Luca SpetićOŠ grofa Janka Draškovića, Zagreb

Marko Movre

XV. gimnazija, Zagreb

XII. hrvatski simpozij o nastavi fizike

Zadar, 30. ožujka - 1. travnja 2015.

Pogled iz učionice

Uvodni dio-općenito o učenicima s teškoćama

Učenici s ADHD sindromom

Prikaz dijela teme (elektromagnetska indukcija)

Pružanje podrške učenicima i integracija učenika u

rad

Kroz moju učionicu

su prošle brojne

generacije učenika.

Među njima i mnogo učenika s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama.

Kako ih prepoznati?

Kojoj skupini pripadaju?

Učenici s posebnim odgojno-

obrazovnim potrebama

Daroviti učenici Učenici s

teškoćama

Školovanje djece s teškoćama u

Hrvatskoj

redovne osnovne škole

posebne odgojno-obrazovne ustanove

Redovna osnovna škola

potpuna integracija(čl.4 Pravilnika )

redovni razredni odjel

redovni ili prilagođeni nastavni programi

individualizirani postupci u radu

djelomična integracija

(čl.7 Pravilnika )

redovni razredni odjel –predmeti iz područja kulture

dio nastavnih sadržaja u posebnom razrednom odjelu po posebnim programima

posebni odjeli s različitim teškoćama (posebnim programima)

Posebni odjeli (učenici s različitim teškoćama) s posebnim programima

U našoj školi imamo

učenike u posebnim

odjelima:

kombinirani razred

(učenici 1.-4. razreda);

defektolog je učitelj i

predaje sve predmete.

Kombinirani odjeli

5. i 7.raz., 6. i 8. razred:

defektolog je razrednik, a

nastavnici predmetne

nastave realiziraju nastavne

sadržaje;

iz pojedinih predmeta imaju

posebne udžbenike;

( fizika , matematika, kemija …)

Učenici s teškoćama

oštećenje vida

oštećenje sluha

poremećaji glasovno-govorno-jezične komunikacije i specifične teškoće učenja

tjelesni invaliditet i kronične bolesti

mentalna retardacija (laka)

autizam

poremećaji u ponašanju uvjetovani organskim faktorima

postojanje više vrsta i stupnjeva teškoća u psihofizičkom razvoju

Kao posebne skupine

učenici s poremećajima pažnje/hiperaktivnosti

učenici sa specifičnim teškoćama učenja

učenici s poremećajima u ponašanju

učenici s emocionalnim teškoćama

Učenici s poremećajima pažnje – ADHD sindrom

A = Attention /pažnja, pozornost/

D = Deficit /deficit, nedostatak/

H = Hyperactivity

D = Disorder /poremećaj/

Osnovni simptomi ovog poremećaja su:

hiperaktivnost, impulzivnost,

nepažnja.

Dijagnosticiranje

ADHD je nemoguće utvrditi samo na osnovi

ponašanja u školi.

Za postavljanje dijagnoze potrebno je da liječnici

utvrde djetetov neurološi status.

Zapažanja učitelja u školi mogu pomoći.

Ponašanja učenika s ADHD-eom

Imaju poteškoće u organizaciji (zaboravljaju, gube, zameću pribor, knjige…)

Često tresu rukama i nogama, vrpolje se, meškolje, okreću se …

U razredu dižu ruku i odgovaraju prije nego što čuju pitanje.

Izrazito su nestrpljivi , pretjerano su pričljivi.

Na pitanja odgovaraju prebrzo, bez razmišljanja pa često pogađaju odgovor.

Rade prebrzo i čine »nepotrebne« greške.

Nisu sposobni slijediti upute koje se daju cijeloj grupi.

Pismeni radovi su im najčešće »zbrkani«, imaju loš rukopis.

Često mijenjaju aktivnost ostavljajući prethodnu nedovršenu.

Često mnogo pitaju, a ne dočekaju odgovor.

Lako ih je omesti u bilo kojoj aktivnosti.

Zadatak im dosadi prije nego što ga završe.

Nemaju ujednačen uspjeh u

različitim predmetima.

Pažnja im je kratkotrajna, teško se

koncentriraju.

Lako ih ometaju vanjski podražaji

koji ostalu djecu ne smetaju.

Sporiji su od druge djece u učenju

i izvršavanju novog zadataka.

Interakcija u razredu im je

neprimjerena, često prekidaju i

ometaju rad druge djece…

Oni ne ometaju namjerno !

Imaju brojne vrline, talente i interese koje je

potrebno isticati i koristiti i kao motivaciju.

Nastavnik bi trebao biti upoznat s učenikovim:

Učenicima s ADHD-om nije potrebno sadržajno prilagođavati nastavu ako nemaju neke od dodatnih teškoća.

Individualizacija pristupa u prezentaciji nastavnih sadržaja i načina provjere postignuća.

Potrebno je napraviti inicijalnu procjenu i izraditi individualizirani program za učenika.

sposobnostima,

vještinama,

potrebama,

interesima,

predznanjima.

Suradnja s razrednikom

Suradnja s roditeljima

Elektromagnetska indukcija(reakcije učenika s ADHD-om)

Uvodni dio – motivacija za rad

Možemo li željezni čavao namagnetizirati pomoću struje?

Što se stvaralo oko vodiča kojim je tekla struja?

Elektromagnetska indukcija

Odgovori učenika:

“Koji čavao? Gdje je taj čavao? Možemo li probati?

Mogu li ja?

A treba nam i baterija i žica.”

Ako pokažemo pribor, učenik će se moći prisjetiti i dobro oblikovati svoju ideju

“da to možemo učiniti tako da omotamo žicu oko čavla i spojimo na bateriju.”

Otvaranje problema :

Možemo li obrnuti stvar?

Možemo li pomoću magnetskog polja proizvesti električnu struju?

Što vi mislite o tome?

“Kako ne bi mogli! Mogu li

ja, profesorice, pokazati? “

(Idući prema katedri,

gurne iz čista mira na pod

stvari dječaku, nasmije

mu se uz mimiku lica i

produži prema katedri

izvesti pokus.)

Učenik zarotira polove

baterije i spoji na žicu.

Tijekom prilaženja katedri

nastavnik je direktnim

pogledom u oči i izrazom lica

pokazao da to što učenik radi

nije prihvatljivo.

Kako ne bi remetio rad

ostalih učenika, nastavnik je

zadržao učenika nakon zvona

i porazgovarao o događaju s

početka sata, nakon čega je

učenik sam zaključio da je

pretjerao i da nije to trebao

napraviti. Učenik je obećao

da to više neće raditi.

Intervenirajuće ponašanje

Središnji dio sata – konstruiranje modela

Glavno istraživačko pitanje:

Kako bismo to mogliizvesti?

Što bi nam sve bilo

potrebno za jedan takav

pokus? Kako biste vi

osmislili pokus ?

Možete se u grupi

dogovoriti kako bi izgledao

vaš pokus.

Trebaju nam žice

baterija i magnet.

Učenik je vrlo bučno reagirao

bacivši bilježnicu na stol

i naglas, gotovo vičući,

rekao kako ne želi u grupi

raditi (raspravljati i

dogovarati se o priboru za

pokus) s učenikom koji

sjedi s njim u klupi.

Nastavnik je učeniku mirno

rekao da ne mora

raspravljati i dogovarati se

oko pokusa, da onda sam

razmišlja i osmišljava

pokus i da sjedne sa

strane, no učenik se polako

uključivao u rad s ostalim

članovima grupe.

Ometajuće ponašanje

Kako bismo pomoću magneta proizveli struju u zavojnici?

Na koji način bismo mogli provjeriti je li zavojnicom potekla struja?

“Stavimo magnet u zavojnicu i spojimo na bateriju? “

“Možemo spojiti magnet na bateriju. Ako ne potekne struja tako, možemo zajedno staviti magnet, zavojnicu i žaruljicu i odmah ćemo vidjeti, ako žaruljica zasvijetli onda ima struje. “

Želimo proizvesti struju bez baterije. Kako ćemo to izvesti?

Može li poteći struja, a da žaruljica ne zasvijetli?

“Može, ako je mala.

Možemo uzeti onaj mjerač pa provjeriti.”

Kako se zove taj mjerač struje? “Voltmetar.”

(učenik sa ADHD-om prisjeti se ampermetra kada mu se pokaže instrument, ali prvo kaže “voltmetar” bez razmišljanja )

Demonstracija pokusa

Gdje je struja? Zašto ampermetar pokazuje nulu? Imate li

prijedloge što bismo mogli napraviti da dobijemo struju? Kada

struja poteče strujnim krugom?

“Možemo dodati još dvije žice

i spojiti

zavojnicu na bateriju.”

“Možemo magnet spojiti na

bateriju.”

“Nemamo bateriju pa ne

može ni poteći struja.”

“Možemo magnet okretati

u zavojnici. “

“Možemo probati

pomicati magnet .”

Kako trebamo pomicati

magnet?

“Lijevo-desno ili gore-dolje.”

Nastavnik ponovno

upućuje učenika da nikako

ne želimo uzeti bateriju,

već želimo da nam se

pojavi napon i da

ampermetar pokaže da je

potekla struja bez baterije.

Učenik ne čuje jer nije u

potpunosti koncentriran, ali

nastoji slijediti koliko je

god moguće nastavnikove

upute i razmišljati o

pitanjima kako bi davao

odgovore jer ga rezultat

pokusa zanima.

Demonstracija pokusa

“A, profesorice, pa kako ćemo dobiti struju? Ja sam se umorio, ja više ne mogu misliti.”

Na kraju rasprave što bi se trebalo napraviti s magnetom koji je u zavojnici, nastavnik dođe i naglo izvuče magnet!

Učenik odmah primijeti da

se kazaljka pomakla i

uzvikne okrećući se prema

prijatelju s kojim na

početku sata nije želio

raditi :

“Pomaknula se kazaljka,

to sam i mislio, jesam li ti

rekao da moramo vući

magnet van!”

Vidiš da sam bio u

pravu! Ja!”

Kako bi privukao

učenikovu pažnju,

nastavnik je blago

upozorio učenika te

ga pozvao da ponovi

pokus i promatra što

se dogodilo kako bi

mogao skicirati i

opisati pokus.

( Intervenirajuće

ponašanje)

Što će se dogoditi ako sada vratimo

magnet u zavojnicu?

Naglasak na pitanja:

Što se događa kada

magnet miruje?

Što smo uočili kada

magnet pomičemo

unutar zavojnice?

Što znači otklon

kazaljke?

Očekivani odgovori:

Dok magnet miruje unutar

zavojnice, kazaljka ampermetra se

ne otklanja.

Kada magnet izvadimo van iz

zavojnice, kazaljka ampermetra se

otkloni.

Potekla je struja kroz njega.

Nacrtajte pokus i opišite svoje zapažanje!

Poželjno ponašanje:

Učenik je na upute nastavnika da nacrta skicu pokusa i napiše svoje zapažanje prvi put to samostalno napravio.

Nastavnik je usmeno

pohvalio učenika i dao mu(+ +)

Kako učitelj može pomoći djeci s ADHD-om

Učenje treba biti suradnja.

Potrebno ih je potpuno uključiti u rad.

Privući im pažnju.

Potrebno ih je stalno ohrabrivati, poticati ih , hvaliti

svaki njihov odgovor.

Postaviti realne ciljeve u skladu s učenikovim

mogućnostima.

Omogućiti usmeno odgovaranje prema dogovoru.

Kod pismenih provjera znanja smanjiti broj zadataka

( prednost zadatcima višestrukog izbora).

Kako učitelj može pomoći djeci

s ADHD-om

Učenicima treba dati dovoljno vremena.

Ne zamarati učenika suvišnim prepisivanjem (pripremiti listiće).

Unaprijed pripremiti materijale po kojima će učenik moći učiti i raditi.

Koristiti nagrade i pohvale za dovršenje zadatka unutar predviđenog vremena (ali dati i neki nagradni bod i pohvaliti učenika prije riješenog cijelog listića).

Hvaliti trud i poželjno ponašanje, a izbjegavati kritiziranje.

Ne ocjenjivati urednost rukopisa; pogreške pri pisanju samo podvući.

Tolerirati nemir u klupi; zadovoljiti potrebu za

kretanjem.

Uspostaviti kontakt očima.

Razgovarati gledajući učenika.

Ignorirati nepoželjna ponašanja.

Frustracija tijekom nastave može se smanjiti

omogućavanjem odlaska u zadnju klupu gdje su

časopisi koje učenik može prelistati.

Omogućiti izlazak iz razreda kada dijete osjeti potrebu

(samo u dogovoru s pedagoškom službom).

Jačinom glasa, mimikom ili gestikulacijom tijela

naglasiti važnost pojedinih dijelova nastavnih

sadržaja.

Pisati uvećanim slovima, podcrtavati, bojama isticati

bitno, koristiti krede u boji, markere…

Privući pažnju pri zadavanju uputa.

Upute zadavati jednu po jednu.

Prilagodbe prezentacije sadržaja( auditivne,

vizualne)

snimke pokusa

jačina glasa

naglašavanje važnosti

pojedinih dijelova sadržaja

filmovi, slike, crteži, posteri

grafikoni, markeri,

mentalne mape, kartice za

pojašnjenje pojmova

nastavni listići

U svom radu koristim interaktivnu

problemski usmjerenu nastavu

Otvaramo problem svim učenicima i pitamo učenike za njihove pretpostavke, njihova predviđanja (stvaranjem problemske situacije omogućavamo svim učenicima angažiranje na različite načine pa tako i učenicima s ADHD-om).

Pitanja postavljamo svim učenicima.

Omogućavamo učenje u malim koracima koristeći različite oblike i metode, metodom usmjerene rasprave, „sokratskog razgovora „ s divergentnim pitanjima učenicima, idemo prema konvergentnim pitanjima.

Optimalno čekamo na odgovor.

Pozitivno se odnosimo prema svim učenicima.

Uvijek pohvalimo sve odgovore.

Pozorno slušamo svakog učenika i upućujemo ih da

slušaju jedni druge.

Vješto složimo pitanja čime pomažemo učenicima da

otkrivaju, ali ih pritom ostavljamo da sami

razmišljaju, pitaju i uče.

Učenika od prvih početaka učenja nastojimo povezati s

nastavnim sadržajima koje uči.

Učenika dovodimo u interaktivan odnos sa sadržajima.

Ovakav način rada koristan je i uspješan

podjednako za uspješne učenike kao i za manje

uspješne učenike.

Rješavaju zadatke u grupama.

Postavljaju i testiraju hipoteze te osmišljavaju pokuse gdje god je to moguće ( vrlo dobro se uključuju

učenici s ADHD-om).

Interaktivna nastava

U sam proces učenja aktivno uključujemo svakog učenika, samostalnim izvođenjem pokusa , promatranjem i opisivanjem bilježenjem podataka, sakupljanjem i organiziranjem podataka, diskusijama…

Učenike dovodimo u interaktivan odnos sa sadržajima.

Ovakvim načinom rada učenike s ADHD-om uključujemo u rad.

Postoji li “čarobni štapić”?

Kad bi postojao “čarobni štapić”, bio bi sastavljen od:

• pohvale kada god je to moguće,

• optimizma,

• smirenosti,

• strpljenja.

“Oni se ne ponašaju i ne remete rad u

razredu zato što nas žele naljutiti. Njihov

mozak naprosto funkcionira drugačije!

Ako u našim postupcima vide i osjete da

im pomažemo i da se brinemo za njih,

učinit će sve da dođu do što boljih

rezultata i svide nam se.”

Veliko hvala mom dragom kolegi

(koji vam je “približio“ jednog od mojih učenika)

Marku Movri, prof.

XV. gimnazija, Zagreb

Hvala mojoj prijateljici i suradnici na

savjetima i podršci

Planinki Pećini

Hvala na pozornosti!