Izgubljena mladenka Emma Nicholas

By Glorij@

2

Emily Beautfort se okrene da pogleda muža čije se lice

doimalo blago pod odsjevom srebrnkaste mjesečine što je

prodirala u sobu.

- Jesi li uvjeren da je to dobro, Rosse? Možda se ne bismo

smjeli miješati.

- Umiješao sam se u život svoje sestre na početku ove priče, a

onda sam ostao čekati u nadi da će Sharon naći nekoga tko joj više

pristaje. Ali nikad se nije našao netko tko bi joj dopro do srca.

- Osim Gusa Macleoda - blago promrmlja Emily.

- Da, osim Gusa Macleoda - potvrdi Ross.

- A kako znaš da se on nije oženio? I da će uopće doći?

- Otkad sam dao poništiti njihov brak, zarekao sam se da ću

ga držati pod nadzorom.

Ona je nekoliko trenutaka šutjela i onda blagim glasom

primijeti:

- Ipak ne možeš misliti da ti određuješ ljudske sudbine.

- Ja ne mislim ništa! - promrmlja on, a crte lica mu postanu

oštre, izražavajući hladnu odlučnost koju je ona i predobro znala. -

Samo pokušavam ispraviti počinjenu štetu. Uspijem li, napokon će

i Sharon dobiti svoj dio sreće.

- A ako ne uspiješ?

Sjena grižnje savjesti zatamni njegov ponosni pogled.

- Ipak ću znati da sam joj pružio mogućnost koju sam joj

oduzeo prije mnogo godina.

♥♥♥

- Valjda ne govorite ozbiljno! Dona Rosa nakloni glavu

kraljevskom kretnjom.

- Potpuno sam ozbiljna, gospodine Macleode. Znate moje

uvjete od našeg prvog susreta, a još ništa niste učinili.

- Ali zar uistinu mislite da mogu naći ženu u roku od mjesec

dana? -bijesno upita on.

- Ne. - Crne oči iznad aristokratskog svinutog nosa zaiskre

1000 € BONUS

3

od srdžbe. -

Sad je morate naći za tjedan dana. I to je bilo sve. Hodao je

gore-dolje po radnoj sobi, nastojeći se primiriti. Ni načas nije

posumnjao u to kako dona Rosa očekuje da ga na kraju tjedna

zateče s mladenkom u zagrljaju. Nije bilo važno što je vjenčanje

bilo posljednje što je želio. Prokletstvo, u krugu od nekoliko milja

neće nikad naći ženu koja bi bila voljna dijeliti život s njim koji joj

nema što ponuditi. No bit je bila u tome da mu ona, ne ispuni li taj

zahtjev, neće dati ono što najviše želi na svijetu.

- Ne mislim da mi vi želite ponuditi neku kandidatkinju, je

li? - upita on na posljetku s kiselim osmijehom. Dona Rosa se

ukruti, jer smisao za šalu očito nije bio dio njene naravi.

- Za tjedan dana odlazim u Meksiko, senor Macleode. Ako

dotad ispunite moj zahtjev, dat ću vam ono što želite, inače ... -

Slegne ramenima i uputi mu hladan pogled. - Izbor je na vama.

Na vratima se začuje lagano kucanje i u sobu glavom proviri

Pyke, Gusov stari predradnik. Bilo je očito da se plaši done Rose

čak toliko da se ne usuđuje ni dobro otvoriti vrata.

- Oprosti, šefe, ali...

- Rekao sam ti da ...

- Da, znam, ali vani je neki čudan tip i bojim se da neće otići

dok ne bude govorio s tobom.

- Oprostite - promrmlja Gus svojoj gošći, a ona mu

dostojanstveno kinine, što ga poprilično rasrdi, pa opsuje u sebi.

Kao da mu je potrebno njeno dopuštenje da se kreće po svojoj kući,

pomisli. Na žalost, zasad je bilo baš tako. Stigavši do predvorja,

nađe se pred nečim što je mislio da je prije devet dugih godina

ostavio za sobom. Tamo je stajao vidljivo zbunjen čovjek i

bijelo-zlatnoj odori i rukama u bijelim rukavicama držao pozlaćeni

poslužavnik s velikom omotnicom na njemu. Situacija je svakako

bila neobična, jer sluga u odori nipošto nije pristajao stočarskom

imanju, i toga su obojica bili svjesni.

- Tražim gospodina Gusa Macleoda - reče došljak.

- Ja sam.

- Dopustite mi da vam uručim poziv za Pepeljugin ples - reče

čovjek, pružajući mu omotnicu s poslužavnika.

4

Gus je s mukom uspio zatomiti smijeh koji mu je navalio na

usta.

- Nisam ga tražio.

- Ne, gospodine, ali netko je to učinio u vaše ime.

- A tko je mogao učiniti takvu glupost? - upita Gus s

ozbiljnim izražajem.

- Ne bih znao, gospodine.

- Dobro, onda možeš uzeti poziv i...

- Naglo se prekine, odjednom shvativši dvije mučne

činjenice: prvo da bi to moglo biti rješenje njegovih problema, i

drugo, da su ljudi koji su mu ga ponudili posljednji koje je želio

sresti. Činilo se da se sudbina opet grubo poigrava s njim.

- Hajde, šefe - ponuka ga Pyke - reci mu neka ode.

- Vrati se poslu, stari! - Pyke nije čekao da mu se to ponovi,

već se okrene na peti, a Gus uzdahne. - A što ako odbijem poziv? -

upita slugu u bijelo-zlatnoj odori.

- Naređeno mi je da pozivnicu ostavim ovdje, a na vama je da

odlučite što ćete. Ali nipošto neću pozivnicu odnijeti natrag

Beaufortovima.

- Beaufortovi! - Njegov je povik bio oštriji nego što je želio. -

Ross Beaufort?

- Da, gospodine.

- Što se dogodilo s Montyjevima?

- Stari gospodin Monty se povukao, a njegova kći Emily se

udala za gospodina Beauforta i sad oni priređuju ples.

- Daj mi tu omotnicu!

- Izvolite, gospodine. - S vidljivim olakšanjem na licu sluga

mu pruži omotnicu i požuri van, gdje ga je čekala limuzina.

- Što je u toj omotnici? - sumnjičavo upita Pyke.

- Pozivnica.

- Kakva pozivnica?

- Pozivnica za mnoge stvari. - Za povratak u prošlost,

pomisli on. Za osvetu. Ali iznad svega zato da udovolji zahtjevu

done Rose. - Čuo si ga, Pyke. To je poziv na ples, na kojemu

upoznaš ženu svojih snova i oženiš se njome, sve u jednoj noći.

- I ti namjeravaš poći na taj ples o kojemu je govorio onaj

1000 € BONUS

5

glupan? - s nevjericom upita starac. - Da, idem. - Hladnoća koja kao

da je došla izdaleka još mu više otvrdni crte lica već ionako

obilježene napornim radom. -I ne samo da ću poći, nego ću se i

vratiti sa ženom.

Sharon podigne oči prema zvjezdanom nebu Kostarike.

Mjesec je sjao kao još nikada dotad. Ona pogleda pozlaćenu

pozivnicu koju joj je tog jutra donio posebni glasnik. Blistala je na

mjesečini, ali za Sharon je ona imala prodornu svjetlost koja je

plamtjela poput požara, svjetlost koja je govorila o nadi, o ljubavi i

o izgubljenim snovima.

- Zašto mi ju je poslao? - upita se naglas u praznoj sobi. Na to

joj očito nitko nije mogao odgovoriti, ali bila je uvjerena da je to

djelo njenog brata. Je li to možda neki nagovor? Dobro, ona nije

sretno vjenčana kao Ross, pa ipak je njen život zadovoljavajući.

Brine se za plantažu kave kad je njen brat odsutan i osjeća se

zadovoljnom, premda ne i sretnom. Što može željeti više?

Gus Macleod. Gdje je on sada? Što radi? Misli li katkad na

nju? Dugo je ostala na blijedoj mjesečini, netremice gledajući u

zlaćanu pozivnicu koja kao da živi svoj život. Potom je stisne i

podigne oči k nebu. - Poći ću. Posljednji ću put poći na Pepeljugin

ples.

Taj bi ples mogao biti ključ za budućnost. Napokon može

učiniti prvi korak prema novom životu. Konačno će ostaviti za

sobom prošlost i žaljenje.

6

Mojoj izgubljenoj mladenki.

Ne znam hoćeš li ikad pročitati ove riječi, hoćeš li ikad

saznati koliko sam te tražio posljednja dva mjeseca, od

one noći kad smo se vjenčali na "Pepeljuginom plesu".

Pa ipak sam te posvuda tražio. Montyjevi mi nisu htjeli reći ništa o

tebi, premda sam im pokazao vjenčani list. Čak sam pomislio na to

da unajmim privatnog istražitelja da te nade, ali nisam znao odakle

bih počeo. Rekla si mi samo da živiš na plantaži kave, ali gdje?

Nisam te to pitao, jer se činilo da je cijeli život pred nama. No nikad

nemoj zaboraviti, svjetlo moje duše, da jedino što nikad neće

nestati jest moja ljubav za tebe. Ti si moj život, moja ljubav,

zvijezda u mračnoj noći. Bori se za našu sreću i vrati mi se. Do tog

ćeš dana uvijek biti u mom srcu, moja vječna ljubavi.

Gus Macleod se nasloni na zid, čekajući da uđe. Koga vraga

radi tu? To je kut pakla koji će mu oživjeti najbolnije uspomene

cijeloga života. Pa ipak stoji tu poput glupana, čekajući da ga Ross

Beaufort ponovo povrijedi. Tiho opsuje. Godinama se trudio oteti

patnji, a sad je jedna osorna starica učinila sve da ga dovede u

situaciju koju bi inače svim silama nastojao izbjeći.

Ugleda čovjeka koji mu je uništio život. Prošlo je devet

godina, a nije se nimalo promijenio. A Sharon? Nije mogao a da se

ne upita je li se ona promijenila. Kad ju je posljednji put vidio, bilo

joj je sedamnaest godina, a sada? Sad joj je skoro dvadeset sedam.

Hoće li i ona biti na plesu? Je li mu zato Ross poslao poziv?

Obuzme ga uobičajena hladnoća koja je smjesta poništila

njegove osjećaje. Nije mu nimalo stalo do Sharon. Mora postići

vlastiti cilj. Stigavši do ulaza, ugleda Emily Monty kraj Rossa.

Zapravo Emily Beaufort. Bila je Emily Monty kad su se posljednji

put sreli. Tako je Ross našao ženu, a njemu je oteo njegovu! Ironija

situacije ga je navela na to da stisne zube i usne razvuče u parodiju

1000 € BONUS

7

smiješka. - Macleode - primi ga Ross s ukočenim naklonom.

- Beauforte. - Gus opazi iskru nepovjerenja u Rossovu

pogledu pa se još šire nasmiješi. - Čudno je što se srećemo ovdje.

- Došao si. Nisam bio uvjeren u to.

- Bi li mi rekao zašto si me pozvao? Ross je načas oklijevao,

a onda mu kretnjom glave pokaže mjesto gdje mogu mirnije

razgovarati.

- Mislio sam da ti to dugujem.

- Zašto misliš da mi nešto duguješ?

- U glasu mu se osjećala gorčina.

- Želiš li da priznam? - s vidljivom nelagodom reče Ross. -

Dobro. Umiješao sam se u tvoj brak, u tvoj odnos s mojom sestrom.

Je li to dovoljno?

Trebalo bi biti, pomisli Gus, ali iz nekog nepoznatog razloga

mu nije bilo dovoljno. Pokuša suzdržati srdžbu, svjestan činjenice

da je pogriješio što je dopustio da ga ukroti.

- Samo si štitio svoju obitelj, i to mogu shvatiti. Vjerojatno

bih i sam postupio tako da sam svoju sedamnaestogodišnju sestru

zatekao s mnogo starijim muškarcem.

- Ali bili ste vjenčani.

- Da, ali ne zakonito. - Bijes što ga je Gus dotad pokušavao

obuzdati izbije u svoj svojoj žestini. I sam je bio zatečen takvom

reakcijom nakon toliko godina. - Tako si ti mislio, je li?

- Bila je tako mlada i nezaštićena! Ušuljala se na ples bez

mog znanja i zalijepila se za prvog muškarca koji joj se nasmiješio.

Što si očekivao od mene?

- Da nam pružiš mogućnost.

- Kako? I zašto? - Rossov glas zamre.

- Morao sam se vratiti u Kostariku. Misliš li da sam mogao

ostaviti sestru s muškarcem kojeg je poznavala samo nekoliko sati?

Ti si bio stočar lutalica. A da je nešto pošlo naopako? I da sam joj ja

bio potreban?

- Ali bila mi je žena, prokletstvo! Kako možeš i pomisliti da

bih joj nanio zlo?

- A kako sam ja to mogao znati? Sam si priznao da si ušao

bez pozivnice, došuljavši se kroz vrt...

8

- Nisi mi pružio mogućnost s njom stvoriti obitelj. Dojurio si

u našu hotelsku sobu, odgurnuo me u stranu i odveo moju ženu, ne

dopustivši mi ni da ti objasnim svoje namjere.

- Sharon mi je sestra!

Gus se jedva suzdrži i potom izmijeni hladan pogled s

Rossom. Bilo je besmisleno raspravljati o onome što se dogodilo

prije devet godina. Te se večeri morao pobrinuti za drugo.

- Zaboravi, Beauforte, više nije važno.

- Dobro. Hvala što si došao.

Gus se nestrpljivo trgne. Nije imao vremena za isprike,

pogotovu kad su došle sa zakašnjenjem od devet godina.

- A sad me ispričaj...

Učinio je tek nekoliko koraka kad mu Ross reče:

- Ne pitaš me za nju?

- Ne - odgovori Gus, i ne okrenuvši se.

- A zašto si onda, do vraga, došao? Upravo u taj trenutak im

priđe Emily i položi dlan na ruku svog muža.

- Dragi, obećao si da ćeš ostati miran, sjećaš li se? - Potom se

okrene prema Gusu. - Moj ti je muž postavio ispravno pitanje. Ako

nisi došao vidjeti Sharon, zašto si onda ovdje?

Gus ih pogleda sa zanimanjem. Beaufortovi zacijelo imaju

nekakav skroviti plan. To nije bilo iznenađenje.

- Ovdje sam točno iz istog razloga kao i svi drugi uzvanici.

Da nađem ženu. - Upitno nabere obrve. -Nadam se da nemate ništa

protiv toga.

Rossov je smiješak bio usiljen i jedva je prikrivao poraz.

Očito je imao mnogo primjedaba, ali ih nije namjeravao izraziti.

- Nipošto. I nema smisla da te pratim kad već znaš put. Samo

sam ti htio pripomenuti da je ovo ples pod krinkom.

- Da, pročitao sam, ali bojim se da sam zaboravio na to.

- Na stolu ćeš naći krinke. - Ross nakloni glavu istom

aristokratskom kretnjom kao dona Rosa.

Tako krut, tako bahat, tako prokleto pribran! Gus bi ga

najradije prodrmao, ali se nije usudio.

Trenutno mu je Rossova pomoć bila potrebna. Zapravo, bio

mu je potreban njegov ples koji mu je pružao mogućnost da nađe

1000 € BONUS

9

ženu. - Hvala - reče i nasumce uzme jednu krinku te se uputi prema

plesnoj dvorani. Načas mu se učini da je čudan osjećaj topline

otopio ledenu prepreku koja mu je štitila srce. Morao je dopustiti

Rossu da mu nešto kaže o Sharon, pomisli.

Sharon je s balkona promatrala goste i razmišljala o tome kako joj

je to posljednji Pepeljugin ples. To je posljednji put da se prepušta

uspomenama. Kad noć prepusti svoje mjesto danu, ona će krenuti u

susret budućnosti, ne misleći više na prošlost.

Pogleda dupkom punu dvoranu. Načas osjeti grižnju savjesti

što bratu i njegovoj ženi nije nimalo pomogla, ali Ross joj je rekao

da misli samo na zabavu. S kim je razgovarao Ross? Imao je

nekako napet izražaj. Zapravo, doimao se vrlo uznemiren. Skupina

uzvanika se malo odvoji i otvori se mali prolaz, dopustivši joj da

ugleda Gusa Macleoda!

Obuzme je golemo uzbuđenje poput snažnog vala, od kojeg

malo zatetura. Kao da dolazi iz velike daljine, začuje srebrnkasto

zveckanje i shvati da dršće, jer zvončići koji su ukrašavali njenu

krinku nisu prestajali zvoniti.

Uhvati se za ogradu da ne bi pala i zveckanje se stiša. Ali

kako je to moguće? Nakon svih tih godina njen se muž vratio.

Zašto? Zašto baš sad kad je ona odlučila ostaviti prošlost za sobom?

Što hoće? Koga traži? Napokon su njene molitve uslišane. Njen se

muž vratio, ali najvjerojatnije ne traži nju. Prvi put nakon mnogo

godina Sharon se prepusti nagonskom djelovanju. Krinka joj je

pokrivala najveći dio lica tako da ju je bilo nemoguće prepoznati.

Siđe niza stube, lagano podignuvši haljinu od zlaćane svile,

pogledom tražeći visokog muškarca tamne kose, lagano izblijedene

od sunca, odjevenog u crni smoking. Trebalo joj je nekoliko minuta

da stigne u plesnu dvoranu. Na posljetku ugleda Gusa, koji je

pomno promatrao tri žene što su stajale oko njega: jednu platinastu

plavušu, drugu upadljivu crvenokosu i treću zgodnu brinetu.

10

Sharon osjeti kako ostaje bez daha. Što to radi? Ta valjda nije došao

tražiti ženu! Osjeti kako joj je srce počelo ubrzanije tući. A što ako

je tako? Prišavši mu bliže da bolje vidi, opazi kako jednu po jednu

poziva na ples. Uto joj neki mladić dodirne ruku.

- Oprosti, hoćeš li plesati?

- Ne, hvala - odgovori ona.

- Molim te - nasmiješi joj se mladić.

- Samo jedan ples.

Sharon pomisli kako u tome nema ništa loše, štoviše, pružit

će joj se bolja prilika da neopazice promatra Gusa.

Dobro prihvati poziv.

- Zovem se Albert Simmons -predstavi joj se mladić dok su

išli prema prostoru za ples.

- Drago mi je. Ja sam Sharon.

- Znači, tražiš muža, je li? -Ne.

- Ne? - Njen odrješit odgovor ga toliko iznenadi da je načas

izgubio korak.

- Žao mi je - odmah se ispriča ona. -Moj brat i njegova žena

organiziraju ovaj ples, a ja sam im samo došla pomoći. Mislim da

sam ti to odmah morala reći.

- Šteta! - Ali odmah mu se vrati osmijeh, izbrisavši izražaj

razočaranja. - Mislim da jedan ples nije protiv pravila, je li?

Sharon nije Gusa gubila iz vida. Plavuša i crvenokosa su

nestale i sad je plesao s brinetom. Bila je maskirana u Kleopatru i

na sebi je imala tako usku haljinu da se Sharon pitala kako se može

uopće kretati. Možda se zato tako privijala uz Gusa, praveći samo

sitne korake.

Ali kad bi ti tražila muža, kakav bi željela da on bude?

Sharon se prisili da Albertu posveti pozornost. Kakvog bi muža

željela? Kriomice pogleda Gusa.

- Inteligentnog, snažnog, čestitog i osjećajnog. - Njen je muž

imao sve te odlike, barem onda kad ga je ona upoznala.

- I potom? - upita Albert, nasmiješivši se.

- Da tražim muža, voljela bih da je visok, širokih ramena,

tamne kose sa svijetlim pramenovima i dubokih tamnoplavih očiju.

1000 € BONUS

11

Da, i da mu je lijevi očnjak lagano okrnjen.

- Do bijesa, nemam okrnjen očnjak! - reče Albert i nasmiješi

se te pokaže savršene zube. - Bojim se da nismo stvoreni jedno za

drugo.

- Ne - potvrdi Sharon s uzdahom.

- Ali opazio sam da ovaj tip iza nas ima tamnoplave oči.

- Zaista? - Sharon osjeti kako ju je oblio val topline.

- Da, uvjeren sam u to. - Plešući je dovede bliže Gusu i

djevojci s kojom je plesao. - Rekao bih da je i visok, a da o širokim

ramenima i ne govorim.

- Zanimljivo.

- Samo šteta što su mu pramenovi sivi.

- Nisu sivi!

- Ne? - nevino upita Albert. - Znači, pogriješio sam. Ako sad

otkrijemo da mu je i očnjak malo okrnjen ... -Prije nego što se

Sharon dospjela usprotiviti, Albert prokrči put do para i malo ih

gurne. - Oprostite, nisam vas vidio - brzo se ispriča. Gus se okrene

da ih pogleda. Načas je Sharon imala osjećaj da ju je prepoznao, da

je i on osjetio blago uzbuđenje što je titralo u zraku među njima. No

pogledavši je bez imalo zanimanja, Gus se obrati Albertu.

- Ništa, ništa.

- Hej, imaš li možda neki okrnjeni zub? - upiuta ga tad

mladić.

Gus ga pogleda, a na licu mu se pojavi sumnjičav izražaj.

- A što ako ga imam?

- To bi bila čudna slučajnost, je li, draga moja? - upita Albert

Sharon.

Tamnoplave oči, svijetli pramenovi, okrnjen zub

nevjerojatno!

- Prijatelju - pomalo nestrpljivo mu se obrati Gus - bit će

bolje da odeš prije nego što i ti budeš imao koji okrnjen zub!

- Imaš pravo. - Albert izmijeni sporazumni pogled sa Sharon,

pa naglo obujmi Kleopatru oko struka i plešući se udalji njom.

Sharon je očajnički pokušavala nešto reći. Gusove oči i iza krinke

bile su hladne i upitne, nisu joj pomagale da zapodjene razgovor.

- Hoćeš li mi reći što se, do vraga, ovo događa? - upita je on

12

na posljetku.

- Albert je samo htio biti koristan.

- Biti koristan?

- Da, pitao me ... zatražio je da mu opišem muškarca za kojeg

bih se željela udati, i ja sam ... - Slegne ramenima pod navalom

bolne iskrenosti. - I ja sam opisala tebe.

- Zašto?

- Zato jer me podsjećaš na nekoga koga sam poznavala. -I

kojeg sam smatrala pravim muškarcem za mene, pomisli. - Kada te

moj prijatelj vidio - nastavi Sharon -uzeo je stvar u svoje ruke.

- Ali zašto si opisala mene? Posrijedi ne može biti samo

sličnost s drugim.

Sharon je znala da mora biti vrlo, vrlo oprezna.

- Pomislila sam da bismo ti i j a mogli biti jedno za drugo. -

Nekad su to i bili.

- Što te navelo na tu pomisao? Sve. Njihova prošlost. To

kako su vodili ljubav...

- Pa ... samo osjećaj.

- Ja ne vjerujem u osjećaje. - Njegov oštar odgovor smrzne

joj krv u žilama. Zar se toliko promijenio?

- A u što vjeruješ?

- Ne u mnogo toga. Da u nešto vjerujem, to moram vidjeti i

dodirnuti. Pa i tad me obuzimlju mnoge sumnje.

Sharon se od suza navlaže oči. Zar su ga ona i Ross toliko

povrijedili? Jesu li oni krivi što sad iz svake njegove riječi izvire

hladnoća koju ona nikad nije upoznala?

- Zašto si ovdje? - upita ona sad već bez ikakve nade.

- Da nađem ženu.

- Koju ženu? - Iskra nade zapali se u njenom srcu.

- Nije važno koju. Dovoljno je da prihvati moje uvjete.

- A koji su tvoji uvjeti? - upita ona, naglo se okrenuvši da

prikrije nepodnošljivu bol koja ju je obuzela.

- Draga moja gospodo, usred smo plesnog mm prostora, pa

zar doista želiš ovdje sastaviti bračni ugovor?

- Mogli bismo sići na kavu. -Osjećala je očajničku potrebu za

nečim toplim, što bi ublažilo taj hladan razgovor. - Hoćeš li?

1000 € BONUS

13

- Dobro.

Ironija situacije ju je zamalo navela na to da prasne u

histeričan smijeh. Ona i njen bivši muž ... može li se govoriti o

bivšem mužu kad je brak poništen?... sad će sjesti i piti kavu,

raspravljajući o tome što on hoće od neke žene.

Udaljili su se, a zvončići na njenoj krinki ponovo su

zazveckali. Taj zvuk kao da ju je na neki način smirivao. Činilo joj

se da on najavljuje buđenje i neku promjenu. Gus dodirne jedan

zvončić.

- S ovim te neću izgubiti među svjetinom. - Njegove su joj

riječi zazvučale proračanski.

- Lako se izgubiti - promrmlja Sharon.

- Nema problema. Naći ću te.

U prošlosti u tome nije uspio i ona je još osjećala bol zbog

toga.

- Ako to uistinu želiš.

- Da, želim te naći. - Smiješak mu je bio zasjenjen s

ozbiljnošću njegova pogleda.

Dok su izlazili iz plesne dvorane Sharon opazi da su Emily i

Ross nestali. Što bi rekli da je vide s Gušom? Ili je to baš i bila

njihova zamisao? Je li njen brat oboma poslao pozivnicu baš zato

da se sretnu?

Sjeli su za stolić u osamljenom kutu i počeli razgovarati.

Sharon nije željela da je Gus prepozna. Ne još, dok ne bude imala

priliku neko vrijeme provesti s njim. Htjela je saznati što se

dogodilo za tih devet godina i postoji li mogućnost da nadoknade

izgubljeno vrijeme. To je bio neostvariv san, ali Sharon nije mogla

odoljeti da se ne prepusti toj ispraznoj nadi.

- Da se upoznamo? - Gus joj pruži ruku. - Zovem se Gus i

dolazim iz Colorada.

Nije rekao prezime, i to je sve pojednostavljalo.

- Ja sam Moira. - To je bila istina, jer joj je to bilo drugo ime.

- Moira... lijepo. Zašto si ovdje?

- Pa iz istog razloga zbog kojeg je ovdje većina uzvanika. Da

nađem muža. A ti? - Trudila se svladati, ne dopustiti mu da opazi

njen nemir.

14

- Tražim ženu.

- Zašto? - nije se mogla suzdržati. -Zašto ovdje?

- Netko mi je poslao poziv - odgovori on, slegnuvši

ramenima.

Ross, pomisli ona.

- I došao si samo zato što si primio pozivnicu?

- Postoji i drugi razlog. Upravo sam kupio ranč.

Znači, lutalica je napokon pustio korijenje, pomisli ona.

- A ranč zahtijeva ženu?

- Da. - Njegov je ton dao naslutiti da ne želi govoriti o tome,

ali ona je za njega imala tisuću pitanja.

- Zašto želiš ženu, Guse?

- Ranč treba obnoviti - odgovori on, ispivši gutljaj kave. - Ja

se mogu baviti zidarskim radovima, ali ne i ostalim.

- Što misliš pod tim ostalim?

- U kući su sami muškarci - odgovori on s prizvukom gorčine

u glasu. - A kući je potrebna ženska ruka.

-I ženiš se zato da ti jastuci budu s usklađenim bojama? -

upita ona, gledajući ga s nevjericom.

- Ne! - Gus žestoko odloži šalicu na stol. - Potreban mi je

netko tko će mi kuću učiniti pravim ... - Prigušeno opsuje i svrne

pogled, a svi su ga mišići gotovo boljeli od napetosti.

- Pravim domom? - dovrši ona rečenicu blagim glasom.

- Da. - Bilo je očito da ne namjerava reći išta više. Izražaj lica

mu je bio tvrd, lice mu je bilo izbrazdano borama zbog kojih se

doimao stariji od svoje trideset i jedne godine. Iza njega su bile

teške godine, pune razočaranja i boli.

- Mislim da ti tražiš mnogo više od domaćice ili stručnjakinje

za unutrašnje uređenje.

- Mnogo više.

- A što si spreman dati zauzvrat?

- Ali što ti hoćeš od mene? - upita je on gotovo ljutito. Njeno

mu se pitanje očito nije svidjelo.

- Vjerojatno nudiš kuću i svu udobnost...

- Nisam bogat - upozori je on.

- Onda je sreća da ja ne tražim bogatog muškarca, je li? -

1000 € BONUS

15

odlučno odgovori ona.

- Hajde, Moira, ti nešto hoćeš od mene. Što?

Ona je vagala riječi, mirno sjedeći. Gus je nudio kuću,

materijalno izdržavanje, ali što je s osjećajima?

- Je li u ugovor uključeno i vođenje ljubavi?

- Da.

- Večeras?

- Da - odgovori on bez oklijevanja.

- I ti očekuješ da neka žena pođe s tobom u krevet nakon

ovako ograničenog poznanstva? radoznalo ga upita ona.

- Vjenčat ćemo se.

- Znači, ti joj stavljaš na raspolaganje svoje vlasništvo, a ona

ti zauzvrat mora pružiti pravi dom i svoje tijelo? Je li to tvoje

poimanje braka?

- Ako tražiš nešto više, onda sjediš za pogrješnim stolom.

- Ništa ljubavi, ništa osjećaja?

- Dobro ću postupati s tobom. Nikada ti neću ništa učiniti

nažao, barem ne namjerno. Laže. To je nagonski osjećala. On je

čovjek s očajničkom potrebom za ljubavlju, premda to niječe. Sad

je bilo pitanje ima li ona u sebi dovoljno ljubavi da se ponudi tako

bezuvjetno? To je mnogo veći rizik nego što je bio onaj prije devet

godina. Onda je on bio velikodušan i jednostavan, željan da otvori

njeno srce, da joj ponudi cijeloga sebe. Bila je uvjerena da taj

čovjek još i sad postoji i da će se, kad jednom otkrije njen

identitet, ponovo otvoriti ljubavi.

- Zanima li te moja ponuda?

To je upitao tako kao da ga odgovor mnogo i ne zanima. Ali

ruke su mu grčevito držale šalicu, a pogled mu je bio izgubljen u

prazno. To je u njoj pobudilo nadu.

- Da. Spremna sam se udati za tebe.

- Ne sjećam se da sam to zatražio od tebe - odgovori on.

- A koju onda igru igramo? - Nije mu dala vremena da joj

odgovori, već ga upita: - Hoćeš li se oženiti mnome ili nećeš?

Gus je šutio neko vrijeme, koje joj se učinilo dugo poput

vječnosti.

- Hoću, ali prije toga moraš nešto učiniti za mene.

16

- Što?

On se nagne preko stola, očiju punih odlučnosti i želje.

- Skini krinku!

Mojoj izgubljenoj mladenki.

Prošla je gotovo godina dana i ti si uvijek u mom srcu.

Tvoj mi je brat poslao isprave o poništenju braka, ali

nisam ih htio ni pročitati. Ti ćeš uvijek biti moja žena,

majka moje djece, moja vječna ljubav, osoba koju ću

voljeti svim svojim bićem sve do smrti. Za mene si sunce na svijetu

punom gorčine. Naporno sam radio za ovih samotničkih

mjeseci, štedeći svaki cent. Znam da je tvoj brat bio zabrinut zbog

toga jer je mislio da te ne mogu uzdržavati. Ali dobro sam uložio

svoju ušteđevinu i mogu kupiti savršenu kuću za tebe. Za tjedan

dana će parovi koji su se našli prilikom "Pepeljugina plesa" slaviti

prvu godišnjicu braka, pa premda je naš brak poništen, uvjeren

sam da ćeš ovaj put doći i da nas više nitko neće rastaviti. Nastavi

se boriti, Sharon, i vrati mi se. U očekivanju da te ponovo zagrlim...

- Zar je važan moj izgled? - Sad se Sharon poigravala

šalicom. - Ne sjećam se da si spominjao tjelesni izgled. Želiš samo

nekoga tko će ti se brinuti za kuću, tko je voljan živjeti s tobom u

Coloradu i tko ...

- Tko će spavati sa mnom.

Samo joj pukim slučajem nije šalica ispala iz ruke. Zar je

prisnost s njim toliko smućuje?

- Da - potvrdi ona jedva čujnim glasom. - Tko će spavati s

tobom.

- Ne misliš li da se moramo pogledati u lice, kako bismo

pouzdano znali da ćemo se podnositi ujutro za doručkom?

- A ako ti se ne svidim, svatko će poći svojim putem? - Ona

1000 € BONUS

17

izdrži njegov pogled svojim tamnim očima, koje jc on tako brzo

zaboravio. Prokletstvo! Zar ga smatra tako bez srca?

- To nisam rekao.

- Ali čini mi se da shvaćam kako nije toliko važno da ti

namjestim kuću, koliko da ti budem privlačna za krevet.

- Dušo - reče on, uhvativši je za ruku - ako to slučajno ne

znaš, partnerov izgled nije toliko važan kad su svjetla ugašena.

Važno je da se strana A dobro i ugodno slaže sa stranom B.

Znao je da ju je uvrijedio. To mu nije bila namjera, ali imao

je prokletu sklonost da bude grubo iskren. Do vraga, želi ženu.

Zapravo, potrebna mu je žena. I da bude posve iskren, nimalo ga

nije zanimao njen tjelesni izgled, samo ako zadovoljava njegove

zahtjeve.

Gus se zagleda u kandidatkinju. Bilo je očito da ona želi

otići, ali da je nešto zadržava. Nešto što on nije shvaćao. To je

opažao po strastvenom svjetlu što je izviralo iz njena pogleda. Usne

su joj se razvukle u nježan i obećavajući osmijeh kakav još nije

vidio. Obuzme ga čudan osjećaj topline kakvu već godinama nije

osjetio.

- Onda, ako nemaš ništa protiv, zadržat ću krinku - reče ona,

- No ti odluči jesi li se voljan oženiti mnome a da mi ne vidiš

lice.

- Od mene tražiš toliko vjere! - reče on, ispustivši joj ruku.

- A ti nisi čovjek od vjere, je li?

- Nimalo.

- Što ti se dogodilo? - upita ona s blagošću na koju on nije bio

naviknut i koju nije zasluživao.

- Izgubio sam je prije mnogo vremena.

- Možda ćeš je jednog dana ponovo naći.

- Ako to vjeruješ, brzo ćeš se razočarati. Ja ti nudim kuću i

toplu postelju. Najsličnije vjeri koju možeš očekivati od mene jest

to da ću poštivati bračna obećanja dok veza bude zakonski trajala.

Ne mogu ti dati ništa drugo, pa uzmi ili ostavi!

- Ne očekuješ malo ljubavi?

- Nipošto!

18

Ona malo rastvori usne, odmjeravajući ponudu, u

nesvjesnom očekivanju poljupca. Ne bude li požurila s odgovorom,

on će se sagnuti i okusiti te ružičaste usne da provjeri jesu li tako

slatke kao što se čine.

- A zašto bih prihvatila takav brak?

- Da budem iskren, ne vidim ni jedan jedini razlog. - On

dohvati šalicu i ispije kavu. - Čuj, došao sam ovamo da nađem

ženu. Dao sam ti svoju ponudu i bio sam iskren prema tebi. Čak

grubo iskren. Ako te ne zanima, odmah mi reci. Ima još vremena da

nađem drugu.

- Ne zanima me naći drugoga -odgovori ona, ustavši.

- Jesi li uvjerena u to? - Gus je odlučno pogleda. - Nemam

vremena za gubljenje.

- Ni ja. Još posljednje pitanje, što misliš o djeci?

- Prvo što sam učinio jest to da sam u džep stavio

kontracepcijsko sredstvo da izbjegnem takve komplikacije. - On

podigne ruku, spriječivši je da ga prekine. -Nemam ništa protiv

djece, ali samo pokušavam biti razborit. Najprije se želim uvjeriti u

uspjeh braka.

- Znači da ih u budućnosti ne isključuješ?

- Ne. - Duboko se zagleda u nju. - A što ti osjećaš prema

djeci?

- Obožavam ih - odgovori ona i nasmiješi se. - Ako ne želiš

odmah dijete, rado bih se brinula za bilo čije, možda od nekog tvog

radnika. Činilo se da mu se svidjela ta zamisao.

- U okolici ranca nema mnogo djece, ali vidjet ću što se može

učiniti. No svakako bih ovaj razgovor radije nastavio na nekom

osamljenijemu mjestu. Tu je terasa što gleda na vrt i mislim da

gostima nije dopušten izlazak na nju, ali spreman sam riskirati, ako

se slažeš sa mnom. - Pruži joj ruku, otvrdnjelu od rada, snažnu i

toplu.

- Onda, idemo li?

Sharon je oklijevala. I predoboro se sjećala daje na toj terasi

srela Gusa. On je bio u vrtu i, ugledavši je, spretno se uspeo do nje.

Bio je dovoljan pogled u one duboke plave oči pa da se

1000 € BONUS

19

izgubi. Sate i sate su razgovarali, maštajući o zajedničkoj

budućnosti koja će se u ponoć pretvoriti u stvarnost. Na posljetku

ona sagne glavu, ne obazirući se na zveckanje zvončića.

- Da, terasa je izvrsno mjesto -promrmlja ona i bez riječi

pode za njim. Zna li on da se iza vrata što gledaju na terasu nalazi

spavaća soba?

- Dobro, Moira, prijeđimo na pojedinosti. Već sam ti rekao

da živim na velikom rancu koji zahtijeva većinu mog vremena.

- To znači da ćeš mnogo izbivati iz kuće, je li?

- Ovisi i godišnjem dobu. No moraš znati da ćeš biti sama

više nego što bi željela. Možeš li to prihvatiti?

- To neće biti problem. Bavit ću se svojim umjetničkim

radom, koji će mi pomoću da ubijem vrijeme.

- Zar si umjetnica?

- Samo kad se ne bavim obiteljskim imanjem.

- Onda poznaješ taj način života? -Bio je iznenađen. - Znaš

da ćemo živjeti prilično osamljeni?

- Da, znam. Premda nemam iskustva s rancem, moći ću se

baviti vođenjem knjiga i isplatom ljudi. I kućom, dakako.

- Postoji li nešto što ne znaš raditi? -razdragano je upita on.

Ne čekajući njen odgovor, on oda: - Dobro, slažem se.

U prvi tren ona nije mogla progovoriti i na posljetku promr-

mlja:

- Onda se slažeš?

- Da, no imaj na umu da imam pokoju malu tajnu, ali malo

tajantvenosti između muža i žene nije naodmet, je li?

- Nešto nezakonito? - upita ona, zadrhtavši.

- Ne, ništa zbog čega bi me mogli strpati u zatvor - odgovori

on sa smiješkom, opazivši njenu zabrinutost.

- Oh, Guse - promrmlja ona, prišavši mu tako da su im se

ruke dodirnule.

- Je li tvoja tajna toliko važna?

- Da, to je nešto vrlo važno.

- Kaješ li se zbog toga što si učinio? -upita ona.

- Ne. - Njegov je odgovori bio kratak i odlučan.

- To je najvažnije.

20

- Postoji još jedan vid našeg odnosa koji moramo odmjeriti

prije konačne odluke.

- Jesi li me zato doveo ovamo?

- Jesam.

- Želiš li voditi ljubav?

Moramo pouzdano znati odgovaramo li jedno drugome

-uzvrati joj on, ne oborivši pogled. -To je važan vid braka.

- A ako ne odgovaramo? - upita ona, misleći kako je sve to

pogrješno, jer seks bez osjećaja nije ono što ona želi.

- Onda ćemo o svemu morati dobro razmisliti.

- Uzbuđena sam, Guse - prizna ona.

- Zar je to toliko čudno?

Gusove su oči bile crne u noćnoj tami a vrtna svjetla im nisu

uspjela dati pravu boju. On se nasloni na ogradu i zagleda se u

nebo. Pun mjesec bacao je na nj srebrnkasto svjetlo, ali noćne sjene

su mu lice činile napetim.

- Opazio sam te kad si došla - reče on nakon dulje šutnje. - To

nisi znala, je li?

Od zabrinutosti joj se stislo grlo. Je li je vidio bez maske?

- Kad si me vidio?

- Nekoliko minuta prije nego što si zaplesala sa Simmonsom.

Dok si silazila stubama, krinka nije uspjela prikriti tvoju

nestrpljivost da stigneš do plesne dvorane.

Da vidim tebe, htjela je dodati ona. -I...?

- Tada te sreo neki stariji čovjek koji ti se obratio.

- Da, iščašio je gležanj i bila mu je potrebna pomoć - sjeti se

ona.

- I ti si mu pomogla.

- Zar ti je to čudno? - upita ona s nevjericom. - Svatko bi

učinio isto.

- Ne, jer mu nitko nije pomogao prije tvog dolaska. Onda,

tamo je bila i neka mlada žena sama, gotovo u suzama. Barem deset

minuta si je pokušavala utješiti.

- Podsjetila me na nekoga koga sam poznavala - prizna

Sharon.

- Nagovorila si je da se vrati kući, je li?

1000 € BONUS

21

- Došla je ovamo samo zato da pobjegne od svoje obitelji.

Savjetovala sam joj da nade drugo rješenje od onog da se uda za

potpunog stranca.

- Kao ti? - upita on, a ona se trgne.

- Meni nije osamnaest godina i ne bježim od obitelji koja me

unesrećuje.

- A od čega onda bježiš?

- Ni od čega. - Ona duboko uzdahne, obuzeta željom da mu

se povjeri. Nekoć bi mu otvorila svoje srce, ali s godinama je

postala vrlo oprezna.

- Ne bježim, Guse. Pokušavam nešto naći.

- Što?

- Svoju budućnost - odgovori ona, a u sebi pomisli: prošlost,

davno izgubljenu ljubav.

- I misliš da ti je budućnost sa mnom?

- To još ne znam - prizna ona.

- Ako tražiš romancu, onda govoriš s pogrješnim čovjekom.

Mene ne zanima ljubav. Tražim nekoga tko želi praktičan i razborit

odnos. Plemenitu i nesebičnu ženu koja će biti uz mene u teškim

trenutcima. Misliš li da si ti ta žena?

- Znači li to da moram s tobom dijeliti život bez ljubavi?

- Da, inače bi išla prema nesretnoj vezi. Moraš dobro

razmisliti. Jesi li praktična žena ili Pepeljuga koja čeka Plavog

princa?

Ali zašto Gus ne shvaća? On je taj princ, njihova su se srca i

duše spojili prije mnogo godina i podijelili su nešto posebno. To je

bila savršena kombinacija mašte i stvarnosti, inače bi njihov osjećaj

oslabio nakon toliko dugo vremena.

Stajala je pred njim, osjećajući se slaba i krhka. No mora

dobiti tu bitku, nije imala izbora. Mora ga navesti na to da ponovo

povjeruje u sne.

- Zašto me ne poljubiš, Guse, da vidimo je li riječ o mašti ili o

stvarnosti?

- Dobro, dušo. - Riječi su mu bile hladne, ali u tonu mu se

naslućivala golema želja. - Dokazat ću ti da ne ljubiš Plavoga

princa, nego stvarnog čovjeka. - Zagrli je i prstom joj prijeđe po

22

usnama. - Želim da se s ovim brakom suočiš otvorenih očiju.

Izražaj pogleda bio mu je u suprotnosti s hladnoćom riječi.

Negdje, tamo iza brane boli, prigušeno godinama odricanja,

nalazilo se jako i plemenito srce sposobno za duboku ljubav. I ona

će učiniti sve da ono ponovo procvjeta. Kao da slijedi tijek njenih

misli, on ispruži ruku da joj skine krinku.

- Namjeravaš li je zadržati zauvijek?

- Ne! - Ona odmakne njegovu ruku. Morala je skrivati lice.

Svaka mogućnost da uspostavi s njim odnos, bila bi mrtva kad bi

otkrio tko je ona.

Odjednom Gusom zagospodari iskonski nagon muškarca

lovca. Nije znao je li ga na to navelo njeno oklijevanje da skine

krinku, tvoreći tako oko sebe veo tajanstvenosti, ili obline njenog

tijela koje su se nazirale pod odjećom. No pouzdano je znao da je

želi, i to odmah. Dugi trenutak ona ga je netremice gledala, a onda

je spustila ruke niz bokove u nesvjesnu kretnju predaje. Bila je

spremna, i oboje su to znali.

- Hoćeš li mi dopustiti da zadržim krinku? - upita ona.

- Samo je zadrži ako ti je toliko važna. Ali ako te ne mogu

vidjeti, dopusti mi bar da te dodirnem.

- Guse... - Ona sklopi oči koje su ga očarale.

Njen šapat je bio čista napast. Dah mu se pomiješa s njenim.

On potraži njena usta za žestok i silovit poljubac, no umjesto toga

samo ih nježno dodirne. Ona malo razdvoji usne i poljubac postane

posesivniji. Onda je poljubi u vrat, a ona zadršće, i on je znao što

želi. On joj spusti smičak na haljini. Usta su im bila još spojena dok

joj je rukama s ramena klizio po leđima. Mjesečina se odražavala u

Sharoninim očima. Crnim, poznatim očima, koje su ga očaravale.

- Nisam princ, dušo, nego samo čovjek od krvi i mesa.

- Ti si častan čovjek koji štiti one koji su mu povjereni - reče

ona, zatresavši glavom.

- To ti ne možeš znati.

- Znam.

- Uporno pridaješ osjećaje čovjeku koji ih nema. Ja nisam

takav, dušo.

- Onaj poljubac je izbrisao sve moje sumnje.

1000 € BONUS

23

On nije mogao odvojiti pogled od njenih usana koje su bile

spremne za novi poljubac.

- Ne zanosi se, draga. Ono je bila samo želja. - Uhvati je za

ruke, a haljina joj klizne na zemlju, izloživši njenu baršunastu put. -

No bar će naš brak biti savršen u jednom pogledu.

- Nikako neće biti savršen ako mu nisi voljan pružiti

mogućnost.

- Ženu, dom, seks, to je sve što želim - promrmlja on.

- To ne bi dugo trajalo.

- Igraš opasnu igru, draga moja.

- To nije igra.

Sharon podigne gole ruke i ovije mu ih oko vrata. Doimala se

kao neka božica iz grčke mitologije, pa on izgubi vlast nad sobom i

prepusti se želji. Sagne se prema njoj i položi joj ruke na dojke, dok

ju je ljubio neobuzdanom žestinom. Njen ga je miris izluđivao,

podsjećao ga je na nešto vrlo daleko, a ipak poznato. Gricne joj

usnu, potom dojku, a ona zastenje od užitka. Njena očita želja

navede ga na to da joj podigne široku podsuknju da bi postigao ono

zadovoljenje za kojim su oboje žudili.

- Čekaj. - Ona ga uhvati za ruku. -Ne možemo ovdje, netko bi

nas mogao vidjeti.

- Ne zaustavljaj me sad ... - Bio je zadahtan i teško je

govorio. Već odavno nije bio sa ženom. - Mislim da se sad više ne

mogu svladati.

- To i ne tražim. - Rukom pokaže prema vratima. - Ondje je

gotovo nenastanjena soba, u njoj nas nitko neće naći.

Da je bio malo pozorniji, bio bi naslutio istinu, znao bi koga

drži u naručju, shvatio bi zašto su mu njeni poljupci tako poznati.

No on je samo prihvatio njen prijedlog, smatrajući normalnim što

ona zna za tu sobu, kojom se već godinama nitko ne služi i koja je

spremna primiti dvoje ljubavnika što su se izgubili po drugi put.

Mjesečina ih je otpratila do ulaza, a onda ga je ona odvela do

postelje. On je položi na plahtu, gotovo strgnuvši donje rublje s nje.

Svjetlo mjesečine dopuštalo mu je da vidi baršunasto bljedilo njene

kože. Bila je bijela na besprijekornoj bjelini plahte, slika nevinosti.

Jedina boja na njoj bile su oči, crne i duboke, pune ženske

24

ranjivosti. A krinka je pridonosila caru tajanstvenosti.

- Neću te pozlijediti - šapne on.

- Znam.

- Želim smjesta s tobom voditi ljubav. Ali kunem ti se

svojom čašću da ću se oženiti tobom.

- Znam.

Njena ga sigurnost pogodi poput udarca bičem do u dno bića,

ostavljajući ožiljak koji ga više neće napustiti. Ne zaslužuje takvo

povjerenje, ali ga želi zaslužiti. Želi ga istom odlučnošću s kojom

se želi prepustiti u njoj. Svjetlo mjesečine počne slabjeti, kao

lagano prepuštanje dana zagrljaju noći. Ali prije nego što ih je

posve obavila noćna tama, htio ju je držati u zagrljaju, da se ne bi

osjećala sama u mraku.

On baci svoju odjeću na pod, proždiran sve jačom željom, a

onda je stisne u zagrljaj. Ona mu obaspe prsa sitnim poljupcima, a

njena ga je kosa blago milovala. Zadršće od tako silnog užitka da se

plašio kako bi ga mogao ubiti. Da je smogao glas, bio bi je molio za

milost. No umjesto toga je leđima nježno položi na krevet i počne je

žarko ljubiti, tražeći sve više.

- Reci mi da ti ovo nije prvi put -promuca on promuklim

glasom koji ni sam nije mogao prepoznati.

- Nije mi prvi put.

- Ne znam... već odavno nisam...

- Želim te.

On osjeti poticaj da je odmah učini svojom, ali mu se ipak

odupre. Nježno je počne milovati, nagonski nalazeći mjesta koja su

joj pružala najveći užitak: dojke, ukrućne bradavice, osjetljivu put

na trbuhu, dno leđa i nježnu kožu na unutrašnjoj strani bedra.

Ljubio ju je i milovao sve dok njeno tijelo nije očajnički zavapilo

da je uzme.

I tad se on prepustio divljem užitku što je prasnuo u njemu.

Samo jedan put prije tog trenutka upoznao je duhovno i gotovo

mistično zadovoljstvo u tjelesnom spajanju. Odjednom ga obuzmu

sjećanja koja nije mogao obuzdati. Ne mogavši se više svladavati,

snažno je stisne u zagrljaj i skupa s njom se prepusti zanosu kao što

1000 € BONUS

25

priroda i traži: srce, tijelo i duša u savršenom skladu. Kao iz neke

velike daljine začuje otvaranje vrata i zaslijepi ih svjetlo iz hodnika.

- Oh, oprostite - promuca neki glas. Emilvn glas. I onda... -

Oh, zaboga! Gus? Jesi li to ti? I... Sharon?

Mojoj izgubljenoj mladenki.

Prošla je već godina dana otkad sam ti pisao. Bio

sam duboko uvjeren da ćeš na godišnjicu doći na

"Pepeljuginples". Čekao sam te sve do zore, a onda

sam otišao. Ne znam ni zašto ti pišem ovo. Možda da ti kažem

zbogom, priznajući tako da te se odričem. Ali ti dobro znaš koliko

me to stoji. Sjećaš li se što sam ti rekao one noći na terasi? Bori se

svim svojim snagama, inače će te drugi svladati. Usprkos svemu još

se želim boriti, sve dok te ne budem opet držao u svom zagrljaju.

Prodao srna kuću koju sam kupio za nas dvoje i ponovo sam počeo

lutati. Najsmješnije je to da sam zaradio gomilu novca, što bi se

dojmilo i tvog brata. Ali kakve koristi od toga? Meni je važno samo

jedno. Do bijesa, Sharon, zašto nisi došla? Gdje si da te ne mogu

naći? Možda je ono što smo doživjeli bio samo san ili bajka. Onda

sam ja najgora budala na ovom svijetu, Sharon ... Sharon, ljubavi

moja, gdje si?

- Sharon! - Gus skoči kao uboden.

- Mogu ti objasniti - počne ona, kad se Emily brzo povukla.

Gus zgrabi krinku i strgne joj je s lica te baci na pod. Potom

pritisne prekidač kraj kreveta i sobu obasja zasljepljujuća svjetlost.

Sharon se još nikad nije osjećala tako gola. Bez krinke, ležala je

nasred postelje još topla od Gusovih poljubaca, posve izložena

njegovom nemilosrdnom pogledu. Potraži pokrivač da se pokrije.

Neprirodan mir je potrajao gotovo pet beskrajnih minuta, a

napetost ju je mučila isto koliko i svjetlost.

- Sve je ovo bila smicalica! - na posljetku plane Gus. - Od

početka ste se ti i tvoj brat poigrali sa mnom.

- Ne, Guse. Dopusti da ti objasnim.

- Što se ima objasniti? - Hodao je po sobi dugim koracima. -

Veliki nas je gospodar rastavio prije devet godina, a sad je, iz nekog

26

prokletog razloga, odlučio ponovo nas sastaviti.

- Ja sam kriva. Ti si jedini muškarac kojeg sam ikad voljela

i...

- I sad sam dobar i za njega? -prosikće on, prišavši krevetu. -

Sad kad imam imanje, kuću i novca, prihvatljiv sam za njegovu

dragocjenu sestru?

- On nema pojma o tome što imaš.

- Dao me uhoditi, Sharon. Drugog objašnjenja nema. -

Dohvati hlače s poda i navuče ih. - To objašnjava pozivnicu i tvoju

nazočnost. Hvala lijepa! Odavno sam prekinuo vezu s

Beaufortovima vezu i ne namjeravam je obnoviti.

I tako se povijest ponavlja. Još je jedan put imala jedinu

ljubavnu noć s voljenim muškarcem i ponovo ga je izgubila. Ne!

Omotavši se plahtom, skoči iz postelje i srdito a istodobno i

odlučno stane pred njega.

- Nećeš otići bez mene!

- Varaš se, Sharon.

- Obećao si mi.

- Samo zato jer nisam znao tko si.

- Tražiš ženu, zar si zaboravio? - reče ona, trudeći se da ga

nagovori, jer im je to bila posljednja prilika za sreću. - Nemaš više

vremena da nađeš drugu.

- Vremena ima. - Polaganm kretnjama odjene košulju. - Neće

više biti mnogo izbora, ali još nije jutro.

- I otići ćeš nakon onoga što se dogodilo?

- Mogu ti reći da sam ti zahvalan na tvojoj dragocjenoj žrtvi.

- Ne! - Njena je bol bila tako jaka da ona zatetura. - Nemoj

blatiti ono što se zbilo u tom krevetu.

- Idi ako hoćeš, ali nemoj uništiti nešto tako čudesno.

Načas se njegov izražaj ublaži i ona ugleda nekadašnejg

čovjeka, čovjeka u kojeg se zaljubila i kojeg nikad nije zaboravila.

- Sharon... - Šaptom izgovoreno ime zazvučalo je kao

žaljenje.

Iza njih se vrata otvore, a Gus nagonski stane pred Sharon.

- Sharon? - zazove je Ross. - Je li sve kako valja?

Ona uzdahne, sjećajući se onoga što je naslutila iz Gusova

1000 € BONUS

27

tona. Htio on to priznati ili ne htio, još mu je bilo stalo do nje. On je

nesumnjivo pokušao pokopati taj osjećaj, ali bilo je važno da nije.

- Dobro sam, Rosse. Gus i ja smo... -Da situacija nije bila

tako tragična, prasnula bi u smijeh. - Razgovarali smo.

- Emily je bila zabrinuta.

- Ovo je pitanje između mene i tvoje sestre, Beauforte -

zareži Gus. - Zar se namjeravaš opet umiješati?

- Naredit ću da urede salon za obred - reče Ross, no iz tona

glasa se moglo zaključiti da se ne osjeća ugodno kao što je davao

naslutiti. - Želite li nešto posebno za vjenčanje?

- Ne, ništa - promrmlja Gus. - Dobio sam ono što sam došao

tražiti. Ross ispusti dubok uzdah, a Sharon odluči djelovati prije

nego što bude prekasno i baci se u Gusovo naručje.

- Možemo sklopiti pokusni brak -šapne mu sva očajna,

nadajući se da je brat neće čuti. - Samo dok budemo pouzdano znali

jesam ili zatrudnjela ili nisam. Za to ću ti vrijeme urediti kuću.

On je pogleda kao da ga je uvrijedila.

- O čemu, do vraga, to govoriš?

- Nisi se zaštitio, pa postoji mogućnost da sam zanijela -

ustraje ona.

- Nisam namjeravao sa svojom ženom voditi ljubav prije

vjenčanja.

- Čini se da nam nikad ne polazi za rukom učiniti nešto kako

valja, je li?

- nasmiješi se ona.

- Trudna - ponovi Gus glasnije. -Prokletstvo!

- Prestani, Guse! - zareži Ross i upre mu prst u prsa. - Odjeni

se i za pet minuta da si se pojavio u salonu! Tamo će biti svećenik.

- A ako odbijem?

- I dopustit ćeš da se rodi kopile? To je u tvom stilu, je li?

Gus problijedi i spusti ruke niz bokove. Preplašena, Sharon je

promatrala dva muškarca. Napetost je u zraku bila opipljiva, moglo

se očekivati da će sukob volja svaki tren izbiti prijetećom žestinom.

- Ne bismo li mogli razgovarati u miru? - pokuša ona ublažiti

napetost. - Što se događa?

- Ništa što te se tiče - odgovori Ross.

28

- Tvoj muž i ja se upravo dogovaramo. Prihvaćaš li moje

uvjete, Macleode? Oženit ćeš se njome?

- Pokajat ćeš se, Beauforte.

- Sharon je moja sestra i pokušavam je usrećiti. Iz nekog

čudnog razloga ona misli da ti to možeš učiniti. Pet minuta! - Ne

dodavši drugo, on izađe iz sobe.

- Guse...

- Ne govori ništa!. Čula si svoga brata i za pet minuta ćeš

postići svoj cilj. Namjeravaš li se odjenuti za vjenčanje ili ćeš poći

omotana plahtom?

- Nisam te htjela prevariti, Guse -promrmlja Sharon,

mahnuvši glavom prema krevetu. - Samo sam željela, prije nego što

otkriješ tko sam, u tebi naći čovjeka kojeg sam izgubila.

- Draga, prepoznajem komediju. Zgodna žena, udoban

krevet, rodbina na pragu. Ta je priča stara kao svijet.

- Ali...

- Dosta, Sharon! - Dobaci joj pogled koji ju je mogao

pretvoriti u pepeo.

- Imaš točno trideset sekunda da staviš nešto na sebe, ili se

kunem da ću te u salon odnijeti takvu!

Ona ga posluša, odjene haljinu i uzdignute brade se uputi

prema vratima, ali on joj prepriječi put. U pogledu mu je bio čudan

izražaj, kakav je vidjela prije mnogo godina, nježan i zaštitnički.

- Sharon! - Činilo se daje i njeno ime izgovorio na nekadašnji

način. -Više se ne može natrag.

- Znam. - Uzvrati mu pogled pun žaljenja pomiješan s

nadom. - Ali postoji budućnost. Možemo početi od ovog trenutka.

On zatrese glavom, a nježan osmijeh mu ublaži krutu crtu

usana.

- Sudbina je bila odlučna prije mnogo godina. Ja više nisam

čovjek kojeg si onda upoznala. Ovo što radimo donijet će samo bol.

- Samo ako me ti odlučiš povrijediti.

- Ne mogu učiniti drugo. Još nije prekasno, Sharon. Možeš

reći svom bratu da si se predomislila.

- Nisam se predomislila, Guse. Ni za devet godina. Nikad!

- Ti živiš u snu.

1000 € BONUS

29

- Onda se nadam da ću zauvijek zaspati. - Ona je uistinu

spavala devet punih godina. Ali sad je budna, jedan ju je poljubac

vratio u život. Više se ne može vratiti u obamrlost sve kad bi i

htjela. Život je čeka, život s Gušom.

- Ako hoćeš tako ... Samo se nadajmo da se san neće

pretvoriti u moru.

Otvori vrata i propusti je. Dok joj je bio blizu, ona je imala

čudan osjećaj da će je on poljubiti u vrat. Dakako, prevarila se. Gus

je bio bijesan na nju, zbog njene prijevare, zbog Rossove upornosti

da se vjenčaju, zbog toga što ga je Beaufort opet obmanuo. Uspjela

je uništiti svaki osjećaj što ga je još gajio prema njoj.

- Što to radiš, Sharon? - upita je on, vidjevši da uzima krinku.

- Više ti nije potrebna.

- Znam, ali želim je zadržati uza se.

- Kao uspomenu?

- Zar je to tako čudno?

- Mislio sam da suveniri služe kao svjedoci prilika koje se

žele zapamtiti, a ne one koje treba zaboraviti.

- A ti želiš zaboraviti ovu noć? - upita ona, osjećajući kako je

obuzima srdžba.

- Želim se sjećati samo jednoga od večeri večeri. - Podigne

krinku i zaljulja je na njenoj ruci. - Ostalo će bez traga otići iz mog

života. Hoćemo li se sad pridružiti tvom brat i završiti ovu lakrdiju?

Ona mu pruži ruku i osjeti napetost njegovih mišića.

- Imaš dobar razlog za ženidbu, Guse, i on se nije promijenio.

Obećala sam ti da ću ti pomoći postići tvoj cilj. Ali prije sam

govorila ozbiljno. Ako nisam zanijela, ostavit ću te kad budeš htio.

Samo te molim da mi pružiš mogućnost.

- Neće ići, draga - reče on s neočekivanom nježnošću.

- Možda prije nekoliko godina, ali ne sad.

- Zašto?

- Zato jer ti nemam što dati. Ako sam ikad upoznao ljubav, to

je bilo tako davno da se više i ne sjećam.

- Onda ću je ja naći za tebe - odlučno reče Sharon. - To mogu

i uspjet ću.

- Ne, Sharon. Nećeš uspjeti.

30

- Ne mogu shvatiti, Guse -promrmlja ona, nastojeći prikriti

svoje razočaranje. - Zašto nećeš da ti pomognem? Možemo ponovo

naći ono što smo imali. Uvjerena sam u to.

Njegov je izražaj bio hladan i pokazivao je posvemašnju

sigurnost.

- Ne želim više čuti govoriti o tome što ti nazivaš ljubavlju.

Ni od tebe niti od ikoga drugog. To je laž. I budeš li je ikad

spomenula u mojoj nazočnosti, kunem se da ću te vratiti tvom bratu

prije nego što to i shvatiš. Jesam li bio jasan?

- Da, Guse, bio si vrlo jasan -odgovori ona jedva čujnim

glasom.

♥♥♥

Gus je stajao pred svećenikom, ali izgubljen u vlastitim mislima,

nije čuo ni jednu njegovu riječ. Nije trebao onako govoriti sa

Sharon. Sve je ono mogao reći na drugi način, pa onda ne bi u

njenim tamnim očima vidio dubok očaj, ne bi opazio njenu gotovo

tjelesnu patnju. No, na posljetku, možda je i bolje tako, jer će od

početka znati što je čeka. Iznenada shvati da oko njega vlada

neprirodna tišina. Dok je bio udubljen u svoje misli, zacijelo se

nešto dogodilo, što je navelo sve prisutne na to da se okrenu prema

njemu.

- Hm... da, hoću. Je... je li to ono što moram reći? - upita s

nadom.

- Oh, Guse - šapne Sharon, dok su joj suze curile iz očiju u

kojima se on mogao izgubiti.

- Do bijesa, Sharon, što sam rekao pogrešno?

- Glupane, rekla je ne! - Ross mu šakom mahne pred nosom.

- Rekla je... Oprosti trenutak. - Gus zgrabi Sharon za ruku i

odvede je u udaljeni kut sobe. - Što se to događa s tobom?

- Ne mogu dopustiti da te Ross prisili na vjenčanje sa mnom

-odgovori ona, sagnuvši glavu. - Ne želim da se osjećaš vezanim.

- Ti ne shvaćaš.

- Naprotiv, shvaćam. - Brzo pogleda na sat. - Još ima

vremena i mogu ti pomoći da nađeš drugu ženu, neku koja bi

1000 € BONUS

31

mogla...

- O tome nema ni govora! - prekine je on. - Nastavimo s

ovim, odmah!

- Ali rekao si...

- Ti si imala pravo. Mogla bi biti trudna.

- Ako jesam, mislit ćemo o tome kad za to bude vrijeme -

odgovori ona.

- Ne, mislit ćemo odmah. - Duboko uzdahne i nagne se

prema njoj. Miris njene kože navodio ga je na ludilo, ali morao je

riješiti tu situaciju. - Čuj me, dušo. Bio sam zatečen, ali uvjeravam

te da bih te prisilio na vjenčanje čim sam shvatio što smo učinili. I

to bez obzira slaže li se ili ne slaže tvoj brat s tim.

- Nije istina! Kad si shvatio da sam to ja, htio si smjesta otići.

- Da, priznajem. Da me tvoj brat nije zaustavio, bio bih

otišao, ali ne u potragu za drugom ženom. Moraš mi vjerovati,

Sharon. Bio bih se vratio k tebi.

- Znam da se ne želiš oženiti mnome, Guse. Znam!

- Istina, ne želim se oženiti, ali nemam izbora. A to vrijedi i

za tebe. U trenutku kad si se bacila sa mnom na onaj krevet,

odredila si svoju sudbinu.

- Što zači to da se ne želiš oženiti? -upita Sharon.

- Upozorio sam te da imam jednu malu tajnu. A sad ako

nemaš ništa protiv, dovršimo ono radi čega smo došli ovamo.

- A ako ponovo kažem ne?

- To nećeš učiniti.

- Uvjerena sam da za to nema mogućnosti.

- Tako je. - Nasmiješi joj se na čudan način. - Ali ti si žena,

onda pokušaj.

- Ponovo ju je povrijedio, i znala je da to neće biti posljednji

put.

- Saznam li da nisam trudna, razvrgnut ću brak - umiri ga

ona. Ta ga je njena izjava trebala razvedriti, ali naprotiv, Gusa

obuzme osjećaj nelagode.

- Ostat ćeš sa mnom dok ne održiš obećanje i kuću mi

pretvoriš u pravi dom. A onda, ako budeš htjela, možeš otići.

- I hoću.

32

- Dobro, a sad se vrati svećeniku i reci mu da si se

predomislila. Trebat će nam mnogo vremena da dođemo do

Colorada i htio bih krenuti čim spakiraš svoje stvari.

Ovaj put je Gus pazio na svećenikove riječi. Uhvati Sharon

za ruke i ponovi potrebne riječi. Ako je netko i opazio da je

izbjegao riječ ljubav, nitko nije ništa rekao. On ponovo pomisli na

Sharon i upita se zašto se svojevoljno izlaže tolikoj patnji. Luda je

što se udaje za njega, a on je isto tako lud što joj to dopušta. Ona još

posjeduje nevinost i jednostavnost sedamnaestogodišnjakinje koja

vjeruje u bajke i u vječitu ljubav.

- Imate li prstenje? - upita svećenik. -Žao mi je, ali ja...

- Prepustite to meni - umiješa se Ross, gurnuvši ruku u džep.

- Sve isplanirano, je li, Beauforte? -promrmlja Gus, trudeći

se da ostane miran.

- Ne volim biti zatečen.

Gus tiho prokune, a onda približi lice Rossovom i tiho, da

nikto ne čuje, promrmlja:

- Onda se pripremi, brate! Kad se idući put sretnemo,

izmijenit ćemo nešto više od riječi, i jedan od nas dvojice će se

udaljiti, kajući se što se odlučio umiješati u život drugoga.

- Možeš mi i prijetiti, ako ti to pomaže da se osjećaš bolje.

Budeš li se dobro ponašao prema mojoj sestri, sve je drugo

nevažno. - Ross mu gurne u ruku kutijicu s prstenjem. - Ali ako je

povrijediš, život ću ti učiniti paklom.

- Prekasno, Beauforte. Već si ga učinio.

Kad je svećenik blagoslovio njihovu vezu, Gus zagrli

Sharon. Ona podigne pogled i Gusovom ugleda neku unutrašnju

snagu i odlučnost koja je prije devet godina bila jedva zamjetna. Ali

nije se samo on borio s teškoćama i gorčinom života. No ona je

svoje srce zadržala otvoreno mogućnosti, makar i dalekoj, da voli.

- Žao mi je - tiho promrmlja ona.

- Žao ti je što si se udala za mene?

- Ne. Žao mi je što ti ne želiš ovaj brak.

On se sagne i potraži joj usne, gubeći se u njihovoj nježnosti,

svjestan da je sada ona njegova žena. Nekoliko će se tjedana to

činiti kao ostvarenje sna, ironija sudbine. I to baš kad više nije

1000 € BONUS

33

vjerovao u sne.

- Moraš pripremiti svoje stvari -podsjeti je on, udaljivši je od

sebe.

- Hajde - reče Ross, prišavši i zagrlivši sestru. - Tvoj muž i ja

ćemo te čekati u radnoj sobi.

Sharon mu s istom ljubavlju uzvrati zagrljaj, a Gus tiho

opsuje. Nije volio gledati njenu nježnost prema osobama koje to ne

zaslužuju. Najprije prema njemu, a sad i prema Rossu.

- Nemojte se svađati - gotovo šapatom reče Sharon.

- Potrudit ćemo se. - Ross dobaci Gusu ubojit pogled - jedan

od nas će se potruditi -promrmlja Gus, zatresavši glavom. Drugi će

udariti osornog vlasnika plantaže kave pri prvoj pogrješnoj riječi, a

bio je uvjeren da će ona odmah doći. Uvelike se trudio da ostane

miran dok je išao za Rossom.

- Nevjerojatno je kako se mogu dobiti svi podatci - počne

Ross čim su prešli prag njegove radne sobe. -Slažeš li se?

- Kao mjera za moj prsten? - Gus stisne šake, jer mu se činilo

da je to već pogrješna riječ.

- Da, sve je tu. - Ross pokaže mapu na pisaćem stolu. - Hoćeš

li pogledati?

- Postavio si mi istražitelja za petama - primijeti Gus, držeći

kako ne bi bilo pošteno udariti čovjeka dok sjedi za stolom.

- Da, i mislim da je dobro obavio posao. - Ross mu dobaci

leden pogled. - Hoćeš li nešto popiti?

- Viski, hvala - odgovori Gus, i upita se zašto je do vraga

prihvatio njegovu ponudu.

- Znam i koliko si žena imao poslije moje sestre. I to je jedini

razlog zbog kojeg si se oženio sa Sharon, prijatelju moj.

- Nemaš pravo! - bijesno poviče Gus.

- To mi je više puta rekla i Emily -reče Ross i pokaže mu

čašu.

- Dobro je razjasniti to - progunđa Gus. - Nije dopušteno

zabadati nos u čovjekove privatne stvari.

- Da sam na tvome mjestu, rekao bih isto - složi se Ross i

posegne u kutiju sa cigarama na stolu, ali je nade praznu. - Kao što

34

sam i mislio - promrmlja razočarano. - Moja žena ne odobrava tu

moju slabost.

- Taj potok nemam - nasmiješi se Gus usprkos svemu. -

Možda je i jedini.

- I štetan je - prizna Ross. - Emily to naziva nervoznom

navikom. Premda pušim samo u trenutcima stresa. Možda u biti ona

ima pravo.

- Vjerojatno je i ovo trenutak stresa - primijeti Gus.

- Da, zar nije?

Nekoliko su trenutaka šutjeli u savršenoj slozi, koja će

nestati čim netko od njih opet progovori. No Gus se htio vratiti na

poznati teren.

- Ne bismo bili došli dovle da ti nisi...

- Ti ne znaš cijelu priču, Macleode. Ne znaš kakvim je

životom živjela Sharon, inače bi shvatio zašto sam je svim svojim

snagama nastojao zaštititi.

- To te se ipak nije ticalo.

- E, tu se varaš, prijatelju moj. Sharon će me se uvijek ticati.

Ali sad sam je voljan prepustiti tvojoj zaštiti. Sada.

- Prokletstvo, Beauforte! Ona je žena, a ne predmet!

- Ali sad je ti moraš štititi, a ja ću te nadzirati.

- Opet prijetnje? -Da.

- Neću dopustiti da joj se nanaese zlo.

- Vjerujem ti. - Ross je bio iskren. -Ali brinem se da joj ti ne

naneseš zlo.

- Neću joj nanijeti zlo! - Lagao je i znao je da laže.

- Možda ne smišljeno, ali... Postao si tvrd, Macleode i možeš

nanijeti zlo a da toga nisi svjestan.

- Ne Sharon.

- Nadajmo se. Još ti nešto želim reći prije nego što dođe

Sharon.

- Što je sad?

- Opusti se, prijatelju. To je samo prijedlog.

- Dobro, reci što imaš i završimo s tim.

- Moj je istražitelj iskopao mnogo zanimljivosti o tebi.

- I...?

1000 € BONUS

35

- I bude li ti potrebna moja pomoć, samo je zatraži - odgovori

Ross, netremice ga gledajući. Gus je počeo slobodnije disati. Tu je

ponudu mogao shvatiti kao uvrjedu i tad je mogao dati

zadovoljštinu svom ponosu i svom bijesu te udariti Rossa

Beauforta. Ruke su ga ionako svrbjele. No umjesto toga on ustane,

zaobiđe stol i pruži ruku svom šurjaku.

- Hvala - reče. - Neću zaboraviti.

Mojoj izgubljenoj ljubavi.

Prošle sam te noći sanjao. Već su prošle tri godine, a još

sanjam o tebi. Miris tvoje kože uvijek je sa mnom i načas

imam osjećaj da si blizu mene. Mogu čuti tvoj nježan i

strastven glas. Mogu vidjeti tvoje tamne oči kako se pale od strasti.

Je li glupo reći da je tvoja koža od svile? Tvoja je kosa zlatni slap u

kojemu su se zadržali topli odrazi sunčeva zapada.

Dok te ponovo ne zagrlim, neću imati mira. Znaš li koliko sam

besanih noći proveo oplakujući posljednji pogled, posljednju riječ?

Ti si mi, ljubavi moja, uzela dušu i navodiš me na to da se nadam

nemogućemu. Dok gledam neku ženu, jedino što na njoj uspijem

vidjeti jest to da ti nije nalik. Ljubim te, mila moja. Ti si moja

vječna ljubav i nikad neće biti druge osim tebe.

♥♥♥

Zlaćana svjetlost sunca na zapadu isticala je oporost divljega

kraja Colorada.

- Je li to tvoja kuća? - upita Sharon.

- Da - odgovori Gus bezizražajnim glasom. - To je moja

kuća, a tvoja je zadaća da je oživiš i učiniš udobnom.

Sharon se zamišljeno zagleda u veliku zgradu, čija je

vanjština zahtijevala popravak. Stube na trijemu su škripale, a

činilo se da ni krov nije u dobrom stanju. Ono što je nekad zacijelo

bio vrt, sad je bilo tlo obraslo travurinom i korovom, ali ti će radovi

36

pričekati do proljeća. Ako ona dotad još bude tu, pomisli Sharon.

Rukom dodirne trbuh, pitajući se je li strastven susret s

Gušom dao plod. Za nekoliko će tjedana to znati bez sjene sumnje,

a u međuvremenu se mogla prepustiti samo nadi.

- Reci mi što hoćeš da učinim.

- Ništa izvana, za to ću se ja pobrinuti. Tvoju sposobnost

zahtijeva unutrašnjost kuće.

Sharon se ogleda oko sebe. Ako je unutrašnjost u istom

stanju kao i vanjski dio, onda će imati velikih problema. Duboko

uzdahne i zaključi kako mora uspjeti u tome ako želi stvoriti život s

Gušom. No borit će se zubima i noktima da tu ruševnu kuću

pretvori u pravi i udoban dom.

Tad se prvi put zapita zašto je Gusu toliko važno imati pravi

dom. Zašto mu je potrebna žena kad mu je to sve mogao urediti

stručnjak za unutrašnje uređenje? Uto se iz unutrašnjosti kuće

pojavi neka siva glava.

- Šefe, imamo problem.

- Čudno kako me to ne čudi -promrmlja Gus s uzdahom.

-Sharon, ovo je moj predradnik Pyke. Pyke, moja žena.

Starac se počeše po bradi, radoznalo promatrajući Sharon.

- Problem broj jedan je sad u tvojoj radnoj sobi.

- Do vraga, što je? Ili bolje, tko je.

- Dona Rosa. Trebao si vidjeti kako štapom lupa o pod.

- A problem broj dva? -Boz.

- Što se dogodilo? - silovito poviče Gus.

- Saznao je kako si dopustio da ti stave uzde.

- To je doznao od tebe, jer si ti jedini kome sam rekao.

- Da, možda, no užasno je uzbuđen. Ako hoćeš poslat ću

Jocka da ga smiri. Nemoj nipošto momke poslati k Doni, jer ih ona

nasmrt plaši,

- A tebe ne plaši, je li?

- Pazi se, šefe! – upozori ga Pyke.

- Budeš li loše postupao sa mnom, podbrusit ću pete. Smith

mi je rekao da će me primiti kad god budem htio.

- I ti bi radio za njega? Baš bih to htio vidjeti. Ta ne možete

1000 € BONUS

37

se složiti ni u boji neba. Ti bi bio kadar tvrditi da je krava bik samo

zato da mu proturječiš!

Sharon priguši uzdah. Ta bi se dvojica nesumnjivo nastavila

svađati sve do ujutro, pa odluči odmah preuzeti stvar u svoje ruke.

- Guse, ako želiš srediti to s Bozom, mogu ja govoriti s

donom Rosom. Pyke, možeš li nam donijeti kavu?

- Ja nisam kuhar - odgovori on.

- To znam, ali uvjerena sam da nijedan kuhar ne zna skuhati

tako dobru kavu kao predradnik.

- Bit će bolje da to ne kažete Bozu -razdragano reče Pyke.

- Onda, imaš li što protiv da skuhaš kavu, jer sumnjam da bi

to Boz htio učiniti.

- Da, gospođo, imam protiv, ali budući da si ti nova ovdje,

snaći ću se. Ali samo ovaj put, da bude jasno.

- Hvala, vrlo si ljubazan.

- Mislim kako nije dobra zamisao da ti pođeš k Doni Rosi -

zamišljeno primijeti Gus.

- Pa pridružit ćeš nam se čim riješiš i to s Bozom.

- Sharon...

Ona mu položi ruku na rame. To je trebala biti umirujuća

kretnja, ali taj se dodir pretvori u nesavladivu želju koja je preplaši.

Kako je to moguće? Ne može ga gledati i dodirnuti a da ne osjeti

poticaj da mu se baci u zagrljaj i osvoji njegovo srce.

- Oženio si se mnome zato da se ponašam kao žena, onda me

pusti da radim svoj posao, Guse. Malo ću čavrljati s Donom Rosom

i popit ćemo kavu, tako da se ovaj susret ne pretvori u užas. Valjda

imaš povjerenja u mene, je li?

- To nije pitanje povjerenja. Prije svega, njeno je ime Dona

Rosa Claudia Lope de la Juarez.

- I?

- I onda ... oh, do vraga, Sharon!

- Ona je dio tvoje tajne, je li?

- Jest, ali ne želim da išta doznaš prije nego što ti ja to kažem.

Ne zaslužuješ.

Štiti je! Ta joj spoznaja zapali iskru nade.

- Onda ću nastojati da mi ništa ne kaže. Je li tako dobro?

38

Gdje je tvoja radna soba?

On joj pokaže jedna vrata s lijeve strane.

- Doći ću čim budem mogao - reče, rukama joj obujmi lice i

ovlaš je poljubi u obraz, no taj poljubac začas postane strastveno

traženje. -Nešto sam se dosjetio.

- Što? - upita ona, ne usuđujući se podignuti pogled.

- Zašto ne bismo naše neželjene goste pustili da malo čekaju

i da mi malo nadoknadimo devet izgubljenih godina? S malo sreće,

naša će gošća otići prije nego što se vratimo.

- Smatraš me manjim od dva zla? -Sharonine su oči blistale.

- Ne, ti si lijek za dva zla. - Gus je poljubi u vrat. - Ti si oaza,

izvor vode u pustinji, život u spletu prašine i kamenja.

Poznaje tog čovjeka. To nije onaj za kojeg se udala, nego

onaj u kojeg se zaljubila prije devet godina. Obuzme je radost

gledajući ga takvog, spoznavši da još nije sve nestalo. Možda ga

mora izvući iz ledene ljuske u koju se zatvorio. Možda. Ali mora

biti vrlo oprezna.

- Voljela bih poći gore i sakriti se zauvijek - reče ona iskreno.

- Samo nas dvoje.

- To možemo učiniti. - On joj priđe i stisne je u zagrljaj. -

Stavi krinku, Sharon, i hinit ćemo da smo osobe bez mučne

prošlosti ili nade u budućnost. Uživajmo u sreći sadašnjosti, bez

obzira na to koliko će ona trajati.

- A kad će prestati? - tiho upita Sharon, ponovo obuzeta boli.

Pogleda ga ravno u oči, pitajući se shvaća li on koliko se teško

suočiti s tim. - Željela sam da prošla noć za tebe znači mnogo više

od spolnog snošaja.

Rekla je nešto pogrješno. Gus se smrkne i povuče kao da je

hladan vjetar ugasio njegovu strast. Razbijena je ljuska opet brzo

očvrsnula. Ta joj nagla promjena izazove suze na oči.

- Upozorio sam te prije nego što smo se vjenčali.

- Znam.

- Ne traži više nego što ti mogu dati.

- Oprosti ako sam te rasrdila, ali i dalje ću pokušavati.

- Onda se pripremi na razočaranje, draga, jer ću te ja i dalje

odbijati.

1000 € BONUS

39

- Dobro - promrmlja ona, trudeći se da se primiri. - Zašto ne

siđemo i pozabavimo se problemima? Mislim da ćemo se poslije

bolje osjećati skupa.

On joj zakopča bluzu i ponovo je privije uza se te je poljubi.

- Slažem se, ali ne zaboravi da namjeravam biti s tobom kad

god to poželim. - U pogledu mu se čitala jaka želja, kao u gladne

životinje koja se neočekivano našla pred hranom.

- Misliš li da je ono što osjećamo jedno za drugo osuđeno da

nestane?

- Bez svake sumnje - potvrdi on. -Jednog dana ćemo se

probuditi i između nas naći samo pustoš.

- Ako ikada dođe taj dan, nećeš mi morati reći da odem. Već

me neće biti ovdje.

Gus potvrdno kimne, ali ona se i ne pomakne. Nešto ju je

poticalo na to da se zakune u vječnu ljubav, koja će prema njemu

preživjeti. Sad kad su se našli, više ih ništa neće rastaviti. No oprez

je prisili na to da se s naporom udalji od njega.

- Idem upoznati donu Rosu. Otvorivši vrata Gusove radne

sobe, Sharon se nade pred donom Rosom i tajnom svoga muža. Bio

joj je dovoljan samo pogled pa da shvati kako ta žena ima vrlo jaku

osobnost.

- Dona Rosa, ja sam Sharon Macleod, Gusovažena. Oprostite

što ste čekali, ali tek smo stigli.

- Žena? - s očitim zaprepaštenjem promrmlja starica. - Znači,

učinio je ono što sam tražila od njega. Priznajem da sam

iznenađena. Umjesto da sjedne za pisaći stol, Sharon se smjesti do

done Rose, nadajući se da će to starica shvatiti kao znak dobre

volje.

- Zašto vas je toliko iznenadilo naše vjenčanje?

- Nisam mislila da će naći ženu koja je voljna udati se za

njega.

- Ja sam sretna što sam to učinila.

- Time nećete steći moju simpatiju - prijezirno reče dona

Rosa.

- Zar je moram steći?

- Ako želite moju suradnju, onda se morate pošteno potruditi

40

da me usrećite.

- Naručila sam kavu... može li to biti dobar početak?

- Ne, ja pijem čaj.

- Šteta - mirno reče Sharon, nastojeći prihvatiti staričinu igru.

- Mislim da bi Pyke smatrao uvrjedom kad bih ga zamolila

da skuha čaj.

- On je staro zanovijetalo -promrmlja starica i bolje se

smjesti u naslonjač, upravo kad je Pyke donio kavu.

- Hvala, Pyke - reče mu Sharon pretjerano pristojno. -

Nadam se da ti nije bilo osobito teško.

- Jest, bilo je - drsko odgovori Pyke i doda: - Bude li me

gazda tražio, u staji sam sa životinjama koje ništa ne zahtijevaju.

Kad je Pyke izašao, prilično zalupivši vratima, dona Rosa

naglo reče:

- Donijela sam odluku. Mislim da vi to možete.

- Hvala - odgovori Sharon, nabravši čelo - premda ne znam

zašto vam moram zahvaliti.

- Macleod vam nije govorio o meni?

- Još ne.

- Onda ću pričekati sa svojom odlukom - pomalo razdraženo

reče starica.

- Zašto ćete pričekati?

- Zato jer želim pouzdano znati da ćete vi ostati s njim i kad

saznate razlog mojoj nazočnosti.

- Shvaćam - promrmlja Sharon.

To je bila laž i to su obje znale, ali Dona Rosa ne reče ništa.

Očito je to bilo nešto u vezi s tajnom koju joj je Gus spomenuo

večer prije na terasi.

- ...i radi ono za što te plaćam, vražji kuharu! - začuje se

Gusov glas izvana, a Sharon se preplaši pa priđe vratima i otvori ih.

- Što se dogodilo? - upita, vidjevši kako Gus maše šakama

prema nekoj ljudeskari, koja je potom brzo nestala niz hodnik.

- Što se dogodilo? - upita ga Sharon, zatvorivši vrata za

sobom.

- Samo sam nešto objasnio tom glupom kuharu, koji će

uskoro ostati bez posla.

1000 € BONUS

41

- Ne shvaćam zašto ga je toliko razljutilo naše vjenčanje.

- Možda sam mu trebao prije reći da sam doveo ženu u kuću,

ali nisam znao pouzdano da ću se oženiti. Ja...

- Plašio si se? - odmah ga prekine ona. - S obzirom na

njegovo golemo tijelo, ne mogu ti zamjeriti.

- Trebala si ga vidjeti dok je mahao kuhinjskim nožem!

Sharon osjeti kako joj je ponestalo daha, a koljena su joj

zaklecala.

- On ... gađao te nožem? - jedva izgovori ona.

- Ah, draga, nije mislio ozbiljno, inače sad ne bih bio ovdje.

Samo je htio istaknuti neka svoja načela.

- Ali zašto je tako bijesan zbog toga što si se oženio mnome?

- Plaši se da ćeš mu gurati nos u kuhinju.

- I to je sve? - Sharon osjeti golemo olakšanje.

- Hej, jesi li dobro? - Gus je stisne u zagrljaj. - Smiri se, Boz

ti neće nauditi, to ti jamčim.

Kad bi samo mogla vjerovati! Pa ipak, privijena uz muževo

tijelo, osjećala se sigurnom. On joj odmakne pramen kose s lica, a

oči su mu bile pune želje. Promrmlja nešto što je nalikovalo na

ljubavi moja, ali Sharon odmah pomisli kako je zacijelo pogrješno

čula.

- Je li Boz jedna od tvojih tajna? -upita ona, pomislivši kako

on mora naučiti još mnogo toga o ženi kojom se oženio, ako misli

da će je isključiti iz svojih problema.

- Ne.

- Zabrinnuta sam. No mislim da smo dugo razgovarali, je li?

- Slažem se! - Vrata radne sobe se otvore i na pragu se pojavi Dona

Rosa.

- I meni se čini da je vaš razgovor trajao odveć dugo - reče,

uputivši im strog pogled. - Namjeravate li cijeli dan tu gukati kao

dvije grlice ili ćete me u bliskoj budućnosti počastiti svojom

prisutnošću?

- Oprostite - smjerno se ispriča Sharon. Kako je mogla

zaboraviti na donu Rosu?To nije mogla objasniti. Najprije Boz, a

onda Gusovi poljupci. To je bilo dovoljno da zaboravi bilo što, pa i

ženu koja je stajala pred njom.

42

- Ispričavam se što ste me morali čekati - reče Gus, sjedajući.

- Vidio sam da vam je Pyke donio kavu. -Hladna je.

- To se događa kad se ne popije dok je vruća.

- Dona Rosa radije pije čaj - brzo se umiješa Sharon.

- Čudno! Prošli je put rekla da mrzi čaj.

- Staroj je gospođi dopušteno promijeniti mišljenje - reče

Dona Rosa, odmahnuvši rukom.

- To je jedno od malih zadovoljstava što joj preostaju.

- I to iskorištavate, je li?

- Ako me pitate nastojim li se doimati teškom - nasmiješeno

reče starica - onda je moj odgovor potvrdan.

- To sam opazio - promrmlja Gus i odmah doda: - Dobro, sad

prijeđimo na stvar. Upoznali ste moju ženu i, kao što vidite, učinio

sam sve što ste zahtijevali od mene. A sad mi dajte ono što želim.

- Izvrsno ste izabrali - reče dona Rosa, promatrajući Sharon.

- Nisam od vas očekivala toliku razboritost. -I u čemu je

onda problem?

- Još vam nije rekao, je li?

- Namjeravao sam joj reći večeras -oporim glasom joj

odgovori Gus. -No vi ste me zatekli svojim iznenadnim dolaskom.

- Recite joj odmah, tako da pouzdano znam da vas neće

ostaviti čim sazna isitnu!

- Vi nemate pravo ...

- Imam sva prava! - poviče starica, udarivši štapom o pod.

- Hajde, Guse - spremno se umiješa Sharon. - Ako gospođa

želi da mi odmah kažeš, udovolji joj.

- Draga, namjeravao sam ti reći, ali ne na ovakav način -

promrmlja Gus s izražajem negodovanja.

To je svakako ružna vijest, pomisli Sharon i duboko uzdahne

da zadrži mir. Naučila se svladavati i skrivati svoje misli iza krinke

ravnodušnosti. Godine koje je provela s tetkom bile su dobra škola.

A onda nakon raskida braka s Gusom, kad je grižnja savjesti njenog

brata prijetila da pokvari njihov odnos, trudila se da ne pokaže

svoju bol, tako da Ross može vedro živjeti. Ma koja bila Gusova

tajna, ona je bila spremna suočiti se s njom.

- Sve je dobro - umiri ga ona. - Rekla sam ti da ću prihvatiti

1000 € BONUS

43

tvoju tajnu i prije nego što sam udala za tebe.

- Dobro. - Činilo se da se Gus zatvorio u sebe, kao da želi

zadržati vlast nad svojim osjećajima. - Dona Rosa ima nešto što

želim i da to postignem, morao sam ispuniti neke njene zahtjeve.

Prvi je bio da kupim kuću.

- A drugi da se oženiš, je li? -Da.

- A u zamjenu za što? Oklijevao je nekoliko trenutka više

nego što je bilo potrebno, a onda blagim glasom reče:

- A zauzvrat će mi ona dati moju kćer.

Mojoj izgubljenoj mladenki.

Prošla je još jedna godina a da te nisam zagrlio. Koliko

ih je već? Četiri duge, užasne godine. Kako mi

nedostaješ, ljubavi moja! A ti? Misliš li još na mene? Ili

si našla drugoga? Ta me misao muči svake noći. Često

mislim kako je sve to bila samo mašta, koja me navodi na to da

vjerujem kako sam se oženio i kako sam te one daleke noći držao u

naručju. Uspijevaš li još u snu vidjeti moje lice, kao što ja vidim

tvoje? Čuješ li me, Sharon, kao što ja čujem tvoj glas, koji mi u

vjetar šapće ljubavne riječi, koji me svako jutro doziva sa

slavujima, koji mi šapuće nježne riječi skupa s potokom što u

proljeće teče uz još zaleđene obale? Ili sam samo tek daleka

uspomena? Gubim te, ljubavi moja, to osjećam. A ako se to dogodi,

izgubit ću i onaj dio sebe koji si ti držala živim. Vrati mi se!

Potrebna si mi!

♥♥♥

Gus je morao uložiti sav svoj napor da se smiri i ostane sjediti. Htio

je skočiti sa stolca i odvesti Sharon u spavaću sobu da joj sve

objasni i na neki joj način ublaži bol. Ali Dona Rosa ga je prisilila

da sve ubrza, uzevši situaciju u svoje ruke. Sharon je sjedila

nepomično, očiju punih strepnje, stisnutih usana da prikrije njihov

44

drhtaj.

- Kako se zove? - upita ona na posljetku slabašnim glasom. -

Tvoja kći, mislim.

- Serena.

- Dražesno ime - reče ona iskreno. - I... i koliko joj je godina?

- U kolovozu je navršila tri.

- Iste je dobi kao i moj nećak Dirk. A ... a ... Serenina majka?

- Sharon je znala da će briznuti u plač ako odmah ne prestane

govoriti. No Gus zacijelo ne bi htio pružiti Doni Rosi to

zadovoljstvo, pa brzo ustane i priđe Sharon.

- Poslije ćemo razgovarati. No, jeste li sad zadovoljni? -

obrati se starici. Dona Rosa shvati dvostruko značenje tog pitanja

pa sagne glavu.

- Žao mi je, gospodine Macleode. Izabrala sam loš trenutak.

Trebala sam vam dopustiti da svojoj ženi objasnite na svoj način.

- A što je sa Serenom? - upita Sharon.

- Potkraj mjeseca ću je dovesti ovamo u posjet - odgovori

starica,

- Ali rekli ste ... - s negodovanjem počne Gus.

- Vi ste zasad učinili što sam tražila - naglo ga prekine ona. -

Mislim da vam moji drugi zahtjevi neće biti problem.

- Smijem li znati što još hoćete? -oporo upita Gus.

- Budite oprezni, Macleode. Serena još nije ovdje.

- Ali ubrzo će biti.

- A vi, gospođo? - Starica stane pred Sharon. - Hoćete li

Serenu prihvatiti kao svoju kćer?

- Da, bit ću joj majka - bez oklijevanja odgovori Sharon.

Ta izjava pogodi Gusa. Ona je podrazumijevala Sharoninu

stalnu nazočnost, što on nije bio spreman podnijeti. On želi svoju

kćer, a ne ženu, pogotovu ne ženu s tako mekanim srcem.

Pokuša se sjetiti kakav je bio nekoć, kad je mogao nešto

ponuditi ženi poput Sharon, kad je bio mlad i glup, kad je vjerovao

da je ljubav sreća, a ne muka i patnja. Ali sad više ne vjeruje u taj

osjećaj, ne vjeruje u njegovu čistoću, u radost koju može pružiti, a

iznad svega ne vjeruje u njenu postojanost. Devet dugih samotnih

godina učinili su ga neosjetljivim za te snove. Od ljubavi je

1000 € BONUS

45

upoznao samo bol i samoću. Bude li Sharon nastavila živjeti s njim,

on će joj nanijeti patnju.

- Hoću svoju kćer! Imao sam dovoljno strpljenja! - gotovo

poviče Gus. - Učinio sam sve što ste tražili od mene.

- A sad se moram uvjeriti da su ova kuća i ova žena s kojom

ste se vjenčali prikladne za Serenu.

- Ne iskušavajte me, Dona Rosa! Samo načas se činilo da se

krinka strogosti pomaknula i odala svu ranjivost stare žene. Ona je

vodila unutrašnju borbu da shvati je li učinila sve što je mogla za

Serenino dobro.

- Ona je moja jedina unuka - reče bolnim glasom. - Nije pas

ili mačka, kojima je potrebna samo kuća. Uvjerim li se da niste

prikladni, ponovo ću je vratiti u Meksiko.

- Učinili biste nešto takvo? - s nevjericom upita Gus. - A

zašto ste onda došli k meni? Zašto ste mi rekli da ona postoji, kada

to nije učinila njena majka? Zašto ste zatražili da uzmem Serenu

ako se vi možete brinuti za nju?

- Sutra ujutro ćemo otputovati u San Francisco - reče starica,

idući prema vratima. - Vratit ću se potkraj mjeseca da vidim hoće li

vaša žena biti sposobna ovu kuću pretvoriti u pravi dom za Serenu.

- Potrudit ću se - reče Sharon sam smiješkom i uhvati je za

ruku te joj otvori vrata.

Do vraga Sharon i njena ljubaznost, pomisli Gus. Čini se da

su te dvije žene, ona koju je godinama tražio i ona koja ga je mučila

posljednja tri mjeseca, postale prave saveznice. A iz toga se ne

može roditi ništa dobro.

- Jock! - zareži on, a u radnoj se sobi začas pojavi snažan

čovjek. Zacijelo je prisluškivao kako bi mogao ono što je rečeno

prenijeti svom bratu Bozu i Pykeu, zapravo svima koji ga budu

htjeli slušati. Bio je veliki radnik, ali nepopravljivi spletkar.

- Zvao si me?

- Da. Donesi večeru i pazi da bude neko svježe piće, ako ne

želiš nevolje.

- Ah, šefe, ta valjda se ne namjeravaš napiti za svoju prvu

bračnu noć?

- Nije mi ovo prva bračna noć! I ne gledaj me tako! To se

46

tebe ne tiče!

- Shvatio sam. Za gospođu pjenušac? Ili vino?

- Vino, neki dobar merlot. I nastoj da joj čaša uvijek bude

puna. - Samo bi drukčija prošlost učinila da sve izgleda drukčije.

Ali tad on ne bi imao Serenu, i od te misli osjeti nelagodu. - I

potrudi se da Boz ostane u kuhinji. Ne želim da prvi dan preplaši

moju ženu.

- Rado bi je probo nožem.

- To znam.

- Ali možda neće htjeti kuhati za tvoju ženu, pogotovu ako se

ona počne motati po kuhinji.

- To se neće dogoditi. Onda, hoćeš li se ti pobirnuti za brata

ili to moram učiniti ja?

- Dobro, ja ću srediti s Bozom -odgovori Jock i, prije nego

što je izašao iz prostorije, vikne: - Dobro je nalij vinom!

♥♥♥

- Hoćeš li još vina? - upita on Sharon.

- Ne hvala.

Sjajno! Neće vino, isto kao što nije htjela salatu i kruh. I kao

što će, nesumnjivo, odbiti sve što bi Jock iznio na stol. Gus uzme

čašu punu vina koju je ona odbila i prkosno tresne njom o stol.

Tamna se tekućina prolije iz čaše i zamrlja stolnjak.

- Nemoj je siliti, šefe - prekori ga Jock. - Možda ne voli vino.

Ako se nadaš da ćeš je opiti, onda će biti bolje da uzmeš malo one

tekućine što je držiš u ladici svog stola i uliješ joj je u kavu.

- Savjetujem ti da dobro razmisliš prije nego što odlučiš

ponovo otvoriti usta! Samo tako možeš sačuvati mjesto - obruši mu

Gus.

- Ali što sam rekao? - pobuni se Jock.

- Najprije si zabadao nos u stvari koje te se ne tiču. - Gus se

uzaludno trudio smiriti glas. - Drugo, govoriš ono što te nitko ne

pita i treće, ne namjeravam opiti svoju ženu.

- Oh, odustao si? Uostalom, to je tvoj problem.

1000 € BONUS

47

- Jock!

- Hoćeš li da držim jezik za zubima?

- Ili to učini sam ili ću te ja prisiliti na to! - Gus stisne šake.

- Trebate li još što? - upita Jock Sharon, stavivši tanjur pred

nju. Potom Gusu dobaci zabrinut pogled. - I da budemo jasni,

nisam spletkario. Kako da joj nešto sakrijem kad ne znam što

trebam sakriti?

- Ne, hvala, Jock, dobro je ovako brzo se umiješa Sharon.

- Nadam se da ćeš pojesti sve što sam ti donio, gospođo.

- Da budem iskrena, nisam baš gladna - odgovori Sharon,

zatečena.

- To nije dobra zamisao - primijeti Jock. - Jer ako nešto od

toga vratim u kuhinju, Boz će doći ovamo s nožem zatražiti

objašnjenje. Ne voli kad se ljudima ne sviđaju njegova jela.

- Jock! - poviče Gus.

- Hoćeš li da ti žena bude raskomadana, šefe? - upita Jock,

naglo se okrenuvši. - Ja štitim tvoje vlasništvo.

- Ona nije moje vlasništvo! - zareži Gus. Kakvo je to glupo

mišljenje da je žena vlasništvo? Najprije Ross, a sad i Jock. Zar ne

shvaćaju koliko je Sharon jaka i neovisna? Možda zbog njenog

krhkog izgleda?

- Da, shvaćam. Ovo je tvoja prva pogrješka. Reci ženi nešto

takvo i uskoro će ti situacija izbjeći iz ruke.

- Jock nije baš suvremenih nazora -objasni Gus svojoj ženi. -

Možda se zato i nije oženio.

- Hoćeš li čuti moje mišljenje? -upita Jock, ali to zapravo nije

bilo pitanje.

- Ne! - poviče Gus, prije toga tiho opsovavši.

- Kad si otišao na onaj glupi ples, trebao si kupiti podložnu

ženu. Nije da na ovoj koju si doveo ima nešto pogrješno, ali morao

si joj jasno i glasno bez uvrjede reći da se bavi samo kućom i

djecom.

- Nisam kupio ženu! To nikad nisam rekao!

- Ne tim riječima - prizna Jock. - Ali naslutili smo tvoju

misao.

Gus sa zabrinutošću opazi kako je Sharon odložila ubrus s

48

namjerom da ustane.

- Draga, nikad nisam rekao da sam te kupio, kunem ti se!

- Možda bi prikladnije bilo reći da si se poslužio njome -

zamišljeno reče Jock. - Sklopili ste nekakav ugovor i...

- Ispričajte me, molim - reče Sharon i skoči na noge.

- Draga, čekaj! - poviče Gus i prokune u sebi.

Sharon se odluči ponašati posve isto kao i svi stanovnici te

kuće, pa učini suprotno od onoga što je Gus tražio od nje.

Dostojanstvenim se korakom uputi prema spavaćoj sobi, a on bi se

bio zakleo da plače.

- Pođi k Bozu i zatraži da ti na poslužavnik stavi nešto za jelo

i ostavi ga pred vratima moje spavaće sobe - obrati se Gus Jocku. -

A sutra ćemo ti i ja načiniti jedan pokus.

- Kakav pokus? - zabrinuto upita Jock.

- Iskušat ćemo koliko te puta moram udariti da ti ispadnu svi

zubi! - Ne sačekavši odgovor, Gus ode iz blagovaonice i u hodniku

nađe Sharon kako se ogledava oko sebe, očito tražeći spavaonicu.

Jednom je rukom obujmi oko ramena i povede je sa sobom. Kad je

htio upaliti svjetlo, ona ga zamoli da to ne čini. Sad je pouzdano

znao da ona plače, pa načas osjeti potrebu da bude čovjek kojeg ona

zaslužuje, a ne onaj za kojeg se udala.

- Dušo, moramo razgovarati.

- Onda govori, ali ne pali svjetlo.

- U mraku ne mogu vidjeti tvoju reakciju - reče on, ali odluči

je poslušati i nastavi: - Sharon, žao mi je zbog svega onoga što je

rekao Jock, ali prije svega mislim da sam i ti prije ženidbe morao

spomenuti Serenu.

- Zašto to nisi učinio? - upita ona, I sjedeći na postelji.

- Zato jer sam glu ... - Zraka sunca i na zalazu padne na

njegov vjenčani i prsten i on naglo ušuti, nastojeći I ublažiti svoj

rječnik. - Bio sam I iskren s tobom. Rekao sam ti što želim i što

očekujem od braka. Nije mi se činilo da ti moram dati objašnjenje

za nešto tako osobno.

- Shvaćam. - Ona sagne glavu a kosa i joj se raspe u zlaćanu

masu na blijedoj svjetlosti sunčeva zalaza.

1000 € BONUS

49

- Znam da sam te povrijedio, ne I samo zato što ti nisam

spomenuo I Serenu nego i zbog samog njenog postojanja.

- Nismo bili vjenčani. - Ona još jače pritisne jastuk koji je

držala na prsima. - Nisi mi morao biti vjeran.

- Shvaćaš? - nesvjesno izlane on, a ona odbaci jastuk i tom se

kretnjom činilo da je izgubila oslonac.

- Znam da ti je teško vjerovati, ali shvaćam te. - Glas joj je

sad ponovo stekao malo snage. - I ti ne želiš znati zašto te shvaćam.

Ne, to nije htio. Bile su to zabranjene riječi koje su ga bacile u

najdublji očaj.

- Zvala se Claudia - počne on, prisilivši se - i kratko mi je

vrijeme život učinila podnošljivijim.

- Jesi li je volio? - Glas joj je bio hladan, ali osjećala se kao

da umire.

- Je li potrebno da ti odgovorim na to? Misliš da nisam

sposoban voljeti, je li? - Pitanje se izgubi u tami. Duboko

uzdahnuvši, Gus je zagrli, a njen drhtaj mu otkrije da to nije

očekivala. - Nekad sam te volio ... nije li to dovoljno?

- Ne! - Ona ga odgurne i prste mu upre u prsa. - Ti se plašiš

živjeti, Guse. Nikada to ne bih povjerovala, ali je tako.

- Ne plašim se, draga - šapne joj on uz usne. - Samo sam

postao oprezan. A možda pomalo i cinik.

- Što je bilo s Claudijom? - upita ona, odmaknuvši lice od

njegova, ali on je nije ispuštao iz ruku.

- To je bila privremena razonoda.

- Za nju ili za tebe?

- Za oboje - bezličnim glasom odgovori on. - Ona je bila

najmlađa u obitelji i po prirodi neobuzdana. Pokušavali su je

zauzdati, ali ona je pobjegla i učinila ono što je znala da joj nikad

neće oprostiti.

- Jesu li saznali za tebe? Da.

- I odveli su je? - Malo se opusti uz njega. - Oh, Guse.

- Ne, Sharon. Nisu se ponijeli kao Ross. Jednostavno su je

otjerali od kuće bez ijednog novčića.

- Razbaštinili su je? - s nevjericom upita ona. - Ali kako su

mogli?

50

- Ne znam. Samo je Dona Rosa ostala uz nju.

- Zar joj nisi ti mogao pomoći? Zašto se nisi oženio njome?

- Nisam znao da su je izbacili iz kuće. Ali da i jesam, ona se

nikad ne bi udala za mene. Rekao sam ti da je to bila kratka veza.

Kad su se naši obostrani osjećaji promijenili, Claudia me napustila

- I nisu ti rekli za Serenu?

- Ne onda, nego tek prije nekoliko mjeseci. Pojavila se Dona

Rosa i obavijestila me da je Claudia poginula u automobilskoj

nesreći. Serena je bila s njom.

- Vjerojatno je Dona Rosa shvatila da ti to ne može tajiti.

Zašto bi ti je inače dovela?

- I ja još pokušavam shvatiti želi li mi povjeriti djevojčicu ili

ne želi.

Možda je vrijeme da porazgovaramo o tome što uistinu

hoćeš od mene - promrmlja Sharon nakon dulje šutnje.

- Što time hoćeš reći? - upita on.

- Jock nije mnogo pogriješio, je li? Sklopili smo ugovor,

rekavši mi kako želiš da ti kuću pretvorim u pravi dom. - Naglo se

udalji od njega što je više mogla. - Propustio si mi reći da je kuća za

tvoju kćer, a ne za nas dvoje.

- I onda?

- I onda hoću točno znati što to podrazumijeva. Što hoćeš od

mene? - upita ona ponovo.

Nije imao pojma što bi joj odgovorio, pa skoči iz postelje i iz

ormara uzme svoju majicu te joj je dobaci. - Za noćas odjeni ovo,

jer ne znam što je Jock učinio s tvojom prtljagom.

- Ne namjeravam spavati ovdje.

- Onda izaberi neku drugu sobu, nije mi važno gdje ćemo

spavati.

- Želim reći da neću spavati s tobom. To je i očekivao, ali nije

namjeravo nimalo promijeniti svoju odluku.

- Nas dvoje ćemo spavati skupa -reče tonom koji nije trpio

prigovor.

- A sad se presvući.

Imao je dojam da je čuo riječ za koju je bio uvjeren da je

njegova žena ne zna i shvati da je dobio prvu rundu. Tad Gus otvori

1000 € BONUS

51

vrata i uzme poslužavnik što ga je Jock ostavio. Jedna zraka svjetla

prodre u sobu i dopusti mu da promotri Sharon. Klečala je na

postelji i navlačila majicu. Lice joj je bilo okrenuto prema njemu i u

njenim velikim tamnim očima vidio je razočaravajuću ranjivost.

On osjeti nesavladivu želju da odbaci poslužavnik i baci se na svoju

ženu te je opet učini svojom.

- Guse? - Glas joj je bio pun zebnje, i tad on shvati kako joj

nikad ne bi mogao nanijeti zlo. Već ju je mnogo povrijedio.

- Nisi večerala - reče, boreći se da zadrži vlast nad sobom -

pa sam zatražio od Jocka da donese ovo.

- Ni ti nisi dovoljno jeo.

Gus zapali svjetlo na noćnom ormariću, uzme poslužavnik i

sjedne do nje, potom joj pruži odrezak puretine, koji ona uzme bez

protivljenja.

- Ovo je stvarnost, dušo - reče on kad je pojela nekoliko

zalogaja. - Učinit ću sve da dobijem svoju kćer. Na žalost, zasad

Dona Rosa ima situaciju u svojim rukama.

- A ja sam sredstvo da dođeš do Serene. - Pogled joj je bio

bezizražajan.

- Jesi li se oženio mnome zato da dobiješ kćer?

- Moglo bi se reći i tako - s naporom odgovori Gus.

Ona obori oči. Gus je došao u napast da joj rukama obujmi

lice i prisili je da ga pogleda, ne bi li u njenim očima ponovo vidio

onaj izražaj što joj je obasjao lice dok su vodili ljubav. No prisili se

daje ne dodirne, svjestan da se ne bi mogao svladati kad bi je samo

taknuo. Kao da je naslutila njegove misli, Sharon povuče pokrivač

do vrata.

- Nadaš se da ćeš pogoditi što želi dona Rosa i ugoditi joj, je

li?

- Da ... i tvoja intuicija bi u tome mogla pomoći.

- Onda mi daješ otvorene ruke?

- Mislim da mi je to jedini izbor.

- Što će se dogoditi kada dobiješ Serenu?

- Želiš reći što će se dogoditi s tobom?

- Da. - Ona ponovo protisne jastuk na prsa, kao da se želi

zaštititi. - Što će biti sa mnom ako nisam trudna?

52

Mojoj izgubljenoj mladenki.

Donio sam odluku, vrlo glupu, priznajem. Uskoro će

se ponovo održati "Pepeljugin ples" i odlučio sam

posljednji put poći na nj. Jedan prijatelj je pristao

zatražiti pozivnicu u svoje ime, tako da se moje ime

neće pojaviti u popisu uzvanika i Emily neće moći obavijestiti tvog

brata. Bit ću tamo, ljubavi.

Vrlo sam zbunjen. Možda će to biti način da se oprostimo

zauvijek. Ili se možda samo nadam da ćeš ponovo biti sa mnom

poslije svih ovih godina.

Ali moram imati jasne misli, pa sebi neprestano ponavljam

kako smo ti i ja sad posve druge osobe. Vrlo je vjerojatno da će

nakon pozdrava svatko poći svojim putem. Ali to moram znati,

uvjeriti se da moram i dalje živjeti bez tebe. Budeš li tamo, riješit ću

tu dvojbu. A ne budeš li, mislim da ću imati tvoj odgovor, je li?

Čekaj me, ljubavi, doći ću.

Trudna. Trudna s njegovim djetetom. Ta je slika bila tako živa da je

Gus bio potresen. - Zašto ne pričekamo do odluke o tome?

-Ne. Sad moram imati odgovor.

- Do vraga, draga, ta neću te izbaciti iz kuće! - Bio je uvjeren

da mu Sharon neće dati mira dok joj ne odgovori. Još nije sreo ženu

koja toliko sama sebi nanosi bol.

- Ali više ti neću biti potrebna. Ti ne želiš mene.

- Sada ti ne znam odgovoriti na to -reče on, osjetivši se

pritisnutim uza zid. - A budeš li trudna, dakako da ćeš ostati. - Opet

je rekao nešto pogrješno.

- Znači, samo budem li trudna. -Usne joj zadrhte, željne

poljupca koji bi ionako odbila. - Ne budem li trudna, brak će

prestati.

- To nisam rekao! - poviče on i sklopi oči, poželjevši da je

okorjeli lažljivac koji slaže pri svakom disaju. - Draga, tako sam

1000 € BONUS

53

umoran pa i ne znam što govorim. Dvije noći nisam oka sklopio, a

moraš priznati da je danas bio naporan dan.

- Da, mislim da ću i ja zaspati -promrmlja ona, okrenuvši mu

leda. On se ispruži do nje i ovije joj ruku oko ramena, no ona je

odmah odgurne. - Mislim da ćemo bolje spavati ne budemo li se

dodirivali -doda.

Iscrpljena je, pomisli Gus. Iscrpljena i povrijeđena. Dva su

posljednja dana i za nju bila vrlo teška.

- Budi mirna - ljubazno je umiri on.

- Neću te ni dodirnuti.

- Dobro.

Ne, nije dobro. On ostane šuteći, dok je nije čuo njeno

polagano i ravnomjerno disanje. Tad je okrene prema sebi i zadrži

je u zagrljaju. Ona mu u snu položi ruku na prsa i nasloni glavu na

rame, a onda se pripije uz njega. Gus je stisnuo zube svladavajući

se, a onda i on utone u san.

♥♥♥

Sharon se probudi s neugodnim osjećajem da nešto nije kako valja.

Bila je utonula u najljepši san, onaj koji je snivala cijeli život, ali on

je nestao s prvim jutarnjim svjetlom. U sobu je prodrla uporna

zvonjava koja je prisilila Sharon da posve otvori oči. Gus je stajao

uz podnožje kreveta i gledao je.

- Dobro jutro - ljubazno joj reče.

- Učinilo mi se da čujem neko zvono - primijeti Sharon.

- To Boz zove na doručak. - Načas zastane s oklijevanjem. -

Žao mi je zbog onog sinoć - promrmlja na posljetku. - To nipošto

nije bila prva bračna noć kakvu sam zamišljao za nas. Idući ću se

put potruditi da bude bolje.

- Bolje? - jedva čujno upita ona.

- Da, bolje. S manje boli.

Ona nije mogla prikriti drhtaj nevjerice. To je Gus očito

shvatio kao odobravanje, jer je zadovoljan izašao iz sobe. Manje

boli? Što je htio time reći? Iskra nade zapali joj se u srcu. Možda još

postoji neka mogućnsot za njihovu zajedničku budućnost.

54

Sharon ga zeteče u dnevnoj sobi za kavom. Ona mu sjedne

nasuprot, gdje je stajala druga šalica.

- Kakav plan imaš za danas? - upita on.

- Počet ću razmišljati o preuređenju kuće. Priznajem da još

nemam nikakvu zamisao.

- Već će ti nešto pasti na pamet. Zašto najprije ne upoznaš

okružje? Mogla bi razgledati spavaće sobe i odrediti koju ćeš

urediti za Serenu.

- S koliko osoba za rad mogu računati kad nešto odlučim?

- Imat ćeš Jocka na raspolaganju. Zasad nemam dovoljno

osoblja, ali možemo uzeti nekoga iz grada. Kao da je naslutio da ga

spominju, Jock je ušao sa dva tanjura iz kojeg se dimilo i ljubazno

ih pozdravio. Smatrajući da mora popraviti svoj odnos s njim,

Sharon reče:

- Jock, gladna sam.

- Dobro, onda je ovo za tebe, gospođo - zadovoljno poviče

Jock i stavi pred nju pun tanjur. - Ne bude li ti dovoljno, dobit ćeš

još.

- Hvala, ali ovo mi je i previše.

- Boz će provjeriti koliko si pojela -upozori je on.

- Ako Boz ima neku primjedbu, neka je kaže meni - umiješa

se Gus. Gusov zaštitnički duh joj ulije hrabrost, pa zabode vilicu u

gomilu prženih jaja na svom tanjuru. Usputno je zaradila Jockov

osmijeh. A kad je progutala prvi zalogaj, obrati se Gusu.

- Želim psa, velikog i gladnog.

- A gdje ćeš s njim, draga? - sa smiješkom upita Gus.

- Ispod svog stolca - odgovori ona. Nakon nekoliko trenutaka

odgurne tanjur od sebe i doda: - Ne mogu pojesti više ni jedan

zalogaj.

- Ali ostavila si više od polovice. Boz će...

- Opet taj Boz! - poviče ona. - Ta to je smiješno! - Odloži

ubrus i ustane od stola pa krene prema kuhinji.

- Dušo, mislim da ti to nije pametno - primijeti Gus, idući za

njom.

- A ja mislim da je to baš sjajna zamisao! - Ona širom otvori

vrata i ude u kuhinju. Jock je sjedio na visokom stolcu, a pred

1000 € BONUS

55

sudoperom, okrenut joj leđima, stajao je taj div u kojemu je odmah

prepoznala Boza. - Zdravo - veselo pozdravi. Boz se sav ukoči.

Činilo se da joj je dovoljno izgovoriti jednu riječ pa da kaže nešto

pogrješno.

- Je li to gospodarica? - upita Boz brata, a kad mu on

potvrdno kinine, doda: - Što hoće?

- Ne znam. - Jock iskosa pogleda Sharon i upita: - Što hoćeš,

gospodo?

- Želim upoznati Boza.

- Boz ne želi nikoga upoznati. - Boz obriše ruke i polako se

okrene, pokazavši lice koje je izgledalo kao da ga je netko razbio i

potom ga nekako ponovo sastavio. Sharon nije ustuknula kao što su

to obično radile druge osobe, već se zagleda u njegove ožiljke i

priđe mu te mu odmakne pramen kose sa čela.

- Bio si sretan, momče primijeti ona.

- Samo još koji centimetar niže i nalikovao bi na pravog

gusara sa crnim povezom preko oka. Što ti se dogodilo?

Automobilska nesreća?

- Recimo da moj konj više nema vjetrobran.

- Konj? - Sharon ga pogleda iskosa.

- To se tako kaže - nasmije se Jock. -Boz i ja ne jašemo

konje.

- Zato jer vas ne mogu nositi - brze se umiješa Gus.

- Udarili smo džipom - objasni Boz, slegnuvši ramenima.

- To me podsjeća na nešto -promrmlja Sharon. Krajičkom

oka pogleda Gusa, pitajući se kako će reagirati na ono što slijedi.

Zasuče lijevi rukav i pokaže duboki ožiljak.

- Seže mi sve do ramena - objasni ona. - Sretna sam što još

mogu micati rukom, ali kad se mijenja vrijeme, još me boli.

- Što ti se, do vraga, dogodilo? - upita Gus, vidjljivo smućen.

- Automobilska nesreća, kao i Bozu.

- Kako? Kada?

- Koliko si dugo bila u bolnici? -upita je Boz, prišavši joj da

bolje vidi. Njegovo joj pitanje dopusti da izbjegne odgovoriti

mužu.

- Dva mjeseca, da ne spominjem operaciju plastične kirurgije

56

kojoj sam poslije bila podvrgnuta.

- Ti si dobro prošla, ja sam odležao šest mjeseci - reče Boz. -

Već su me bili otpisali.

- A ja sam izgubila pola svoje krvi. -Ne!

- Dobro, ne baš pola - nasmiješi se Sharon, ali svejedno

mnogo. Da mi brat nije dao svoje krvi, sad ne bih bila ovdje.

- Ross je bio s tobom? - Gus je bio smućen.

- Taj me put slijedio - reče ona, pomno birajući riječi.

- Kamo?

- U Kostariku. One planine znaju uistinu biti opasne. - Potom

se Sharon ponovo obrati Bozu. - A što se tiče tvoje kuhinje...

- Što ne valja s njom? - prekine je kuhar, tiho opsovavši, i

prekriži ruke na prsima. - Imaš li mi što reći?

- Da, budući da sam danas odlučila otkriti svoje tajne, reći ću

ti još jednu. - Načas ušuti i potom doda: -Uopće ne znam kuhati.

Naša domaćica u Kostariki me pokušavala nešto naučiti, ali bez

uspjeha. Ross je glede toga bio dovoljno razborit, možda zato što

me upravo bio spasio od...

- Spasio od... ponovi Gus tiho. - Od koga? Od mene?

- Ne! - gotovo poviče ona. - Dobro znaš da me od tebe nije

trebao spašavati.

- A onda od koga?

- Od moje tetke. - Skoči sa stolca i uputi im blistav osmijeh. -

Onda, jesmo li riješili problem kuhinje? Hoćeš li i dalje kuhati za

nas, Boze?

- Svakako - odgovori Boz. - A budeš li htjela nešto posebno,

mogao bih ti to i skuhati.

- Hvala - pomalo zbunjeno odgovori Sharon.

- Znao sam da ćemo se složiti - reče Boz, udarivši je po

ramenu tako da je zamalo pala. - Jesi malo kost i koža, ali to se

može popraviti.

- Dobra je ovakva kakva jest -umiješa se Gus, plašeći se da bi

Boz od prevelikog oduševljenja mogao Sharon oboriti na pod.

- Nije ako mora jesti za dvoje.

- Što si to rekao? - naglo se okrene Gus.

1000 € BONUS

57

- Imam ja oko za to - ponosno ustraje Boz. - To sam

naslijedio od majke. Ona je to mogla vidjeti, a isto tako i ja.

- Dođi - reče Gus, uhvati Sharon za ruku i povuče je prema

vratima. -Boz se samo šali. Još je preprano da bi se to pouzdano

znalo.

♥♥♥

- Ti ne shvaćaš, šefe!

- Nema se što shvatiti, Jock -odgovori mu Gus, ne dižući

pogled s računovodstvenih knjiga. – Ona ima otvorene ruke da s

kućom radi što misli da je potrebno.

- Ali ona je načinila popis svega što želi učiniti ili imati! Ne

misliš li da je to opasno? Znam da to nisam smio, ali pogledao sam

taj popis. U njemu se govori o rušenju zidova i podova.

- Mislim da moram porazgovarati s njom - reče Gus,

odloživši pero. -Znaš li gdje je?

- U jednoj od spavaćih soba. Čekat ću ovdje dok ne uspiješ tu

vražju rušiteljicu preobraziti u nježnu djevojku s kojom si se

oženio.

- Idem odmah. - Gus odmah krene u sobu koju je Sharon

odredila za Serenu. Priđe joj tiho s leđa i raspusti joj kosu koju je

bila skupila na zatiljku. - Nisam vjerovao da je to moguće, ali

preplašila si Jocka -reče.

- Bojim se da on ne voli novosti. -Sharon se ne okrene, ali se

nasloni na njega.

- U mojoj je radnoj sobi preplašen poput psetanceta.

- Žao mi je. Samo se pokušavam organizirati.

- Učini mi uslugu i pokušaj biti manje organizirana, jer ćeš

tako dobiti potrebnu pomoć. Jesi li smislila nešto?

- Jesam - odgovori ona i uzme kutiju koja je stajala ne polici

te iz nje izvadi lutku koju je Gus kupio za Serenu. On se vidljivo

lecne, ali ne reče ništa, a ona nastavi. - Čula sam da djevojčice vole

lutke koje imaju kosu sličnu njihovoj. - Sharon sklopi oči,

odjednom se doimajući iscrpljenom. Kako može čovjeka s takvim

mislima smatrati bezosjećajnim? - Vrlo je lijepa i Sereni će se

58

svidjeti - doda potom.

- Misliš? Kupio sam joj je, kako bi se osjećala kod kuće kad

bude živjela ovdje. Što misliš?

To je bio prvi put da je osjetila nesigurnost u njegovom

glasu. Zacijelo očajnički želi svoju kćer. Jedan dio nje se razveseli

što se on trudi da joj pripremi pravi dom. Ali drugi dio, manje

plemenit, podsjeti je na to da nije učinio ništa slično za ženu koju je

izgubio prije mnogo godina.

- Mislim da je to savršen dar.

- Jesam li učinio nešto pogrješno? -upita on, uhvativši je za

ruku dok je prolazila uz njega.

- Ne, nipošto.

- A zašto si onda odjednom tako snuždena? - Pomno se

zagleda u nju. - Zbog prošle noći? Ili se možda plašiš kako ću te

prisiliti na to da odeš kad jednom budem imao Serenu?

Sharon nije imala snage za raspravu. Kako može objasniti

muškarcu koji ne vjeruje u ljubav da je ona cijeli život provela

tražeći ga? Kako može objasniti čovjeku koji ne vjeruje u ljubav da

je baš ljubav ono što će njegova kći željeti više od svega, više od

lijepe lutke? Sharon je u djetinjstvu izgubila roditelje i bila je

uvedena u obiteljsku vezu bez ljubavi, bez radosti i bez sigurnosti.

To su bile najgore godine njenog života i na nju su ostavile dublje

ožiljke od onih na njenom tijelu. Naučila je da je život bez ljubavi

uludo potraćen. Pogleda svog muža u njegove plave oči, koje mogu

biti tako hladne, a trenutak potom ljubazne i tople.

- Ne, Guse, ne plašim se toga. - S mukom se borila da potisne

drhtanje usana. - Užasno se plašim da misliš ozbiljno kad kažeš da

u tebi više nema ljubavi.

- Ne moraš se plašiti istine, draga -promrmlja on, nastojeći

ublažiti riječi s osmijehom koji nije odgovarao pogledu. - Valja se

znati suočiti s njom.

1000 € BONUS

59

Mojoj izgubljenoj ženi.

Otišao sam na "Pepeljugin ples", ali tebe nije bilo. Ne

znam što bih ti pisao, ne znam što osjećam. Vjerojatno

stoga što više nisam sposoban voljeti. Nikada to nisam

mogao zamisliti, ali je tako. Upoznao sam jednu ženu, Sharon. Ne

volim je, ali Claudia i ja smo našli neki način za život. Ona se

doima prilično sretnom, premda joj ja ne mogu ništa dati. No ona

ništa i ne traži. Ispunja mi prazninu koja mi svake godine postaje

sve nepodnošljivija. Prazninu koja će me na kraju uništiti. Zaista

sam te izgubio, ljubavi moja, i tako srna tužan zbog toga. Ali to je

stvarnost. I stoga te, mila moja izgubljena ženo, pozdravljam

posljednji put. Da postoji vječna ljubav, bio bih je našao samo s

tobom.

♥♥♥

Gus se sjetio točnog trenutka kad ga je prvi put pogodila misao da

ju je mogao izgubiti. Bio je na vrhu ljestava izvan kuće i čistio oluk.

Godinama je tražio Sharon, a ona je mogla poginuti u

automobilskoj nesreći, a on to ne bi ni znao. Žurno siđe niz ljestve i

ude u kuću. Nađe je na gornjem katu, u jednoj od soba.

- Trebaš li što? - Sharon ga upitno pogleda.

- Da. - Kretnjom glave pokaže radnicima da izađu iz sobe, a

onda skine rukavice i baci ih na pod. Čim su ostali sami, uzme joj

lice među ruke i dug se trenutak zagleda u nju, gubeći se u njenim

nježnim crtama. Osjećajući njegov uporan pogled, ona malo

rastvori usne i pogleda ga svojim dubokim tamnim očima, koje su

ga progonile tolike godine.

- Guse? - prošapće.

- To moram učiniti. -Što?

Ne nalazeći riječi, on je obujmi oko struka, privije k sebi i

potraži joj usta . A onda se prepusti beskrajnom užitku i izgubi se u

60

njoj. Ali misao da ju je mogao izgubiti nije ga napuštala.

No ona je tu, s njim, i ljubi ga. Strah ga napusti, ali ne i želja.

Još je jače privije k sebi, pitajući se koliko će ta žudnja trajati,

koliko će još dana željeti tu ženu držati u svom naručju. Koliko će

još trajati dok njegova oporost ne uništi njihov brak? Koliko će još

noći proći dok se netko od njih, ili oboje, nadu nezadovoljeni?

Poljubi je gotovo očajnički, trudeći se da udalji budućnost i uživa u

užitku sadašnjosti. U tom je trenutku ona na sigurnome, u

njegovom naručju, premda zacijelo ne dijeli njegove sumnje, jer

mu njegova nježna i plemenita žena nudi usne s takvom nježnošću i

prepuštanjem da osjeti kako nestaje.

- Ne shvaćam te, Guse - reče Sharon.

- Mislila sam kako želiš da ti uredim kuću.

- Da, rekao sam da je urediš i dotjeraš, ali ne da je srušiš. Nisi

morala izbaciti baš sve iz dviju kupaonica.

- Jesam, jer su instalacije bile posve dotrajale, a onda se

kupaonice moraju urediti tako da budu primjerenije jednoj

djevojčici. Jer, slavit će se Serenin rođendan, pa će ti kuća biti puna

djevojčica. A Serena će zacijelo željeti pozvati pokoju prijateljicu

da ostane spavati kod nje. - Sharon se sjeti kako joj njena teta nikad

nije dopustila da prespava kod neke prijateljice, ili da njih pozove k

sebi, pa je još danas žalila zbog toga.

- Uostalom, djevojčice brzo rastu.

- Oh,ne! Ne moja kći! - poviče on gotovo preplašeno, a ona

ga zamišljeno pogleda.

- Podsjećaš me na Rossa koji je prijetio prvom mladiću koji

bi ugovorio sastanak s njegovom sestricom.

- Sastanak? - zareži Gus i udari šakom o zid.

- O tome ćemo poslije - reče Sharon i blago ga udari po ruci.

- Sad moram porazgovarati s električarom. Djevojčicama je

potrebno mnogo utičnica, za stereo i slično, a isto tako treba misliti

i na posebnu telefonsku liniju. Oh, zaboga, posve sam zaboravila da

moram naručiti i novu antenu.

- Što se, do vraga, događa s podom u mojoj radnoj sobi? -

poviče Gus.

1000 € BONUS

61

- Ne gledaj mene! - Jock raširi ruke.

- To je zamisao tvoje žene?

- Moje žene? A gdje je ona sada?

- U tvojoj radnoj sobi.

Gus nabere čelo. To mu se nimalo ne sviđa. Radna soba bi

trebala biti privatno mjesto, zabranjeno i ženama.

- Da se nisi usudio više raditi rupe u mom podu, jasno?

- Žalim, šefe - oprezno odgovori Jock - ali ovih dana ne

primam naređenja od tebe, sjećaš li se? Sam si mi naredio da činim

sve što mi kaže Sharon, pa to i radim. Uključujući i rupe.

- Čuj, momče, nastaviš li tako, nosom ćeš zastrugati po

prašini!

- Nosom, je li? - progunđa Jock. -Brak je čudno djelovao na

tvoj rječnik, koji nije više tako živopisan kao nekad.

Činjenica da Jock ima pravo, još više razbjesni Gusa.

- Ali, je li? Onda će biti bolje da su i tvoji dani živopisnog

rječnika odbrojeni! U trenutku kad moja kći stupi nogom u ovu

kuću, ne želim čuti ni jednu jedinu riječ koja nije primjerena jednoj

djevojčici. A to vrijedi i za Boza.

- Hoćeš li mu to odmah reći ili ćeš poruku zavezati za kamen

i baciti ga u kuhinju?

- Bit će bolje da se za to pobrine moja žena - promrmlja Gus,

a osmijeh mu ublaži izražaj.

- Da, a on će je krotko poslušati. Nikad nisam ni u snu

pomislio da bi neka žena mogla tako ukrotiti mog brata.

Vrata njegove radne sobe bila su zatvorena. Iza njih njegova

žena smišlja tko zna kakve nevolje. Ali on ima posla i ne može s tim

gubiti vrijeme. Zaključivši da se mora suočiti s neizbježnim, on

širom rastvori vrata.

- Sharon, što, do vraga, radiš s mojim podom?

Ona je sjedila za pisaćim stolom, s kosom skupljenom na

zatiljku. Opet osjeti želju da joj je raspusti i ponese je u spavaću

sobu. Za posljednja dva tjedna mogao ju je pomilovati samo jedan

put, i to dok je spavala. Brak ga je malo-pomalo ubijao, razbijajući

mu život u komadiće koje više neće moći sastaviti. A njegova je

žena svega toga bila potpuno nesvjesna.

62

- Začas ću biti gotova - reče Sharon, pokrivši rukom

telefonsku slušalicu.

- Moramo govoriti, Sharon - reče on, ali ga ona nije slušala,

već je dalje govorila u slušalicu.

- Hoću one četvrtaste. Možete li mi ih poslati? Brzovozno,

dakako. Znam da će biti skupo, ali hitno su mi potrebne. Najbolje

da se za to pobrine Mark. Mi dvoje imamo poseban osjećaj za to.

Hvala, uskoro ćemo se ponovo čuti.

-S kim si to govorila? - I kakav to osjećaj ima njegova žena s

tim Markom, upita se on. - I tko je taj Mark?

- Jedan prijatelj, rođen u selu blizu Rossove plantaže.

- I što ti mora poslati?

- Neke moje radove. Prokletstvo, bijesan je, a ona mu ne

dopušta da raščisti predmet nesloge.

- Čuj, što se tiče mog poda...

Uto se otvore vrata i u sobu uđe čovjek kojemu su hlače spale

gotovo do koljena. Gus prokune jer nije bilo zgodno da se on tako

šeta po kući u prisutnosti njegove žene.

- No, Johne, što je? - mirno ga upita Sharon.

- Označio sam rupe u zidu kako ste mi rekli - reče čovjek i

pokuša podignuti hlače, koje zatim gotovo odmah padnu. - No

radije bih da vi pogledate prije nego što počnem bušili.

- Ne želim više nikakve rupe! -bijesno ga prekine Gus.

- Hvala, Johne - reče Sharon, uputivši mu znakovit pogled.

-Odmah ću doći. - Kad su se za njim zatvorila vrata, ona doda: -

Mislila sam da si mi dao otvorene ruke.

- Da, ali...

- Ne sjećam se da je nekakav "ali" bio dio našeg dogovora! -

prekine ga ona. - Na kraju je bila samo točka.

- Rekao bih da sam ipak izrazio nekakav "ali", barem

napomenom da se ne smiju praviti rupe u mojoj kući.

- Vičeš - podsjeti ga Sharon.

- Mogu vikati koliko me volja, a mogu i psovati i negodovati

zbog toga što moja žena razgovara s napola golim muškarcem.

- Misliš na Johna?

- Da, baš na njega! Uostalom, kuću preuređujemo radi moje

1000 € BONUS

63

kćeri i imamo samo dva tjedna do trenutka kad će ona stara đavolja

sestra doći zabosti svoj nos ovamo. A ti, umjesto da ureduješ kuću,

ti je ... ti je ...

- Što?

- Pa gotovo rušiš!

- To sam očekivala da ćeš reći -promrmlja ona i priđe mu

bliže te mu položi ruke na prsa i počne ga milovati..

Na njegovo golemo čuđenje on shvati da njegova žena

namjerava prekinuti tu raspravu zavodeći ga. Na prvi dodir njene

ruke tijelo mu se nesvjesno opusti. Jedva je disao i samo je jedan

dio njegova tijela imao potpunu vlast nad sobom. Sharon ga gurne

bokom, a on se preplaši potpunog uništenja. -Ne. Da. To...

- Zar nešto nije kakao valja? - upita ona, malo se povuče i

upitno ga pogleda.

- Ne - odgovori on nakon dulje šutnje, osjećajući se kao da je

primio snažan udarac.

- Dobro. - Ona ga rastreseno pomiluje po licu i požuri prema

vratima. - Moram provjeriti Johnov rad. Vidjet ćemo se poslije.

Gus dugo ostane nepomičan, u istom položaju, osjećajući led

u koljenima, dok su mu psovke navirale na usta.

♥♥♥

- Dobro, sad je dosta! Zbunjena, Sharon podigne pogled

prema Gusu.

- Što je dosta?

- S ovim što vidim ovdje. Nisam se mnogo bunio kad si

rušila kupaonice, koje su se meni činile u posve dobrom stanju, ali

više ne želim rupa u podu i u zidovima. Mislim da ne postoji čovjek

na ovom planetu koji bi mirno podnosio ovu zbrku. Ne mogu sjesti

ni za svoj radni stol!

- Ako ti je potreban, moraš samo ...

- Sharon ustane. - Htjela sam samo staviti ponegdje neki

ukras za Božić.

- Ne, u mojoj se kući ne slavi Božić!

- Kako to misliš?

64

- Tako kako si čula.

- Zašto, Guse?

- Ako baš želiš znati, Božić me podsjeća na tužne uspomene

-prizna on.

- Želiš li mi još što reći? - upita ona s razumijevanjem.

- Ne, Sharon, žao mi je.

- Shvaćam, Guse, ali radi Serene ... Uvjerena sam da ni Doni

Rosi to neće biti pravo.

- Budući da one za Božić neće biti ovdje, to nije ni važno.

- A ja? Hoću li ja još biti ovdje? Zar moje želje nisu važne?

- Još se mora odlučiti hoćeš li biti ovdje ili nećeš. Jesi li trudna?

Njegovo je grubo pitanje pogodi tako da je ostala bez daha. Borila

se sa suzama koje su joj navirale na oči. To nije čovjek za kojeg se

udala prije devet godina, pomisli. Životne su ga okolnosti

preobrazile u tog stranca koji stoji pred njom, u čovjeka bez srca.

- Ne znam jesam li trudna - slaže ona.

- Oprosti, Sharon, moje je pitanje bilo vrlo grubo -

promrmlja on malo blaže.

- Je li bio Božić kada te Claudi« napustila? - mirno ga upita

ona. I Budi li stoga on tužna sjećanja?

- Božić nema veze s Claudijom - rečil on jednostavno

zatresavši glavom.

- Ne volim to razdoblje i tu je kraj razgovora.

- Znači, to je tvoja posljednja riječ?

- Da, to je moja posljednja riječ.

1000 € BONUS

65

Mojoj izgubljenoj mladenki.

Ne mogu sebi objasniti zašto ti još pišem. Navika? Ili to

smatram nekom kaznom? Više te ne volim! Ne volim

nikoga i više nikad neću voljeti. Taj je osjećaj u meni

davno umro. Pa ipak, kad gledam druge žene, pomislim

kako one nisu ti. Sharon, što se dogodilo našoj ljubavi? Zašto te ne

mogu zaboraviti?

- Božić se ne slavi, je li to jasno? Sharon je stajala na vrhu

ljestava pred ulaznim vratima i u ruci je držala bršljan. Uputila mu

je nevin pogled.

- Kako to misliš?

- Dobro znaš što mislim! Ne želim te božične ukrase na

svojoj kući! Oprosti, na našoj kući - brzo se ispravi.

- Na našoj kući? - Blistav osmijeh ozari joj lice, koji ga

zbuni, ali se brzo sjeti da je bijesan na nju. - Taj osmijeh ne pali,

dušo! Hoću da smjesta skineš te ukrase!

- Ne budi glup, Guse! Ovo nisu božični ukrasi.

- Isto kao što one rupe u mojoj radnoj sobi nisu rupe - odbrusi

joj on.

- Oh, već sam rekla Jocku da to sredi.

- Baš me zanima kako će to on srediti - progunđa Gus.

- Radije bih da to bude iznenađenje.

- Hoće li i to biti iznenađenje kao ti nebožićni ukrasi?

- Možda.

- Toga sam se i plašio. Draga, žao mi je što ti to moram reći,

ali sve to mora nestati.

- Ali zašto?

Prije nego što joj je dospio odgovoriti, začuje se kucanje na

vratima, pa ih Sharon s olakšanjem pode otvoriti te se nade licem u

lice s donom Rosom. Uz nju je stajala prekrasna djevojčica,

gledajući je širom rastvorenih očiju i držeći se čvrsto za bakinu

suknju.

- Ti si zacijelo Serena - pozdravi je Sharon s najslađim

66

osmijehom. -Zdravo, malena.

Djevojčica najprije skrije lice u bakinu suknju, a onda

nagradi Gusa najljepšim smiješkom koji je ikad primio. Starica se

ogleda oko sebe.

- Nadam se da nisam izabrala pogrješan trenutak.

- Kako bi mogao biti pogrešan kad ste se vi odlučili za njega

- oporo primijeti Gus.

- Savjetujem vam da se ne obazirete na njega - srdačno joj se

nasmiješi Sharon. - Samo pazite na rupe u podu. Bit će pokrivene

još prije večeri.

- Rupe u podu?

-Vidite, baš to je rekao Gus kad ih je vidio. Samo se on

grublje izrazio.

- Sharon!

- Evo, baš ovakvim tonom.

I dalje se držeći bake, Serena je opazila Sharonin umjetnički

rad i povikala:

- Bako, gledaj kako je lijepo!

- Kakvi lijepi božični ukrasi -uskreno se složi Dona Rosa.

- Kako bi bilo da vam pokažem kuću? - brzo reče Sharon,

nastojeći izbjeći prepirku s Gusom.

- Da. Jeste li uredili sobu za Serenu? - upita stara gospođa.

- To mi je bila prva briga. Dođite, idemo ovuda - reče

Sharon, davši znak Gusu da ih ostavi same, te pruži Sereni ruku.

Djevojčica je načas oklijevala, pogledavši oca, a onda uhvati

Sharon za ruku. Gusu je bio dovoljan taj jedan pogled pa da se u

njegovom srcu pomakne nešto što je smatrao davno pokopanim.

- Imajte na umu da boju zidova možemo lako promijeniti ako

vam se ne sviđa - govorila je Sharon Doni Rosi. - Pa i pokućstvo se

može zamijeniti.

- Vi ste vrlo prilagodljivi -promrmlja Dona Rosa.

- Kao da to držite manom - primijeti Sharon, namrštivši se.

- Moglo bi biti ako nije iskreno.

- Obećajem vam, Dona Rosa, da vam nikad neću slagati. I

nikad neću hiniti pred vama. Voljet ću Serenu kao da je moja kći i

ona nikad neće pomisliti da je teret.

1000 € BONUS

67

- Teret? Kakva čudna misao! Odakle vam?

- Izgubila sam roditelje kad su mi bile tri godine i bila sam

povjerena tetki.

- I to nije bilo ugodno razdoblje, je li? - upita starica blagim

tonom.

- Moj brat me spasio kad mi je bilo trinaest godina - odgovori

Sharon nakon nekoliko trenutaka.

- Shvaćam - ganuto promrmlja dona Rosa. -I stoga ne želite

da Serena doživi isto?

- Dajem vam svoju riječ da neće. Nekoliko se dugih

trenutaka činilo da joj staričine crne oči prodiru do u dno duše.

- Vjerujem vam - reče na posljetku i ogleda se po sobi. -

Prekrasna je -doda zadovoljno.

Za to je vrijeme djevojčica zadivljeno promatrala lutku koja

je bila posjednuta kraj prozora. Sharon joj priđe.

- Tvoj ju je tata kupio za tebe. Uzmi je - reče joj.

Ne vjerujući vlastitim ušima, Serena je oklijevala samo tren,

a onda uzme u ruke predmet svojih snova.

- Tu je kupaonica spojena s drugom spavaćom sobom -

obrati se Sharon Doni Rosi i uvede je u prostraniju, lijepo

namještenu prostoriju. -Imate telefon s posebnom linijom i

televizor, a isto tako i kuhinjicu, ako želite nešto pripremiti ne bude

li vam se sviđala Bozova kuhinja.

- Ovu ste sobu pripremili za mene? - gotovo bez daha izusti

Dona Rosa.

- Zacijelo imate rodbinu u Meksiku koja vas želi uza se, ali

znam što znači izgubiti jedinu osobu koja je dugo vremena bila uz

vas. Uvjerena sam da će Serena biti sretna ako ostanete uz nju. A

ako baš ne želite ostati, ova će vam soba svejedno uvijek biti na

raspolaganju.

- Želite zaista da ostanem? -Staričine su oči bile vlažne i

blistave.

- Da, molim vas. Mislim daje obitelj vrlo važna, a Sereni ste

vi sve što joj je ostalo od majke.

68

- Macleod se neće složiti s tim -promrmlja Dona Rosa,

nastojeći se pribrati.

- Reći ćemo mu da je to privremeno rješenje dok se na

navikne na tu misao. On tvrdi da nema srca, ali srce ipak negdje

mora biti i mi ćemo ga naći. Što kažete na to?

- Voljela bih biti muha i prisustvovati tom razgovoru

-promrmlja starica sa suzom u oku. Potom rukom plašljivo dodirne

Sharonin obraz kretnjom milovanja. - Zaista to želiš, dijete?

- Da - odlučno joj odgovori Sharon.

- Zadužena sam da Sereni stvorim dom, a to ne bih uspjela

učiniti da nisam mislila i na vas. Stoga, molim vas, ostanite s nama.

Gus to još ne shvaća, ali potrebni ste nam. Dona Rosa uhvati

Sharon pod ruku i kretnjom glave pozove Serenu koja poslušno

krene za njima.

- Možeš reći gospodinu Macleodu da ću mu ostaviti Serenu.

Možda će mu to popraviti raspoloženje kada dozna ostalo. Recite

mu da ću ostati neko vrijeme da provjerim je li Serenin smještaj

zadovoljavajući.

- Neko vrijeme koje će postati stalno - nasmiješi se Sharon.

U predvorju su zatekle Jocka kako zatvara jednu od rupa

pločom mozaika, koje je Sharon zatražila da joj pošalju iz

Kostarike. Ukupno je bilo dvanaest mozaika, a svaki je

predstavljao jedan mjesec u godini.

- Gdje si ih uspjela naći? - upita je starica.

- Ja sam ih načinila.

- Umjetnica si? - Rosa ju je gledala s nevjericom.

- U slobodno vrijeme.

- Kako si se zvala prije udaje?

- Sharon Beaufort.

- Ali ja sam vidjela neke tvoje radove, Sharon! Jedan sam

mozaik vidjela nedavno. - Starica nabere čelo, razmišljajući. - Da, u

muzeju u San Franciscu. Prekrasan je. Prikazuje muškarca, između

svjetla i sjena.

- Dugo sam radila na tom djelu. Počela sam ga davno i

završila sam ga tek prošle godine. Moram priznati da mi je taj

mozaik najdraži.

1000 € BONUS

69

- Zna li tvoj muž za njega?

- Ne, i radije bih da ne sazna, molim vas.

- Sjećam se kako sam imala dojam da me taj čovjek podsjeća

na nekoga. Sad shvaćam. Sličnost s Macleodom je zaista

nevjerojatna.

- Pogleda Sharon i uzdahne: - Onda znači da odavno

poznaješ Macleoda. Možda još prije nego što je Claudia ušla u

njegov život.

- Bili smo vrlo kratko vjenčani -prizna Sharon, pitajući se

kako će to prihvatiti starica. - No moj brat je smatrao da sam

premlada i dao je poništiti naš brak.

- To objašnjava mnogo toga -promrmlja starica i zagrli je. -

Imam potvrdu da sam donijela ispravnu odluku. I mislim da bi ti

morala reći mužu o onom djelu i njemu prepustiti da prosudi.

- Radije ne bih.

- Zato jer bi on otkrio tvoje osjećaje - primijeti stara gospođa.

- Tužno je vidjeti dvije osobe koje se vole, a plaše se to

priznati.

- Varate se. Gus me ne voli.

Dona Rosa joj uputi razdragan pogled.

- Kad budeš u mojim godinama, shvatit ćeš glupost svojih

riječi. I kad shvatiš, smijat ćeš se skupa sa svojim mužem. Ili...

- Ili? - prekine je Sharon, očekujućči odgovor.

- Ili ćeš plakati u svom osamljenom krevetu, žaleći za onim

što je moglo biti, a nije bilo. - Uhvati Serenu za ruku i krene niz

hodnik.

♥♥♥

- Što to znači da je otišla? Gdje je Serena? - bijesno poviče

Gus.

- Nisam se ni oprostio s malenom.

- Ne brini se, vratit će se - pokuša ga umiriti Sharon.

- Što ti je, do vraga, rekla stara vještica? Hoće li ostaviti

Serenu?

70

- Možda.

- Što znači to možda? Zar opet nešto traži?

- Samo jedno i uvjeravam te daje to posljednje.

- Radije bih da me ona uvjeri u to. Onda, što sad hoće? -

Zabrinuto je promatrao kako je Sharon prišla prozoru koji je gledao

na vrt.

- Ovo bi bilo savršeno mjesto za božično drvce - promrmlja

ona.

- O tome smo već razgovarali, sjećaš li se?

- Da, ali nadala sam se da si se predomislio ... radi Serene.

Ona je dijete, Guse, i ne može shvatiti tvoje osobne razloge zbog

kojih ne voliš Božić i da zato neće biti pjesme, smijeha, darova i

božičnog drvca.

- Zašto imam čudan osjećaj da to ne govoriš samo zbog

Serene? Sharon problijedi, a on shvati da je pogodio.

- Žao mi je - promrmlja ona. - No niši jedini koga Božić

podsjeća na ružne uspomene. Ali ja ih nikad ne bih naprtila na neko

dijete.

- Što ti se dogodilo, dušo? - On joj priđe i obriše joj suzu. -

Zašto ove suze zbog jednog glupog bora?

- Samo želim da Serena bude sretna.

- Ne vjerujem da je posrijedi samo to. Zašto ti je toliko važno

ukrasiti kuću? Hajde, reci mi.

- Ne osjećam se dobro – promrmlja ona, zadrhtavši... Mislim

da ću malo leći.

- Dušo...

Ona zatrese glavom, udaljivši se od njegovih ispruženih

ruku.

- Molim te, Guse, ostavi me malo samu.

- Čekaj, moramo razgovarati. Nisi mi rekla o novim uvjetima

done Rose. I moramo raspraviti tu stvar s Božićem.

- Ne, mislim da nisam sposobna -reče ona slomljenim

glasom. - Bar ne sada. - Ne dodavši drugo, umorno izađe iz sobe.

Gus osjeti nagon da pođe za njom i prisili je da nastave

razgovor. No isti tren pomisli da ga na to navodi potisnuti muški

1000 € BONUS

71

nagon, koji ga tjera da je poželi zagrliti i odvesti u spavaću sobu.

Stoga posluša zdrav razum i ostane u radnoj sobi, odlučivši da je

ostavi jedan sat na miru. A nakon toga će porazgovarati o prošlosti i

o Sereni, o njihovom braku i o njihovoj budućnosti. I tad će

popustiti tim nesretnim hormonima!

Mojoj izgubljenoj mladenki.

Prošla je još jedna godina i ponovo je došla zima. Ili je ona

uvijek i bila? Gledam kroz prozor i vidim djevičanski bijel

prekrivač, kakva si bila ti kad sam te prvi put poljubio.

Prošlo je toliko mnogo godina, a sjećanje na nj me još ne ostavlja.

Ne mogu shvatiti. Naša je ljubav odavno mrtva, ali žeravica tinja

dok se ne pretvori u pepeo. Gledam kroz prozor i vidim te, živu i

stvarnu kao kad sam te sreo prvi put u vrtu Montyjevih.

Uvijek si mi u mislima, i možemo se sresti u snovima, obožavana

ženo, jedina koju sam ikad volio.

Gus zatekne svoju ženu skupljenu na postelji, potpuno

odjevenu. Činilo se da spava. Prošao je jedan sat, ali se dulje

zadržao kod konja. Gledajući Sharon, pitao se zašto se ona prije

nekoliko sati toliko uzbudila.

Sjedio je u tišini, pokušavajući shvatiti razočaranje što ga je

mučilo. Nije želio komplikacije u svom životu, a ipak... Začuje se

lagano kucanje na vratima i u sobu proviri Boz s poslužavnikom u

ruci. - Mala gospođa nije ništa jela za objedom, pa sam joj donio

ovo -objasni div s tužnim izražajem. Gus se nije mogao načuditi

kako je Sharon uspjela osvojiti srca njegovih ljudi. Kad se probudi,

natjerat će je da nešto pojede, kao i one prve večeri njihovog

vjenčanja. No ovaj put je neće rasplakati. Zbog nekog nepoznatog

razloga njene su ga suze dovodile u nelagodu i radije bi ih izbjegao.

Otvori ormar da uzme noćnu košulju za nju, ali on je bio prazan.

Što se, do vraga, to događa? Počne otvarati sve ladice koje su bile

posve prazne. Jedan užasan trenutak on pomisli da ga ona

namjerava napustiti i da je, umjesto da mu kaže kako nije trudna,

72

jednostavno odlučila otići u tišini. Obuzme ga užasna srdžba. Za

sve je kriva Dona Rosa! Odlučila mu je ostaviti djevojčicu, a

Sharon smatra da mu više nije potrebna i odlučila je otići.

Vjerojatno bi već bila i otišla da nije zaspala.

Ogleda se oko sebe i ugleda jedan kovčeg. Otvori ga i u

njemu opazi prilično uredno složenu odjeću, koja kao da nije ni bila

izvađena i obješena u ormar, nego je jednostavno ostavljena tu u

očekivanju neizbježnog odlaska. Cijeli mjesec ona nije ni

raspremila kovčege, a on to nije opazio! Grlo mu se stislo, a u

želucu osjeti grč. Znači da je od početka odlučila otići. Svaki je

trenutak može izgubiti, kao što se to zbilo i prije mnogo godina. Ali

ne, to joj ne može dopustiti! Nije točno znao kad se to dogodilo, ali

u jednom trenutku za posljednjih tjedana počeo je željeti da ona

ostane zauvijek. Ne, to nije bila ljubav, jer on više ne može voljeti.

Ali sa Sharon mu je bilo dobro, bilo ju je ugodno imati uza

se, i u tom mu je pogledu bila prijeko potrebna.

Ponovo pogleda u smjeru postelje. Možda bi joj nekom

jednostavnom gestom mogao pokazati što osjeća, i ta mu se misao

svidi. Ponovo otvori kovčeg i počne vaditi odjeću te je vješati u

ormar. U sobi je vladao polumrak, ali nije htio upaliti svjetlo da je

ne probudi. Na dnu kovčega nade krinku sa zvončićima koji veselo

zazveckaju, pa je odloži na dno ormara. Potom dohvati kovčeg i

baci ga kroz prozor na svjež noćni zrak, osjetivši neko nastrano

zadovoljstvo.

- Guse? - Sharon otvori oči i sneno ga pogleda. - Jesi li to moj

kovčeg bacio kroz prozor?

- Da. - U glasu mu se osjećalo zadovoljstvo.

- Ali zašto si to učinio? - upita ona, sjednuvši u postelji.

- To je bila odluka. - Prinese joj poslužavnik. - Jesi li gladna?

- Ne shvaćam kakva odluka.

- Bistra si, pokušaj zaključiti. Smijem li misliti da uskoro

neću otići?

- Točno.

- I ako Dona Rosa ostavi Serenu i ako ti ne budem više

potrebna? I premda još ne znam jesam li trudna ili nisam?

- Izmijenio sam uvjete našeg bračnog ugovora. Imaš li neku

1000 € BONUS

73

primjedbu?

- Da budem iskrena, bila mi je draga moja odjeća.

- Nju nisam bacio - odgovori on i otvori ormar. - Vidiš, na

mjestu je.

- Misliš li da to išta mijenja? -Neopisiva joj tuga zasjeni

pogled. -Jesi li me ikad tražio za svih ovih godina?

Prokletstvo, pomisli on. Nije bio spreman na takav razgovor.

- Da, tražio sam te - prizna kratko.

- Ali Ross te spriječio da me nađeš, jeli?

- Moramo li baš govoriti o tome? -Nije htio otvarati stare

rane. - Tražio sam te i nisam te našao. Kraj razgovora.

- Koliko si me tražio?

- Sharon!

- Mjesec dana?

- Da, prokletstvo! Mjesec dana.

- Jednu godinu? Jesi li me tražio cijelu godinu?

Svako ga je njeno pitanje ranjavalo u srce i bacalo u očaj.

- Ti ne možeš shvatiti, Sharon. Molim te, govorimo o

nečemu drugom.

- Je li ti dvanaest mjeseci bilo dovoljno da me zaboraviš?

- Jesi li me čula? Prestani!

- Odustao si, je li? Trenutak je ostao nepomičan, a onda se

prepustio iskonskom nagonu. Dohvatio je poslužavnik i tresnuo

njime o zid.

- Tražio sam te, prokletstvo! - poviče, odajući svoju golemu

muku. - Pisao sam ti pisma, ali mi nikad nisi odgovorila. Gdje si

bila, Sharon? Zašto mi se nisi vratila?

- Vratila sam se - reče ona prišavši mu. - Ili sam to bar

pokušala.

- Što te zaustavilo, Sharon? - On se okrene k njoj kao ranjena

zvijer, spremna da udari svom snagom prije nego što padne u

smrtnu agoniju. - Kakvu ispriku imaš?

- Ja ... - Na njeno lijepo lice pala je sjena tuge. - Imala sam

malu nesreću.

74

- Nesreću? - poviče on, u tom trenutku otkrivši da ima srce.

Valjda ne onu koja je ostavila ožiljke na njenom prekrasnom tijelu.

Ne, to se nije dogodilo dok je išla k njemu! Nije se valjda plašila da

će je on odbiti zbog onih ožiljaka?

- Ja sam ti to učinio? - promuca on.

- Ja sam kriv?

- Ne! - Ona mu se baci u naručje. -Nitko nije kriv.

Jednostavno sam izgubila vlast nad automobilom.

- Ross! Pokušavao te zaustaviti, je li?

- Otkrio je kamo idem i namjeravao me zaustaviti u zračnoj

luci. Imala sam sreće, Guse. Da me nije slijedio, sad bih bila...

- Nemoj to reći!

- Oh, ti dršćeš!

- Da. - Naglom kretnjom on je privuče k sebi i gotovo joj

stigne bluzu. - A za trenutak ćeš i ti drhtati.

- Začas je svuče, uzme u naručje i položi na krevet. Takvu ju

je želio i takvu ju je sanjao punih devet godina. Ona ga je

promatrala bez traga plašljivosti.

- Guse ... - Njen nježan glas poveća njegovu želju.

- Ovdje sam, dušo. Sad si na sigurnome. Više ti ništa neće

nanijeti zlo, obećajem ti. Osim njega, pomisli ona i obuzme je očaj.

On je uhvati za zapešće i podigne joj ruke tako da može bolje

vidjeti ožiljak.

- Otkad imaš to?

- Odavno.

- Osam godina? - Pusti joj ruke i obujmi joj lice. - Dolazila si

na Ples godišnjice, je li? Dolazila si me potražiti?

- Da - promrmlja ona i dugo suzdržavane suze poteku joj niz

lice.

- Žao mi je, Guse. Pokušala sam te naći.

- To je sad prošlost - reče on, milujući joj dojke i gladak i

baršunast trbuh, što je u njoj izazivalo želju, koja je ubrzo postala

gotovo nepodnošljiva.

On joj počne ljubiti dojke, a Sharonin je dah postajao sve

1000 € BONUS

75

teži. Na posljetku legne na nju, a kad je strast bila na vrhuncu, on

prodre u nju, prepustivši se s njom zanosu koji ih spoji u samo

jednu osobu. U jedno srce. U jednu dušu. Kad se mnogo poslije Gus

probudio, shvatio je istinu: ona ga je odlučila napustiti i on ne može

učiniti ništa da je spriječi u tome.

- Što? Što si učinila?

- Slutila sam da ćeš tako reagirati, zato ti prije nisam rekla.

- Ona stara vještica neće nikad živjeti pod mojim krovom!

- Samo sam mislila na Serenu, kojoj je ona potrebna. Osim

toga, više joj ne mogu reći da ne može ostati s nama.

- Moraš! Nadi neki način da joj to kažeš. Reci joj da nemamo

sobu za nju i...

- To je nemoguće, jer sam joj je već pokazala!

- Molim? Zar si jednu od soba pripremila baš za Donu Rosu?

- Da?

- I to znači da će ona ... živjeti s nama? - On sklopi oči. - Ali

zašto?

- Zato jer je ona potrebna Sereni.

- Ona već ima nas!

- Ali to nije isto, Guše, vjeruj mi. Dona Rosa je jedina osoba

koja je Sereni ostala s majčine strane, ili bar jedina koja ju je

prihvatila. Uvjerena sam da Dona Rosa ne želi odvesti malenu u

Meksiko od straha da je tamo ne prihvate.

- Nisam mislio na to - promrmlja Gus i u sebi prokune. Nije

volio priznati da Sharon ima pravo.

- Imaš li pojma što za trogodišnju djevojčicu znači biti

udaljen od jedine osobe s kojom je oduvijek živjela? - U glasu joj se

osjeti drhtaj, koji mu privuče pozornost.

- Ne - promrmlja on. - A ti? -Da.

- To ima veze s tvojom tetkom od koje te Ross spasio, je li?

- Nikad ne govorim o tome, ali radi Serene...

- Ne, draga, nemoj! Ne želim da s prisjećaš toga! Čuj...

- Jesi li znao da smo Ross i ja imali samo istog oca, a ne i istu

majku? Kad su naš otac i moja majka poginuli u automobilskoj

nesreći, meni su bile tri godine, a Rossu šesnaest. Premda je bio još

dječak, moj je brat pokušao spasiti plantažu, ali bez uspjeha.

76

- Nisam znao .... - promrmlja Gus.

- Izgubio je sve, Guse. Kuću, nova ... a na kraju me nije imao

čime ni prehraniti. Stoga je malo prije Božića telefonirao sestri

moje majke i zamolio je da me uzme. Ona nikad nije prihvatila

sestrin brak, ali ipak me pristala uzeti, pa me odvela na Floridu.

- Sharonine usne zadršću. - Nije htjela uzeti Rossa, jer on joj

nije bio rod, već samo plod sestrinog braka koji nikad nije

prihvatila.

- I tako je Ross ostao sam? - Gus nije mogao spojiti sliku tog

dječaka sa čovjekom kojeg on poznaje.

- Da je bar mene ostavila s njim! Bilo bi mi bolje živjeti na

ulici nego s tom ženom. Ja sam plaćala za ono što je smatrala

krivnjom moje majke.

- A tvoj brat? - upita je on prigušenim glasom. - Na posljetku

te našao, je li? Koliko ti je tad bilo godina?

- Trinaest.

Deset godina, bijesno pomisli Gus. Za jednu djevojčicu cijeli

život nesreće.

- I tetka te pustila da odeš?

- Oh, ne! - Blijeda lica, Sharon ga pogleda ravno u oči. -

Prodala mu me. - Njemu zaplamte oči od bijesa, i jače je privije uza

se, mrmljajući besmislene riječi utjehe. - No ovo ti ne pričam radi

sebe - nastavi Sharon i izvije mu se iz zagrljaja. -Znam da ti više ne

možeš ljubiti, ali to ne znači da ne možeš voljeti Serenu. Ona je

nevino dijete i nemoj dopustiti da proživi ono što sam ja proživjela.

Njoj je potrebna Rosa isto kao što je meni bio potreban Ross.

Molim te, Guse, učini to za mene i više te ništa neću moliti.

- Nikad neću učiniti nešto što bi naudilo Sereni - promrmlja

on, a Sharon ispusti dubok uzdah olakšanja.

- Obećala sam ti da ti više neću stvarati nevolje - reče glasom

koji kao da je govorio: uredila sam ti dom i sada dalje možeš sam.

To je bio oproštaj. On osjeti potrebu da opsuje, da na neki

način iskali svoju muku, ali ništa mu nije palo na um. Bio je

usredotočen samo na pomisao da ga ona ostavlja.

1000 € BONUS

77

Gus zastane na pragu dnevne sobe, zagledavši se u

Pykea i donu Rosu koji su sjedili za stolom i kartali.

- Ne bih htio da vam padne mrak na oči, dona Rosa, kad

vam pokažem svoje karte - reče Pyke.

- Ne brinite se vi za mene.

- Ali znam da ne volite gubiti.

- Nastavite igru, gospodine Pyke -uzvrati mu starica,

smijuljeći se.

Gus nevjericom zatrese glavom. Nikad ni u snu ne bi

pomislio da to dvoje može prijateljski igrati karte. Obuzme ga

čudan osjećaj, gotovo isti kao kad je prije nekoliko trenutaka u

kuhinji ugledao kako Serena sjedi na Bozovim koljenima i ručicom

skuplja preostalu čokoladu u zdjeli. I zašto je onda tako potišten?

Morao bi biti zadovoljan, jer sad ima kuću, i to ljepšu nego što je

mogao i zamisliti. Uđe u radnu sobu i pogleda u vrt. Znao je o čemu

je riječ: o Sharon i o božičnom drvcu, o njenom nesretnom

djetinjstvu, o njenom očajničkom traženju ljubavi. Najviše od

svega u njihovom ga je odnosu žalostila činjenica da nije uspio.

Najprije da nije uspio naći Sharon, a onda da je nije uspio voljeti

onako kako je ona očajnički željela.

Osjećao je da ga ona namjeraava napustiti. Sad kad mu je

stvorila dom, ona će otići, a on može učiniti samo jedno da je

zadrži. Mora joj dokazati kako je učinio sve da je nađe i mora je

uvjeriti da ju je nekoć volio.

Smjesta donese odluku, otvori ladicu i izvadi posjetnicu koju

je tu bacio prije dva mjeseca, uvjeren da mu nikad neće poslužiti.

Telefon je zazvonio samo jedan put.

- Ovdje Beaufort.

- Rekao si mi da ti se obratim bude li mi potrebno.

- Macleod? Jesi li to ti?

- Jesam i odlučio sam prihvatiti tvoju ponudu. - Gus duboko

uzdahne, prigušivši ponos. -Potrebna mi je tvoja pomoć.

Gus je strpljivo čekao pred muzejom da stigne Ross, pitajući

se zašto mu nije mogao poslati poštom ono što ga je zamolio.

78

- Macleode - reče Ross, prišavši mu.

- Drago mi je što si uspio doći.

- Drugu mi mogućnost nisi ni pružio - odgovori mu Gus,

pružajući mu ruku.

- Istina, ali ne bih htio da Sharon čuje naš razgovor.

- I zato si me natjerao da dođem čak u San Francisco? Tvoja

sestra zacijelo ima nadnaravni sluh!

- Postoji još jedan razlog zbog kojeg sam te pozvao ovamo.

Dođi - reče mu Ross. - Kad smo već ovdje, možemo malo pogledati

izloške. -Gus je jedva susprezao ljutnju. Ross uvijek želi imati

situaciju u svojim rukama, a on u tom trenutku nije mogao ništa, jer

mu je bio potreban. Pošto su petnaestak minuta hodali muzejom,

Ross se zaustavi pred jednim mozaikom. Izvadi iz džepa snop

pisama i nabere čelo – Hoćeš li mi reći zašto joj ih želiš dati? Da

pokvariš odnos između mene i moje sestre?

- Oh, ne! - gotovo ljutito poviče Gus.

- Zaboga, zar me smatraš takvim čovjekom?

- Oprosti, ali onda zašto? Zašto nakon toliko godina?

- Jer ona mora znati da sam j e tražio, da nisam odustao od

nje.

- Shvaćam. Zacijelo ti je ispričala o nesreći koju je doživjela,

vozeći se na Ples godišnjice, je li?

- Da, znam za nesreću.

- Je li ti rekla da je bila nabavila pozivnicu za idući

Pepeljugin ples, onaj koji se održao prije četiri godine?

- Ja sam bio tamo, ali nje nije bilo.

- Zato jer sam joj ja zatajio pozivnicu i otišao sam umjesto

nje. One noći smo se Emily i ja vjenčali. - I tako si spriječio da se

nađemo!

- Pogriješio sam, znam - Ross inu uputi pogled pun žaljenja. -

Ali na to gledaj ovako: da je bilo drukčije, sada ti ne bi imao

Serenu.

- To je jedini razlog koji me sprječava da te sad udarim!

- Onda nije kasno da oživiš ljubav sa svojom ženom.

- Prekasno je - hladno mu odgovori Gus.

- Znaš li pouzdano da to iz tebe ne govori ponos?

1000 € BONUS

79

- Nemam ponosa kad je riječ o Sharon. Inače sad ne bih

razgovarao s tobom.

- Ne, prijatelju moj, ima nešto više što mi još nisi rekao. O

čemu je riječ?

- Baš moraš zabosti nož u ranu, je li? Dobro, treba mi ono što

ti imaš, inače će me Sharon ostaviti.

Ross se tiho nasmije, a Gus ponovo osjeti poticaj da ga udari.

No prije nego što je dospio išta učiniti, Ross ga povuče za ruku i

pokaže mu mozaik.

- Trebalo joj je osam godina da ga dovrši.

Gusu je bio potreban samo trenutak da shvati. To je on!

Ustukne korak da može bolje sagledati cjelinu. Mozaik ga je

prikazivao kako preskače zidić, baš onako kako je prije mnogo

godina učinio kad je prvi put ugledao Sharon. Lik mu je bio pola u

sjeni, a pola na svjetlu. Ruka izložena svjetlu bila je ispružena

prema ženskoj ruci, Sharoninoj. A u pozadini eksplozija boja. Bio

je to najljepši mozaik što ga je ikad vidio, s naslovom Dolazak

vječne ljubavi. A autorica mu je bila Sharon Beaufort.

Sharon Beaufiort Mackleod, moja žena, htio je povikati na

sav glas. Do njega je Ross duboko uzdahnuo.

- Moja jadna sestrica! Ti ne shvaćaš da je još voliš, je li? -

doda, pružajući mu pisma. - Povrijediš li je, Macleode, skupo ćeš

mi platiti! Gus bez riječi uzme omot, jedva i opazivši da Ross

odlazi. U ušima su mu još odzvanjale Rossove riječi: Ti ne shvaćaš

da je još voliš, je li? Zatrese glavom. Ne, to je nemoguće. Nije više

uspio voljeti otkad ... Sklopi oči dok mu se grlo stiskalo. Nije više

volio otkad je nju izgubio!

Otvori oči i očajnički se ponovo zagleda u mozaik. U njenom

je zagrljaju prvi put otkrio pravu i vječnu ljubav. Samo se to plašio

priznati.

Nije znao reći koliko je dugo ostao tu, sat ili dva. A onda ga

obuzme čudan osjećaj od kojeg mu se stisne želudac. Rekao je

Sharon da je njegovo srce umrlo prije mnogo godina, ali to nije bila

istina. Njegovi su osjećaji samo bili zamrli, čekajući povratak

proljeća. A onda je ona došla, s licem skrivenim za krinkom,

80

blagim osmijehom i očima koje su izražavale veliku ljubav.

Vilica mu se zgrči dok se prisiljavao suočiti s dramatičnom

stvarnošću. Volio ju je od trenutka kad ju je prvi put ugledao i

nastavio ju je voljeti za svih tih dugih devet godina. I voljet će je

ostatak svog života. Samo ga je jedno zadržavalo da to prizna.

Strah. Strah da bi je mogao ponovo izgubiti. Strah da nije

sposoban sagledati stvarnost. Ali više od svega strah da ga ona ne

voli istom mjerom. No sad je pred sobom imao opipljiv dokaz da ga

je za sve to vrijeme ona voljela. Stavi u džep omot što mu ga je

Ross dao. Dobro, zaljubljen si, glupane, reče samom sebi, pa što

onda radiš ovdje? Idući dan je Badnjak i on ima kuću, kćer, baku i

radnike, ali iznad svega ima ženu. Ženu koja ga voli i koju on, sad

je pouzdano znao, nikad nije prestao voljeti.

♥♥♥

- Što radi? - tiho upita Sharon.

- Ono što uvijek radi na Badnjak. Zatvara se u svoju radnu

sobu s bocom viskija.

- Ali zašto?

- Ne znam, samo znam da neće izaći prije jutra.

Posljednji put zabrinuto pogledavši vrata, Sharon se uputi u

spavaću sobu. Morala je omotati još neke darove, premda će te

godine Božić biti poseban. No Serena ne smije to osjetiti. Sharon je

pripremila dar i za Gusa, no obuzeta očajem, baci se na postelju i

gorko zaplače. Sutra će biti označen kraj svake mogućnosti da

postigne Gusovu ljubav. Kad on otvori svoj dar, nestat će svi snovi

o tome da će biti voljena zbog same sebe.

♥♥♥

- Govori tiho, do bijesa!

- Ali ako moram uvući u sobu golemo stablo, onda moram i

psovati! - odbrusi mu Pyke.

- Probudiš li mi kćer ili ženu, ta će ti psovka biti posljednja -

zaprijeti mu Gus.

1000 € BONUS

81

- Gdje da ga stavimo, šefe? - upita Jock.

- Kraj prozora - odgovori Gus. Znao je da bi Sharon odabrala

to mjesto. Nato je pomogao je momcima da stablo uvuku u stalak.

- Nisam mislio da si dovoljno trijezan za ovo - primijeti

Pyke. - Što se dogodilo, šefe, s tvojim sastankom s Jackom

Danielsom?

- Ove godine nisam imao nikakav sastanak.

- Znao sam da će brak za tebe biti propast - uzdahne Pyke.

- I imao si pravo - nasmiješi se Gus. Ustukne nekoliko

koraka i zagleda se u stablo. - Hvala na pomoći, dalje ću sam.

- Zar ne želiš da ti pomognemo stavljati te glupe ukrase? -

upita Pyke.

- Ne, to je moja dužnost. - Gus odlučno zatrese glavom. No

to je bilo više od toga. To je bila radost.

♥♥♥

Sharon se probudila rano i još prije nego što je otvorila oči, znala je

da Gus nije ni legao. Tiho ustane i ogrne se jutarnjom haljinom.

Mora porazgovarati s njim prije nego što se drugi probude. Bilo je

božično jutro i morala je naći način da ga navede na to da shvati

važnost što ga djevojčica pridaje tom danu. Tiho se uputi prema

Gusovoj radnoj sobi. Vrata nisu bila zaključana i ona ih malo

otvori. Kroz uski otvor ugleda kako njen muž spava na podu. Na

njen povik on otvori oči i progunđa nešto što je ona obzirno

prečula.

- Oh, Guse, što si učinio?

- Dobro jutro, draga. Sretan Božić.

- Znaš koji je dan? - Ona s nevjericom zatrepće vjeđama.

- Dabome da znam. Zar ti ne znaš? -Oko očiju je imao tamne

podočnjake, ali osmijeh mu je, kao i uvijek, bio čaroban.

- Da, ali ... - Ona uđe u sobu i tad ugleda prekrasno božično

drvce koje je zauzimalo gotovo pola sobe. S nevjericom se zagleda

u njega. -Čini se kao božično drvce...

82

- Da, ali to je nemoguće, jer ja ne slavim Božić, sjećaš li se? -

reče Gus, i dalje ležeći na podu, s rukama pod glavom. - Nemam

pojma kako se ono našlo ovdje.

Suze koje su joj u posljednje vrijeme lako izbijale na oči,

potekoše joj niz obraze.

- I ukrasio ga - zajeca ona.

- Dušo, valjda ne plačeš, je li?

- Ne - ponovo zajeca ona. - Ne plačem.

On ustane, začas se nade uz nju i čvrsto je stegne u zagrljaj.

- Molim te, ne plači, dušo. Ovo sam učinio da te usrećim, a

ne da te smutim.

- Nisam smućena - nastavi ona jecati, a on je poljubi tako

strastveno da joj otjera svaku sjenu sumnje. To je bio poljubac koji

je izražavao vječnu ljubav, neko vrijeme zabranjen pojam.

- Zacijelo si radio cijelu noć dok si pripremio sve ovo -

primijeti Sharon. - Ali zašto?

- Zato jer sam imao krivo i jer ti i Serena zaslužujete pravi

Božić.

- Vidim da si pripremio i darove. - Sharon se činilo da sanja,

a ipak je sve bilo tako stvarno. No prije nego što je dospjela išta

upitati, u sobu uleti Serena. Ugledavši sve one omote s darovima,

veselo povikne i baci se u očev zagrljaj.

- Sretan Božić, princezo - šapne joj on, ljubeći je.

Uto su stigli i ostali, dona Rosa i Pyke, Jock i Boz, i za sve su

se našli darovi. I dok su ih ostali razgledavali i radovali se, Gus

povuče Sharon prema spavaćoj sobi.

- Ovo bih ti radije dao nasamu - reče on, pružajući joj kutiju

koju je držao u ruci. U pogledu mu se nazirala iskra nesigurnosti

kad je ona otvorila kutiju i izvadila svežanj pisama.

Nabrana čela, ona uzme jedno još neotvoreno pismo,

naslovljeno na nju kod Montyjevih. Potom ugleda nadnevak:

Badnjak prije devet godina.

- Otvori ga - ponuka je Gus.

1000 € BONUS

83

Ona otvori pismo i počne ga čitati. Potom pročita i iduće, s

nadnevkom Badnjaka prije osam godina. I tako je pročitala sva

pisma, dok pred sobom nije imala dokaz ljubavi koja je trajala deset

godina. Posljednje pismo nije bilo poslano.

- Ovo si napisao sinoć, je li? - s nevjericom upita Sharon. -

Kad si se zatvorio u radnu sobu s viskijem?

- Ne s viskijem, nego samo s perom i papirom. No ovo

posljednje pismo mi je bilo vrlo lako napisati.

Sharon drhtavim rukama otvori pismo.

Mojoj nađenoj ženi.

Preostalo mi je da kažem još samo

jedno. Nešto što sam prije propustio

reći. Nešto što sam trebao kazati da

se nisam toliko plašio.

Volim te, najdraža i vječna moja ljubavi.

Kad je Sharon pročitala pismo, bila je toliko ganuta i obuzeta

osjećajima da nije mogla govoriti. Ali Gus odmah prekine šutnju. -

Imao sam krivo. Volio sam te od prvog trenutka kad sam te

ugledao. Uvijek sam te volio, ali plašio sam se to priznati. Nikad

nisam mislio da sam kukavica, pa ipak je ono što sam osjećao za

tebe bilo mnogo lakše nego gledati stvarnosti u lice. Mnogo

sigurnije nego priznati da bez tebe moj život nema smisla. I bio sam

bijesan, Sharon. Bijesan na tvoga brata koji nas je rastavio. Na

samog sebe što te nisam bio sposoban naći. Ljubim te, Sharon, i

uvijek ću te ljubiti. I žao mi je što mi je trebalo toliko dugo da to

shvatim. Ona se privije uza nj i poljubi ga. To je bio poljubac

obećanja. Poljubac koji je izražavao svu njenu ljubav i strast. A

onda se odvoji od njega i pruži mu dar što ga je pripremila za njega.

- Ne znam kako ćeš to primiti -plašljivo prizna ona.

- Uvjeren sam da ću biti sretan, ma što to bilo. - On pomno

otvori omot i u njemu nade jednostavni list papira. - Trudna si? -

gotovo poviče.

- Zaista? - Ona potvrdno kimne, a on je podigne u naručje i

84

položi na postelju. Odgrne joj haljinu i pomiluje ju po golom

trbuhu. - Ovo je najljepši božićni dar koji si mi mogla dati -

ganutim glasom prošapće.

Čvrsto je privije uza se, osjetivši se napokon posve

slobodnim da voli.

KRAJ

By Glorij@

1000 € BONUS