Upload
others
View
0
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
1
1. ŠTO JE ŽIVI ZID 5
2. KRATKA POVIJEST ŽIVOG ZIDA 6
3. IDEOLOŠKA POZICIJA ŽIVOG ZIDA 8
UVAŽAVANJE PROŠLOSTI
OČUVANJE ŽIVOTA
JEDNAKOST
SLOBODA
SOLIDARNOST
TOLERANCIJA
PRAVEDNOST
4. PROGRAMSKE SMJERNICE ŽIVOG ZIDA 12
4.1. MAKROEKONOMSKA POLITIKA 14
4.1.1. MONETARNA POLITIKA 15
ANALIZA DOSADAŠNJE POLITIKE HNB-a
O INSTITUCIONALNOM POLOŽAJU HNB-a
O TEČAJNOJ POLITICI HNB-a
O KRETANJU NOVČANE MASE
O KREDITNIM PLASMANIMA
DEFICITU DRŽAVNOG PRORAČUNA
PRIJEDLOG REFORMI MONETARNOG SUSTAVA
PROMJENA ULOGE HNB-a
MJERE ZA SMANJENJE DUGOVA JAVNOG I PRIVATNOG SEKTORA
POSLJEDICE PREDLOŽENE MONETARNE REFORME I ZAVRŠNE
NAPOMENE
4.1.2. FISKALNA POLITIKA 25
PROMJENA POREZA NA DODANU VRIJEDNOST (PDV)
UKIDANJE POREZA NA DIVIDENDU I KAPITALNU
UKIDANJE POREZA NA UKIDANJE RTV
UKIDANJE OBVEZNOG ČLANSTVA U HGK
2
OTPIS POREZNOG DUGA
POVEĆANJE MINIMALNE PLAĆE NA 3500 kn NETO
UKIDANJE ZAKONA O FISKALIZACIJI
4.2. PRAVOSUDNA POLITKA 28
IZMJENE I DOPUNE USTAVA RH
POKRETANJE INICIJATIVE ZA UKIDANJE USTAVNOG SUDA
DONOŠENJE NOVOG OVRŠNOG ZAKONA
IZMJENE I DOPUNE ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU
IZMJENE I DOPUNE ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA
IZMJENE ZAKONA O DRŽAVNOM SUDBENOM VIJEĆU
IZMJENA I DOPUNA OSTALIH ZAKONA IZ OBLASTI PRAVOSUĐA PO
AKTUALNOJ POTREBI I ONIH OPĆIH AKATA KOJE TREBA U VEZI
NJIHOVOG REGULIRANJA VRATITI POD „KIŠOBRAN“ ZAKONODAVCA
4.3. SOCIJALNA POLITIKA 32
ZABRANA ISKLJUČENJA STRUJE, VODE I PLINA
PRAVO NA SAMOSTALNO IZDVAJANJE IZ TOPLINSKOG SUSTAVA
DRUŠTVENI STANOVI
ZABRANA TAJNIH DELOŽACIJA
ZABRANA OVRHE NAD JEDINOM NEKRETNINOM
STAMBENO ZBRINJAVANJE DJECE BEZ RODITELJA
BRIGA ZA DJECU S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I OSOBE S
INVALIDITETOM
4.4. POLJOPRIVREDNA POLITIKA 35
ZAŠTITA DOMAĆE PROIZVODNJE HRANE
STUČNA PODRŠKA PROIZVOĐAČIMA HRANE
PLANSKA PROIZVODNJA, OTKUP I SKLADIŠTENJE
SAMOODRŽIVE FARME MINI TVORNICE
ISPLATA POTICAJA PO PRINOSU
POTICANJE PERMAKULTURE
LEGALIZACIJA KONOPLJE
3
DAVANJE ZEMLJE U ZAKUP I NA KORIŠTENJE BEZ NAKNADE
POLJSKI PUTEVI
UVOĐENJE KATEGORIJE “RIBOLOVA NA MALO”
NAVODNJAVANJE I REGULACIJA VODE
PROGLAŠENJE ISKLJUČIVOG GOSPODARSKOG POJASA (IGP)
ZABRANA GMO-a
UNIŠTAVANJE INVAZIVNIH BILJAKA – AMBROZIJA
VEĆA KONTROLA I ZAŠTITA HRVATSKIH ŠUMA
UNIŠTAVANJE INVAZIVNIH BILJAKA – AMORFA
LOVSTVO
UKIDANJE PAŠARENJA BEZ KONTROLE
4.5. OBRAZOVNA POLITIKA 41
OSNOVNO OBRAZOVANJE
SREDNJE OBRAZOVANJE
VISOKO OBRAZOVANJE
BESPLATNO (POTPUNO JAVNO FINANCIRANO) VISOKO OBRAZOVANJE
ODGOVORAN PRISTUP ZAPOŠLJAVANJU U VISOKOM OBRAZOVANJU
OČUVANJE ZNANOSTI I VISOKOG OBRAZOVANJA KAO JAVNOG DOBRA
RAVNOMJERNO POTICANJE SVIH ZNANSTVENIH PODRUČJA
4.6. ZDRAVSTVENA POLITIKA 49
REFORMA ZDRAVSTVENOG SUSTAVA
ODVAJANJE JAVNOG OD PRIVATNOG ZDRAVSTVA
REFORMA BOLNIČKOG SUSTAVA
REFORMA PRIMARNE ZAŠTITE
NOVI TEHNOLOŠKI USTROJ
UVOĐENJE KLINIČKIH POSTUPNIKA
NEPROFITNOST KAO TEMELJNI NAČIN RADA
RAZUMNO PLAĆANJE U ZDRAVSTVU
NOVI NAČIN UPRAVLJANJA
POTICANJE INOVACIJA
SUZBIJANJE KORUPCIJE
TROŠKOVI I UŠTEDE PREDLOŽENE ZDRAVSTVENE REFORME
4
ZAKLJUČAK
SLOBODAN IZBOR KOD CIJEPLJENJA
MEDICINSKA UPORABA INDIJSKE KONOPLJE
4.7. VANJSKA POLITIKA 61
REVIZIJA MEĐUNARODNOG DUGA RH
HRVATSKA DIPLOMACIJA U SLUŽBI GOSPODARSKOG RAZVOJA
SMANJENJE PLAĆA I TROŠKOVA SMJEŠTAJA DIPLOMATSKOG OSOBLJA U
STRANIM DRŽAVAMA
PROPISIVANJE JASNIH KRITERIJA ZA ZAPOSLENJE I NAPREDOVANJE U
DIPLOMACIJI
PREUSTROJ DIPLOMATSKIH MISIJA
PROŠIRENJE DJELATNOSTI HRVATSKIH DIPLOMATSKIH
PREDSTAVNIŠTAVA
EVALUACIJA RADA GOSPODARSKE DIPLOMACIJE
AKTIVNO ZALAGANJE ZA RADIKALAN PREUSTROJ EUROPSKE UNIJE
POLITIKA IZGRADNJE MIRA
NAPUŠTANJE ČLANSTVA U NATO-u
PROGLAŠENJE TRAJNE VOJNE NEUTRALNOSTI
PROAKTIVNA POLITIKA IZGRADNJE MIRA
ODNOSI SA OSTALIM ZEMLJAMA U REGIJI
POLITIKA PREMA BOSNI I HERCEGOVINI
ODNOSI S OSTALIM ZEMLJAMA
UNAPRJEĐIVANJE ODNOSA S HRVATSKIM ISELJENIŠTVOM
GOSPODARSKA SURADNJA S BRZORASTUĆIM TRŽIŠTIMA (BRICS)
REDEFINIRANJE POLITIKE SUZBIJANJA „MEĐUNARODNOG
TERORIZMA“
STAV O TRENUTAČNIM SVJETSKIM ŽARIŠTIMA
PRIZNANJE DRŽAVE PALESTINE
KRIZA U UKRAJINI
OSTALA KRIZNA ŽARIŠTA
PROTIVIMO SE POTPISIVANJU TRANSATLANTSKOG TRGOVINSKOG I
INVESTICIJSKOG PARTNERSTVA
5
4.8. OSTALA PRAVA I SLOBODE 67
VJERSKE SLOBODE
UKIDANJE KAZNENOG DJELA KLEVETE
PROMJENA FUNKCIONIRANJA POLITIKE
"NO KILL" SKLONIŠTA
PREUSMJERITI NOVAC U JAVNA SKLONIŠTA
OSLOBAĐANJE OD ROBOVSKOG MENTALITETA
6
1. S TO JE Z IVI ZID
ŽIVI ZID je aktivističko-politički pokret i stranka hrabrih, humanih, nekorumpiranih i
stručnih ljudi koji se istinski bore za pravedno, socijalno osjetljivo i ekonomski održivo
društvo u kojemu je Čovjek na prvome mjestu. ŽIVI ZID u svom političkom djelovanju
aktivno ukazuje na neodrživost dosadašnjeg neoliberalnog ekonomskog modela i
njegove posljedice koje se pokazuju u stalnom povećanju javnog duga, pogodovanju
krupnom kapitalu te bankarskim, uvozničkim i ostalim interesnim skupinama, a na
štetu većine hrvatskih građana koji su dovedeni do ruba egzistencijalnog sloma. Takva
štetna politika koju godinama provode HDZ i SDP s partnerima na kraju će rezultirati
potpunom rasprodajom državne imovine te siromaštvom većine građana.
“Ova fotografija govori sama za sebe više nego što bismo mogli napisati. Uzeli su nam sve. Novac, zlato, infrastrukturu, tvrtke.
Uzimaju nam zemlju, vodu, šume, otoke i nacionalne parkove. Konačni cilj je ljudima oduzeti domove, dvorišta, vrtove, voćnjake i
vinograde. Tada ćemo postati robovi u svojoj vlastitoj prelijepoj Domovini, gladovat ćemo u bogatoj zemlji, molit ćemo za čašu vode.
Živjet ćemo samo i jedino ako budemo radili, ali ne za nas, nego za bogata usta koja su već odavno prepuna za tisuću života. Ipak,
nećemo se predati bez borbe. Borit ćemo se svojim tijelima, rukama i nogama bez sile, samo s ljubavlju i žrtvovanjem dokle god nas
bude. Jednoga dana o tome će netko reći svoj sud. Kako god borba završila.“ (Živi zid, 12. 6. 2015).
7
2. KRATKA POVIJEST Z IVOG ZIDA
Skupina se političkih aktivista 2011. godine oštro suprotstavila kriminalnoj i štetnoj
politici HDZ-ove vlade. Iniciranje prosvjeda protiv mjera štednje, nesposobnosti,
korupcije i kriminala bila je prva akcija inicijative koja je rezultirala osnivanjem
političke stranke pod nazivom Savez za promjene. Savez za promjene registriran je 2.
lipnja 2011. te je pod tim nazivom djelovao do kolovoza 2014. kada je promijenio ime u
ŽIVI ZID.
Kako bi se senzibilizirala javnost, ali i pružio otvoren otpor politici raskućivanja
građana, osnovana je neformalna aktivističko-politička organizacija ŽIVI ZID koja je prvi
put 23. 3. 2012. u Zadru pokušala spriječiti deložaciju obitelji Vukić građanskim
neposluhom i pasivnim otporom. Od tada do danas ŽIVI ZID je aktivno sudjelovao u više
od 50 deložacija od kojih je više od 90% uspio odgoditi. Uz to, još je u pedesetak
slučajeva posredovao u zaustavljanju deložacije bez izlaska na teren.
Politički program ŽIVOG ZIDA temelji se na opsežnim reformama na području
ekonomske i monetarne politike, pravosuđa i uprave te drugih grana društva. Osnovni
zahtjev odnosi se na redefiniranje uloge Hrvatske narodne banke u procesu stvaranja
novca. Uspostava monetarnog suvereniteta bio je i ostao jedan od temeljnih političkih
ciljeva ŽIVOG ZIDA. Uvidjevši da će neotplativost dugova izazvati socijalnu katastrofu
(sve veći broj ovrha nad nekretninama), odlučili smo učiniti sve što je u našoj moći kako
bismo je zaustavili. Smatramo da je pravo na dom Ustavom zajamčeno (članak 34.
8
Ustava RH: Dom je nepovrediv.) i da privatni interesi banaka, jedinica lokalne
samouprave i države ne smiju biti iznad tog prava. Od 2008. do danas broj ovrha se
povećao za nevjerojatnih 2000%.
U prvom krugu predsjedničkih izbora održanih 28. 12. 2014. kandidat ŽIVOG ZIDA Ivan
Vilibor Sinčić dobio je 293.562 glasa, odnosno 16,52% svih važećih glasova. Nakon tog
za mnoge iznenađujuće dobrog rezultata, ŽIVI ZID se organizacijski, kadrovski i
programski intenzivno ustrojavao. Stranka je, usprkos neviđenoj medijskoj blokadi,
uspjela organizirati velik broj županijskih, gradskih i općinskih ogranaka te danas ima
više od 10.000 članova i preko 100.000 simpatizera, a većina anketa pokazuje da ŽIVI
ZID predstavlja treću političku snagu u RH.
9
3. IDEOLOS KA POZICIJA Z IVOG ZIDA1
Podjela političkih stranaka na ljevicu, desnicu i centar potječe iz doba Francuske
Republike, a označavala je mjesto političkih predstavnika u parlamentu. Ova podjela u
suvremenoj političkoj praksi nije ni približno dovoljna da bi se podrobno odredila
ideološka pozicija pojedine političke stranke. ŽIVI ZID nije moguće odrediti kao lijevu,
desnu ili pak stranku centra, niti kao konzervativnu, liberalnu, socijaldemokratsku ili
demokršćansku, već kao humanističku stranku. ŽIVI ZID je humanistička stranka jer
svoje političko djelovanje gradi na temeljima humanizma, a to su:
UVAŽAVANJE PROŠLOSTI Humanizam ne zagovara revoluciju i negaciju svega
postojećeg jer čovječanstvo može napredovati samo ako nastavi na djelima svojih
predaka. Rušilački poriv često izvire iz osjećaja nemoći da se postojeće stanje promijeni,
popravi, pa se čini da je jedino moguće rješenje sve uništiti i ponovno izgraditi. No ŽIVI
ZID nije rušilačka ni anarhistička stranka kakvom je zlonamjernici često nazivaju. ŽIVI
ZID je stranka koja ne može i ne će prešućivati nepravdu i nesreću koju trpe brojni
sugrađani. ŽIVI ZID temelji svoje djelovanje na brizi za druge ljude. Pritom se koristi
pasivnim otporom i građanskim neposluhom. Naši članovi spremni su podnijeti
represiju i kazneni progon i ne će pribjegavati nasilju. Po tome se ŽIVI ZID razlikuje od
drugih stranaka. Mi smo spremni na puno veće osobne žrtve da bismo se suprotstavili
postojećem sustavu koji nemilosrdno gazi malog čovjeka. Nama je Čovjek važniji od
kapitala i nikad nećemo pristati na društvo u kojemu se u ime profita žrtvuje Čovjek.
OČUVANJE ŽIVOTA Bez obzira na to koliko novih stvari ili tehničkih inovacija
stvorili, svima nam je, svim živim bićima, priroda prijeko potrebna za opstanak. Stoga je
naša dužnost očuvati okoliš ne samo zbog sebe, već zbog budućih generacija. Nemoralno
je i opasno zagađivati, iscrpljivati i uništavati prirodu jer time ugrožavamo čovječanstvo
te cjelokupno biljno i životinjsko carstvo. Naša je misija sačuvati naš planet od
ekološkog samouništenja. Za nas u ŽIVOM ZIDU nema veće vrijednosti od ljudskog
života, što uključuje sav biljni i životinjski svijet. Ne postoji nijedan viši cilj, individualni
ili kolektivni, nacionalni ili vjerski, zbog kojega bi vrijedilo uništiti Zemlju. Očuvati Život
nama je najveća briga i dužnost. Nažalost, svjedoci smo zloupotrebe znanstvenih
spoznaja i dostignuća kojima se, pod zapovjedništvom profita, okoliš bezumno uništava.
Stoga se ŽIVI ZID opire istraživanju i eksploataciji plina i nafte u Jadranu. ŽIVI ZID će biti
a priori protiv po okoliš ugrožavajućih takvih odluka sve dok postoji i najmanja sumnja
u nepristranost i objektivnost stručnih studija na kojima se odluke temelje. Smatramo
da se egzistencijalno važne odluke ne smiju donositi bez mišljenja građana izraženoga
na referendumu.
JEDNAKOST Demokracija, kao najviši stupanj društvenog uređenja, treba u
potpunosti afirmirati načelo jednakosti svih građana pred zakonom i jednaku pravdu za
sve. Narušavanjem tog načela otvara se prostor oligarhiji, totalitarizmu, diktaturi i
1 Politička ideologija je skup vrijednosti i ideja kojima se obrazlažu društveni i politički procesi.
10
raznim oblicima društvene nepravde. Jednakost svih građana pred zakonom nužan je,
ali ne i dovoljan, uvjet za potpuno afirmiranje načela jednakosti. Isti kriteriji moraju se
primjenjivati pri zapošljavanju, napredovanju, upisima u srednje škole i na fakultete, na
ispitima. Iako djeca iz različitih obitelji razvijaju svoj potencijal u različitim uvjetima,
socijalna uloga demokratske države morala bi svima stvoriti jednake uvjete za
obrazovanje i očuvanje zdravlja. Stoga država mora poreznim sustavom i drugim
mjerama ublažiti razlike između bogatih i siromašnih, a ne ih produbljivati, kao što to
danas čini. Očito je da neoliberalni ekonomski model tjera zemlje na rub bankrota, a
građane u dužničko ropstvo, a sve s ciljem da bogati budu još bogatiji. ŽIVI ZID protivi se
takvom sustavu i smatra da on nema budućnosti. Osim toga, svjedočimo i tomu da
političke elite na sve moguće načine nastoje zaobići načelo jednakosti. Protežiraju se
politički podobni (kolokvijalno nazvani „uhljebi“) kad god je to moguće. „Uhljebništvo“ je
uzelo toliko maha da je postalo osnovnim motivom političkog djelovanja. Protiv kriterija
stručnosti i sposobnosti „uhljebljuju“se politički „podobnici“ u javnim službama,
agencijama, lokalnoj samoupravi, javnim poduzećima, čime se stvara glomazna, skupa i
neučinkovita javna uprava koja dodatno koči ekonomski razvoj zemlje i produžava
recesiju. Takvom nakaradnom praksom stvorena je povlaštena vojska glasača koja svoje
osobne interese štiti podržavajući uvijek iste političke stranke. S druge strane, to je kod
ostalih građana stvorilo negativnu sliku o politici i političarima koju manifestiraju
odustajanjem (apstiniranjem) od izbora. Time se demokracija pretvorila u svoju
suprotnost – interesi manjine prevladali su interese većine. Nemoguće je, stoga,
očekivati od političkih stranaka koje su generirale takvo stanje da ga i riješe. Reforma
javne uprave i lokalne samouprave jedan je od ključnih problema koje postojeće
političke stranke (HDZ i SDP zajedno sa svojim partnerima) ne mogu i neće riješiti jer
time rade protiv interesa onih koji su ih izabrali. ŽIVI ZID ima taj reformski potencijal i u
stanju ga je pretvoriti u praksu.
SLOBODA Prema liberalnoj doktrini čovjekova sloboda sastoji se u izboru među
različitim mogućnostima djelovanja. Politički gledano, to znači da u demokratskim
društvima svaki građanin ima pravo izabrati među različitim političkim opcijama. To
pravo, na sreću, još nije ugroženo. Međutim, ozbiljno je ugroženo pravo na istinitu i
potpunu informaciju o svim političkim strankama, pa se postavlja pitanje je li izbor
birača uistinu slobodan. Uz jednostrane, cenzurirane, nepotpune i lažne informacije
kojima ga se sustavno obmanjuje, birač, naizgled slobodno, bira opciju koju sasvim
sigurno ne bi odabrao da je imao priliku čuti istinitu i potpunu informaciju. Naime,
sloboda izbora ostvaruje svoj potpuni smisao jedino ako postoji i sloboda informiranja.
Nažalost, danas je sloboda informiranja dovedena na razinu neprepoznavanja. Mediji
već odavno nisu ono što bi trebali biti – posrednici između istine i građana, već sredstva
za podržavanje vladajuće politike i interesa krupnoga kapitala u čijem su vlasništvu.
Tako se liberalizam prometnuo u svoju suprotnost – u diktaturu: diktaturu kapitala.
Kapital je ovladao većinom medija te stvara istinu koja mu odgovara kako bi
kontinuirano ostvarivao svoje interese i to na „demokratski“ način. ŽIVOM ZIDU ne
samo da se sustavno oduzima pravo na pristup masovnim medijima, već ga se u tim
11
istim medijima prikazuje anarhističkom i rušilačkom strankom koja tek ukazuje na neke
probleme u društvu, ali za njih nudi potpuno nerealna rješenja, što je, naravno, daleko
od istine. Osim toga, još drastičnije je ugrožena sloboda ogromnog broja građana
dovedenih u pakao dužničkog ropstva kreditima s valutnom klauzulom u švicarskim
francima. ŽIVI ZID smatra da je jedino pravedno rješenje to da se prevarenim ljudima i
svim ostalim dužnicima čiji su krediti vezani za valutnu klauzulu, ako to žele, krediti
pretvore u kunske po tečaju na dan sklapanja ugovora o kreditu te da se sva preplaćena
sredstva vrate uz obračun važeće zatezne kamate. Sva druga rješenja smatramo
nepravednima.
SOLIDARNOST Kriza u kojoj se danas nalazi naša država nije izazvana samo
globalnim, makroekonomskim problemima, već i monopolom na vlast dviju najvećih
stranaka i njihovih satelita, koje stranke pretežno okupljaju ljude pohlepne za vlašću,
novcem i publicitetom, a manje zaokupljene brigom za sugrađane. Tako se stvorila
politička kasta potpuno odvojena od naroda i njegovih briga, zbog čega sve manji broj
građana izlazi na izbore. Da bi se politika očistila od političara sklonih korupciji i
nepotizmu, morale bi im se ukinuti brojne povlastice. Osim toga, unutarstranačka
demokracija potpuno je dokinuta. Kritička misao i pokušaj uspostavljanja produktivna
dijaloga kažnjavaju se izbacivanjem iz stranaka. Poltroni i puzavci postali su poželjni
partneri za dobivanje i zadržavanje političke moći kojom se javni servis iskorištava za
privatne interese. ŽIVI ZID je svojim aktivnim djelovanjem pokazao upravo suprotno –
brigu za sugrađane koji su bez svoje krivnje upali u ralje sustava što im oduzima
elementarne uvjete za dostojanstven život. ŽIVI ZID od brige za sugrađane nikad neće
odustati.
TOLERANCIJA Načelo tolerantnosti polazi od čovjekova dostojanstva i njegova prava
na vlastiti sud i svjetonazor. Pridržavati se tog načela znači suprotstaviti se mržnji,
isključivosti, netrpeljivosti i svakom drugom obliku diskriminacije. ŽIVI ZID u
potpunosti slijedi ovo načelo i ne prihvaća demagoške podvale koje se uporno nameću u
režimskim medijima, a kojima je cilj proizvesti ideološke podjele kako bi se zamaglili
brojni egzistencijalni problemi te zadržala politička moć prema načelu „podijeli pa
vladaj“. Stoga se ŽIVI ZID jasno odredio kao „humanistička stranka“.Protivimo se
svakom obliku totalitarizma i osuđujemo ga, bez obzira na predznak (desni ili lijevi),
kao i diskriminaciju po rasnom, klasnom ili bilo kojem drugom ključu. Nama je Čovjek
iznad svega i u svom političkom djelovanju svu energiju usmjerit ćemo samo na njegovu
dobrobit.
PRAVEDNOST Načelo jednakosti pred zakonom nije jamstvo pravednosti, stoga
zakoni moraju uvažavati i zdravstveni i socijalni status građana. Svi oni koji su u
nepovoljnijem položaju, bilo zbog invalidnosti ili siromaštva, moraju se zakonski zaštitit
određenim povlasticama na račun načela solidarnosti. Pravni propisi lako se pretvraju u
birokratsku manipulaciju i zloupotrebu ako nisu prožeti humanističkim duhom. Tako je
za mnoge odvjetnike, bilježnike, pravnike i sveučilišne profesore pravo samo unosno
zanimanje, a ne sredstvo za postizanje pravde. Tražiti istinu i pravdu, a protiv nasilja,
12
laži i zabluda, najviši je čovjekov cilj. Nema istinske demokracije ondje gdje se vlast
upleće u pravosuđe. ŽIVI ZID će aktivno ukazivati na nepravedne i štetne zakone
slijedeći svoj moralni imperativ: „Kad nepravda postane zakon, otpor postaje dužnost!“.
13
4. PROGRAMSKE SMJERNICE Z IVOG ZIDA
Najveće političke stranke (HDZ i SDP), koje pod etiketama demokršćanstva i
socijaldemokracije vode ideološke ratove, u praksi provode isti neoliberalni ekonomski
model koji je na korist povlaštenim društvenim skupinama, a na štetu javnog interesa.
Nastavak njihove vladavine hrvatsko društvo nezaustavljivo vodi u propast, što se
očituje u sljedećem:
daljnje povećavanje javnog duga
nastavak rasprodaje javnih dobara
glomazna, korumpirana i nedovoljno učinkovita javna uprava
korumpirano i neučinkovito pravosuđe
pogodovanje uvozničkom lobiju
propadanje domaće proizvodnje i poljoprivrede
iseljavanje mladih ljudi
provođenje masovnih blokada, ovrha i deložacija
isključivanje električne energije, vode i plina
odumiranje srednjeg sloja
povećanje nezaposlenosti i siromaštva.
Potpuno svjesni trenutačnog stanja u kojemu se hrvatsko društvo nalazi te smjera u
kojemu se kreće, ŽIVI ZID je u svom političkom programu postavio osnovni cilj svog
djelovanja:
stvaranje pravednijeg, socijalno osjetljivog i ekonomski održivog društva.
Cilj je moguće ostvariti samo s drugačijim političarima i drugačijim politikama.
Dosadašnja politička praksa pokazala je da se, suprotno kriterijima stručnosti i
sposobnosti, uhljebljuju politički podobni u javnim službama i tvrtkama. ŽIVI ZID se
razlikuje od drugih političkih stranaka jer je svojim djelima (aktivističkopolitičkim
djelovanjem) pokazao vjerodostojnost i spremnost svojih članova na puno veće osobne
žrtve kako bi se suprotstavio postojećem sustavu koji nemilosrdno gazi običnog čovjeka.
Stoga se istinske promjene mogu ostvariti jedino promjenom postojećih, potrošenih,
nevjerodostojnih političara novima, onima koji su svojim dosadašnjim radom dokazali
svoje poštenje i spremnost da rade u javnom interesu.
Drugi važan preduvjet za istinske pozitivne društvene promjene jest realan, djelotvoran
i provediv politički program koji se sastoji od:
makroekonomske politike:
monetarne politike
fiskalne politike
pravosudne politike
socijalne politike
poljoprivredne politike
14
obrazovne politike
zdravstvene politke
vanjske politike i
ostalih prava i sloboda.
15
4.1. MAKROEKONOMSKA POLITIKA
Kao mjera ukupne ekonomske aktivnosti rabi se bruto domaći proizvod (BDP), koji
predstavlja vrijednost gotovih dobara i usluga proizvedenih u zemlji tijekom jedne
godine i izražen u novčanim jedinicama, te stopa nezaposlenosti kao mjera postojanja
određenog broja radnika koji žele raditi (za plaću primjerenu kvalifikacijama), ali ne
mogu pronaći posao. Stopa nezaposlenosti dobiva se omjerom broja nezaposlenih i
ukupnim brojem radnika. Prema podatcima DZS2-a, u Hrvatskoj je krajem svibnja 2015.
bilo 1.336.000 zaposlenih osoba te 260.000 nezaposlenih (19,5%).
Prema podatcima HGK3, od trenutka kad je aktualna vlada preuzela odgovornost za
vođenje države (početkom 2012.), BDP je u tri godine manji za 8 milijarda i 243 milijuna
kuna, dok je zaposlenih 77.589 manje u odnosu na 2011. Istovremeno je umrlih za oko
33.000 više od rođenih. Samo u prošloj godini, prema podatcima DZS-a, iz Hrvatske se
odselilo 20.858 stanovnika. Koliki je stvarni broj iseljenih, pouzdano se ne zna, ali se
procjenjuje da je od 2011. Hrvatsku zbog ekonomskih razloga napustilo više od 100.000
građana.
Uza sve navedeno, javni dug je dosegnuo zabrinjavajućih 90% BDP-a, što za zemlju
relativno niskog stupnja razvijenosti, kakva je naša, predstavlja dugoročno neodrživu
razinu. Osim toga, prema aktualnom ekonomskom modelu koji provodi aktualna vlada,
a koji predviđa vrlo niske stope rasta u sljedećim godinama, uz smanjivanje
proračunskog deficita, nastavit će se rast javnog duga, a Hrvatsku i njezine građane čeka
sve više blokada, ovrha, privatizacija vrijedne državne imovine, smanjenja radničkih
prava i mirovina. Jednom riječju, dogodit će se potpuna desupstancijalizacija, odnosno,
razvlaštenje države i njezinih građana.
Temeljem navedenih pokazatelja može se zaključiti da su nužne odgovarajuće
makroekonomske mjere koje će utjecati na pozitivne gospodarske i socijalne promjene
u vidu održivog ekonomskog rasta i smanjenja nezaposlenosti. To se postiže
monetarnom i fiskalnom politikom.
2DZS – Državni zavod za statistiku 3HGK – Hrvatska gospodarska komora
16
4.1.1. MONETARNA POLITIKA
Prodajom banaka stranim vlasnicima, pretvaranjem Hrvatske narodne banke (HNB) u
mjenjačnicu te precijenjenom kunom, kontinuirano se uništava domaća proizvodnja.
Zbog toga je u razdoblju od 1994. do 2014. Hrvatska ostvarila negativnu izvozno-
uvoznu bilancu u vrijednosti od 117,8 milijarda eura, odnosno uvezla je za oko 900
milijarda kuna roba i usluga više no što je izvezla. Time smo poticali otvaranje radnih
mjesta izvan zemlje, a u vlastitoj zemlji smo poticali zatvaranje. Ovi podatci ukazuju na
nužnost monetarne reforme, odnosno promjenu monetarne politike.
ANALIZA DOSADAŠNJE POLITIKE HNB-a
O INSTITUCIONALNOM POLOŽAJU HNB-a Institucionalni položaj HNB-a određen je
člankom 53. Ustava RH4 te Zakonom o HNB-u5. U članku 3. Zakona o HNB-u definiran je
cilj HNB-a – održavanje stabilnosti cijena. Taj cilj HNB godinama uspješno ostvaruje,
ali na štetu domaće proizvodnje. Osim toga, člankom 78. Zakona o HNB-u, zabranjeno
je kreditiranje javnog sektora, pa se država mora zaduživati kod poslovnih banaka, što
izaziva kontinuiran rast javnog duga. Dakle, Zakon o HNB-u, kojim je definirana uloga
HNB-a u monetarnom sustavu RH, izravno je prouzročio propadanje domaćeg
proizvodnog sektora i kontinuiran rast javnog duga. Zašto se to dogodilo? Zbog toga jer
HNB, iako je de jure (po zakonu) središnja banka, de facto (u praksi) to nije. Naime, HNB
ne kreditira državne institucije, dok kreditne institucije (poslovne banke) kreditira u
izuzetno malom opsegu. O tome najbolje svjedoči podatak da je u HNB-u 2014.
odobreno svega 11 milijuna kuna kredita kreditnim institucijama6, što čini svega 0,01%
HNB-ove aktive. Visina kamatne stope po kojoj HNB kreditira poslovne banke (eskontna
kamatna stopa) iznosi čak 7%, dok kamatna stopa ECB-a trenutačno iznosi svega 0,05%.
Tako visoka kamatna stopa koju je HNB odredio, usmjerila je podružnice stranih banaka
(banke kćeri) na podizanje kredita kod svojih matičnih banaka iz zemalja EU (banke
majke). Zbog toga novac koji ulazi u optjecaj u RH ima podlogu u novcu nastalom iz
primarne emisije ECB-a, a zatim iz sekundarne emisije poslovnih banaka iz zemalja
Eurozone. Na taj je način HNB svoju ulogu sveo na pretvaranje (mijenjanje) uvezenih
novčanih tokova u kunske, uz obračunavanje obvezne rezerve.
O TEČAJNOJ POLITICI HNB-a Položaj HNB-a u monetarnom sustavu RH prikazan je
na slici 1. Dakle, domaće podružnice stranih banaka zadužuju se u eurima, a kredite
odobravaju u kunama. Kako bi eliminirao tečajni rizik, HNB je još 1993. odabrao fiksni
tečaj kune u odnosu na tečaj njemačke marke, a kasnije u odnosu na euro. Time se HNB
de facto odrekao vođenja neovisne tečajne politike i tako postavio temelje eurizaciji, što
se jasno vidi iz kretanja srednjeg tečaja kune od 1992. do 2014. godine (slika 2).
4http://www.zakon.hr/z/94/Ustav-Republike-Hrvatske 5http://www.zakon.hr/z/590/Zakon-o-Hrvatskoj-narodnoj-banci 6Bilten HNB-a, br. 210
17
Slika 1: HNB u monetarnom sustavu RH
Slika 2: Kretanje srednjeg deviznog tečaja kune
Time je HNB uspostavio stabilan devizni tečaj koji nije usklađen s kretanjem
potrošačkih cijena, već je došlo do aprecijacije (povećanja vrijednosti, jačanja) domaće
valute za između 20,3%7 i 24,9%8 u odnosu na njemačku marku već 1994. Zbog toga je
povećan uvoz i rast vanjskotrgovinskog deficita, što je na duži rok rezultiralo
stagnacijom gospodarske aktivnosti i gubitkom radnih mjesta. Osim toga, fiksna
vrijednost tečaja u situaciji deficita vanjskotrgovinske razmjene jasno ukazuje na to da
je tečaj nerealan, što potiče strah od deprecijacije (slabljenja domaće valute), što
građane potiče na štednju u stranoj valuti, a banke na uvođenje valutne klauzule te
7 Čerin, M., Uzroci nepovoljne konkurentnosti hrvatske privrede u razdoblju od 1995. do 2010. godine. 8 Babić, A., Efektivni tečaj kune u razdoblju antiinflacijskog programa.
7,35 6,90 6,81 6,86 6,95
7,33 7,68 7,60
7,37 7,44 7,65 7,67
7,38 7,35 7,33 7,32 7,31 7,39 7,53 7,55 7,64 7,66
0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
18
povećanje kamate na kredite odobrene u domaćoj valuti. Razmjere eurizacije u
Hrvatskoj zorno ilustrira podatak da je u ukupnim štednim i oročenim depozitima više
od 80% deviznih depozita i kunskih depozita s valutnom klauzulom. Iz navedenog je
jasno da je politika koju je HNB vodio od listopada 1993. do danas jedan od glavnih
uzroka današnje nepovoljne privredne strukture u kojoj dominira uvoz, a propada
hrvatski poljoprivredni i industrijski sektor.
O KRETANJU NOVČANE MASE Novčana masa je monetarni agregat koji se sastoji od
gotovog i depozitnog novca9, a važan je zato jer ga građani i poduzeća koriste kao
sredstvo razmjene i plaćanja. Stagnirajuća ili opadajuća novčana masa dovodi do velikih
zastoja u funkcioniranju gospodarskog sustava, što se najbolje očituje u rastu
nelikvidnosti, padu potrošnje te, posljedično, u smanjenom opsegu gospodarskih
aktivnosti.
Slika 3: Kretanje novčane mase i međunarodnih pričuva (u milijardama eura)
Slika 3 prikazuje kretanje novčane mase u posljednjih 14 godina. Lako je uočiti da se
novčana masa od 2002. do 2008. udvostručila, nakon čega je počela padati, da bi se na
kraju 2014. stabilizirala na razini iz 2008. Šest godina snažnog rasta novčane mase
koincidiralo je s razmjerno visokim stopama gospodarskog rasta (slika 4), da bi nakon
toga uslijedilo šest godina pada ili stagnacije novčane mase, što je koincidiralo s
kontinuiranim opadanjem razine gospodarske aktivnosti.
9 Depozitni novac – stalno raspoloživa novčana sredstva fizičkih i pravnih osoba na transakcijskim računima otvorenima kod banaka koje njihovi vlasnici mogu koristiti za potrebe obavljanja bezgotovinskih plaćanja. U RH su tekući i žiro računi tipični transakcijski računi na kojima se nalazi depozitni novac.
19
Slika 4: Stope promjene realnog BDP-a
S druge strane, međunarodne su pričuve 2008. nastavile rasti po sličnim stopama kao i
prije recesije, što znači da se povećala razina imobiliziranih novčanih sredstava koja
nisu dospjela u realni sektor. S obzirom na to da su međunarodne pričuve glavni izvor
HNB-ove primarne emisije novca, kriza nelikvidnosti bila bi značajno manja da je rast
novčane mase pratio rast međunarodnih pričuva, po uzoru na razdoblje 2000. – 2008.
O KREDITNIM PLASMANIMA U medijskim nastupima ekonomskih stručnjaka,
izravno ili neizravno povezanih s bankarskim sektorom, često se može čuti da su banke
najstabilniji i najuspješniji dio hrvatskog gospodarstva. Pritom nitko ne postavlja
pitanje kako je moguće da imamo izuzetno stabilan i profitabilan bankarski sektor, a
istovremeno nelikvidno gospodarstvo koje iz godine u godinu bilježi pad bruto
društvenog proizvoda? Slijedi odgovor na to pitanje.
Republika Hrvatska je u razdoblju 2000. – 2008. ostvarila snažan priljev inozemnog
kapitala, što se najbolje očitovalo u rastu plasmana kreditnih institucija (kreditna
ekspanzija). Ti su plasmani u osam pretkriznih godina narasli s 50 na 250 milijarda
kuna, što predstavlja porast od 500%. Međutim, 2009. dogodio se pad plasmana
kreditnih institucija, što je djelovalo razorno na stopu gospodarske aktivnosti te
potaknulo bujanje nelikvidnosti i potrošačkog pesimizma (kreditna kontrakcija). Od
2009. do 2014. zabilježen je jedva zamjetan rast plasmana, višestruko niži od rasta u
razdoblju do 2009. godine. Treba napomenuti da se od 2000. do 2009. nisu pojavljivali
znatniji problemi s otplatom kredita zato jer je rast plasmana bio takav da su se stari
krediti bez problema mogli zatvarati novima. Od 2009. do 2014. rast plasmana je
praktički stagnirao, što je onemogućilo otplate starih kredita novima i prouzročilo
kreditnu krizu.
20
Slika 5: Plasmani kreditnih institucija (isključujući državu)
Posljedice privatizacije bankarskog sustava RH (90% banaka je u stranom vlasništvu)
krajem 90-ih godina prošlog stoljeća jasno se vide i u kreditnoj politici poslovnih
banaka. Iz tablice 1 vidljivo je da su banke dramatično smanjile kreditiranje poduzeća u
korist kreditiranja građana. Kreditna politika banaka u razdoblju 1994. – 2006.
favorizirala je potrošačke kredite za uvoznu robu i stambene kredite nauštrb kredita za
pokretanje i unaprjeđenje poslovanja poduzeća, što je rezultiralo padom stope
industrijske proizvodnje, snažnim rastom zaduženosti građana te rastućim deficitima
trgovinske razmjene s inozemstvom.
Tablica 1: Kreditna politika poslovnih banaka u Republici Hrvatskoj
1994. 2006.
Udio tvrtki s kreditima 80,66% 41,17%
Udio građana s kreditima 15,23% 50,33%
Krediti tvrtkama/BDP 21,21% 31,23%
Krediti građana/BDP 4,01% 38,19%
Izvor: G. Santini, Kriza – prirodno stanje “nevidljive ruke”
O DEFICITU DRŽAVNOG PRORAČUNA Ekonomski stručnjaci u svojim medijskim
istupima često ističu deficit državnog proračuna kao jedan od ključnih problema
hrvatskog gospodarstva. Smanjenje deficita državnog proračuna predviđaju
maastrichtski kriteriji za ulazak u Eurozonu prema kojima dopuštena razina
proračunskog deficita iznosi 3,5% BDP-a. Uz to, smanjenje proračunskog deficita
deklarirani je cilj svih dosadašnjih vlada Republike Hrvatske, a sama nužnost smanjenja
deficita državnog proračuna u medijskom se diskursu uvriježila kao nepobitna istina.
Međutim, pokušaji smanjenja proračunskog deficita redovito izazivaju pogoršanje
problema nelikvidnosti i pad potrošnje te rast javnog duga. Razloge za neuspješnost
politike smanjenja proračunskog deficita navodimo u nastavku teksta.
21
Kako bismo objasnili nužnost postojanja proračunskog deficita, najjednostavnije je
započeti od gospodarstva koje se kao cjelina sastoji od javnoga i privatnog sektora, s
time da deficit proračuna iznosi nula i da je razlika izvoza i uvoza također jednaka nuli.
Cilj ekonomskih subjekata u privatnom sektoru je ostvariti višak prihoda nad
rashodima, odnosno profit. Tome treba dodati da je suma svih prihoda privatnog
sektora jednaka sumi svih rashoda privatnog sektora, iz čega logično proizlazi da je
suma svih profita jednaka sumi svih gubitaka. To konkretno znači da jedan subjekt
može ostvariti dobit jedino ako drugi subjekt ostvari gubitak, što u dugom roku dovodi
do propadanja većine poduzeća i akumulacije dobiti u vrlo malom broju poduzeća.
Navedena situacija može se izbjeći na dva načina: izvozom većim od uvoza te deficitom
državnog proračuna. Nije moguće da sve zemlje svijeta ostvaruju suficit tekućeg računa
bilance plaćanja istovremeno jer razlika uvoza i izvoza na razini planeta Zemlje mora
iznositi nula. S druge strane, deficit državnog proračuna znači da javni sektor privatnom
sektoru transferira više novca nego što od njega uzima, što većini privatnih subjekata
omogućuje da posluju s dobiti zbog koje su se i odlučili na poslovni poduhvat.
Glavni nedostatak financiranja proračunskog deficita zaduživanjem je očit, a to je
eksponencijalan rast javnoga duga. Iako deficit državnog proračuna privatnim
subjektima pruža više mogućnosti da posluju s dobiti i otplaćuju svoje obveze, njegovo
financiranje zaduživanjem znači rast javnoga duga, što posljedično dovodi do sve većih i
većih rata za otplatu toga duga. To na kraju rezultira sve višim porezima koji nepovoljno
utječu na financijsko zdravlje privatnoga sektora.
ZAKLJUČAK U postojećem monetarnom modelu10 novac dominantno stvaraju
poslovne banke u procesu sekundarne emisije novca, što za sobom povlači sljedeće
negativne posljedice:
neotplativost dugova na razini ukupnog gospodarstva jer ne postoji novac za
otplatu kamata
kreditnom ekspanzijom i kreditnom kontrakcijom, odnosno prevelikom i
premalom količinom odobrenih kredita banke upravljaju stanjem gospodarstva
nerizično poslovanje banaka jer vrijednost instrumenata osiguranja kreditnih
plasmana redovito prelazi vrijednost glavnice i kamata
favoriziranje kreditiranja potrošnje u odnosu na proizvodnju, što rezultira
krizom i prezaduženošću
upravljanje demokratski izabranom vladom jer banke prijete uskratom
sredstava za refinanciranje javnoga duga
financiranje proračunskoga deficita zaduživanjem uzrokuje eksponencijalan rast
javnoga duga.
10 Banke kćeri uvoze novac iz Eurozone u RH, pri čemu HNB taj novac konvertira u kune.
22
PRIJEDLOG REFORMI MONETARNOG SUSTAVA
PROMJENA ULOGE HNB-a Postojeći način upravljanja javnim financijama koji se
sastoji od financiranja proračunskog deficita zaduživanjem kod poslovnih banaka i
inozemnih kreditora je neodrživ, što se najbolje vidi iz brzine rasta javnoga duga i
činjenice da se on iz godine u godinu reprogramira. Stoga predlažemo:
ukidanje zabrane HNB-u da kreditira javni sektor, čime bi se HNB-u omogućilo
bespovratno kreditiranje razumnog proračunskog deficita 11 (promjena 78.
članka Zakona o HNB-u)
podizanje stope obvezne rezerve poslovnih banaka na 50%. Time bi se spriječila
mogućnost izbijanja kreditnih ciklusa (ekspanzije i kontrakcije) koji su
uobičajena pojava svih gospodarstava u kojima banke upravljaju količinom
novčane mase u optjecaju
izmjenu 22. članka Zakona o obveznim odnosima tako da se zabrani ugovaranje
valutne klauzule na sve kredite i štedne depozite
zabranu odobravanja kredita u stranoj valuti uz iznimku kreditiranja izvoznih
poslova
konverziju svih kredita u kunske, kako onih u stranoj valuti, tako i onih s
valutnom klauzulom u stranoj valuti, što se ne bi odnosilo na štedne devizne
depozite
da visina eskontne stope bude konkurentnija od stopa po kojima poslovne banke
nabavljaju novac (najčešće od svojih matica) kako bi se eliminirao uvoz novčanih
sredstava iz Eurozone te štetna pojava eurizacije
realni devizni tečaj koji bi odražavao stanje u vanjskotrgovinskoj bilanci, a u
svrhu postizanja konkurentnosti domaće proizvodnje
promjenu 3. članka Zakona o HNB-u na način da on glasi: Cilj je Hrvatske narodne
banke ostvarivanje pune zaposlenosti uz zadržavanje stabilnosti cijena i umjerenih
dugoročnih kamatnjaka, pri čemu je cilj pune zaposlenosti nadređen ostalim
navedenim ciljevima.
koordiniranje ciljeva pune zaposlenosti i stabilnosti cijena osiguralo bi se
strategijom ciljane inflacije. To bi se provodilo određivanjem ciljane stope
inflacije uz dopuštena odstupanja od ± 1%, pri čemu bi u slučaju nedopuštenih
odstupanja inflacije guverner HNB-a bio dužan premijeru podnijeti izvješće s
objašnjenjem.
Slika 6 prikazuje monetarni sustav RH nakon predloženih reformi. Uz kreditni kanal
primarne emisije HNB-a, namijenjen financiranju države, poslovnih i razvojnih banaka,
treba uočiti i nekreditni kanal primarne emisije HNB-a, namijenjen bespovratnom
financiranju razumnog proračunskog deficita. 11 Proračunski deficit RH u 2014. je iznosio 12,8 milijarda kuna, odnosno 3,8% BDP-a, što smatramo razumnim proračunskim deficitom. U svrhu izbjegavanja moguće političke zlouporabe financiranja deficita u HNB-u, predlažemo da se razumni proračunski deficit procijeni (ograniči) na 5% BDP-a.
23
Slika 6: Prikaz monetarnog sustava RH nakon predloženih reformi
MJERE ZA SMANJENJE DUGOVA JAVNOGA I PRIVATNOG SEKTORA Javni dug RH
dijeli se na unutarnji i vanjski dug opće države. Unutarnji dug opće države u listopadu
2014. iznosio je 160 milijarda kuna12. Za rješenje toga duga predviđena su dva modela:
bespovratno financiranje proračunskoga deficita novcem iz primarne emisije
HNB-a radi preveniranja rasta unutarnjeg duga opće države i
monetizacija unutarnjeg duga opće države novcem iz primarne emisije HNB-a.
Vanjski dug opće države u listopadu 2014. iznosio je 101,39 milijarda kuna, pri čemu na
državne obveznice otpada 62,04 milijarde kuna, a na kredite 38,34 milijarde kuna. S
obzirom na to da se radi o inozemnom dugu, monetizacija novcem iz HNB-a nije
moguća. Kao najprikladnije rješenje nameće se osnivanje povjerenstva za reviziju
inozemnog javnog duga. Zadaća tog povjerenstva bila bi utvrđivanje legitimnosti
dugova, odnosno jesu li zaduživanja provođena transparentno, u korist općedruštvenog
interesa te uz pristanak Sabora. Sve nelegitimne dugove, kako ih utvrdi povjerenstvo,
jednostrano bi trebala otpisati demokratski izabrana Vlada RH. Prema statističkim
podatcima HNB-a, dug privatnoga sektora u RH u rujnu 2014. iznosio je 251,1 milijardu
kuna. Inozemni dug privatnoga sektora iznosio je 69,5% ukupnoga duga privatnoga
sektora, odnosno 174,52 milijarde (izraženo u kunama). S obzirom na visoku inozemnu
zaduženost privatnoga sektora predlažemo konverziju svih deviznih kredita u kunske.
Svrha ove reforme je ukloniti valutne i kamatne rizike, što bi situacije poput dužničke
krize u švicarskim francima učinilo nemogućima te uklonilo mogućnost da rast
euribora13 (koji je na povijesno najnižoj razini) utječe na rast kamatnih stopa kredita u
eurima. Za kredite u švicarskim francima također predlažemo i obeštećenje dužnika koji
su svoje kredite preplatili zbog toga što je regulator (HNB) dopustio da se na njih u
potpunosti prevali valutni rizik, što su banke dodatno pogoršale svojevoljnom
promjenom kamatnih stopa. Kada se u obzir uzme udio nenaplativih kredita te visina
12 Bilten HNB-a, br.21 13 Euribor – referentna kamatna stopa koja se koristi na europskom međubankarskom tržištu. Poslovne banke u RH također koriste euribor kao osnovnicu za izračunavanje kamata na kredite u eurima.
24
nelikvidnosti u RH, postavlja se pitanje sistemskog kreditnog rizika. Iako se sistemski
rizik zemlje u pravilu određuje s obzirom na političko-ekonomsku situaciju u zemlji,
smatramo da je bolje postaviti pitanje jesu li krediti u Hrvatskoj uopće matematički
otplativi. Prije odgovora na to pitanje najbolje je promotriti sliku 7.
Slika 7: Usporedni prikaz novčane mase, kreditnih plasmana i ukupnih likvidnih sredstava
(u milijardama kuna)
Na slici su usporedno prikazani novčana masa14, kreditni plasmani isključujući državu15
i ukupna likvidna sredstva16. Vidljivo je da novčana masa pokriva svega 25,25%
ukupnoga privatnog duga. Ukupna likvidna sredstva, koja uključuju novčanu masu te
sve vrste kunskih i deviznih depozita (i štednih), naoko se čine većima od privatnoga
duga bankama. Međutim, privatni dug prikazan na slici odnosi se samo na glavnicu
duga, što znači da je ukupan privatni dug građana s kamatama znatno veći od ukupnoga
novca. Zbog toga predlažemo otpis dijela privatnoga duga, i to u iznosu u kojemu
ukupan privatni dug s kamatama17 prelazi visinu ukupnog novca (mjerenu ukupnim
likvidnim sredstvima, odnosno monetarnim agregatom M4). Navedena mjera provela bi
se linearno, odnosno u podjednakom omjeru za sve građane i poduzeća.
POSLJEDICE PREDLOŽENE MONETARNE REFORME I ZAVRŠNE NAPOMENE Ako
se provede, opisana monetarna reforma dovest će do sljedećih posljedica:
ispravljanje demokratskog deficita u smislu da se monetarna vlast pridružuje
izvršnoj, zakonodavnoj i sudskoj vlasti kao jedan od temeljnih stupova vlasti
14 Novac koji se koristi kao sredstvo razmjene i plaćanja. Uključuje gotov novac izvan kreditnih institucija, depozite ostalih financijskih institucija kod HNB-a te depozitni novac kod kreditnih institucija. 15 Ukupan privatni dug građana i poduzeća. Sastoji se od deviznoga duga i duga u domaćoj valuti. 16 Ukupna likvidna sredstva (nazivaju se i monetarni agregat M4). Obuhvaćaju novčanu masu M1, štedne i oročene depozite u kunama (kod kreditnih institucija), devizne depozite (kod kreditnih institucija) te obveznice i instrumente tržišta novca (koje su izdale kreditne institucije). 17 HNB ne objavljuje podatak o tome koliko su građani dužni s uključenim kamatama.
25
HNB postaje institucija s ekskluzivnim pravom izdavanja svih vrsta novca
(novčanica, kovanica i depozitnog novca) te izravno upravlja količinom novca u
optjecaju
drastično smanjenje razine zaduženosti jer novac više neće nastajati isključivo
kao dug privatnim kreditnim institucijama
istovremeno emitiranje državnoga nekreditnog novca te zabrana štednje i
kreditiranja u uvoznom kreditnom novcu, što će s vremena dovesti do
istiskivanja privatnoga toksičnog novca u korist državnoga nekreditnog novca
monetarni sustav zemlje bit će podređen cilju ostvarivanja pune zaposlenosti i
rasta BDP-a.
Usmjeravanje monetarne politike HNB-a ka cilju ostvarivanja pune zaposlenosti logično
dovodi do nužnosti procjene rizika od visokih stopa inflacije. Smatramo da su rizici
izbijanja visokih stopa inflacije niski i to zbog sljedećih razloga:
u predloženom modelu moć nad izdavanjem i usmjeravanjem novca nisu u
domeni iste institucije. Naime, u predloženom modelu Savjet HNB-a određuje
ukupnu količinu novca i kredita u optjecaju, a demokratski izabrana vlada
određuje namjenu tog novca18. To znači da HNB ni pod kojim uvjetom neće
stvarati onoliko novca koliko je izabranoj vladi potrebno da ispuni svoja
predizborna i kasnija obećanja, što znači da HNB zadržava političku neovisnost.
HNB će nekreditno moći plasirati sredstva maksimalno u visini proračunskog
deficita ograničenoga na 5%
banke više neće upravljati novčanom masom, zbog čega se smanjuje mogućnost
snažnih inflacija i deflacija (npr. na tržištu nekretnina)
preusmjeravanje kredita iz financiranja potrošnje i uvoza u financiranje
energetske infrastrukture, domaće proizvodnje i izvoznoga sektora imat će
deinflatorni učinak
nekreditni državni novac djeluje neinflatorno zato što smanjuje rizik od porasta
kamatnih stopa na uvezene kredite te smanjuje posljedice isključivo kreditnoga
financiranja privrede – eksponencijalnoga rasta kamatnih troškova.
Potrebno je napomenuti kako monetarna vlast mora osigurati da novostvoreni novac
ima pokriće u novim vrijednostima stvorenima u realnoj sferi gospodarstva. Opisani
monetarni sustav je nužan, ali ne i dovoljan uvjet za gospodarski razvoj Republike
Hrvatske.
18 HNB gubi funkcionalnu neovisnost, odnosno slobodu odabira ciljeva monetarne politike.
26
4.1.2. FISKALNA POLITIKA
Fiskalna politika je skup mjera kojima vlada utječe na prikupljanje novca u državnu
blagajnu i njegovo trošenje. Jedan je od najvažnijih segmenata ekonomske politike, a
sastoji se od porezne politike i politike javnih rashoda.
Porezi su obvezna davanja koja bez izravne i trenutačne protuusluge država uzima od
fizičkih i pravnih subjekata da bi prikupljenim novcem financirala javne rashode. Svi
moramo plaćati dio svojih prihoda državi da bi nam ona zauzvrat osigurala javne usluge
kao što su obrazovanje, zdravstvena zaštita, javna sigurnost, briga za starije i siromašne
članove društva i sl.
Porezi su u proračun RH donijeli 87% ukupnih proračunskih sredstava, dok su ostali
prihodi donijeli 13%. Najviše u proračun donosi PDV - porez na dodanu vrijednost (oko
36%), doprinosi za socijalno osiguranje (oko 34%), trošarine (oko 12%), porez na
dohodak (oko 9%), porez na dobit (oko 6%) te carine (oko 2%). Prihod od lokalnih
poreza, poreza na imovinu i ostalih poreza vrlo je malen.
Za poticanje domaćeg gospodarstva u okviru fiskalne politike predlažemo sljedeće
mjere:
PROMJENA POREZA NA DODANU VRIJEDNOST (PDV) Osim stavljanja kune u
realne okvire, potrebno je uvesti i dvojnu stopu PDV-a. Smisao je dvojne porezne stope
poticanje domaće proizvodnje kako bi domaći proizvodi postali konkurentniji u odnosu
na uvozne. Time se smanjuje vanjskotrgovinski deficit te potiče domaća proizvodnja i
porast zaposlenosti. Turska, najbrže rastuća ekonomija u Europi, ima dvojnu stopu PDV-
a (8% za domaće i 18% za strane proizvode). Naš je prijedlog da stopa PDV-a bude
između 10% za domaće i 30% za strane (uvozne) proizvode.
PROMJENA POREZA PO ODBITKU19 Porez po odbitku je porez koji strani državljani
(nerezidenti) moraju platiti prilikom izvlačenja dobiti iz zemlje. Godišnje stranci na taj
način iz naše zemlje izvuku više od milijardu eura. Trenutačno porez po odbitku iznosi
samo 15%. Naša politička opcija traži da se taj porez poveća na barem 55%.
Ne treba se bojati da će povećanje poreza po odbitku dovesti do izostanka stranih
ulaganja. Strana ulaganja se svode na preuzimanje profitabilnih tvrtki, a ne znače
pokretanje proizvodnje i zapošljavanje ljudi.
Ipak, glavni razlog zašto smatramo da je potrebno povećati porez po odbitku jest
pravedno porezno opterećenje. Naime, nije pravedno da netko tko izvlači milijune, pa i
milijarde kuna godišnje iz naše zemlje za to plaća svega 15% poreza, dok se svakomu od
nas uzima gotovo polovina plaće kroz različite poreze i doprinose. Stoga je naš stav da
19 Porez po odbitku je vid poreza na dobit koji se plaća na isplate dobiti ili plaćanje pojedinih usluga iz inozemstva.
27
građani moraju biti ispred multinacionalnih koorporacija kojima su dosadašnje
političke elite predale gotovo sav profitni kapital, a istodobno vlastite građane
pretvorile u sluge stranih banaka i korporacija.
UKIDANJE POREZA NA DIVIDENDU I KAPITALNU DOBIT ŽIVI ZID se zalaže za
ukidanje poreza na dividendu i kapitalnu dobit. Porez na dividendu je nepravedan jer se
u biti radi o dvostrukom oporezivanju – to je porez koji se plaća nakon što su već
naplaćeni svi drugi mogući porezi. Također, porez na dividendu odvraća građane od
ulaganja, ali i umanjuje mirovine umirovljenicima koji su prisiljeni ulagati u mirovinske
fondove.
Što se tiče poreza na kapitalnu dobit, on smanjuje isplativost investiranja i na taj način
utječe na odluke ulagača. Tim porezom odvraćaju se mali ulagači od ulaganja jer ih od
gubitaka na tržištu dionica nitko ne štiti, a dobit moraju dijeliti s drugima. Rezultat
oporezivanja kapitalne dobiti jest značajno usporeni tijek kapitala i povlačenje malih
ulagača s tržišta dionica.
UKIDANJE POREZA NA NASLJEDSTVO Porez na nasljedstvo jedna je od stvari na
koju moramo misliti kad umru naši najmiliji. Mi tražimo da se ukine taj porez jer
smatramo da ljudi ne bi trebali biti kažnjeni zato što svoju imovinu žele prenijeti na
svoje nasljednike. Ta težnja duboko je usađena u svakom ljudskom biću i to smatramo
prirodnim pravom. Protiv toga smo da se ožalošćenu obitelj dodatno žalosti porezom na
smrt. Tražimo da se osim djece preminule osobe, plaćanja poreza na nasljedstvo
oslobode i braća i sestre preminule osobe (i njihova djeca) ako imaju prebivalište u RH.
UKIDANJE RTV PRETPLATE HRT godišnje pokrene gotovo 100.000 ovrha zbog
neplaćene pretplate, pri čemu je trošak ovršnog postupka 10 puta veći od neplaćenoga
iznosa. Tako su, primjerice, u 2010. godini četiri odvjetnička ureda na ovrhama za RTV
pretplatu zaradila čak 61 milijun kuna! Da bi se stalo na kraj takvoj kriminalnoj praksi,
potrebno je racionalizirati poslovanje HRT-a procesom smanjenja prekobrojnih
(politički podobnih) kadrova te uvesti izravno financiranje javne televizije iz sredstava
državnoga proračuna.
UKIDANJE OBVEZNOG ČLANSTVA U HGK Hrvatska gospodarska komora (HGK)
svake godine na račun obvezne članarine od poduzetnika (tvrtki) dobije gotovo 200
milijuna kuna. U mnogim državama (SAD-u, Kanadi, Ujedinjenom Kraljevstvu, Švedskoj,
Finskoj, Norveškoj i Danskoj) članstvo u gospodarskim i obrtničkim komorama je
dobrovoljno.
OTPIS POREZNOG DUGA Zbog dosadašnje pogrešne monetarno-ekonomske politike
(u kojoj je centralna banka mjenjačnica, a novac ulazi u optjecaj kao dug) obveze
(dugovi) rastu puno brže od novčane mase (4 do 5 puta). To znači da, usprkos
nastojanju da se obveze uredno plaćaju, to u velikom broju slučajeva nije moguće jer
rashodi rastu puno brže od prihoda (priljeva novčane mase). Mnoge tvrtke nisu bile u
mogućnosti plaćati obveze državi, pa je tako došlo do gomilanja duga po osnovi poreza i
28
doprinosa. S obzirom na to da se taj dug ne može vratiti bez katastrofalnih posljedica (u
posljednje 4 godine broj obrtničkih subjekata pao je s 200.000 na 85.000) za
prezadužene obrtnike, tvrtke i obiteljska poljoprivredna gospodarstava, smatramo da bi
ga trebalo otpisati svim građanima i pravnim osobama te tako omogućiti ponovno
pokretanje gospodarstva.
POVEĆANJE MINIMALNE PLAĆE NA 3.500 KN NETO Život je u RH iz godine u
godinu sve skuplji, a pritom rast plaća ne prati sveopći rast cijena, što je mnoge građane
gurnulo u borbu za golo preživljavanje usprkos tomu što imaju posao. Trenutačno je
minimalna neto plaća, dopuštena zakonom, samo 2.423 kn za osmosatno radno vrijeme.
Smatramo da je to premalo te predlažemo promjenu postojećega Zakona o minimalnoj
plaći na način da se minimalna plaća poveća na 3.500 kn.
UKIDANJE ZAKONA O FISKALIZACIJI Uvođenjem Zakona o fiskalizaciji malim je
poslovnim subjektima koji posluju s gotovinom nametnut dodatni trošak. Navedeni
zakon postao je sinonim za kažnjavanje malih obrtnika kojima su zbog mizernih iznosa
viška u blagajni zatvarani poslovni objekti. Istovremeno, istim su Zakonom iz plaćanja
PDV-a izuzete banke – banke u ovim kriznim vremenima najviše zarađuju, a ne moraju
na tako stečenu zaradu plaćati PDV jer je novac koji zarade na kamati oslobođen poreza.
Tako, primjerice, plaćanjem rate kredita od 2.000 kn, vratite 1.000 kn glavnice i 1.000
kn kamate. Zašto banka ne bi platila 25% PDV-a na tih 1.000 kn koje je zaradila na
kamati te pritom izdala (fiskalni) račun? Objašnjenje porezne uprave jest da bi to
poskupilo trošak kredita. Međutim, naplatom poreza na svaku drugu vrstu djelatnosti
također se povisuje cijena proizvoda ili usluge za krajnje korisnike; drugim riječima,
banke u Hrvatskoj žive u poreznom raju. Dok se sve ostale poslovne subjekte tlači
visokim porezima i drakonski kažnjava za minimalne viškove u blagajni, banke koje
posluju isključivo novcem i najviše zarađuju izuzete su od plaćanja PDV-a i fiskalizacije!
Zbog toga se zalažemo za ukidanje fiskalizacije za sva poduzeća i obrte te za uvođenje
banaka u sustav PDV-a. Ta mjera više bi doprinijela punjenju proračuna od fiskalizacije
jer banke ostvaruju najviše dodane vrijednosti ne proizvodeći pritom apsolutno ništa.
29
4.2. PRAVOSUDNA POLITIKA
Reforma pravosudnoga sustava operacionalizira dio Programa ŽIVOG ZIDA o
provođenju socijalne politike koji se odnosi na:
zakonske zabrane trajnih deložacija i ovrhe nad jedinom nekretninom u kojoj
ovršenik živi sam ili sa svojom obitelji
zakonskom jednokratnom deblokadom tekućih i žiro računa građana i zabranom
novih blokada tih računa do donošenja adekvatnih zakonskih rješenja
zakonskom zabranom isključenja vode i električne energije korisnicima, fizičkim
i pravnim osobama
pravo na samostalno izdvajanje iz toplinskog sustava
prava koja ostvaruju građani i pravne osobe u RH, a koja se tiču osiguranja
elementarnih ljudskih potreba, građanskih prava i temeljnih sloboda
prava pravnih osoba na elementarne preduvjete za normalno poslovanje
(širokom javnom društvenom raspravom doći će se do zaključaka i konsenzusa
koja su to još prava) te
novih općih podzakonskih, zakonskih i Ustavnih rješenja za spomenuto.
Program ŽIVOG ZIDA odnosi se na funkcioniranje pravosudnoga sustava u praksi i
njegov negativan utjecaj na društvo u cjelini. Država ne smije poticati anarhiju i stvarati
pravnu nesigurnost, već suprotno. Općenito, i pored nevjerojatne dvosmislenosti,
nejasnoća, normativnoga preklapanja, nedorečenosti, površnosti, nestručnosti, pravnih
praznina itd., može se konstatirati da je hrvatsko društvo (pravna država), obuhvaćeno
pravnom regulativom koju stalno treba dorađivati i usklađivati sa suvremenim
kretanjima u društvu. Velik problem nastaje kada se pravne norme selektivno
primjenjuju zbog političkog kadroviranja i korupcije, iako svi vole reći da u trodiobi
vlasti nema nezakonitih utjecaja. Potaknut takvim stanjem u pravosudnom sustavu ŽIVI
ZID želi temeljito pomijeniti pravosudni sustav kako bi svaki pojedinac djelovao u korist
općega dobra i na dobrobit svakog člana društva. Promjene pravne regulative trebaju
oživjeti načela jednakosti, socijalne pravednosti i zaštite ljudskih prava i temeljnih
sloboda.
U oči osobito upada onaj dio pravne regulative koji pogoduje interesnim lobijima, a
nastao je nakon stvaranja naše moderne države i eskalira do danas. Kao plod
koruptivnoga, monopolističkoga i ucjenjivačkoga ponašanja povlaštenih društvenih
skupina, koje ne prežu ni od čega da bi se bogatile i preuzimale narodne resurse,
stvoren je golem broj obespravljenih i osiromašenih građana. Stoga će osnovni smjerovi
djelovanja ŽIVOG ZIDA u predlaganju reformi pravosuđa biti:
izmjene i dopune Ustava RH
pokretanje inicijative za ukidanje Ustavnoga suda RH
donošenje novoga Ovršnog zakona
izmjene i dopune Zakona o parničnom postupku
30
izmjene i dopune Zakona o obveznim odnosima
izmjene Zakona o Državnom sudbenom vijeću
izmjene i dopune ostalih zakona za područje pravosuđa prema aktualnoj potrebi
kao i onih općih akata koje treba, zbog njihova reguliranja, vratiti pod kišobran
zakonodavca (drastično smanjenje tarifa i nagrada odvjetničkom i
javnobilježničkom lobiju).
IZMJENE I DOPUNE USTAVA RH Članak 4. Ustava RH glasi: U RH državna vlast
ustrojena je na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, a ograničena je
Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Načelo
diobe vlasti uključuje oblike međusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti
propisane Ustavom i zakonom.
Suprotno dosadašnjoj oportunističkoj praksi i liniji nezamjeranja sudionika u trodiobi
vlasti, prijedlog dopuna ovoga članka išao bi u smjeru inzistiranja na većoj međusobnoj
suradnji i kontinuiranoj uzajamnoj provjeri (kontroli) rada. Napustilo bi se
tradicionalno načelo apsolutne neovisnosti, odnosno međusobnoga nemiješanja u rad,
jer faktički svatko može raditi što i kako hoće, što je samo po sebi u suprotnosti s gore
citiranim člankom. Naglasak bi bio na tome da je vrhovna vlast u državi Sabor. Dakle,
ova odredba doživjela bi jednu opširniju razradu međusobne suradnje i uzajamne
kontrole nositelja vlasti. Poseban saborski odbor koordinirao bi međusobnu suranju i
uzajamnu provjeru rada, rješavao sporne odnose i davao konačan prijedlog u pitanjima
međusobne suradnje i uzajamne provjere, a taj bi prijedlog bio predočen Saboru na
usvajanje.
S obzirom na monetarnu suverenost, precizno i nedvojbeno treba uskladiti članke 4. i
22. Zakona o HNB-u s člankom 53. Ustava RH koji se tiču izdavanja, a pogotovo
emitiranja kune kao monete RH. Ustavom valja definirati i vratiti oduzeto pravo RH da
emitira vlastiti novac. Zbog tih usklađenja treba pokrenuti postupke raskidanja
međunarodnih ugovora koji RH priječe suvereno pravo na emisiju novca.
Nužno je jasno definirati i jamčiti pravo na jedini dom u članku 58. Ustava; jasno
definirati socijalni prag siromaštva te na koji način država nemoćnima, nezaposlenima,
nesposobnima za rad i nezbrinutim građanima osigurava pravo na pomoć za
podmirenje osnovnih životnih potreba, što uključuje pravo na opskrbu vodom i
električnom energijom.
POKRETANJE INICIJATIVE ZA UKIDANJE USTAVNOG SUDA Smatramo da Ustavni
sud nije ispunio svoju ustavnu ulogu. Povijest njegova rada ostavila je sumnju u
nepristranost. Kriteriji za izbor ustavnih sudaca i njihova kvalifikacijska struktura
dokazuju da Ustavni sud nije dovoljno kompetentan za svoju funkciju i nadležnost u vezi
s provedbom, poštovanjem i primjenom Ustava u praksi, zaštitom ljudskih prava i
temeljnih sloboda građana te sporovima za ocjenu ustavnosti određenih zakona. Nakon
31
ukidanja Ustavnoga suda njegove poslove preuzeli bi i koordinirano radili Saborski
odbor za Ustav RH i Ustavno vijeće pri Vrhovnom sudu, kakva je praksa u mnogim
pravnim sustavima u svijetu. Tako bi se ustavno-pravni sporovi vratili onamo kamo
prirodno pripadaju – u pravosudni sustav, te ne bi postojala opasnost od paralelizma
vlasti.
DONOŠENJE NOVOGA OVRŠNOG ZAKONA Aktivizam ŽIVOG ZIDA u vidu
sprječavanja deložacija građana pokazao je da u postojećem Ovršnom zakonu mnoge
stvari nisu dobro regulirane. Dapače, poriču jednakost građana pred sudovima, koja je
Ustavom zajamčena, te otvaraju prostor samovoljnom ovršnom postupanju policije,
ovrhovoditelja i sudova. To dovodi do teških kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda
građana te proizvodi ovršnu kupoprodajnu mafiju i potiče je na pljačku imovine
građana. Novo polazište za provođenje postupka ovrhe postaje zaštita ljudskih prava i
temeljnih sloboda građana kao i uvođenje minimuma ispod kojih norme Ovršnoga
zakona ne smiju ići. Građane i njihove obitelji nezakonito se izbacuje na ulicu, a da im
država ili ovrhovoditelj nisu osigurali zamjenski smještaj. U praksi se događa da nakon
nasilnih deložacija ovršenik ostaje i bez kućanskih predmeta i drugih pokretnih stvari
koje nisu predmet ovrhe te mu se nameću nenormalno visoki troškovi ovršnoga
postupka. To je dokaz samovolje, bešćutnosti i nezakonitosti postupanja države prema
svojim građanima. Jedan od problema koji će obuhvatiti novi Ovršni zakon jest to da će
se eventualne prodajne dražbe uvijek odvijati uz prisutnost predstavnika mjerodavnog
državnog odvjetništva čiji je zadatak provjeriti identitet (osobne identifikacijske
dokumente) kupca i podrijetlo njegova novca te, u suradnji sa sudom, voditi brigu o
zakonitosti provođenja ovrhe. U vezi s time tko može kupiti ovršenu nekretninu
postojat će jasna ograničenja (npr. nitko iz pravosudnoga, ili odvjetničkoga, ili
bilježničkoga sustava itd.). Jedini dom ne može biti predmet ovrhe osim ako je to volja ili
interes ovršenika. Mjesečno ne može biti ovršeno više od 1/3 stalnih i redovnih
primanja te 2/3 svih ostalih primanja ovršenika koja nisu redovna. Zabranjena je tajna
deložacija. Obavijesti o pristupanju deložaciji moraju biti u pismenom obliku dostavljeni
objema stranama u postupku, kao i državnom odvjetništvu, bez obzira koliko pokušaja
deložacije bilo. Novim zakonskim rješenjima smanjit će se broj deložacija i drugih vrsta
ovrha tako da u budućnosti nećemo više gledati mučne i nehumane scene policije koja
samo radi svoj posao.
IZMJENE I DOPUNE ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU Tužba ŽIVOG ZIDA u
svojstvu tužitelja umješača dokazala je postojanje velike zakonske pravne praznine u
članku 186.a ZPP-a koji regulira postupak mirnoga rješenja spora kada je tužena strana
RH. Zakon nije predvidio specifične slučajeve kada su umješači tužitelji, a tuženici su
ugovorne, u drugim arbitražnim ili sudskim postupcima, suprotstavljene strane. U tom
smislu ŽIVI ZID će potaknuti odgovarajuće izmjene Zakona o parničnom postupku, s
namjerom da se ishodi uređeno procesno postupanje sudova u postupcima za utvrđenje
ništetnosti ugovora koji se odnose na razdoblje nezakonito i neustavno provedene
pretvorbe i privatizacije, kada se umješač pojavljuje kao tužitelj s tužbenim zahtjevom
32
za utvrđenje ništetnosti ugovora. Vraćanjem na početak pretvorbenih i privatizacijskih
vremena ŽIVI ZID će naročito ići na poništenje tadašnjih zakonskih rješenja koja su
izuzela banke i druge financijske institucije iz utvrđenja ukupne vrijednosti društvenog
kapitala koji je pretvoren iz društvenoga u državno vlasništvo. Tada su ratni profiteri, u
suradnji sa stranim bankama, nakon što je država sanirala te banke na teret poreznih
obveznika, prodali našu zajedničku imovinu, a da građani u toj prodaji nisu uobzireni
niti su participirali. Izmjenama i dopunama ZPP-a u ovom dijelu ubrzat će se postupak
uspostave ustavnopravnog poretka. Težak zadatak, ali ostvariv uz koordiniran rad
zakonodavca, izvršne i sudbene vlasti.
IZMJENE I DOPUNE ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA Izmjene i dopune Zakona o
obveznim odnosima obuhvatit će Odjeljak 4.; nevaljanost ugovora u člancima od 323. do
335. koji reguliraju ništetnost i pobojnost ugovora; stvorit će ze precizno definirane
odredbe koje bi omogućile poništenje svih ugovora od nastanka RH do danas, uključivo
nezakonito provedenu pretvorbu i privatizaciju. Napominjemo da tužba za utvrđenje
ništetnosti ne zastarijeva, a ništetni su svi ugovori koji su protivni Ustavu RH, prisilnim
propisima i moralu društva. Ovim izmjenama i dopunama otvorit će se vrata svim
zainteresiranima, a ne samo ugovornim stranama da pokrenu tužbom odgovarajuće
postupke za konkretne primjere ništetnih ugovora, radi utvrđenja ništetnosti. Svi
građani će u ruke dobiti moćno pravno oružje.
IZMJENE ZAKONA O DRŽAVNOM SUDBENOM VIJEĆU Izmjene Zakona o državnom
sudbenom vijeću, Zakona o sudovima i ostalih zakona koji reguliraju izbor sudaca i
funkcioniranje redovnih općinskih i županijskih te specijaliziranih sudova, prekršajnih,
upravnih i trgovačkih, kao i visokih prekršajnih, upravnih i trgovačkih sudova i
Vrhovnoga suda izravno će doprinijeti drastičnom smanjenju korupcije u sustavu
pravosuđa i prekinuti spone (čak i zakonske) sudbene i političke vlasti te zakonodavne i
izvršne vlasti. ŽIVI ZID ima revolucionalni i izvorni prijedlog za način izbora svih
predsjednika navedenih sudova, pozicije kojih su u dosadašnjoj, nakaradnoj, praksi
detektirani kao ulaz korupcije i politike u pravosuđe.
OPASKA: Ovdje ne iznosimo konkretne prijedloge zbog već uočene predizborne prakse drugih političkih
opcija da „posuđuju“ ideje i dijelove programa ŽIVOG ZIDA. Kada krene kampanja, javnosti će se
prezentirati originalni prijedlozi ŽIVOG ZIDA za ovu točku programa.
IZMJENA I DOPUNA OSTALIH ZAKONA ZA PODRUČJE PRAVOSUĐA PREMA
AKTUALNOJ POTREBI I ONIH OPĆIH AKATA KOJE TREBA, ZBOG NJIHOVA
REGULIRANJA, VRATITI POD „KIŠOBRAN“ ZAKONODAVCA (učinkovitije i jeftinije
suđenje, drastično smanjenje sudskih pristojb, tarifa i nagrada odvjetničkom,
javnobilježničkom i ovršnom lobiju itd.). Ova se točka programa odnosi na kontinuirani
rad saborskih zastupnika ŽIVOG ZIDA, a konkretizaciju će doživljavati u „hodu“, pred
saborskom govornicom, koja će se rabiti za borbu za poboljšanje života i otvaranje bolje
33
budućnosti naših građana. Krajnji cilj ovoga dijela programa jest izlazak većine građana
iz dužničkoga ropstva u koje su zapali bez svoje krivnje.
34
4.3. SOCIJALNA POLITIKA
Deložacije iz jedinog doma te isključenja struje i vode, protivna su Ustavu, Zakonu i UN-
ovoj Općoj deklaraciji o ljudskim pravima koja kaže da svatko ima pravo na život i
sigurnost i ne smije biti podvrgnut okrutnom, nečovječnom i ponižavajućem postupku, a
upravo deložacijama iz jedinog doma te isključenjima struje, vode i plina, oduzima se
pravo na život i sigurnost. Usprkos tome, vladajući ih svejedno provode jer su potpuno
odvojeni od naroda i njegovih briga i jer im je profit važniji od čovjeka. Socijalna politika
Živog zida, pak, najbolje se ogleda u njegovim djelima. Možete li zamisliti zastupnika u
Saboru koji svojim tijelom sprječava deložaciju neke obitelji? Dakako da je to
nezamislivo u postojećoj konstelaciji političkih snaga; konačno, upravo su oni deložacije
uzrokovali i omogućili, no u slučaju ŽIVOG ZIDA to ne da je moguće, već je ŽIVI ZID
svojim aktivističkim djelovanjem u nizu slučajeva pokazao i dokazao svoju brigu o
sugrađanima koji nisu svojom krivnjom upali u ralje sustava neotplativog duga koji im
oduzima elementarne uvjete za dostojanstven život i od toga nikad neće odustati. Stoga
će ŽIVI ZID i nadalje aktivno ukazivati na nepravedne i štetne zakone slijedeći svoj
moralni imperativ: Kad nepravda postane zakon, otpor postaje dužnost! Činit će to kroz
sljedeći program:
ZABRANA ISKLJUČENJA STRUJE, VODE I PLINA Velik broj isključenih kućanstava
rezultat je previsokih cijena struje, vode i plina te preniskih primanja građana. Pravo na
pitku vodu i električnu energiju elementarno je ljudsko pravo i nikome ne bi smjelo biti
uskraćeno. Zato naša stranka, kao jednu od osnovnih točaka programa, predviđa
zabranu tih nehumanih mjera.
PRAVO NA SAMOSTALNO IZDVAJANJE IZ TOPLINSKOG SUSTAVA Prema važećem
zakonu stanari se ne mogu izdvojiti iz sustava kolektivnoga grijanja putem toplane.
Time im je oduzeto pravo na slobodan izbor načina grijanja. Prisiljeni su, pod prijetnjom
ovrhe, plaćati račune bez mogućnosti da sami utječu na način i troškove grijanja. Zbog
toga su mnogim građanima blokirani računi te im prijeti ovrha i deložacija nad jedinom
nekretninom. Zakoni koji oduzimaju ljudima pravo na izbor načina grijanja suprotni su
demokratskom načelu slobode izbora. Ako neku uslugu ne plaćate, onda vam tu uslugu
uskrate, odnosno isključe (primjerice, telefon, struju ili vodu). Međutim, grijanje morate
koristiti i plaćati. ŽIVI ZID zahtijeva da se svakome zakonski omogući besplatno
izdvajanje iz toplinskoga sustava kolektivnoga grijanja te da se socijalno ugroženim
građanima iz državnoga proračuna osiguraju kupovice (vaučeri) za plaćanje troškova
grijanja, struje i vode u iznosu od 600 kuna.
DRUŠTVENI STANOVI Pravedna raspodjela bogatstva preduvjet je izlaska iz krize.
Država ne smije biti talac krupnoga kapitala, već mora služiti narodu, a ne bankama.
Više od 10.000 nekretnina u vlasništvu banaka zjapi prazno, dok istodobno raste broj
beskućnika. Mi se zalažemo za pravedniju raspodjelu kapitala i tražimo da država
oduzme te nekretnine bankama i preda ih u posjed obiteljima koje žive u neadekvatnim
35
stambenim uvjetima ili su deložirane iz privatnih nekretnina jer nemaju od čega plaćati
podstanarstvo. Također tražimo da se stanarima u državnim kućama i stanovima koji
imaju ugovor o najmu dade stanarsko pravo kako bi se oni i njihovi nasljednici mogli
koristiti tim nekretninama uz minimalnu naknadu. Drugim riječima, da se ponovno
uvede institut stanarskoga prava koje bi bilo nasljedno.
ZABRANA TAJNIH DELOŽACIJA Situacija u kojoj vas policija bez prethodne najave u
6 ujutro budi i tjera na ulicu nehumana je sama po sebi. Tim činom ne gazi se samo
dostojanstvo ovršenika, već se krše i njegova osnovna ljudska prava. Ravnopravnost
stranaka u postupku temeljno je pravno načelo još od rimskoga prava. Tajne deložacije
ga krše jer suci koji ih provode o pravnoj radnji unaprijed obavijeste samo jednu stranu
u postupku – samo ovrhovoditelja, ne i ovršenika, čime ih dovode u nejednak položaj
pred zakonom. Budući da u Ustavu RH piše da su pred zakonom svi jednaki, očito je da
Ovršni zakon, koji stranke u postupku stavlja u neravnopravan položaj, krši Ustav.
Dakle, tajne deložacije ne kose se samo s ljudskim dostojanstvom, već i s Ustavom RH.
ŽIVI ZID jedina je politička stranka koja traži zabranu tajnih deložacija te zahtijeva da se
u Ovršni zakon unese odredba pprema kojoj ovršenik mora biti obaviješten o terminu
deložacije barem osam dana prije njezina provođenja.
ZABRANA OVRHE NAD JEDINOM NEKRETNINOM Podatak o broju ovrha nad
nekretninama šokantan je. Prema podatcima HGK 2006. bilo je ovršeno samo 319
nekretnina, a 2013. nevjerojatna brojka od 6.773 nekretnine. Ako se broj ovršenih
nekretnina podijeli s brojem dana u godini, 2006. bilo je ovršeno 0,87 nekretnina
dnevno (manje od jedne), a 2013. čak 18,5. To znači da je broj ovršenih nekretnina u
navedenom razdoblju porastao 21 put! Zbog toga tražimo da se smjesta zaustave sve
deložacije koje su posljedica nemogućnosti vraćanja duga, odnosno podmirenja obveza.
Pritom ne mislimo na imovinske sporove među srodnicima, već na deložacije do kojih
dolazi zbog nemogućnosti vraćanja kredita, plaćanja režija i sl. Također tražimo da se
obustave sve deložacije u kojima su ovrhovoditelji država, gradovi, općine ili javna
poduzeća ako se žrtvama deložacija ne osigura adekvatan zamjenski smještaj.
STAMBENO ZBRINJAVANJE DJECE BEZ RODITELJA Odrastati bez roditelja
tragedija je sama po sebi. Nakon što završe školovanje, država omogućava stambeno
zbrinjavanje domskoj djeci najdulje na rok od dvije godine. Budući da posla nema,
pogotovo za mlade, postavlja se pitanje gdje će i od čega živjeti. Na to pitanje
zakonodavac nema odgovor.
BRIGA ZA DJECU S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I OSOBE S INVALIDITETOM
Smatramo da se veličina države i društva mjeri po načinu na koji se odnosi prema
svojim najugroženijim članovima – djeci s teškoćama u razvoju (DTR) i osobama s
invaliditetom (OSI). Na njih se sada ne gleda kao na osobe koje će samom svojom
nazočnošću oplemeniti svaku sredinu u kojoj se nalaze i na osobe koje fizički i mentalno
zdravim članovima društva omogućavaju da iskažu svoju ljudskost, ljubav i sebedarje,
već kao na mrtvi kapital, neproduktivnu masu koja je ekonomski teret ostatku društva.
36
To želimo iz korijena promijeniti i stvoriti zakon i pravilnike koji će toj brojnoj
populaciji omogućiti dostojanstven i u najvećoj mogućoj mjeri olakšan svakodnevni
život.
Stoga se zalažemo za:
individualizirani umjesto sistemskog pristupa slučajevima DTR i OSI kako bismo
mogli odgovoriti na konkretne potrebe osobe i obitelji
ranu medicinsku i socijalnu intervenciju kada se utvrdi ili nastane invaliditet
integraciju djece s teškoćama u razvoju u vrtiće i škole kako bismo potpuno
ispunili socijalne, emocionalne i intelektualne potrebe i potencijale djeteta s
teškoćom i zdrave djece u njegovoj okolini
rad uz asistenciju ili rad u otvorenim uvjetima kako bismo maksimalizirali
psihofizičke potencijale DTR i OSI
deinstitucionalizaciju jer smatramo da DTR i OSI moraju živjeti prije svega u
obiteljskom, a potom i uobičajenom društvenom okruženju
disperziju socijalnih usluga na cijelo područje Hrvatske, koje su usluge danas
centralizirane i mnogima nedostupne
kvalitetnu medicinsku, socijalnu, odgojno-obrazovnu i administrativnu podršku
kako bi se maksimalno rasteretili roditelji DTR i OSI, koji danas moraju obavljati
većinu posla za državne institucije
financijsko osiguravanje nužnih pomagala, lijekova i potrošnog materijala
potrebnog djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom za
dostojanstven život
školovanje ili prekvalifikaciju radno sposobnih OSI na područjima koja
odgovaraju njihovim psihofizičkim mogućnostima te obavezno zapošljavanje
nakon školovanja
trajno osiguravanje svih životnih uvjeta radno nesposobnim OSI
oslobođenje donacija i humanitarnih akcija od oporezivanja, uz kontrolu puta
donacija i novca od sabirne točke (udruge ili slično) do korisnika (osobe ili grupe
osoba)
redefiniranje načina financiranja HZZO-a kojim se financijama zadovoljavaju
potrebe DTR i OSI (primjerice, status njegovatelja je teško ostvariv i plaća se
2.500 kn/mj neto, a i tvrdi se da novca za to nema, dok boravak u bolnici državu
košta 14.500 kn/mj i za to ima novca!). Prije svega treba obitelji omogućiti
kvalitetnu brigu za DTR/OSI u obitelji, stoga predlažemo da se status
njegovatelja potiče s minimalno 5.000 kn/mj jer tom mjerom država zapravo
štedi novac i omogućava kvalitetnu njegu za DTR i OSI
reorganizaciju predstavničkih tijela za DTR i OSI kako bi se smanjio broj
neaktivnih udruga koje opterećuju državni proračun na štetu samih osoba s
invaliditetom.
37
4.4. POLJOPRIVREDNA POLITIKA
Poljoprivredna politika Hrvatske ne razlikuje se previše od politike u bilo kojoj drugoj
grani privrede. Uglavnom se svodi na pogodovanje stranom, ali i domaćem krupnom
kapitalu raznim subvencijama i olakšicama a na uštrb seljaka koji imaju manje
poljoprivredne posjede. Uvjet da Hrvatska postane članicom Europske unije bio je da
napusti regionalnu zonu slobodne trgovine (CEFTA) gdje je ostvarivala pozitivnu
vanjskotrgovinsku bilancu i da se obveže kako će poštovati europsku poljoprivrednu
praksu okrupnjivanja gospodarstava. Po uzoru na SAD, gdje prosječno poljoprivredno
gospodarstvo zauzima 180 hektara, Europska unija subvencijama i poticajima potiče
okrupnjivanje i povećanje prosječnog gospodarstva sa sadašnjih 15 hektara po posjedu.
Takvom politikom EU mali poljoprivrednik osuđen je na propast. Time se direktno
pogoduje velikim privatnim poljoprivrednim koncernima kojima nijedno hrvatsko
gospodarstvo ili poduzeće ne može konkurirati. Embargo na izvoz proizvoda u Rusiju
dodatno otežava problem jer zemlje veliki proizvođači u EU, koji su do sad bili izvoznici
u tu zemlju, moraju pronaći tržište za plasiranje proizvoda po sniženim cijenama, što
vjerojatno znači pojačan uvoz tih proizvoda u Hrvatsku, što dodatno uništava domaću
proizvodnju.
Sudjelovanje Hrvatske u procesu okrupnjivanja gospodarstva rezultiralo je zatvaranjem
tisuća obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG) koja u tako postavljenim
tržišnim okolnostima naprosto nemaju što tražiti. Prema Državnom zavodu za statistiku
2010. godine bilo je upisano 230.000 OPG-ova. Četiri godine kasnije, u listopadu 2014.
bilo je upisano 186.000 OPG-ova, odnosno 44.000 manje; trenutno je to sigurno i puno
manja brojka. Posljedice te politike poljoprivrednici svakim danom osjećaju sve više.
Jedan od primjera je nemogućnost dobivanja državnog poljoprivrednog zemljišta na
natječajima. Zemlja se uglavnom dodjeljuje većim poljoprivrednim poduzećima, poput
Agrokora, koji imaju dobro zaštićenu pozadinu. S obzirom na to da je lokalnim malim
seljacima poljoprivreda jedini izvor prihoda, možete samo zamisliti u kakvoj se
katastrofalnoj situaciji nalaze. Osim zemljišta, država velike koncerne financira i raznim
poticajima. I to uglavnom svake godine iste – one u koncernu Agrokora. Svake godine se
poticaji povećavaju. U četiri godine mandata sadašnje vlade na razne poticaje potrošeno
je oko 23 milijarde kuna. Svake godine tvrtke iz koncerna Agrokor dobivaju oko 100
milijuna kuna državnih poticaja. Samo je Belje d.d. 2013. godine primilo 56.393.613
kuna državnih poticaja. Od pet tvrtki koje su dobile najviše poticaja, tri su u vlasništvu
Ivice Todorića.
U posljednjih deset godina na uvoz mlijeka i mesa potrošeno je koliko i na gradnju
autocesta(!), a imamo i ogroman prehrambeni deficit. I to gotovo tri milijuna eura
dnevno. Raznim subvencijama i olakšicama na uvoz Europska unija nas ustvari čini
ovisnima o uvozu hrane iz velikih poljoprivrednih zemalja. U prvih šest mjeseci od
ulaska u Uniju iznos hrvatskog poljoprivrednog dohotka bio je 5,475 milijarda kuna, što
38
je u usporedbi s godinom prije pad od čak 12,7 %, a u usporedbi s 2008. godinom pad
iznosi čak tri milijarde kuna. Uvoz hrane u državi koja ima potencijala hraniti barem
četiri puta više stanovnika dosegnuo je više od 2,5 mlrd. američkih dolara godišnje. Isto
tako smanjuju se i količine obradivih poljoprivrednih površina – u 2013. godini
obrađeno je 1,25 milijuna hektara, dok je u 2010. obrađen 1,31 milijun. Apsurdno je da
u Zlatnoj Slavoniji, koja može prehraniti cijelu Hrvatsku, ima najviše sirotinje.
Dobra slika stanja cijele hrvatske poljoprivrede je mljekarstvo. Ono je u protekloj godini
zabilježilo pad od čak 17 %. Proizvedeno je 503,8 milijuna litara mlijeka, što je čak 100
milijuna manje u odnosu na 2012. Takva situacija dovela je do povećanja uvoza za čak
četiri puta ili u brojkama to je povećanje uvoza od 200 milijuna dolara u odnosu na isto
razdoblje 2012. godine. Velike mljekarske tvrtke ucjenjuju domaće proizvođače i ruše
cijenu mlijeka uvozom jeftinijeg mliječnog praha koji je osjetno slabije kvalitete i
nezdraviji, no zato jeftiniji. Zvuči paradoksalno da 50 % mlijeka moramo uvoziti,
pogotovo kad uzmemo u obzir da sva infrastruktura za proizvodnju već postoji. Unatoč
svemu, seljaci zbog sramotno niske otkupne cijene mlijeka ne mogu pokriti ni osnovne
troškove proizvodnje. Mljekarskom lobiju to i odgovara zato što im je jeftinije uvoziti
prah iz Francuske nego otkupljivati mlijeko s domaćih farma i OPG-ova. Sve to dovelo je
do rapidnog smanjenja zaposlenih u mljekarstvu. Danas se mljekarstvom bavi samo oko
10.000 OPG-ova, dok ih je prije 15 godina bilo 70.000.
Svi ti podatci jasno govore da, nastavimo li provoditi dosadašnju politiku, hrvatske
poljoprivrede uskoro neće ni biti. Nevjerojatno, ali u zemlji koja ima sve preduvjete da
proizvodi nekoliko puta više hrane nego što ima stanovnika, glavnina prehrambenih
proizvoda se uvozi, pri čemu najveći profit ubiru veliki koncerni, a najdeblji kraj izvlače
domaći poljoprivrednici koji sve brže nestaju.
Zbog svega navedenoga ŽIVI ZID predlaže sljedeće mjere kojima bi se opisano stanje
bitno promijenilo nabolje:
ZAŠTITA DOMAĆE PROIZVODNJE HRANE Najveći problem s kojim se naši
poljoprivrednici suočavaju jest poremećaj tržištva uslijed slabije konkurentnosti
domaće proizvodnje u odnosu na uvoznu, a zbog prejake kune. Zato se kuna mora
oslabiti. U svijetu imamo više primjera kako se slabom domaćom valutom ojačalo
gospodarstvo, a Kina je jedan od najupečatljivijih koji to dokazuju. Nedopustivo je
da zbog prejake kune naše mlijeko i mandarine najviše kvalitete završavaju na
stranom tržištu, a u isto vrijeme jedemo te proizvode iz uvoze. Veća konkurentnost
domaće proizvodnje hrane postići će se i dvojnom stopom PDV-a u korist domaće
proizvodnje, kao i uvoznim kvotama kojima je cilj zaštititi domaće proizvođače kako
to propisuje Zakon o trgovini u dijelu koji se odnosi na zaštitu domaće proizvodnje.
STUČNA PODRŠKA PROIZVOĐAČIMA HRANE Bez obzira je li riječ o malim ili
velikim proizvođačima hrane, onima koji to rade na industrijski način, na svom
39
OPG-u ili na razne druge načine, nužno –im je osigurati stručnu pomoć u svim
fazama proizvodnje, a tu u prvom redu mislimo na agronome. Zanimljivo je
napomenuti da kada su naši uzgajivači vodili bitku s mikotoksinima ili s maslinovim
svrdlašem, nitko se nije javno udostojio reći da taj problem ne bi bio takvih
razmjera da smo imali agronome koji bi pratili tu proizvodnju. Stoga smatramo da je
potrebno uvesti i stručnu kontrolu u proces poljoprivredne proizvodnje.
PLANSKA PROIZVODNJA, OTKUP I SKLADIŠTENJE Austrija i mnoge druge
europske zemlje imaju plansku proizvodnju kojom se sprječava pojava stihijske
proizvodnje, primjerice, veće količina neke žitarice, čime se ruši njezina cijena i
dovodi u pitanje isplativost proizvodnje. Nužno je također planski povezati
proizvođače hrane s otkupljivačima, npr. hotelima i drugim velikim potrošačima. Na
taj način bi naši proizvođači hrane dobili potrebnu sigurnost tržišta koju sad
nemaju, a nesigurnost tržišta ide na ruku stranim proizvođačima koji su preplavili
robne centre po Hrvatskoj nauštrb domaćima, što je nedopustivo. Zalagat ćemo se
za formiranje cijene žitarica prije sjetve. Također je nužno da hrvatske
poljoprivrednike prate sušare, hladnjače i silosi, kao i veletržnice poljoprivrednih
proizvoda.
SAMOODRŽIVE FARME – MALE TVORNICE Zalagat ćemo se da naši proizvođači
hrane ne proizvode samo sirovinu već i finalne proizode, a pritom otpadne tvari
koriste u mini postrojenjima za proizvodnju bioplina i biodizela poput onih našeg
izumitelja Ivana Jakobovića iz Slavonskoga Broda.
ISPLATA POTICAJA PO PRINOSU Zalagat ćemo se za isplatu poticaja po prinosu
umjesto po hektaru, kako se sad isplaćuje prema direktivi EU, jer se na taj način
zakidaju proizvođači hrane, a ogromna se novčana sredstva slijevaju u pogrešne
džepove.
POTICANJE PERMAKULTURE20 Govoriti o velikim, kvantitativno napuhanim
monokulturnim gospodarstvima isto je što i govoriti o bušenju Jadrana – to je
industrija 19. stoljeća od koje svi bježe i okreću se ekonomski i ekološki
prihvatljivijim modelima. To je jedan glomazan, neodrživ sustav koji se urušava.
Cijeli svijet okreće se malim obiteljskim gospodarstvima mješovite proizvodnje koja
nastoje pokriti što više potreba jednoga kućanstva kvalitetnim proizvodima sa što
manje (po mogućnosti nula) posrednika između proizvođača i kupca. Sustav
obrnutih vrijednosti, koji je na snazi u Hrvatskoj, očituje se u gotovo 50.000
uništenih OPG-ova, dok carstva prekupaca neprestano rastu. Tajkuni reketare
proizvođače te zarađuju sedam puta više na preprodaji proizvoda od ljudi koji su ih
proizveli. Takav sustav nije samo poguban za proizvođače, nego i za kupce. Kako bi
20
Permakultura je sustav praktičnog oblikovanja održivog životnog prostora koji oponaša prirodne procese, a temelji se na integriranom tradicijskom i suvremenom znanju i vještinama.
40
opstali u tržišnom natjecanju, proizvođači pod teretom zahtjeva koje pred njih
stavljaju banke, država i otkupljivači, svoje proizvode tretiraju raznim kemijskim
sredstvima sa štetnim utjecajem po zdravlje ljudi. Stoga je potrebno poticati
pokretanje obiteljske mješovite proizvodnje održivim, organskim, permakulturnim
procesima. To je proizvodnja u kojoj je zlatno pravilo naplativa kvaliteta, a ne
prinos (kvantiteta). Izravan odnos proizvođač-kupac i kvalitetan proizvod ključ su
uspjeha.
LEGALIZACIJA KONOPLJE Konoplja je biljka koja je tijekom povijesti bila vrlo
cijenjena. Donedavno je bila česta u poljima diljem bivše države, ali su se površine
postupno smanjivale, iako se zna da se od konoplje mogu dobiti desetci tisuća
korisnih proizvoda: od građevnog materijala i goriva, preko lijekova i medicinske
upotrebe sve do biorazgradive plastike, hrane, ulja, papira i drugih proizvoda.
DAVANJE ZEMLJE U DUGOROČNI ZAKUP ILI NA KORIŠTENJE BEZ NAKNADE OD
10 DO 20 G. Republika Hrvatska posjeduje velik broj poljoprivrednih površina
koje zainteresirani zakupci nerijetko teško dobivaju na natječajima. Zemljišna
reforma bi se odvijala prema načelu „dopusti sad, legaliziraj kasnije” kako više ni
trenutak ne bi bio izgubljen. Nužno je odrediti da taj zakup ili korištenje traje
minimalno 10 i maksimalno 20 godina.
POLJSKI PUTOVI Činjenica je da su naši poljski putove uglavnom u jako lošem
stanju zbog nedovoljnog održavanja, što otežava ili onemogućava pristup manjih
traktora poljoprivrednim površinama. Da bi se poljski putovi kvalitetnije održavali,
predlažemo da se jednom godišnje šljunak iz riječnih korita besplatno vadi u
trajanju od mjesec dana za vrijeme niskog vodostaja.
UVOĐENJE KATEGORIJE „RIBOLOVA NA MALO” Uvođenje kategorije „ribolova
na malo” za kopneno i morsko ribarstvo, uz postojeće kategorije „sportskog
ribolova” i „gospodarskog ribolova”, omogućilo bi stanovnicima da love ribu za
svoje osobne potrebe tradicionalnim metodama na području Lonjskog polja,
Kopačkog rita te diljem Jadrana. Gdje je god moguće, takvu proizvodnju treba
povezati sa seoskim turizmom.
NAVODNJAVANJE I REGULACIJA VODA Hrvatska svake godine trpi milijunske
štete od poplava i suša, pa se zalažemo za postupnu izgradnju sustava za
navodnjavanje i odvodnju koji bi nas višestruko manje koštali od nastalih šteta.
Zbog nestručnih i interesnih uređenja obala, država trpi milijunske gubitke koji se
prelijevaju tzv. vodnoj mafiji; nakon sanacija obala nastaju poplave koje naprave
štetu te ih je opet potrebno sanirati i tako se stvara začarani krug. Namjeravamo
tome stati na kraj. Rijeke su nam sve pliće pa imamo slučaj da je Sava nizvodno od
Zagreba u posljednjih 15 godina za 38% smanjila svoju protočnost, što za posljedicu
ima sve više problema s poplavama i urušavanjem obale. Vađenje pijeska važan je
41
segment borbe protiv poplava, a ono stvara i dobre uvjete za obogaćivanje ribljeg
fonda koji je ostao bez svojih zimovališta, tj. dubina većih od 5 metara u kojima riba
može prezimljavati. Usporedo s time treba sustavno čistiti na tisuće kilomatara
kanala za odvodnju i navodnjavanje, od kojih mnogi već 30 godina nisu čišćeni, jer
bi se na taj način znatno smanjio nagli priljev oborinskih voda u rijeke.
PROGLAŠENJE ISKLJUČIVOG GOSPODARSKOG POJASA (IGP) Hrvatska svake
godine gubi oko milijardu eura i neizmjerno više u ribljem fondu i uništenju života u
Jadranu zbog nereguliranog gospodarenja morem. Cilj je zaštititi živi svijet i održivo
eksploatirati resurse. IGP je bolji model od Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa
(ZERP-a) jer ne obuhvaća samo živi svijet, nego i podmorje i bogatstva ispod
morskog dna (rudna, arheološka). Površina RH je 56.542 km2, a 23.870 km2 je
područje gospodarskog pojasa i te površine (veličine Slovenije) ne smijemo se
odreći.
ZABRANA GMO-a Protivimo se uzgoju, uvozu, prodaji i distribuciji genetski
modificiranih organizama (GMO) na području Republike Hrvatske. Tehnologija
GMO-a, koja se tako agresivno promiče kao tehnologija budućnosti, predstavlja
opasnost po zdravlje i ekonomiju svih zemalja koje su dopustile njezinu
implementaciju. Razlozi zbog kojih se protivimo tehnologiji genetskog modificiranja
temelje se na brojnim znanstvenim dokazima.
UNIŠTAVANJE INVAZIVNIH BILJAKA – AMBROZIJA Ambrozija je najveći
neprijatelj poljoprivrede i zdravlja ljudi. Svake godine naša poljoprivreda trpi sve
veće štete zbog nje. Zalagat ćemo se za pronalaženje herbicida za njezino
uništavanje. Zar je moguće da ne postoji nijedan kemičar bi mogao izmisliti sredstvo
protiv nje?
VEĆA KONTROLA I ZAŠTITA HRVATSKIH ŠUMA Posljednjih se godina na
području RH šume devastiraju sječom drva za ogrjev i proizvodnju sječke za
bioelektrane. Njemačka je u prošlosti pogriješila kada je neumjereno sjekla svoje
šume za biomasu u pelete radi proizvodnje struje. Pogrešku sad ispravlja enormnim
povećanjem proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (vjetar, sunce,
voda), tako da je u lipnju 2014. uspjela prijeći 50% proizvedene energije iz
obnovljivih izvora energije, dok RH nije prešla niti 2%. Nužno je zabraniti da se
slavonski hrast i jasen koriste za proizvodnju biomase, dok u isto vrijeme na
raspolaganju imamo toliko voda, vjetra i sunca.
UNIŠTAVANJE INVAZIVNIH BILJAKA – AMORFA Amorfa je navjeći neprijatelj
šume. Umjesto sječe jasena i slavonskog hrasta treba sjeći amorfu i koristiti je kao
biomasu za gorivo.
42
LOVSTVO Životinje predatori su se toliko namnožili zbog nestručnog
gospodarenja lovištima da ih se sve više susreće u dvorištima. Namnožilo se toliko
vukova, čagljeva i medvjeda kao nikada do sada. Predlažemo ukidanje monopola
Lovačkom savezu jer je dokazano da najkvalitetnijm lovištima upravljaju stučnjaci
šumarske struke. Protivimo se privatizaciji lovišta jer ona ide na ruku onima koji
žele na brzinu izvući dobit bez kvalitetnog gospodarenje i očuvanja resursa.
UKIDANJE PAŠARENJA BEZ KONTROLE U posljednja dva desetljeća kod nas se
udomaćila praksa slobodnog pašarenja bez nadzora, pa lutajuća stoka hoda po
tuđim njivama i nanosi goleme štete koje vlasnicima nitko ne isplaćuje.
43
4.5. OBRAZOVNA POLITIKA
U sadašnjem obrazovnom sustavu, u javnim školama Republike Hrvatske, izražena je
zatvorenost prema pedagoškom pluralizmu, odnosno prema takozvanim
„alternativnim“ (manje zastupljenim) pedagoškim i didaktičkim pristupima odgoju i
obrazovanju. Vladaju zastarjele paradigme, jednoumlje i nefleksibilnost sustava koji
ograničava nastavnike i ne dopušta im provođenje maksimalno kvalitetne nastave. Na
učiteljskim fakultetima i ostalim visokim pedagoškim školama buduće nastavnike se
poučava o različitim pristupima nastavi, filozofijama odgoja i obrazovanja, o
„alternativnim“ školama te o prednostima i nedostatcima svakoga od tih pristupa, škola
i filozofija. Drugim riječima, buduće se nastavnike poučava o pedagoškom pluralizmu i
potiče se njegova praktična primjena. No, mogućnosti za primjenu pojedinih elemenata
svega nabrojenoga u praksi vrlo su ograničene zato što je obrazovni sustav u Republici
Hrvatskoj vrlo determiniran i isključiv. ŽIVI ZID nudi promjenu takvog načina
funkcioniranja osnovnog i srednjeg školstva u korist učinkovitijeg obrazovnog modela u
kojemu je krajnji cilj obrazovnog procesa odgojiti i obrazovati čovjeka koji je sposoban
kritički promišljati svijet oko sebe i konstruktivno djelovati u njemu.
Ključne smjernice koje ovaj program sadrži i kojima nastoji ostvariti zadani cilj na
području osnovnog i srednjeg obrazovanja su sljedeće:
poticanje razvoja kritičkoga mišljenja
poticanje razvoja kreativnoga mišljenja
stvaranje radnih navika
razvoj motoričkih znanja, vještina i sposobnosti
stvaranje sustava vrijednosti koji se temelji na čovječnosti, altruizmu, pacifizmu
te ljubavi i poštovanju prema prirodi i svemu što se u njoj nalazi.
U dugom razdoblju školovanja u RH,koji ukupno traje 11 ili 12 godina (ovisno o vrsti i
trajanju srednje škole), javljaju se mnogi problemi, što otvara mnogo prostora za
poboljšanje. Neke od stavki koje smo prepoznali kao važne i izdvojili ovdje s ciljem da ih
poboljšamo u najkraćem mogućem roku su sljedeće:
nastavni predmeti i sadržaj koji se uči
nastavni sustavi i metode poučavanja
organizacijska struktura nastave
dopušten broj učenika po razrednom odjelu.
44
OSNOVNO OBRAZOVANJE
Po trenutno važećem Nastavnom planu i programu, obvezni nastavni predmeti u
razrednoj nastavi su: Hrvatski jezik, Matematika, Priroda i društvo, Tjelesna i
zdravstvena kultura, Glazbena kultura, Likovna kultura i Strani jezik. Ostali oblici
neposrednog odgojno-obrazovnog rada u razrednoj nastavi su Sat razrednika,
Izvannastavne djelatnosti te Dopunska i Dodatna nastava. Izborni predmeti su
Vjeronauk u sva četiri razreda i još jedan strani jezik u četvrtom razredu. Svi nastavni
predmeti, osobito oni obrazovnog karaktera, trebaju u što većoj mjeri biti usmjereni na
usvajanje praktično iskoristivih znanja i vještina umjesto činjeničnih znanja koja se
nauče, reproduciraju za ocjenu, a potom u većini slučajeva zaborave. Kod predmeta
odgojnog karaktera taj problem je mnogo manje izražen, ali ni ti predmeti ne ostvaruju
svoju svrhu na način na koji bi trebali. Upravo ova skupina predmeta trebala bi odgajati
učenike da budu sposobni kritički misliti i propitkivati svoje i tuđe stavove te da budu
sposobni kreativno misliti, a povezano s tim da imaju želju i potrebu stvarati nešto novo
i poboljšati ono što već postoji, no to do sada nije bilo ostvareno jer se nije davalo na
važnosti ovim ciljevima odgojnih predmeta.
Sati razrednika trebali bi u većoj mjeri služiti za ostvarivanje odgojnih ciljeva nastave, a
posebno bismo ovdje izdvojili posljednju smjernicu ovoga programa kao odgojni cilj koji
može biti ostvaren kroz Sat razrednika – stvaranje sustava vrijednosti koji se temelji na:
čovječnosti, altruizmu, pacifizmu, očuvanju zdravlja i života te razvoju ljubavi i
poštovanja prema prirodi i svemu što se u njoj nalazi. Nijedan drugi nastavni predmet
ne predviđa izravno ostvarivanje odgojnih ciljeva nastave jer su oni podređeni
obrazovnim ciljevima, a njihovo je ostvarivanje predviđeno putem obrazovnih sadržaja
kao nešto što bi spontano trebalo biti ostvareno. No, to se ipak ne događa. Naprotiv,
naše se društvo već generacijama ne razvija u željenom smjeru, ne samo u
gospodarskom smislu, nego ni u moralnom, intelektualnom, natalitetnom i
zdravstvenom smislu.
Školske godine 2012./2013. krenulo se s provedbom kurikula Zdravstvenog odgoja koji
je trebao zaživjeti kao zaseban predmet, no to se još nije dogodilo pa su teme, odnosno
moduli koje on obrađuje, nespretno integrirani u različite postojeće predmete i oblike
odgojno-obrazovnog rada, a nedosljedno se i provode. Dakako, to ne može biti dovoljno
za ozbiljan, odgovoran i sustavan pristup temi kao što je zdravlje. O zdravlju se nije
dovoljno brinuti tek kod liječnika ili u bolnici jer tada je zdravlje očito već narušeno; o
zdravlju se treba brinuti mnogo prije - kod kuće i u školi.
Zdravlje je, prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, stanje potpunog
tjelesnog, duševnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti. Već iz ove
definicije, a još više iz prakse, postaje jasno da predmet Tjelesne i zdravstvene kulture
ne može jedini skrbiti za pitanja zdravlja, kako u nazivu tako i u programu. Tjelesna i
zdravstvena kultura bavi se prvenstveno tjelesnim aktivnostima te usvajanjem
motoričkih vještina i temeljnih znanja o atletici i sportovima, što nije dovoljno i ne
45
obuhvaća sve iz naziva ovog nastavnog predmeta. Psihičkom komponentom zdravlja, u
odgojno-obrazovnom smislu, trebao bi se baviti psiholog. Krajnje je vrijeme da se i
psiholozi aktivno uključe u odgojno-obrazovni sustav, ne samo kao stručni suradnici
nego i kao predavači jer umnogome mogu doprinijeti zdravstvenom odgoju (kroz
teoriju, radionice, seminarske radove, edukativne filmove) i to ne samo učenicima, već i
nastavnicima koji se sve teže nose sa zahtjevima odgojno-obrazovnog procesa
(opsegom programa, veličinom skupine, problemima učenika i drugim faktorima).
Štoviše, od vremena do vremena svjedočimo maloljetničkim deliktima kada se vladajući
pod pritiskom medija uvijek iznova „zauzimaju" za integraciju psihologa u škole i za
kontinuirani rad i nadzor nastavnika nad fizičkim i psihičkim zdravljem učenika, da bi
sve palo u vodu do prvog sljedećeg nesretnog slučaja i tako u krug. ŽIVI ZID takvu
praksu želi prekinuti jer zdravlje je najveće čovjekovo bogatstvo i treba ga usvajati,
ozbiljno mu pristupiti tijekom cijelog osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja.
Napokon, da je zdravlje mnogo više od Tjelesne i zdravstvene kulture, pa čak i
zdravstvenih tema koje su razdijeljene unutar Sata razrednika i predmeta poput Prirode
i društva, a kasnije Biologije i Kemije, najbolje i najpouzdanije potvrđuje svakodnevnica.
Sve je više različitih bolesti koje nastaju kao posljedica loše prehrane, štetnih navika,
nedovoljne tjelesne aktivnosti, stresa itd. Točno je da se životni vijek unazad mnogo
godina produžio, no isto je tako točno da postoje bolesti današnjice koje nisu ništa
drugo nego posljedica nedovoljne educiranosti (kritičnosti) te zagovaranog
konzumerističkog i hedonističkog načina života koji će u vremenima koja slijede još više
doći do izražaja. Primjerice, igra s prijateljima (koja uključuje tjelesnu aktivnost u
stvarnom društvu) zamijenjena je sjedenjem uz virtualnu društvenu mrežu i grickanjem
McDonaldsovih krumpirića.
Osim nastojanja da Hrvatska bude bolja zemlja, bogatija i pravednija, ŽIVI ZID će
nastojati da bude i zdravija, da bude zemlja relativno zdravih ljudi. Nažalost, danas nije
tako. U nedavnom istraživanju Eurobarometra nad članicama Europske unije, a
povodom 31. svibnja - Svjetskog dana nepušenja, Hrvatska je u samom vrhu po broju
pušača. Poznato je da pušenje ozbiljno ugrožava zdravlje ne samo pušača, već i njihovih
bližnjih. Poznato je da pušači u prosjeku žive i do 10 godina kraće od nepušača, te da su
podložniji mnogim bolestima (osobito malignim), no usprkos tome u Hrvatskoj je 33 %
pušača, za razliku od 11 % u Švedskoj. Bitan čimbenik kojem se ovakvo stanje može i
mora pripisati je nedostatak sustavnog i kvalitetnog odgoja i obrazovanja. Stoga će
briga o zdravlju biti jedan od imperativa obrazovne politike ŽIVOG ZIDA. Ekonomski
održivo i socijalno pravedno društvo nema smisla ako ljudi koji čine to društvo nisu
educirani o posljedicama loših prehrambenih navika, pretjerane konzumacije alkohola,
pušenja cigareta, nedostatka kretanja, te ako ne znaju opaziti ni tumačiti promjene na
tijelu i u tijelu, kao ni vlastita psihička i emocionalna stanja. Izbor je svakog pojedinca
hoće li i u kojoj mjeri konzumirati lošu hranu, alkohol, cigarete ili neki drugi štetan
porok, no ŽIVI ZID smatra da je dužnost države pružiti građanima kvalitetan i cjelovit
odgoj i obrazovanje kako bi bili svjesni posljedica poroka i nedovoljne tjelesne
aktivnosti.
46
Stoga, u nastavni sadržaj Tjelesne i zdravstvene kulture potrebno je uvrstiti sadržaj o
brizi za zdravlje, pravilnoj prehrani i zdravim životnim navikama koje će djeci omogućiti
da se razviju u zdrave ljude s kvalitetnim navikama, što će im dugoročno omogućiti
bolju kvalitetu života. Zbog važnosti usvajanja navedenih sadržaja potrebno je povećati
broj sati ovom nastavnom predmetu. Trenutno je Tjelesna i zdravstvena kultura
zastupljena s tri sata tjedno u prva tri razreda, dok je u preostalih pet razreda
zastupljena samo s dva sata tjedno. Kako bi navedeni sadržaji bili ostvarivi bez da se
učenicima uskrati prijeko potrebna tjelesna aktivnost, smatramo da bi optimalan broj
sati Tjelesne i zdravstvene kulture u svih osam razreda osnovne škole bio četiri sata
tjedno.
Mnoga istraživanja ukazuju na veliku korist učenja stranih jezika od rane dobi za
kognitivni razvoj djece pa treba poticati nastavu stranih jezika od rane dobi i uvesti
drugi strani jezik kao izborni predmet od trećeg, a ne četvrtog razreda, s time da odabir
jezika bude prepušten dogovoru roditelja na razini razrednog odjela, a da ponuda bude
u okvirima onoga što je škola u mogućnosti ponuditi.
Predmetna nastava obuhvaća druga četiri razreda osnovne škole, odnosno razdoblje od
petog do osmog razreda. Tada učenici dobivaju predmetne nastavnike koji zamjenjuju
učitelje te dobivaju nove predmete: Tehnička kultura, Priroda/Biologija, Povijest,
Geografija, Fizika i Kemija.
U petom razredu uveo bi se Društveni odgoj kao obvezna izvannastavna aktivnost.
Društveni odgoj vodio bi školski socijalni radnik ili drugi stručni suradnik (pedagog,
psiholog ili defektolog), a sastojao bi se od određenog broja sati koje učenici moraju
provesti volontirajući u humanitarnim ustanovama ili sudjelujući u konstruktivnim
projektima prikladnim za uključivanje učenika, te od sastanaka na kojima učenici
voditelju iznose dojmove o svojim iskustvima za vrijeme volontiranja i raspravljaju o
tome što su naučili iz njih te tako uče o vrijednosti i važnosti rada za opće dobro. Osim
rasprave o iskustvima volontiranja, na sastancima bi voditelj s učenicima osmišljavao
projekte koje bi učenici vodili i ostvarivali te se na taj način učili odgovornosti i vođenju
projekata. To bi ujedno bila prilika da učenici daju svoj doprinos i prijedloge za pitanja
kao što su uređenje školskog okoliša, organizacija izvanučionične nastave itd. te tako
budu aktivno uključeni u rad škole.
Osim Društvenog odgoja učenicima bi bio ponuđen širok spektar izbornih predmeta
kako bi se mogli usmjeriti prema svojim interesima. Jedno od mogućih rješenja je da svi
učenici moraju steći temeljna znanja iz svih predmeta u predmetnoj nastavi
pohađanjem dvaju razreda za predmete koji traju četiri godine, kao što je Tehnička
kultura, odnosno jednog razreda za predmete koji traju dvije godine, kao što je Fizika.
Oni koje zanimaju pojedini predmeti imali bi mogućnost pohađati ih u punom trajanju s
dodatnim sadržajima i izvanučioničkom nastavom. Svatko bi morao odabrati određeni
minimalni broj izbornih predmeta kako se ne bi dogodilo da neki učenici ne izaberu
nijedan izborni predmet da bi imali manji broj sati. Na taj način nastavnici bi imali
47
osiguran dovoljan fond sati, a učenici bi imali mogućnost izbora za usmjeravanje prema
područjima koja ih zanimaju.
Za učenike sedmog i osmog razreda organizirale bi se radionice u sklopu Društvenog
odgoja na kojima bi oni imali priliku otkriti svoje ponekad skrivene potencijale i koje bi
nastojale pomoći učenicima da shvate u čemu su dobri i što im se sviđa raditi, što bi im
olakšalo izbor srednje škole.
Dopušten broj učenika u razrednim odjelima u osnovnoj školi treba smanjiti na
maksimalno 24 učenika po razrednom odjelu kako bi se osigurala kvaliteta nastave i
kako bi nastavnici bili u mogućnosti dovoljno se posvetiti svakom učeniku.
SREDNJE OBRAZOVANJE
Srednja škola slijedi osnovnu školu kao treći stupanj obrazovanja. Za razliku od osnovne
škole koja ima samo jedan nastavni program, srednje škole dijele se u četiri različite
skupine škola, od kojih svaka skupina ima svoje daljnje podjele prema vrstama
nastavnih programa. Te četiri skupine čine: gimnazije, trogodišnje gospodarske,
obrtničke i strukovne škole, četverogodišnje strukovne škole te umjetničke škole.
Gimnazije traju četiri godine, a dijele se na: opće, jezične, klasične, prirodoslovne,
matematičke i prirodoslovno-matematičke gimnazije. Ta podjela bila bi odbačena i sve
gimnazije imale bi isti obrazovni program, kao što je slučaj s osnovnom školom, uz
razliku da bi gimnazija nudila mnogo veći izbor izbornih predmeta uz nekoliko obveznih
koje moraju svi pohađati: Hrvatski jezik, Matematika, Tjelesna i zdravstvena kultura,
Engleski jezik, Društveni odgoj, Ekonomija (1. i 2. razred) te Politika i gospodarstvo (3. i
4. razred). Nastavni sadržaj Društvenog odgoja sadržajno bi se nastavio na onaj iz
osnovne škole, uz zahtjevnije projekte. Ovisno o tome kako se implementirao
Zdravstveni odgoj, odnosno briga o zdravlju u osnovnoj školi, jednako bi se nastavilo i u
srednjoj školi, obrađujući nove teme primjerene dobi, kao i ranije teme, ali intenzivnije
(dublje) i ekstenzivnije (šire). Nastavni sadržaj Ekonomije poučavao bi učenike vođenju
osobnih financija i pružao im temeljna znanja iz područja ekonomije. Nastavni sadržaj
Politike i gospodarstva upoznavao bi učenike s načinom na koji funkcionira
gospodarstvo na svjetskoj razini, na razini države i na lokalnoj razini; uz to, učenici bi
upoznavali razne gospodarske modele koji su postojali u povijesti, koji postoje danas, i
koji nikada nisu zaživjeli, ali su osmišljeni u teoriji. Sadržaj Politike i gospodarstva bio bi
povezan s Društvenim odgojem u smislu poticanja mladih ljudi da se aktivno uključe u
izgradnju društva te da razmišljaju o načinu na koji društvo funkcionira i kako ga
unaprijediti.
Trogodišnje gospodarske, obrtničke i strukovne škole traju tri godine i cilj im je
osposobiti polaznike za rad u struci. Za polaznike ovih škola nije predviđen nastavak
školovanja nego početak rada pa zato njihovo školovanje mora biti u potpunosti
usmjereno prema osposobljavanju za praktičan rad u struci. To bi se postiglo dodatnim
smanjenjem satnice nastavnih predmeta Hrvatski jezik, Engleski jezik, Matematika te
48
Tjelesna i zdravstvena kultura u odnosu na četverogodišnje strukovne škole. Društveni
odgoj, kao i u četverogodišnjim strukovnim školama, bio bi usmjeren na projekte u
struci, a Ekonomija te Politika i gospodarstvo bili bi sažeti tako da traju jednu nastavnu
godinu umjesto dvije, pa bi se Ekonomija slušala u prvom razredu, Politika i
gospodarstvo u drugom razredu, a treći razred bio bi u potpunosti usmjeren na
osposobljavanje za praktični rad u struci i ne bi sadržavao nestrukovne predmete.
Četverogodišnje strukovne škole traju četiri godine, a dijele se na: tehničke, industrijske,
ekonomske i medicinske škole. Strukovne škole treba redovito prilagođavati uvjetima u
struci i potražnji na tržištu rada, odnosno nastavni sadržaj treba pratiti razvoj struke i
biti usmjeren prema znanjima i vještinama od praktične vrijednosti, a upisne kvote
takvih škola treba prilagođavati potražnji tržišta rada za pojedinom djelatnošću kako
ljudi nakon završene škole ne bi bili prisiljeni raditi izvan struke ili dugo biti
nezaposleni dok se ne otvori radno mjesto u njihovoj struci. Strukovni dio nastavnog
sadržaja u školama ove vrste mora pratiti razvoj novih tehnologija i metoda rada kako
bi učenici iz tih škola izlazili kao kompetentni radnici umjesto da stječu relevantna
znanja i vještine tek kada počnu raditi. Kako bi se dodatno približili tom cilju, povećat će
se udio nastave koji učenici trebaju provesti na praksi umjesto učeći teoriju, a činjenična
znanja koja nemaju praktičnu vrijednost bit će izbačena iz nastavnog programa.
Četverogodišnje strukovne škole imaju manji omjer obveznih općih predmeta od
gimnazija, što je u redu jer se očekuje da će učenici koji završe te škole raditi u struci, a
ako idu na fakultet to će vjerojatno biti neki od fakulteta povezanih s njihovom strukom.
Nastavnicima koji rade u strukovnim školama treba omogućiti stručno usavršavanje
kroz seminare i stručne skupove kako bi posjedovali znanja o posljednjim dostignućima
struke, koja bi onda prenosili svojim učenicima. Obvezni predmeti u ovoj vrsti škola bili
bi isti kao i u gimnazijama, iako s manjom količinom sadržaja i manjim brojem
nastavnih sati, a sadržaj Društvenog odgoja bio bi usmjeren na projekte u struci kako bi
učenici ovih škola imali višestruku korist od ovog nastavnog predmeta.
Umjetničke škole traju četiri godine, a dijele se na plesne, likovne i glazbene škole.
Likovno obrazovanje izvodi se prema umjetničkom kurikulumu u četverogodišnjem
trajanju, kao i plesno i glazbeno obrazovanje, uz razliku da učenici likovnih škola
nemaju mogućnost istovremeno pohađati još jednu srednju školu.Učenici upisani u
srednje plesne i glazbene škole imaju mogućnost pohađati samo plesnu odnosno
glazbenu školu za zanimanje plesača odnosno glazbenika, a mogu i paralelno pohađati
još jednu srednju školu, najčešće gimnaziju. Ukoliko učenik pohađa samo umjetničku
školu, svoje obrazovanje završava izradom i obranom završnog rada, a može polagati i
ispite državne mature ukoliko želi nastaviti obrazovanje na visokoškolskim
ustanovama. Promjena u organizaciji umjetničkih škola bila bi u vidu pristupa nastavi,
osuvremenjivanju nastavnih pomagala i puno većem uplivu već renomiranih umjetnika
koji bi u suradnji s nastavnim vijećem i ministarstvom posjećivali, surađivali i održavali
kontakte s izabranim školama.U glazbene škole uvela bi se jedna važnija promjena u
načinu praćenja učenika. Umjesto nastavnika koji je do sad vodio razred s tridesetak
učenika kojima sam ne predaje, razrednik bi učenicima bio onaj nastavnik koji predaje
49
njihov instrument. Što znači da bi profesor klavira pratio cjelokupni napredak desetero
svojih učenika te vodio njihovu dokumentaciju. Za to i ostalu dokumentaciju te njeno
vođenje ostao bi mu jedan sat tjedno u cjelokupnoj satnici. Tako bi se izbjegla loša
komunikacija između razrednika, učenika koje razrednik ne poznaje i njihovih roditelja.
Prijedlog za dopušten broj učenika u razrednim odjelima u osnovnoj školi bio je
ograničavanje na maksimalno 24 učenika po razrednom odjelu. U srednjim školama je
manja potreba za individualnim radom s učenicima pa zato broj učenika u razrednom
odjelu može biti nešto veći, no ne prevelik, te stoga predlažemo da gornja granica broja
učenika po razrednom odjelu bude 30 učenika.
VISOKO OBRAZOVANJE
U skladu s humanističkim načelima na kojima se temelji političko djelovanje ŽIVOGA
ZIDA, a koja su objavljena u tekstu Humanizam – temelj ŽIVOG ZIDA te u Deklaraciji o
znanosti i visokom obrazovanju Sindikata visokog obrazovanja i znanosti „Akademska
solidarnost“, izradili smo sljedeće osnovne smjernice programa za znanost i visoko
obrazovanje:
besplatno (potpuno javno financirano) visoko obrazovanje
odgovoran pristup zapošljavanju u visokom obrazovanju
očuvanje i unaprjeđenje znanosti i visokog obrazovanja kao javnog dobra
ravnomjerno poticanje svih znanstvenih područja.
BESPLATNO (POTPUNO JAVNO FINANCIRANO) VISOKO OBRAZOVANJE Jedna od
temeljnih smjernica za koje ćemo se bezuvjetno zalagati jest besplatno visoko
obrazovanje za sve studente, odnosno obrazovanje u kojemu će se izravni troškovi
studiranja financirati iz državnoga proračuna. U nastavku teksta predstavit ćemo
osnovne argumente zbog kojih smatramo da besplatno visoko obrazovanje treba biti
temelj svakog društva koje teži biti pravedno.
Dosadašnje vladajuće političke stranke (HDZ i SDP) postavile su sustav visokog
obrazovanja u kojem pravo na besplatno obrazovanje (u kojemu se izravni troškovi
studija financiraju iz državnoga proračuna) imaju samo redoviti studenti, odnosno
redoviti i uspješni studenti. Pritom se redovitim studentima smatraju oni koji su položili
sve ispite propisane studijskim programom na jednoj godini, dok se uspješnost
određuje proizvoljno na razini svake sveučilišne sastavnice (fakulteta). Iako se na prvi
pogled ovako postavljen sustav visokoga obrazovanja čini opravdanim, on je zapravo
višestruko problematičan.
Ovako postavljen sustav promovira učinkovitost kao ekonomsku kategoriju i daje joj
prioritet u odnosu na sam proces učenja kao obrazovnu kategoriju. Država stoga ulaže u
redovite studente koje potiče da što prije izađu na tržište rada bez obzira na
individualne različitosti u dinamici učenja i razumijevanja prilikom usvajanju sadržaja.
Tako je naglasak na tzv. ishodima učenja, odnosno na usvajanju minimalno potrebnih
50
znanja i vještina, tj. na pukom izvršavanju obveza, neizvršavanje kojih se financijski
kažnjava, umjesto na dubokom razumijevanju određenoga sadržaja. Time se stvaraju
instant stručnjaci koji su reducirani na postizanje ekonomskih (tržišnih) ciljeva, a ne
misleći pojedinci (intelektualci) koji su u stanju zauzeti kritičan stav prema društvenim,
ekonomskim, ekološkim i političkim problemima. Obrazovni sustav trebao bi stoga biti
usmjeren prema intelektualnoj emancipaciji i političkoj samosvijesti, umjesto da u što
kraćem roku stvara pojedince za tržište rada. Smatramo da je temeljna vrijednost našeg
društva demokracija, a ne poduzetnički kapitalizam (koji je proizveo katastrofalne
ekonomske, socijalne i moralne posljedice u vidu korupcije, političke indiferentnosti
velikog broja građana, nezaposlenosti, socijalne nesigurnosti, uništavanja okoliša itd.),
pa bi obrazovni sustav trebao biti usmjeren na ostvarivanje demokratskih
(općedruštvenih), a ne tržišnih (kapitalističkih) ciljeva.
Postojeći sustav temelji se na tezi da je državi u interesu financirati samo one studente
koji će redovito završiti studij. Pritom se pretpostavlja da je naš visokoobrazovni sustav
toliko kvalitetan da ne snosi nikakvu odgovornost za neredovitost studiranja, već se ona
prebacuje isključivo na studente. Međutim, na temelju rezultata empirijskih istraživanja
koja su provedena na fakultetima u Hrvatskoj, čini se da nije tako. Studenti se žale na
nedostupnost kvalitetne literature, loš raspored nastave, velike studijske skupine,
neobjektivno ocjenjivanje i sl.
Postojeći sustav visokog obrazovanja temelji se na pretpostavci da studenti koji ne
ispunjavaju redovito svoje obveze trebaju participirati u izravnim troškovima studija.
Time se potiče etički krajnje dvojbeno načelo: „Tko može platiti, ima pravo na pogrešku,
a tko ne može, taj nema.“. To studente lošeg socijalno-ekonomskog statusa stavlja u
nejednak položaj u odnosu na druge. Stoga bi se ukidanjem svih oblika plaćanja studija
dokinula ova etički neprihvatljiva mogućnost. Osim toga, time bi se otklonila i vrlo
nezahvalna situacija u kojoj se nalaze nastavnici kada na ispitu odlučuju o tome hoće li
student i koliko morati plaćati studij. To je neprihvatljivo jer se nastavnike tako dovodi i
u sukob interesa. Naime, što više studenata ne položi njihov ispit, to su prihodi fakulteta
veći, a time i standard nastavnika. Tim više što nerijetko dodatci na plaće nastavnika
ovise o razini prihoda koje fakulteti sami ostvaruju. Stoga je neprihvatljivo da postoji
negativna korelacija između prihoda fakulteta i uspjeha studenata (prihodi fakulteta
rastu što je uspjeh studenata lošiji).
Besplatno (javno financirano) visoko obrazovanje za sve studente zahtijevalo bi
dodatno izdvajanje novčanih sredstava iz državnoga proračuna (oko 400 do 500
milijuna kuna). Povećanje izdvajanja sredstava za visoko obrazovanje sa sadašnjih 0.7
% (oko 2,3 milijarde kuna) na 1 % BDP-a (oko 3,3 milijarde kuna, što je još uvijek ispod
prosjeka EU od oko 1,1 % BDP-a) za potpuno javno financiranje visokoga obrazovanja
bilo bi više nego dovoljno. Dio tih sredstava koristio bi se za potpuno javno i socijalno
osjetljivo visoko obrazovanje u kojemu bi se sustavom stipendiranja pokrivali i
neizravni troškovi studiranja za studente lošijeg socijalno-ekonomskog statusa i ostale
rizične društvene skupina. Time bi se ostvario društveno pravedan cilj – dostupnost
51
visokog obrazovanja svima. Preostali dio sredstava koristio bi se za razvoj znanstveno-
istraživačkog rada. Usporedbe radi, za troškove sudjelovanja u „mirovnim misijama“ iz
državnoga proračuna izdvaja se oko 350 milijuna kuna godišnje, a za djelatnosti
Katoličke crkve oko 250 milijuna kuna. Prema tome, ostvarivanje ovog cilja nije nikakva
populistička predizborna utopija, već realno ostvariv i društveno poželjan cilj.
ODGOVORAN PRISTUP ZAPOŠLJAVANJU U VISOKOM OBRAZOVANJU Dosadašnju
praksu zapošljavanja djelatnika u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, koja se
temeljila na kompetitivnom pristupu (znanstveni novaci), treba što prije prekinuti i
sanirati njegove štetne posljedice te uvesti humaniji, solidarniji i odgovorniji pristup
zapošljavanju akademskih djelatnika, počevši od suradničkih zvanja (asistenata i viših
asistenata) do znanstveno-nastavnih zvanja (docenata, izvanrednih i redovitih
profesora te redovitih profesora u trajnom zvanju).
Zapošljavanje znanstvenih novaka s ugovorima na određeno vrijeme dovelo je do
stvaranja dviju neravnopravnih skupina zaposlenika. Jedna skupina zaposlenika, oni s
ugovorima na neodređeno vrijeme (zaposlenici u znanstveno-nastavnim zvanjima)
egzistencijalno je zaštićena, dok je druga skupina zaposlenika (znanstveni novaci) s
ugovorima na određeno vrijeme dovedena u poziciju egzistencijalne neizvjesnosti zbog
koje su nerijetko u neprimjereno podređenom odnosu prema nadređenima.
Kontinuirano su izloženi pritisku da, zbog straha da će prestankom ugovora završiti na
Zavodu za zapošljavanje, prihvaćaju nedostojne, prekomjerne i nelegitimne zadatke
koje obavljaju u korist nadređenih. U okviru akademske zajednice imaju deklarativnu
autonomiju, dok je u praksi stvarna akademska autonomija rezervirana samo za
zaposlenike u znanstvenim i znanstveno-nastavnim zvanjima.
ŽIVI ZID se stoga zalaže da se svim znanstvenim novacima koji su, usprkos
nepovoljnijem položaju, uspjeli postići sve potrebne uvjete, osigura raspisivanje
natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta te da time dobiju priliku za
stjecanje teško zaslužene akademske autonomije i egzistencijalne sigurnosti u okviru
visokoškolskog sustava. Osim toga, smatramo potrebnim prekinuti s takvom
kadrovskom politikom u kojoj će se između većeg broja znanstvenih novaka, čiji su
ugovori o radu na određeno vrijeme, birati oni koji su u toj trci pobijedili. Umjesto toga,
birati trebaju predmetni nastavnici i to s ugovorima na neodređeno vrijeme (s jasno
definiranim uvjetima i rokovima za izbore u znanstveno-nastavna zvanja), čime bi se
osigurala akademska sloboda i solidarni odnosi unutar akademske zajednice. Također
smatramo neprihvatljivim fiksiranje postojećeg stanja napredovanja u znanstveno-
nastavnim zvanjima, koje je nametnula aktualna vlada, neovisno o tome što im zakon to
omogućava.
OČUVANJE ZNANOSTI I VISOKOG OBRAZOVANJA KAO JAVNOG DOBRA
Dosadašnje kratkovidne i strateški nedovoljno promišljene obrazovne politike dovele su
do povećanja broja studenata i broja studija. Zbog loše kadrovske politike, to povećanje
nije pratilo i odgovarajuće povećanje broja znanstveno-nastavnih kadrova te prostornih
52
i materijalno-tehničkih kapaciteta. Sve to je dovelo do pada kvalitete visokoobrazovnog
sustava. Kao izlaz iz tog stanja, sukladno neoliberalnoj paradigmi, nudi se daljnja
komercijalizacija visokog obrazovanja u vidu uvođenja školarina, što je kao posljedicu
donijelo upisivanje broja studenata iznad praga za kvalitetno obrazovanje, kako bi se na
tržištu uprihodila sredstva kojima su se, između ostalog, isplaćivali i dodatci na plaće i
honorari nastavnicima i ostalim zaposlenicima. Taj trend doveo je do toga da su zbog
neisplativosti praktički dokinuta fundamentalna istraživanja bez kojih akademska
zajednica postaje međunarodno neprepoznatljiva i irelevantna. Tako funkcija
sveučilišnih nastavnika više nije stvaranje novih spoznaja, već se svodi na prijenos
znanja oblikovanih na drugim, elitnim sveučilištima. Tako je visoko obrazovanje
izgubilo svoju temeljnu odrednicu i zapravo se pretvorilo u stručne studije.
Osim toga smatramo da bi znanstvenicima i nastavnicima javnih sveučilišta trebalo
zakonski onemogućiti rad na privatnim znanstveno-obrazovnim institucijama jer to, kao
što je slučaj u zdravstvu, otvara prostor za sukob interesa, korupciju i pogodovanje
privatnim interesima na štetu javnih. Također se protivimo tome da se djelatnosti
pomoćnih (tehničkih) službi izdvajaju iz sveučilišta da bi se njihove usluge koristile iz
privatnih tvrtki.Time bi se javnim novcem financirale privatne tvrtke koje bi zbog
vlastitog profita žrtvovale osnovna radnička prava, što smatramo neprihvatljivim.
ŽIVI ZID u svom programu zalaže se stoga za dostatno javno financiranje, odnosno
povećanje izdvajanja za visoko obrazovanje s dosadašnjih 0,7 % (oko 2,3 milijarde
kuna) na 1 % BDP-a (3,3 milijarde kuna). Time bi se sveučilišnim studijima osigurala
opstojnost i dugoročna društvena uloga u vidu očuvanja slobode i jednakih uvjeta za
istraživanje i obrazovanje svih građana, dok bi se privatnim visokoškolskim
institucijama dopustila izvedba isključivo stručnih studija.
RAVNOMJERNO POTICANJE SVIH ZNANSTVENIH PODRUČJA Na temelju
neoliberalne doktrine ekonomske isplativosti, uloga se sveučilišta pokušava reducirati
na „proizvodnju“ znanja i kadrova koji će imati ključnu ulogu u razvoju gospodarstva.
Posljedica toga je favoriziranje onih zanimanja s većim stupnjem tržišne isplativosti,
primjerice ekonomsko-financijska, informatičko-komunikacijska zanimanja i sl. Druga
zanimanja osuđena su na vegetiranje jer ne proizvode kratkoročne ekonomske učinke.
To se odnosi na temeljna znanstvena istraživanja na području prirodnih znanosti te na
društveno-humanističkom i umjetničkom području. No, uloga sveučilišta bitno je
kompleksnija i ne može se promatrati samo kroz prizmu ekonomske isplativosti, već i
kroz ulogu sveučilišta u razvoju demokratskih vrijednosti, socijalne pravednosti,
etičnosti, osobne i društvene odgovornosti. Stoga smatramo da je uloga države da
osigura dostatna sredstva i uvjete za razvoj svih znanstvenih područja kako bi se
osigurala njihova opstojnost i demokratska uloga u stvaranju pojedinaca koji će biti u
stanju ne samo menadžerski kreirati vlastitu karijeru i karijere drugih, već će biti u
stanju zauzeti kritičan i empatičan stav prema političkim, ekonomskim, socijalnim,
ekološkim i ostalim društvenim problemima, a radi stvaranja ekonomski održivog i
socijalno pravednog društva.
53
4.6. ZDRAVSTVENA POLITIKA
REFORMA ZDRAVSTVENOG SUSTAVA (POTPUNO JAVNO FINANCIRANO
ZDRAVSTVO)
Bit je reforme zdravstvenog sustava uspostava takvog modela javnoga zdravstva koji će
u postojećim uvjetima pružiti građanima najviše zdravstvene dobrobiti. Sagledavajući
zdravstvo kao važan, ali ne i jedini činitelj koji utječe na zdravlje građana, možemo
točnije odrediti kakvo zdravstvo želimo, odnosno koje boljitke želimo postići reformom:
u tehničkom smislu zdravstvo mora biti ustrojeno kao dobar sustav koji će imati
jasan cilj, dobru građu i dobar način rada
u odnosu na bolesnike dobro zdravstvo mora osigurati svim građanima jednaku i
lako dostupnu zdravstvenu zaštitu pod istim uvjetima
u odnosu na zdravstvene radnike dobro zdravstvo mora osigurati rad u
primjerenim uvjetima, primjereno plaćen rad, uz mogućnost zadovoljenja
društvenih, radnih, obiteljskih i osobnih potreba
u odnosu na ostale građane zajednice dobro zdravstvo mora biti ekonomski i
fiskalno održivo kako ne bi ugrozilo potrebe šire društvene zajednice i za ostalim
javnim dobrima.
Dobrobit bolesnika jedini je smisao i krajnji cilj postojanja i rada javnoga zdravstva. Da
bismo do toga cilja doista i došli, nužno je imati cjeloviti zdravstveni sustav što
podrazumijeva:
dovoljno liječnika, sestara i ostalog medicinskog osoblja
postojanje jedinstvene osiguravateljske kuće te dovoljno domova zdravlja,
laboratorija, bolnica, medicinske i informatičke opreme
postojanje tvornica generičkih lijekova, kućne njege, vlastite informatičke službe,
ortopedskih kuća, fizikalne terapije u kući i istraživačkih središta.
U neprofitnom i cjelovitom zdravstvu sve se važne zdravstvene usluge i zdravstvena
dobra proizvode u samom sustavu, pa je količina zdravlja i zdravstvene dobiti najveća
moguća. Zdravstveno je osiguranje neprofitno i dostupno svim građanima pod jednakim
uvjetima. Nema gubitaka na posredništvu, nema zarađivanja na bolesti, nema
nepotrebne zdravstvene potrošnje i negativnih zdravstvenih ciljeva. Korupcija je, u
usporedbi s profitnim zdravstvenim sustavom, zanemariva. Omjer sredstava za
zdravstvo i dobivenog zdravlja najveći je moguć.
U našem slučaju to bi značilo da HZZO kao osiguravateljska kuća mora zdravstveni
sustav upotpuniti svim onim dijelovima koji su u vrijeme privatizacije bešćutno otrgnuti
od zdravstva – prije svega tvornicama generičkih lijekova (čime će se dobivati ne samo
jeftini nego i provjereno sigurni lijekovi), ortopedskim kućama, pružateljima usluga
kućne njege i fizikalne terapije u kući, jedinstvenom informatičkom potporom za
54
primarnu zaštitu i bolnice, a uz to svakako očuvati Imunološki zavod. Sve navedene
ustanove koje su sada privatne treba prepustiti slobodnom tržištu jer za njihovim
uslugama postoji dovoljno interesa i izvan obveznog zdravstvenog osiguranja.
Ostvarena cjelovitost uštedjela bi javnom zdravstvu iznose koji se broje u milijardama
kuna, ali, što je i važnije, suzbila bi, a ponegdje i iskorijenila, nepotrebna zdravstvena
potrošnja, negativni zdravstveni ciljevi i korupcija. Stoga predlažemo sljedeće reforme:
odvajanje javnoga od privatnog zdravstva
reformu bolničkog sustava
reformu primarne zaštite
novi tehnološki ustroj
uvođenje kliničkih postupnika
neprofitnost kao temeljni način rada
razumno plaćanje u zdravstvu
novi način upravljanja
potpunu transparentnost
poticanje inovacija i
suzbijanje korupcije.
ODVAJANJE JAVNOGA OD PRIVATNOG ZDRAVSTVA S obzirom na različitost
ciljeva, javno zdravstvo nužno je odvojiti od privatnog. Iako se oba bave medicinom,
privatno i javno zdravstvo zapravo su dva različita sustava. Privatno se zdravstvo u
Hrvatskoj u najvećem broju slučajeva razvija na iscrpljivanju javnoga zdravstva:
privatno zdravstvo uglavnom ima ugovore s javnim zdravstvom
služi se liječnicima iz javnoga zdravstva
koristi se prednošću zbog monopola vlasništva u odnosu na javno zdravstvo
iskorištava dopušten i legaliziran sukob interesa
zakoni i pravilnici su napisani kako bi olakšali prijenos kapitala iz javnoga
zdravstva u privatne zdravstvene ustanove.
U bolnicama se zbiva enorman investicijski ciklus i paralelizam u sustavu, pa se bolnički
sustav, kao nekada velike javne tvrtke, koristi za stvaranje privatnih profitabilnih
imperija. Tako u današnjem hrvatskom zdravstvu sveučilišni profesori i šefovi klinika
pojedinih bolnica imaju privatne poliklinike ili male privatne bolnice i usmjeravaju
bolesnike iz javnoga u privatni sektor.
Iz svega proizlazi nužnost razdvajanja tih dvaju sustava. Bit će to dobitak za sve.
Privatnici će se od pritajenoga zarađivanja na iskorištavanju javnoga zdravstva okrenuti
tržištu i slobodnom profitnom poslovanju, a javno će se zdravstvo osloboditi
iscrpljivanja i rada za privatne interese – bolesnici će pak imati slobodu izbora.
55
REFORMA BOLNIČKOG SUSTAVA Reforma bolničkoga sustava zahtijeva dva
postupka:
regionalizaciju te
usustavljenje bolnica.
Regionalizacija podrazumijeva podjelu bolničkog sustava u četiri regije u zemlji
(središnja, zapadna, južna i istočna Hrvatska). Svaka regija treba biti u stanju pružiti
cjelovitu vrhunsku skrb za svoje građane. Regionalizaciju treba pratiti i tijek novca, pa
će svaka regija dobivati svojevrsnu glavarinu – odnosno toliko sredstava koliko ima
građana u svojoj skrbi. Postupak regionalizacije treba biti razumno riješen jer postoje
djelatnosti koje se ne mogu ili ih je neisplativo raditi na razini regije, nego se moraju
raditi na razini cijele zemlje. U tome će smislu pojedine djelatnosti (transplantacija,
liječenje rijetkih bolesti, složeni operacijski postupci) biti posebno vrednovane i dobivat
će se posebna sredstva neovisno o „glavarini“.
Usustavljenje bolnica zahtijeva rješenje aktualnih poteškoća koje se ogledaju u
prevelikom broju bolnica s previše nemedicinskog osoblja, s prevelikom potrošnjom te
međusobnom vlasničkom i stručnom nepovezanošću u kojima prividno svi rade sve,
iako se ozbiljniji slučajevi upućuju u svega nekoliko kliničkih bolničkih centara (KBC).
Ili, kako bi to rekli stručnjaci: „rak-rana“ (hrvatskog zdravstva) je u 68 bolnica koje
gomilaju potrošnju hladnog pogona, a svi imalo kompliciraniji slučajevi rješavaju se u
šest velikih hrvatskih bolnica.
REFORMA PRIMARNE ZAŠTITE Bolnički sustav i primarna zaštita čvrsto su
međusobno povezani. Propusti u primarnoj zaštiti prelijevaju se u bolnički sustav dok, s
druge strane, propuste bolničkoga sustava ublažava primarna zaštita. Nepotrebno
upućivanje iz primarne zaštite preopterećuje bolničke liječnike slučajevima koji nisu
njihov djelokrug rada. Na taj se način zakidaju oni bolesnici čije stanje doista zahtijeva
znanje i iskustvo bolničkih liječnika. Uz to, bolnički liječnici utvrđuju bolesti uvelike
sporije i znatno većim brojem vrlo skupih, i često nepotrebnih, pretraga no u primarnoj
zaštiti. To s jedne strane povećava nepotrebnu zdravstvenu potrošnju, s druge stvara
liste čekanja, a s treće strane izlaže bolesnike nepotrebnim medicinskim postupcima.
Sve navedeno govori o tome kako je važno svaku promjenu u bolničkom sustavu pratiti
primjerenim promjenama u primarnoj zaštiti i obratno. Dakle, želimo li bolnice
rasteretiti nepotrebnog upućivanja iz primarne zaštite i omogućiti bolničkim
bolesnicima doista vrhunsku medicinsku skrb te smanjiti liste čekanja, tada je nužno
unaprijediti rad primarne zaštite. Temeljno bi se unaprjeđenje sastojalo od
usavršavanja i dodatne obuke liječnika u primarnoj zaštiti, dodatnog opremanja
ambulanti, povećavanja suradnje i ubrzanja protoka znanja između bolničkih liječnika i
liječnika primarne zaštite (uspravna razmjena znanja) te između liječnika primarne
zaštite međusobno (vodoravna razmjena znanja). No da bi se mogla nositi s novim
zadatcima, primarnu zaštitu prije svega valja učiniti cjelovitom. Cjelovitost primarne
56
zaštite, kao uostalom i cjelovitost zdravstvenog sustava, podrazumijeva sadržavanje
svih dijelova nužnih za obavljanje zadaće. U tom smislu primarnu je zaštitu nužno
ojačati s 200 do 300 timova, uklopiti u nju kućnu njegu i fizikalnu terapiju te je
primjereno opremiti.
NOVI TEHNOLOŠKI USTROJ Sve dosad navedeno: regionalizacija, reforma
bolničkoga sustava s pretvaranjem suvišnih bolnica u dnevne bolnice, podjela poslova
između dnevnih i cjelodnevnih bolnica, ali i između dnevnih međusobno i cjelodnevnih
međusobno, jačanje primarne zaštite te projekt Poliklinika primarne zaštite, imat će za
posljedicu potpuno novu građu zdravstvenoga sustava. Umjesto razbijene naopake
piramide, zdravstvo postaje sustav međusobno povezanih dijelova koje čine tri opet
međusobno povezane cjeline:
sustav primarne zaštite koji je putem liječnika subspecijalista u stalnoj vezi s
liječnicima iz cjelodnevnih ili dnevnih bolnica
sustav dnevnih bolnica koje, osim što stalno međusobno razmjenjuju znanja,
surađuju i s liječnicima iz primarne zaštite i s liječnicima iz cjelodnevnih bolnica
sustav cjelodnevnih bolnica liječnici kojih međusobno surađuju, dijele bolesnike
prema stručnosti i ranije dogovorenoj podjeli poslova, ali jednako tako surađuju i
s kolegama u dnevnim bolnicama kao i s kolegama iz primarne zaštite.
UVOĐENJE KLINIČKIH POSTUPNIKA Klinički postupnici, hodogrami, protokoli ili
algoritmi, znanstveno su dokazani najbolji načini liječenja. Nastali su uspoređivanjem
različitih načina liječenja i njihovih ishoda i neprijeporno su pouzdani. Postupnike
koriste svi veliki zdravstveni sustavi, primjerice Svjetska zdravstvena organizacija ili
vojska Sjedinjenih Država, a primjenom i razvijanjem postupnika smrtnost se na
bojišnici uspjela smanjiti od uobičajenih 25 % svih ranjenih na svega 10 %. Postupnici
su važni i zato što:
bolesniku osiguravaju najviši stupanj provjerene medicinske skrbi
štite bolesnika od pogrešnih, nepotrebnih i/ili štetnih medicinskih postupanja
štite liječnika od moguće liječničke pogreške ili previda
stalnim preispitivanjem i mijenjanjem, sukladno novim spoznajama i iskustvima,
unaprjeđuju medicinsku struku i povećavaju razinu medicinske usluge
provode samo dokazano korisne medicinske postupke
smanjuju potrošnju
smanjuju liste čekanja.
NEPROFITNOST KAO TEMELJNI NAČIN RADA Neprofitan način rada jedini je
primjeren način rada u zdravstvu. Zašto? Neprofitan način rada u zdravstvu možemo
odrediti kao takav način rada u kojemu je dobrobit bolesnika jedini smisao djelovanja.
Drugim riječima, u neprofitnom načinu rada tijekom skrbi za bolesnika nema drugih
ciljeva (zarade, napredovanja, političke dobiti, taštine, znanstvene koristi) osim
57
dobrobiti bolesnika. No osim te moralne razine, neprofitan način rada i te kako je važan
i zbog sljedećega:
neprofitan način rada iznimno povećava djelotvornost. Tako, primjerice,
kubansko zdravstvo, koje raspolaže sa tek 607 zdravstvenih dolara po
stanovnku, ima mnoge zdravstvene pokazatelje bolje nego SAD, gdje se po
stanovniku troši 8.508 dolara. Razlog leži upravo u činjenici da veliki dio novca
građana u SAD-u umjesto za liječenja bolesnih završava kao zarada
osiguravateljskih kuća, vlasnika bolnica i farmaceutske industrije
neprofitan način rada čuva bolesnike od sve učestalijih nepotrebnih pretraga i
medicinskih postupaka. Ako liječnici ili ustanova za koju rade nema materijalne
koristi od raznih pretraga, vjerojatno ih neće ni provoditi. No ako se na svakoj od
tih pretraga zarađuje, izravno od bolesnika ili od osiguravateljskih kuća, velika je
vjerojatnost da će im bolesnik biti podvrgnut
neprofitnost stvara uvjete za dvije središnje vrijednosti zdravstvenog sustava. To
su suradnja i specijalizacija.
S obzirom na to da se javno zdravstvo plaća na nesebičan i solidaran način, neprofitnost
je ujedno i jedini primjeren način rada. Zarađivati na nesebično i solidarno skupljenom
novcu, namijenjenom liječenju, očito nije primjeren način bogaćenja.
RAZUMNO PLAĆANJE U ZDRAVSTVU Plaćanje u svakom javnom sustavu, pa tako i u
zdravstvu mora biti:
isključivo namjensko
gospodarski najpovoljnije moguće
potpuno transparentno
pošteno, odnosno u skladu sa stručnom spremom, znanjem i doprinosima
javnom zdravstvu, odnosno dobrobiti građana.
Ispune li se sva četiri uvjeta, takvo će plaćanje donijeti višestruku korist:
ojačat će povjerenje građana u javno zdravstvo
suzit će prostor za korupciju
bit će stalni izvor spoznaja za moguća unaprjeđenja i bolja rješenja od postojećih
neće izazivati nezadovoljstvo djelatnika u zdravstvu i
od postojećih će sredstava osigurati najviše moguće zdravstvenih dobara i
usluga.
NOVI NAČIN UPRAVLJANJA Depolitizacija predstavlja uklanjanje politike, odnosno,
oslobođenje od političkog utjecaja. Novi, depolitizirani sustav upravljanja u svakoj regiji
imao bi svoja strukovna tijela sastavljena od predstavnika:
bolničkih liječnika iz određene grane medicine
medicinskih sestara iz te grane
građana regije
58
liječnika primarne zaštite i
predstavnika HZZO-a regije.
Predsjedanje tijelom mijenjalo bi se svaku godinu, poslovanje bi bilo potpuno
transparentno, a odluke bi se donosile konsenzusom svih članova. Tako bi, primjerice,
strukovno tijelo kirurga rješavalo ustroj, način rada, podjelu poslova i ostalo važno za
napredak kirurgije u svojoj regiji, surađivali bi s istim tijelima drugih regija
dogovarajući dugoročne strategije i akcijske planove, a svoje bi planove usklađivali s
planovima drugih grana medicine. Na isti bi način primarna zaštita brinula o razvoju
primarne zaštite, psihijatri o razvoju psihijatrije itd. Osobitu novost predstavlja
uključivanje građana, odnosno predstavnika udruga bolesnika, predstavnika
umirovljenika ili predstavnika udruga oboljelih od određenih bolesti u rukovođenje
zdravstvom. Tako će se ostvariti ravnoteža u rukovođenju jer će o zdravstvu odlučivati i
oni koji u njemu rade (zdravstveni profesionalci) i oni koji se njime koriste (građani).
POTPUNA TRANSPARENTNOST Potpuna transparentnost podrazumijeva nac in rada
koji sve svoje djelatnosti izlaz e na vidjelo građanima svoje zajednice. Ako nema
kriminalnih radnji u zdravstvu, a s obzirom na to da građani plac aju i odrz avaju
zdravstvo, ne postoji nijedan razlog zas to ti isti građani ne bi imali uvid u nac in tros enja
svoga novca. U tom je smislu potpuno normalno da svi javni sustavi, dakle oni koji se
plac aju novcem građana, sve svoje djelatnosti i tijek novca dostavljaju građanima na
uvid. Svaki razlog odbijanja takvog nac ina poslovanja budi sumnju u nezakonitosti.
Z elimo li doista zdravstvo reformirati, odnosno uc initi ga boljim, tada nema mjesta
mutnim poslovima i netransparentnom nac inu tros enja.
POTICANJE INOVACIJA Iako se razvoj i unaprjeđenje svakog sustava, pa na kraju i
cjelokupnog suvremenog svijeta, temelji na inovacijama i stalnim unaprjeđenjima, naše
se zdravstvo drži po strani od takvih projekata. Iskoraci, nova gledišta, nova
promišljanja i drugačiji pristupi koji bi unaprijedili zdravstvo sustavno se koče i
obeshrabruju. No novi, reformirani, sustav u kojemu će cilj, građa i način rada biti
usklađeni, uvest će poticanje inovacija za unaprjeđenje rada zdravstva. U tom će smislu
biti izrađen Pravilnik o nagrađivanju projekata za unaprjeđenje zdravstva koji će
predviđati dvije vrste nagrada:
nagrada za prijavljivanje projekta (ako za to ima opravdanja) te
nagrada koja će se isplaćivati u postotku od ostvarenih ušteda ili procijenjene
dobiti za građane.
Ukratko, svatko ima drugačija iskustva, svatko uviđa poteškoće na svoj osobit način na
koji poteškoće ne vide drugi korisnici zdravstva. Kada već postoji to bogatstvo različitih
uvida i pristupa, zašto ga ne bismo iskoristili? Zašto ne bismo nagrađivali svakoga, bez
obzira s koje strane dolazi prijedlog, čije zamisli mogu olakšati rad, smanjiti liste
čekanja, poboljšati skrb građana, olakšati im tegobe, uštedjeti sredstva ili bolje i
59
jednostavnije obaviti neke postupke? Zašto se odričemo komentara i primjedaba tisuća
ljudi od kojih su mnogi na mjestu, a mnogi od njih sadrže i klice mjera kojima bi se
zdravstvo moglo bitno unaprijediti? Sličan pristup primjenjuje se u nekoliko američkih
klinika i temelji se na tzv. pozitivnom otklonu (pozitivnoj devijaciji). Riječ je o načinu
rješavanja nekog zadatka u kojemu se koriste znanja i iskustva onih koji su najbolje
upućeni u određenu poteškoću (obično stoga što su na izvoru događanja), dakle onih
koji o njoj znaju više nego drugi, umjesto da se izvana nameće gotovo i često
neprikladno rješenje. Uza sve navedeno, pravo građana na aktivno sudjelovanje u
poboljšanju zdravstva koje oni plaćaju i održavaju i te kako može ne samo unaprijediti
rad, nego i stvoriti osjećaj zajedništva medicinskih djelatnika i građana, povećati
razumijevanje obje strane i doprinijeti izgradnji boljega zdravstva.
SUZBIJANJE KORUPCIJE Suzbijanje korupcije složen je postupak koji treba
sadržavati barem dvije skupine mjera:
mjere za povećanje zadovoljstva liječnika i medicinskog osoblja te
mjere kojima će se izgraditi sustav otporan na korupciju.
U prvu skupinu mjera, dakle, mjera koje trebaju povećati zadovoljstvo liječnika i
medicinskog osoblja, čine mjere za stvaranje dobrih uvjeta rada. To znači raditi u dobro
ustrojenoj organizaciji, raditi poslove iz svoga djelokruga rada, održavati dobre
međuljudske odnose s kolegama i drugim osobljem, ali znači i imati dovoljno vremena i
za svoju obitelj, imati mogućnosti za stručno usavršavanje i napredovanje te sudjelovati
u odlučivanju. Primanja liječnika moraju biti pravedna, odnosno u razini primanja
drugih važnih zanimanja, primjerice, sudaca. Također je nužno nagrađivati izvrsnost,
stvaralaštvo, doprinos unaprjeđenju rada, nove zamisli i slično.
Drugoj skupini je cilj stvaranje sustava otporna na korupciju, odnosno sustava koji
građom i načinom rada onemogućava ili znatno otežava pojavu korupcije. U tu skupinu
mjera valja ubrojiti sljedeće:
cjelovitost sustava kao temeljno polazište suzbijanja korupcije s obzirom na to
da cjeloviti sustavi samostalno i neprofitno proizvode što je moguće veći opseg
dobara i usluga potrebnih za rad, znatno sužavaju područja podložna korupciji.
Primjerice, vlastita proizvodnja generičkih lijekova suzit će područje moguće
korupcije samo na originalne lijekove, a vlastite ortopedske kuće u cijelosti će
ukloniti korupciju i kriminal vezan uz propisivanje i raspodjelu ortopedskih
pomagala
neprofitno poslovanje izravno je vezano uz cjelovitost i druga je važna poluga u
suzbijanju korupcije. Zarađivati na boli i bolesti nije samo nemoralno nego sa
sobom u zdravstveni sustav unosi i niz većih poteškoća. Zarađivanje na bolesti
pomiče cilj zdravstva od dobrobiti građana na stjecanje materijalnih dobara, što
za sobom, opet, povlači drugačiji način rada (što veći broj nepotrebnih
medicinskih usluga), ali i korupciju te pojavu negativnih zdravstvenih ciljeva,
60
čime bolest, što češće pojavljivanje bolesti, što duže ili skuplje liječenje postaju
poželjne zdravstvene pojave
odvajanje javnoga od privatnog sljedeća je važna mjera za suzbijanje
korupcije. S obzirom na to da se privatno zdravstvo utemeljuje, plâća, radi i
održava na drugačiji način, da ima drugačije ciljeve i motive rada, a da se u
najvećem broju slučajeva razvija iscrpljujući javno zdravstvo, razdvajanje tih
dvaju različitih sustava iznimno je važna mjera u suzbijanju korupcije
zakonom zabraniti sukob interesa svih medicinskih djelatnika kako bi se
uklonio sukob interesa u hrvatskom zdravstvu budući da liječnici iz javnoga
zdravstva imaju svoje privatne poliklinike ili rade u takvim ustanovama, ili imaju
ortopedske kuće koje prodaju pomagala koji sami prepisuju ili nemoralno
surađuju s tvornicama lijekova i ortopedskim kućama. Djelatnici javnoga
zdravstva moraju biti na popisu osoba koje, prema Zakonu o sprječavanju
sukoba interesa, ne smiju biti u sukobu interesa
ukinuti pojam poslovne tajne u javnom zdravstvu jer javno se zdravstvo
plaća novcem građana i nema razloga za postojanje bilo kakve poslovne tajne u
njegovu radu
provesti potpunu transparentnost rada kojom će svaka lipa potrošena u
zdravstvu biti dostupna na mrežnim stranicama ministarstva, odnosno
zdravstvenih ustanova. To je moćan alat u suzbijanju korupcije, a nije ga teško
primijeniti
poslovanje u zdravstvu uvrstiti u pravni okvir nužno je zato što se trenutačno
postojanje dvojnog pravnog sustava u Hrvatskoj, u kojemu poslovanje industrije
lijekova uživa poseban pravni položaj, mora što prije okončati. Nazivanje očitih
korupcijskih radnji drugačijim imenom (edukacijom, studijskim putovanjem,
honorarom) ne mijenja narav mita ni narav korupcije. Iako je takvo stanje
poznato desetljećima, ne samo u Hrvatskoj nego i u brojnim drugim zemljama,
nijedna vlada nije odlučila uvesti poslovanje industrije lijekova u pravni sustav
zemlje
primijeniti američki zakon Sunshine Act kojim se svaka donacija, dobit ili
poklon skuplji od 10 dolara mora prikazati. Za sada su reakcije službenih
liječničkih krugova na spomen takvog zakona izričito negativne. No bude li se
doista namjeravalo ozbiljnije baviti korupcijom u zdravstvu, takav će zakon biti
vrlo koristan
primjereno, posebnim zakonom, zaštititi osobe koje ukažu na korupciju
(tzv. zviždače). Iako je takav zakon temelj borbe protiv korupcije i premda je
skupina građana u Hrvatskoj izradila nacrt prijedloga takvog zakona, Vlada je
bila izričito protiv njegova donošenja, a političke stranke nisu pokazale nikakvo
zanimanje. Valja se samo podsjetiti kako istraživanja pokazuju da se 43 %
prijevara otkrije upravo dojavama, a tek mali dio (3,0 %) policijskom istragom.
61
TROŠKOVI I UŠTEDE PREDLOŽENE ZDRAVSTVENE REFORME Svaki prijelaz
sustava iz jednoga stanja u drugo zahtijeva utrošak dodatne energije. S obzirom na to da
reforma zdravstva podrazumijeva ne samo promjenu smjera nego i promjenu građe,
jasno je kako će za takve promjene biti nužno osigurati određena sredstva. Koliko će
sredstava trebati za reformu, koliko će građani time dobiti i koliko će zdravstvo
provedenim mjerama uštedjeti, pitanja su koja valja razmotriti prije svake ozbiljnije
rasprave. Valja istaknuti kako je iznesena reforma prva cjelovita i uz to „strukturna“,
odnosno kako doista mijenja građu i način rada zastarjeloga, preglomaznoga i nisko
djelotvornoga sustava u učinkovitiji, djelotvorniji i jeftiniji od dosadašnjega, pa postoji
velika i izgledna mogućnost da bi EU fondovi financirali takve promjene. Ti fondovi
iznose 300 milijuna eura (oko 2,3 milijarde kuna), dakle i više nego dovoljno za
provođenje reforme. To je prigoda koja se ne bi smjela propustiti.
Tablica 1. Okvirni troškovi reforme hrvatskog zdravstva
Opis troškova Iznos u
milijunima kuna
Otpremnine suvišnom nemedicinskom osoblju 420
Izgradnja tvornice generičkih lijekova 300
Jačanje primarne zaštite s 300 timova (liječnik i sestra) 90
Stručno usavršavanje liječnika obiteljske medicine 10
Fond nagrada za inovacije 50
Dodatna oprema za primarnu zaštitu 100
Ostali nepredviđeni troškovi 500
Ukupno 1.470
Od navedenih troškova mnogi su jednokratni: otpremnina suvišnom nemedicinskom
osoblju, izgradnja tvornice generičkih lijekova, kupovanje dodatne opreme za primarnu
zaštitu. U sve navedeno treba uračunati i poslovanje tvornice generičkih lijekova koje je
za sada teško predvidjeti.
Tablica 2. Okvirne uštede reformom hrvatskog zdravstva
Područje uštede Iznos u
milijunima kuna
Lijekovi 1.200
Plaće suvišnog nemedicinskog osoblja 840
Ortopetska pomagala 250
Smanjena korupcija 300
Računalni programi za primarnu zaštitu 50
Kućna njega i fizikalna terapija 50
Ukupno 2.690
62
Već i sada poznati iznosi uštede pokazuju dojmljive iznose. Dodamo li tome i ostatak
ušteda koje je trenutačno teško predvidjeti (ušteda na energiji, dežurstvima, plaćanje
privatnim ustanovama, inovacijama), ti iznosi postaju još dojmljiviji.
Svaka promjena postojećega stanja donosi dobre i loše strane. Otpuštanje i zbrinjavanje
oko 7.000 nemedicinskih djelatnika iz zdravstva vjerojatno je najteža i najneugodnija
promjena koju bi trebalo provesti. Zbog prelaska suvišnih bolnica na rad u dvije smjene,
dio će medicinskog osoblja biti raspoređen na rad u obližnje cjelodnevne bolnice. Kao i
uvijek kada dolazi do promjena, dio će osoblja i medicinskih djelatnika vjerojatno biti
nezadovoljan i pružat će otpor uvođenju novosti. S obzirom na to da će zdravstvo
uštedjeti oko dvije milijarde kuna koje trenutno predstavljaju zaradu profitnih
ustanova, valja se nadati žestokim pritiscima krupnoga kapitala, posebno industrije
lijekova i ortopedskih kuća.
Svakako je vrijedno spomenuti i dobre strane predloženih promjena:
za bolesnike, ali i za samu svrhovitost rada zdravstva, iznimno je važan nestanak
negativnih zdravstvenih ciljeva, jer zdravstvo mora, prije svega, „ne škoditi“
navedenim promjenama u primarnoj zaštiti i bolničkom sustavu koji će za
posljedicu imati trorazinski piramidni ustroj, odnosno građu sastavljenu od
umrežene i cjelovite primarne zaštite, umreženog i povezanog sustava dnevnih
bolnica i jednako tako umreženog i povezanog sustava cjelodnevnih bolnica, doći
će do raspodjele poslova i velikog rasterećenja bolničkih liječnika
bavljenje uskim specijalističkim zadatcima s velikim brojem bolesnika s istim
tegobama dovest će do znatnog stručnog napredovanja i porasta vrsnoće
zdravstvene skrbi
rad dnevnih bolnica samo u dvije smjene dovest će do potpune iskoristivosti
opreme i sposobnosti osoblja
primarna zaštita ojačala bi se s tristotinjak timova kao i sestrama kućne njege te
fizioterapeutima, što bi dovelo do zapošljavanja liječnika i medicinskih sestara i
fizioterapeuta
nestanak negativnih ciljeva te novi ustroj zdravstva dovest će do velikog
smanjenje lista čekanja
depolitizacija te uvođenje novog načina upravljanja dovest će do
demokratizacije, profesionalizacije, transparentnog rada i boljeg upravljanja
zdravstvom
bolesnici i građani koji su sada potpuno izvan upravljanja, aktivno bi sudjelovali
u upravljanju te rješavali mnoge teškoće, čime bi zdravstvo učinili osjetljivijim za
njihove potrebe
zdravstvo bi imalo svoje vlastite tvornice generičkih lijekova pa bi bili sigurni da
su proizvedeni lijekovi vrhunske kakvoće
63
suvišan prostor u bolnicama koje bi prerasle u dnevne bolnice mogao bi biti
prenamijenjen u domove za starije, čime bi se barem malo ublažio veliki
nedostatak takvih objekata
stvaranje cjelovitog i neprofitnog zdravstva, odijeljenoga od profitnih ustanova,
dakle zdravstva čiji bi jedini cilj bio dobrobit bolesnika, uvelike bi smanjio – za
bolesnike vrlo opasnu – nepotrebnu zdravstvenu potrošnju
uređeno zdravstvo u kojemu bi radili zadovoljni liječnici, a uz to i zdravstvo koje
bi imalo u sebi ugrađene antikorupcijske mjere, znatno bi suzilo prostor za bilo
kakvo korupcijsko djelovanje
uređen sustav stvorio bi uvjete za ugodan, svrhovit i smislen rad desetcima
tisuća djelatnika u zdravstvu. Na njihovu korist i korist bolesnika za koje skrbe.
ZAKLJUČAK Kada bismo imali zadatak cjelokupnu reformu sažeti samo u jednu
rečenicu, ona bi glasila: reforma zdravstva je preoblikovanje izobličenoga javnog
zdravstva u njegovo prirodno stanje, odnosno stanje u kojemu je dobrobit bolesnika
jedini cilj i krajnji smisao djelovanja zdravstvenoga sustava. Stoga tražimo da se ukine
dopunsko osiguranje i da svi imaju pravo na besplatnu zdravstvenu zaštitu u okviru
zdravstvenoga osiguranja.
SLOBODAN IZBOR KOD CIJEPLJENJA Protivimo se državnoj represiji protiv
roditelja koji odbijaju cijepiti vlastitu djecu. Zbog mnogobrojnih slučajeva teških
nuspojava izazvanih cijepljenjem, sve više roditelja odbija imunizaciju vlastite djece.
Ako uzmemo u obzir činjenicu da su proizvođači cjepiva velike farmaceutske
korporacije koje imaju velik utjecaj na donošenje zakona na području zdravstva,
smatramo da je sumnja u korist imunizacije opravdana. Zapanjujuća je činjenica da se
proizvođač cjepiva odriče odgovornosti za sve moguće posljedice cjepiva. Također je
važno napomenuti da cijepljenje nije svugdje obvezno, primjerice – Njemačka,
Nizozemska, Luksemburg, Velika Britanija, Danska, Irska, Grčka, Španjolska, Portugal,
Austrija, Finska, Švedska, Norveška, Cipar, Estonija, Latvija, Litva, Švicarska. A europske
zemlje u kojima je cijepljenje obvezno jesu: Srbija, Makedonija, BiH, Crna Gora,
Hrvatska, Slovenija, Češka, Slovačka, Mađarska, Poljska, Rumunjska. U zemljama južno i
istočno od Slovenije prijeti se neupisivanjem u školu, kaznama i oduzimanjem djece
zbog necijepljenja (što je zakonski neosnovano), dok ljude u zapadnoj Europi nitko ne
prisiljava na to, iako se cjepiva veoma agresivno promiču.
MEDICINSKA UPORABA INDIJSKE KONOPLJE ŽIVI ZID je dobro upoznat s vezom
zdravstva i profita te s razlozima za zabranu ove biljke koji leže u činjenici da, iskoriti li
se njezin puni potencijal, konoplja zaista može i treba biti jedan od temelja ekonomije i
zdravstva. Legalizacijom ove biljke smanjila bi se stopa kriminaliteta i izravno bi se
pozitivno utjecalo na gospodarstvo, zdravstvo i turizam jer je naš geografski položaj
idealan za uzgoj ove biljke. Treba uzeti u obzir da samo Amsterdam godišnje ubire
porez od oko 2,5 milijarda eura iz sektora turizma.
64
Dok farmaceutski pripravci i lijekovi razaraju tijelo, konoplja potiče imunološki sustav,
što rezultira regeneriranjem stanica i ubijanjem kancerogenih tvorbi te psihosedativnim
učinkom THC-a na tijelo, što djeluje na povlačenje hormona stresa iz cirkulacije
(adrenalina i kortizola) i ujedno izaziva analgeziju.
Zanimljiva i ključna karika u ostvarivanju pozitivnih svojstava i učinaka konoplje na
tijelo jest endokanabinoidni sustav u našem tijelu. Ljudsko tijelo zahvaljujući ovom
sustavu sadrži specifične receptore (CB1 i CB2 koji su otkriveni još osamdesetih godina)
na koje se vežu neuromodulatorni lipidi – endokanabinoidi koji se u mozgu stvaraju
prirodno – anandamid i N-arahidonol glicin. Endokanabinoidi koje naš mozak proizvodi
dijele identičnu kemijsku strukturu kanabinoidima iz biljke, što navodi na bitnu
povezanost konoplje i čovjeka. Kanabinoidni receptori pretežito se nalaze u moždanoj
kori, hipokampusu, hipotalamusu, malom mozgu, bazalnim ganglijama, moždanom
deblu, leđnoj moždini i amigdali, no izolirani su i u ostalim organima i stanicama
imunološkog sustava. Endokanabinoidni sustav sudjeluje u regulaciji osnovnih bioloških
funkcija, u prvom redu apetita, unosa hrane, na motoriku i reprodukciju. Membrane
naših stanica u tijelu prirodno su opremljene kanabinoidnim receptorima koji stanicu
štite od kancerogenih patogena, virusa, gljivica, štetnih bakterija, a uz to jačaju i
imunološki sustav, štite mozak i živčani sustav te ublažavaju upale i kronične bolove.
Ovaj mehanizam aktivira se kanabinoidima iz biljke i raznim drugim hranjivim tvarima.
Majčino mlijeko je bogat izvor endokanabinoida koji su presudni za stimuliranje
mehanizma sisanja kod novorođenčadi jer aktiviraju oralno-olfaktornu muskulaturu.
Novorođene bebe tako unose potrebne kanabinoide preko majčina mlijeka, a oni
aktiviraju osjećaj gladi te potiču rast i razvoj. Medicinsko ulje konoplje, dobiveno od
cvjetova biljke, sadrži sve potrebne kanabinoide za liječenje širokog spektra bolesti, od
autoimunih i neurodegenerativnih do upalnih i malignih bolesti.
To nam govori o važnosti konoplje u našem razvoju, naročito zdravstvenom, budući da
je povezana s ključnim mehanizmima u tijelu za izlječenje i najtežih bolesti. Svojstvo
konoplje da apoptozom (proces programirane smrti stanice) natjera stanice karcinoma
na samoubojstvo jednostavno je zapanjujuće, a otkriveno je istraživanjem objavljenim
2000. godine u poznatom europskom biokemijskom znanstvenom časopisu Nature
Medicine.
Najviše veseli činjenica kako je uljem od konoplje izliječeno više od milijun ljudi diljem
svijeta, što je potkrijepljeno znanstvenim radovima i osobnim svjedočanstvima. Svačije
je pravo uzeti ono što nam je priroda dala i nikakav zakon to ne bi smio ograničavati.
ŽIVI ZID smatra da bi RH trebala biti među prvim zemljama koje će iskoristiti
pogodnosti potpune legalizacije konoplje u nadi da ćemo dekriminaliziranjem ove biljke
ponovno oživjeti naše gospodarstvo i ekonomiju, osigurati nova radna mjesta, smanjiti
stopu malignih i ostalih bolesti i omogućiti slobodu izbora liječenja kako oboljeli ne bi
morali više ulaziti u sukob sa zakonom i snositi posljedice zbog ionako teške bolesti.
65
4.7. VANJSKA POLITIKA
ŽIVI ZID se zalaže za potpuno redefiniranje hrvatske vanjske i europske politike koja se
u dosadašnjem razdoblju pokazala kao izuzetno neučinkovita i često štetna po vitalne
nacionalne interese. Smatramo da su vanjskopolitički ciljevi u posljednjih 20 godina
pogrešno određeni, a naša diplomacija nije uspjela odraditi svoje temeljne zadatke u
sigurnosnom, gospodarskom ni u bilo kojem drugom smislu. Svi najveći vanjskopolitički
„uspjesi“ dosadašnjih vladā sa sobom su donijeli nepovoljne uvjete Republici Hrvatskoj i
njezinim građanima, a posebno tu izdvajamo pristupanje Europskoj uniji koje je
provedeno nasilnim zadiranjem u Ustav i pravila o provođenju referenduma. Svi ti
propusti i često namjerno ugovaranje štetnih obveza doveli su nas u situaciju teške
kreditne krize, siromaštva i nezaposlenosti. Veliku ulogu u tome ima i vanjska i
europska politika kojoj je na prvom mjestu bilo provođenje nametnutih štetnih reformi,
a na zadnjem dobrobit Hrvatske i njezinih građana. Zbog svega toga potrebno je
provesti opsežne reforme na tom planu i postaviti nove vanjskopolitičke ciljeve koji će
biti prilagođeni potrebama Hrvatske i njezinih građana, a ne interesima političkih elita i
s njima povezanih moćnika. To su sljedeće reforme:
REVIZIJA MEĐUNARODNOG DUGA RH Velik je dio tog duga nelegitiman (odious
debt). Stvorile su ga vlade zadužujući nas kod stranih privatnih banaka, daleko od očiju
javnosti i zanemarujući javni interes. Nepravedno je zaduživati brojne naraštaje cijelog
naroda zbog pozajmica koje su potpisali korumpirani političari kod sumnjivih stranih
lihvarskih institucija. Povjerenstvo će ustanoviti takva zaduženja te reprogramirati ili
otpisati sav nelegitiman dug. Međunarodni monetarni fond (MMF), Svjetska banka
(WB), Svjetska trgovinska organizacija (WTO), a nažalost i Europska unija, diktiraju
gospodarsku i monetarnu politiku zemljama svijeta, posebice slabije razvijenima,
namećući im dugove, kapital međunarodnih korporacija i ovisnost o gospodarstvima
najbogatijih država. Stoga ćemo se solidarizirati s drugim državama, žrtvama
dužničkoga ropstva. Stvaranjem moćnoga savezništva sa srodnim političkim snagama u
EU i svijetu, postići ćemo cilj u okvirima međunarodnoga prava i realne politike.
Ekvador je već na taj način poništio nelegitiman dug. Stoga predlažemo osnivanje
Međunarodnog povjerenstva za reviziju nelegitimnog inozemnog duga RH.
HRVATSKA DIPLOMACIJA U SLUŽBI GOSPODARSKOG RAZVOJA
SMANJENJE PLAĆA I TROŠKOVA SMJEŠTAJA DIPLOMATSKOG OSOBLJA U
STRANIM DRŽAVAMA Plaća veleposlanika ne smije biti viša od tri prosječne
plaće u Hrvatskoj, a mjesečni troškovi smještaja ne smiju biti viši od iznosa jedne
prosječne plaće (sukladno istim kriterijima, potrebno je modificirati i ostale
plaće u javnom sektoru).
66
PROPISIVANJE JASNIH KRITERIJA ZA ZAPOSLENJE I NAPREDOVANJE U
DIPLOMACIJI Diplomacija mora prestati biti mjesto za uhljebljivanje
podobnih (stranačkih) kadrova željnih domjenaka i šampanjca.
PREUSTROJ DIPLOMATSKIH MISIJA Hrvatska mora osigurati snažniju
diplomatsku prisutnost u Aziji i Južnoj Americi, s naglaskom na zemlje u kojima
bilježimo pad izvoza.
PROŠIRENJE DJELATNOSTI HRVATSKIH DIPLOMATSKIH
PREDSTAVNIŠTAVA Sustav gospodarske diplomacije MVEP-a pokazao se
posve neučinkovitim. Po uzoru na dansku diplomaciju, hrvatski veleposlanici i
konzuli trebaju preuzeti ulogu gospodarskih atašea. Nužno je da se naša
diplomacija posveti promociji hrvatskoga gospodarstva – izvoza, turizma,
energetike, proizvodnje hrane itd., kao i promociji hrvatske znanosti, tehnologije,
kulture i sporta. Hrvatska veleposlanstva i konzulati moraju postati edukacijski
centri u kojima će se provoditi osposobljavanje zainteresiranih stranih uvoznika
i ulagača za poslovanje s Hrvatskom. Potrebno je:
izraditi strategiju javne diplomacije
umrežiti najvažnije resore, gospodarstvenike i akademsku zajednicu
izraditi sveobuhvatan katalog hrvatske ponude
izraditi komunikacijski protokol za sve sudionike u trgovini (proizvođači,
poduzetnici, ulagači, izvoznici, uvoznici, špediteri)
sufinancirati izdavanje certifikata (o kakvoći proizvoda za izvoz)
općenito prilagoditi obrazovni sustav itd.
Uvoz robe potrebno je ograničiti podizanjem standarda kvalitete, što se posebice
odnosi na jeftinu robu i nezdrave prehrambene proizvode.
EVALUACIJA RADA GOSPODARSKE DIPLOMACIJE Na temelju redovnih
kvartalnih izvještaja o radu, MVEP će odlučivati o produžetku obavljanja
dužnosti veleposlanika i ostalih zaposlenika odgovornih za gospodarsku
promociju Hrvatske i privlačenje stranih investicija. Gospodarska diplomacija
mora:
pružati svu potrebnu pomoć hrvatskim tvrtkama u inozemstvu (posebice
pri osnivanju predstavništva)
na temelju iskustva predlagati i provoditi konkretne mjere za uklanjanje
trgovinskih barijera
pridonijeti znatnom skraćenju rokova realizacije projekata i smanjenju
rizika poslovanja.
AKTIVNO ZALAGANJE ZA RADIKALAN PREUSTROJ EUROPSKE UNIJE Izražavamo
duboko nezadovoljstvo dosadašnjim članstvom RH u EU. Kao što smo i očekivali,
Europska unija se pokazala kao veoma štetan projekt, ne samo za Hrvatsku nego i za
67
većinu članica. Nismo protiv EU kao zajednicu ravnopravnih država i naroda koji
razvijaju demokraciju i ljudska prava te surađuju u znanosti, tehnologiji, kulturi, zaštiti
prirode i okoliša; a istodobno svi gospodarski profitiraju. Nažalost, takva je slika EU
posve iskrivljena, „romantična“ i, čini se, utopijska. EU je projekt čiji cilj nije ekonomski
razvoj država članica ili razvoj demokracije nego neofeudalizacija i totalitarizacija
odnosa u društvu. Upravo je usvajanjem odredaba Maastrichtskog ugovora 1994.
godine Hrvatska uspostavila štetnu regulaciju novca i stavila se u položaj kolonije.
Europskom unijom ne upravljaju izabrani predstavnici naroda, nego birokracija i
korporacije. Njih ne zanima dobrobit hrvatskog stanovništva nego samo prostor, izvori i
dobra na našem teritoriju. Posebno se protivimo tzv. „mjerama štednje“ – najgoroj
mogućoj politici za europske radnike. Dok se i dalje pogoduje bankarima i krupnim
kapitalistima, tržište se rada „fleksibilizira" na štetu svih – studenata, radnika,
nezaposlenih i umirovljenika. Dok se bankarima i dalje isplaćuju golemi bonusi i
dividende, istovremeno se stanovnicima smanjuju plaće, mirovine, socijalna davanja,
stipendije i studentske subvencije, a na udaru se posebno nalazi zdravstvena skrb, na
čemu najviše profitira farmaceutska industrija i drugi lobiji. Tražimo hitan preustroj EU!
Povezat ćemo se sa svim europskim strankama (španjolski Podemos, britanska Left
Unity i dr.) koje se zalažu za iste ciljeve – oslobođenje cijele Europe od monetarne
okupacije privatnih banaka. Ako EU unutar pet godina ne postane istinski europski san
– ujedinjenje kontinenta na ravnopravnim i socijalnim osnovama – RH treba napustiti
takvu zajednicu, za što će biti potrebno raspisati referendum. Temeljni će preduvjet za
eventualan ostanak u EU biti zadržavanje nacionalne valute kune. ŽIVI ZID ne želi
izolaciju Republike Hrvatske, ali isto tako ne želimo da ona bude kolonija koja služi
stranim interesima na štetu svojih stanovnika.
POLITIKA IZGRADNJE MIRA
NAPUŠTANJE ČLANSTVA U NATO-u Završetkom hladnog rata,
Sjevernoatlantski savez (NATO) izgubio je svoju svrhu i postao poluga SAD-a i
dijela EU-a kojom provodi teror nad zemljama u kojima imaju gospodarski
interes. Suprotno slici koji želi ostaviti u javnosti, NATO ne osigurava mir.
Naprotiv, on potencira sukobe diljem svijeta i provodi ratno-huškačku politiku.
Članstvom u NATO-u Hrvatska se nedvosmisleno svrstala uz Ameriku i zapadni
blok, što predstavlja velik rizik za našu sigurnost, posebice u kontekstu sukoba s
islamskim zemljama, Rusijom ili Kinom. Osim toga, u NATO-u su Hrvatskoj
nametnuti nepotrebni troškovi članarine i nabave oružja. „Afera Wikileaks“ i
„afera Snowden“ još su nas jednom uvjerili u nevjerodostojnost SAD-a i NATO-a
koji, pod izlikom „zaštite nacionalnih interesa", provode veoma sporne odluke.
Stoga inzistiramo na javnoj objavi svih službenih dokumenata.
PROGLAŠENJE TRAJNE VOJNE NEUTRALNOSTI Proglašenjem ovog
diplomatskog statusa, RH neće sudjelovati u tuđim ratovima. U slučaju većih
globalnih sukoba Hrvatska mora provoditi politiku poput Švicarske.
68
PROAKTIVNA POLITIKA IZGRADNJE MIRA Odbacujemo doktrine
neoliberalizma, hiperkapitalizma, korporatizma, sociodarvinizma i
neokolonijalizma kao neprijatelje slobode, demokracije i društva u cjelini.
Politika trajnog svjetskog mira i prijateljskih odnosa među svim zemljama bit će
jedna od osnovnih doktrina hrvatske vanjske politike. Kao članica Ujedinjenih
naroda, Hrvatska će pridonositi svjetskom miru i sigurnosti te se protiviti
pokušajima velikih država da tu organizaciju zlorabe na štetu manjih i
nerazvijenijih. Potrebno je ostvariti brend „Hrvatska – zemlja izgradnje mira" i
proaktivno djelovati u međunarodnim organizacijama u kontroli nad širenjem
naoružanja, prevenciji oružanih sukoba i poslijeratnoj izgradnji mira. Umjesto
sudjelovanja u međunarodnim oružanim snagama (osim mirovnim misijama UN-
a), RH bi trebala pomoći Afganistanu i drugim zemljama u socioekonomskom
razvoju.
ODNOSI SA ZEMLJAMA U REGIJI
POLITIKA PREMA BOSNI I HERCEGOVINI Hrvatska se ne smije odreći
aktivnog sudjelovanja u postizanju dogovora o ustavnom uređenju i
teritorijalnom ustrojstvu BiH. Predlažemo dvije moguće opcije:
„Švicarski model" – Cijela BIH treba biti podijeljena na 10-ak do 20-ak
kantona. Pritom bi se jasno odredio službeni jezik kantona (bosanski,
hrvatski ili srpski), ovisno o tome koji je narod većinski na tom području.
Kantoni bi činili Konfederaciju BIH, a u svakom bi se na bilo koju funkciju
mogao kandidirati bilo koji građanin (čime bi se poštovala i sudska odluka
u predmetu „Sejdić i Finci protiv BIH").
„Treći entitet" – Ako prvi prijedlog propadne, prihvaćamo stvaranje
trećeg, „hrvatskog", entiteta jer nije pravedno da samo jedan narod
(srpski) ima svoj kanton, dok se u drugom kantonu Hrvati svode na
nacionalnu manjinu. Odluku na kraju moraju donijeti građani i građanke
BIH.
ODNOSI S OSTALIM ZEMLJAMA Solidarni smo s BiH, Srbijom, Crnom
Gorom, Kosovom, Makedonijom i drugim zemljama koje su također žrtve
dužničke krize. Tražimo povratak novca štedišama Ljubljanske banke. Tražimo
naknadu za otuđen iznos deviznih i zlatnih rezervi bivše SFRJ. Tražimo zaštitu
hrvatske nacionalne manjine u drugim zemljama, posebice u Srbiji. Od Srbije
tražimo suradnju u traženju zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja i civila te
inzistiramo na kažnjavanju svih ratnih zločinaca, povratu imovine, ratnoj
odšteti i sukcesiji.
UNAPRJEĐIVANJE ODNOSA S HRVATSKIM ISELJENIŠTVOM Republika Hrvatska
mora biti posebno osjetljiva prema Hrvatima u iseljeništvu. Preko postojećeg Državnog
ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske potrebno je poticati povratak iseljenika u
69
domovinu, posebice golemog broja mladih ljudi koji su Hrvatsku napustili proteklih
desetljeća.
GOSPODARSKA SURADNJA S BRZORASTUĆIM TRŽIŠTIMA (BRICS) Hrvatska mora
prilagoditi svoju vanjsku politiku novim globalnim realnostima. To ponajprije znači
intenzivirati gospodarsku suradnju sa zemljama BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina i
Južna Afrika) u kojima živi oko 40% svjetske populacije i koje obuhvaćaju 18%
svjetskoga gospodarstva. U svim tim zemljama gospodarska diplomacija mora poduzeti
intenzivne korake u promociji hrvatskoga gospodarstva, a ulagače iz tih zemalja
potrebno je što češće dovoditi u Hrvatsku. Načelno se protivimo političkoj suradnji s
autokratskim režimima (npr. Sjeverna Koreja i sl.), dok je gospodarska suradnja s
takvim zemljama moguća samo ako procijenimo da ona neće štetiti građanima matične
države.
REDEFINIRANJE POLITIKE SUZBIJANJA „MEĐUNARODNOG TERORIZMA“
Protivimo se američkoj interpretaciji „borbe protiv terorizma“. Terorističke organizacije
(ISIL, Al-Qaeda, Boko Haram…) zaista jesu velike prijetnje suvremenom civiliziranom
svijetu. Njihovi se zločini nikako ne mogu i nipošto ne smiju opravdati. No postavlja se
pitanje zašto je islamski svijet toliko radikaliziran. Smatramo da je Zapad (posebice SAD
i NATO) i te kako odgovoran za postojeću situaciju. Stoga se zalažemo za uspostavu
kulture dijaloga na globalnoj razini, pogotovo između zapadnih i islamskih zemalja.
Hrvatska bi mogla biti idealan medijator!
STAV O TRENUTAČNIM SVJETSKIM ŽARIŠTIMA
PRIZNANJE DRŽAVE PALESTINE Hrvatska mora priznati Palestinu.
Bliskoistočna kriza traje već jako dugo (gotovo sedam desetljeća) i u njoj je
poginulo oko 22.000 ljudi. Jedino priznanjem Palestine omogućit će se
ravnopravnost u dijalogu dviju suverenih država. Odbacujemo primjedbe kako će
RH „imati problema“ u odnosima s EU-om i SAD-om. Naime, Palestinu je dosad
priznalo 135 država svijeta, od čega 6 država članica EU-a i NATO-a (Bugarska,
Češka, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Slovačka), tri članice EU-a (Cipar, Malta i
Švedska) i tri članice NATO-a (Albanija, Island i Turska).
KRIZA U UKRAJINI Kriza u Ukrajini ne može se riješiti zaoštravanjem odnosa
na relaciji SAD/NATO/EU/Ukrajina – Rusija. Zagovaramo međunarodnu
arbitražu i snažniji angažman UN-a.
OSTALA KRIZNA ŽARIŠTA Dosljednim provođenjem politike mira i vojne
neutralnosti Hrvatska će umanjiti sve rizike da bude na meti bilo koje politike ili
vojske.
70
PROTIVIMO SE POTPISIVANJU TRANSATLANTSKOG TRGOVINSKOG I
INVESTICIJSKOG PARTNERSTVA TTIP je po svojoj prirodi štetan sporazum za
svaku državu potpisnicu i njene građane, pa tako i za našu. Više o tome zašto se
protivimo TTIP-u možete saznati u brošuri koju je napravila Inicijativa Zaustavimo TTIP
čije stavove dijelimo i podržavamo.
71
4.8. OSTALA PRAVA I SLOBODE
VJERSKE SLOBODE Vjerska sloboda je jedno od neotuđivih prava svakoga pojedinca.
Za nas je vjerska sloboda načelo koje podupire pravo pojedinca da javno ili privatno
izražava svoju religiju, vjerovanja ili vjerska učenja, ali ne na teret državnoga proračuna.
Istovremeno u potpunosti prihvaćamo pravo pojedinca da promijeni religiju ili ne
pripada nijednoj religiji. Stoga ne prihvaćamo međudržavni ugovor između RH i
Vatikana te tražimo njegovo ukidanje. Tražimo odvajanje države od religijskih
organizacija i prestanak njihova financiranja iz državnoga proračuna te predlažemo
financiranje dobrovoljnim prilozima njihovih vjernika. Drugim riječima, želimo odvojiti
religiju od politike. Što se tiče nastave vjeronauka u školama, ona se može odvijati
izvannastavno (prvi ili zadnji sat) i isključivo na teret religijske organizacije kojoj
pripada vjerski službenik, ali ne na teret proračuna.
UKIDANJE KAZNENOG DJELA KLEVETE Živimo u zemlji kojom vlada medijska
cenzura. Međutim, usprkos toj cenzuri nalaze se ljudi koji, svim medijskim
ignoriranjima usprkos, uspijevaju izići u javnost sa svojim tvrdnjama. Za takve
„neposlušne” pojedince sustav je pripremio kazneno djelo zvano „kleveta”. Smisao
klasifikacije klevete kao kaznenoga djela je ušutkivanje pojedinaca koji se usude
otvoreno reći ono o čemu većina šuti. Da je korumpiranom sustavu stalo do istine, onda
bi cenzuru istine, a ne klevetu, klasificirao kao kazneno djelo. Nažalost, u Hrvatskoj oni
koji provode cenzuru mirno spavaju, a oni koji razotkrivaju kriminal žive u strahu od
pravosudnog linča. Smisao je slobode govora da onaj koji iznosi svoje mišljenje i stav ne
mora živjeti u strahu od toga hoće li ga neki lokalni ili regionalni moćnik tužiti. Budući
da je sloboda govora i izražavanja sastavni dio osobne slobode, klevetu kao kazneno
djelo treba ukinuti.
PROMJENA FUNKCIONIRANJA POLITIKE Predložit ćemo donošenje zakona kojim
će se saborskim zastupnicima smanjiti primanja i ukinuti saborske mirovine, što bi iz
politike trajno uklonilo sve kojima su novac i moć važniji od dobrobiti građana. Time bi
se uštedjelo više stotina milijuna kuna godišnje. Osim toga, predložit ćemo izmjene
Zakona o financiranju izbornih aktivnosti i političke promidžbe kojima bi se višestruko
smanjilo financiranje promidžbenih aktivnosti stranaka. Na to se godišnje utroši 70
milijuna kuna, a smanjenjem na 20 milijuna kuna u četiri godine bi se uštedjelo oko 200
milijuna kuna. Također predlažemo izmjene Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski
sabor kojim bi se sadašnji broj sa 151 snizio na 111 zastupnika, po deset za svaku
izbornu jedinicu, tri za dijasporu i osam za manjine, čime bi se i troškovi smanjili za 26
%.
"NO KILL" SKLONIŠTA ŽIVI ZID se zalaže za skloništa za životinje u kojima se one ne
ubijaju nego trajno zbrinjavaju do udomljavanja. Dosadašnja praksa ubijanja pasa i
drugih životinja u azilima je anticivilizacijska i bespotrebna, a milijuni kuna
72
proračunskog novca odlaze u džepove privatnicima koji u ubijanju vide priliku za
bogaćenje.
PREUSMJERITI NOVAC U JAVNA SKLONIŠTA Sadašnji model u kojemu se koncesija
daje veterinarskim stanicama rezultira milijunima potrošenog novca bez pravih
rezultata. To znači da u slučaju prestanka rada veterinarske stanice od utrošenih
milijuna građanima ne ostaje ništa. Stoga, predlažemo da se prestane s takvom praksom
i da se dosadašnji model zamijeni novim, u kojem bi županije, gradovi i općine ulagali
novac u svoja skloništa, pa bi novac uložen u njih na kraju ostalo u rukama građana. U
sadašnjem modelu šinteraji ubiru milijune kuna za hvatanje i ubijanje pasa i mačaka
zahvaljujući dodijeljenim koncesijama, dok su volonteri koji ih spašavaju
marginalizirani i opstruirani od strane lokalnih vlasti. Stoga, predlažemo da se donese
zakon kojim se zabranjuje dodjeljivanje koncesije privatnicima, a novac predviđen za tu
namjenu treba preusmjeriti u javna skloništa. Osim toga, još predlažemo:
besplatnu sterilizaciju mačaka i pasa iz sredstava koja će biti namaknuta oštrim i
visokim kaznama za sankcioniranje zlostavljača životinja
zabranu držanja pasa na lancu i u malim boksovima
zabranu uzgoja rasnih životinja bez odgovarajućih odobrenja jer takvi uzgajivači
nisu pod kontrolom i maksimalno izrabljuju pse i mačke rodilje (prečesto pare
srodnike te se tako rađaju bolesne životinje koje kasnije posljedično teško pate)
ako do sada nije predviđeno zakonom, zabranu bilo kakvih borbi među
životinjama i uzgoja agresivnih vrsta
povećavanje kazni za zlostavljanje životinja (KZ čl. 205 ) s jedne na pet godina te
povećanje novčanih kazni za ta zlodjela pet puta
civilni nadzor nad veterinarskim inspektorima, od kojih su mnogi korumpirani i
ne rade svoj posao, već zloupotrebljavaju svoje ovlasti kažnjavajući nevine ljude
aktivnu primjenu postojećih zakona za zaštitu životinja
policija za pse po uzoru na Američke zakone.
OSLOBAĐANJE OD ROBOVSKOG MENTALITETA Jedino što može biti gore od
ropstva jest robovski mentalitet. Nažalost, u našem narodu ima ga u izobilju. Ljudi su
uvjereni da moraju biti robovi neotplativog duga i da im se njihov dug ne treba otpisati.
Smatraju da je nebitno to što je naš monetarni model kriminalan i štoje njegov jedini cilj
porobljavanje našeg naroda i uništenje naše ekonomije. Još je strašnije što smatraju da
vanjski dug, koji su napravili kriminalno nastrojeni pojedinci, moraju vraćati njihova
djeca. Uvjereni su u to da je normalno da stranci posjeduju sav profitni kapital (banke,
telekome, farmaceutsku industriju itd.), a da mi moramo raditi za njih. Ne vide ništa
sporno u tome što stranci izvlače dobit iz zemlje, a našim ljudima daju otkaze. I smatraju
da se s time u vezi ništa ne može i ne smije napraviti. Masovni mediji uvjerili su ih u to
da su naši ljudi neradnici koji moraju služiti strancima i biti robovi duga. Ne shvaćaju da
je u Hrvatskoj do raspada proizvodnje i visoke nezaposlenosti došlo zbog suludog
73
monetarnog modela u kojem je proizvodnja neisplativa, a uvozna roba jeftinija od
domaće. Nalazimo se tako u situaciji u kojoj većina ljudi nije u stanju shvatiti da je:
neotplativi dug bolje otpisati nego dovijeka živjeti u dužničkom ropstvu, odnosno
da je bolje skinuti „omču duga” zavezanu oko vrata, nego je sve čvršće stiskati
(stavljati na sebe novi dug)
bolje da su oni sami vlasnici kapitala, a ne stranci
korumpirane političare bolje zamijeniti poštenima, nego predati vlast u ruke
neizabranim EU birokratima koji zajedno s tim istim korumpiranim političarima
zadužuju i pljačkaju našu zemlju
politička elita dio je problema, a ne rješenja
jedino rješenje: odbacivanje klasične ideološke podjele na lijevo/centar/desno i
stvaranje zajedničke političke fronte koja će okupljati sve ljude, bez obzira na
njihovo političko uvjerenje (lijevo/centar/desno), koji vjeruju u osobnu slobodu i
ekonomski prosperitet.
Uloga političke stranke nije indoktrinacija članova nekom određenom ideologijom, nego
ostvarivanje slobodnog i prosperitetnog društva u kojemu je svejedno kako se tko
pozicionira na političkom spektru sve dok prihvaća da su ljudi različiti i imaju različita
uvjerenja (mišljenja). Ulaskom u EU stanje se samo cementira umjesto da se mijenja na
bolje, a jedna po jedna zemlja u EU klizi u ekonomsko rasulo i dužničko ropstvo zbog
prihvaćanja dužničke doktrine u kojoj stvarnu vlast imaju bankarski karteli i
neformalne strukture moći u njihovoj pozadini, a ne narod.
Prisjetite se govora Stjepana Radića u kojemu je pozivao narodne zastupnike da se
izjasne protiv ulaska u Kraljevinu Jugoslaviju:
Još nije kasno. Ne srljajte kao guske u maglu… Znam, znam, vi držite da ste ne samo u
narodu, nego da baš vi i zastupate narod. Ja sam vam dokazao da to niste. Sav je hrvatski
narod za republikansku slobodu i za čovječansku pravicu; vi ste za staro bankrotirano
nasilje i za gospodsku sebičnost i otimačinu. Vi, dakle, niste više ni u narodu, a kamoli da bi
vi govorili u ime naroda. I zato iz ove vaše osnove neće biti ništa… Vi ćete otići u Beograd21.
Vi ćete bez hrvatskoga naroda i protiv njegove volje proglasiti jedinstvenu državu i bez
ikakvoga straha i srama vi ćete vladati na temelju starih austrijskih i mađarskih
nevaljanih i nepravednih zakona i pomoću starih, pokornih i pokvarenih činovnika. A
možda ćete vladati bez ikakvih zakona, samo silom i samovoljom… Sav svijet poznaje i
priznaje pravo narodnoga samoodređenja. Mi samo tomu pravu imademo zahvaliti svoje
oslobođenje. Nitko vas i ništa vas ne goni, ako to nije vaša nečista savjest koja vas sili da
što brže svršite djelo za koje znate da ga hrvatski narod neće odobriti, a koje želite što
prije protiv njegove volje provesti i tobože učvrstiti. Najstrašnija je stvar, najveći je grijeh i
najveća politička pogreška svoj rođeni narod stavljati pred gotove činjenice, to jest voditi
politiku po gospodskoj svojoj voljici, bez naroda i protiv naroda. Živjela republika! Živjela
Hrvatska! 21 Mi bismo dana s mogli reći Bruxelles.