjeka. Svi su to znali i spoštovanjem o njemu govorili."

IZ POVIJESTI DRUŽBE


Èasna braæa – 100 godina poniznasluženja Crkvi u Družbi Isusovoj

p. Stanislav Kos, SJp. Mate Božinoviæ, SJ

Prvi èasni brat isusovac u Palmotiæevoj ulici –br. Ivan Koneèny

Kad uðe u Baziliku Srca Isusova, pos-jetitelj æe s desne strane, kod oltarasv. Alojzija, uoèiti jedan grob na

kojem uvijek gori svjetlo, ima cvijeæa, a nanadgrobnoj ploèi mnogo zahvalnica nakamenim ploèicama. I kad se zaustavi predtim grobom i proèita da u njemu poèiva dr.Ivan Merz, mladi katolièki laik i apostolhrvatske mladeži, mogao bi se upitati: uèemu je povezanost ovoga èovjeka iBazilike Srca Isusova, što je uèinio da senašao dostojnim te njegovo posljednjepoèivalište bude pod svodovima ovoga hra-ma Srca Isusova?

Navedimo najprije nekoliko osnovnihbiografskih podataka. Roðen je u BanjojLuci 1896. gdje završava gimnaziju. Zatimpolazi na studij u Beè. Ondje ga zatjeèe

Prvi svjetski rat te odlazi na talijansku fron-tu. Za vrijeme rata doživljava potpunoobraæenje Bogu, nastavlja studij književno-sti u Beèu i Parizu. Dolazi u Zagreb 1922. ipostaje profesor na Nadbiskupskoj klasiè-noj gimnaziji. Sve svoje slobodno vrijemeposveæuje odgoju katolièke mladeži utadašnjoj katolièkoj orlovskoj organizaciji.Promièe ideje papinske Katolièke akcije izalaže se za liturgijski pokret. Živi svetimživotom i umire na glasu svetosti 10. svib-nja 1928.

Dok je boravio u Zagrebu posljednjihšest godina svoga života, Bazilika SrcaIsusova je postala za Ivana Merza mjestonjegova molitvenoga i sakramentalnogživota, njegova uspona prema svetosti, ali injegova apostolata.

Navedimo još poslove koje su braæaobavljala, a neke od njih još uvijek obavlja-ju u Palmotiæevoj: vrtlar, pazikuæa, vratar,krojaè, sakristan, brijaè, socius, peraè rubljai rušnièar, nabavljaè, vinogradar, blagovao-nièar, postolar, popravljanje krovova, elek-tronike, vodovoda, nadglednik obavljanjaispita savjesti, predstojnik posluge, pred-stojnik aspiranata, pomoænik, rad u upraviizdanja naših knjiga, razašiljanje èasopisa,èišæenje kuæe, promicanje misijske djelat-nosti. IP



Br. Martin Kranjèec, èasni brat isusovac s najdužimradnim stažom u Palmotiæevoj

Ivan Merz i Bazilika Srca Isusova

p. Božidar Nagy, SJ

Svakodnevno je dolazio u ovu crkvu nasv. misu i sv. prièest kroz punih šest godinakoliko je živio u Zagrebu, sve do svojesmrti. Mjesto u klupi gdje je obièavaokleèati sudjelujuæi u sv. misi na desnoj stra-ni uz oltar sv. Alojzija oznaèeno je danasposebnom metalnom ploèicom s natpi-som. Redovito je dolazio na sv. misu ujutrou 6,30. Stanovao je u tadašnjoj Mihano-viæevoj ulici na broju 2 (danas Starèeviæevtrg 6).

Merz je meðu isusovcima koji su djelo-vali u Bazilici pronašao svoga stalnogispovjednika i duhovnoga voðu, p. JosipaVrbaneka, nacionalnoga tajnika Aposto-lata molitve i promicatelja štovanja SrcaIsusova. K njemu je svakoga tjedna dolaziona ispovijed i na duhovni razgovor. Podnjegovim vodstvom obavljao je u isusovaè-kom samostanu i duhovne vježbe iz kojihsu nam saèuvane dragocjene bilješke. Kakoje posvjedoèio njegov duhovnik, Merz je uposlijepodnevnim satima na galeriji Bazi-like veoma èesto obavljao pobožnost križ-noga puta, a u crkvi adoraciju. Dana 8.prosinca 1923., nakon obavljenih duhov-nih vježbi u kojima je jasno spoznao daBog od njega želi da ostane kao posveæenilaik u svijetu, Merz je u ovoj istoj Bazilicinaèinio zavjet doživotne èistoæe. Ivan Merzbio je i velik štovatelj Srca Isusova o èemunam je ostavio lijepa svjedoèanstva u svo-jim spisima. Još kao pariški student, 1921.godine, piše Ivan: “Srce Isusovo, tebiposveæujem svoj život.” Opisu njegovepobožnosti prema Srcu Isusovu i nastoja-nju da se ona proširi p. Vrbanek posveæujeposebno poglavlje u svojoj knjizi o Merzu.

Osim što je Bazilika Srca Isusova bila zadr. Ivana Merza središte njegova duhovno-ga života, ona je bila i jedno od mjesta nje-gova apostolskog rada. U okviru Bazilikedjelovalo je katolièko orlovsko društvo"Kaèiæ" koje je okupljalo radnièku mladež.Svoje prostorije i vježbaonicu imali su udvorišnoj zgradi u prizemlju u Palmo-tiæevoj 31 (danas velika dvorana za preda-vanja). U ove prostorije Merz je èesto zala-zio posjeæujuæi kao tajnik Hrvatskogaorlovskog saveza ovo orlovsko društvo.

Usko je suraðivao i s poznatim isusovcemBrunom Foretiæem, duhovnikom katolièkeorganizacije Hrvatskoga orlovskog saveza.Saèuvane su nam dvije njihove zajednièkefotografije.

Osim u orlovskoj organizaciji, IvanMerz je djelovao i u Marijinoj kongregaci-ji za akademièare, koja je svoje sjedišteimala takoðer u Bazilici Srca Isusova. Unjoj je vršio službu tajnika sve do svojesmrti. Unutar Kongregacije èesto je održa-vao zapažena predavanja, a 1923. je za èla-nove organizirao i "liturgijski izlet" trapisti-ma u Rajhenburg. Meðu sudionicima izle-ta bio je i maturant Franjo Šeper, takoðerèlan Kongregacije, buduæi zagrebaèki nad-biskup i kardinal. On se upravo u Mari-jinoj kongregaciji upoznao s IvanomMerzom, s kojim je sve do kraja Merzovaživota održavao prijateljske kontakte.Postavši nadbiskupom te iz osobnogaiskustva uvjeren u Merzovu svetost, nadbi-skup Šeper pokrenuo je 1958. godinepostupak za njegovo proglašenje blaže-nim.



Dr. Ivan Merz (u sredini) izabran za predsjedni-ka Hrvatskog katolièkog omladinskog saveza u

kolovozu 1923. Do njega duhovnik isteorganizacije isusovac p. Bruno Foretiæ

Još jedan važan trenutak treba istaknu-ti u povezanosti Ivana Merza s BazilikomSrca Isusova. Nakon što je 1923. postigaodoktorat na Filozofskom fakultetu Sveu-èilišta u Zagrebu, Merz je u jesen iste godi-ne zapoèeo u Bazilici Srca Isusova privatnistudij kršæanske filozofije pod vodstvom p.Antuna Alfireviæa, voditelja Marijine kon-gregacije. Studij je trajao dvije godine, apotom je nastavio dalje sam prouèavatiteologiju. Mogli bismo reæi da je ovim svo-jim studijem Ivan Merz bio preteèa Filozof-skoga fakulteta Družbe Isusove na kojemdanas brojni laici poput njega studirajufilozofiju i religijsku kulturu.

Polazeæi u bolnicu na operaciju, IvanMerz je došao posljednji put na sv. misu uBaziliku i pohodio je ondje svoga duhov-nika p. Vrbaneka. U razgovoru koji je p.Vrbanek vjerno opisao u Merzovoj biogra-fiji Ivan je jasno izrazio osjeæaj da Bog odnjega traži da mlad umre i da stoga svojživot prikazuje za Hrvatski orlovski savez.Njegov duhovnik redovito ga je posjeæivao

u bolnici i podijelio mu je i bolesnièkopomazanje. Merz je preminuo uslijedkomplikacija koje su nastupile nakon ope-racije.

Za petnaestu obljetnicu Merèeve smrti,godine 1943,. p. Vrbanek je objavio bio-grafiju Ivana Merza pod naslovom "VitezKristov Ivan Merz" koja je sastavljena uvidu pokretanja postupka za Merzovu bea-tifikaciju o kojoj se veæ tada ozbiljno govo-rilo. Postupak je pokrenut 1958.

Godine 1977. njegovo tijelo je prenese-no s Mirogoja u Baziliku Srca Isusova kakobi grob bio bliži njegovim štovateljima iopæenito katolièkoj javnosti. Tako je Božjaprovidnost i na vanjski naèin nagradilaIvanovu ljubav prema Srcu Isusovu te nje-govu nadu i pouzdanje koju je izrazio usvojoj oporuci, natpisu koji danas stoji nanjegovu grobu, a u kojem èitamo i ovureèenicu: "Oèekujem milosrðe Gospo-dinovo i vjeèno, potpuno, nepodijeljenoposjedovanje Presvetog Srca Isusova." IP



Grob dr. Ivana Merza u Bazilici Presvetog Srca Isusova u Palmotiæevoj ulici u Zagrebu

AKTUALNO


Dana 15. prosinca 1902. sveèano jeblagoslovljena crkva Srca Isusova uPalmotiæevoj ulici u Zagrebu. To je

uèinio kanonik Ivan Pliveriæ koji je i vodiogradnju bazilike. Ove (2002.) godine na-vršava se toèno stotinu godina od togadana koji je važan za èitav naš hrvatskinarod. Crkva je, naime, dobila èast bazilikei postala Nacionalno svetište Srca Isusova.Osim toga, ta je bazilika godine 1963. pro-glašena spomenikom kulture. U obraz-loženju Komisije za registraciju nepokret-nih spomenika kulture kaže se: "Ova jecrkva sa samostanom jedini istaknuti prim-jerak neobaroka u hrvatskim crkvenim gra-ðevinama, a u urbanistièkom smislu dajesvojim zvonicima naroèit akcent predjelugrada u kojem se nalazi."

Drago nam je što naša Bazilika ukrašavaglavni grad naše lijepe domovine, ali nam jejoš draže što je ona kroz svoju stogodišnjupovijest bila mjesto susreta Boga i èovjeka.Bazilika je posveæena Srcu Isusovu, Srcukoje neizmjerno ljubi sve ljude. Na ziduiznad glavnoga oltara Bazilike velikim suslovima napisane Isusove rijeèi: “Doðite kmeni svi umorni i optereæeni.” Ovaj Isusovpoziv ozbiljno su shvatile generacije umor-nih i optereæenih ljudi koji su teret svojihgrijeha ostavljali u brojnim ispovjedaonica-ma Bazilike i svoju utjehu dobivali u susretus euharistijskim Isusom koji je bezbrojnemilosti i ljubav svojega Srca pokazao upravou toj Bazilici. Na proslavi 60. obljetnicepostojanja ovoga svetišta iznesen je podatakda je od godine 1902. do godine 1962. uBazilici saslušano 4 264 909 ispovijedi tepodijeljeno 8 031 856 svetih prièesti.Bazilika je napose poznata po brojnim ispo-vijedima za prve petke u mjesecu kad se odranoga jutra do kasno uveèer ispovjedi oko

tisuæu ljudi. U posljednje vrijeme veèernjusvetu misu na prvi petak prenosi i RadioMarija tako da se glas iz ovoga svetišta sadaèuje po èitavom Zagrebu i okolici.

U svetištu i oko njega isusovci koji radeu ovoj Bazilici razvili su brojne pastoralneaktivnosti. Veæ godine 1903. zapoèela jesvoje djelovanje Bratovština PresvetogaSrca Isusova. Oni su bili posebno aktivni uorganiziranju vanjskih proslava svetkovineSrca Isusova, a one su redovito bilevelièanstvene te se na njima znalo okupiti imnoštvo od 60 tisuæa vjernika koji su u pro-cesiji išli od Bazilike do katedrale i natrag.Sveæenici i èasna braæa Družbe Isusove kojirade u tom svetištu vodili su ovdje Marijinekongregacije, Obiteljski centar, a i danasvode razne katolièke udruge i organizacijekao što su Marijina legija i Zajednicakršæanskoga života. Oko Bazilike se okupl-ja Hrvatsko katolièko lijeènièko društvo,organiziraju se seminari nove evangelizaci-je i kršæanske meditacije te višemjeseèniseminar ignacijanske duhovnosti. Bazilikaje prije 25 godina postala i župna crkvatako da ima organiziran župni karitas kojije u vrijeme Domovinskoga rata, a i poslije,pomogao mnogim siromašnim obiteljima.

Bazilika Srca Isusova poznata je po svo-jim glasovitim propovjednicima koji su još zavrijeme strogoga ateistièkog komunistièkogrežima hrabro propovijedali evanðelje, orga-nizirali korizmene konferencije na kojima subranili istine vjere, za što su neki bili osuði-vani i zatvarani. Sveta misa na koju dolazemnogi zagrebaèki intelektualci služi se idanas u 11 sati svake nedjelje. Na njoj pjeva-ju mladi iz Akademskoga studentskog zbora"Palma" koji se dièi osvojenim medaljama iosvojenim prvim mjestima na više meðuna-rodnih natjecanja pjevaèkih zborova.

Stota obljetnica Nacionalnoga SvetištaSrca Isusova

p. Mijo Nikiæ, SJ, Upravitelj Svetišta Srca Isusova

Uz Baziliku razvijena je i utjecajna isuso-vaèka izdavaèka djelatnost. Ovdje je tiskanKalendar Srca Isusova, Katolièke misije,mnoga izdanja molitvenika "Srce Isusovo,spasenje naše", a i danas je ovdje uredništvo“Glasnika Srca Isusova i Marijina” koje imacilj i nakanu širiti pobožnost prema SrcuIsusovu i Marijinu. Neko vrijeme bila je ovd-je i Teologija za isusovaèke bogoslove teOdjel za kršæanski nazor koji su pohaðalemnoge redovnice i vjernici laici. Danas se uvelikoj dvorani, koja može primiti i do 300ljudi, svakoga ponedjeljka oko 250 studena-ta s raznih fakulteta okuplja na svoj student-ski vjeronauk. Uz Baziliku je takoðer ogani-ziran župni vjeronauk za osnovne i srednješkole. Župna sveta misa na kojoj djeca pjeva-ju i na druge naèine privlaèi i župljane imnoge druge.

U Bazilici rade èasna braæa koja ulažumnogo truda i ljubavi kako bi ova crkvabila èisto i ugodno mjesto molitve i svakedruge pobožnosti.

Uz Baziliku, na istoj se adresi nalazi iProvincijalat Hrvatske provincije DružbeIsusove. Provincijal i ostali èlanovi upraverado se ukljuèuju u pastoralne aktivnostikoje se zbivaju u Bazilici.

Zahvaljujemo svim sveæenicima, èasnojbraæi, kao i svim vjernicima laicima koji suse kroz stotinu godina žrtvovali da ovaBazilika može dobro funkcionirati i bitimjesto istinskoga susreta s Bogom. Naša ježelja da i iduæi naraštaji mognu dolaziti uBaziliku Srca Isusova i u njoj se oslobaðatiod svojih grijeha i primati milost Božju iutjehu Srca Isusova. Prigodom stote obljet-nice želimo urediti i osvježiti Baziliku izva-na i iznutra. Zahvaljujuæi velikodušnimdarovima mnogih èitatelja “Glasnika SrcaIsusova i Marijina” i drugih štovatelja SrcaIsusova u tome smo dijelom veæ i uspjeli.Svim dobroèiniteljima od srca zahvaljuje-mo i ukljuèujemo ih u svoje molitve i svetemise da im Srce Isusovo još velikodušnijeuzvrati za sve ono što su uèinili za njegovhram, koji se s pravom može nazvati hra-mom ljubavi Kristova Srca.

Iz povijesti BazilikePrvi boravak isusovaca u Zagrebu trajao

je od 1606. do 1773. godine. U tom su vre-menu isusovci godine 1607. u Zagrebuosnovali prvu gimnaziju i 1669. prvo sveuèi-lište u Hrvatskoj. Iz toga se sveuèilišta razvi-lo današnje Zagrebaèko sveuèilište. Isusovcisu u tom vremenu podigli i baroknu crkvuSv. Katarine, crkvu Sv. Franje Ksaverskoga,zatim samostan koji danas služi kaoMuzejski prostor na Jezuitskom trgu (Klovi-æevi dvori) i još neke druge zgrade.

Kad su Sestre milosrdnice godine 1845.došle u Zagreb, zamolile su nadbiskupaHaulika da im pošalje jednoga sveæenikaobnovljene Družbe Isusove da im držiduhovne vježbe. Tako je došao p. FidrikKrupski.

Dana 15. travnja 1855. nadbiskupHaulik sveèano je uveo u zagrebaèku kate-dralu isusovce p. Antuna Ayalu i p. VinkaBazilea. Tako su zapoèele misije u katedra-li s propovijedima na hrvatskom jeziku, nakojima je bio nazoèan i ban Jelaèiæ.

Godine 1898. kupljeno je u Palmo-tiæevoj ulici u Zagrebu gradilište za crkvu isamostan isusovaca. Zagrebaèki nadbiskupJuraj Posiloviæ 10. listopada 1901. godineblagoslovio je temelje crkve Srca Isusova uPalmotiæevoj ulici.

Dana 17. svibnja 1902. zagrebaèkikanonik Ivan Pliveriæ blagoslovio je križevezvonika crkve Srca Isusova.

Dana 31. listopada 1902. u rezidencijuDružbe Isusove uselila su se dva sveæenika ijedan èasni brat.

Godine 1977. osnovana je župa SrcaIsusova i Bazilika je tako postala i župnacrkva koju rado pohaðaju vjernici iz cijelo-ga Zagreba, a za prve petke u mjesecu isvetkovinu Srca Isusova dolaze i oni izvanZagreba.

Godine 1999. proširen je kor Baziliketako da sada može primiti daleko veæi brojèlanova pjevaèkoga zbora.

Prošle 2001. godine obnovljen je krovBazilike i potpuno promijenjen sav crijep,a umjesto starih limova postavljen je novibakar. IP

AKTUALNO


AKTUALNO


Radio Marija (RM) je prva neprofitnaradijska postaja u Hrvatskoj kojaima cjelodnevni glazbeno-govorni

vjerski program na frekvencijama 96,4 i106,8 MHz. Zajednièko je to ostvarenje lai-ka i sveæenika osnovano radi evangelizacijeradijskim putem. Radio Marija želi pomoæiduhovnoj izgradnji cijele zajednice sposebnim vrednovanjem obitelji. Obraæase djeci, mladima, roditeljima, ali i onimaza koje suvremeni ritam života nema vre-mena: starima, nemoænima, duhovno ran-jenima... Radio Marija djeluje u 27 zemaljana svim kontinetima, a sve je zapoèelo uItaliji 1983. godine, zatim se širilo na osta-le zemlje meðusobno se potpomažuæi i dje-lujuæi autonomno na nacionalnim razina-ma. U Hrvatskoj je projekt zapoèeo 1994. u

krilu Pokreta krunice za obraæenje i mir.Godine 1995. osnovana je današnja

Udruga Radio Marija. Dana 22. veljaèe1997. u podne zapoèelo je emitiranje pro-grama za grad Zagreb i okolicu. Radio sepoglavito uzdržava od dobrovoljnih prilo-ga svojih slušatelja i uz dragovoljni rad svo-jih suradnika.

Programska shema obuhvaæa molitvu,katehezu za djecu i odrasle, liturgijske,moralne, pravne, biblijske, mariološke,pedagoške teme. Lijeènici, psiholozi i psi-hijatri obraðuju tematike iz svoga podruè-ja. Udruge koje djeluju na podruèjuHrvatske, njih èetrnaest, imaju svoje mje-seène jednosatne emisije. Tu su i savjetisveæenika, emisija Vojnoga ordinarijata,emisija na temu kako se izlijeèiti od ovisno-

Radio Marija – kršæanski glas u tvome domu

p. Stjepan Fridl, SJPater Stjepan Fridl, SJ, odnedavna je imenovan za voditelja Radio Marije. Zamolili smo ga za opisrada ovoga mass-medija kršæanskoga usmjerenja.

Pater Stjepan Fridl u eteru Radio Marije

sti o drogi koju vode lijeèeni ovisnici izzajednice "Cenacolo" kod Vrbovca. Važno jenapomenuti da su to uglavnom kontaktemisije u kojima slušatelji mogu izravnopostavljati pitanja voditelju emisije.

Pred Božiæ prošle godine odvažili smose za èetverodnevne duhovne vježbe putemradio valova. Èini se da su to prve duhovnevježbe u Hrvatskoj, a možda i šire, ostvare-ne medijskim putem. Prema svim pokaza-teljima, velik broj slušatelja aktivno je sud-jelovao u duhovnim vježbama. Voditelj jebio isusovac p. Slavko Pavin. Imao je dnev-no èetiri razmatranja te rekapitulaciju sispitom savjesti. Svaki dan u podne izravnosmo prenosili svetu misu iz studija. Može-mo reæi da su to bile prave ignacijanskeduhovne vježbe, a prema svjedoèenju broj-nih slušatelja, donijele su i duhovne plodo-ve. Buduæi da su mnogi zaželjeli imati raz-matranja za sebe, snimili smo cjeloviteduhovne vježbe na kasete. Zanimanje je bio

veliko, pa smo naruèili i drugo izdanje.Primili smo mnoga pisma i zahvale saželjom da svake godine imamo baremjedan teèaj duhovnih vježba. Istu je željuizrazio i uzoriti kardinal Kuhariæ. Napo-menuo sam da imamo frekvenciju za gradZagreb i okolicu, a radimo i na proširenjuèujnosti. Nažalost, nema slobodnih frek-vencija na nacionalnoj razini, veæ samonekoliko gradskih. U pregovoru smo sMinistarstvom za dobivanje koncesije slo-bodnih frekvencija. Obeæanja su izreèena ivalja se nadati, moliti i pouzdati. Trenutnosmo smješteni u potkrovlju župne crkveotaca franjevaca na Kajzerici, ali se nada-mo dobiti vlastite prostorije na nekompogodnijem mjestu.

Dana 22. veljaèe ove godine sveèano jeproslavljena peta obljetnica RM s nadomda æemo u buduænosti ostvarivati još kvali-tetniji i bogatiji program. IP

Ni nakon ispunjenoga djela spasenjasvekoliko ljudsko nesnalaženje, oèi-to pod utjecajem zla i Zloga, nije

išèeznulo, ali nije išèeznula ni Božja brigaza svojega najdražega stvora – èovjeka. Kaošto je u Starome zavjetu Bog podizao pro-roke, kraljeve, sveæenike, pojedine osobeda bi ih preko njih upuæivao, tako i uNovome zavjetu progovori nama u Sinukoji je, da bi djelo spasenja neprestanoživjelo i izvori milosti bili dostupni, Krist

htio izabrati neke ljude koji æe se, pouèljivinjegovu vodstvu, predati tom djelu spase-nja u razlièitim službama unutar mistièno-ga tijela Kristove – Crkve.

Svako vrijeme ima svoje svijetle toèke,ali i padove. Svako doba obilježeno jeodreðenim napretkom na nekom od poljaljudske umne, umjetnièke, vjerske ili kakvedruge djelatnosti. No, neprestana pratilicasvega napretka jest odreðena samodopad-nost i zaljubljenost u vlastita iznašašæa kao

AKTUALNO


Štovanje Srca Isusova p. Vatroslav Halambek, SJ

U “Duhovnim vježbama”, u meditaciji o utjelovljenju, sveti nas Ignacije upuæuje da pokušamo uæi usamo Presveto Trojstvo i njegovu svesrdnu brigu za ljude na kugli zemaljskoj: ljudi vrludaju ne zna-juæi kadšto ni što je lijevo ni što desno, pa Otac stoga predlaže Sinu da se utjelovi i postane jedan odljudi, da im pokaže put povratka k svome Izvoru, na što Sin pristane i utjelovi se po Duhu Svetomuu krilu preèiste Djevice Marije.

DUHOVNOST

DUHOVNOST


da to nisu Božji darovi, nego mu ona posta-ju kumiri, idoli koji otežavaju svekolikosnalaženje i osmišljavanje vlastita života.Svako vrijeme, buduæi da se Bog brine zaljude, dobiva od Boga i posebne ljude koji,po posebnom nadahnuæu, upuæuju naponeku bitnu sastavnicu ljudske stvarnostine bi li se ljudi osvijestili, vratili na praviput, pronašli smisao i puninu osobnoga izajednièkoga življenja.

I teološka je misao, jednako kao i molit-vena, nalazila uvijek nova nadahnuæa uBožjoj rijeèi da bi i naš život, obogaæen timnovim svjetlom, mogao postati izvornijeljudski i potpunije božanski, jer uvijek namse u svemu zapravo sam Bog daruje. Takosu i neka stoljeæa naše kršæanske ere bila isvojevrstan odgovor odreðenom duhu vre-mena. Ili bi se to moglo promatrati i krozprizmu ukupnoga dozrijevanja èovjeèanst-va i kršæanstva unutar njega koje, vidjeli mito ili ne, ipak poput kvasca djeluje.

Crkveni nauk o štovanju Srca Isusovakao u nekakvu vrhuncu sažet je u enciklicipape Pija XII. "Haurietis aquas" iz godine1956. Papa govori o èudesnom proširenjuštovanja Srca Isusova u novije doba. Kao daje tim pismom štovanje Srca Isusova dopr-lo do vrhunca, a onda upalo u odreðenukrizu koja se, uostalom, zrcalila i u svekoli-kom kriznom razdoblju Crkve naposenakon Drugoga vatikanskog sabora. Dok jeveæ Pio XI. štovanje Srca Isusova nazvao"izvanrednim spasenjskim sredstvom uizvanrednim potrebama vremena", može-mo se pitati, zabrinuti za kršæanski život:kako štovanje Srca Isusova može pridonije-ti duhovnom produbljenju i obnovi narodaBožjega.

Štovanjem Srca Isusova zapravo se svjerom i s ljubavlju štuje osoba Isusa Kristapod prizmom srca. Time se podrazumijevaprvotna i najdublja ljudska, a to znaèiduhovno-tjelesna te sveobuhvatna i osob-na, bogoèovjeèja oznaènica kao središte iizvorište Isusova odnosa prema Ocu i pre-ma ljudima u svekolikom njegovu osobnomspasenjskom iskustvu. To središte i taj izvorsvoj temelj imaju u Kristovoj ljubavi.Stvarni simbol te ljubavi jest upravo probo-

deno srce raspetoga Gospodina. Tako shvaæeno štovanje Srca Isusova

svoje pravrelo nalazi u Svetome pismu. Štose tièe Staroga zavjeta, promatrati nam jeone tekstove koji izrièito navješæuju srceobeæanoga Mesije pa te tekstove valjatakoðer èitati i u meðusobnoj povezanosti.Primjerice Ps 40,7–9 (a to navodi i Posla-nica Hebrejima 10,5–7), gdje je rijeè oIsusu i njegovoj poslušnosti srca pri ulaskuu svijet: "Nisu ti mile ni žrtve ni prinosi,nego si mi uši otvorio: paljenice i okajnicene tražiš. Tada rekoh: 'Evo dolazim! U svit-ku knjige piše za mene: Milje mi je, Jahve,vršiti volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcuja nosim'." Zatim Ps 22,15 i Ps 69,21 govo-re o nevolji Mesijina srca koji trpi: "…svemi se kosti rasuše, srce mi posta poputvoska, topi se u grudima mojim". "Ruganjemi slomilo srce i klnuh; èekao sam da se tkosažali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tkoutješi, ali ga ne naðoh." Psalam pak 16, 9,koji se navodi u Petrovu govoru na Duhove(Dj 2,30–31), govori o radosti srca pri uskr-snuæu: "Stog mi se raduje srce i klièe duša,i tijelo mi spokojno poèiva. Jer mi neæešostaviti dušu u podzemlju, ni dati daPravednik tvoj truleži ugleda."

U svjetlu Novoga zavjeta biblijskomutemeljenju pobožnosti Srcu Isusovu pri-padaju i oni starozavjetni tekstovi kojigovore o mesijanskom spasenju kao o sliciizvora vode koji ima provreti (usp. Iz 12,3;Ez 47,1–12; Zah 13,1). S tim u vezi jest inovozavjetni tekst Iv 7,37–39 kao poziv naizvor žive vode i potom Iv 19,34 o proba-danju Isusova boka iz kojega su potekli krvi voda. Na te se tekstove pozivaju i tu nala-zi temelj sva patristièka teologija o izvorumilosti iz Srca Isusova.

Tijekom višestoljetne predaje razvijajuse i povezuju dvije bitne sastavnice u obli-kovanju nauka o Srcu Isusovu i njegova što-vanja. Crkveni su oci veæ od drugoga sto-ljeæa pa sve do ranoga srednjeg vijeka spa-sopovijesnu objektivnu stranu otajstva SrcaIsusova razvili pod pojmom "izvor života".Iz probodenoga naime Srca uvijek izlazipunina spasenja – Duh Sveti, raða seCrkva, struje sakramenti i daruje se vjeèni

život. Nadahnut tim otaèkim naukom ihranjen mistiènim iskustvom, sa srednjimvijekom poèinje novo doba štovanja i pro-matranja otajstva Srca Isusova sa subjektiv-noga i osobnoga vidika. Milosno naimestrujanje iz probodenoga Spasiteljeva Srcavjernièki se promatraju kao ljubav srca nakoju èovjek u ljubavi i zahvalnosti odgova-ra predanjem. Te dvije sastavnice povezujuse i u liturgiji.

Unatoè površnosti pogleda na štovanjeSrca Isusova i unatoè odreðenom podcje-njivanju, valja reæi ono bitno: rijeè je o živojvjeri u Božju ljubav koja se u èovjeku IsusuKristu darovala i neprestano se daruje;rijeè je osobnoj zahvaæenosti – u molitvi imeditaciji – osobom Isusa Krista èija ljubavprema Ocu i prema ljudima završava nakrižu i koja se u znaku probodenosti svoje-ga Srca priopæuje; rijeè je o pouzdanomnapajanju na izvoru života u sakramental-nom životu kojemu je euharistija središte;rijeè je o odgovoru predanja svega èovjekaiz dubine svojega srca Gospodinu, a to sepredanje izražava oblikovanjem životasukladno s "mislima Srca Kristova" i nese-biènim služenjem braæi i sestrama.

I u drugim se naèinima kršæanskepobožnosti nalaze ove temeljne odrednice.Štovanje Srca Isusova, meðutim, želi jedno-stavno dohvatiti središte i svu dubinukršæanskoga života. Tako shvaæeno štovanjeSrca Isusova zapravo je srce i vrhunac svakekršæanske pobožnosti, kako istièe papa PioXII. u prije spomenutoj enciklici. Tako val-ja shvatiti i raznolikost pobožnosti SrcuIsusovu. Vrhunac je svakako svetkovinaSrca Isusova, zatim sveta ura, pobožnostprvih petaka, osobna ili obiteljska posvetaSrcu Isusovu. No, i tu valja odmah dodatiteološku definiciju pobožnosti, a to je: voljada se spremno predamo onome što pripa-da Božjoj službi. Shvaæajuæi to u najširemsmislu, onda je svako djelo, uèinjeno sukla-dno Božjoj volji, zapravo djelo pobožnosti.Pojedinaène pak pobožne vježbe i ponavl-janja nemaju svoju snagu u ponavljanju,nego u našem prepoznavanju volje Božje iželje da je ispunimo. Ponavaljanja su samopedagoško sredstvo u sveopæoj težnji da

dublje i potpunije upoznamo ljubav Božjui da joj sve predanije odgovaramo. Tako seimaju shvatiti enciklike i druga pisma kojasu pisali pape Lav XIII., Benedikt XV., PioXI. i Pio XII. te Pavao VI. o štovanju SrcaIsusova

Vratimo li se uvodnim napomenama,onda ih možemo potvrditi i spisima pozna-toga teologa p. Karla Rahnera, SJ, te p.Teliharda de Chardina, SJ, koji Srce Isusovopromatraju kao središte Presvetoga Trojstva,središte Trojedinoga Boga koji je najjasnijedefiniran u Evanðelju sv. Ivana: Bog je lju-bav. Štujuæi Srce Isusovo i obraæajuæi se nje-mu, mi ulazimo u samo središte neizrecivaotajstva koje se preko ljudskoga srca Isusovanašem srcu tako približilo da bi nam jedno-stavno reklo da Bog ima srca za nas. Upravou doba racionalizma, kad je nastala ovapobožnost, takav pristup Bogu bio je potre-ban i dobio je snažan zamah i u puèkojpobožnosti i u liturgiji. A u crkvenom životunastajale su vjernièke udruge, bratovštine,društva s imenom Srca Isusova. Pa i u naspostoji Družba sestara Srca Isusova. Osimtoga, crkve i kapelice širom svijeta, pa i unas, dobivaju naslov Srca Isusova.

Odatle u pobožnosti Srcu Isusovu i smi-sao osobne, odnosno obiteljske posveteSrcu Isusovu, što jednostavno znaèi potvrdakrsnoga obeæanja i potpuna predanjaBožjoj ljubavi. Devetnica spasa devet prvihpetaka zapravo je pedagoško sredstvosuživljavanja s milosrðem Božjim kojemuse utjeèemo uslijed svojih slabosti. A vodeæiraèuna o tome tijekom devet mjeseci,stjeèemo naviku sakramentalnoga èišæenjai dolaska na izvor života u euharistiji dasvoj ljudski život doista obogaæujemoBogom.

Poznato je da su štovanje Srca Isusovaposebno širili sv. Ivan Eudes i sv. MargaretaAlacoque te sv. Klaudije Colombiere, kaouostalom i svi isusovci, a naroèito puèkimisionari. "Glasnik Srca Isusova i Marijina"samo je tiskovno sredstvo širenja toga što-vanja sukladno s nakanama Apostolatamolitve koje potvrðuje sam Sveti Otac.

Evo za kraj još samo pokoji tekst izpreobilne pisane kršæanske baštine.

DUHOVNOST


Sv. Bernard: "A ja bez straha iz SrcaGospodnjega prisvajam sebi ono èeganemam, jer je njegovo Srce prepuno milo-srða, a i probodeno je da milosrðe razlije…Otvoreno je skrovište Srca ranama tijela.Otvoreno je veliko otajstvo, otvoreno jemilosrðe Srca Boga našega, po kome nas jepohodilo Mlado Sunce s visine. Zašto srcene bi bilo otvoreno po ranama? U èemu bise drugom jasnije negoli u tvojim ranamamoglo vidjeti da si ti, Gospodine, sladak iblag i bogat milosrðem?"

Sv. Bonaventura, franjevac i crkveninauèitelj: "Da bi se iz boka Krista usnulogana križu stvorila Crkva, i ispunilo Pismokoje kaže: Gledat æe onoga koga su probo-li, božanskim odreðenjem je dopušteno da

jedan od vojnika kopljem probode i otvorionaj sveti bok, sve dok se s krvlju i vodomne izli cijena našeg spasenja; ono je iz izvo-ra, to jest iz skrovišta srca, izašlo, snagudalo otajstvima Crkve da podjeljuje milo-sni život te da onima koji veæ u Kristu živebude napitak izvora živog koji struji u životvjeèni."

Sv. Petar Kanizije, isusovac i crkveninauèitelj: "Ti si mi otvorio Srce svoga pre-svetoga Tijela. U nj si mi dao zagledati.Pozvao si me da iz njega pijem i da crpemvodu spasenja svoga iz izvora tvojih, o mojSpasitelju. A ja sam najviše zaželio da seodanle u me sliju rijeke vjere, ufanja i lju-bavi…" IP

DUHOVNOST


Iako nam nije nakana pisati povijesnustudiju, ipak zapoèinjemo s nekolikozanimljivih i nezaobilaznih povijesnih

èinjenica. Baš kao i sama pobožnost SrcuIsusovu, tako je i Apostolat molitve svojdolazak na svijet doživio u okrilju redaDružbe Isusove, i to u Francuskoj. Godine1844. p. Xavier Gautrelet, SJ, odgojiteljbuduæih sveæenika, animirao je svojebogoslove, željne apostolskoga djelovanja,da se mole na velike nakane Pape i Crkve.Sve je poèelo gotovo neprimjetno, a danasje Apostolat molitve svjetski pokret s oko50 milijuna registriranih, i barem još tolikoneregistriranih, èlanova koji imaju predoèima upravo onaj isti cilj s kojim je prijenekih 150 godina zapoèela skupina francu-skih isusovaca: svakodnevnom molitvom iprikazanjem samoga sebe po Kristu, sKristom i u Kristu, pospješiti ostvarenjeBožjega kraljevstva meðu nama (usp. Lk17,21). Nije li to ono isto na što nas pozivai sveti Pavao kada piše: "Zaklinjem vas,braæo, milosrðem Božjim: prikažite svojatijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu - kaosvoje duhovno bogoslužje. Ne suoblièujtese ovomu svijetu, nego se preobrazujteobnavljanjem svoje pameti da mogneterazabirati što je volja Božja, što li dobro,Bogu milo, savršeno" (Rim 12,1–2).

Ono što je nekoæ govorio Duhomnadahnuti farizej Gamaliel (Dj 5,38–39),takoðer je vrijedilo i za Apostolat molitve -od Boga nadahnuto djelo ne može se zau-staviti! Godine 1896. p. Louis Martin, SJ,tadašnji general Družbe, proglasio je i prvestatute Apostolata molitve, nakon što ih je,dakako, odobrila Sveta Stolica. Prema timprvim statutima, Apostolat molitve defini-

ran je kao "pobožno udruženje kojemu jecilj promicanje slave Božje i spasenje duša,a tu svoju svrhu udruženje postiže molit-vom, bilo nutarnjom bilo usmenom, kao idrugim pobožnim djelima ako su molitve-nog karaktera i vode k pomirenju sBožanskim Srcem Isusovim". Godine 1917.nastaje Mladež euharistijskog pokreta(MEP), kao prilagoðeni oblik Apostolatamolitve za djecu i mladež.

Još ljepšu i toèniju definiciju Apostolatamolitve donio je Drugi vatikanski sabor:"Po krštenju svi su vjernici dionici Kristovesveæenièke, kraljevske i proroèke službe iposlani su od Gospodina na apostolsko dje-lovanje, svaki pojedinac veæ prema vlasti-tom zvanju. Unutar toga sveopæeg apostol-skog poziva Apostolat molitve tvori udruguvjernika koji se po svakodnevnom prikazi-vanju samih sebe sjedinjuju s euharistij-skom žrtvom u kojoj se neprekidno vršidjelo našeg otkupljenja. Sjedinjujuæi setako s Kristom, o èemu ovisi i plodnostapostolata, oni sudjeluju u spasavanju svi-jeta. Ove misli nalazimo lijepo razraðene ukoncilskom dokumentu ‘Lumen gentium’".

Prema novim statutima koje je odobriopapa Pavao VI. 1968. godine, ovaj aposto-lat mogao bi se sažeti u nekoliko sljedeæihtoèki. Središnja toèka jest svakodnevno pri-kazanje Božanskom Srcu Isusovu. Ono pakuvijek mora biti povezano s misnomžrtvom, bilo u duhu, bilo da se euharistiji istvarno bude nazoèan. Bit je, naime, dnev-noga prikazanja upravo u tome da ga èini-mo u zajedništvu s Kristovom žrtvom nakrižu, uronjeni u misterij vazmena otajstva.Tako Bogu prikazujemo sve svoje molitve,sva djela i sva trpljenja koja nas èekaju toga

DUHOVNOST


Apostolat molitve Vedran Šmitran, SJ

Jedan od najtiših, ali vjerojatno i najmoænijih apostolskih pothvata koji svoj poèetni impuls nalaziizravno u pobožnosti prema Presvetom Srcu jest Apostolat molitve. Naizgled, ništa osobito. Uostalom,nije li na molitvu pozvan svaki kršæanin; štoviše, i svaki onaj koji se priznaje vjernikom, na ovaj ilina onaj naèin? Ili, nije li korisnije angažirati ljude oko takva konkretnoga i jasno prepoznatljivogaplemenitog djela negoli organizirati nekave nabožne udruge? Pokušajmo odgovoriti na ove upite ilinejasnoæe. Što je, dakle, Apostolat molitve?

DUHOVNOST


dana. Konaèno, zašto Bogu ne bismo osimtoga spremno darovali i sve one lijepe iradosne trenutke? Darujemo, zapravo, cije-li svoj život! Sljedeæa toèka i stožer okokojega se sve okreæe jest štovanje SrcaIsusova! Na Njegovu ljubav odgovaramospremnošæu da iz Božje ruke sve prihvaæa-mo i opet Božjemu Srcu prikazujemo.Statuti zatim navode pobožnost premaBlaženoj Djevici Mariji, suosjeæanje s briga-ma Crkve te stalnu obvezu molitve.

Iako su sve ove smjernice meðusobnoneodvojive, ovdje æemo se zaustaviti nasamom èinu molitve dnevnoga prikazanjaBožanskom Srcu Isusovu:

"Božansko Srce Isusovo,prikazujem Tipo Bezgrešnom Srcu Marijinu,i po svetom Josipu, zaštitniku Crkve,sve molitve, djela i trpljenja ovoga danau naknadu za naše uvredei na sve one nakanena koje se Ti neprestano prikazuješna oltaru.Osobito Ti ih prikazujemza svetu Crkvu i za Svetoga Ocai za sve potrebe koje su preporuèeneèlanovima Apostolata molitve. Amen."

Vjerojatno i ne slutimo kolika je vrijed-nost molitve kojom jedanput tijekom danaBogu prikažemo cijeli svoj dan, i to na veli-ke nakane Crkve! Radi se o tome da je ovajsredišnji molitveni èin jednoga apostolamolitve duboko altruistièki èin. Moliti zadruge, moliti na velike nakane Crkve, neznaèi da molitelj ne smije imati svojihosobnih nakana, ali on ih nikada ne apso-lutizira, što bi u molitvi i inaèe moralo vri-jediti kao pravilo. Davati se drugima, pri-kazivati sebe na nakane koje se svaki mje-sec stavljaju pred èlanove Apostolata molit-ve, stavljati konaèno sva svoja duhovnadobra na raspolaganje Božanskom Srcu, toujedno znaèi i najsigurniji put do istinske iduboke osobne sreæe. Ne zaboravimo izre-ku koja veli da sreæu nikada neæemo postiæitrèeæi za njom; bilo bi to slièno pokušajupreskakanja vlastite sjenke. Èovjek je, nai-me, po naravi stvoren da svoje ispunjenje

doživljava otvarajuæi se drugima, a to ondavrijedi i na podruèju molitve. I još više, akose naša molitva ne bude okretala iskljuèivooko nas samih i potreba do kojih je teknama i našima stalo (što ne znaèi da za tak-ve potrebe ne treba moliti!), možemo bitisigurni da æe i naše djelovanje biti usmjere-no prema Rijeèi po kojoj æemo na koncuvremena biti suðeni: "Zaista, kažem vam,što god uèiniste jednomu od ove moje naj-manje braæe, meni uèiniste!" (Mt 25, 40).Tako i ovaj apostolat potvrðuje davnoizreèenu istinu: anima humana naturaliterchristiana; drugim rijeèima: moralni impe-rativ kršæanske suæuti i otvorenosti zabližnje (a tko to nije moj bližnji?) u poptu-nosti odgovara putu do prave sreæe kojajedina može ispuniti ljudsku narav kao tak-vu. Osim toga, promislimo koliko ovakavnaèin apostolskoga djelovanja može doni-jeti životnog smisla bolesnim osobama koji-ma je nemoguæ pun tjelesni angažman uslužbi Bogu i èovjeku. Uostalom, ne naliku-ju li barem ponekad dani svakoga èovjekana žednu zemlju i sušno tlo (Iz 44,3–4)?Nisu li naši dani, makar bili i zdravi, vrloèesto obilježeni sivilom svakodnevlja?Angažman u Apostolatu molitve bit æeistinsko jamstvo da svaki trenutak našegaživota ima dubok smisao, a to samo zato jerje darovan Isusu Kristu i po njemu uronjenu vazmeno otajstvo!

Apostolat molitve prisutan je i u našojDomovini, a tu prisutnost na posebannaèin podržava svojim službenim glasilom– “Glasnikom Srca Isusova i Marijina”, kojije još 1892. godine u Sarajevu pokrenuojedan od naših najveæih velikana duha,nadbiskup vrhbosanski dr. Josip Stadler.Ovo glasilo je i dan-danas možda najomil-jenije štivo hrvatskoga katolièkog puka. U“Glasniku” se svaki mjesec – uz obilje dru-gih korisnih i zanimljivih tema – donose itumaèe nakane Apostolata molitve: opæa,misijska te nakana naših domaæih biskupa.Pripadnost Apostolatu molitve ostvaruje seprvenstveno kroz molitvu te dnevnim pri-kazivanjem svoga života Bogu. No, oni kojito žele mogu se i formalno obvezati na tadjela uèlanjenjem u Apostolat molitve. Do-voljno je da se javi na adresu: Nacionalno

tajništvo Apostolata molitve, Fratrovac 38,10 000 Zagreb, i zatraži pristupnicu.

Na kraju, prisjetimo se svima namadobro znanoga Isusova èuda, èuda umna-žanja kruhova. Apostolat molitve nije ništadrugo nego spremno darivanje svega štoimamo, pa makar imamo tek pet kruhova i

dvije ribe (usp. Mt 14,17), jer i danas vrije-di Isusov nalog: "Donesite mi ih ovamo!"(Mt 14,18). Isus želi da mu darujemo sve,pa èak i onda kada za svoj život možemoreæi: "pust je ovo kraj i veæ je kasno" (Mt14,15). Mi tek vjerujmo i osvjedoèimo se daæe On i danas uèiniti èudo. IP

DUHOVNOST


Razgovor s Mijom Nikiæem, SJRazgovor vodio: Marinko Milièeviæ, SJ

Pater Mijo Nikiæ poglavar je isusovaèke zajednice u Palmotiæevoj ulici u Zagrebu. Pošto ove godinehrvatski isusovci obilježavaju stotu obljetnicu posveæenja bazilike Srca Isusova u Palmotiæevoj, zamolilismo p. Nikiæa da nam kao osoba koja vjerojatno ima najbolji pregled rada i dogaðanja u bazilici i u isu-sovaèkoj rezidenciji uz nju kaže ponešto o svemu tome.

1. P. Nikiæ, recite nam što za Vas znaèi bitipoglavarom u Rezidenciji Družbe Isusoveu Palmotiæevoj ulici, gdje se nalazi slavnabazilika Srca Isusova?

MN: Biti poglavar jedne zajednice kao štoje Rezidencija u Palmotiæevoj jest veomaodgovoran i težak zadatak. Naša je zajed-nica dosta velika i raznolika. U kuæi imamo30 isusovaca koji djeluju u rezidenciji i èet-voricu koji rade na Provincijalatu. Osimtoga, našoj zajednici pripadaju i trojica isu-sovaca koji rade na župi u Savskom Nartu.Uloga poglavara u isusovaèkoj zajednici jeu tome da se brine o svemu što je potrebnoda zajednica koja je njemu povjerenamogne ostvariti plan koji Bog s njom ima.Drugim rijeèima, zadatak je poglavara osi-gurati sve potrebne uvjete da Družbin duhprožima našu zajednicu, a to je DuhKristov koji je nosio sv. Ignacija i njegoveprijatelje s kojima je osnovao DružbuIsusovu. Nadalje, uloga poglavara je i utome da osigura i druge materijalne i psi-

hološke uvjete kako bi svi èlanovi zajedniceživjeli u slozi, miru, ljubavi gradeæi istinskozajedništvo Bogu na slavu i na spas dušamakoje su nam povjerene. Moja uloga idužnost kao poglavara u našoj zajednicisastoji se u tome da koordiniram rad mno-gobrojnih aktivnosti koje se ovdje odvijaju.U kuæi imamo takoðer dosta starijih i bole-snih èlanova o kojima poglavar takoðermora voditi raèuna da dobiju svu potrebnunjegu, kao i duhovnu okrepu i pomoæ.

2. Vaša je zajednica, kao što rekoste, veo-ma raznolika i ima široko polje rada.Biste li nam mogli reæi nešto o tim aktiv-nostima?

M.N: Naša zajednica vodi više apostolskihdjela. Na prvom mjestu je župni apostolat.Župa Srca Isusova slavi ove godine 25. ob-ljetnicu organiziranog župnog apostolata.U župi rade župnik p. Franjo Korade, nje-gov vikar p. Niko Biliæ te èasna sestraMarijela koja organizira sudjelovanje djece

RAZGOVOR

u liturgiji te u drugim izvanliturgijskimslavljima. Njima pomažu ostala subraæa ukuæi, a to su ispovjednici i sakristani. Unašu baziliku dolaze ne samo naši župljani,nego i vjernici iz cijeloga Zagreba. Posebicesu veliki redovi pred ispovjedaonicama zaprve petke kada dolaze k nama vjernici izdrugih župa. Mnogi patri tom prilikomispovijedaju po više sati, a u pomoæ namdolaze i patri iz drugih isusovaèkih kuæa.Osim župnoga apostolata, valja istaknutistudentski vjeronauak koji vodi p. LukaRaða. Svaki ponedjeljak na vjeronaku seokupi oko 300 studenata. Povremeno orga-niziramo i seminare nove evangelizacije teseminare kršæanske meditacije. Trenutnosu u tijeku duhovne vježbe u svakodnev-nom životu koje vodi p. Slavko Pavin. U nji-ma sudjeluje preko 200 sudionika koji sva-kodnevno meditiraju po sat vremena, ajednom tjedno imaju zajednièki sastanak svoditeljem. Veæini od njih je omoguæeno dajednom tjedno imaju osobni duhovni raz-govor sa sveæenikom. U našoj rezidenciji senalazi uredništvo i uprava “Glasnika SrcaIsusova i Marijina” koji redovito, jednommjeseèno, izlazi u 18 tisuæa primjeraka.Glavnom uredniku p. Franji Pšeniènjakusvojim pisanim prilozima pomažu ostalasubraæa u kuæi. Pater Ante Vukoja apostol-ski djeluje u Hrvatskoj vojsci kao vojnikapelan. On ponekad u svoj rad s vojskomukljuèi i ostalu subraæu koja mu pomažuraznim predavanjima te ispovijedi za Božiæi Uskrs. Pater Josip Æuriæ i dalje služi ned-jeljnu sv. misu u 11 sati na koju dolazemnogi intelektualci grada Zagreba i nakojoj pjeva akademski zbor "Palma" koji seveæ proslavio odnoseæi prve nagrade nasvjetskim prvenstvima pjevaèkih zborova.Svakoga èetvrtka u našoj bazilici je svetaura klanjanja pred Presvetim oltarskimsakramentom. Na tu se pobožnost okupipreko stotinu vjernika, veæinom mladihkoji svojim pjevanjem i molitvama dopri-nose lijepom molitvenom ozraèju. U našimprostorijama se okupljaju i neokatekume-ni, mladi koji su ukljuèeni u Zajednicukršæanskoga života te pripadnici i aktivistiMarijine legije. Prisutne su takoðer i molit-vene skupine koje se sastaju jednom tjed-no. Uz plodan karitativni život koji se odvi-ja u župi, veoma je poznat i živ karitativni

apostolat patra Antuna Cveka koji na svombiciklu obilazi te materijalno i duhovnopomaže napuštenima, starima i bolesnima,ne samo u našoj župi, nego i po èitavomZagrebu. U zajednici imamo desetoricuèasne braæe koji nam izvrsno pomažu umnogim našim apostolskim djelatnostima.U našoj rezidenciji veæ dvadesetak godina,na opæe zadovoljstvo, djeluju èasne sestreKæeri Božje ljubavi koje rade u kuhinji,ambulanti i u župnoj katehezi.

3. Mnogi kažu da je crkva u Palmotiæevoj'skrivena oèima grada', no kako doznaje-mo, unutar njezinih zidina odvija se vrlobogat duhovni rad. Kako procjenjujeterad isusovaca u ovoj 'skrivenoj' bazilici?

MN: Upravo smo nabrojili glavne aktivno-sti naše redovnièke zajednice. Tu su još ipojedinaèni osobni razgovori i druge aktiv-nosti patara koje nije uvijek lako registrira-ti, ali koje dragi Bog vidi i registrira, što jedaleko važnije i nama korisnije. Osmoricapatara iz naše zajednice predaju naFilozofskom fakultetu Družbe Isusove tenastupaju na raznim tribinama i suraðuju ucrkvenim i svjetovnim sredstvima društve-noga priopæavanja. Pater Stjepan Fridl vrlo

RAZGOVOR


p. Mijo Nikiæ, SJ

uspješno vodi program Radio Marije.Svakoga prvog petka u mjesecu služi se sv.misa u Bazilici Srca Isusova za prijatelje islušatelje Radia Marija koja se prenosiputem radio valova. Imate pravo kad kažete da je naša bazilikaskrivena oèima grada, a razlog tome je, èinise, protivljenje masona da se ispred bazili-ke izgradi velebni trg. Prema nekim izvješ-tajima, sadašnji park Zrinjevac trebao jebiti ispred naše bazilike, ali nekome to nijeodgovaralo pa se tako sada bazilika jedvaprimjeæuje, a ona je nacionalni spomenikkulture.

4. Što mislite, kakvi bi planovi trebali bitiza buduænost u ovoj bazilici?

MN: Buduæi da nam se snaga ne obnavlja,tj. nedostaje nam duhovnih zvanja, bit æedobro ako uspijemo zadržati i kvalitetnovoditi sadašnje naše apostolske aktivnosti.Na razini studentskoga vjeronauka okupilismo skupinu angažiranih mladih vjernika iosnovali Studentski katolièki centar(SKAC) koji ima Web-stranicu na Inter-netu. S nje se mogu 'skinuti' dobri tekstoviduhovnoga sadržaja. Na tom polju vidimmoguænost još veæega apostolskog djelo-vanja u buduænosti. U planu je otvaranjeWeb-stranice o našoj bazilici kako bismoputem Interneta mogli doæi do onih koji nedolaze redovito u crkvu, a ipak ih zanima-ju sadržaji duhovnoga karaktera. Sve viševjernika traži duhovne razgovore i osobnoduhovno vodstvo, stoga smatram da bismoi na tom polju mogli još više djelovati.

5. Ove godine slavite stotu obljetnicuposvete Bazilike Srca Isusova. Recite namrecite kako teku priprave za to velikoslavlje.

MN: Prije sto godina, toènije 15. prosinca1902. godine sveèano je blagoslovljenacrkva Srca Isusova u Palmotiæevoj ulici uZagrebu. To je uèinio kanonik Ivan Pliveriækoji je i vodio gradnju bazilike. Glavnaproslava toga jubileja predviðena je za ovo-godišnju svetkovinu Srca Isusova koja æebiti u petak 7. lipnja 2002. godine. Za tusveèanost spremit æemo se i pripraviti s dvi-je devetnice. Prva æe biti daljnja priprava

od devet petaka zaredom i ona poèinje upetak 5. travnja 2002. godine u 20.00 sati ubazilici Srca Isusova. Kroz devet petakazaredom bit æe pobožnost klanjanja i raz-matranja o ljubavi Kristova Srca. Bliža priprava sastojat æe se od devetnicekoju æe predvoditi naši biskupi od srijede29. svibnja 2002. u 19.00 sati. Ova devetni-ca poèinje svetom misom koju æe svaki danpredvoditi neki od biskupa ili nadbiskup, anakon sv. mise slijedit æe jedan sat duhov-noga programa koji æe pripremiti razneskupine naših vjernika: djeca, srednjoškol-ci, studenti, Zajednica kršæanskoga života,Marijina legija, èasne sestre Kæeri Božjeljubavi i drugi. Na samu svetkovinu SrcaIsusova sv. misu u 19.00 sati predvodit æezagrebaèki nadbiskup mons. Josip Bozaniæ.Nakon sv. mise slijedi sveèana veèera zapozvane goste, prijatelje i suradnike našežupe.

6. I na kraju, što biste rekli današnjemèovjeku iz ove prekrasne bazilike pos-veæene Isusovu Srcu?

MN: Srce Isusovo je simbol neizreciveBožje ljubavi prema èovjeku. To Srce je biloprobodeno na Veliki petak radi nas i radinašega spasenja. U Bazilici Srca Isusovavjernici primaju plodove Isusova probode-nog Srca. Ovdje oni dobivaju oproštenjegrijeha kroz sakramentalno odrješenje kojeih pripravlja za osobni susret s Kristom ueuharistiji. Današnjem èovjeku bih poruèioda povjeruje u ljubav Božju koja nam jepokazana i posvjedoèena kroz Kristovoprobodeno Srce. "Bog je tako ljubio svijetda je dao svoga Jedinoroðenoga Sina da nepogine ni jedan koji u nj vjeruje, veæ daima život vjeèni" (Iv 3,16). Pozivam sve vjer-nike da, napose kroz ovu jubilarnu godinu,što èešæe navrate u Baziliku Srca Isusova,da otvore svoje srce Kristovu Srcu i da naðuutjehu i ohrabrenje za životne borbe kojetrebaju voditi. Iznad glavnoga oltara ubazilici stoje napisane Isusove rijeèi:"Doðite k meni svi umorni i optereæeni."Ove su rijeèi upuæene svima jer tko od nasnije umoran ili optereæen raznim brigama,duševnim ili tjelesnim bolestima, a da mune bi trebala Isusova pomoæ i utjeha. Tkose Kristovu Srcu utjeèe, taj utjehu nalazi.

RAZGOVOR


"Vas sam nazvao prijateljima", rekao je Isussvojim uèenicima. I danas on to ponavljasvima koji povjeruju u njegovu ljubav.Današnjem èovjeku poruèujem iz ove našebazilike: ako to veæ nisi postao, možeš i ti

postati Isusov prijatelj. Uèini to još danas.Doði u Baziliku Srca Isusova, tamo sumnogi doživjeli Isusovo prijateljstvo i pov-jerovali u njegovu ljubav! IP

"SKAC – Palma" je skraæenica za:Studentski katolièki centar – Palma.

Stranice su nastale na inicijativu p.Luke Raðe, SJ, koji je ujedno i najzaslužnijiza dobivanje Web prostora te za samoureðenje stranica. Stranice donose mnošt-vo sadržaja. Tehnièki su skromno ureðene,no ta skromnost izražava ozbiljnost strani-ca. Sadržaji se ažuriraju svakodnevno,posebice sekcija "Svetac dana". Na stranica-ma možete pronaæi meditacije p. Raðe,raspored teèaja vjeronauka te ono što je

najprivlaènije – duhovne vježbe pod vodst-vom p. Slavka Pavina, SJ, uz moguænostosobnoga kontakta s njime. Meditacije p.Raðe dobra su pomoæ mladima, a nastalesu iz višegodišnjega pastoralnog iskustva irada s mladima. Potrebno je istaknuti i sek-ciju "Savjetovalište" koje trenutno nudikontakt s patrima isusovcima i vanjskomsuradnicom, psihijatrom. Važno je napo-menuti da je stranica postavljena nedavno,da je još relativno 'svježa' te da još nisupostavljeni ostali predviðeni sadržaji.

RAZGOVOR


SKAC – Palma (http://www.skac.hr/)Mikolaj Martinjak, SJ

KRŠÆANSKI INTERNET

Nadamo se da æe se stranica proširivati irasti te da æe i mladež koja je nazoèna vje-runauku dati svoj doprinos. Jedna odzanimljivijih sekcija zasigurno je "Ras-prava", gdje se nudi moguænost razgovora

o vlastitim problemima, a slièna je sekciji"Dopisivanje". Mišljenja smo da je ovajnaèin kontakta vrlo dobar jer mladimaomoguæuje kontakt s Crkvom u svako vrije-me. IP

Na Web-stranicama koje nose naziv “Vjeruji živi”, pater Niko Biliæ, SJ, na raspolaganjuje sa svojim biblijskim razmišljanjima. Nastranicama je moguæe pronaæi i informaci-je o duhovnim vježbama koje su prvenstve-no ponuðene mladima s FFDI-a, ali i osta-lima. U sekciji "Kondicija duha" moguæe jepronaæi komentare studenata na nedavno

održane duhovne vježbe. Sekcija je zamiš-ljena kao e-zine glasilo. Za pohvalu je i"Duhovni kalendar" koji je moguæe pronaæiu sekciji "Duhovni kutak FFDI-a". Kalendardonosi informacije o održavanju susreta smladima uz koji je navedena tema. PaterBiliæ redovito ažurira cijeli sadržaj. IP

KRŠÆANSKI INTERNET


VJERUJ I ŽIVI (http://www.ffdi.hr/duhovni-kutak/)

NAŠI


Naši mladomisniciOvogodišnji naš mladomisnik je Željko Paša, rodom iz Podravine, župa Molva. Zamolili smo ga da sepredstavi cijenjenom èitateljstvu “Ignacijeva puta”.

Priredili: Zdeslav Šuæur, SJ Sebastian [ujeviæ, SJ

Željko Paša, SJ

Roðen sam 19. svibnja, 1971.Djetinjstvo sam proveo uMolvama. Svoju duhovnu for-maciju prije svega zahvaljujemroditeljima od kojih sam dobiosolidan kršæanski odgoj. Na tojformaciji sudjelovali su i ocifranjevci konventualci, vjernièuvari Gospina svetišta. Njima

zahvaljujem i poseban osjeæajza liturgiju i pobožnost do kojesu oci franjevci puno držalipripremajuæi velike sveèaneliturgije na kojima sam redovi-to sudjelovao s brojnim kole-gama ministrantima. Posebnomjesto u mom osmoškolskomrazdoblju zauzimaju i sestremilosrdnice. One su u onokomunistièko razdoblje svojimneumornim apostolatom odi-grale veliku ulogu u duhovnoj,kulturnoj i intelektualnoj izo-brazbi mladih cijele okoliceMolva.

Po završetku osnovne škole1986. u Zagrebu upisao sam seu srednju upravnu školu. Imaturirao 1990. Najesen istegodine odlazim na studijmedicine na Medicinskomfakultetu u Zagrebu. To je biovažan korak u mom životu jersam u tom razdoblju upoznao

isusovce u Palmotiæevoj. Uklju-èio sam se u zbor mladih"Oaza" pod vodstvom p. Stje-pana Fridla, SJ, kojeg sam iza-brao za svoga duhovnika.

Kroz molitvu i razmišljanjeo redovnièkom životu došaosam do odluke da postanemredovnik isusovac pa u listopa-du 1992. prekidam studijmedicine i poèinjem dvogo-dišnji novicijat Družbe Isusoveu Splitu. Slijedi uobièajenitijek izgradnje isusovaèkogkandidata.

U zagrebaèkoj katedrali27. listopada 2001., zareðensam za ðakona. Sveæenièkoreðenje bit æe u lipnju 2002., asvoju prvu, mladu misu služitæu 7. srpnja 2002. u Molvama.

Zahvaljujem svima onimakoji su me molitvama i savjeti-ma podupirali na putu dosveæeništva!

p. Josip Æuriæ(50 godina sveæeništva)

Pater Josip Æuriæ roðen je 1.sijeènja 1926. godine uTravniku. U jesen 1943. stupioje u Družbu Isusovu. Nakonnovicijata, poèeo je 1945. stu-dij filozofije na Filozofskominstitutu Družbe Isusove uZagrebu i zakljuèio ga ispitom"ex universa philosophia"1948. godine. Bogoslovlje jestudirao na Katolièkom bogos-lovnom fakultetu (KBF) u

Zagrebu te diplomirao 1953.,a magisterij je postigao usijeènju 1954. godine. Dvijegodine prije toga bio jezareðen za sveæenika.

Od 1955. godine predavaoje filozofijske discipline naFilozofskom institutu DružbeIsusove, u Zagrebu te spremaotezu o Blondelu, koju je obra-nio 1. lipnja 1963. godine. Ujesen 1966. godine pozvan jeza predavaèa na KBF-u, gdje jeod 1989. do 1991. obavljaoslužbu dekana.

U "Zborniku Tome Akvin-skog" objelodanio je oveæi rado metafizici sv. Tome pod nas-lovom: "Connaturalitas". Dru-ge, manje studije tiskane su u"Obnovljenom životu", "Bogo-slovskoj smotri" te u još nekimpublikacijama.

Nakon umirovljenja 1996.godine živi i radi kao sveæenik-isusovac u Palmotiæevoj ulici, uZagrebu.

Naši jubilarci


NAŠI

br. AntunÐakovac (50 godina redovništva)

Brat Ðakovac roðen je uDonjem Viljevu 26. kolovoza1926. godine. Svoje mlade-naštvo proboravio je s rodite-ljima do 18. godine, a poèet-kom 1944. godine pozvan je uHrvatsku vojsku. Za njega jevojska bila završena u svibnju1944., u Dravogradu, blizuBlajburga, nakon èega je biosudionik križnoga puta poHrvatskoj. Jedno vrijeme je

radio na željeznici u Bjelovarui Belišæu, nakon èega je od1949. do 1950. godine bio ulogoru Trstenik u Srbiji.

Radeæi kratko u promet-nom uredu željeznièke stanice,osjeæa želju da sve napusti ikrene za Kristom, što je i ost-vario ušavši u samostan usvojstvu aspiranta 7. rujna1951. godine. Aspiranturudovršava u Dubrovniku gdjeje, pošto u Zagrebu nije dobiodozvolu boravka, 6. rujna1952. zapoèeo novicijat.

Nakon dva mjeseca odo-bren mu je boravak u Zagrebupa nastavlja novicijat u isuso-

vaèkoj kuæi na Fratrovcu.Jednostavne zavjete položio je19. rujna 1954. godine.

Poèetkom listopada istegodine odlazi u Split gdjeobavlja dužnost kuhara.

Redovnièki život, kao bratu Družbi Isusovoj, proveo jegotovo u svim kuæamaHrvatske provincije, služeæi usvom poslanju sve do umirovl-jenja godine 2000. Danas vri-jeme provodi u tihom, skrovi-tom kutku isusovaèke reziden-cije u Palmotiæevoj ulici, gdjesvojom molitvom privodi dušek Bogu.

p. VladimirHorvat (50 godina redovništva)

Pater Horvat (u najslužbenijimdokumentima Ivan Vladimir)roðen je 21. ožujka 1935. uDonjoj Dubravi u Meðimurju.Osnovnu školu pohaðao je uKoprivnici, jer su maðarskeokupacijske vlasti 1941. protje-rale oca Ivana, župnoga orgul-jaša, kao i sve uèitelje izMeðimurja. Otac je bio iskrenHrvat i angažirani katolik, paga je jugokomunistièka vlastosudila na smrt i smaknula 7.studenog 1945. U oproštaj-nom pismu zamolio je supru-gu Tereziju da djeci dadne štoviše vjerske i opæe naobrazbe,a djecu – Vladu, Drageca iAnðelku – da iskoriste Božjetalente na što veæu koristCrkve i Domovine.

Vlado je odluèio je postatisveæenik pa je pohaðaoNadbiskupsku klasiènu gimna-ziju u Zagrebu od 1946. U isu-sovaèki red stupio je 1952.Desetak godina kasnije završio

je filozofiju i teologiju naFilozofsko-teološkom instutuDružbe Isusove u Zagrebu. Zasveæenika je zareðen 1964. NaFilološkom fakultutu uBeogradu zapoèeo je studij1965., nastavio ga kao izvan-redni student od 1966. do1968. kad je bio u Sarajevukateheta studenata u tri župe(katedralna, Marindvor i NovoSarajevo) te je diplomirao1970. Na Filozofskom fakulte-tu u Zagrebu magistrirao je1975. iz hrvatske književnosti,radom o A. G. Matošu, te dok-torirao 1997. o jezikoslovljuBartola Kašiæa. Od 1969. uZagrebu je bio profesor unovootvorenom sjemeništu naFratrovcu i kateheta studenatau Palmotiæevoj. Treæu proba-ciju obavio je u Opatiji1972./73. Zatim je u dubrovaè-kom sjemeništu profesor i pre-fekt, a 1975. postaje u Parizudirektor Hrvatske katolièkemisije. Osnovao je i ureðivaodvojezièni bilten "Naš glas -Notre voix". Uz vjeronauk ute-meljio je i vodio hrvatskuosnovnu i srednju školu koja jedobila ime "Bartol Kašiæ".

Srednjoškolci koji su u svojojškoli upisali hrvatski kao stranijezik dobivali su od njegaslužbene ocjene.

Od 1981. èlan je Ekipe zaistraživanje hrvatske kulture uCentru za istraživanje pored-bene književnosti na Sorbonni.S prof. dr. Henrikom Hege-rom sudjeluje u osnivanjuHrvatskih studija u Parizu igodišnjih simpozija. Nakondesetogodišnjega plodnogpastoralnog i kulturnog djelo-vanja u Parizu ostao je bezputovnice pa je od 1986. do1991. godine djelovao u Beo-gradu kao superior i župnik,dekan i voditelj tribine religij-ske kulture u dvorani BartolKašiæ koju je otvorio. Zatim jegodinu dana bio u Rimu kaostipendist Isusovaèkog povije-snog instituta i prouèavaoBartola Kašiæa u arhivima ibibliotekama. Godine 1992.imenovan je urednikom “Vrelai prinosa” te proèelnikomHrvatskoga povijesnog institu-ta u Beèu koji je osnovaoFilozofski fakultet DružbeIsusove u Zagrebu. Na istomfakultetu kao izvanredni profe-


NAŠI

p. StjepanSchmidt(70 godina redovništva)

Pater Schmidt roðen je 12.srpnja 1914. u Ðakovu. Puèkuškolu pohaðao je u rodnommjestu. Sjemenište pohaða uTravniku od 1924. do 1928., aod 1928. do 1932. pohaða sje-menište na Šalati u Zagrebu.Nakon sjemeništa stupa unovicijat Družbe Isusove uZagrebu, na Jordanovcu. Od1934. do 1937. godine studira

filozofiju u Pullachu uNjemaèkoj. Od godine 1938.do godine 1940. radi kao pre-fekt prvoga razreda sjemeniš-taraca na Šalati. Godine 1941.otpoèinje bogosloviju u Sara-jevu, a nastavlja na Gregorianiu Rimu, nakon èega tri godinestudira Sv. pismo na Papin-skom biblijskom institutu uRimu. Godine 1953. imenovanje tajnikom Papinskoga biblij-skog instituta i tu službu vršido1959., kada postaje tajnikkardinala Augustina Bee,predsjednika Papinskoga taj-ništva za jedinstvo kršæana. Na

toj službi ostaje do 1968. Od1970. do 1994. tajnikom jekardinala J. Willebrandsa, nas-ljednjika kardinala Bee, a usijeènju 1995. p. General gaimenuje suradnikom Središ-njega arhiva Družbe Isusove uRimu, gdje radi i danas.

Jedan od zapaženijih nje-govih zadataka bio je opis dje-lovanja kardinala Bee kaopredsjednika Tajništva zajedinstvo kršæana te kardinalo-va biografija koja je doživjelaviše izdanja. IP

sor vodi kolegij Religijske temeu svjetskoj i hrvatskoj knji-ževnosti. Organizirao je neko-liko simpozija, od kojih jeposljednji pod nazivom “Reli-gijske teme u književnosti”, biou prosincu 2000., a zbornikradova uredio je p. IvanŠestak, SJ, i tiskao 2001.

Objavio je pedesetakrasprava i èlanaka u domaæimi stranim èasopisima i enciklo-pedijama te priredio raznadjela. Napisao je slijedeæe knji-ge: 1981. na francuskom LECARDINAL STEPINAC,MARTYR DES DROITS DEL'HOMME (Kardinal Stepinac- muèenik za ljudska prava)pod pseudonimom M. LAN-DERCY. Knjiga je 1989.objavljena i na hrvatskom, aprevedena je na španjolski islovaèki. 1986. CRKVA UHRVATSKOM NARODNOM

PREPORODU; 1994. PRI-LOG MATOŠEVOJ POETICI:Camao-Prva pjesma-Baudela-ire; 1999. monografija BartolKašiæ – otac hrvatskoga jezi-koslovlja. Od Kašiæevih djelaobjavio je 1990. prvotisakHRVATSKO-TALIJANSKOGARJEÈNIKA i 1993. pretisakRITUALA RIMSKOG i trod-jelni latinski spis “Apologia –obrana hrvatske Biblije”; 1999.drugo izdanje Hrvatsko-tali-janskoga rjeènika. Godine1998. na njegov prijedlogSabor je prihvatio godinuBartola Kašiæa, za koju je napi-sao brošuru “Bartol Kašiæ ièetiri stoljeæa hrvatskoga jezi-koslovlja”, koju je Ministarstvoprosvjete i športa besplatnoposlalo školama i uèenicima.

U Kašiæevoj godini održaoje mnoga predavanja diljemHrvatske, od Èakovca do

Dubrovnika, i od Pule doVukovara. Kašiæ je uveden usve školske i visokoškolske pro-grame i postao je prisutan uhrvatskoj i svjetskoj znanosti ijavnosti

Pater Horvat se danasnalazi u isusovaèkoj rezidencijiDružbe Isusove u Palmotiæevojulici u Zagrebu, gdje djeluje ipastarolano. Na Filozofskomfakultetu Družbe Isusove vodikolegij religijske teme u svjet-skoj i hrvatskoj književnosti, ana Hrvatskim studijima preda-je kolegij Barto Kašiæ. Nastojiraditi sve na veæu slavu Božju iduhovnu korist svoga hrvat-skog naroda.


Ivan Merz

Ljubav i èistoæatekstovi Ivana Merza oljubavi, ženi, braku,èistoæi i Božjoj ljubavi;tekstove odabrao ikomentirao p. BožidarNagy, SJ

Biblioteka RADOST I NADAknjiga 34.264 str.FTI, Zagreb, 2002.

''Popeo sam se na stanovitu visinu i sada mesila ustrajnosti na ovoj drži. Ali, u meni jeplamen za beskrajnim visinama; žar zanepomuæenim grljenjem Sina i Oca iDuha...!''

Ova knjiga jedna je u nizu koja nampredstavlja uzor hrvatske mladeži za kojegse od 1958. godine vodi postupak za pro-

glašenje blaženim. Pater Božidar Nagyodabrao nam je posebne tekstove iz dnev-nika, ali i iz raznih drugih spisa ovoga slu-ge Božjega, Ivana Merza, koji govore o lju-bavi i èistoæi, toj danas malo cijenjenoj kre-posti. Govor je to o tjelesnom vidu ljudskeljubavi, o spolnosti, njegovu nastojanju okomoralne èistoæe, sve do potpuna predanjajednoj veæoj, univerzalnijoj ljubavi koju jenašao u osobi Isusa Krista.

U kronološkom slijedu njegovih zapisa,koji se mogu pratiti iz mjeseca u mjesec,razvidno je postupno usvajanje i približa-vanje kršæanskim stavovima, njegove mo-ralne borbe i sumnje, njegovi doživljaji sla-bosti, njegovo iskreno priznanje svojih gra-nica, i tako razvoj njegovih uvjerenja, štoga èini bližim današnjem mladom vjernikukoji bi želio živjeti životom evanðeoske vje-re. Može se pratiti kako se svetost koju jeIvan Merz ostvario ne stjeèe roðenjem,nego se za nju viteški bori i postiže ju seosobnim trudom i milošæu Božjom.

Mirko Nikoliæ

Milost susreta

Biblioteka RADOST I NADAknjiga 33. 252 str.FTI, Zagreb 2001.

Svojom èetvrtom knjigom svetopisamskihmeditacija p. Mirko Nikoliæ, SJ, završavaciklus razmatranja evanðelja kroz godinu.Ovaj posljednji svezak slijedi evanðelja kojasu izabrana za XXII. do XXXIV. nedjelju

kroz godinu. Sve knjige iz ciklusa svetopi-samskih meditacija nose u svom naslovurijeè ''susret'', èime se jasno ukazuje na smi-sao knjige: susret s Gospodinom u poniran-ju u smisao i narav odreðenih evanðeoskihdogaðaja.

Knjiga donosi upute za meditaciju biblij-skoga teksta pa svatko može pratiti pred-ložena èitanja. Evanðeoski tekstovi su obra-ðeni redak po redak, autor ih stavlja u suvre-meni kontekst približujuæi ga današnjemèitatelju. Tako nam obraðene evanðeoskeporuke postaju korisne u svakodnevnomživotu.

NOVE KNJIGE Priredio: Sebastian Šujeviæ, SJ

NOVE KNJIGE

Ilija Dilber

Više smjeha, višezdravlja

Èasni brat Ilija Dilber, SJ, prikupio je u ovojknjižici oko tri stotine viceva zdrava i,nažalost, veæ pomalo zaboravljena pristoj-nog humora. Neobièna je to i rijetka knjigau svijetu duhovnosti. A rijeèi duhovnost iduhovitost tako su sliène! Šale kao takve,ponekad puno bliskije i jasnije tumaèe para-doksalnosti i apsurdnosti ljudskoga života.Autoru kao da je želja raskrinkati nekadprenaglašenu ozbiljnost ljudi: ''Ne brinite setjeskobno'', kaže nam Isus, ''Prièajte viceve'',kao da želi dodati brat Ilija.

Prikupljene anegdote raznolikih su temai poredane su bez nekog redoslijeda pa sutako prikladnije za spontano polaganoèitanje, svakodnevno opuštanje i uveselja-vanje.

Willi Lambert

Tražiti inalaziti Boga u svemu

bibliotekaDUHOVNI ŽIVOTknjiga 3.FTI, Zagreb, 2001196 str..

Ovu bismo knjigu mogli slobodno opisatikao mali rjeènik za razumijevanje ignacijev-ske duhovnosti. Autor svojim stilom pisanjauspješno približava bogatu duhovnost sv.

Ignacija èak i onome èitatelju koji ovoga sve-ca doživljava "teškim i zahtjevnim", a njego-vu duhovnost "krutom i vojnièkom". Kroz 62temeljne rijeèi sv. Ignacija autor nas upoz-naje s duhovnim likom ovoga, kako ga autornaziva, majstora duhovnosti. Èak i nakongotovo pola tisuæljeæa, Ignacijeva duhovnaiskustva nadahnjuju ne samo DružbuIsuovu, red koji je on utemeljio, nego i velikbroj laika u cijelom svijetu, a meðu njimanapose Zajednicu kršæanskoga života.

Pojedini odlomci mogu se upotrijebiti zameditaciju, razmišljanje, kao poticaj za raz-govore i duhovne vježbe. S ovim temeljnimignacijanskim jeziènim blagom ne bi se,kako autor kaže, moglo dogoditi ništa ljepšenego da kroza nj Duh Sveti dotakne èitate-lja.

Sretan Uskrs želi vam uredništvo

Ignacijeva puta!

GODINA XVII I BROJ 1 (28) 2002.

I N F O R M A T I V N I L I S T Z A P R I J A T E L J E D R U Ž B E I S U S O V E

ISSN 1331-8500

Tema broja:

BAZILIKASRCAISUSOVA

IP-1-2002 naslovna.qxd 18.3.2002 21:28 Page 1

Documents

Tema broja: BAZILIKA SRCA - Isusovci