Sveučilište u Zagrebu

Fakultet prometnih znanosti

SEMINARSKI RAD

PRIMJENA INTELIGENTNIH TRANSPORTNIH SUSTAVA U TEHNOLOŠKOM PROCESU INTERMODALNIH

TERMINALA

Zagreb, 2014.

Sveučilište u Zagrebu

Fakultet prometnih znanosti

SEMINARSKI RAD

PRIMJENA INTELIGENTNIH TRANSPORTNIH SUSTAVA U TEHNOLOŠKOM PROCESU INTERMODALNIH

TERMINALA

Mentor: Sadko Mandžuka prof.dr.sc

Student: Boženka Vucić 0112041603

Zagreb, 2014.

Sadržaj:

1. UVOD.................................................................................................................................... 3

2. INTELIGENTNI TRANSPORTNI SUSTAVI..................................................................................4

2.1 Cilj implementacije inteligentnih transportnih sustava.......................5

2.2 Funkcionalna područja i usluge inteligentnih transportnih sustava... .6

3. INTERMODALNI PRIJEVOZ.....................................................................................................8

3.1 Intermodalni terminali u prijevoznom procesu...................................9

3.2 Tehnologije transporta u intermodalnim terminalima......................10

4. AUTOMATIZIRANA MEHANIZACIJA U TEHNOLOŠKOM PROCESU INTERMODALNIH TERMINALA.............................................................................................................................12

4.1 Automatski navođena vozila..............................................................12

4.1.1 Osnovne funkcije AGV sustava.......................................................18

4.1.2 Prednosti AGV sustava....................................................................19

4.1.3. AGV vozila unutar terminala..........................................................20

4.2 Radio frekvencijska identifikacija.......................................................21

4.3 Bar kod...............................................................................................22

5. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................... 24

Popis literature........................................................................................................................25

Popis slika................................................................................................................................26

1. UVOD

Kako se razvijao promet tako su se morale razvijati i tehnologije kojima bi se poboljšali

problemi kao što su sigurnost u prometu, veliki zastoji i čekanja, sama kvaliteta prometa,

tehnologije u tehnološkim procesima i slično. Većina razvijenih zemalja rješenje je pronašla

uvođenjem Inteligentnih transportnih sustava (ITS) u prometu.

ITS se koristi u svim granama prometa i uvelike je pozitivno utjecao na intermodalni

prijevoz. Cilj ovog rada je prikazati primjenu inteligentnih transportnih sustava u

tehnološkom procesu intermodalnih terminala.

U seminarskom radu pojavljuju se pojmovi intermodalni prijevoz, terminal i

intermodalni terminali te tehnologije transporta. Objašnjen je u širini pojam Inteligentni

transportni sustav (ITS), cilj implementacije, glavni ciljevi i njegova funkcionalna područja i

usluge. U trećem poglavlju definiran je intermodalni prijevoz, terminali, te tehnologije

prijevoza. U četvrtom poglavlju rada nalazi se primjena automatizirane mehanizacije u

tehnološkom procesu intermodalnih terminala. Tako se tu spominju automatski vođena

vozila (AVG), Radio frekvencijska identifikacija (RFID) i bar kod. Peto poglavlje je „Zaključan“

u kojemu je dano završno mišljenje o obrađenoj temi.

3

2. INTELIGENTNI TRANSPORTNI SUSTAVI

Pojam inteligentni transportni sustav (ITS) odnosi se na napore za dodavanje

informacijske i komunikacijske tehnologije za tehnologiju prijevoza i vozila u nastojanju da će

se upravljati čimbenicima koji su obično u sukobu jedni s drugima, kao što su vozila,

opterećenja, i rute za poboljšanje sigurnosti.

Interes za ITS dolazi od problema uzrokovanih prometnim gužvama i sinergije nove

informacijske tehnologije za simulaciju, real-time kontrolu i komunikacijske mreže.

Zagušenje prometa je u porastu u cijelom svijetu kao rezultat povećane motorizacije,

urbanizacija, porast broja stanovnika te promjene u naseljenosti. Zagušenje smanjuje

učinkovitost prometne infrastrukture i povećava vrijeme putovanja, zagađenje zraka i

potrošnju goriva što dovodi do toga da se inteligentni transportni sustavi u prometu sve više

nastoje uvesti u većinu razvijenih zemalja da bi se u konačnici olakšalo odvijanje prometa te

naravno poboljšala sigurnost odvijanja prometa.

Inteligentni transportni sustav (ITS) se može definirati kao holistička, upravljačka i

informacijsko-komunikacijska (kibernetska) nadgradnja klasičnog sustava prometa i

transporta kojim se postiže znatno poboljšanje performansi, odvijanje prometa, učinkovitiji

transport putnika i roba, poboljšanje sigurnosti u prometu, udobnost i zaštita putnika, manja

onečišćenja okoliša, itd. ITS ima značenje novoga kritičnog pojma koji mijenja pristup i trend

razvoja prometne znanosti i tehnologije transporta ljudi i roba tako da se učinkovito

rješavaju rastući problemi zagušenja prometa, onečišćenja okoliša, učinkovitosti prijevoza,

sigurnosti i zaštite ljudi i roba u prometu, te u tom smislu inteligentna prometnica

predstavlja kibernetsku i informacijsko-komunikacijsku nadgradnju klasičnih prometnica tako

da se osim osnovnih fizičkih funkcija ostvaruje bolje informiranje vozača, vođenje prometa,

sigurnosne aplikacije, itd.

ITS je sustav koji isporučuje usluge i informacije korisnicima putem distribuiranog

informacijskog sustava uz uporabu sučelja koje je prilagođeno korisniku ili pokretnom

objektu, bilo u okviru privatnog ili javnog sektora. Sustav ITS mora biti konvergentan i

otvoren, nudeći s jedne strane primjenu različitih tehnologija interaktivnog i multimedijalnog

4

obilježja, i s druge strane jamčeći cjelovitost djelovanja po cijelom geografskom području, od

mikrolokacija, gradova do regija, država i kontinenata.

ITS je u odnosu na druge grane dosta mlada grana, ali pojavom ITS-a počelo se bolje

iskorištavati postojeće prometne kapacitete i sustave.

2.1 Cilj implementacije inteligentnih transportnih sustava

Cilj implementacije inteligentnog transportnog sustava je podići kvalitetu

prometovanja i transporta, poboljšati iskustva vozača i putnika, poboljšati postupke vezane

za putovanja ljudi, razmjenu dobra i usluga, te povećati sveukupnu prometnu informacijsku

transparentnost. Prema tome glavni cilj izgradnje ITS-a je integracija sustava koji će

poboljšati putovanja i prijevoz kroz učinkovitije i sigurnije kretanje ljudi, robe i informacija,

uz veću mobilnost, veću učinkovitost goriva i manje zagađenje okoline, tj. sigurniji ekosustav

u cijelosti.

Osim glavnih ciljeva ITS-a definiraju se i posebni ciljevi koji pobliže opisuju i

pojašnjavaju širinu koju obuhvaćaju sustavi ITS, a to su: povećavanje radne učinkovitosti i

kapaciteta transportnog sustava, povećanje mobilnosti osoba i robe, prevencija i smanjivanje

nezgoda i šteta uzrokovanih transportom, smanjena potrošnja energije i dugoročno

kontrolirana zaštita okoliša.

5

2.2 Funkcionalna područja i usluge inteligentnih transportnih sustava

Osnovnu bit ITS-a čine sustavna upravljačka i informatičko-komunikacijska rješenja

ugrađena u mrežnu infrastrukturu, vozila, upravljačke centre i različite komunikacijsko-

računalske terminale. Razvoj prometa klasičnom izgradnjom infrastrukture doveli su do

problema efikasnosti i zahtjeva za novim usklađenim rješenjima u cestovnom i drugim

granama prometa, te njihovim sučeljima s lučkim, kolodvorskim, te logističkim i dr.

prometno-transportnim sustavima.

Postojeća funkcionalna područja i usluge ITS-a, prema Međunarodnoj organizaciji za

standardizaciju (ISO) su:

•informiranje putnika (Traveler Information),

•upravljanje prometom i operacijama (Traffic Management and Operations),

•vozila (Vehicles),

•prijevoz tereta (Freight Transport),

•javni prijevoz (Public Transport),

•žurne službe (Emergency),

•elektronička plaćanja vezana uz transport (Transport Related Electronic Payment),

•sigurnost osoba u cestovnom prijevozu (Road Transport Related Personal Safety),

•nadzor vremenskih uvjeta i okoliša (Weather and Environmental Monitoring),

•upravljanje odzivom na velike nesreće (Disaster Response Management and

Coordination),

•nacionalna sigurnost (National Security).

ITS je primjenjiv u svim oblicima prijevoza pa ga je tako moguće primijeniti i u

intermodalnom prijevozu i ostvariti dobre rezultate. Implementacijom inteligentnih

transportnih sustava moguće je ostvariti brojne pogodnosti za intermodalni transport. Uloga

6

ITS-a u ovoj vrsti prijevoza je da poboljša učinak prijevoza, olakša i pojednostavi pojedine

procese unutar intermodalnog prijevoznog procesa.

Inteligentni transportni sustavi razlikuju se u tehnologijama koje se primjenjuju; od

osnovnih sustava upravljanja kao što su auto navigacija, saobraćajni signali kontrole, sustavi

upravljanja kontejnerima, promjenljivi prometni znakovi, automatsko prepoznavanje

registarskih oznaka ili kamere za praćenje brzine, zatim kao što su sigurnosni sustavi i više

naprednih aplikacija koje integriraju žive podatke i povratne informacije iz brojnih drugih

izvora, kao što su parking smjernice i informacijski sustavi, vremenska prognoza, most za

odleđivanje sustava i slično.

Primjena inteligentnih transportnih sustava u tehnološkom procesu očituje se kroz

tehnologije koje se obično provode u ITS-u.

Neke od tih tehnologija su:

•bežične komunikacije,

•plutajući auto podatak,

•video za otkrivanje vozila,

•inteligentne transportne aplikacije.

7

3. INTERMODALNI PRIJEVOZ

Intermodalni prijevoz je tehnologija prijevoza tereta kombiniranjem više vrsta

prijevoza u prijevoznom procesu od pošiljatelja do korisnika. Roba najčešće mijenja vrste

prijevoza od brodova, preko željeznice i plovnih putova do ceste. Za pretovar robe se koriste

razne tehnologije transporta kao što su RO-RO (roll on-roll off), FO-FO (float on-float off),

huckepack tehnologija i slično.

Intermodalni prijevoz je prijevoz robe u posebnim teretnim jedinicama na vozilima

najmanje dviju prometnih grana, pri čemu se na mjestima gdje se sučeljavaju vozila različitih

prometnih grana ne manipulira robom. Intermodalni prijevoz u optimalnu cjelinu spaja

prednosti željezničkoga prometa i cestovnoga teretnog prijevoza. Njegova zadaća jest ta da

daljinski teretni prijevoz u cestovnom prometu preusmjerava na prijevoz tereta željeznicom

kako bi se rasteretile cestovne prometnice, smanjile posljedice prometnih nezgoda, štedjeli

energenti, racionalno iskorištavao prostor te smanjili onečišćivanje okoliša i razina buke.

Temelji se na suradnji između različitih partnera u logističkomu lancu kao što su željeznička

prijevozna poduzeća, domaći i međunarodni operatori intermodalnoga prometa,

otpremnička (špediterska) poduzeća, cestovna prijevozna poduzeća, brodarska poduzeća,

vlasnici kontejnerskih terminala, industrijski proizvođači, pomorski agenti i lučka poduzeća.

Intermodalni transport u odnosu na postojeće tehnologije transporta ima prednosti

brzine, dostupnosti, pristupnosti, pouzdanosti, zaštite, održivosti, transparentnosti i

orijentiranosti prema krajnjem korisniku.

Tehnologija intermodalnog prijevoza je u velikom zamahu u zemljama Europe.

Hrvatska sa svojim geografskim položajem Dunav-Jadran, europskim koridorima V.,VII i X.

koji prolaze kroz nju i plovnim putovima Save i Dunava ima vrlo povoljan geoprometni

položaj. Zbog svog geoprometnog položaja Hrvatska bi trebala imati veću i značajniju ulogu u

prijevozu dobara, no trenutno ima veliki broj čimbenika zbog kojih to ne može iskoristiti.

Postojeći prometni sustav u Hrvatskoj nije potpuno prilagođen za primjenu intermodalnog

prijevoza. Najveći je problem trenutno željeznički prijevoz i nedovoljno iskorišteni plovni

putovi. Iako se željezničkim i riječnim putovima ostvaruje velika učinkovitost i prednost u

8

odnosu na druge načine prijevoza, Hrvatska u željezničkom prijeozu nema dobru

organizaciju, dok je plovni put rijekom Dunav iskorišten samo 10%.

3.1 Intermodalni terminali u prijevoznom procesu

Općenito, terminali su mjesta gdje započinje ili završava prijevozni proces putnika ili

tereta. Svaka prometna grana ima svoje terminale koji planski svojim položajem u prostoru

omogućavaju prijevozni proces. Postoje terminali za prijevoz putnika i prijevoz robe.

Terminali u prijevozu putnika su one lokacije gdje započinje ili završava putovanje putnika.

Taj se prostor sastoji od predprostora, putničke zgrade i operativnih površina terminala:

predprostor je površina ispred putničke zgrade namijenjena za prihvat i otpremu

putnika koji dolaze ili odlaze na terminal,

putnička zgrada je građevinski objekt koji omogućava prijem i otpremu putnika iz

predprostora do operativnih površina terminala odnosno do perona, sastoji se od

mjesta koja nude prodaju prijevoznih karata, informacije, čekaonice, smještaj

prtljage, sanitarni čvor, manje trgovine, ugostiteljstvo,

operativne površine (peroni) su mjesta ulaza i izlaza putnika kao i prostor za

prijem i otpremu autobusa, parkirališta za autobuse i objekti za održavanje i

kontrolu ispravnosti autobusa.

Terminali u prijevozu tereta su mjesta otpreme i dopreme robe. Zadaci takvog

terminala su:

sakupljanje pošiljki,

utovar, istovar i pretovar tereta,

doprema tereta,

održavanje ispravnosti vozila,

pakiranje i čuvanje tereta i vozila,

odmor i opskrba voznog osoblja.

9

Intermodalni terminali su suvremeni terminali na kojima se sučeljavaju dvaju ili više

prometnih grana u okviru jedne prometne grane. Intermodalni, kombinirani i bimodalni

proces prijevoza nemoguć je bez takvih specijaliziranih terminala. Oni se specijaliziraju i

povezuju na mrežu mikro i makro prostornom tehnološkom planu. Njihova specijalizacija

ovisi od transportnog oblika, funkcije u logističkim lancima, tehnologije, transportnog

sredstva i teretno manipulativne jedinice.

U intermodalne terminale se svrstavaju: lučko-željeznički terminali, lučko-cestovni

terminali, lučko-željezničko-cestovni terminali, lučko-riječno-željezničko-cestovni terminali,

željezničko cestovni terminali (i obratno), željezničko-cestovno-riječni terminali, cestovno-

riječni terminali, cestovno-zračni terminali, poštansko-željeznički terminali, poštansko-zračni

terminali itd.

Vrlo bitni čimbenici za intermodalni terminal su manualizacija, mehanizacija, automatizacija i automatika:

manualizacija predstavlja početni stupanj razvoja transportne tehnologije, u kojoj

radnik obavlja proizvodni proces koristeći dostignuti stupanj inteligencije i fizičku

energiju,

mehanizacija je faza u kojoj čovjek izvršava pripreme i završne operacije, a

prijevoz se obavlja mehanički, primjenom strojeva,

automatizacija je viši stupanj razvoja mehanizacije u kojem čovjek nadgleda

proces koji je osmislio, a strojevi obavljaju preostale dijelove posla,

automatika je najviši stupanj razvoja, gdje strojevi programiraju sve i to od ideje,

preko proizvodnje do cjelokupne realizacije.

3.2 Tehnologije transporta u intermodalnim terminalima

Svaki robni terminal mora imati odgovarajuću tehnologiju za utovar, pretovar i istovar

tereta.

10

RO-RO tehnologija

Roll on-Roll off je specifična tehnologija transporta za koju je karakterističan

horizontalni ukrcaj i iskrcaj kopnenih prijevoznih sredstava, najčešće natovarenih

teretom na specijalne RO-RO brodove. Ciljevi ove tehnologije su vrlo brz, siguran i

racionalan način pretovara s cestovnih i željezničkih prijevoznih sredstava na

brodove i obrnuto.

FO-FO tehnologija

Float on-Float off je specifična tehnologija transporta za koju je karakterističan

horizontalni i vertikalni ukrcaj i iskrcaj robe.

LO-LO tehnologija

Lift on-Lift off je tehnologija vertikalnog ukrcaja i iskrcaja tereta. Najčešće se

primjenjuje u međunarodnoj pomorskoj trgovini (cestovni, željeznički, riječko-

kanalsko-jezerski prijevoz).

Huckepack tehnologija

Huckepack tehnologija transporta je horizontalan i vertikalan utovar, prijevoz i

iskrcaj cestovnih prijevoznih srestava na željezničkim vagonima.

Ova tehnologija se najčešće koristi kod intermodalnog prijevoza.

Niskopodni RO-LA vagoni

Rollende Landstrassex („kotrljajuće ceste“) vagoni služe za prijevoz

kompletnih cestovnih vozila (kamioni, šleperi s prikolicom). Ova vrsta vagona je

proizvedena u ovisnom društvu Hrvatskih željeznica RŽV (radionica željezničkih

vozila) Čakovec i švicarske firme „Ferreire Cattaneosa“.

Bimodalna transportna tehnologija

Ova tehnologija se koristi za kombinirani prijevoz između ceste i željeznice.

Pod kamion se podvlače i pričvršćuju dvoosovinska željeznička podvožja na

prednjem i stražnjem dijelu tako da kamion bude sposoban za prijevoz na

tračnicama, ali mu je potrebna lokomotiva.

11

4. AUTOMATIZIRANA MEHANIZACIJA U TEHNOLOŠKOM PROCESU INTERMODALNIH TERMINALA

Da bi se ubrzao proces istovara, prekrcaja, slaganja i isporuke tereta važna je brza i

točna manipulacija u intermodalnim terminalima. Mehanizacija rada omogućava ljudima u

pogonu lakše uvijete rada, dok automatizacija smanjuje potrebu za ljudsku prisutnost u

obavljanju određenih djelatnosti.

Automatizirana mehanizacija i praćenje tereta u tehnološkom procesu odvija se sa

sljedećim tehnologijama:

automatski vođena vozila - Automated Guided Vehicles (AGV),

radiofrekvencijska identifikacija – RFId,

barkod.

4.1 Automatski navođena vozila

Automatizirano rukovanje materijalom odnosi se na upravljanje tokovima materijala i

informacija primjenom automatskih sredstava rukovanja i elektroničke opreme.

Automatizacija rukovanja materijalom smanjuje potrebu za ljudima da rade operacije ručno,

što značajno smanjuje troškove, ljudske greške i ozljede. Automatizacija rukovanja

materijalom uključuje sve procese u kojima se primjenom opreme automatiziraju neke

aktivnosti rukovanja materijalom u proizvodnji (npr. primjena robota u proizvodnji,

premještanje kontejnera i paleta), transporta, skladištenja, ali i identifikacije, sortiranja,

pakiranja i bojanja. Automatizirani transportni sustavi su sustavi transporta u kojima su

tokovi materijala i tokovima informacija podržani računalom, te nema ograničenja u

pogledu primjene vrste transportnih sredstava. To su sustavi podnih vozila bez vozača –

sustavi automatski vođenih vozila AGV.

12

Vrste AGV sustava:

vučna vozila (eng. towing vehicles),

paletna vozila (eng. pallet trucks),

viličari (eng. fork trucks),

vozila jediničnih tereta/platformska vozila (eng. unit-load vehicles),

vozila specijalne namjene.

Vučna vozila

Vučna vozila su najstariji tip AGV vozila. Mogu vući više prikolica pa njihova nosivost

iznosi 4 do 25t. Imaju mogućnost utovara i istovara na više mjesta unutar rute, te se najviše

koriste za transport velikih količina tereta na veće udaljenosti(između skladišta, iz pogona u

skladište).

Slika 1: AGV vučno vozilo

Izvor:http://www.jbtc-agv.com/en/Solutions/Products

13

Paletna vozila

Paletna vozila namjenjenja su za transport paletiziranog materijala. Kako se teret

zahvaća s poda, paletna vozila su automatizirani niskopodizni paletni viličari.

Utovar može biti automatiziran ili manualan (od strane operatera koji rukuje vozilom

pri utovaru/istovaru).

Slika 2: Elektro paletni nisko podizni viličar

Izvor: www.skladišna-logistika.hr

Vozila jediničnih tereta/platformska vozila

Vozila jediničnih tereta su vozila opremljena platformama koje omogućuju transport

jediničnih tereta ali često i automatski pretovar. Najviše se koriste kod transporta na kraće

udaljenosti, a zbog sposobnosti automatskog povezivanja s konvejerima, radnim stanicama i

automatiziranim skladišnim sustavima često su integrirani u automatizirani proizvodni ili

skladišni sustav.

14

Platforme su izvedene kao:

pogonjeni trakasti, valjčani ili lančani konvejer,

podizne platforme,

platforme s teleskopskim vilicama.

Tereti se mogu pretovariti i ručno, odnosno korištenjem viličara i/ili drugih sredstava.

Slika 3: AGV vozilo jediničnih tereta

Izvor: http://kmhsystems.theonlinecatalog.com/

15

Viličari

Viličari su najnoviji tip AGV vozila, imaju mogućnost transporta i pretovara

paletiziranih jediničnih tereta i na višim razinama, pa i u regale. Primjena im je u sustavima

kod kojih se zahtjeva automatski utovar i istovar, a razina pretovara je različita. Viličari se

najčešće koriste kada je potrebna potpuna automatizacija i veća fleksibilnost u povezivanju s

ostalim podsustavima. Vozila su konstruirana tako da prenose jednu paletnu jedinicu, ali

postoje i viličari koji mogu primiti dvije paletne jedinice. Nosivost ovog tipa vozila najčešće je

između 15 i 20 [kN] sa brzinama od (15-75)m/min.

Slika 4: AGV viličar

Izvor: www.logistika.finance.si

16

Vozila specijalne namjene

Vozila specijalne namjene su AGV vozila posebnih izvedbi. Koriste se za terete izrazito

nepravilna oblika, velike težine ili kao vozila za montažu.

U ovu kategoriju vozila spadaju i:

vozila sa specijalnim transporterskim elementima,

vozila sa teleskopskim i drugim konstrukcijama viljuški,

vozila sa mogućnošću integracije u proizvodne / montažne linije.

Slika 5: AGV vozila specijalne namjene

Izvor: http://www.kmhsystems.com/

17

4.1.1 Osnovne funkcije AGV sustava

Osnovne funkcije AGV sustava su:

vođenje,

usmjeravanje,

upravljanje/regulacija prometa,

pretovar,

upravljanje sustavom.

Vođenje je funkcija sustava koja omogućuje vozilu da prati predefiniranu stazu.

Vođenje se može podijeliti na vođenje fiksnim putovima i slobodnim putovima:

mehaničko vođenje,

vođenje žicom (indukcijsko vođenje),

vođenje trakom (optičko vođenje, magnetsko vođenje),

lasersko vođenje,

žiroskopsko vođenje,

vizijsko vođenje.

Usmjeravanje vozila je funkcija koja podrazumijeva metode određivanja odabira

optimalne rute do određene destinacije. Ovisno o sustavu to mogu biti metode izbora

frekvencije, prekidača ili metoda izbora puta preprogramiranih ruta.

Regulacija prometa je funkcija koja predstavlja sposobnost sustava ili vozila da

izbjegnu sudare, istovremeno maksimizirajući protok vozila (time i materijala). Regulacija

vozila može se obavljati sljedećim metodama:

metodom distributivne kontrole zone,

metodom centralne kontrole zone,

metodom kontrole zone vozilima.

Pretovar je funkcija kod koje se koriste metode utovara i istovara tereta: ručne,

automatske (automatsko spajanje/razdvajanje, prekrcaj valjčanim/trakastim/lančanim

konvejerom, dizanje i spuštanjem (platforme, viličari).

Upravljanje sustavom je funkcija kod koje se koriste metode kontrole sustava:

dispečerske metode (ručno s terminalom na vozilu, centralni operater, centralno

18

računalo), metode monitoringa.

4.1.2 Prednosti AGV sustava

Glavni razlog uvođenja AGV sustava je povećanje produktivnosti i efikasnosti. AGV

sustavi primjenjuju se u situacijama sa srednjim transportnim intenzitetom, najčešće

repetitivnog kretanja materijala, na udaljenostima većim od 50 metara, pogotovo u

višesmjenskom radu. U usporedbi sa drugim sustavima, AGV sustavi su daleko fleksibilniji s

obzirom na promjene putova i proširenje sustava (kako proširenje same mreže putova, tako i

kapaciteta sustava dodavanjem vozila). Sama vozila ne predstavljaju permanentnu prepreku

kao što je to slučaj sa konvejerima. U usporedbi sa sustavima klasičnih podnih vozila AGV

sustavi smatraju se sigurnijima po pitanju nezgoda i oštećivanja (kako vozila tako i opreme i

objekata), zbog ugrađenih sustava sigurnosti (razni senzori, zvučna i svjetlosna signalizacija),

dok jasno ljudski faktor kao najveći uzrok pogrešaka i nezgoda ne postoji. Centralnim

upravljanjem sustavom osigurava se i automatsko praćenje kretanja materijala unutar

pogona odnosno skladišta.

Osim metode vođenja, načina pretovara i upravljanja sustavom, izvedba sustava (a

time i ukupna cijena) ovisi i o broju vozila u mreži putova, kao i o samoj kompleksnosti

mreže. U slučaju većeg broja vozila i mreže putova s raskrižjima, vozila odnosno sustav

moraju imat i sposobnost usmjeravanja – odabira optimalnog puta do odredišta, kao i

sposobnost upravljanja prometom – izbjegavanja sudara s drugim vozilima, istovremeno

maksimizirajući protok vozila (a time i protok samog transportiranog materijala). Prosječni

novoinstalirani sustav sastoji se od 6 vozila.

19

4.1.3. AGV vozila unutar terminala

Automatski vođena vozila specijalizirana su u terminalima za transport kontejnera.

Primjenom ovakve vrste sustava povećava se efikasnost terminala, smanjuje se trošak radne

snage, količina pogrešaka te troškovi energije. Kako su AGV vozila bez posade pokreće ih

automatski upravljački sistem. Postoje senzori na infrastrukturi i na vozilu koji daju podatke o

lokaciji te brzini pojedinog AGV vozila. Na temelju tih podataka upravljački sistem šalje vozilu

odgovarajuće upute kako da se kreće i koju briznu treba koristiti. AGV sistem sastoji se od:

vozila,

on-bord kontrole,

upravljačkog sistema,

komunikacijskog sistema,

navigacijskog sistema.

On–board kontrola zadužena je za uključivanje i isključivanje vozila, rukovodi

pogonom, upravljačkim sistemom, kontrolira rad i izdaje potrebne upute za vozilo.

Upravljački sistem služi za optimizaciju i vremensko planiranje operacije koje treba izvršiti.

Komunikacijski sistem prenosi podatke između vozila i centralnog upravljačkog sistema, te

obrnuto. Navigacijski sistem omogućuje upravljanje i vođenje vozila pri radu. Vođenje može

biti po fiksnoj i slobodnoj putanji. Ako je vozilo fiksno ne može promijeniti putanju kretanja,

a ako je slobodno vozilo se kreće putem online informacija, putem sistema za detekciju

prepreka, te putem sistema za izbjegavanje sudara sa drugim vozilima.

U intermodalnom terminalu postoje portalni kranovi koji omogućuju manipulaciju

kontejera korištenjem AGV sustava. Automatski vođeno vozilo dolazi do određenog

portalnog krana. Dizalica podiže određeni kontejner te ga spušta na AGV. Automatski

vođeno vozilo primljeni kontejner vozi prema odredišnom mjestu.

20

4.2 Radio frekvencijska identifikacija

Radio frekvencijska identifikacija (RFID) zamišljena je kao jednostavna zamjena bar

kodova gdje bi se identifikacija proizvoda vršila bežičnim putem, preko radio valova.

Korištenjem takvog sustava uklanjaju se određena ograničenja koja postoje kod korištenja

bar kodova kao što su npr. potreba za izravnom vidljivošću koda od strane čitača, mala

udaljenost na kojoj se može očitavati, problemi s istrošenošću ili oštećenjima naljepnica s

oznakama bar kodova, sporost kod očitavanja veće količine proizvoda i sl. Osnovni segmenti

RFID sustava su RFID oznaka (tag), RFID čitač i računalo. RFID tag je nositelj podataka o

proizvodu i sastoji se od memorijskog čipa i odašiljača koji komunicira s RFID čitačem.

RFID čitač sastoji se od antene i upravljačkog uređaja. Antena razmjenjuje podatke sa

RFID tagovima, a upravljački uređaj obrađuje podatke i komunicira sa računalom. Računalo

inicira proces i daje nalog čitaču da emitira radio signal. Antena RFID čitača emitira radio

signale koji aktiviraju RFID tag. Ovisno o primljenom signalu, RFID tag šalje podatke prema

čitaču ili prima podatke od čitača i zapisuje ih u svoju memoriju.

U terminal se može postaviti fiksni RFID čitač koji će kontrolirati kompletan ulaz i izlaz

robe u terminalu. Svaki prolazak robe kroz terminal aktivira čitač koji očitava robu koja izlazi

odnosno ulazi u terminal. Na takav način omogućeno je automatsko očitavanje prometa

robe i održavanje ažurne evidencije stanja u terminalu. Ne može se dogoditi slučaj da ulaz ili

izlaz roba sa terminala nije evidentiran.

Slika 6: RFID tehnologija

Izvor: www.priority1design.com.au

21

4.3 Bar kod

Bar kod se tiska kao simbol direktno na ambalažu ili na naljepnicu. Proizvod označen na

takav način odlazi u distribucijsku mrežu sve do krajnjeg prodajnog mjesta u trgovini gdje se

skenira ili očitava prikladnom opremom i dekodira iz kodnog oblika u ljudskom oku

prepoznatljivu informaciju. Bar kodovi se koriste u različitim dijelovima poslovanja: skladištu,

prodavaonici,proizvodnji i uslužnoj djelatnosti. Očitavanjem podataka o proizvodu iz bar

koda smanjuje se mogućnost greške uzrokovanje ljudskim faktorom. Kod inventure

skladišta/prodavaonice/osnovnih sredstava nije potrebno višestruko ručno prepisivanje i

usklađivanje podataka o utvrđenom stanju već se podaci o proizvodima odmah očitavaju i

prenose u informacijski sustav. U proizvodnom procesu bar kodovi omogućuju precizno

praćenje realizacije po sastavnici. Tehnolozi proizvodnje prilikom formiranja sastavnice

unose bar kodove artikala. U skladištu prilikom izdavanja očitavaju se bar kodovi artikala sa

sastavnice. U proizvodnji prilikom obavljanja radova po sastavnici ponovno se očitavaju bar

kodovi čime se provodi dodatna kontrola i smanjuje mogućnost pojave greške.

Prema količini i strukturi podataka bar kodovi se dijele na jednodimenzionalne i

dvodimenzionalne.

Jednodimenzionalni bar kodovi su „klasični“ bar kodovi koji u sebi nose samo

jedan podatak – obično šifru proizvoda na koji se bar kod odnosi.

Dvodimenzionalni bar kodovi nisu samo nositelji šifre proizvoda, već u sebi nose

čitav niz informacija o samom proizvodu. Jednostavnim očitavanjem iz samoga

bar koda dobivaju se sve informacije o samom proizvodu.

22

Bar kod je danas najzastupljenija tehnologija za označavanje artikala koja omogućuje

jednoznačnu identifikaciju artikala i ubrzava njihov protok od proizvođača do krajnjeg kupca,

no ta tehnologija ima samo jednu ozbiljnu manu, a to je da je potrebno doći u neposrednu

blizinu proizvoda kako bismo mogli bar kod očitati čitačem. Stoga se sve rjeđe u skladištima i

terminalima koriste bar kodovi jer današnji način poslovanja teži što većoj mobilnosti i što

bržem protoku proizvoda i usluga.

Slika 7: Bar kod

Izvor: www.poslovniforum.hr

23

5. ZAKLJUČAK

U seminarskom radu definiran je pojam inteligentnih transportnih sustava. Inteligentni

transportni sustavi svakim danom imaju sve važniji značaj u svim vrstama prometa jer nude

pravodobno informiranje putnika, upravljanje prometom, upravljanje incidentnim

situacijama, nacionalnom sigurnošću, nadzor vremenskih uvjeta i pravodobno informiranje

sudionika u prometu o istima.

ITS je moguće primijeniti u svim granama prometa pa tako i u intermodalnom

transportu. Intermodalni transport povezuje više vidova prijevoza, ali se prijevoz bazira na

samo jednoj teretnici koja sadrži sve podatke o teretu, također, cijelim prometnim procesom

upravlja jedan prometni poduzetnik, bez obzira što se prijevoz odvija pomoću više različitih

grana prijevoza. Prilikom planiranja i projektiranja intermodalnih terminala potrebno je uzeti

u obzir razne aspekte, tehničke, tehnološke, organizacijske, ekonomske i sl. Njihova

specijalizacija ovisi od transportnog oblika, funkcije u logističkim lancima, tehnologije,

transportnog sredstva i teretno manipulativne jedinice Prednosti intermodalnog transporta

su brzina, sigurnost, održivost i orijentacija prema krajnjem korisniku.

U četvrtom poglavlju opisane su tehnologije koje olakšavaju i ubrzavaju procese rada s

robom na intermodalnim terminalima. Kako su AGV vozila bez posade pokreće ih automatski

upravljački sustav, primjenom ovakve vrste sustava povećava se efikasnost terminala,

smanjuje se trošak radne snage, količina pogrešaka te troškovi energije.

Primjenom bar kod i radiofrekvencijske tehnologije u intermodalnim terminalima smanjuje

se vrijeme potrebno za pronalazak i identifikaciju robe, što omogućava ubrzanje procesa

transport, prekrcaja i prijevoza robe do odredišne lokacije.

Ono što se može zaključiti jest da primjena ITS sustava olakšava i ubrzava prijevoz robe

i ljudi te brine o sigurnosti transporta te da će i u budućnosti imati veliku primjenu i utjecaj,

24

ne samo u intermodalnom prijevozu nego i svim oblicima transporta i prijevoza robe, tereta i

putnika, isto tako i u sigurnosti u prijevozu istih.

Popis literature

Knjige:

1. Antoliš, K., Strmečki, S., Magušić, F.: „Informacijska sigurnost i inteligentni transportni sustavi“, Suvremeni promet, vol: 28, 2008., br. 5., str. 353-355

2. Bošnjak, I., Mandžuka, S., Šimunović, Lj.: „Mogućnosti inteligentnih transportnih sustava u poboljšanju stanja sigurnosti u prometu“, Znanstveni skup Nezgode i nesreće u prometu i mjere za njihovo sprječavanje, HAZU 2007.

3. Bošnjak, I.: Inteligentni transportni sustavi 1,Sveučilište u Zagrebu, Fakultet prometnih znanosti., Zagreb, 2006.

4. Brnjac., N.: Intermodalni transportni sustavi, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb, 2012.

5. Cerovac, V.; Tehnika i sigurnost prometa, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb, 2001.

6. Systems, 2013.

7. Jolić, N.: Luke i ITS.Sveučilište u Zagrebu, Fakultet prometnih znanosti., Zagreb, 2008.

8. Perak, M., Dumičić, H., Sviličić, J.: Osnove prijevoza i prijenosa - udžbenik za prvi razred zanimanja u prometu, Škola za cestovni promet, Zagreb, 2006.

9. Euromax-Automated container terminal,ABB AB Crane Systems, 2013.

10. High performance automatic RMGs in successful operation at CTA, ABB AB Crane

Internetski izvori:

11. http://www.jbtc-agv.com/en/Solutions/Products (15.05.2014)

12. www.skladišna-logistika.hr (15.05.2014)

13. http://www.kmhsystems.com/ (18.05.2014)

14. www.logistika.finance.si (25.05.2014)

15. www.priority1design.com.au (01.06.2014)

25

16. www.poslovniforum.hr (05.06.2014)

17. www.hzcargo.hr (06.06.2014)

26

Popis slika

1. Slika 1: AGV vučno vozilo

2. Slika 2: Elektro paletni nisko podizni viličar

3. Slika 3: AGV vozilo jediničnih tereta

4. Slika 4: AGV viličar

5. Slika 5: AGV vozilo specijalne namjene

6. Slika 6: RFID tehnologija

7. Slika 7: Bar kod

27