4
f%>*£* m MAK a STRRZR UREDNIŠTVO I UPRAVA: „NARODNA STRAŽA" ŠIBENIK. - RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. - NE- BILJEGOVANA SE PISMA NE PRIMAJU. IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ Kr. 4. PRETPLATA „NARODNE STRAŽE" IZNOSI GO- DIŠNJE Kr. 150. — ZA INOZEMSTVO Kr. 240 OGLASI PO CIJENIKU. Br. 14. Š i b e n i k , 8. travnja 1922. God. II. SEPARATISTE. Ova se riječ danas svugdje čuje: TT društvu, na zborovima, kod demon- stracija, kao i kod ovacija. Tako se popularizovala, da je doprla i do najudaljenijih seljačkih domova. Ovom se riječi danas operira na sve strane. Pomoću nje hoće da stvore javno mnijenje. Radi nje opravdavaju svako *lo i nasilje. „Separatiste" su muka, ali i spas za državnike, briga za ro- doljube, a život za Ijenčine i dangube. Sve se diglo u hajku na njih, više nego na hajduke i kačake, jer je to mnogo unosnije i udobnije. Pa da! Tko hoće naime da goni hajduke, mora biti junak, mora da svoj život loži ubojitoj šarki gors'.og vuka, separatiste" može da bez pogi- ije goni svaka rđa i kukavica. Razu- mije se, ne one prave, već samo one, kojima to ime prišiše. Baš ova hajka potakla me, da napišem ove retke. Tko su zapravo ti „separatiste " ? •o mome mnijenju ima ih više, ali ih se u glavnome može sabrati u dvoje: separatiste" po receptu „mjerodavnog javnog mnijenja" i „prave separatiste. • U prve spadaju svi oni, koji pro- žeti čistim rodoljubljem i slobodom, ne će da slijepo služe današnjem si- stemu, beogradskim bogovima i nji- hovoj razornoj politici, koja ide za narodnim uništenjem, koja gdje pri- kriveno, a gdje otvoreno ide za he- gemonijom srpskog plemena u državi, koja se hegemonija vrlo uspješno provađa sve pod zamamnim nazivima jednakosti i narodnog jedinstva, kao pod krutim »zaštite države*. Po gornjem receptu „separatiste" su samo Hrvati i Slovenci. Srbi ne mogu biti „separatiste*. Zato kad Hrvat veli, da je Hrvat i izvjesi hr- vatsku zastavu, nije rodoljub, već separatist", dok kad Srbin veli, da je samo Srbin i okiti svoj dom srp- skim barjakom, još uvijek ostaje ro- doljub i nije „separatist*. Hrvatska društva i ustanove moraju da zabace naziv „hrvatski" ili ga zamijene sa »jugoslavenski*. Inače su „separati- stična". Mjerodavno javno mnijenje ne traži to isto za srpska društva i ustanove. I tako redom mogao bih nabrojiti toliko toga. No smatram su- višnim, jer to svi znamo, svi vidimo osjećamo, ali trpimo i šutimo, da ne padnemo na lijepak „pravim se- paratistima", a u nadi, da će se „mje- rodavno javno mnijenje" jednom promijeniti i dati svakome, što ga ide. 1 ako ovi „separatiste" nijesu ni malo pogibeljni niti za mir niti za javni red, najmanje pak za državu, ipak ih se proganja, silom trpa među »protudržavne elemente", koje valja trijebiti, a to zato, jer beogradski mo- gućnici istovjetovaše sebe sa državom, pak tko je proti njima, taj je i protiv države. Ovo još uvijek vrijedi samo za Hrvate i Slovence. Pogibeljni su istom „pravi sepa- ratiste", koji su se ušančiliu Beogradu i Zagrebu, odakle svaki na svoj način siplju svoje otrovne strijele među na- rod. Jednako su pogibeljni Radić i družina, koji hoće da tobož spase „ostatke ostataka nekoć slavnog hr- vatskog kralj estva", nekoliko bano- vinskih županija, kao i oni, što već javno govore i pieporučuju „amputa- ciju" tih županija da se od ostalog stvori „jedinstvena Velika Srbija". Ove treba jednako pobijati. I jedni i drugi su pogibeljni po državu i na- rodno jedinstvo, ako država ima da bude domoviva Srba, Hrvata i Slo- venaca. Ali, dal „Mjerodavno javno mni- jenje" kliče: „Propni, propni!" samo one u Zagrebu, dok nema riječi osude, pače pjeva: „Hosanna!" onima u Beogradu. I stotine, i tisuće naše na- dobudne mladosti stavlja se svijesno ili nesvijesno u službu ovih potonjih. Ti omladinci, „spasitelji domovine", koji si mimo vlasti staviše sebi za- daćom uništiti „separatiste" hilo kojfrn sredstvima, pa i uz cijenu jbraioubi- lačkog građanskog rata, ne vide ili ne će da vide, da upravo svojim radom jačaju i bodre „separatiste". Ti „po- bornici narodnog jedinstva" kliču: „Ži- vjeli Srbi, Živjela Srbija!" i ne rea- giraju kad padaju uzvici: „Dolje Zagreb, Dolje Hrvatska, Dolje Hrvati!" To su za njih samo ogorčeni rodo- ljubni povici. Nijesu li ovi i ovakvi povici najbolja podloga za širenje „separatizma" ? Kad smo na ovome, moramo otvoreno naglasiti u ime ogromnog dijela Dalmatinaca, da nemamo ništa proti tome, da se kliče: „Živjeli Srbi i Srbija!", jer Srbi su naša 7 braća, a Srbija dio zajedničke nam domovine. No boli nas i vrijeđa, kad tko kliče: „Dolje Hrvati ! Dolje Hrvatska!", jer je nama još uvijek milo i sveto sve, što je hrvatsko. Mi smo još uvijek Hrvati. I ne stidimo se, niti bojimo, to javno priznati, pa makar nam za ovo i sto puta udarili žig „separa- tista". Zbog nekolicine njih ne treba vrijeđati sve Hrvate. Radić i družina nijesu isto, što Hrvati i Hrvatska. Hoćemo li da onemogućimo „se- paratiste*, kanimo se onh metoda, budimo nepristrani i pobijajmo ih sve bez razlike imena, časti i položaja. Poučimo narod, da jednako ljubi sve, što je hrvatsko i srpsko, i tu ljubav širimo lijepim načinom, nipošto pri- jetnjama i toljagama, puškama i bom- bama, jer to nijesu sredstva, kojima se propagira bratstvo, jedinstvo i ljubav. Ne služimo ljudima ni sistemu, već narodu. Ljudi i sistemi mijenjaju se i umiru, narod vječno žive. A kad taj narod bude prožet čistom, ne na- rinutom ljubavlju za sve, što je Hr- vatu, Srbinu i Slovencu milo i sveto, on će sam bez prijetnja i toljaga za- kopati „separatiste" i postati ono, što danas nije, jedinstven, jedan od Tri- glava do Vardara. Pismo iz Zadra. Strah radi ispražnjenja treće zone. — Zanimivo ubojstvo. (Posebni dopis „Narodne Straže.") Rekao bih da je u zadnje vrijeme ušao veliki strah u kosti Zadranima radi „predstojećeg" ispražnjenja treće zone. To je i razumljivo, jer znadu dobro, da će tada gradu zaprijetiti još veća ekonomska kriza i propast. To svaki čas naglasuju njihove novine i oštro radi togB napadaju vladu, te je potiču i pozivlju da ne popušta, nego drži tvrdo, što ima, dok ne osigura Zadar pred ekonomskom propasti slobodnom zonom, povoljnim . trgo- vačkim ugovorom i željezničkim spo- jem (Zadar-Knin) s Jugoslavijom. Krekich u Rimu iz petnih žila sve moguće poduzimlje i radi, da se ne bi ispraznila treća zona. Rekao bih da mu to i uspijeva, jer se već toliko čeka i uzdiše za tim blaženim ispra- žnjenjem, a tog ispražnjenja nema. Posljednjih dana su se zbila ovdje tri ubojstva. Zanimivo je posljednje, u kojemu je podlegao neki bivši ka- rabinijer imenom Bartolotta. Slučaj se ovako zbio. Dva lička trgovca dođoše u Zadar, da prime plaću od zadarskih mesara za pokriomčareno meso za grad Za- dar. Sluga jednog šofera vidje u me- sarnici, kako su mesari isplatili Liča- nima 80 hiljada dinara za meso. Ovo brže bolje dojavi odmah gospodaru, ZADAR, 30. ožujka 1922. koji se dogovori s Bartolottom, kako će ih orobiti. Šofer pohiti k Ličanima i ponudi im svoj automobil, koji pri- staše na ponudu i ukrcaše se. Na vojničkom vježbalištu šofer zaustavi auto, te po dogovoru ukrca Bartolotta. Kad su došli iznad Zadra kod baru- tane, Ličani opaziše nekako dogova- ranje između njih trojice. Zato se pripraviše za svaki slučaj. Najedam- put Bartolotta izvadi revolver, a sjedio je tačno prema njima, pak zaviče: „Fuori il denaro!" Ličanin, koji ga nije razumio, što viče, zgrabi ga za ru ku, izvuče brže jatagan i propara trbuh Bartolotti. Tada odoše do postaje karabinijera. koji ih odvedoše u Za- dar. Tu ispripovjediše slučaj, kako se sve to dogodilo, na što ih otpustiše mirno svojim kućama. Bartolotta bi prenesen u Zemaljsku Bolnicu, gdje nakon tri dana izdahnu. Šofer i nje- gov sluga bili su uapšen/ i još se nalaze u zatvoru. Treba naglasiti, da su dvojica od njih bili karabinijeri, a treći financijer: dakle sva trojica iz Italije. Ine buli. Građani! Sjetite se svoje zarobljene 'rače! „Evo kako umire pravednik!" Ove su mi riječi padale na pamet, kad sam gledao Fra Matu Karduma u zadnjoj njegovoj bolesti, kad sam ga vidio mrtva na odru. Evo kako umire pravednik! I pravednik je bio Fra Mate. Čitav njegov život bio je ži- vot pravednika, život čovjeka Božjega. Od djetinjstva se već isticao bistro- umljem i anđeoskom nevinošću, a kao franjevački klerik prednjačio je svojim drugovima u nauku i kreposnom životu. Na raznim i najvažnijim župama fra- njevačke redodržave, u kojima je služio, svakud je ostavio tragove svoje re- vnosti i učenosti, svoje neporočnosti i svetinje, a njegova je uspomena ostala blagoslovljena. Sa župe pozvan za profesora na franjevačkoj bogoslo- viji mladim bogoslovima pokazao se divnim primjerom redovnika i vele učenim nastavnikom. Dvaput ^odabran provincijalom svoje redodržave bio je uzorom starešinske revnosti, takta, vještine, o čemu imade nepobitnih do- kaza u njegovim pastirskim poslani- cima svojoj redovničkoj braći i u nje- govoj obilnoj uredovnoj koresponden- ciji. Napokon kao prosti fratar, za dugi niz godina u šibenskom samo- stanu; bio je nadasve izgled pravog i svetog redovnika: uvijek sveto skro- man, najtačniji u opsluživanju redov- ničkih dužnosti, djetinjski poslušan svojim starješinama, radišan bez pre- stanka, i ako trajno boležljiv. Znao je sjediti po više uri u ispovjednici, oko koje bi se sleglo mnoštvo pokor- nika niže i otmjene ruke. Propovjedao je prigodno i neprigodno, a osobitim marom i ljubavlju propovijedao je više godina svagdano čitavi mjesec lipanj na čast presv. Srcu Isusovu. Kad nije bio u ispovijedaonici ili inače zaposlen redovničkim dužnostima, uvijek si ga našao u koru, gdje moli pred Presve- tim ili u sobi, gdje čita, uči, piše. Evo ovakav je bio Fra Mate Kar- dum za čitava svoga života. Ovako je on 3. ov. mj. kasno uvečer doče- kao mirno, spokojno i veselo Gospo- dinov poziv: Slugo dobri i vjerni, uniđi u kraljevstvo moje! O. Mate Kardum rodio se 1862. u Dugopolju kliske općine. Svoje bistro- umno i dobro dijete poslaše roditelji u bivše sjemenište u Priku kraj Omiša, da uči gimnaziju, te bude pop. No Bog ga je bio odabrao za savršeniji život. Svršivši dobrim uspjehom prvi razred gimnazije u Priku ode na fra- njevačku gimnaziju u Sinju i kasnije na franjevačku bogosloviju. Sve je nauke svršio s odličnim uspjehom. Čim je bio zaređen za svećenika, starješine ga imenovaše župskim po- moćnikom na Ogorju. Zatim je zase- bice upravljao velikim i važnim župa- ma, koje pripadaju franjevačkoj redo- državi presv. Otkupitelja. S Ogorja naime bi poslan za župnika Kruševa u

IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ Kr. 4.212.92.192.228/digitalizacija/novine/narodna-straza_1922_04__014.pdf · stična". Mjerodavno javno mnijenje ne traži to isto za srpska društva

  • Upload
    others

  • View
    0

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ Kr. 4.212.92.192.228/digitalizacija/novine/narodna-straza_1922_04__014.pdf · stična". Mjerodavno javno mnijenje ne traži to isto za srpska društva

f%>*£* m MAK

a STRRZR UREDNIŠTVO I UPRAVA: „NARODNA STRAŽA" ŠIBENIK. - RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. - NE-

BILJEGOVANA SE PISMA NE PRIMAJU.

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ Kr. 4.

PRETPLATA „NARODNE STRAŽE" IZNOSI G O ­DIŠNJE Kr. 150. — ZA INOZEMSTVO Kr . 240

OGLASI P O CIJENIKU.

Br. 14. Š i b e n i k , 8. travnja 1922. God. II.

SEPARATISTE. Ova se riječ danas svugdje čuje :

TT društvu, na zborovima, kod d e m o n ­stracija, kao i kod ovacija. T a k o se popularizovala, da je dopr la i do najudaljenijih seljačkih domova . Ovom se riječi danas operira na sve s t rane . Pomoću nje hoće da stvore javno mnijenje. Radi nje opravdavaju svako *lo i nasilje. „Separatiste" su muka, ali i spas za državnike, br iga za r o ­doljube, a život za Ijenčine i dangube .

Sve se diglo u hajku na njih, više nego na hajduke i kačake, jer je to mnogo unosnije i udobnije. P a da! Tko hoće naime da goni hajduke, mora biti junak, mora da svoj život

loži ubojitoj šarki gors ' .og vuka, separat is te" može da bez pogi -

ije goni svaka rđa i kukavica. Razu­mije se, ne one prave, već samo one, kojima to ime prišiše. Baš ova hajka potakla m e , da napišem ove retke.

T k o su zapravo ti „separatiste " ? •o mome mnijenju ima ih više, ali ih

s e u glavnome može sabrati u dvo je : separatiste" po receptu „mjerodavnog

javnog mnijenja" i „prave separat is te . • U prve spadaju svi oni, koji p r o ­

žeti čistim rodoljubljem i s lobodom, n e će da slijepo služe današnjem si­stemu, beogradskim bogovima i nji­hovoj razornoj politici, koja ide za narodnim uništenjem, koja gdje pr i­kriveno, a gdje otvoreno ide za he ­gemonijom s rpskog plemena u državi,

koja se hegemonija vrlo uspješno provađa sve pod zamamnim nazivima jednakosti i na rodnog jedinstva, kao

pod krutim »zaštite države*. P o gornjem receptu „separat is te"

su samo Hrvati i Slovenci. Srbi ne mogu biti „separatiste*. Zato kad Hrvat veli, da je Hrvat i izvjesi hr­vatsku zastavu, nije rodoljub, već

separat is t" , dok kad Srbin veli, da j e samo Srbin i okiti svoj dom s r p ­skim barjakom, još uvijek ostaje r o ­doljub i nije „separatist*. Hrvatska društva i ustanove moraju da zabace naziv „hrvatski" ili ga zamijene sa »jugoslavenski*. Inače su „separat i -stična". Mjerodavno javno mnijenje n e traži to isto za srpska društva i us tanove. I tako redom mogao bih nabrojiti toliko toga. No smatram su ­višnim, jer to svi znamo, svi vidimo

osjećamo, ali t rpimo i šut imo, da n e padnemo na lijepak „pravim s e ­paratist ima", a u nadi, da će se „mje­rodavno javno mnijenje" jednom promijeniti i dati svakome, što ga ide.

1 ako ovi „separat is te" nijesu ni malo pogibeljni niti za mir niti za javni red, najmanje pak za državu, ipak ih se proganja, silom trpa među »protudržavne elemente", koje valja trijebiti, a to zato, jer beogradski m o -gućnici istovjetovaše sebe sa državom, pak tko je proti njima, taj je i protiv države. Ovo još uvijek vrijedi s amo za Hrvate i Slovence.

Pogibeljni su istom „pravi s epa ­ratiste", koji su se ušanči l iu Beogradu

i Zagrebu, odakle svaki na svoj način siplju svoje otrovne strijele među na­rod. Jednako su pogibeljni Radić i družina, koji hoće da tobož spase „ostatke ostataka nekoć slavnog hr­vatskog kralj estva", nekoliko b a n o ­vinskih županija, kao i oni, što već javno govore i pieporučuju „amputa­ciju" tih županija da se od ostalog stvori „jedinstvena Velika Srbija". Ove treba jednako pobijati . I jedni i drugi su pogibeljni po državu i na­rodno jedinstvo, ako država ima da bude domoviva Srba, Hrvata i Slo­venaca.

Ali, d a l „Mjerodavno javno mni­jenje" kliče: „Propni , p ropn i ! " samo one u Zagrebu, dok nema riječi osude, pače p jeva : „Hosanna!" onima u Beogradu. I stotine, i tisuće naše na­dobudne mladosti stavlja se svijesno ili nesvijesno u s lužbu ovih potonjih. Ti omladinci, „spasitelji domovine" , koji si mimo vlasti staviše sebi za­daćom uništiti „separatiste" hilo kojfrn sredstvima, pa i uz cijenu jbraioubi-lačkog građanskog rata, ne vide ili ne će da vide, da upravo svojim radom jačaju i bodre „separatiste". Ti „ p o ­bornici narodnog jedinstva" kliču: „Ži­vjeli Srbi, Živjela Srbija!" i ne rea­giraju kad padaju uzvici: „Dolje Zagreb, Dolje Hrvatska, Dolje Hrvati!" T o su za njih s a m o ogorčeni r odo ­ljubni povici. Nijesu li ovi i ovakvi

povici najbolja podloga za širenje „separat izma" ?

Kad smo na ovome, moramo otvoreno naglasiti u ime ogromnog dijela Dalmatinaca, da nemamo ništa proti tome, da se kliče: „Živjeli Srbi i Srbija!", jer Srbi su naša 7 braća, a Srbija dio zajedničke nam domovine. No boli nas i vrijeđa, kad tko kl iče: „Dolje Hrvati ! Dolje Hrvatska!", jer je nama još uvijek milo i sveto sve, što je hrvatsko. Mi s m o još uvijek Hrvati. I ne stidimo se, niti bojimo, to javno priznati, pa makar nam za ovo i sto puta udarili žig „separa­tista". Zbog nekolicine njih ne treba vrijeđati sve Hrvate. Radić i družina nijesu isto, što Hrvati i Hrvatska.

Hoćemo li da onemogućimo „se ­paratiste*, kanimo se onh metoda, budimo nepristrani i pobijajmo ih sve bez razlike imena, časti i položaja. Poučimo narod, da jednako ljubi sve, što je hrvatsko i s rpsko, i tu ljubav širimo lijepim načinom, nipošto pri­jetnjama i toljagama, puškama i bom­bama, jer to nijesu sredstva, kojima se propagira bratstvo, jedinstvo i ljubav. Ne služimo ljudima ni sistemu, već narodu. Ljudi i sistemi mijenjaju se i umiru, narod vječno žive. A kad taj narod bude prožet čistom, ne na -rinutom ljubavlju za sve, što je Hr­vatu, Srbinu i Slovencu milo i sveto, on će sam bez prijetnja i toljaga za­kopati „separatiste" i postati ono, što danas nije, jedinstven, jedan od Tr i ­glava do Vardara.

Pismo iz Zadra. S t r a h r a d i i s p r a ž n j e n j a t r e ć e z o n e . — Z a n i m i v o u b o j s t v o .

(Posebni dopis „Narodne Straže.")

Rekao bih da je u zadnje vrijeme ušao veliki strah u kosti Zadranima radi „predstojećeg" ispražnjenja treće zone. T o je i razumljivo, jer znadu dobro , da će tada gradu zaprijetiti još veća ekonomska kriza i propast . T o svaki čas naglasuju njihove novine i oštro radi togB napadaju vladu, te je potiču i pozivlju da ne popušta , nego drži tvrdo, što ima, dok ne osigura Zadar pred ekonomskom propast i s lobodnom zonom, povoljnim . t rgo­vačkim ugovorom i željezničkim s p o ­jem (Zadar-Knin) s Jugoslavijom. Krekich u Rimu iz petnih žila sve moguće poduzimlje i radi, da se ne bi ispraznila treća zona. Rekao bih da mu to i uspijeva, jer se već toliko čeka i uzdiše za tim blaženim ispra-žnjenjem, a tog ispražnjenja nema.

Posljednjih dana su se zbila ovdje tri ubojstva. Zanimivo je posljednje, u kojemu je podlegao neki bivši ka-rabinijer imenom Bartolotta. Slučaj se ovako zbio.

Dva lička trgovca dođoše u Zadar , da prime plaću od zadarskih mesara za pokriomčareno meso za grad Za­dar. Sluga jednog šofera vidje u me­sarnici, kako su mesari isplatili Liča­nima 80 hiljada dinara za meso. Ovo brže bolje dojavi odmah gospodaru ,

ZADAR, 30. ožujka 1922. koji se dogovori s Bartolottom, kako će ih orobiti . Šofer pohiti k Ličanima i ponudi im svoj automobil , koji pr i ­staše na ponudu i ukrcaše se. Na vojničkom vježbalištu šofer zaustavi auto, te po dogovoru ukrca Bartolotta. Kad su došli iznad Zadra kod baru­tane, Ličani opaziše nekako dogova­ranje između njih trojice. Zato se pripraviše za svaki slučaj. Najedam-put Bartolotta izvadi revolver, a sjedio je tačno prema njima, pak zaviče : „Fuori il denaro!" Ličanin, koji ga nije razumio, što viče, zgrabi ga za ru ku, izvuče brže jatagan i propara trbuh Bartolotti. T a d a odoše do postaje karabinijera. koji ih odvedoše u Za­dar. Tu ispripovjediše slučaj, kako se sve to dogodi lo , na što ih otpustiše mirno svojim kućama. Bartolotta bi prenesen u Zemaljsku Bolnicu, gdje nakon tri dana izdahnu. Šofer i nje­gov sluga bili su uapšen/ i još se nalaze u zatvoru. Treba naglasiti, da su dvojica od njih bili karabinijeri, a treći financijer: dakle sva trojica iz Italije.

Ine buli.

Građani! Sjetite se svoje zarobljene 'rače!

„Evo kako umire pravednik!" Ove su mi riječi padale na pamet ,

kad sam gledao Fra Matu Karduma u zadnjoj njegovoj bolesti, kad sam ga vidio mrtva na odru. Evo kako umire pravednik! I pravednik je bio Fra Mate. Čitav njegov život bio je ži­vot pravednika, život čovjeka Božjega.

Od djetinjstva se već isticao bistro-umljem i anđeoskom nevinošću, a kao franjevački klerik prednjačio je svojim drugovima u nauku i kreposnom životu. Na raznim i najvažnijim župama fra­njevačke redodržave, u kojima je služio, svakud je ostavio tragove svoje re­vnosti i učenosti, svoje neporočnosti i svetinje, a njegova je uspomena ostala blagoslovljena. Sa župe pozvan za profesora na franjevačkoj bogos lo­viji mladim bogoslovima pokazao se divnim primjerom redovnika i vele učenim nastavnikom. Dvaput ^odabran provincijalom svoje redodržave bio je uzorom starešinske revnosti, takta, vještine, o čemu imade nepobitnih d o ­kaza u njegovim pastirskim poslani­cima svojoj redovničkoj braći i u nje­govoj obilnoj uredovnoj koresponden­ciji. Napokon kao prosti fratar, za dugi niz godina u šibenskom samo­stanu; bio je nadasve izgled pravog i svetog redovnika : uvijek sveto skro­man, najtačniji u opsluživanju redov­ničkih dužnosti, djetinjski poslušan svojim starješinama, radišan bez p re ­stanka, i ako trajno boležljiv. Znao je sjediti po više uri u ispovjednici, oko koje bi se sleglo mnoštvo pokor­nika niže i otmjene ruke. Propovjedao je prigodno i neprigodno, a osobit im marom i ljubavlju propovijedao je više godina svagdano čitavi mjesec lipanj na čast presv. Srcu Isusovu. Kad nije bio u ispovijedaonici ili inače zaposlen redovničkim dužnostima, uvijek si ga našao u koru, gdje moli pred Presve­tim ili u sobi , gdje čita, uči, piše.

Evo ovakav je bio Fra Mate Kar-dum za čitava svoga života. Ovako je on 3 . ov. mj. kasno uvečer doče­kao mirno, spokojno i veselo G o s p o ­dinov poz iv : Slugo dobri i vjerni, uniđi u kraljevstvo moje !

O. Mate Kardum rodio se 1862. u Dugopolju kliske općine. Svoje bis t ro­umno i dobro dijete poslaše roditelji u bivše sjemenište u Priku kraj Omiša, da uči gimnaziju, te bude pop . No Bog ga je bio odabrao za savršeniji život. Svršivši dobrim uspjehom prvi razred gimnazije u Priku ode na fra­njevačku gimnaziju u Sinju i kasnije na franjevačku bogosloviju. Sve je nauke svršio s odličnim uspjehom.

Čim je bio zaređen za svećenika, starješine ga imenovaše župskim p o ­moćnikom na Ogorju. Zatim je zase-bice upravljao velikim i važnim župa­ma, koje pripadaju franjevačkoj r edo-državi presv. Otkupitelja. S Ogorja naime bi poslan za župnika Kruševa u

Page 2: IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ Kr. 4.212.92.192.228/digitalizacija/novine/narodna-straza_1922_04__014.pdf · stična". Mjerodavno javno mnijenje ne traži to isto za srpska društva

N A R O D N A S T R A Ž A " Broj 14.

Bukovici, a odanle za župnika Lišana u Kotarima. Zadnje dvije župe su mu bile Drniš i Sinj. U svima je ostavio trajnu, svetu i milu uspomenu.

Na župama nije samo revnovao za slavu Božju i spas duša, nego je s lobodno vrijeme posvetio nauku, o so ­bito proučavanju bogoslovnih pred­meta, poimence kanonskog prava, koje je poznavao do u tančine, tako da je uprav zato i bio pozvan da ga za duže vremena sa sjajnim uspjehom predaje na franjevačkoj bogosloviji. Odabran je dva puta provincijalom, gdje se pokazao na visini svoga za­datka. Prožet velikom ljubavi za svoju redodržavu revno je i neumorno radio za njezin procvat. Pisac ovih redaka imao je slučajno sreću, da pročita dvije njegove poslanice, upravljene župnicima njegove provincije. One su remek-djelo svoje vrsti. U njima se zrcali učenost, revnost, takt,

' a osobito neizreciva ljubav prema svojoj braći. Kad je bez njegova znanja i privole bio imenovan za bar­skog nadbiskupa, otklonio je ovu vi­soku čast radi svog slabog zdravlja, ali mislim još više radi svoje velike skromnosti.

Zadnjih 12 godina svoga žica p ro ­veo je u šibenskome samostanu uvijek neumorno radeći osobito u ispovije-daonici i propovijedanjem riječi Božje. Svi šibenski biskupi uvelike su ga štovali i cijenili ne samo radi njego­vog izglednog i svetog života, nego i radi njegove vanredne učenosti. Uvijek je bio diocezanski examinator, judex prosinodalis, član ženidbenog suda i u svim ovim ulogama bio je pars major, njegovo mnijenje je bilo uvijek mjerodavno, potpuno uvaženo.

Izvrsno je poznavao i pisao našim hrvatskim jezikom. Bio je uvijek iskreni rodoljub i vatreni otadžbenik. Zajedno sa svima nama mnogo je trpio i teško podnos io tuđinsku oku­paciju, a iz duše se veselio našem narodnom oslobođenju i ujedinjenju. Politikom se nije bavio, ali ju je veoma pozorno i s velikim interesom pratio.

Zadušnice i sprovod su mu bili u srijedu, na koji su pohitjeli osim pro­vincijala O. Cikojevića i krapanjskih franjevaca sva okolna braća, mjesno svećenstvo i Kaptol. Odriješenje u crkvi sv. Lovre podijelio mu je sam presv. biskup. 0 . dr. Mileta

Duša mu se raja nauživala!

Domaće vijesti. f B i s k u p N a p o t n i k . Dne 28. pr.

mj. preminuo je poslije duge bolesti mariborski biskup dr. Mihael Napotnik u starosti od 72 g. Bio je odlični ra­dnik na polju crkvenoga i narodnog rada. Bio je izvrstan govornik, a o s o ­bito se zauzimao za crkvenu umjetnost. Bio je neko vrijeme i ravnateljem be­čkoga Augustineuma. Imao je više crkvenih i svjetovnih odlikovanja, a među ovima i red sv. Save I. razr. Pokoj mu vječni!

M a r i n S a b i ć . Ovih dana pre­minuo je na Visu odlični pjesnik Ma­rin Sabić. Bio je član „Kola hrvatskih književnika" u Zagrebu i vjerni sara-dnik „Hrvatske Prosvjete". Surađivao je i u drugim književnim listovima. Napisao je „Lourdes" poslije hodo­čašća u Lurd, u kojoj je dao odraza živoj vjeri. Njegove zbirke „Trenutci", „San i java", „Mermeri i platna" odli­kuju se ljepotom pjesničkog izražaja, te su pravo biserje religijozne lirike, protkane dubokim idealizmom i misti­cizmom. I ako star, našao se skupa sa mladim katoličkim literatima, koji utiru puteve novoj poeziji, koja u kato­licizmu ima jednu od najjačih podloga za umjetnička stvaranja. Počivao u miru !

Za vjersku ravnopravnost. Na sjednici financijskoga odbora

pri raspravi o proračunu vjera govorio je i poslanik dr. A, Dulibić, koji je že­stoko napao nepravdu, koja se nanosi katoličkoj vjeroispovijesti. Od 80 mil. dinara izdataka ministarstva vjera, samo je 12 mil. određeno za katoličke vjerske ustanove i svećenstvo, dok bi po ustavu katoličkoj Crkvi po broju njezinih vjernika pr ipadalo 40 mil. dinara. Za 7 profesora bogoslovije u Splitu određeno je 9000 dinara, a za pojedinog profesora bogoslovije sv. Save predviđa se plaća od 6000 di­nara. Za pitomce bogoslovije sv. Save određeno je 1,400.000 dinara, a za pi­tomce katoličkih dalmatinskih bogo­slovija 60.000 dinara. Ističe ogromne razlike u plaćama pravoslavnih i ka­toličkih biskupa. Vlada se uopće nije ni obazirala na prijedloge katoličkog episkopata.

Govornik veli, da mi moramo biti ogorčeni, jer što se radi, to je ne­pravda i sramota, koja stvara otrovnu atmosferu.

Vlada hoće da uvede vjerski pri­

rez, da time stvori agitaciju protiv crkve uopće. Najprije neka se uvede vojnički prirez, pa prirez na prosvjetu, za subvenciju pozorišta, za kraljevu civilnu listu, a onda neka se govori 0 vjerskom prirezu. Ovdje se radi ® novcu, pa kako to da se porez ka­tolika upotrebljava za druge vjeroispo-vjesti.

Kako se vidi iz govora narodnog poslanika dra Dulibića, ovaj vjerski prirez ima tu svrhu, da „demokrat i" 1 radikali mogu agitirati protiv Crkve i svećenstva.

Jer oni ovako umuju : Ako se u-vede posebni vojnički prirez, narod će ustati protiv militarizma; ako se uvede porez na prosvjetu, narod će ustati protiv Pr ibićevića; ako se uvede porez za pozorišta, opet će se narod buniti, da je to porez za gospodske zabave i t, d. T o sve nije u interesu naših stranaka. Ako se pak uvede vjerski porez, nastat će vika na Crkvu i svećenstvo, a to je upravo u našem interesu.

Oblasne i sreshe samouprave (Govor narodnog poslanika dra A n t e D u l i b i ć a na sjednici Zakonodavnog odbora 14, ožujka 1922. prigodom rasprave zakona o oblasnim i sreskim

samoupravama). — Nastavak —

to samo će apsorbirati sav prirez, koji će se udariti na državni porez za izdržavanje oblasti. Kako će pak oblasti moći da vrše tek druge za­datke, ja to ne ću ni da spominjem.

I stoga, što će ove oblasti biti upućene samo na prirez, one ne će uživati u narodu nikakve simpatije, To je van svake sumnje. I zato one ne će u narodu moći djelovati onako, kao što fč to po t rebno. Druga bi stvar bila, kad bi ove samouprave imale na raspoloženju stanovite grane poreza, na pr. porez na zemljište ili na kuće, na obrte i t. d. T a d a bi sa­mouprave imale interesa i d a promiču stanovite grane privrede. Samouprave bi radi poreza imale više interesa da promiču poljoprivredu, javne građe­vine, obrt i industriju i t. d., jer bi one od toga imale veliku korist, a ne bi se izdržavale samim teretom pri­reza, koji je, kako sam rekao , naj-odiozniji teret, tim " iše , što su državni porezi jako visoki .

Nije se htjelo pristati, da se pre­pun te oblasnim samoupravama s tano­vite grane poreza, već je rečeno, da će se to vidjeti kasnije. Naravno, obe ­ćanje ludom radovanje! Što će se vidjeti kasnije, to mi sada ne možemo da znamo. Fakat je, da će se oblasti u prvom početku izdržavati ođ milo­stinje vlade, te je apsolutno isključeno, da će one svoj zadatak moći da ispune.

(Svršit će se.)

Zašto samouprave ne će moći da vrše one funkcije, koje im ovdje to­bože zakon daje ? Ne će zato, što će biti financijski slabe, što ne će imati novaca, a i iz drugog jednog razloga, jer će centralna vlast i zakonodavstvo, koje će doći, uvijek raditi da priveže samouprave, da budu što više ovisne od centralne državne vlasti, a nikako se ne će ići za tim, da im se dade što više kompetencije i što v*eći dje­lokrug rada.

Još u pododboru sam predlagao, da se već u zakonu ustanovi, da se oblasnim samoupravama stave na ra­spoloženje stanovite vrste državnih poreza. Ja ne ću kazati koje vrste poreza, ali bez toga nije moguć nika­kav rad, niti će biti moguće, da ove oblasne samouprave razvijaju kakvu djelatnost. Samouprave će imati, kaže se, i svoja vlastita dobra . Tih dobara, što se tiče bar Dalmacije, samouprave nemaju, nijesu ih imale ni prije, pa ih, naravno, ne će imati ni sada, Vla­stitih prihoda dakle ne će imati. Pa onda što im ostaje d r u g o ? Ostaju prirezi, a to je najodiozniji namet. Baš oblasne skupštine ne će moći razvijati nikakvu djelatnost, jer ne će moći udariti toliko prireza, koliko je potrebno za vođenje poslova, jer ako samo pomislimo, koliko će biti t ro­škova oko toga, da se uzdržava obla­sni odbor, njegovo činovništvo, ra­čunovodstvo, da se dadu poslanicima dnevnice i plaće, putni troškovi, već

Svečano ustoličenje novoga biskupa. Iza onako srdačnog i svečanog

dočeka novoga biskupa, domoroca presv. O. dra Milete, mogli smo se sigurno nadati i isto tako svečanom njegovom ustoličenju. N o da će usto­ličenje biti onako sjajno i veličan­stveno, kao što je bilo, da će veselje i radost biti tako opća, velika i spon­tana, kao što smo ju taj dan čitali sa lica sviju naših građana, da će interes i učestvovanje naroda biti tako mno­gobrojno, gotovo nepregledno, tomu se ipak nijesmo nadali, to nas je ugodno iznenadilo i zadivilo. Starci i starice naše ne pamte, da je ikada bilo ovom ili drugom kojom pr igodom onakvog slavlja i iskrenog veselja i

oduševljenja. Najbolji znak i dokaz, kako je novi b iskup brzo osvojio srca svih svojih sugrađana . Dao Bog, da ih tako osvoji- i za B o g a !

Prošle nedjelje već u rano jutro počela su veselo slaviti sva zvona naših crkava, kuće i dućani kititi na­rodnim zavjesama, sagovima i zasta­vama, po zidovima i t rgovinama lije­piti i izlagati prigodni topli pozdrav kaptola i svećenstva, građana, te Ši­benčana svom domorocu, svom novom duhovnom Ocu i Past iru. Sve se žurilo, da brzo opremi svoje posle , pak pri-spije na svečanost .

Oko 9 sati presv. b i skup je pri­vatno, praćen od varoškog župnika O.

Jelinčića i crkovinara te crkve, po u varošku župsku crkvu i tu pri s tvovao tihoj sv. Misi, koju je otčit o. Ignacije Aljinović, tajnik provinci konventualaca, koji je s njim doši iz Zagreba . Pred vratima crkve je spravna bijela mazga, na koju presv. Mileta uzjašio, kad je svrši sv. Misa, i na njoj je, praćen od ćinskog upravitelja, dvojice težaka puka, po s ta rodrevnom običaju u st irskom ruku uz svečano slavljei zvona, veselo udaranje glazbe, movito pucanje mužara, oduševlje: klicanje nepreglednog okolo ste naroda , koji je on blagoslivljao, Polj nom ušao u grad.

Pred vratima grada, t. j . kod zališta bio je podignut lijep slavolt od zelenila, na kome se isticao novoga b iskupa s njegovim geslo „Ljubav nas Kristova izgara", vjei izrađen od gosp . F. Delfina. Tu dočekao novoga biskupa Stolni Ka tol, svećenstvo i brojni p reds tavn vlasti, vojništva, korporaci ja društava, odred kopnenog vojništva ratne mornarice, glazba, vatrogasci Presv. b iskup šišavši s mazge obuk se u svečano pontifikalno ruho, t e s brojnu asistenciju pod nebnicom, ko su nosila četiri ugledna težaka, i pn ćen od svih, koji su ga dočekali \ s lavoluka, Glavnom ulicom upu Stolnoj Bazilici. Svećenstvo je u hodu - što t reba zabilježiti i istaknu po prvi put svečano pjevalo hrvati „Blagoslovljen Gospod in Bog Izrai lov". Putem su s prozora presv. skupa posipali cvijećem, a brojno { građans tvo svud r adosno pozdravlja Na plokati pred katedralom vojsk; mu je odala počast . Kad je novi n a b iskup ušao u velebnu katedralu Jakova, svećenstvo je zapjevalo dna duše „ T e b e Boga hval imo*. S t je počela crkvena funkcija.

Iza otpjevanog „ T e b e Boga hv I imo" presv. b iskup je zasjeo* na s v o prijestolje, a svećenik vlč. Pian s pr< povi jedaonice je proči tao na latinsko i hrvatskom jeziku pap insku b u imenovanja dra O. Jeronima Milete J š ibenskog b iskupa . Zatim je dosadaši kaptolski vikar časni starina kanonik Škarpa kratkim, vatrenin lijepim govorom novome bisku p redao upravu š ibenske biskupij Presv. Mileta mu je zahval io n a t i dobro j upravi biskupije, ali n a v stito što je neust raš ivo znao br obranit i s lobodu i sveta prava i T o m pr igodom je također istak kako će u prvom redu nastojati, š to prije osnuje sjemenište z a svei nički pomladak .

Slijedila je zatim svečana ponti kalna Misa, koju je dob ro i preciz; otpjevao Pjevački zbor š ibenske r dosti p o d vrsnom upravom kapeln 0 . Ivana Bronića. Svima se osob svidjelo pjevanje „ 0 s p a n o s n a hosti za vrijeme prikazanja.

Iza evanđelja uzašao je na prop vijedaonicu presv . novi biskup, upravi svoju prvu očinsku i pastirsl riječ svojim vjernicima. Izrazio svoju radost , što ga j e Providnosi ako nedostojna, uzvisila i odredi la ; past ira svojih domorodaca , zahvalju na onako s rdačnom i veličanstveno dočeku i današnjem slavlju. Obeća da će p o p u t Uzora i Učitelja svog Isukrsta, biti dobr i pastir, koji i du: svoju daje za ovce svoje. Tumač svoj grb (znak reda, pelikan, dva l i Ime Marijino, a na dnu njega ges „Ljubav nas Kristova izgara*) svoj p rogram rada, rada oko vjersl obnove i p r e p o r o d a svoje biskupije duhu Isusovog evanđelja. S ponoso je istakao, kako se rodio kao siromai bio s i romah redovnik, pak hoće

Page 3: IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ Kr. 4.212.92.192.228/digitalizacija/novine/narodna-straza_1922_04__014.pdf · stična". Mjerodavno javno mnijenje ne traži to isto za srpska društva

Broj 14. „ N A R O D N A S T R A Ž A " Sirana 3.

ostane i siromah b iskup . Ova pfva riječ b iskupova bila je zbilja očinska,

d srca, pak su je i svi prisutni pr i -lili k srcu.

Iza sv. Mise presvijetli je podijelio japinski blagoslov na hrvatskom eziku.

Za vrijeme ove funkcije vojnici su tri put u počat ispalili salve.

P o p o d n e od 5 do 7 sati novi presv. »iskup u svojoj palači je pr imao pred-itavnike vlasti i društava, kaptol i ivećenstvo, kojima je dao „soire". Pred palačom je svirala „Šibenska Glazba", a brojno se građanstvo sku­pilo i klicalo novome biskupu, koji je dvaput izašao na balkon i upravio im nekoliko zgodnih i toplih riječi.

Presvijetli je ovom pr igodom pr i ­mio sa svih strana bezbroj brzo­javnih i pismenih čestitaka, navlastito iz raznih župa svoje Biskupije, među kojima se osobi to odlikovao Murter i Tijesno. On sam je brzojavno pozdra­vio Sv. Oca Papu Pija XI. 1 Njeg. Vel. Kralja Aleksandra I. Sv. Otac mu je odgovorio ovim brzojavom: „Dok preuzimlješ upravu, š ibenske crkve, Sv. Otac veoma Te rado blagosivlje zajedno sa cijelim svećenstvom i pu ­kom i moli Boga, da Tvoju pastirsku djelatnost i revnost okruni obiljem najboljih p lodova" .

Svečanosti ustoličenja su pr isutvo-vali od vanjskih: provincijal Domi ­nikanaca O. Orlandini, provincijal Franjevaca O. Cikojević, provincijal konventutaca O. dr. Burić i dr. Josip Carević kao zastupnik splitskog kaptol, vikara i splitskih katoličkih društava, te brojni svećenici i redovnici iz cije­le biskupije.

Ovako se svečano obavilo ustoli­čenje novog š ibenskog biskupa, koga je rodni Šibenik objeručke primio i ponosi se , da mu ga je Prov idnos t Božja u doba r čas pos l a l a !

Za gospodarski procvat Tijesna. Ovih je dana naša Obr tno-Po t ro -

šna Zadruga po prvi put imala revi­ziju svog poslovanja. Reviziju je obavio revizor Zadružnog Saveza g. Frano Ž. Donadini . Gosp . revizor pri reviziji ostao je po tpuno zadovoljan koliko sa poslovanjem toliko s a ' č i t a -vim stanjem Zadruge. Našao ju je u po tpunom redu, i ako je zadrugu u pos lovanju i radu mnoge smetao p r o ­šli rat i talijanska okupacija.

26. ov. mj. na poticaj i u prisustvu istog gosp . revizora održana je glavna skupština Zadruge. Buduć ostalo prazno mjesto ravnatelja, aklamacijom je ponovno biran za ravnatelja g. Mladen Kovačev, općinski tajnik.

Osim toga su na skupštini bili poprimljeni razni korisni zaključci, te odaslate brzojavke:

1. Generalnom Inspektoratu Mini­starstva financija glede nepravedne zamjene novčanica po razmjeru 1 :6 i

2. Ministarstvu financija, da se u ovoj varoši opet uspostavi carinara. Sada, jer smo ostali bez carinare, svi naši trgovci moraju da radi posvje-dočenja idu u daleki Šibenik. To i jest glavni razlog amošnjem zastoju i slaboj trgovini vina, jer je ovo velika poteškoća kupcima. Stoga eto narod uz svoj jedini proizvod stradava.

političke vijesti. S m r t K a r l a H a b z b u r g a . U Fun-

chalu na Madeiri preminuo je ovaj posljednji Habzburgovac na prijestolju. Za života pokušao je dva puta, da se opet d o k o p a prijestolja, ali bijaše mu uzalud, jer je mogao uvidjeti da narodi i narodni život nijesu sredstva za kojekakve habzburške avanture. Za njim žaliti svi oni, kojima je habz-burška politika donosi la ličnu korist.

1 u našem političkom životu nje­govom smrću nestat će jednog argu­menta državotvornim elementima, koji su protivnika režima s nepravom kr­stili „Karlistima". A i oni, koji su u Karlu gledali tobože višeg čovjeka, cara i kralja, neka znaju, da u Fun-chalu nije preminuo nikakav nadčovjek, ni car ni kralj, nego obični građanin Evrope, Karlo Habzburg.

B o r b a p r o t i v v j e r o n a u k a . Kako smo izvješteni, ministarstvo prosvjete želi, da čim prije predloži parlamentu zakonski prijedlog o pučkim, srednjim i visokim školama. Prema projektu zakona posve se ukida katehetska s lužba u pučkim i njima sličnim ško­lama. Nauk vjere predavali bi svjetovni učitelji. U srednjim školama nauk vjere predavao bi se samo u nižim razre­dima. O d petoga razreda pa dalje posve se ukida vjerska obuka.

Ova nova navala ministarstva p r o ­svjete i beogradske vlade na katoličku crkvu ne smije zateći kaloličko pu­čanstvo ove države nepr ipravno, jer ono ima najviše prava do odlučuje o uzgoju svoje djece. Katoličko pučan­stvo najodlučnije se ima oprijeti ovom projektu, jer nekoliko ljudi, koji mrze katoličku crkvu, ne smijn odlučivati, kakov da bude uzgoj katoličke omla­d ine .

T i j e s n o , 28. ožujka 1922, Zaključeno je još poduzeti odmah

korake i izravne pregovore sa Biskup­skom mensom u Šibeniku za otkup i po tpuno oslobođenje od „petine", t. j . od kmetskih odnošaja te prodaju zgra­de u Tijesnome. Za posredovanje u ovom tako važnom pitanju Zadruga će se obratiti omiljenom narodnom poslaniku dru Anti Dulibiću.

Stvoren je zaključak i o gradnji Zadružnog Doma, te osnovanju Za­družne Štedionice.

Buduć ova Zadruga posjeduje i svoje vlastite hidraulične strojeve za pravljenje ulja, kao što i mlinove za mlivo žitija na pogon motora, te i kotao za pečenje rakije, skupština je na prijedlog g. revizora Donadini-a zaključila promjenu svoje dosadašnje Potrošno-Obrtne Zadruge u G o s p o ­darsku Proizvodnu Zadrugu.

Članovi su ove Zadruge bili uvijek zadojeni pravim zadrugarskiin duhom. Sad su još i više iza ove uspjele skupštine i lijepog opširnog preda­vanja o zadrugarstvu, što ga je osam dana prije skupštine održao g. D o­nadini, a koje je bilo brojno posjećeno od naših varošana, te se nadati uspjehu i napretku Zadruge, a po njoj i go ­spodarskom procvatu našega Tijesna.

Gradske vijesti. P j e v a n j e u S t o l n o j B a z i l i c i . Za

vrijerne pobožnost i četrdeset ura pri večernjem blagoslovu pjevali su uče­nici realne gimnazije i velike gimna­zije „Pomiluj mene Bože" i „Sveto-tajstvu". Ovako pjevanje rijetko se čulo dosada u našoj katedrali. Izvedba, interpretacija, i fuzija glasova bila je izvanredna. Zbor je jak i stalan u svim prelazima, a pjeva sa shvaćanjem. „Pomiluj mene Bože* od Matijevića se u velike svidio svakome zbog oz­biljnosti i s t rogog liturgičnog značaja. Hartmanova pak kompozicija je nešto veličanstvena, a učenici su je izveli majstorski. Tako isto i „Svetotajstvu" od Kolba.

Pjevanje učenika je povuklo u cr­kvu masu svijeta, tako da je svake večeri bila naša katedrala prekrcata. Učenički zbor služi na čast zavodu. Ovim svojim prvim nastupom dao je dokaza, kako naši srednjoškolci goje i ljube glazbu, te ustraje li, postati će uistinu izvrstan pjevački zbor. Za ovaj uspjeh svakako najveća je zasluga vrijednog profesora Dr. I. Vuksanovića, koji je izvanrednim radom i dubokim poznavanjem crkvene glazbe pripravio učenike te je tako pružio vjernicima u crkvi pravog uživanja. Nadamo se, da ćemo još koji put čuti naše vrijedne učenike koji zaslužuju svaku hvalu i priznanje, pjevati u Bazilici. Tako će" oni uzveličati crkvene funkcije.

H r v a t s k i j e z i k u c r k v i . Pri ve­černjoj službi Božjoj u katedrali u prošlu srijedu, četvrtak i petak pjevala se Pavečernja i sve ostalo u narodnom jeziku. Građanstvo je zato bilo silno za­dovoljno, a dalo je dokaza, koliko cijeni ovu reformu glede jezika tim, što je katedralka bila uvijek puna kao ni­jedne, godine. Cijela je crkva pjevala i odgovarala. T o je bilo nešto krasna. Zasluga je našeg presv. biskupa, koji je odmah uveo u Stolnoj Crkvi sve obrede u hrvatskom jeziku, kako je dopusti la i Sv. Stolica. Hvala presv. b i skupu!

V e s e l j e u g r a d u . Već rano jutros počeli su su se kititi dućani i kuće u gradu u znak veselja i radosti , što je jutros u 6 sati talijanska ratna lađa zauvijek ostavila našu luku. Kamo

sreće da je i prije 1 Neka se samo više nikad k nama ne vrati! Ovom pr igodom sjećamo se svih muka, ne­volja, progonstva i nepravda, što smo ih podnijeli za vrijeme teške okupa­cije i hvalimo Bogu, što je sve to svršilo, te živo želimo i tražimo od naše Vlade, d a sve moguće poduzme, da se već jednom isprazni Hreća zona te prestanu muke naše tamošnje braće.

f A n a u d . A r a p o v i ć . Već dugo je pobolijevala. Vesela i nenadana vi­jest o imenovanju brata joj O. dra Milete za šibenskog biskupa pospje­šila je njezinu smrt. 3. ov. mj. nakon duge i teške bolesti pokrijepljena Sve-totajstvima umirućih sveto je usnula u Gospod inu u krugu svog ljubljenog brata-biskupa i ostalih svojih dragih, U utorak joj je bio lijep sprovod uz brojno učestvo svećenstva, ženskih redova i ostalog građanstva. Dok pre -svijetlome izrazujemo svoje najveće saučešće, dobroj i pobožnoj pokojnici želimo vječni p o k o j !

I m e n o v a n j e i p r o m a k n u ć e . D o ­sadašnji upravitelj Okružnog i Zemalj­skog Suda dr. Stjepan Spalatin bio je ovih dana imenovan predsjednikom istoga i promaknut u V. čin. razred. Čes t i t amo!

S v r š i o n a u k e . Gosp . Josip Bog-danović-Panjkota, naš sugrađanin, s odličnim uspjehom svršio je zadnjih dana elektrotekniku u Beču. Čest i tamo!

O b r e d i Ve l ike s e d m i c e . Na Cvje­tnicu u 10V 2

b i t ć e blagoslov maslina, koji će obaviti presv. biskup. Zat im će slijediti svečana misa, preko koje će se pjevati ove godine za prvi put, „Muka* u hrvatskom jeziku.

Na Veliki četvrtak u 10 sati bit će pontifikalna misa te će presv. biskup uz veliku asistenciju cijelog svećen­stva u gradu posvetiti sv. ulje a zatim prati noge dvanaestorici s iromaha.

Na Veliki petak „Misa predposvećena" koju će obaviti presv. biskup, početi će na 10V 2. „Muka" će se pjevati hr­vatski.

„Jutarnja tmina" Velike srijede, če­tvrtka i petka počet će u 6 sati p. p .

Funkcija Velike subote počinje na 10 sati, a „Slava" bit će na p o d n e .

Vo jna s t a v n j a č e h o s l o v a č k i h p r i ­p a d n i k a . Pozivlju se svi čehoslovački pripadnici, rođeni godine 1900., 1901. i 1902., koji borave u Dalmacije, da se odmak prijave kod Čehoslovačkog konzulata u Splitu, gdje će istima biti određen rok za vojnu stavnju. N e p o ­sluh ima za posljedicu primjetbu § 48 vojnog zakona R. Č. S. Konzulat.

N o v a o d v j e t n i č k a k a n c e l a r i j a , Odvjetnik dr. Henrik Marin otvorio je svoju pisarnu u Šibeniku, kod kaza­lišta, kuća Bodul, I. kat.

D a r o v i „ U b o š k o m D o m u " . Da počaste uspomenu Šime Sunara : Dru­štvo „Promet", Tvrtka Inchiostri i Sinovi i Josip Meneghelli po K 400; Krsto Margetić, Baica Ive, Stipe Šare i kapetan Mirko Zgaga po K. 200; Šime-Božo Vatavuk i Jerko Grubišić po K. 120; Braća 'Škoton , Pio Terza-nović, Braća Škarica pk. Dume, Frana Trinajstić, Š. Jurin i sin i Olivari Remigjijo po K. 100; Ivan Fulgosi pk. Ante, Marinko Miletić, Battigelli Luigi, Obitelj pk. Antuna Montanari, Ante Klarić, Ana ud. Škoton, Lalica Niko, Rade Šare, Toni Šurija i Edvi-gja ud. Jelić po K. 8 0 ; Ivan Kuzmić, Braća Iljadica, Matko Milković, Ante Belamarić p . Miše, Josip Bego, Su­nara Luka, Škoti Stipe, Paško Stani-čić, Juraj Grimani, Ivan Žaja, Luigi Frizzi, Niko Milin, Vinko Šupuk, Ivan Erceg, Šime Baranović p . Mate, Obi ­telj Bačinić, Stjepan Justić, Josip Fi-risin, [Špiro Guberina pk. Dunke, Obitelj Frane Unića, Ante Frua, Braća Škarica p . Pere , Benka ud. Grimani i Grgo Ivčić po K. 4 0 ; don Ante Radić, Marija ud. Ugrini, Ive Belamarić p . Tome, Marko Belamarić pok. Tome, Krsto Jadronja, Dane Baranović, Marko Iljadica-Rapo, Mate Kronja, Marko Cefer - Promina, Marko Jakovljević, Ivan Vučić pk. Andrije i Bogde Bog­dan po K 20; Ante Tikulin K 10. — Svima darovateljima Uprava harno zahvaljuje.

V a ž n o z a v l a s n i k e u n a j m l j e n i h k u ć a . Od Kr. Poreske Kotarske vlasti u Šibeniku primili smo na uvrštenje ovu obznanu ; „U smislu člana 36. privr. Zakona 0 budžetskim dvanae-stinama pozivlju se svi vlasnici unaj­mljenih kuća, do najdalje do 30. aprila 1922. prikažu potpisatoj Vlasti redovito popunjene izjave o dohotku aajma, što su ga faktično primili u godini 1921. za odmjeru najmovne kućarine za godinu 1922. Kućni posjednici, koji ne bi ispravno i tačno prijavili kućnu kiriju, pored kaznenih posljedica po postojećim poreskim zakonima gube pravo, da sudskim putem traže veću najamninu od one, koju su prijavili poreskoj vlasti. O d -nosni formulari izjave mogu se dobiti kod ove poreske kotarske vlasti, a van sijela iste kod poreskih ureda i općinskih upraviteljstva. Upozoruju se kućni posjednici, da im je s lobodno podnijeti usmenu prijavu kod poreske kotarske vlasti, a van sijela iste kod poreskih ureda ili općinskih upravi­teljstva.

Kr . o v l a š t e n a p r o d a j a b a r u t a , e k s p l o z i v a , o r u ž j a i m u n i c i j e t . t . JAKOV DULIBIĆ I DRUG - Š IBE­NIK č a s t i s e j a v i t i c i j . o p ć i n s t v u g r a d a i o k o l i c e , d a i m a d e n a s k l a ­d i š tu l a g u m s k o g i l o v a č k o g o r u ž j a 1 m u n i c i j e .

Širite dobru štampu I

Page 4: IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ Kr. 4.212.92.192.228/digitalizacija/novine/narodna-straza_1922_04__014.pdf · stična". Mjerodavno javno mnijenje ne traži to isto za srpska društva

strana 4. „ N A R O D N A S T R A Ž A ' Br. 14

MALI OGLASNIK £

od ilino K o c l H r v a t s k e

'Ulio. Seljačke Za­druge u Sinju 'nahodi se na prodaju oveća količina prve vrsti sjemena djeteline ljekarice uz povoljne cijene.

Droii7on hihu n a J a m 111 k u p i 0 J e d . n u

r I oUZ.SU Ull l kompletnu trgovinu je­stiva i kolonijala u Šibeniku. Nudioci neka se obrate Reklamnoj i pos red-ničkoj agenciji „Uspjeh".

nn- jedan bolji lokal u Uli. Širokoj ulici, najmo­

pr imac 'mora kupiti inventar (ex Bar Sumadija). Potanje kod Reklamne i posredničke agencije „Uspjeh".

TunVi nn kapitalista kao kompanjom 11 ULI 00 za jednu poznatu i dobro uvedenu radnju u Splitu. Za potanje obavijesti obratiti se kod agencije „Uspjeh".

finfllinik s a višegodišnjem službom, ulllUVlIln vješt rukovođenju blagajne, sastavljanju predračuna i konačnih ra­čuna, zna također pisati na pisaćem stroju, traži namještenje kod koje agenture, trgovine, banke ili kod bi1© koje kancelarije. Obratiti se upravi lista.

D I N 1K0 JKtt - SHEMI Skladište kemijskih proizvoda, laka

boja, gumenih predmeta i o.

OPTIKA. Naočala — Cvikera.

izvrSuje svaku izradbu po okul. liječničkom propisu. Primaju se popravci.

Svinjsku mast slaninu, dimljeno meso, žito, kukuruz, brašno i svake vrsti zemaljskih pro­

izvoda uz najjeftinije cijene na veliko i malo nudi

I MRE HIRSCHENHAUSER VELIKA-KIKINDA (Banat).

Brzojavi: Hlrschenhauser, Vellka-Klklnda.

••ii!; .IJU., .iiiii. ».. !•• •'lik -uii«- -HHMII ni" "iH" ' • • i i i ^ ^ i i i : « '

Upravo izašlo! GOSPIN PLAČ I URA SVETO PROVEDENA PRED PRE­

SVETIM SAKRAMENTOM.

za sami 1*50 din. komad može se dobiti kod nakladnice

PAPIRNICE RADIĆ ŠIBENIK.

prima na izradbu sve opskrbljena vlastitom

zasjecajuće radnje, te je knjigovežnicom. = = = = =

Izradba brza i solidna Umjerene čije

.Hin..inu..mi- !iii'.'iiii..iiiii.

Uelihi uspjeh! Veliki uspjeh! Kod kupnje, prodaje i zakupa nekretnina

N o v o u s t a n o v l j e n a

Reklamna i posrednička agencija „Uspjeh" ŠIBENIK - G o s p o d s k i trg 13.

Prima na prodaju, kupnju i zahup razne trgovine, gostione, kavane, kuće, podkućnice, lokale, vinograde,

posjede, velika imanja, lađe i t. d.

Ponude izvršuje na j WW M 0 " . opće zadovoljstvo

g o SI s w a f r O O O O g P ^ o g

U Srećke Državne klasne lutrije |l v \ I. klasa 4. kolo bit će gotove 20. maja o. g. TOF i f i j T|#n in rad da ih preprodaje ili z a s e b e l i čno kupuje — 1 1 1 ! m\ Inu Ju lUU, neka s e i zvo l i obrat i t i mojoj r a d n j i : h f [

PAPIRNICA

6 R G 0 RADIĆ (prije A. et G. Rude)

ŠIBENIK (Glavna ulica). Bogati izbor svih vrsti umjetni­

čkih dopisnica, te šibenskih raz­

glednica.

Prodaja š k o l s k i h p o t r e p š t i n a ,

raznog papira te sve vrsti k a n ­

ce lar i j skog pr ibora .

Trgovina raznih p a r f e m a , m io ­

mirisnih s a p u n a , praška za zube i

slično, te raznih i grački za djecu.

Cijene u m j e r e n e !

Bogato skladište Šivaćih stroje SINGER

k a o i s v i h pojed in ih dijeloi š i v a ć i h s t r o j e v a , š i v a č i h igal

i m a š i n s k o g ulja.

Prodaja uz gotov novac I obročnu otplatu. N a s v a k o m j e s troju n a z n a č e n a c i jena , ko ja j e i s t a z a cije lu

J u g o s l a v i j u .

A N T E F R U A ŠIBENIK Glavna ulica.

Zastupnik g o r n j e tvr tke z a Šibenik i o k o l i c u .

Karbida, ostalih KNJIŽARA FILIP BABIC - ŠIBENIK

(HRVATSKA KNJIŽARNICA - ZADAR)

Novo moderno uređen i povećan posao . — Potpuno skladište Jugoslav. knjiga. — Veliki sortiment knjiga stranih jezika. — Tvorničko skladište papira uz najjeftinije cijene. — Sav pribor za urede, općine i škole. — Skladište školskih knjiga. — Prima pretplate na stručne i periodične časopise svakog jezika i struke. — Muzikalije svake vrsti. — Pribor za

pisaće strojeve Stenzil i Karbon-papiri . Otprema brza i t o č n a a c i jene jef t ine . — S o l i d n a p o s l u g a .

umjetnih gnojiva za državu S. H. S.

Grubišić & Comp. ŠIBENIK (Dalmacija)

Upute i cijene daje tvrtka na zahtjev. Brzojavi: Cianamid Telefon Br.

I f 1 Zadružna gospodarska banka d. d.

Podružnica Šibenik. Glavna ulica br. 122 I. kat.

Ispostava: Bled. l f f

i è<&^gb ni!|B,.i.iH,;JJ|S,Hi.,lläJi C M K i ä A p A

Brzojavni naslov: 6ospobanka Telefon br. 16.

C e n t r a l a L j u b l j a n a . P o d r u ž n i c e : Đakovo, Maribor, Sarajevo, Sombor, Split.

Interesna zajednica sa: Sveopćom zanatlijskom bankom d.d.u Zagrebu i njenom podružnicom u Karlovcu te Uospodarskom bankom d. d. u Novom Sadu.

i pričuva skupa sa afilijacijama K. Podjeljuje « n ^ ^ ^ ^ m J ^ o ^ „ v r i j e d n o s n e p a p i r e ( k u p u j e , ^ y a I u t e , d e v i u , o š k

te obavlja sve bankovne i burzovne transakcije uz najpovoljnije uvjete. | i

Izdavatelj i odgovorni urednik: J o s i p Url ić Ivanov ič 8 8 * $ * 8 > * g > < & S > !!!! d ^ j M ! a s» »!&ii<«>"»iillS»»<!:isi|"i«i

Tisak H r v a t s k e Zadružne T i s k a r e .