iz života iz života

Prvopričesnici će se prvi put ispovjediti u subotu, prije Glušnice, 16. III. 2013. u 10,30

ISPOVIJED prvopričesnika

U crkvi Sv. Filipa i Jakova, dan prije slavlja, u srijedu u 17,30 s.

Prva sv. pričest: Tijelovo -10,30

KRIZMANICI!Župni vjeronauk za krizmanike

obuhvaća nedjeljni susret na župnoj misi u 10,30 sati i vjersku poduku subotom u 16,30 sati.

Ispovijed krizmanika, kumova roditelja i rodbine 26. 4. u 17,30

Krizma u subotu 27. 4. u 10,30

STATISTIKA PO BLAGOSLOVU

Prvi red - obitelj s 1, 2, 3, itd. člana Drugi red - broj obitelji Treći red - ukupno članova

POTRAVLJE SATRIĆ MALJKOVO1 -55 = 55, 1 - 31 =31, 1 - 2= 22 -57 = 114, 2 - 4 5 = 90, 2 - 6 = 123 -29 = 87, 3 -2 1 =63, 3 - 6 = 184 -33 = 132, 4 - 2 2 = 88, 4 - 3 = 125 -26 = 130, 5 - 1 0 = 50, 5 - 2 = 106 - 8 = 48, 6 - 9 = 54, 6 ---------7 - 2 = 14, 7 - 3 = 21, 7 - 1 = 789 - 1 = 9,______________________211 =588, 141 =397, 20 = 61

372 dima, 1.046 duša (čeljadi) s napomenom da nisu uračunati Matasi i oni koji preferiraju Hrvacama, premda žive na terenu župe.

U 88 dima po jedno čeljade, 108 po 2, 56-3 , 58-4 , 38-5 , 17-6, 6 - 7 , 1-9.

Da li nam je vjera kišobran?

Dragi župljani!

Vjernik se od drugih ljudi razlikuje po tome što se pouzdaje u Boga, što se nada njegovoj pomoći i očekuje njegov blagoslov. Onaj čovjek koji od Boga ništa ne očekuje, ne može se zvati vjernikom. S druge strane, ne bi se smjela zaboraviti činjenica da i Bog nešto oče­kuje od vjernika, a to se najočitije pokazuje u njegovoj želji za opredjeljenjem, Isus također od svojih učenika traži opredjeljenje.

Da zbilja uskrsnuća ne bi ostala bez ploda u životu kršćanina, on sam mora uskrsnuti iz grijeha, očistiti se od zlih navada te slobo­dan ići u susret uskrslom Gospodinu, Čovjek bez Boga je nešto otuđe­no. Bez njegove stvaralačke moći samo je prah i pepeo. Pred nama je sveto vrijeme gdje o tome možemo i trebamo više promišljati.

Korizma podsjeća na četrdesetodnevni post Mojsija, Ilije i Gospodina Isusa Krista, te uvodi u proslavu centralnog kršćanskog blagdana, Uskrsa. Rano se javlja u kršćanstvu, a tijekom povijesti i kod kršćanskih zajednica imala je drugačije naglaske. Ipak, svi se slažu kako tijekom korizme treba više promišljati vjeru u Boga,

duhovno se obnavljati i činiti djela milosrđa.U Korizmi bi valjalo promisliti kako se povesti za Kristovim

primjerom, osobito u pomaganju slabima i potrebnima pomoći. Ta Ijubav prema čovjeku vodila je Krista sve do “ludosti'’ križa.

Kad nekoga vidimo cla nešto radi mučeći se obično mu pristupimo riječima: “Mogu li ti dati malo ruke?” Time se izražava spremnost da se pomogne; ne samo savjetom, nego jasnim stavlja­njem na raspolaganje. Time se ističe važnost konkretnog zauzimanja, davanja svoje ruke, svoga vremena, svoje snage i znoja. Čini se da u današnjem vremenu i mi kršćani zaboravljamo na dužnost pomaganja slabima. Odvaži se, brate kršćanine, ne boj se dati svoju “ruku”. Neka to bude tvoja milostinja koju ćeš u ime Boga pružiti bratu u potrebi.

VSKRS!

Želi vam vaš župnik fra Stanko Dotur

Potravnik 3

NASTANAK KORIZME

U davnini je u Crkvi postojao običaj da se 2-3 dana neposredno prije uskrsnog bdijenja posti. Taj je post uskoro proširen na čitavu sedmicu kako nam svjedoči do­kument "Didascalia apostolorum" iz 3. st.: ''Nakon ponedjeljka, kroz vazmene dane postite i ne jedite ništa osim kruha, soli i vode, sve do devete ure u četvr­tak”.

Ovaj pred uskrsni post, proširen na 40 dana, proširio se po čitavoj Crkvi vjerojatno još u 4. st.. Neo­visno o ovom, pojavio se 40- dnevni post u Egiptu. U Rimu je u počecima korizma trajala tjedan dana. Negdje između 354. i 384. godine pojavljuje se u Rimu 40- dnevni post koji je započinjao na 1. korizmenu nedjelju, a završa­vao na Veliki Četvrtak. To je bio korizmeni post za razliku od pos­ta na Veliki petak i subotu koji se zvao vazmeni post.

U 6. st. su korizmi dodani i dani od srijede do 1. korizmene nedjelje. Zašto? Javni pokornici odrješenje za grijehe dobivali su na Veliki Četvrtak. Stoga su tije­kom cijele korizme postili. Na početku posta posipali su se pe­

pelom u znak pokore. Budući da na 1. korizmenu nedjelju to nije bilo moguće (jer se nedjeljom ne vrši pokora!), posipali su se pepe­lom u srijedu. Zašto baš u srije­du? Jer je u davnini misa bila samo srijedom, petkom i nedje­ljom. Tako je za javne pokornike korizma počinjala u srijedu prije1. korizmene nedjelje. Ubrzo su tu praksu prihvatili i ostali vjerni­ci. Kasnije su tu praksu crkveni Oci protumačili na slijedeći na­čin: budući da korizmeni post tre­ba trajati 40 dana, nedostaje ono­liko dana koliko je korizmenih nedjelja (nedjeljom je zabranjen post!). Dani od Pepelnice do 1. korizmene nedjelje, te Veliki pe­tak i Velika subota ponovno daju 40 dana. Papa Grgur II u 8. sto­ljeću dodaje u korizmi i četvr­tak kao dan euharistije tako da je u to vrijeme misa bila srije­dom, četvrtkom, petkom i ned­jeljom. Svagdanja misa uvede­na je puno kasnije.

Nedjelja Cvjetnica nastaje u 4. st. po uzoru na svečanu procesiju koja se te nedjelje obavljala u Je­ruzalemu. U 5. st. te se nedjelje čitala muka po Mateju, a pobožni puk tijekom 7. i 8. st. uvodi i procesiju sa palminim granama.

4 Potravnik

Liturgija Pepelnice i cijele kori­zme, naglašava obraćenje i obnovu kršćanskog života. Toga elana vjer­nici primaju pepeo kao znak ulaska u korizmenu pripravu za slavlje U- skrsa, najvećeg kršćanskog blagda­na.

Na Pepelnicu, Cistu Srijedu, kao i na Veliki Petak obavezan je post i nemrs. Zakon nemrsa (ne jesti me­so) obavezuje sve one koji su navr­šili 14. g. života, a zakon posta (ne jesti meso i jesti samo jednom u danu do sita) one koji su navršili 18. g. života pa do započete 60. g. života.

Korizma podsjeća na četrdese- todnevni post Mojsija, Ilije i Gos­podina Isusa Krista, te uvodi u proslavu centralnog kršćanskog blagdana, Uskrsa. Svi se slažu ka­ko tijekom korizme treba više pro­mišljati vjeru u Boga, duhovno se obnavljati i činiti djela milosrđa.

Smisao korizmenih činova otkri­vaju nam i predslovlja misnih slav­lja. Tako u I. predslovlju slušamo:

. .Jer Ti nam svake godine daješ da radosno čekamo vazmene blag­dane, pokorom čistimo dušu, rev- nije se molimo i vršimo djela Iju- bavi, te nas primanjem svetih otaj- stava obdariš svojim božanskim Životom.UII. predslovlju: .. Ti si nama na spasenje odredio ovo korizme­

no vrijeme da se obnovimo u čisto­ći srca, oslobodimo od sebičnosti, te u ovom prolaznom svijetu posti­gnemo neprolazno spasenje...III. korizmeno predslovlje otkriva nam smisao odricanja: "...i da te korizmenim odricanjem častimo,... Odricanje kroti našu sebičnu narav, otvara nam srce za potreb­ne po uzoru na Tvoju dobrotu...".IV. korizmeno predslovlje tumači plodove posta: .. Ti tjelesnim pos­tom suzbijaš naše zle sklonosti, uzdižeš dušu, daješ snagu i pobje­du, po Kristu našem Gospodinu".

Iz korizmenih predslovlja vidljiv je smisao ovog preduskrsnog vre­mena prožetog molitvom, postom, dobrim djelima,... Valja znati da bit posta nije u tjelesnom traplje- nju. To tjelesno trapljenje ništa ne bi vrijedilo, ako bi uzmanjkalo is­pravno duhovno raspoloženje oso­be koja posti. Kako se istinski pos­ti, govori nam sam Bog na usta proroka Izaije: «Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Gospodino­va: kidati okove nepravde, razvezi- vati spone jarmene, puštati na slo­bodu potlačene, podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnika, odjenuti onoga koga vidiš gola i ne kriti se od onoga tko je tvoje kr\’i. Tada će sinuti poput zore tvoja svjetlost i zdravlje će tvoje brzo procvasti (Iz 58, 6-8).

Potravnik 5

Preuzeto iz promotivne knjižice KPU “Potravnik ” str. 5-8

Potravlje je postalo župa već 1697., ali nije imalo crkvu. Nekoliko go­dina kasnije (1709.) Potravlje ima crkvu napravljenu od drvenih gredai posvećenu Blaženoj djevici Mariji od Milosti, sv. Anti i sv. Filipu i Jakovu. Iz tog razdoblja, kao svjedok vremena, imamo sačuvanu nad­grobnu ploču, na kojoj je uklesana godina 1728. do 1770. Zasiok je bio kapelanija Potravlja. U 18. i 19. st. župa Potravlje je bila pravi ra­sadnik duhovnih zvanja. U ovom dijelu cetinske krajine, nakon sinjske župe, najveći broj svećenika (38), dala je upravo potravska župa.

U 18. st. u upravnom smislu banderija Prološčić obuhvaćala je Potravlje, Vučipolje i dio Vrdova, a u 19. st. Porezna općina Pot­ravlje, obuhvaćala je Potravlje, Maljkovo i Ribarić. Mnoge obitelji iz Potravlja su u 19. st. imale posjede na Vučipolju, a najveći posjed­nici su bili Kotromanovići, Cvitkovići i Budići.

Prva manufakura/tvomica (18. st.) podignuta u Dalmaciji bila je je ­dnim dijelom podignuta upravo na području Potravlja na Dervenu - rudnici na lokalitetima Suvača i Crno vrilo. Naravno da za taj poduze­tnički poduhvat “nisu krivi” Potravčani, već bogata sinjska obitelj Lovrić koja je tu otvorila rudnik, podigla talionicu željeza i kovačiju.

No, i Potravčani su mukotrpno stvarali svoju slavnu gospodarsku povijest. Prvenstveno su bili poznati kao vrsni lončari/bakrari, ko­ji su svoje proizvode prodavali svuda po Dalmaciji, Lici, Bosni i Hercegovini. Zbog kvalitete svojih proizvoda, prepoznati su, i kao takvi ušli u povijest kao najbolji lončari Dalmacije u 19. st., kako tvrdi Fransesco Carrara u svom djelu iz 1834. “La Dalmazia descrit- ta ”. Isto tako, Mario Petrić navodi daje Poravlje u 20. st. bilo najzna­čajnije lončarsko središte Cetinske krajine i jedno od najznačajnijih lončarskih središta bivše Jugoslavije.

Potravčani su bili i poznati klakari. koji su proizvodili klak ne samo za svoje potrebe, već su njime i trgovali o čemu postoji i pisani trag iz 1817. kada je Cvitko Kunac “radio” klak za sinjskog trgovca Martina Perkovića. Potravski kovači Kotromanovići su od davnine nadaleko poznati, ali ne smijemo zaboraviti ni kovače Kunce-Digine iz Kunaca u Svilaji, niti prve Potravske kovače Kovač-Tadiće, (kako se navodi u jednom zapisu iz 1709.). Potravčani su bili nadaleko poznati i drvorez

6 Potravnik

<Povijesne crtice

-bari, gotovo da i nije bilo proizvoda od drva koji nisu izrađivali, a svoje proizvode -“japiju” bi prodavali po dernecima diljem Dalmacije.

Potravske mlinice su bile važna mjesta oko kojih se odvijao zna­čajan društveni život 18. i 19. st. pa sve do potapanja. Potravlje je već 1832. imalo 20 mlinova u 2 objekta/mlinice. Mnogi današnji Potrav­čani ni ne znaju da su njihovi djedovi bili vlasnici mlinova kao Kotro­manovići, Titlići, Gašpari, Kunci, Pripuzići, Prološčići itd.. Danas su te mlinice u sjećanju Potravčana poznate kao Lijića i Majića mlinice.

Obitelj Lijić (Martin, Blaž i Filip p. Petra), zasigurno najpoduzetni­ja potravska obitelj s kraja 19. i početka 20. st., između ostalog, istakla se svojim građevinskim poduhvatima. Otkupila je i obnovila najveći dio porušenih potravskih mlinova na Cetini. Iz temelja je 1892. obno­vila mlinicu u Satriću koja je bila u vlasništvu obitelji Tripalo iz Sina, a 1895. bila je jedna od glavnih izvođača radova na mostu “Panj”.

Iz navedenog se vidi da nije bez razloga nastala izreka koja se oču­vala do današnjih dana: “daje u Potravlju svaka kuća tvornica”.

Potravlje je bilo poznato i po narodnoj pjesmi. Guslari i diplari su uživali u narodu poseban ugled. Najpoznatiji među potravskim guslarima je Bože Domnjak - Bojan, kojeg kritika svrstava među najznačajnije guslare Hrvatske svog doba. Fra Stjepan Grčić, potravski župnik 1911. -1918., zapisao je preko 30.000 stihova, uz izjavu da nije zabilježio niti polovicu njegova opu­sa. O Domnjaku i Grči ću objavljeno je preko 40 rado­va. Prva zbirka Domnjakovih pjesama i priča objav­ljena je 1920. pod naslovom “Sinjske narodne pjesme i pričanja”.

Potravlje je dalo još nekoliko jako dobrih guslara čije djelo se tek treba rasvijetliti poput Joze Bešlića - Ćibe. Između ostalih, spjevao je pjesmu o seoskoj barabi Luki Kuncu - Moši, koja je pravo malo “remek djelo”. Njegovo sviranje je 1934. proučavao dr. muzikologije Božidar Širola (kustos i ravnatelj Etnografskog muzeja u Zagrebu, te dekan Muzičke akademije). Tradiciju slavnih predaka nas­tavio je naš renomirani guslar Marko Kunac.

Potravnik 7

(piše y? iite %ojić

Župna crkva sv. Filipa i Jakova u svojoj višestoljetnoj povijesti doživjela je nekoliko velikih i temeljitih obnova i rekonstrukcija. Svi se sjećamo ove pos­ljednje, kada su sanirana oštećenja nastala u Domovinskom ratu. Određeni zahvati izvršeni su na crkvi 1970/71. kada je crkva dobila oblik koji danas ima, a naši stari se još sjećaju atrija koji je prilikom te obnove srušen.

Jedna velika obnova napravljena je i 1914/15 godine za župnikovanja fra Stjepana Grčića. Dr­žava je nakon 20-ak go­dina ustrajne i teške bor­be župnika i župljana, te raznih lobiranja ipak odo­brila sredstva za obnovu crkve, koja je bila u tako lošem stanju da se raz­mišljalo i o gradnji potpu­no nove crkve. Kako i sam naslov sugerira upravo o ovoj obnovi biti će riječi u ovom radu.

Inicijativa za gradnju nove crkve i župske kuće potekla je 20-ak godina ranije. Župnik i župno crkovinarstvo su se niz godina (1895., 1896., 1897.) obraćali nadležnim institucijama kako bi ukazali na stanje crkve i župske ku­će, te molili za gradnju nove crkve i kuće. Usprkos stalnim pokušajima da se pokrene rješavanje ovog problema, ništa se nije događalo. Kako je stanje crkve i kuće bilo sve gore crkovinarstvo župe u sastavu Josip Glavinić, Ante Titlić, Mate Soldić i Martin Domazet, na čelu s župnikom fra Mihovilom Ivan- dićem obratilo se 29.10.1898. dopisom samom caru Franji Josipu za pomoć. Kako bi se složenost situacije što bolje i objektivnije razumjela izvatke iz tog dopisa donijet ćemo i ovdje: „Župna crkva u Potravlju tako je kukavna i nepri­stojna da je nema gore u svemu ovome kotaru, pa možda ni u svoj Dalmaci­ji. Ovi kotar ima preko 30 župa između kojih, ova je jedna od prostraniji po opsegu prostora su četiri sela Potravlje, Maljkovo, Satrić i Zelovo, a broju preko 2500 duša. Crkva je starodavna, sagradili je naši pređi, doselivši na ove strane iz Bosne bježeći ispod turskog nasilja i njihova oštro ubojitog ma­ča. Sagradili ju sebi na svoje osobite troškove bez ičije pripomoći, ali tako loše da sada nipošto ne odgovara svojoj svrsi, više priliči pojati za marvu ne­go li Božjem hramu za bogomolju, te doduše služi za sramotu u jednoj kato­ličkoj državi u ovo ustavno i prosvjetno doba.

I župnička je kuća u kukavnom stanju, takva je, da svjestan gospodar i imućan gazda ne bi u nju spraćao svoju marvu. Više se je puta predočilo na­dležnoj vlasti kukavno stanje crkve i kuće i više se je puta pokucalo na

P a cc i a t a P a t c t a f c .

8 Potravnik

0 6 nm>a ž. crf(ye s-v. 'lifipa i ja lo v a 1914. / ’15. (Piše J i nte 'Kpjić

vrata moleći da se preduzmu shodni izvidi i potrebiti koraci da se jednom sa­gradi prilična crkva i župnički stan, ali sve do sada sve biiaše uzalud, sve bez uspjeha... prepokorno molimo da Vaše Veličanstvo premilostivo odredi da se u Potravlju sagradi nova crkva i stan za župnika. . . "

Nakon ovog dopisa počelo se raditi na ostvarenju ovog projekta. Građevinski odsjek u Sinju je 08.01.1899. izradio elaborat postojećeg stanja crkve (planove i opis crkve). Jedan od tih planova možemo vidjeti na gornjoj slici. Nadalje je nadležni ured u Zadru tražio da se odredi mjesto na kojem će se graditi nova crkva. Povodom rješavanja tog pitanja sastali su se 10.01.1900. župnik, biskupijski izaslanik, građ. savjetnik namjesništva Iveković, te povje­renstvo u sastavu Ivan Cvitković-glavar, Šimun Majić i Ivan Knezović-staraci, Josip Glavinić i Marko Lijić pok. Šimuna-crkovinari. Oni su se složili da se nova crkva gradi na terenu između postojeće crkve i „ drage Kovačić".

Nakon toga, dugo vremena ni­šta se nije događalo, naravno ne­dostatak novca bio je jedan od ključnih problema. Sva korespo- dencija između župskog ureda, dekanata u Trilju, Nadbiskupijskog ureda u Splitu, te građevinskog odjela u Zadru svela se na lobira- nja i slanja požurnica kako bi se saznalo kad će početi gradnja crk­ve.

Kako je stanje crkve bilo sve gore župnik fra Stjepan Grčić i crkovinarstvo u sastavu Ivan Cvitković pok. Pavla, Luka Glavinić Martinov, Ivan Hrgović pok. Bože, Martin Alebić pok. Mate, Luka Bilandžić i Ante Titlić uputili su dopis 26.01.1913., te požurnicu25.01.1914. preko dekanata i nadbiskupskog ureda namjesništvu u Zadru kojim su molili za pomoć pri obnovi crkve. Napomenuli su da crkvu obnavlja­ju posljednje dvije godine vlastitim sredstvima i radnom snagom, te su i pre­ko mjere (jedan dio izvršenih radova napravili su na dug) iskoristili svoja i onako skromna financijska sredstva, ali su spriječili potpuno urušavanje crk­ve. Mole za hitnu pomoć, kako bi se crkva obnovila u potpunosti, a time bi se riješio problem izgradnje nove crkve, za kojom više ne bi bilo potrebe.U međuvremenu su napravljeni projekti obnove, troškovnici i ostala potrebna dokumentacija.Ugovor o obnovi crkve sklopljen je 02.09.1914. u Sinju između župnika fra Stjepana Grčića kao investitora i kotarskog poglavara Lino Lana kao zastup­nika državne uprave koja je preuzela financiranje obnove, tj. dijela obnove. Ugovorne stranke obvezale su se:

Potravnik 9

06novaž. crf(ye sv. Tifipa i Jaf{o m 1914./191S. - piše flnte ‘Kojić

► da će sve radnje na obnovi crkve izvesti sukladno nacrtu i troškovniku od 17.01.1914., te dražbenim uvjeti­ma.► ugovorena cijena obnove utvrđena je u iznosu od 2500,00 kruna koje će isplatiti državna uprava u dva jedna­ka obroka, tj. prvi po izvebdi određe­nog dijela poslova a drugi po zavr­šetku obnove;► župnik se obvezuje da će za izvo­đače radova angažirati vješte i podu­zetne majstore, koji su kao takvi priz­nati od poglavarstvenog građevin­skog odsjeka;► svako izvođenje poslova koje nije sukladno troškovniku i odobreno od ovlaštenog ureda u Zadru imat će za posljedicu povlačenje sredstava i o- dustanak državne uprave od financi­ranja obnove crkve, a nezakonite radnje će se o vlastitom trošku mora­ti popraviti, ili ukloniti;► župnik se obvezuje da će s poslo­vima započeti kroz 10 dana, koji se moraju odvijati bez prestanka, te isti moraju biti završeni za 6 mjeseci. Za svaki dan prekida radova župnik će platiti 5 kruna globe;► u slučaju da troškovi obnove pre­maše odobrena sredstva, zakupnik radova će morati pričekati da ta sredstva budu odobrena zakonskim putem bez prava na naknadu kama­ta zbog kašnjenja isplate.Na crkvi su izvršeni sljedeći radovi:0 rušenje zida sa zapadne strane. Zid je debeo 0,60 m0 rušenje cijelog pokrova od običnih kamenih ploča nad glavnom dvora­nom crkve i atrija0 rušenje stropa u crkvi i atriju -

114,51 m2.0 zidanje zida do strehe sa obrađe­nim kamenom - 53,75 m3 0 postavljanje greda za tavan pot­krovlja 18 x 18,80 - 25 kom (13 starih,12 novih)0 izgradnja novog stropa nad crkve­nom dvoranom 98,88 m2 0 zamaz novo zidanih zidova u unut- rašnjosti crkve sa maltom 83,36 m2 0 bijeljenje stropa i unutarnjih zidova crkve i sakristije sa 2 ruke uz primje­su boje ukupne površine 393,38 m2 0 čišćenje i zamazivanje sljubnica na vanjskom licu crkve u ukupnoj površi­ni 359.03 m20 postavljanje pokrova na crkvi od laganih crijepova - 194,85 m2 0 postavljanje površnica za pokrov crkve 21,45 m0 postavljanje pragova 18 x 20 cm na 5 prozora od dobre muljike 0 rušenje stropa na atriju, te odstra­njenje istog materijala 15,63 m20 postavljanje dasaka za tavan crkve1 atrija - 114,51 m20 postavljanje greda za tavan atrija 14x16x3,98 - 6 kom0 postavljanje dasaka za tavan crkve1 atrija - 114,51 m20 dvokrilna glavna ulazna vrata od 5 cm debljine dimenzija 1,53 x 2,10 m s bravom VVertheim0 jednokrilna vrata sa zapadne strane 0,95x2,05 m0 jednokrilna vrata na sakristiji 0,85x1,67 m0 novi prozori 0,80 x 1,40 m0 uređenje pristupa crkvi

Obnova crkve završena je02.03.1915. Tehnički pregled izvršio je ovlašteni kotarski inženjer Jozo Monti.

10 Potravnik

Kakvo je Kristovo kraljevstvo? Dugo kroz povijest kraljevi su bili vrhovna vlast u državama. U povijesti Izraela kraljevi su bili uvođeni u službu pomazi- vanjem uljem, što je značilo da su posvećeni da u Božje ime upravljaju naro­dom. U kršćanskoj civilizaciji kraljevi su bili krunjeni vjerskim obredom. Bla­goslovom krune bila je blagoslovljena njihova služba za opće dobro naroda, ali bilo je i naglašeno da kraljevsku vlast trebaju obavljati sa sviješću od­govornosti pred Bogom, da budu pravedni i zaštitnici onih koji trebaju zaštitu te da će Bogu polagati račun kako su upravljali kraljevstvom. Smisao kraljevske vlasti tako je lijepo istaknut u zavjerenici hrvatskog kralja Dimitrija-Zvonimira kojega je krunio papinski legat Gebizon 1076. u Solinu:

»Ja, Dimitrije, koji se zovem i Zvonimir, obvezujem se da ću krojiti prav­du ... štititi siromahe, udovice i siročad, ukidati nedopušteni brak medu rođa­cima, odrediti zakonito vjenčanje prstenovanjem i svećeničkim blagoslovom, a sklopljenu (ženidbu) neću dopustiti da se razriješi. Protivit ću se i prodava­nju ljudi, te ću se s voljom Božjom pokazati pravedan u svemu ...« (J. Kocija- nić: Pape i hrvatski narod, Zagreb. 1998., str. 261)

Krist je na Veliki petak, optužen da se hoće proglasiti kraljem u zemalj­skom smislu i podići bunu protiv rimskog cara, Pilat ga pita: »Jesi li ti židovski kralj?« Isus odgovori: »Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moji bi se vojnici borili da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.« Pilat: »Ti si, dakle, kralj?« Isus će mu: »Ti kažeš! Da, kralj sam! Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas!« fiv 18, 33-37)

Dakle, Isusovo kraljevstvo nema teritorija ni granica, nema vojske ni policije. On je Kralj istine i Ijubavi! On je Kralj onih koji mu vjeruju i pri­hvaćaju njegovu vlast u svojoj savjesti. On je Kralj svega stvorenja, ali se njegovo kraljevstvo događa u nama, u dušama onih koji prihvaćaju život koji on nudi, koji slijede zakone života koje on zapovijeda da se na tai način događa njegovo kraljevstvo u ljudima i među ljudima. Dakle, kćeri i sinovi kraljevstva su oni koji su oslobođeni od grijeha i svake zloće snagom Isusova otkupljenja; iz tame su preneseni u svjetlost. Svjetlost su u sebi jer je žive Božjim životom. A zakoni Isusova kraljevstva na zemlji su Božje zapovi- jedi kao sigurna norma savjesti, a Isus ih je sažeo u dvije zapovijedi Ijubavi. “Ljubi Gospodina., i bližnjega...” To je ustav Kristova kraljevstva! U njegovo smo kraljevstvo ušli krštenjem. Isključiti se možemo teškim grijehom jer se vraćamo u tamu. Skrušena ispovijed je ponovni povratak u Božju svjetlost.

Isus Krist - Bogočovjek kao kralj bit će sudac na svršetku povijesti, na Su­dnji dan, kad će božanskom vlašću zauvijek rastaviti dobro od zla.Bit će to i dan uskrsnuća za vječnu slavu ili vječnu osudu. Kraljevstvo je to vječne radosti, Ijubavi i mira u punini života Oca i Sina i Duha Svetoga!

Pripadamo li već sada vjerom, nadom i ljubavlju tome kraljevstvu?

Potravnik 11

Sveti sakramenti su vidljivi znakovi nevidljive Božje milosti.

Isus ih je ustanovio za naše spasenje. Prate nas na našem životnom putu od rođenja do smrti. Dani su nam za sve važnije prilike života. Njihova uloga u našem životu je spasenjska. Pomoć su nam na putu do vječnosti. Po­mažu nam da postignemo nebo i nebesko blaženstvo. Po tim svetim znakovi­ma, sam Gospodin preko službenika Crkve koji ih dijele, nastavlja svoju spasi- teljsku službu. Među svetim sakramentima nalazi se i sakrament Ispovijedi. Zovemo ga i sakrament Pokore, Pomirenja, Obraćenja, Oproštenja. Isus ga je ustanovio na sam dan svoga Uskrsnuća, uvečer, kada se ukazao apostolima rekavši im: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe otpuštaju im se, kojima zadržite zadržani su im." (Iv 20, 22-23)

Danas se o sakramentu Ispovijedi malo govori ili vrlo površno. Nemamo dovoljno vjersko znanje o ovom sakramentu, pa ga mnogi doživljavaju kao nekakvu ljudsku odredbu i ponižavajući čin za čovjeka. Treba napomenutii to da se uvelike izgubio i pojam grijeha, pa mnogi kažu da grijeh i ne pos­toji ili uopće ne znaju što je grijeh, a što nije. Jedini Bog oprašta grijehe. Budu­ći da je Sin Božji, Isus za sebe veli: "Sin čovječji ima vlast na zemlji otpuš­tati grijehe!” (Mk 2, 10), a tu božansku vlast i vrši: "Otpušteni su ti grije­si." (Mk 2, 5 i Lk 7, 48). On je božanski liječnik duše i tijela. On je Spasitelj i Otkupitelj čovjeka. Snagu svoje božanske vlasti, kojom se služio, On predaje ljudima - apostolima, da je nastave vršiti u Njegovo ime. Zato vlast ispovijeda­nja i opraštanja grijeha u Kristovo ime imaju nasljednici apostola, a to su bis­kupi i svećenici koji u Crkvi imaju vlast odrješenja. Snagom Svetoga Reda i- maju vlast opraštati grijehe u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Nema grijeha, ma kako bio težak, koji sveta Crkva ne može oprostiti. Nema nikoga, ma kako bio zao i grešan, koji se, sa sigurnošću, ne treba nadati svome odrješenju, ako mu je kajanje iskreno. Krist koji je umro za sve ljude želi da u njegovoj Crkvi vrata oproštenja budu uvijek otvorena svakome tko se ostavi grije­ha. To je dakle ta "vlast ključeva" u Crkvi preko koje se, po krvi Kristovoj i dje­lovanjem Duha Svetoga, vrši opraštanje grijeha. U Crkvi, duša, koja je bila mrtva zbog grijeha, ponovno oživljuje, da bi živjela s Kristom, čija nas je milost spasila. Dakle, tko želi postići pomirenje s Bogom i Crkvom, mora ispovijedati svećeniku sve teške grijehe koje još nije ispovijedao i kojih se sjeća nakon brižljivog ispita savjesti, jer je tako sama odredba Sina Božjega Isusa Krista. Možda je dobro napomenuti da znamo da i svećenik i papa moraju ispovijeda­ti svoje grijehe drugom svećeniku, jer iako imaju vlast odrješenja, ne mogu odriješiti sami sebe od grijeha. Kada sve ovo znamo, možemo reći da ispovi- jed jest čin poniznosti, ali nije ponižavajući za čovjeka. Tko god želi rasti i saz­rijevati duhovno, valja mu pristupati ovom sakramentu ozdravljanja.

Da bi čovjek mogao u pravom svjetlu spoznati svoja djela, prije ispovijedi valja se pomoliti za prosvjetljenje i ispitati svoju savjest. Savjest je glas Božji u duši čovjekovoj, koji nas za dobro djelo hvali, a za zlo djelo kudi, kori, predba-

12 Potravnik

O sakramentu svete Ispovijedi

-čuje. Taj glas možemo ušutkati, ali ga ne možemo uništiti - on će se uvijek iznova javljati u našoj duši. Tako nam pomaže usmjeriti nas putem spasenja.

Da nam ovaj sakrament bude na što veću duhovnu korist potrebno je znati nekoliko napomena: 1. Promisliti grijehe. Nerijetko je da mnogi danas ne prihvaćaju bilo kakvo vodstvo ni od strane Boga ni Crkve opravdavajući se svojom slobodom. Naša vjera nas uči da je čovjek slobodno biće, no povijest življenja nam pokazuje i to da čovjek zapravo krivo shvaća pojam slobode. Sloboda nije i ne bi smjela biti bezobzirna. To znači da svaki čovjek mora ima­ti ispravno poimanje slobode, te da se za slobodu mora odgajati. Iz ovoga proizlazi da čovjek treba prihvatiti određene norme ponašanja, vladanja, koje su prirodne norme ili zakoni, a obvezuju sve ljude podjednako. Za sve vrijedi isto pravilo, čini dobro, izbjegavaj zlo. "Ako hoćeš ući u život drži Zapovijedi,...", - kaže Isus u Ev. onom mladiću. Kršenje zapovijedi, od Boga danih čovjeku, bez obzira na vlastite posljedice, osim što vrijeđa Boga, vrijeđa i nanosi štetu drugom čovjeku, njegovoj slobodi.

Mi, vjernici ispitujemo svoju savjest u odnosu prema zapovijedima. Još se valja pitati i priznati si, odnosno posvijestiti, koja je moja glavna mana radi ko­je me drugi opominju ili možda zbog nje trpe. Dobro je razmisliti i o svojim po­stupcima s obzirom na sedam glavnih grijeha. Prisjetiti se i što nam kažu crk­vene zapovijedi. Nakon brižljivo obavljena ispita savjesti dolazi 2. pokajati se za grijehe. Kajanje je bol duše i osuda počinjenog grijeha s odlukom da više nećemo griješiti. Bez kajanja nema ni oproštenja. Zatim 3. Ispovjediti grije­he. Ovdje mnogi vjernici često griješe, baš zato što ispit savjesti nije bio do­bar. Jedni, kada se ispovijedaju, ili premalo kažu ili gotovo ništa, ali ne zato što ništa ne bi imali reći, nego jer se nisu dobro pripremili na sakrament. Drugi opet, nabrajaju svoja dobra djela ili ističu kako nisu ništa sagriješili (hvale se), a to ne spada u svetu ispovijed. Sveta Ispovijed je sakrament koji nam oprašta grijehe počinjene nakon Krštenja odnosno nakon zadnje ispovi­jedi. Dakle, ona nam briše sve grijehe. Stoga je važno u ispovijedi uvijek reći sve svoje grijehe, kojih smo se sjetili u ispitu savjesti, jer nam Bog oprašta gri­jehe koje ispovijedamo. Ako bi netko namjerno zatajio koji grijeh, bolje bi bilo da se i ne ispovijeda, jer mu u tom slučaju ispovijed postaje nevaljana, Pričest svetogrdna. Kada smo dakle rekli sve grijehe, pokajali se za njih, te donijeli odluku da ćemo se popraviti i da nećemo više griješiti, stekli smo uvjete za odrješenje. Nakon završene ispovijedi, treba izvršiti pokoru, tj^dati zado­voljštinu. Ona može biti različita, npr. nadoknada štete, vraćanje ukradenih stvari, ispraviti tuđi dobar glas, post, izmirenje s onim s kime smo u svađi itd., a ako je molitva, tada je izmolimo u crkvi.Svakako, sveta ispovijed, nije sama sebi svrhom, treba se PRIČESTITI.

ISPOVIJED! Kakva pretvorba? Grešnik se pretvara u pravednika.Koliki dolaze kao baštinici pakla, a odlaze kao baštinici neba!

Uskrsnuće duše ie veće čudo nego uskrsnuće tijela.

Potravnik 13

Zaštitniti JiatoCičtie crfcve i domovine J{rvatsl{e: fra Qa6rijeCJurišić

Život“Josip, sin Jakovljev, muž Marije, od koje se rodi Isus, koji se zove

Krist"M t 1,16). To je temeljni tekst o sv. Josipu što ga je zapisao sv. Ma- tej, apostol i evanđelist, u svome Evanđelju. Najprije je navedeno njegovo osobno ime. TO je a svakoga čovjeka osnovni podatak, po kojemu se ra­spoznaje od drugih ljudi. Zatim isti evanđelist navodi da je Josip sin Mata- nov i nabraja njegove pretke sve do kralja Davida. Time Josipa smješta u kraljevsko pleme, a proroci su davno navijestili da će Mesija doći baš i toga plemena. Još evanđelist svjedoči da je Josip Marijin muž, a ona je rodila Isusa Krista. Time je dao najveću i najvažniju odrednicu - Josip je glava nazaretske obitelji, on je Marijin muž, ona je rodila Boga i čovje­ka, ona je Bogorodica. Dakle, u toj kratkoj rečenici kazano je sve o Isusu, Sinu Božjemu, Bogorodici Mariji i Josipu, Isusovu poočimu, koji je dobio jedinstveni zadatak: pratiti Isusa od djetinjstva do muževne zrelosti uvesti ga na svjetsku pozornicu da ljudima navijesti Radosnu vijest (“ evanđelje”) i konačno mukom, smrću i uskrsnućem otkupi i spasi sve ljude. To je jedinstvena zadaća koju je jedinomu od svih svetaca Bog udijelio samo sv. Josipu. Dakle, Bog Otac dao je Josipu izvanrednu mi­lost da ga zastupa na zemlji, u nazaretskoj obitelji i izraelskom društvu. Stoga teolozi tvrde da je Josip pravno Isusov otac, pa su ga nazvali “poočimom Isusovim”. Gotovo je nevjerojatno i neshvatljivo da je je­dan mali, običan čovjek, radnik, drvodjelac, građanin pokrajinskoga gradića Nazareta dobio tu službu i čast da na ovoj našoj zemlji zam­jenjuje samoga Boga Oca!

Josipov je život bio pun problema. Prije ženidbe teške sumnje i nedou­mice. U braku siromaštvo, opasnost da kralj Herod ubije maloga Isusa, pa Josip mora bježati u Egipat. A Egipat je tuđa zemlja, a Josip ne zna jezika, ne zna gdje će živjeti, što će raditi ni kako će prehraniti svoju obi­telj - Isusa i Mariju. U tim teškim prilikama Josip je bio muž duboke vjere. Imao je pouzdanje u Božju Providnost. Bio je uvjeren da se preko teškoćai križeva dolazi do uspjeha i konačne pobjede. Tako je on u molitvi i us­trajnom radu, potpuno predan vodstvu Duha Svetoga, živio i ostvario lik savršenog i karakternog čovjeka, a to znači da je ostvario najviši stupanj kršćanske svetosti.

Kad je Isus odrastao i trebao nastupiti kao prorok i Mesija, Josip je izvršio svoj životni zadatak na ovoj zemlji. U maloj nazaretskoj kućici, uz njegovu samrtnu postelju, bili su Isus i Marija. Njihove molitve i razgovori bili su predivni. U društvu Isusa Marije Josip je svoju plemenitu i divnu du­šu predao svome Bogu. To je najdivnija smrt jednoga čovjeka. Stoga svi

14 Potravnik

Sveti Josip z ast it nif(/(ato fićf(c crf(ve i domovine hfrvats({e: fr a Qa6rije(Jurišić

kršćani smatraju sv. Josipa zaštitnikom svete i sretne smrti i mole ga da i sami zadobiju tu istu milost, u društvu Isusa i Marije prijeći u vječni i ne­beski život.

2. ŠtovanjeIz starokršćanskih vremena sačuvani su spisi, koji se nazivaju

“apokrifima”. To je za ono doba bila duhovna literatura i duhovno štivo. U tim je spisima prikazan život sv. Josipa i sve obitelji. Vjernici su to rado čitali i tako su hranili i odgajali vjeru i pobožnost. Mnogi pisci i sv. oci pi­sali su o sv. Josipu. Tako je naš sv. Jeronim, Dalmatinac, branio djevi- čanstvo sv. Josipa od onih koji su prikazivali u sasvim drugom svjetlu. Posebno su širili pobožnost sv. Josipu teolozi i sveci sv. Bonaventura (+1274.) i sv. Bernardin Sijenski (+1444.). Ivan Geson, rektor Sveučilišta u Parizu, predložio je 1415. god. da se ustanovi za cijelu Crkvu obvezan blagdan sv. Josipa, što je 1479. Učinio papa franjevac Siksto IV. i odre­dio da se taj blagdan slavi 19. ožujka. Sv. Terezija Avilska (+1582.), ob- noviteljica Karmelićanskoga reda, širi pobožnost sv. Josipu i od 17 novih samostana posvetila je svih 17 s. Josipu! Papa Pio IX. proglasio je 1870. sv. Josipa zaštitnikom Crkve, a papa Pio XII. uveo je 1. svibnja 1955. blagdan sv. Josipa Radnika. Mnogi redovi i družbe uzeli su sv. Josipa za svoga zaštitnika i na poseban način šire pobožnost prema njemu.

3. Sv. Josip i hrvatski narodHrvati su s kršćanstvom primili i štovanje sv.

Josipa. To dokazuju mnoge crkve i kapele, olta­ri i kipovi, pa čak i nazivi nekih naselja, npr.Josipdol, Josipovac, Josipovac Punitovački i dru­gi. Sv. Josip je zaštitnik Mostarsko-duvanjske bi­skupije i s BI. Djevicom Marijom i Vrhbosanske nadbiskupije. Posebno je važno da je Hrvatski sa­bor 10. lipnja 1687. god. na prijedlog Martina Bor- kovića, zagrebačkog biskupa i vršioca dužnosti hrvatskoga bana, proglasio sv. Josipa zaštitnikom Hrvatskoga kra­ljevstva i hrvatskoga naroda. Još prije je Dubrovačka Republika tako­đer proglasila sv. Josipa zaštitnikom Republike i odredila da se njegov blagdan slavi kao zapovjedni. Još u XIX. stoljeću u Zagrebu je počeo iz­laziti “Glasniksv. Josipa” koji i danas izlazi. A u prošlom stoljeću sag­rađena je u Karlovcu velika crkva u čast sv. Josipa i proglašena je hr­vatskim nacionalnim svetištem sv. Josipa.

Potravnik 15

Sveti Josip zaštitni^^atoCič^e cr^ve i domovine Jftvats^e: fra Qa6rijeCJumić

4. Naša župa i sv. JosipVjernici Zupe sv. Filipa i Jakova u Potravlju uvijek su bili pobožni sv.

Josipu. To su posebno pokazali mještani sela Maljkova kad su sa svo­jim župnicima počeli 1911. godine u svomu selu, na mjestu stare i male crkvice, graditi crkvu u čast s. Josipa. Nije bilo lako u ono doba kad je vladalo veliko siromaštvo u Dalmaciji i cijeloj Hrvatskoj. Ipak Ijubav i mar­ljivost mještana, župljana i dobročinitelja uz potporu države, konačno je crkva sagrađena i msgr. Antun Gjivoje, biskup splitski i makarski, sveča­no ju je blagoslovio 12. Listopada 1913. godine. Narod je bio sretan i radostan d a je konačno sagrađena lijepa crkva, u koju su ponosno dola­zili naši stari i pobožno slavili svoga Boga.

Vrijeme je prolazilo, ali zli ljudi nisu mirovali. Čekali su trenutak da tu našu “seosku ljepoticu” obeščaste, oštete i unište. Pobunjenim Srbima, koji su mrzili sve što je hrvatsko i kršćansko, u našemu obrambenom Do­movinskom ratu, smetala je naša crkva, pa su je granatirali, obeščastili i zapalili. Nije crkva bila nikakvi vojni objekt, utvrda, bunker ili skladište o- ružja. Kad je završio rat, svi su Maljkovčani i cijela župa Potravlje bila ža­losna gledajući u kakvom je stanju njihova lijepa crkva.

Ljubav i marljivost Maljkovčana i svih župljana Potravlja, darežljivost dobročinitelja, osobito Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja i dobrotvorne udruge “Ftenovabis” iz Njemačke kao i brojnih dobročinitelja, pronašli su novčana sredstva i nakon toliko vremena, rada i napora konačno je obnovljena crkva zasjala u novom i ljepšem sjaju.

Bogu Svemogućemu hvala i slava što smo svi skupa doživjeli taj sret­ni dan da je crkva obnovljena i predana vjernici­ma da u njoj slave i hvale svoga Boga, Bogorodi­cu Mariju, Sv. Josipa i sve svoje svete nebeske zaštitnike!

Imendan: Josip (židovski: Bog povećava, Ftastis- lav), Josipa, Joco, Joko, Jokan, Josi, Joško, Joze- fa, Jozefina, Jozica, Jozina, Jozo, Joža, Jožef,Bepo, Bepina, Pepi, Pina, Pino, Rastislav, Ratko.

Zaštitnik: Katoličke Crkve, Hrvatske, Belgije, Ka­nade, Perua, mnogih redovničkih družba i bratovština, obitelji odgojitelja, radnika, posebno drvodjelaca, stolara, kolara, putnika, izbjeglica, progna­nika, djevičanskih duša, znanstvenih djelatnika, istraživača, inženjera, ljudi u duševnim mukama i sumnjama, sretne i blažene smrti.

Blagdani: 19. Ožujka i 1. Svibnja.

16 Potravnik

Dragi Fra Stanko i svi Kumovi, Gospodin vam dao svoj MIR!

U ime cijele naše Misije Kimbulu i nove Misije Ngengere, te u moje osobno, iskreno i od svega srca: HVALA!Vaša pomoć, školovanje 50 djece siročadi, zaista je hvale vrijedna.

Za sve vas moli i Božji Blagoslov zaziva na svakog osobno, zahvalni vam i u Kristu odani vaš brat

Fra Ilija Barišić, ofm. Misionar

Od prošlog broja lista do danas preuzeta su još 22 kumstva, tako daje preko naše župne zajednice preuzeto ukupno 50 kumčadi u D. R. Kongo.

Školovanje djece kroz 6 godina još su preuzeli: srednja škola: Ana Nikolić, Blaženko Kanaet, Ante Lijić p. Mate, osnovna š.: A. G., Ante dr. Prolić, Zorka Kunac, Jozo Liljić p. Ante, Marina Hrgović, Jakov Titlić, Mara Kunac p. Marijana, David i Ema- nuel Domazet, Ivana Bešlić, M. G., Marina Širić, Matija Širić, Andrea Bilandžić, Goran Bašić, Ante Lijić pok. Mate (dvoje) i Domagoj Prolić.

Netko je zgodno komentirao svećenike - župnike:

* Ako svećenik govori duže od 10 minuta, kažu: “On nije ništa drugo nego brbljavac.”* Ako ima osobni auto, kažu: “On je svjetski kapitalist”.* Ako nema auto: “Nije sposo­ban prilagoditi se vremenu!”* Ako posjećuje vjernike, govo­re: “Skiće se posvuda.”* Ako posjećuje obitelji: “Nikad ga nema kod kuće.”*Ako ostaje kod kuće: “Voli osa­mu, nikad nas ne posjećuje.”

* Ako govori o prilozima ili nešto traži, vele:“Samo misli na novac”* Ako polako ispovijeda: “Nema nikad ni kraja ni konca.”* Ako se požuri: “Nije kadar sas­lušati nas.”* Ako kreči crkvu: “Beskorisno baca novac.”* Ako to ne čini, kažu: “Pušta da sve propada.”* Ako je mlad, vele: “Nema isku­stva.”* Ako je star: “Ishlapio je i ne zna se prilagoditi vremenu.”* Ako umre: “Nema nikoga tko bi ga mogao zamijeniti.”

Potravnik 17

1/ Sveti Josip imao je posebnu ulogu u povijesti spasenja. U svo­jim je razmišljanjima i kušnjama želio pronaći u SZ nekoga, koji je živio u sličnim okolnostima živo­ta, ali ga nije mogao pronaći. Sto­ga je zaključio daje potrebno da sam bude pažljiv na duhovna na­dahnuća, te da dobro razlikuje, što dolazi od Božje strane, a što od drugih strana.

Malo je napisano o njemu u Sv. Pismu, ali iz onoga što se ta­mo nalazi može se zaključiti na njegove osobine i kreposti. Evan­đelje spominje: “A Josip muž nje­zin, pravedan, ne htjede je izvrg­nuti sramoti, nego smišljaše kako daje potajice otpusti” (Mt, 1, 19). Pravednost u Sv. Pismu označuje vjernost Bogu i vjerno st svome životnom poslanju, zapravo oz­načuje “svetost”. To je životna povezanost s Bogom i nesebična dobrota prema ljudima, osobito bližnjima.

2/ Josipove osobine i kreposti: Pažljivo primanje Božjih nada­hnuća preko anđela i spremna poslušnost Božjim porukama, z atim nesebično darivanje svoje dobrote, svojeg vremena i ljubavi: najprije Mariji, s kojom

putuje u Betlehem, a nešto kasni­je malenom Isusu i Mariji na putu za Egipat.

U svome osobnom životu Jo­sip je bio vjeran svome zvanju i obavljao poslove tesara. O njego­voj radinosti nije nam u Evanđe­lju nešto zapisano, ali nam Isuso­ve riječi mogu poslužiti da zaklju­čimo na Josipovo shvaćanje rada, koji bi za njega bio kao suradnja s Ocem nebeskim, Stvoriteljem svega. Isus je najednom mjestu rekao: “Otac moj radi i ja radim!”

3/ Što je sve Josip značio i da­rivao svojoj obitelji i Isusu Spasi­telju, može se zaključiti iz Isuso­vih osobina kojima je on kao čov­jek pristupao ljudima. Veliki dar pažnje prema ljudima Isus je u svojoj ljudskoj naravi razvijao i prihvaćao od Sv. Josi­pa. Naročito je vrijedno spomenuti Isusovu paž­nju prema bolesnima, žalosnima i grešnima.

18 Potravnik

Što je to "križ"? Gospi Potroskoj

Križ je prije svega, vrlo često čovjek sam sebi. Kao da nas je Bog tek napola stvorio. Svakome je od nas poklonio nešto obrađe­ne zemlje u nama samima, a dru­go je ostavio našoj marljivosti da osvojimo i da se obradimo.

Križ su nam, nadalje, drugi ljudi.

Imao je donekle pravo Sartre kada je kazao: 'Pakao - to su dru­gi.' No ne zaboravimo, i mi smo, vrlo često i ne znajući, križ dru­gima. Stoga se u postajama križ­noga puta nalazi i četvrta postaja: 'Šimun Cirenac pomaže Isusu no­siti križ.' Ponijeti drugome nje­gov križ, ili barem nastojati da mi nikome ne budemo križem, znak je velike čovječnosti.

Križ - to su prilike u svijetu koje mi nismo skrivili, a ne mo­žemo im pobjeći te ih najčešće moramo naprosto otrpjeti.Križ - to je vrlo često sve ono što treba prevladati da bismo ostvarili neko dobro koje sami sebi želimo ili smo dužni drugi­ma.

Bonaventura Duda

O, Potroska Gospe, ti pridivna mati, dica smo tvoja, sa kamena Hrvati. Sinu svome naše molbe sve prinesi, usliši nas, majko, pomoć nan donesi!

Pod Svilajon, Gospe, tvoja čeljad dišuii po bilom svitu za tobon uzdišu. Dušman se je na nas okomijo jako jer smo tvoji, majko, jer nas voliš tako!

Iz potroske zemlje još temelji vire, povist naša, Gospe, iz njizi izvire. Još od crkve rimske tu ostaci leže, ti to znadeš, majko, to nas s tobon veže!

Molimo se, Gospe, i predajemo tebi, od zloga nas brani i prigrli k sebi. Domovina cila pod tereton pada pogledaj nas, majko, izbavi od jada!

Potročani tvoji sad krunice broje i s pomoći tvojon zloga se ne boje. Vira i poštenje kroz žile in teče, Isusova rana u srcu ih peče!

PRIPJEV: O, Potroska Gospe,...

(Ivica Gašpar, studeni 2012)

Potravnik 19

© daje “strašna” žaba toliko otrovna da čak i dodir njezine ko­že može biti opasan za život. U organizmu ta opasna žaba sadrži dovoljno otrova da ubije 20.000 miševa, odnosno deset ljudi.

% da je sjever nekad bio na is­toku. Na zemljovidima se sjever nalazi gore jer je antički geograf Ptolemej karte crtao prema zvije­zdi sjevemjači, koja je bila orijen­tir putnicima. U srednjem vijeku na gornjem rubu bio je istok jer su karte bile okrenute prema Jeru­zalemu.

♦> da se među pravoslavnim krš­ćanima, barem u monaškoj tradi­ciji, očuvala specifična molitva brojanice koju oni nazivaju Isuso­vci molitva. Na ispletenoj brojani- ci koja obično ima 33 čvora po­navljaju se riječi carinikove: «Bože milostiv budi meni greš­nomu^♦ da su zadarski liker maraskino u 16. stoljeću proizvodili redovni­ci dominikanci kao lijek i nazvali ga rosolj (lat. ros solis, sunčana rosa).

♦ daje na indijskim obalama Goe postojala kolonija dubrovačkih do­seljenika koji su tamo 1563. podig­li crkvu svetoga Vlaha.

♦♦♦ daje veliki afrički puž najve­ći na svijetu. Tijelo mu može narasti do 39 cm.0 da je najtočniji sat na svije­tu američki atomski sat NIST-7.On ima grešku od jedne sekunde jednom u 100 milijuna godina

© da su tarsieri jedine životinje koje mogu okrenuti glavu za 180 stupnjeva. Hrane se kukci­ma, a mogu skakati s grane na granu. Ne podnose zatočeništvo, pa često počine samoubojstvo lu­panjem glave o kavez.

<H> da je Aristrah, prvi grčki as­tronom, još 290. prije K. rekao da je Sunce središte našeg plane- tnog sustava.© da ie šumska šljuka sama sebi liječnik. Oko noge koju ozlijedi napravi “gips” od blata, korijenja1 trave. Kada noga zacijeli, “gips” razbije kljunom.

% da je u gradu Asteku kod Ko- rinta nađen najstariji zapis (150. pr. Kr.) o jednom Delmatu, zvao se Babos Dalmata. Bio je obredni kuhar svećeničkog zbora.

© da australska orhideja razvi­ja cvijet ispod zemlje koji se može vidjeti samo ako se ona u vrijeme cvatnje razgrne.

20 Potravnik

Za restauraciju slika od prošlog br. još su dali:100 Kn: Rajka Lijić ud. Ante, Luka Glavinić p. Josipa, Ana Vidosavljević, Marko Kunac p. Bože, Stipe Kunac p. Marka, Mate Knezović p. Ivana, Mara Prolić ud. Marka, Ljuba Alebić, Neva Babić ž. Filipa, Karmela Babić ž. Ante, Mara Prolić ud. Mate, Danijela Gašpar, 150 Kn: Filip Lijić, Anđa Kunac ud. Mate, Ante Lijić p. Simuna, 200 Kn: Marko Kunac p. Ante, Slavko Primo­rac, Josip Prolić p. Ante, Mirko Kunac p. Ante, Mate Glavinić p. Petra, Zdravko Marunica, Rajko Marunica, Petar Glavinić p. Ivana, Ivan Titlić Antin, Ante Titlić p.

Mate, Ante Kotromanović, Grgo Kunac p. Luke, Mara Prološčić ud. Marka, Anđa Cvitković ud. Ivana, Štipan Cvitković p. Martina, Marko Kunac p. Josipa, Anđa Prološčić ud. Ivana (Leke), Mara Cvitković ud. Marijana, Ana Glaurdić ud. Marijana, Anđa Glaurdić ud. Ante, Jozo Lijić, p. Ante, Josip Tadić p. Filipa, Jozo Majić, Anđa(ra) Knezović ud. Stipe, Pavao Prolić p. Luke, Luka Hrgović p. Ivana, Marija Plazibat, Ante Rožić p. Filipa (drugi put), Josip Prolić p. Mate, Danica Hrgović ud. Ivana, Luka Hrgović p. Ivana, Petar Glavinić p. Ante, Ivan Glavinić Martina, Ivan Lijić p. Marijana, Frano Titlić, Mirko Glaurdić p. Ante, Nedjeljko Domazet, Mara Bešlić ud. Stipe, Ante Budimir p. Marka, Mate Titlić Puskalaov, 250 Kn: Mara Bešlić ud. Stipe, 300 Kn: Anđa Kunac Stankina, N. N., 50€ Ante Rožić p. Luke (drugi put), Luca Hrgović ud Ante, 450 Kn: Blažen- ko Kanaet, 500 Kn: Marko Kojić p. Antiše, 100€ Stipe Gašpar Marka, 100 SF Filip Babić p. Mate “Štrikana”, 1.000 Kn: Ante Lijić p. Mate, 2.000 Kn: “Josip Promet”.

Na osobnu zamolbu imena nekih donatora nisu ovdje unesena.Za vrata crkve Imena Isusova - Satrić: 100 Kn: Ante Prolić p. Mate, Andrija (Boja) Alebić p. Stipe, Anđa Glavinić ud. Ante, Ante Lijić “Beri”, Iva Lijić ž. Joze,200 Kn: Siniša Alebić, Ana Alebić ud. Ivana, Danica Hrgović, 3.000 Kn: N. N.Za kip Bezgrešne: Mate Bilandžić “Maleš” 150,Marinko Andrijašević 150, Mirko Bilandžić p. Ma­rijana 300, Jozo Vučković p. Ilije 50€, Frano Bilandžić 200,

Potravnik 21

POKOJ VJEČNI DARUJ IM GOSPODINE!Ivan Knezović 22. 12., Nevenka Živčić ud. Branka r. Alebić

4 .1., Marija Budimir ž. Štipana 25.. I.,

KRUNICA ZA POKOJNEBože, u pomoć mi priteci!Gospodine, pohiti da mi pomogneš! -Slava Ocu...

UVODNA MOLITVAPremili Isuse, radi muke koju si imao kad si se krvlju znojio u vrtu Getse- manskom, smiluj se dušama naše rodbine i oslobodi ih muka koje trpe u čistilištu.

1 očenaš, 10 zdravomarija i jedan pokoj vječni daruj im Gospodine.Premilostivi Isuse, radi muke koju si podnosio kad su te bičevali, smiluj se dušama naših prijatelja i oslobodi ih muka koje trpe u čistilištu.

1 očenaš, 10 zdravomarija i pokoj...Preljubezni Isuse, radi bolova koje si pretrpio kad su te trnjem krunili, smiluj se dušama kojih se nema tko spomenuti i koje moraju najduže čekati u mukama u čistilištu, i privedi ih k sebi u vječnu radost.

1 očenaš, 10 zdravomarija i pokoj.Predobri Isuse, radi prevelikih boli

koje si podnio kad si noseći križ susreo svoju svetu Majku, smiluj se dušama u čistilištu, posebno onima koje su častili tvoju presvetu Majku.

1 očenaš, 10 zdravomarija i Pokoj vječni daruj im Gospodine

Preblagi Isuse, radi muka koje si trpio viseći na križu, smiluj se svim dušama u čistilištu, oslobodi ih njihovih muka i privedi ih u vječno blaženstvo.

1 očenaš, 10 zdravomarija i pokoj vječni....

ZAVRŠNA MOLITVA

Pomolimo se: Bože, Stvoritelju i Otkkupitelju sviju vjernih, dušama službenika i službenica svojih udjeli oproštenje sviju grijeha da oprošte- nje, koju su vazda željele, pobožnim molbama postignu. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Informativni list župe "Sv. Filipa i lakova" PotvarljeIzdavač: Župni ured sv. Filipa i lakova * Potravlje * 21233 HrvaceGlavni i odgovorni urednik: fra Stanko Dotur, župnikTel. & Fax.:021/ 818 555, Mob. 099 8225733 - E-mail: stanko.dotur @ si.t-com.hr List izlazi povremeno, a uzdržava se dobrovoljnim prilozima Žiro račun: Splitska banka 2330003 - 1100139494

22 Potravnik

iz života naše - iz života naše

KLANJANJE PRESVETOM17, 30 prvog četvrtka u mjesecu

POBOŽNOST KRIŽNOG PUTAsvakog petka u korizmi - 17,30

USKRSNA ISPOVIJED 25. 3.

16,30 u kapeli sv. Paškala 17,00 u župnoj crkvi

Župljani mogu brzoglasom prijaviti nemoćne i starije ukućane za uskrsnu ispovijed, za 25. ili 27. III.

VELIKI ČETVRTAK:17,00 Gospin plač. Misa 18,00 VELIKI PETAK: 18,00 V. SUBOTA: 20,00Misa Uskrsnuća i blagoslov jela Blagoslov jela u Maljkovu: 16,30

SVETI JOSIP-Maljkovo: 10,30

Svečano misno slavlje povodom 100 g. crkve sv. Josipa predvodi Provincijal fra Josko Kodžoman

«Crkva im je divno podnebesje»,ali vjernici skrušeno sudjeluju na , v v . misi 2.1. 2013.

SVIBANJSKA POBOŽNOST

Molimo krunicu i slavimo sv. Misu u župnoj crkvi u večernjim satima

Probe PJEVANJA subotom u 18

Doprinos za «POTRAVNIK»

Frane Titlić 30, Štipan Prolić «Panjin» 20, N. N. 150, u korpici 728, Sveukupno = 928 Kn