Embed Size (px)
Citation preview
Zašto čitati?Ove smo godine, koja je proglašena godinom čitanja, odlučiliposvetiti pažnju upravo čitanju pa je i tema našeg listaČitajmo da ne ostanemo bez riječi. Želimo vas osvijestitikoliko je čitanje važno ne samo zato što čitanjem dobivamododatno znanje, bogatimo naš rječnik, nego njime i razvijamomaštu.
Čitanje se izvodi očima, ali se osvještava u mozgu. Ljudi nisuprvotno stvoreni za čitanje, ono je kulturni izum čovjeka,vještina stara 5 500 godina. Može se vježbati i usavršavati.
Dok čitamo, naš mozak ne samo da razmišlja o tome što sedogađa, već i stvara slike. Pomoću čitanja razmišljamo ubojama, oblikuje se mašta…svijet koji samo ti možeš stvoriti.Njime doživljavamo različite osjećaje i gledamo svijet naposeban način.
Čitanjem razvijamo jezične sposobnosti, pamćenje i kreativnorazmišljanje.
K. Rowling jednom je rekla: „ Onaj tko ne voli čitati,1.nije pronašao pravu knjigu za sebe.“
I nije u krivu. Istražite, pitajte i potražite knjigu kojućete zavoljeti i rado čitati. Vaša knjiga strpljivo stoji nanekoj polici i samo čeka da ju uzmete u ruke.
Potražite i čitajte ne samo knjige već i druge izvore iz kojihćete saznavati nove informacije o sebi i svijetu koji vasokružuje, učiti i osjećati…
Krenimo zajedno u pustolovinu čitanja!
Kristina Arapović, 7. c
ČITANJEM DO ZVIJEZDAOve smo se godine odlučili prijaviti na popularni kvizza knjigoljupce „Čitanjem do zvijezda“. Nacionalni je to projekt zapoticanje čitanja i promicanje kulture čitanja u organizacijiHrvatske mrežeškolskih knjižničara.
Tema ovogodišnjeg natjecanja je “Izmeđustvarnosti i fantazije”.
Odabrani naslovisu:
1. Harry Potter ikamen mudraca, J. K. Rowling (Algoritam)
2. Nikadgrad : KušnjeMorrigan Crow, Jessica Townsend (Znanje)
3. Zmaj ispod Starogagrada, Krunoslav Mikulan (Naklada Ljevak)
U projektu su, uz Mlade knjižničare, sudjelovali iučenici sedmih razreda, a mentorice su učiteljice hrvatskogjezika, LeonidaFijan, Ivana Prstačić, Tanja Resanović i knjižničarka.
Prva nam je godina sudjelovanja donijela i velikiuspjeh. Na Županijskoj je razini natjecanja, održanoj 5.ožujka 2020. u OŠRugvica, naša ekipa, koju su činili: Klara Šeatović, RokoMarić i Val Karan,osvojila izvrsno četvrto mjesto, a Klara je sudjelovala i ukategorijikreativnog uratka prezentirajući plakat čiji je autor RokoMarić. Pozitivanduh, timski rad i druženje dovoljni su razlozi da se i idućeškolske godineuključimo u ovo natjecanje koje potiče čitanje te njegujeljubav prema knjizi ičitanju, ali i razvija kreativnost kroz likovne uratke.
Projekt “Zgubidan”Polaznici Video skupine Gajevci sudjelovali su sa svojimfilmom u projektu „ Zgubidan“ koji je pokrenula Gradskaknjižnica Goran Kovačić. Projekt je pod pokroviteljstvomZagrebačke županije, a naši vrijedni učenici prisustvovali su10.12.2019. projekciji dokumentarnih filmova na kojoj su sepredstavile šest škola zaprešićkog kraja. Ove godine temaprojekta bila je nošnja zaprešićkog kraja, a zadani medijizražavanja dokumentarni film.
Naslikajmo priču: Čarobnašuma!U organizaciji Gradske knjižnice Ante Kovačića u Zaprešićuprošlog mjeseca pojedini učenici petih razreda sudjelovali suu likovnom natječaju “Naslikajmo priču: Čarobna šuma!”Na natječaj je pristiglo ukupno 100 radova iz 15 školaZagrebačke županije.Među autorima pohvaljenih radova bili su i naši učenici :Petar Kokošarević, 5.a ( 3. mjesto medju 3 nagradjena rada )Marija Dodik, 5.aLana Franjić, 5.aSara Nicol Petrlić, 5.aPaola Seginj, 5.a iKorina Bermanec 5.d
Čestitamo navedenim učenicima i donosimo djelić atmosfere!
Kviz znanja o Lijepoj Našoj
Kliknina sliku kako bi započeo igranje kviza! Sretno �
„BonToniraj se za MS“ sa 4.c„BonToniraj se za MS“ SA 4.C RAZREDNIM
ODJELOM
Ponosni smo na zajednički projekt Društva multiple sklerozeZagrebačke županije i učenika 4.c razreda OŠ Ljudevita Gaja sciljem informiranja i senzibiliziranja javnosti o multiplojsklerozi te o bontonu koji očekuju osobe s multiplom sklerozomu svakodnevnoj komunikaciji. Projekt smo proveli 7.12.2018.pod vodstvom predsjednice Društva, gđe Branke Lukić.
Nakon kratkog predavanja učenici su na papir prenijeli svojaviđenja problema osoba s multiplom sklerozom i način na kojibi im oni pomogli.
Gđa Branka nas je ponovno posjetila i podijelila nam tiskanebrošure. Dogovorili smo nove radionice i suradnju.
4.c se bontonirao. A vi?
Klikni na sliku i prelistaj brošuru!
Međunarodni dan volontera5.12.
Međunarodni dan volontera 5.12.
M. Filipović: Rječnik stranih riječi:
VOLONTER – dobrovoljac; besplatan vježbenik; čovjek koji beznagrade vrši neku službu.
U našoj školi imamo izvrsnu izvannastavnu aktivnost – Mladivolonteri!
Kako postati volonter; kako osmisliti projekt volontiranja –razgovarali smo u 5. b razredu. Evo njihovih ideja, zamisli imogućih volonterskih ostvarenja u najbližoj budućnosti – jerdobra misao vrlo brzo postaje dobro djelo!
Da sam ja volonter…
Una Tomas Tunjić
Matija Marinić
Patrik Skender
Dunja Butković
Luka Žulj
Luka Klarić
Ana Čurla
Benjamin Pešec
Zara Stipčević
Volonteri su osobe koje na razne načine pomažu drugima uraznim situacijama ( poteškoćama).
Da sam volonter, učinio bih (činio bih ovih dana): pomagalabih starijima i nemoćnima, donosila bih hranu, skupljala bih
igračke za djecu, pomagala bih školarcima u učenju, omogućiladrugoj djeci putovanja, donirala obuću.
Kako bih drugoj djeci omogućila putovanje?
Na društvenim mrežama pitala bih ljude jesu li spremni pomoćii djeci kojoj ne putuju omogućiti putovanja. Zamolila bih zadoniranje novca. Kada bi prikupili dovoljno novca volonteri ija pokušali bismo pronaći djecu koja žele putovati.Zainteresiranu djecu bih okupila na jedno mjesto i tamo biglasanjem odlučili gdje će putovati. Uplatili bismo putovanjei ubrzo otputovali. Posjetili bismo smo zoološki vrt,najpoznatije znamenitosti i kada bismo stigli s obilazaka iigrali bismo društvene igre. Igrajući igre djeca bi sesprijateljila.
Una Tomas Tunjić
Da sam ja volonter učinio bih (činio bih) ovih dana:
napravili bismo projekt tako što bismo prikupili nepotrebnuodjeću i obuću i stavili u kutiju. Tu kutiju odnijeli bismo ucrveni križ. Uzela bih hranu i odnijela ljudima koji gladuju.Možda bih i išla po ulici i dijelila odjeću, obuću i hranuonima kojima je potrebno. Ako bi bilo prilike, nekako bihpomagala ljudima koji ne mogu nešto nositi ili slično.
Matija Marinić
Volonteri su osobe koji na razne načine pomažu drugima uraznim situacijama (poteškoćama).
Da sam ja volonter, učinio bih (činio bih) ovih dana:
Ja bih darovao odjeću, hranu, novce te što god treba. Darovaobih izbjeglicama, siromašnima, kome god treba. Ja nikad nebacam hranu zato jer znam da bi nekome trebalo ili bih uzeoodjeću u Crveni križ.
Patrik Skender
Da sam ja volonter, učinio bih (činio bih) ovih dana:
prikupljala bih potrebne stvari za djecu i odrasle koji si nemogu priuštiti stvari koje mi imamo. Npr. napravila bih razneletke i stavila ih na razna mjesta u gradu. Na njima bipisalo:
Pomozite i vi djeci koja nemaju!
Zato i vi pomozite svima koji nemaju potrebne stvari. Naadresu… donesite odjeću, obuću i donje rublje za djecu iodrasle.
Dunja Butković
Moja volonterska ekipa donijela bi što je potrebno za život.Na primjer: hranu, piće i stvari potrebne za higijenu.
Čitao bih bajke, priče i časopise.
Luka Žulj
Da sam ja volonter, učinio bih ovih dana:
darovao bih krv onima kojima treba, pomagao bih starijima,darovao bih izbjeglicama hranu, vodu, odjeću i mnoge drugestvari koje im trebaju.
Kada bih imao dosta novca, svim izbjeglicama bih sagradio kućes dosta prostorija i radovao bih se da će zauvijek ostatitamo živjeti.
Luka Klarić
Da sam ja volonter, učinio bih (činio bih) ovih dana:
Učlanila bih se u volontersku udrugu ZADI. Tamo se volonteridodijele djeci s dijabetesom. Moja sestra je učlanjena tamo isvake godine dobiva novog volontera, a ja bih se prijavila kaovolonter. S tom djecom se družimo i oni nas uče o dijabetesu.Možemo se brinuti o toj djeci i možemo ih savjetovati kako se
trebaju ponašati. Voljela bih vidjeti sretno lice djetetakojeg sam ja naučila što smije, a što ne smije raditi.
Već imam nekoliko prijatelja kojima je teško u životu. ImajuDawnov sindrom. Oni sa mnom treniraju karate, a ja ih učimkada nešto ne znaju i pomažem im. Iako to ih ne sprječava darade što vole. Na primjer moj prijatelj ima Dawnov sindrom iima jako puno medalja i pehara.
Pomažem već nekoj djeci i to mi se sviđa.
Ana Čurla
Da sam ja volonter, učinio bih ovih dana:
Skupio bih dovoljno novca za djecu koja nemaju krov nad glavompa da blagdane provedu na toplom i sigurnom mjestu.
Da sam volonter, za vrijeme blagdana prikupio bih dovoljnonovca za djecu koja su ostala bez mame i tate kako bi im daotoplu vodu i toplu odjeću.
Benjamin Pešec
Da sam ja volonter učinio bih ovih dana:
Prvo bih okupila neke svoje prijatelje da mi pomognu privolontiranju. Probala bih okupiti siromašne ljude koji nemajuni lipu, ni za kruh ni za običnu bočicu vode. Npravila bihštandiće na kojima bi bila odjeća, hrana najbolje kvalitete, aoni bi mogli izabrati najljepšu odjeću i najukusniju hranu.
Zara Stipčević
Božićni dječji glazbeno –poetski recitalU sklopu Gradske knjižnice Ante Kovačić u Zaprešiću, 17.prosinca 2018. godine, organiziran je „ Božićni dječjiglazbeno – poetski recital“. Učenica 3. B razreda predstavilaje svoj literarni rad .
Ja se bojim ružnih osjećaja
Ja se bojim tuge, svađe, samoće, … Uglavnom da skratimopriču, bojim se ružnih osjećaja.
Njihovo ime je: samoća, svađa, tuga, ljutnja ( bijes ),nepravda i manjak ljubavi. Ti osjećaji su ustvari ružne i zlestvari zbog kojih se mi ljudi osjećamo loše. Oni stanuju unašim srcima. Vole plašiti kada im se ukaže prilika i kada suljudi sretni. Njih je moguće otjerati samo dobrotom iljubavlju.
Iako su ti osjećaji zli i loši, bez njih ne možemo živjeti,kako bez ljubavi i sreće tako i bez ružnih osjećaja.
Korana R. 3.b
9. listopada – SVJETSKI DANPOŠTE
Ponovno u starom domu,zavičaju, školi,…Dobro došli u novu školsku godinu! Dobro došli u noveavanture, nove poglede na svijet, nova iskustva. Što drugoreći nakon burnog ljeta koje je obilježilo mnoge živote. Ljetopuno domoljublja i jedinstva došlo je kraju. Ljeto u kojem smoludovali, veselili se i vrištali, navijali i plakali. Kao štoje svima već poznato Hrvatska je osvojila srebro, no to je ononajmanje bitno. Ovoga smo se ljeta u nekoliko večeri, sviujedinili, U našoj je maloj zemlji vladalo veselje radost ijedinstvo. Nije bilo razlika među nama, nije nikome bilo bitnoiz kojeg je dijela Hrvatske, Slavonije, Zagorja ili Dalmacije.Sva su neprijateljski pogledi nestali, zamijenjeni zagrljajimapunim srećom. A sada, krenula je škola. Iako se radost iveselje zbog srebra splasnulo u zadnjih par tjedana, Jošuvijek se mogao osjetiti onaj dašak euforije. Mnogi vjeruju daće, i oni najsretniji, djeca početkom škole zaboraviti na svuljepotu koju su proživjeli ovoga ljeta. No čini se da nijetako, mogu reći da me nešto u srce dodirnula, vidjevši mnoštvoučenika što je s ponosom u očima nosilo “kockice” (Znam da tonisu kockice, već kvadrati profesorice Kožul � ). No, opet menešto u srcu steglo, kada sam primjetila da neki učenicinedostaju. Neki su otišli u potrazi a boljim životom. Nadamse da su oni ovoga ljeta, ma gdje god bili mogli ponosno reći:
-“Ja sam iz Hrvatske!”
-“Hrvatska je moja zemlja!”
-“Ja sam Hrvat/Hrvatica!”
Ipak, nije sve crno, jer se u našu školu osim prvašića upisaloi dosta novih učenika!
Posebno za početak školske godine, pripremili smo intervju sbivšim učenikom naše škole, Patrikom Kolundžićem. Koji je još2016. godine odselio u Njemačku…Ponovno u starom domu,zavičaju, školi… Donosimo razgovor s njim o školi,životu, iprijateljima u dalekoj Njemačkoj. Njegovi su roditelji upotrazi za boljim životom,kao i mnogi Hrvati u današnjevrijeme, napustili domovinu.
Kako to izgleda i što znači nositi domovinu u srcu?
Andrea: Patrik, zašto ste se ti i tvoji roditelji zaputili“put Njemačke” te 2016. godine? Još se dobro sjećam kako jebilo veliko iznenađenje kad je tvoj stolac zjapio prazan naprvi dan petoga razreda…
Patrik: Moj je tata dobio posao u Njemačkoj, te je nekovrijeme radio tamo sam, no u ljeto 2016. godine moji suroditelji odlučili kako bi najbolje bilo da se ostatak obiteljtakođer preseli u Njemačku.
Andrea: Je li ti se bilo teško prilagoditi novom okruženju? Jeli u Njemačkoj bilo puno drukčije nego kod “nas”?
Patrik: Ne, nije mi se bilo teško prilagoditi novom okruženju,pogotovo onom u školi. Svi su bili veoma ljubazni, iususretljivi. U moju je školu svake godine dolazilo novedjece, tako da nisam bio iznimka. Puno mi je pomoglo to štosam pohađao sate njemačkog jezika, tu u Hrvatskoj. Što se tičeškole, bilo je dosta drugačija od ove koje sam prijepreseljenja pohađao.
Andrea: Kako drugačija? Je li škola u Njemačkoj “lakša” ili“teža” nego ova u Hrvatskoj?
Patrik: Mislim da je škola puno teža u Hrvatskoj, nego uNjemačkoj. U hrvatskoj od učenika traže mnogo više nego uNjemačkoj. Načini vrednovanja, i sam školski sistem, veoma serazlikuje od onogu Hrvatskoj. Naime, u Njemačkoj, učenicigotovo sve lekcije obrađuju sami! Profesor je tu samo kako bi
pojedinačno razjasnio neke nejasnoće, i nadzirao one uučionici. Ali, ja većinu vremena ni ne provodim u učioniciobrađujući lekciju. Ovaj način rada nam omogućuje ,ukoliko seponašamo pristojno, obrađivanje lekcija, u ostalim prostorimaškole, poput knjižnice. A razina naše “dobrote i kulture”mjeri se digitalnim semaforima s 4 boje: crvenom, narančastom,žutom , zelenom i plavom.
Andrea: Pa kako ti semafori rade ? Za takvo što nikada prijenisam čula…
Patrik: Profesori u bilo kojem trenutku mogu srušiti ili dićiučenika za jednu boju. Oni plavi, zeleni i žuti mogu izlazitiiz učionice i obrađivati lekciju izvan učionice, a oni crvenii narančasti ne mogu.
Andrea: Zanimljivo, Kako se upisujete u srednje škole? Ima libodovanja kao u Hrvatskoj?
Patrik: Bodovanja nema, ali dvije godine prije upisa u željenusrednju, moramo upisati predmete koje ona traži. Ja želim ićiu Gimnaziju, i zato sam upisao višu razinu matematike,engleskog,…
Andrea: Višu razinu? Zar postoji i niža?
Patrik: Da, moj prijatelj iz klupe, želi ići u“Werkrealschule”, to je strukovna škola, te on za nju ne moraupisati višu matematiku, engleski,…
Andrea: Osim društva, kakva je škola kao zgrada, je limodernija od ove u Zaprešiću?
Patrik: Da, dosta je modernija od moje stare škole. To jemožda jer ima dosta manje učenika, no svejedno se osjetirazlika. U školi imamo ambulantu i policajca koji održava red.Nema dvoranu za tjelesni jer svakog petka idemo autobusom nabazene, i tamo pohađamo tjelesni.
Andrea: Još samo par pitanja. Kako si se osjećao ovoga ljeta,
tijekom Svjetskog Prvenstva u Rusiji? Jesu li tvoji prijateljipodržavali Hrvatsku koja je postala planetarno poznata nakonulaska u polufinale, a kasnije i finale.
Patrik: Jedino mogu reći, cijela Njemačka je bila u‘kockicama’. U kasnim večernjim satima, mogli su se čutiuzvici iz obližnjih kafića u kojemu je narod pratio utakmiceHrvatske reprezentacije. Uistinu, svi su podržavali Hrvatsku,i zbog toga mi je bilo izrazito drago.
Andrea: Prekrasno, puno ti hvala na odvojenom vremenu. Doslijedećeg puta, doviđenja!
Patrik: Doviđenja!
Andre Brzica, 7.d
