Pojam izdrzavanja oznacava redovno obezbjeivanje sredstava za zadovoljenje zivotnih,kulturno-obrazovanih i drugih potreba jednog lica. Izdrzavanje moze biti fakticki odnos i odnos ureen pravnim normama. Najznacajniji i najceski vid izdrzavanja kao pravnog odnosa jeste onaj koji je regulisan zakonskim propisima tzv. zakonsko izdrzavanje. Zakonsko izdrzavanje oznacava zaonom ustanovljenu i refulisanu obavezu i pravo izmeu clanova porodice i drugih srodnika da se neobezbijeenom licu redovno daju sredstva (u novcu ili naturi) za osiguranje egzistencije. Ako je neophodno podmiriti sve zivotne i kulturno-obrazovne potrebe jednog lica tada imamo potpuno izdrzavanje, a ako se obezbijeuje samo dio tih potreba rijec je o djelimicnom izdrzavanju. Kod izdrzavanja imamo dvije strane koje stoje u duznicko povjerilackom odnosu. Na svakoj strani moze biti jedno ili vise lica. Zakonsko izdrzavanje predstavlja pravnu vezu odnosno obligacionopravni odnos na osnovu koga je odreeno lice ovlasceno da zahtijeva od svog srodnika ili bracnog odnosno vanbracnog druga podmirenje zivotnih, kulturnih i drugih neophodnih potreba.Zakonska alimentacija kao jedna vrsta obligacije moze u zavisnosti od kriterijuma biti klasifikovana u razlicite grupe. Tako prema predmetu izdrzavanje cini pozitivnu obligaciju jer se odnosi na odreeno davanje i cinjenje. Isto prema predmetu moze biti novcana i nenovcana. Prema vremenu trajanja i nacinu ispunjenja obaveze izdrzavanje predstavlja trajnu i sukcesivnu obligaciju. Ako na duznickoj ili povjerenickoj strani ima vise lica onda obaveza izdrzavanja spada u tzv. slozene obligacije.

SPECIFICNE OSOBINE IZDRZAVANJA Izdrzavanje kao obligacionopravni odnos ima neke posebne oblike, specificnosti koje ga razlikuju od drugih obligacija. Te posebne odlike rezultat su porodicnopravnog karaktera izdrzavanja. Najbitnije karakteristike obaveze izdrzavanja koje se razlikuju od slicnih obaveza graanskog prava su sledece:1.Izdrzavanje je obaveza ustanovljena zakonom - Za obavezu izdrzavanja izmeu lica povezanih brakom i srodstvom kazemo da predstavlja tzv.zakonsku obligaciju.To znaci da ona izvire iz neposrednog,direktnog nareenja zakona. Meutim pojam zakonska obaveza i zakonska obligacija sa ovakvim znacenjem nije opste prihvacen. U teoriji dosta dugo postoji nesaglasnost po pitanju zakona kao izvora obligacija. Obaveza izdrzavanja predstavlja obavezu ureenu zakonom. Za razliku od ugovorne obaveze izdrzavanja ovdje je imperativnost normi pravlo)2.Izdrzavanje je strogo licna obaveza odnosno pravo - Dug i potrazivanje vezani su za licnost isto kao sto je porodicnopravni status vezan za licnost. Pravom na izdrzavanje ne moze se ni na koji nacin raspolagati, ono je nenasledivo, ono ne moze biti predmet obezbjeenja, ne moze se kompenzirati, ima prvenstvo naplate i ne podlijeze zastarjelosti bez obzira na to koliko dugo nije vrseno. Nemogucnost raspolaganja pravom na izdrzavanja podrazumijeva: a)nemogucnost prenosenja (licna priroda obaveze izdrzavanja uslovljava nemogucnost promjene subjekata u tom alimentacionom odnosu. Izdrzavanje se ne moze prenositi ni pravnim poslovima inter vivos ni poslovima mortis causa. Stoga ono ne moze biti predmet ugovora o kupoprodaji ili poklonu, ugovora o dozivotnom izdrzavanju, niti se s njime moze raspolagati testamentom. Ono se ne moze prenositi ni kao potrazivanje ni kao dug. B)nemogucnost odricanja (za razliku od nemogucnosti prenosenja koje nije izricito predvieno zakonom za nemogucnost odricanja od prava na izdrzavanje postoje izricite zakonske odredbe3.Izdrzavanje se odnosi na buduce vrijeme Kao momenat za odreivanje izdrzavanja pro futuro treba uzeti dan podizanja tuzbe. Od toga dana pocinje teci vrijeme za koje se presudom moze odrediti zakonsko izdrzavanje.

VRSTE IZDRZAVANJA Nase pravo kao i vecina drugih prava poznaje nekoliko vrsta izdrzavanja: 1)izdrzavanje porodice, 2)meusobno izdrzavanje bracnih drugova, 3)meusobno izdrzavanje vanbracnih drugova, 4)izdrzavanje izmeu roditelja i djece, 5)izdrzavanje izmeu ostalih srodnika.

IZDRZAVANJE PORODICE Izdrzavanje porodice oznacava pribavljanje sredstava za zadovoljenje potreba zajednickog domacinstva i podmirenje troskova za zivotne i druge potrebe bracnih (vanbracnih) drugova i djece. Obaveza izdrzavanja porodice nije izricito regulisana u zakonu. PZ ovu obavezu predvia u okviru jedne sire formulacije prema kojoj se izdrzavanje roditelja i djece, drugih srodnika, bracnih i vanbracnih drugova, kao izraz porodicne solidarnosti, odreuje prema potrebama izdrzavanog lica i mogucnostima davaoca izdrzavanja. I stoji da je meusobno izdrzavanje clanova porodice njihova duznost i pravo. Navedene zakonske formulacije detaljsno su razraene u posebnim odredbama o meusobnom izdrzavanju bracnih (vanbracnih) drugova i roditelja i djece, pa se odredbe o izdrzavanju porodice u sudskoj praksi direktno i ne promjenjuju.

IZDRZAVANJE BRACNOG DRUGA Ova obaveza se javlja u dva vida:1)IZDRZAVANJE BRACNOG DRUGA U TOKU BRAKA Ovaj oblik zakonskog izdrzavanja vezan je za postojanje braka, nastaje nastankom braka i prestaje sa njegovim prestankom. Meusobno izdrzavanje bracnih drugova spada u red licnoimovinskih prava i duznosti supruznika. Ono je utanovljeno s ciljem da se bracnom drugu koji je bez sopstvenih sredstava za izdrzavanje obezbijedi egzistencija a svoje opravdanje nalazi u sustini braka. Bracni drug je duzan da izvrsi obavezu izdrzavanja prije bilo kog drugog srodnika. Od samog zakljucenja braka supruznici zajednickim i odvojenim radom pribavljaju sredstva za sopstveno i zajednicko izdrzavanje. Sve dok u braku postoje skladni odnosi, dok bracni drugovi zive zajedno pitanje izdrzavanja se i ne postavlja. Kroz svakodnevni zajednicki zivot izdrzavanje se po pravilu obavlja spontano uz uzajamno pruzanje svakovrsne pomoci i bez ikakve pravne intervencije. Meutim kada bracni drugovi zive odvojeno, kada doe do faktickog prekida bracne zajednice izdrzavanje moze dobiti sudski epilog. Da bi bracni drug imao pravo na izdrzavanje od drugog bracnog druga potrebno je da se ispune odreeni uslovi koje predvia zakon. U svakom konkretnom slucaju oni moraju postojati kumulativno. Uslovi na strani bracnog druga koji trazi izdrzavanje (tzv. aktivna pretpostavka) jesu: a)da nema dovoljno sredstava za zivot (ovaj uslov ispunjen je onda kada bracni drug zbog materijalne oskudice ne moze da podmiri troskove za svoje osnovne zivotne potrebe.Procjenjuje se u svakom konkretnom slucaju polazeci od objektivnih mjerila i subjektivnih okolnosti) i b)nesposobnost za rad ili nezaposlenost (nesposobnost za rad oznacava takvo fizicko ili psihicko stanje zdravlja usljed koga jedno lice nije u stanju da obavlja bilo kakav posao(opsta nesposobnost) ili nije u stanju da obavlja odreene poslove svoje profesije koje je ranije obavljao-posebna nesposobnost. Nemogucnost zaposlenja postoji onda kada je on preduzeo neophodne mjere i aktivnosti za zasnivanje radnog odnosa pa u tome nije uspio.) Na strani bracnog druga koji treba da daje izdrzavanje (tzv. pasivna pretpostavka) trazi se samo jedan uslov a to je mogucnost da izdrzavanje daje (Prema zakonu bracni drug je duzan da daje izdrzavanje srazmjerno njegovim mogucnostima, sto znaci da samo kad ima materijalne mogucnosti i onoliko koliko mu te mogucnosti dozvoljavaju).Uticaj ponasanja (krivice) na izdrzavanje Pored tri navedena uslova koji su objektivne prirode na konstituisanje supruznickog izdrzavanja u toku braka moze biti od uticaja i odreeno subjektivno ponasanje trazioca izdrzavanja. Nase pravo ostavlja sudu da u svakom konkretnom slucaju ocijeni uticaj subjektivnog ponasanja (krivice) bracnog druga za nastanak prava odnosno obavezu supruznickog izdrzavanja. Sud moze odbiti zahtjev za izdrzavanje ako postoje skrivljane okolnosti ali ne mora. Od njegove procjene zavisi da li ce ponasanje trazioca izdrzavanja koje zakonodavac kvalifikuje kao grubo ili nedolicno, kao zlonamjerno ili neopravdano napustanje biti razlog za uskracivanje alimentacije u konkretnom slucaju. Uz to sud na skrivljano ponasanje ne pazi po sluzneboj duznosti vec o njemu raspravlja po prigovoru bracnog druga. Grubo se ponasao onaj bracni drug koji fizicki ili psihicki zlostavlja, tesko vrijea, ponizava, klevece ili fizicki povreuje drugog bracnog druga. Nedolicno ponasanje je ono koje je u suprotnosti sa vazecim moralnim ili pravnim normama (prostitucija,prosjacenje,kockanje,droga,alhohol). Smatra se da je napustanje zlonamjerno ako je ucinjeno sa ciljem da se bracnom drugu nanese uvreda, da se izbjegnu obaveze koje namece brak ili da se bracni drug koji je bolestan dovede u nevolju. Zlonamjernost obuhvta i neopravdanost. Prema PZ izdrzavanje se moze uskratiti u slucaju ako bi dosuivanje izdrzavanja prestavljalo ociglednu nepravdu za drugog bracnog druga (kratki brakovi).Iz prirode ove vrste izdrzavanja proizilazi da ono moze prestati na jedan od sledecih nacina: 1)smrcu bracnog druga koji daje ili onog koji prima izdrzavanje, 2)razvodom ili ponistenjem braka, 3)kada otpadne neki od uslova (pretpostavki) predvienih u zakonu na osnovu kojih se zasniva izdrzavanje, 4)kada se utvrdi da je povjerilac izdrzavanja postao nedostojan toga prava (nemoralan zivot,nedolicno ponasanje i steti ugledu i interesima duznika)

2.IZDRZAVANJE BRACNOG DRUGA POSLIJE RAZVODA BRAKA Poslije razvoda mora se ponovo ustanoviti izdrzavanje nezavisno od izdrzavanja koje je postojalo dok je brak trajao, jer nosi pravni odnos nastaje izmeu bivsih bracnih drugova koji vise ne zive u zakonom ureenoj zajednici. Izdrzavanje razvedenog bracnog druga je jedna od posljedica razvoda braka i nastaje po pravilu od momenta pravosnaznosti presude kojom se brak razvodi. Obaveza izdrzavanja bivsseg bracnoh druga moze kao i u slucaju razvoda nastati i poslije ponistenja braka. Osnov izdrzavanja Pocetkom proslog vijeka nastale su tri teorije i to uglavnom u Francuskoj povodom raspravljanja o pravnoj prirodi supruznickog izdrzavanja prema clanu 301 Code Civile-a, a to su: a)Alimentaciona teorija polazi od shvatanja da izdrzavanje razvedenog branog druga predstavlja produzetak duznosti pomoci poslije razvoda braka. Zastupnici ove teorije isticu da duznost pomoci bracnom drugu nadzivljava brak kao svoj osnov. Govori se o tzv. braku izdrzavanja koji traje i poslije razvoda braka. Za produzeno djelovanje obeveze izdrzavanja nema uticaja krivica za razvod braka. b)Odstetna teorija izdrzavanje poslije razvoda braka smatra kao naknadu stete. Prigovarajuci prethodnoj teoriji da se izdrzavanje ne moze opravdati produzenjem duznosti pomoci stvorene u braku je osnov te duznost je prestao, ova teorija izvor supruznickog izdrzavanja vidi u razvodu a ne u braku. Izdrzavanje se dosuuje nevinom bracnom drugu na ime naknade stete koju mu je uzrokovao drugi bracni drug svojom krivicom. c)Mjesovita teorija ili teorija alimentacione odstete stvorene je pocetkom XX vijeka kombinacijom prethodne dvije teorije. Ona izdrzavanje tretira kao produzenu alimentaciju i kao obestecenje njenog bracnog drugaZa izdrzavanje bracnog druga poslije razvoda braka traze se isti uslovi i na strani duznika i na strani povjerioca kao i za izdrzavanje neobezbijeenog supruznika u toku braka. Postoje i neki dodatni ulovi kada je u pitanju izdrzavanje poslije razvoda braka, narocito se vodi racuna o tome koliko je brak trajao, kako se ostvarivala zajednica zivota bracnih drugova i da li je u braku bilo djece. Zakon izricito predvia da je moguce odbiti zahtjev za izdrzavanje razvedenog bracnog druga u dva slucaja: 1)ako je zajednica zivota bracnih drugova trajno prestala i ako su bracni drugovi dugi niz godina bili upuceni na samostalno obezbjeuju sredstva za zivot pa je takvo stanje trajalo sve do razvoda braka i 2)ako je brak kratko trajao a trazilac izdrzavanja ne podize zajednicko maloljetno dijete. Postojanje ovih cinjenica nema automatsko dejstvo na gubitak prava na izdrzavanje ostavljeno je sudu da odluci u svakom konkretnom slucaju. Izdrzavanje se po pravilu dosuuje na neodreeno vrijeme ali sud moze ograniciti trajanje izdrzavanja i to: a)ako je trazilac izdrzavanja u mogucnosti da se u dogledno vrijeme na drugi nacin obezbijedi sredstva za egzistenciju i b)kada je brak kratko trajao. Izdrzavanje na odreeno vijeme sud moze u opravdanim slucajevima produziti, pod uslovom da je tuzba za produzenje podnesena prije isteka vremena za koje je izdrzavanje dosueno.Uticaj krivice za razvod na izdrzavanje U pozitivnom zakonodavstvu CG krivica nema tako znacajnu ulogu u nastanku obeveze supruznickog izdrzavanja. I bracnom drugu koji je kriv za razvod braka moze se dodutiti izdrzavanje. Meutim zahtjev za izdrzavanje zbog postojanja krivice moze biti i odbijen. Zakon daje mogucnost sudu da ispita opravdanost zahhtjeva koji podnosi krivi bracni drug, mada se umjesto termina krivica upotrebljavaju rijeci grubo ili nedolicno ponasanje. U uporednom pravu zatupljene su uglavnom tri koncepcije o uticaju krivice na nastanak supruznickog izdrzavanja. Prema jednoj koncepciji krivica ima apsolutni uticaj za nastanak prava na izdrzavanje sto znaci da alimentacija pripada samo nevinom bracnom drugu. Prema drugoj koncepciji krivica nema nikakvi uticaj. Treca koncepcija predstavlja sintezu prethodne dvije, krivica nije ssmetnja za izdrzavanje ali se ostavlja mogucnost sudu da odbije zahtjev za izdrzavanje bracnog druga koji je kriv za razvod braka.Vrijeme podnosenja zahtjeva za izdrzavanje Da bi neobezbijeeni bracni drug dobio izdrzavanje poslije razvoda braka potrebno je da u brakorazvodnoj parnici do zakljucenja glavne rasprave postavi zahtjev za limentaciju. Tako ce su presudom kojom razvodi brak odluciti o izdrzavanju razvedenog bracnog druga. Ako u parnici za razvod braka nije trazio da mu se dosudi izdrzavanje ne moze po pravilu to pravo kasnije ostvariti. Da bi se pravo na izdrzavanje od razvedenog bracnog drug moglo ostvariti poslije razvoda braka potrebno je: a)da postoji opravdan razlog zbog kojeg bracni drug izdrzavanje nije trazio u brakorazvodnoj parnici (npr.uvjerenost da do razvoda nece doci, reano ocekivanje da ce egzistenciju obezbjediti na drugi nacin i sl.), b)da je zahtjev za izdrzavanje postavljen u roku od godine dana od razvoda braka, c)da su pretpostake (uslovi) za izdrzavanje nastali prije razvoda braka i trajale neprekidno do zakljucenja glavne rasprave u parnici za izdrzavanje ili da je u ovom roku nastupila nesposobnost za rad kao posljediva tjelesne povrede ili narusenog zdravlja iz vremena prije razvoda braka. Sudska praksa inicirala je jos jedno rijesenje o priznanju naknadnog podnosenja tuzbe za izdrzavanje razvedenog bracnog druga. To je onda kada su se u slucaju razvoda braka bracni drugovi vansudski sporazumjeli o izdrzavanju ili je jedan bracni drug bez izricitog sporazuma ucestvovao u izdrzavanju drugog bracnog druga placanjem odreenih novcanih iznosa,ostavljajuci mu na koristenje svoju imovinu ili na drugi nacin pa kasnije odustane od sporazuma i prestane da daje izdrzavanje.Pravo razvedenog bracnog druga na izdrzavanje prestaje u sledecim slucajevima: 1)smrcu davaoca ili primaoca izdrzavanja, 2)prestankom zakonom propisanih uslova za izdrzavanje, 3)istekom vremena za koje je izdrzavanje dosueno, 4)stupanjem primaoca izdrzavanje u novi brak ili vanbracnu zajednicu, 5)utvrivanjem od strane suda da je primalac izdrzavanja postao nedostojan toga prava.

IZDRZAVANJE VANBRACNOG DRUGA Vanbracna zajednica muskarca i zene izjednacena je u nasem pravu sa bracnom zajednicom u pogledu prava na meusobno izdrzavanje pod uslovima propisanim zakonom. To vazi samo za tzv. slobodne (zakonske,punovazne) vanbracne zajednice tj. vanbracne zajednice u kojima ne postoji bracne smetnje i koje bi se mogle pretvoriti u brak. Zakon detaljno regulise izdrzavanje vanbracnog druga i to kao posljedicu prestanka priznate vanbracne zajednice. Vanbracni drug iz slobodne vanbracne zajednice ima pravo na izdrzavanje po sledecim uslovima: 1)ako postoje pretpostavke koje se traze za izdrzavanje bracnog druga poslije prestanka braka (ako nema dovoljno sredstava za zivot,nespooban je za rad ili se ne moze zaposliti, a drugi vanbracni drug je u mogucnosti da daje izdrzavanje. U pogledu uslova za idrzavanje zakoni upucuju na analognu primjenu propisa o izdrzavanja bracnog druga) 2)ako je vanbracna zajednica trajala duze vrijeme (privremene i sporadicne vanbracne zajednice ne stvaraju pravo a alimentaciju. Sud ce u konkretnom slucaju odluciti da li je vanbracna zajednica trajala duze vrijeme) 3)ako je vanbracna zajednica prestala (vanbracni drug moze ostvariti pravo na izdrzavanje samo kad vanbracna zajednica prestane)

Zakon predvia rok u kome se moze podnijei tuzba za izdrzavanje. On iznosi godinu dana od prestanka zajednice zivota, ali samo pod uslovom da su pretpostavke za izdrzavanje nastale prije prestanka zajednice i trajale neprekidno do zakljucenja glavne rasprave u parnici za izdrzavanje. Krivica za prestanakk vannbracne zajednice nije u principu od uticaja na dobijanje izdrzavanja. Ostavljeno je ovlascenje sudu da moze odbiti zahtjev za izdrzavanje ako vanbracni drug bez ozbiljnog povoda odtrane drugog vanbracnog druga grubo ili nedolicno ponasao, zalonamjerno ili bez opravdanog razloga napustio zajednicu zivota ili ako bi njegov zahtjev predstavljao ociglednu nepravdu za drugog vanbracnog druga. Pravo na izdrzavanje vanbracnog druga prestaje: 1)smru primaoca ili davaoca izdrzavanja, 2)prestankom uslova koji se po zakonu traze za izdrzavanje, 3)istekom vremena za koje je dosueno, 4)stupanjem vanbracnog druga koji ga uziva u brak ili novu vanbracnu zajednicu, 5)kada sud ispitujuci sve okolnosti nae da je primalac izdrzavanja postao nedostojan toga prava.IZDRZAVANJE VANBRACNE MAJKE Otac djeteta roenog van braka duzan je da srazmjerno svojim mogucnostima privremeno ucestvuje u izdrzavanju majke djeteta koja nema dovoljno sredstava za zivot, nesposobna je za rad ili se ne moze zaposliti. Obezbjeivanjem sredstava za zivot majci se pruza mogucnost da se u punoj mjeri posveti djetetu u periodu kad mu najvise treba. Ova obaveza postoji nezavisno od cinjenice da li je izmeu roditelja djeteta koje je roeno van braka postojala zajednica zivota. Ona je vremenski ogranicena i traje za vrijeme od tri mjeseca prije poroaja i godinu dana poslije poroaja. Obaveza oca prema majci postoji netavisno od njegove obaveze da izdrzava svoje dijete. Za nastanak ove obaveze oca prema majci djeteta potrebno je pored navedenih opstih uslova za izdrzavanje da se prethodno utvrdi ocinskto. Obaveza oca da izdrzava vanbracnu majku postoji u slucaju ako je dijete mrtvo roeno ili umre poslije poroaja.

IZDRZAVANJE DJECE OD STRANE RODITELJA Predstavlja zakonsku obavezu i elemenat sadrzaja roditeljskog prava, koje je ocu i majci priznato u interesu pravilnog podizanja i osposobljavanja potomstva. Ono predstavlja bazu, materijalnu osnovu za ostvarivanje citavog niza ostalih roditeljskih duznosti i prava prema djeci. Roditelji su uvijek duzni da podmire potrebe svoje djece. Oni se nikako ne mogu osloboditi obaveze da maloljetnoj djeci obezbjeuju sredstva za zivot. To je bila i ostace najvaznija, najhumanija i najcasnija prirodna, moralna i pravna obaveza i zadatak svakog roditelja. Sve dok roditelji zive zajedno sa djecem, dok bracna zajednica pravno i fakticki traje pitanje izdrzavanje djece se prakticno i ne postavlja. Ono se odvija spontano, svaki roditelj posebno i oba zajedno svakodnevno podmiruju potrebe svoje djece, na nacin i u mjeri kako to odgovara njihovim mogucnostima i pottrebama djece. Kada se odnosi u braku poremete, kada roditelji zive odvojeno, kada se brak razvede i ponisti, kada se porodica razori situacija djece a time i njihovo izdrzavanje po pravilu se pogorsava i dobija drugaciji izgled. Tada izdrzavanje cesto postaje problem, narociti kada su u pitacu djeca razvedenih roditelja i vanbracna djeca. Uslovi (pretpostavke) za ovu vrstu izdrzavanja odnose se na maloljetnu djecu kao trazioce izdrzavanja (povjerilacka strana) i na roditelje kao davaoce izdrzavanja (duznicka strana). Opsti zahtjev aktivne pretpostavke zakonskog izdrzavanja izrazen u nedostatku sredstava za zivot, nesposobnosti za rad ili nezaposlenosti ovdje ne stoji. Zakonska formulacija ove obaveze glasi Roditelji su duzni da izdrzavaju svoju maloljetnu djecu. Roditelji su uvijek duzni da izdrzavaju maloljetnu djecu nezavisno od toga da li ona imaju ili nemaju sopstrvene imovine i da li su postala sposobna za rad. Drugacije je sa izdrzavanjem punoljetne djece. Njih su roditelji duzni da izdrzavaju samo kad su zbog bolesti, tjelesnih ili dusevnih nedostataka nesposobna ta rad, nemaju dovoljno sredstava za zivot ili ih ne mogu ostvariti iz postojece imovine. Uslovi na strani roditelja (pasivna pretpostavka) slicni su uslovima koji se traze i za druge duznnike zakonske alimentacije. Zakonski tekstovi ne govore o ovoj pretpostavci ali ona proizilazi iz prirode stvari: niko pa ni roditelj ne moze se obavezati na izdrzavanje ako nije u mogucnosti da ga daje. Ipak u nasej pravnoj teoriji i sudskoj praksi odavno dominira shvatanje da mogucnosti roditelja treba cijeniti strozije od mogucnosti duznika ostalih vrsta izdrzavanja. Opravdan je i jedino ispravan stav pravne teorije da su roditelji duzni iskoristiti sve svoje mogucnosti, napregnuti sve svoje snage, pokazati maksimum samopregora i zrtvovanja kako bi djeci obezbijedili osnovna sredstva potrebna za izdrzavanje. Oni su duzni izdrzavati svoju maloljetnu djecu po cijeni sopstvene oskudice. Obaveza roditelja da izdrzava svoje dijete prestaje u sledecim slucajevima: 1)smrcu roditelja ili smrcu djeteta, 2)punoljetstvom djeteta(tu postoje dva izuzetka i to prvi kada se dijete nalazi na skolovanju obaveza roditelja da ga uzdrzavaju traje do okoncanja skolovanja na fakultetu a ako je skolovanje iz opravdanih razloga produzeno najkasnije do 26 godine zivota i drugi kada je dijete usljed fizickih ili psihickih nedostataka nesposobno za rad), 3)emancipacijom.IZDRZAVANJE RODITELJA OD STRANE DJECE Pored obaveze roditelja da izdrzavaju djecu postoji obaveza djece da pod odreenim uslovima izdrzavaju svoje roditelje. Djeca su duzna da izdrzavaju roditelje pod uslovima: 1)da su oni nesposobni za rad, a nemaju dovoljno sredstava za izdrzavanje ili ih ne mogu ostvariti iz postojece imovine (aktivna pretpostavka), 2)da su djeca u mogucnosti da izdrzavanje daju (pasivna pretpostavka). Ova obaveza vazi jednako za bracnu, vanbracnu i usvojenu djecu, s tim sto je dijete iz nepotpunog usvojenja duzno da izddrzava i usvojioca i prirodne roditelje. Ako postoji vise djece obaveza izdrzavanja dijeli se izmeu njih srazmjerno njihovim mogucnostima. Obaveza izdrzavanja roditelja pada na punoljetnu i maloljetnu djecu. Davaoci izdrzavanju su uglavnom punoljetna djeca ali i maloljetna djeca koja imaju imovinu ili svojim radom ostvaruju prihode duzna su da doprinose izdrzavanju oca i majke. Zakonom je sudu dato ovlascenje da moze odbiti zahtjev roditelja za izdrzavanje u dva slucaja i to: 1)kada izdrzavanje trazi roditelj koji je bio lisen roditeljskog prava i nije izdrzavao dijete i ako je za to imao mogucnosti i 2)kad sud nae da bi to predstavljalo ociglednu nepravdu za dijete. Obaveza izdrzavanja roditelja od strane djece prestaje smrcu davaoca ili primaoca izdrzavanja kao i prestankom uslova koji se traze za njen nastanak.IZDRZAVANJE IZMEU OSTALIH SRODNIKA Nase zakonodavstvo predvia obavezu izdrzavanja izmeu krvnih srodnika u prvoj i pobocnoj liniji, izmeu srodnika po usvojenju i izmeu srodnika po tazbini. Opsti uslovi za izdrzavanje svih ovih lica uglavnom su ist sastoje se u potrebi povjerioca da izdrzavanje prima (aktivna pretpostavka) i mogucnosti duznika da svoju obavezu izvrsava (pasivna pretpostavka). Za nastanak obaveze izdrzavanja traze se i posebni uslovi razliciti za razliite srodnike. Izdrzavanje izmeu krvnih srodnika Pravo i duznost meusobnog izdrzavanja postoji i izmeu ostalih krvnih srodnika u pravoj ushodnoj i nishodnoj liniji. Svi direktni preci i potomci duzni su da se meusobno izdrzavaju i ako se u zivotu rijetko desava da ova obaveza postoju izmeu daljih predaka i potomaka. Za ostvarivanje izdrzavanja krvnih srodnika u pravoj liniji trazi se pored opstih uslova i jedan posebni a to je da je dosao red za davanje izdrzavanja. Taj red propisan je zakonom: Pravo na izdrzavanje krvni srodnici ostvaruju redosledom kojim nasleuju po osnovu zakona. Dakle prvo su duzni da daju izdrzavanje potomci, prvi nasledni red, odnso srodnici u nishodnoj liniji a meu njima oni koji su u blizem stepenu srodstva. Ako nema potomaka izdrzavanje ce davati preci. Ali ako ima brace i sestara oni ce biti duzni da izdrzavanje daju prije predaka jer su naslednici drugog naslednog reda. Izdrzavanje krvnih srodnika u pobocnoj liniji postoji samo izmeu srodnika u drugom stepenu srodstva tj. izmeu brace i sestara pod uslovom da nemaju sredsta za izdrzavanje, a roditelji nisu zivi ili nemaju mogucnost da ih izdrzavaju. Braca io sestre duzni su da izdrzavaju samo svoju maloljetnu bracu i sestre. Punoljetni brat ili sestra nemaju pravo na izdrzavanje, ne mogu se pojaviti kao primaoci izdrzavanja. Meutim davaoci izdrzavanja mogu biti i punoljetna tako i maloljetna braca i sestre. Izdrzavanje izmeu graanskih srodnika - Meusobno izdrzavanje graanskih (adoptivnih) srodnika zavisi od toga da li je srodnicki odnos uspostavljen potpunim ili nepotpunim usvojenjem. Razlike nema jedino kod uzajamnog izdrzavanja usvojioca i osvojenika jer tu veze ista pravila koja se primjenjuju na meusobno izdrzavanje roditelja i djece, bez obzira na to o kojoj se vrsti usvojenja radi. Izmeu ostalih graanskih srodnika iz potpunog usvojenja postoji obaveza izdrzavanja kao i izmeu krvnih srodnika. Drugacije je kod nepotpunog usvojenja. Usvojenik nije duzan da izdrzava pretke usvojioca niti su oni duzni izdrzavati njega, jer se oni ne nalaze u srodstvu. Obaveza izdrzavanja ne postoji ni izmeu usvojenika i djece usvojioca posto oni nisu u adoptivnom srodstvu. Uzajamna obaveza izdrzavanja ogranicena je na usvojioca s jedne strane i usvojenika i njegove potomke s druge strane. S toga tu paralelno postoje alimentaciona prava i duznosti usvojenika i njegovih potomaka prema usvojiocu i prema bioloskim roditeljima i drugim krvnim srodnicima. Obaveza usvojioca da izdrzava usvojenika je primarna a obaveza roditelja sekundarna. Isto tako je usvojenik duzan da prvenstveno izdrzava usvojioca pa tek onda roditelje i druge krvne srodnike. Obaveza meusobnoh izdrzavanja usvojioca i usvojenika moze postojati i poslije prestanka nepotpunog usvojenja. Naime organ starateljstva moze rijesenjem o prestanku starateljstva odrediti maloljetnom usvojeniku izdrzavanje na teret usvojioca ako nema krvnih srodnika koji su po zakonu duzni da ga izdrzavaju. Izdrzavanje tazbinskih srodnika U nasem pravu obaveza izdrzavanja izmeu tazbinskih srodnika postoji samo u prvom stepenu prave linije i to ne izmeu svih srodnika prave linije. Tako ne postoji obaveza izdrzavanja izmeu zeta i taste i snahe i zeta. Jedino su od tazbinskih srodnika ocuh i maceha duzni da izdrzavaju svoje pastorke kao sto su i oni pod odreenim uslovima duzni njih da izdrzavaju. Ostali tazbinski srodnici u pravoj i pobocnoj liniji nisu duzni da se meusobno izdrzavaju. Za nastanak ove obaveze izdrzavanja pastoraka pored opstih uslova koji se traze na strani davaoca izdrzavanja (aktivna pretpostavka) i primaoca izdrzavanja (pasivna pretpostavka) potrebno je da se ispune dva posebna uslova i to: 1)da je pastorak maloljetno lice i 2)da maloljetni pastorak nema krvnih srodnika koji su po zakonu duzni da ih izdrzavaju ili da oni nemaju mogucnost da izdrzavanje daju. Sve dok ima i jedan od krvnih srodnika koji moze davati izdrzavanje pastorak ne moze traziti da ga izdrzavaju ocuh ili maceha. Obaveza ocuha i macehe je supsidijarna u odnsou na obavezu koju prema njima imaju zakonom odreeni krvni srodnici u pravoj i pobocnoj liniji. Obavza ocuha i macehe da izdrzavaju svoje pastorke postoji samo dok traje brak sa roditeljem pastorka. Obaveza prestaje i u slucaju prestanka braka smrcu roditelja pastorka. Ocuh i maceha bice obavezni da izdrzavaju svoje maloljetne pastorke i poslije smrti njihovog roditelja sa kojim su bili u braku ako je do smrti tog roditelja izmeu ocuha odnosno macehe i pastorka postojala porodicna zajednica. Pastorcad su duzna da izdrzavaju svog ocuha i macehu pod uslovom da su ih ovi duze izdrzavali i starali se o njima. Dakle trazi se reciprocitet. Pastorak je duzan da izdrzava svog ocuha i macehu kad ovi imaju djecu ili druge srodnike koji su po zkonu duzni da ih izdrzavaju. Obaveza ostalih krvnih srodnika ocuha i macehe dolazi po redosledu izdrzavanja iza obaveze pastorcadi. Oni sa djecom daju izdrzavanje srazmjerno svojim mogucnostima.ODREIVANJE IZDRZAVANJA Odnosi se na uglavnom na dva pitanja i to odreivanja nacina (oblika) davanja izdrzavanja i idreivanje visine izdrzavanja. Preciziranjem kako treba podmiriti izdrzavanje i koliko za to treba davati zakonska alimentacija individualizuje se u svakom konkretnom slucaju.1.NACIN IZDRZAVANJA Izdrzavanje predstavlja jednu vrstu zakonske obligacije prema kojoj davalac daje primaocu prestacije koje podmiruju njegove zivotne potrebe.Izvrsavati ovu obavezu znaci redovno podmirivati potrebe jednog lica. Izdrzavanje se moze davati na razlicite nacine. Mogu se povjeriocu davati odreeni novcani iznosi, mogu mu se potrebe podmirivati in natura, moze mu se ustupiti nepokretnost na uzivanje, moze ga duznnik primiti kod sebe na izdrzavanje, a mogu se kombinovati dva ili vise ovih nacina. Prema PZ izdrzavanje se po pravilu odreuje u novcu. Izdrzavanje na drugi nacin moze se odrediti ako se davalac i primalac izdrzavanja o tome dogovore. Sud ce u svakom konkretnom slucaju cijeniti sporazum odnosno prijedlog roditelja pa ce izvrsavanje ove obaveze dozvoliti na iznijeti nacin ako to odgovara interesima djece. Smatramo da bi sud izuzetno mogao sam odluciti da se izdrzavanje daje u naturi ili na drugi nacin. Nekad nece biti moguce da se izdrzavanje od duznika ostvari u novcu. Ali treba istaci da sud ne moze mimo volje duznika odrediti izdrzavanje na drugi nacin a ne u novcu. Samo izuzetno opravdani razlozi na strani djece mogli bi usloviti sudsku odluku mimo volje roditelja. U slucajevima kad su roditelji duzni da izdrzavaju svoju punoljetnu djecu njihovo pravo izbora nacina izdrzavanja nije iskljuceno. Isto pravo izbora nije uskraceno kada maloljetno dijete izdrzavaju drugi srodnici a ne roditelji. Tuzbeni zahtjev moze biti usmjeren samo na trazenje izdrzavanja u novcu. Obaveza izdrzavanja nije alternativna obligacija jer duznici zakonskog izdrzavanja mogu odbiti nenovcano izdrzavanje. Ali sa druge strane sud moze odluciti da se izdrzavanje daje u novcu i bez pristanka izdrzavanog lica kada po sluzbenojj duznosti sprovodi postupak u sporovima izdrzavanja.2.VISINA IZDRZAVANJA Predstavlja jedno od centralnih pitanja zakonske alimentacije. Svrha izdrzavanja bice ostvarena tek onda kada alimentacioni doprinos bude toliki da moze podmiriti osnovne potrebe povjerioca izdrzavanja. Od velicine iznosa za izdrzavanje zavisi obim zadovoljenja potreba neophodnih za egzistenciju jednog lica. Otuda i stalno nastojanje da se iznau bolja i adekvatnija pravila i kriterijumi za odmjeravanje visine izdrzavanja. U uporednom pravu nalazimo nekoliko sistema koji usvajaju razlicite kriterijume za odreivanje visine izdrzavanja. Usvajanje odreenog rijesenja zavisi i od drustveno-ekonomskih i drugih uslova koji vladaju u odreenoj zemlji. Provjerene prednosti odreenog nacina odreivanja visine izdrzavanja u jednoj zemlji mogu na drugom prostoru pokazati drugacije ili suprotne efekte. Treba istaci da se u svim sistemima kao zajednicka nit provlace dva osnovna elementa i to mogucnost davaoca i potrebe primaoca izdrzavanja. Po jednom sistemu koji je usvojen u vecini nacionalnih prava (njemacko,francusko,poljsko,svedsko) visina za izdrzavanja odreuje se u zavisnosti od mogucnosti davaoca izdrzavanja s jedne strane i potreba primaoca izdrzavanja s druge strane. Ovakvo generalno, dosta uopsteno odreivanje kriteija za odreivanje visine izdrzavanja omogucava sudu da uzme u obzir razlicite okolnosti, da ih elasticnije procjenjuje i da visinu doprinosa prilagodi svakom konkkretnom slucaju. Ovom sistemu se prigovara da odugovlaci postupak, da su moguce zloupotrebe i da sudovi rutinski rijesavaju sporove i cesto odreivanje niskih alimentacija. Pod drugom sistemu koji nalazimo u onim pravima koja u svojim zakonskim tekstovima sadrze iste kriterijume za odreivanje visine izdrzavanja kao i zakonodavstva prvog sistema-mogucnost davaoca i potrebe primaoca, ali posebnim pravnim aktima predvia neke dodatne kriterijume (propisivanje uputstava,tarifa,odreivanje minimuma alimentacije,kompjuterska obrada podataka i sl.). Tipican predstavnik ovog sistema bilo je pravo bivse DR Njemacke gdje je Vrhovni sud na osnovu visegodisnjeg iskustva sacinio Uputstvo u odreivanju visine izdrzavanja i nabrojao prihode koje treba uzeti u obzir prilikom odmjeravanja alimentacionog doprinosa, kao i tabelu koja pomaze sudovima da u svakom konkretnom slucaju odrede visinu izdrzavanja. Slicna dodatna pravila koristi i sudska praksa u Maarskoj, dok je u nekim zemljama odavno zapoceta praksa automacke obrade podataka prilikom utvrivanja visine izddrzavanja. Naime sudovi uz pomoc kompjutera veoma brzo, lako i ujednaceno odreuju doprinos koji treba davati na ime alimentacije. Predvianje dodatnih kkriterijuma uklanjaju se nedostaci prethodnog sistema. Brz, efikasan i ekonomican rad suda, mogucnost da se predvidi rezutat postupka i donosenje objektivne odluke o visini alimentacije dobre su strane ovog sistema. Treci sistem ima razlicite kriterijume za pojedine oblike izdrzavanja. Kada se radi o izdrzavanju djece od strane roditelja visina alimentacionog doprinosa utvrena je unaprijed fiksno, a kada su u pitanju ostale vrste izdrzavanja visina dugovanja utvruje se prema opstem krterijumu (potreba primaoca i mogucnosti davaoca). Prema ruskom pravu roditelj je duzan da za izdrzavanje jednog djeteta daje jednu cetvrtinu zarade, za dvoje djece jednu trecinu a za troje i vise djece jednu polovinu zarade. Svaki roditelj za jednak broj djece izdvaja jednak procenat od prihoda iste vrste cime se djeci garantuje priblizno jednak zivotni standard koji bi imala da zive u zajednici sa roditeljima. Meutim ovaj sistem nije bez ikakvog prigovora , zamjera mu se da je veoma krut, ne uzima u obzir uzrast djeteta i njegove potrebe niti povremene prihode roditelja te u konkretnom slucaju moze biti nepravican.U nasem pravu visina izdrzavanja odreuje se prema potrebama izdrzavanog lica i mogucnostima davaoca izdrzavanja. Zakon predvia i nekoliko dodatnih pravila koja treba da doprinesu pravilnijem odmjeravanju alimentacionog doprinosa i boljoj zastiti kako povjerioca tako i duznika izdrzavanja. Visina alimentacije moze se odrediti sporazumom davaoca i primaoca izdrzavanja. Ukoliko ne doe do sporazuma iznos izdrzavanja odreuej sud u parnicnom postupku. Zakon odreuje i donju granicu ispod koje se ne moze utvrditi visina izdrzavanja. Naime ukupan iznos sredstava potrebnih za izdrzavanje ne moze biti manji od iznosa stalne novcane pomoci koja se po propisima o socijalnoj zastiti daje licu bez ikakvih prihoda u opstini u kojoj izdrzavano lice ima prebivaliste. Prilikom ocjenjivanja potreba izdrzavanog lica sud uzima u obzir: 1)njegovo imovno stanje, 2)stepen sposobnosti za rad, 3)mogucnosti za zaposlenje, 4)zdrastveno stanje, 5)druge okolnosti od kojih zavisi odluka o izdrzavanju. Pored toga sud ce ako se izdrzavanje trazi za dijete uzeti u obzir i uzrast djeteta ako i potrebe za njegovo strucno obrazovanje. Individualizacija potreba trazioca izdrzavanja je slozen, delikatan i odgovoran zadatak suda. Prilikom ocjenjivanja mogucnosti davaoca izdrzavanja sud ce uzeti u obzir: 1)sva njegova primanja, 2)stvarne mogucnosti da stice zaradu, 3)njegove sopstvene potrebe, 4)njegove druge zakonske obaveze izdrzavanja. Kad sud utvrdi potrebe primaoca i mogucnosti davaoca izdrzavanja odlucice o visini alimentacije u konkretnom slucaju. Kada se izdrzavanje daje u novcanim iznosima pravilo je da se ono dosuuje u mjesecnim rokovima. Pod odreenim uslovima sud moze odrediti buduce iznose izdrzavanja u procentu od zarade,penzije ili drugog stalnog novcanog primanja duznika izdrzavanja. To moze biti samo: 1)ako lice koje je duzno da daje izdrzavanje ostvaruje redovna novcana primanja i 2)ako je izdrzavano lice zahtijevalo da mu se izdrzavanje odredi procentualno. Kada se izdrzavanje odreuje u procentu visina izdrzavanja ne moze po pravilu biti manja od 15% niti veca od 50% tih primanja.Cuvanje i vaspitavanje djece kao doprinos izdrzavanju - Sud je obavezan da u sporu roditelja o izdrzavanju djeteta, roditelju kome je dijete povjereno na cuvanje i vaspitavanje posebno cijeni i uzme kao njegov doprinos u izdrzavanju. Sud ce u svakom konkretnom slucaju cijenecu sve okolnosti utvrditi svakodnevnu brigu, rad i staranje roditelja kome je dijete povjereno na cuvanje i to kao doprinos uracunati u izdrzavanje. To naravno ne oslobaa roditelje da pored ovoga prema svojim mogucnostima daje odreeni dio sredstava za izdrzavanje povjerenog mu djeteta.PROMJENA VISINE IZDRZAVANJA jedamput odreena visina izdrzavanja nije stalna i nepromjenjiva velicina vec ona podlijeze promjenama i moze se mijenjati vise puta zavisno od promjene okolnosti na osnovu kojih je ranije odreena. Visina izdrzavanja moze se mijenjati uvijek, s obzirom na to da su mogucnosti duznika i potrepe povjerioca kao osnovni kriterijumi za njeno odreivanje uvijek podlozni izmjenama. Cim zbog subjektivnih ili objektivnih okolnosti doe do promjene nekog elementa u jednom ili drugom kriterijumu nuzna je korekcija ranije utvrenog iznosa dugovanja. Ona treba da doprinese potpunijem ostvarivanju svrhr izdrzavanja i odrzavanju adekvatnog odnosa izmeu povjeriocevih potreba i mogucnosti duznika. Nas zakon sadrzi izricitu odredbu o promjeni visine izdrzavanja prema kojoj sud moze da zahtjev povjerioca ili duznika povisiti, sniziti ili ukinuti izdrzavanje dosueno ranijom odlukom suda, ako su se okolnosti na osnovu kojih je donijeta odluka kasnije izmijenile. Pravo da trazi promjenu visine izdrzavanja ima pored ucesnika alimentacionog odnosa i organ starateljstva. Promjena se moze traziti samo za buduce vrijeme. O pravnoj prirodi promjenjivsti visine zakonske alimentacije u nasoj pravnoj teoriji postoje dva shvatanja. Prema jednom shvatanju ovdje se radi o primjeni pravila tzv.klauzule rebus sic stantibus koja je poznata u ugovornom pravu i oznacava mogucnost izmjene ili raskida ugovora zbog nastupanja okolnosti koje otezavaju ispunjenje obeveze jedne strane. Prema drugom shvatanju kod promjene visine izdrzavanja ne primjenjuje se ova klauzula vec posebna pravila o korekciji alimentacionog odnosa zbog promjene cinjenica koje ga odreuju.NAKNADA POTREBNIH TROSKOVA IZDRZAVANJA Ima situacija kada porodicna solidarnost zataji pa izdrzavanje obezbjeuje neko drugi a ne onaj koji je po zakonu duzan. U ovakvim situacijama postoje tri mogucnosti: 1)da izdrzavanje daje lice koje u konkretnom slucaju ne moze biti duznik zakonske alimentacije, 2)da izdrzavanje daje lice koje s obzirom na redosljed nije bilo duzno da ga daje, 3)da izdrzavanje daje jedno lice iako nije bilo duzno da iskljucivo snosi cio iznos izdrzavanja. Svim ovim licima zakon pod odreenim uslovima priznaje pravo na naknadu tzv. potrebnih (nuznih) troskova izdrzavanja. Dakle onaj koji je ucinio troskove izdrzavanja nekog lica moze tuzbom traziti naknadu tih troskova od lica koje ga je bilo duzno izdrzavati ukoliko su ucinjeni troskovi bili potrebni. Naknada za potrebno izdrzavanje pripada: 1)svim pravnim licima koja su snosila troskove izdrzavanja, 2)svim fizickim licima koja nisu bila duzna da daju izdrzavanje ili po redosljedu izdrzavanja nije trebalo da ga daju, 3)licu koje je duzno davati izdrzavanje za dio koji predstavlja obavezu drugog supruznika. Pravne karakteristike alimentacije govore da se alimentacionim zahtjevima smatraju oni koji se odnose na buducnost dok zahtjevi prije podnosenja tuzbe oznacavaju naknadu za potrebno izdrzavanje.OSTVARIVANJE IZDRZAVANJA - U nasem pravu odluku o obavezivanju na davanje izdrzavanja donosi sud. Stvarna nadleznost povjerena je osnovnim sudovima kao prvostepenim. Sto se tice mjesne nadleznosti suda treba reci da ovdje dolazi do primjene zborna nadleznost. Za postupak u sporovima o izdrzavanju propisana je posebna hitnost. Prvo rociste zakazuje se u roku od 8 dana od dana kada je tuzba primjena u sud. Odluku po eventualnoj zalbi drugostepeni sud duzan je da donese u roku od 15 dana od dana kada mu je zalba dostavljena. Odluku o izdrzavanju sud donosi na zahtjev lica kome je izdrzavanje potrebo. Meutim u bracnim sporovima o cuvanju i vaspitavanju djece sud ce ex officio odluciti o izdrzavanju maloljetne djece i punoljetne djece nad kojom je produzeno roditeljsko pravo.REALIZACIJA IZDRZAVANJA Za realizaciju ovog zadatka snose zajednicku odgovornost sud i organ starateljstva. Organ starateljtva ima obavezu da na zahtje suda prikupi sve podatke vazne za donosenje odluke o izdrzavanju, pri cemu mora postupati hitno. Sud je duzan da svaku odluku o izdrzavanju dostavlja nadleznom organu starateljstva. Zakonom je organu starateljstva dat polozaj stranke, odnosno aktivna legitimacija i to u parnicnom i izvrsnom postupku. On uz to ima izricito ovlascenje da se umijesa u alimentacionu parnicu koju je pokrenuo neko drugi a koju je o on bio ovlascen da pokrene. Ove nadleznosti organa starateljstva vezane su uglavnom za dva oblika izdrzavanja i to izdrzavanje maloljetne djece i izdrzavanje starijih samohranih lica ali uz njihovu saglasnosz.ZASTITA IZDRZAVANJA Zastita se postize ne samo granskopravnim i porodicno pravnim normama i sankcijama nego i kivicnopravnom inkriminacijom nedavanja izdrzavanja. Njuuzivaju sve vrste zakonske alimentacije s tim sto je ona nesto naglasenija kada se radi o izdrzavanju maloljetne djece. Sistem zastite zakonskog izdrzavanja moze se dvostruko posmatrati. S jednog uzeg stanovista tu bi dosle graanskopravne mjere predviene za prinudnu realizaciju izdrzavanja i krivicnopravna penalicacija nedavanja alimentacije. A ako se posmatra sire onda on pored navedenog obuhvata i sve druge norme koje ureuju uslove i osobine pojedinih oblika alimentacije u odnosu na druge graanskopravne obligacije, a koje na ovaj ili onaj nacin doprinose efikasnoj i potpunoj realizaciji obaveze izdrzavanja. Prvenstvo naplate kao mjera zastite izdrzavanje ne trpi odlaganje zbog toga namirenje zakonskog izdrzavanja u postupku prinudne realizacije prava ima prednost u odnosu na ostala graanskopravna potrazivanja. Zastita izdrzavanja ne ogleda se samo u prvenstvu naplate vec i u privilegovanom namirenju kad su u pitanju neka povremena primanja duznika alimentacije. Ona se mogu izvrsiti i na osnovu invalidnine, ortopetskog dodatka i invallidskog dodatka i to do iznosa jedne polovine tog primanja.. U finkciju zastite prava na izdrzavanje su i pravila o izuzimanju od izvrsenja. Krivicnopravna zastita Stepen drustvene opasnosti posljedica koje mogu nastati usljed nedavanja alimentacije zahtijeva neophodnu potrebu krivicnopravne intervencije i u ovoj oblasti. Prema vazecem KZ izvrsilac ovog krivicnog djela je dvaki duznik zakonske alimentacije koji ne daje izdrzavanje u iznosu i na nacin kako je to utvreno. Radnja izvrsenja je nedavanje izdrzavanja. Duznik izdrzavanja nece se kazniti za krivicno djelo nedavanja izdrzavanja ako iz opravdanih razlga nije davao izdrzavanje. Ovo krivicno djelo zaprijeceno je novcanom kaznom ili kaznom zatvora do godinu dana. Predvien je i tezi oblik ovog djela za slucaj da su zbog nedavanja nastupile teske posljedice za izdrzavano lice za koji je predviena kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine. Zakonom je izricito predviena mogucnost da se u slucaju izricanja uslovne osude odredi obaveza uciniocu da izmiri dospjele obaveze i da uredno daje izdrzavanje.