Izvješće o okolišnoj i socijalnoj usklađenosti sustava ......Izvješće o okolišnoj i socijalnoj usklađenosti sustava upravljanja i poslovanja društava (H , HA i ARZ) u sklopu

Izvješće o okolišnoj i socijalnoj usklađenosti sustava upravljanja i poslovanja društava (HC, HAC i ARZ) u

sklopu projekta „Modernizacija i restrukturiranje cestovnog sektora“ (MARS))

Listopad, 2018.

Svjetska Banka

Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture

Dokument IZVJEŠĆE O OKOLIŠNOJ I SOCIJALNOJ USKLAĐENOSTI SUSTAVA UPRAVLJANJA I POSLOVANJA DRUŠTAVA (HC, HAC I ARZ) u sklopu projekta „Modernizacija i restrukturiranje cestovnog sektora“ (MARS)

Datum

Listopad, 2018

Voditelj izrade Izvješća Željko Koren, dipl.ing.građ., CE, PMP (voditelj stručnog tima Konzultanta, okolišno zakonodavstvo, buka)

OIKON d.o.o.

Nataša Obrić, mag.ing.aedif., mag.ing.geoing. (koordinacija, integracija, cestovna infrastruktura, promet i transportni sustavi, buka)

Bojana Borić, mag. ing. met., univ. spec. oecoing. (okolišni rizici, otpad, zaštita na radu, održavanje)

Mateo Gudić, mag. soc. (pribavljanje zemljišta i nedobrovoljnog preseljenja, kulturna baština)

Dr. sc. Zrinka Mesić, mag.biol. (biološka raznolikost, Natura 2000, monitoring)

Dr. sc. Božica Šorgić, mag. chem. (klimatske promjene, otpad)

Dr.sc. Vladimir Kušan, mag.ing.silv., CE (šumarstvo, poljoprivreda, GIS)

Dr.sc. Ana Ostojić, mag.biol. (vode, Natura 2000)

Dr. sc. Goran Gužvica, dipl. ing. geol. (fauna, lovstvo)

Dr. sc. Alen Berta, mag. ing. silv., CE (šume i šumski ekosustavi)

Tena Birov, mag. ing. prosp. arch., CE (krajobraz, zaštićena područja)

Edin Lugić, mag. biol. (biološka raznolikost, Natura 2000)

Vanjski suradnici Marko Augustinović, mag. ing. silv., CE

(lovstvo, javna nabava)

Žarko Smolčić, dipl.iur.

(pribavljanje zemljišta i nedobrovoljno preseljenje)

mr.sc. Jangel Malinov, dipl.ing.

(zaštita na radu)

Izvješće o okolišnoj i socijalnoj usklađenosti sustava upravljanja i poslovanja društava (HC, HAC i ARZ)

u sklopu projekta „Modernizacija i restrukturiranje cestovnog sektora“ (MARS)

2

Sadržaj

I. UVOD 10

1. Pregled projekta 10

2. Metodologija izrade izvješća 13

3. Operativne politike Svjetske banke 14

4. Regulativa 16 4.1. Pregled relevantnog nacionalnog zakonodavstva iz područja zaštite okoliša, prirode i pripadajućeg sektora 16 4.2. Pregled relevantnog nacionalnog zakonodavstva koji se odnosi na stjecanje zemljišta i nedobrovoljno preseljenje 19 4.3. Kratak opis uloga i odgovornosti ključnih tijela za zaštitu okoliša i partnera u zaštiti okoliša 20 4.4. Nadnacionalni propisi o zaštiti okoliša i međunarodni sporazumi 23

5. Natura 2000 24

6. Zone sanitarne zaštite 25

7. Zaštićena područja 26

8. Šume 26

9. Kultura 28

10. Buka 29

11. Usporedba društava 32 11.1. Struktura Društava 32 11.2. Nabava i ugovaranje 36 11.3. ISO standardizacija 39 11.4. Studije slučaja 40 11.5. SUO/EZO Rješenja 41 11.6. Ishođenje dozvola 43 11.7. Monitoring 44 11.8. Inspekcijska izvješća o zaštiti okoliša 45 11.9. Kvaliteta zraka 51 11.10. Otpad 53 11.11. Krajobraz 57

12. Praksa EU 57 12.1. DARS d.d. - Družba za avtoceste v Republiki Sloveniji 58 12.2. NDS - Národná dialničná spoločnosť a. s. 59

II. HRVATSKE AUTOCESTE D.O.O. 60



3

A. ORGANIZACIJA I OPERATIVNOST USPOSTAVLJENIH SUSTAVA UPRAVLJANJA OKOLIŠEM IA ZA CJELOKUPNU ZAŠTITU OKOLIŠA 60

a.1. Društva koja provode projekt 60

a.2. Međuorganizacijski odnosi 60

a.3. Strateški dokumenti u području sustava upravljanja okolišnim i socijalnim pitanjima 61 a.3.1. Plan gospodarenja otpadom 61 a.3.2. Strateška karta buke, konfliktna karta buke i akcijski plan 62 a.3.3.Ograničenja/mjere i standardi koji se odnose na zaštitu okoliša i prirode u zaštićenim područjima (uključujući naturu 2000) 63 a.3.4. Praćenje provedbe mjera zaštite okoliša i programa stanja okoliša 64

a.4. Sustavi upravljanja okolišem (ems) i korporativne politike društava (iso ili drugi ems-ovi, norme, standardi volontera itd.) 64

a.5. Ljudski resursi/djelatnici zaduženi za pitanja zaštite okoliša 65

a.6. Ljudski resursi/djelatnici zaduženi za socijalna pitanja (stjecanje zemljišta i nedobrovoljno preseljenje) 66

a.7. Financijski izvori na raspolaganju za upravljanje pitanjima zaštite okoliša. 66 a.7.1. Financijski mehanizmi za cjelokupno upravljanje pitanjima zaštite okoliša 66 a.7.2. Financijski mehanizmi za ulaganje, održavanje i upravljanje nesretnim slučajevima 67

a.8. Financijski izvori na raspolaganju za stjecanje zemljišta i nedobrovoljno preseljenje 67

a.9. Natura 2000 69

a.10. Zone sanitarne zaštite 72

a.11. Zaštićena područja 73

B. OČUVANJE OKOLIŠA I OSIGURANJE USKLAĐENOSTI S PROPISIMA ZAŠTITE OKOLIŠA U PLANIRANJU I IZGRADNJI 73

b.1. Planiranje i izgradnja infrastrukture 73 b.1.1. Unutarnja organizacija za planiranje i izgradnju 73 b.1.2. Upravljanje zaštitom okoliša kod velikih projekata (koji zahtijevaju procjenu utjecaja na okoliš) 73 b.1.2. Upravljanje zaštitom okoliša kod velikih projekata (koji zahtijevaju procjenu utjecaja na okoliš) 73 b.1.3. Upravljanje zaštitom okoliša kod projekata koji ne zahtijevaju procjenu utjecaja na okoliš 74 b.1.4. Upravljanje stjecanjem zemljišta i nedobrovoljnim preseljenjem 76 b.1.5. Kontrola procesa 77 b.1.6. Javne konzultacije i mehanizmi za rješavanje pritužbi 82 b.1.7. Sažetak nalaza/usklađenosti - usporedba nacionalnih zakonskih uvjeta o okolišu za puo i ne-puo projekte i gore prikazane prakse 83

b.2. Održavanje infrastrukture 84 b.2.1. Unutarnja organizacija održavanja 84 b.2.2. Praćenje provedbe zaštite okoliša 84 b.2.3. Socijalni aspekti održavanja 85 b.2.4. Kontrola procesa 85 b.2.5. Javne konzultacije i mehanizmi za rješavanje pritužbi 86 b.2.6. Sažetak nalaza/usklađenosti 87



4

C. POŠTIVANJE PROPISA O ZAŠTITI OKOLIŠA I STANDARDIMA ODRŽAVANJA (CESTOVNE) INFRASTRUKTURE I DRUGIH REDOVITIH OPERATIVNIH AKTIVNOSTI; 87

c.1. Održavanje 87 c.1.1. Održavanje- otpad 88 c.1.2. Korištenje posipala za ceste 88 c.1.3. Prometovanje vozila po autocestama samo po sebi predstavlja rizik po okoliš i to prije svega s aspekta tla i voda. 90

c.2. Zaštita na radu 90 c.2.1. Aktivnosti, postupke (i srodne dokumente) i dionike u slučajevima ekoloških i drugih nesreća (izlijevanje, sudar s velikim životinjama koje lutaju cestama). 90 c.2.2. Procjena načina na koji su propisi i standardi zaštite na radu i sigurnosti (OHS) integrirani u planiranje, svakodnevno upravljanje i procese donošenja odluka 90 c.2.3. Procjena rizika 91 c.2.4. Osposobljavanje 93 c.2.5. Zdravstveni pregledi 94 c.2.6. Znakovi sigurnosti 94 c.2.7. Osobna zaštitna sredstva 94 c.2.8. Ispitivanje strojeva i uređaja, radne opreme i osobnih zaštitnih sredstava 95 c.2.9. Ispitivanje radnog okoliša 95 c.2.10. Održavanje postrojenja 95 c.2.11. Zaštita nepušača 95 c.2.12. Kontrola alkoholiziranosti 95 c.2.13. Pružanje prve pomoći 95 c.2.14. Evakuacija i spašavanje 95 c.2.15. Evidencije, isprave i obavijesti 96 c.2.16. Ozljede na radu 96 c.2.17. Inspekcijski nadzor 97 c.2.18. Sustavi upravljanja u HAC-u 97

D. PRAKSE U NABAVLJANJU ZEMLJIŠTA ZA SVEUKUPNE AKTIVNOSTI TVRTKE I NJEGOVU USKLAĐENOST S NACIONALNIM ZAKONODAVSTVOM I ZAKONODAVSTVOM EU; 98

d.1. Mehanizmi javnog savjetovanja i pritužbe PONAVLJA SE OD B.1.6. 98 d.2. Najčešći/ponavljajući razlozi za pokretanje postupaka 99 d.3. Legalnost objekata 99 d.4. Pregled zahtjeva koji se odnose na proces javnih konzultacija u skladu s nacionalnim i nadnacionalnim propisima, kao i međunarodnim sporazumima (npr. Arhuškom konvencijom) 100

III. HRVATSKE CESTE D.O.O. 101







5

a.4. stavi upravljanja okolišem (ems) i korporativne politike društava (iso ili drugi ems-ovi, norme, standardi volontera itd.) 105





a.9. Natura 2000 108




b.1. Planiranje i izgradnja infrastrukture 112 b.1.1. Unutarnja organizacija za planiranje i izgradnju 113 b.1.2. Upravljanje zaštitom okoliša kod velikih projekata (koji zahtijevaju procjenu utjecaja na okoliš) 113 b.1.3. Upravljanje zaštitom okoliša kod projekata koji ne zahtijevaju procjenu utjecaja na okoliš 116 b.1.4. Upravljanje stjecanjem zemljišta i nedobrovoljnim preseljenjem 117 b.1.5. Kontrola procesa 118 b.1.6. Javne konzultacije i mehanizmi za rješavanje pritužbi 119 b.1.7. Sažetak nalaza/usklađenosti - usporedba nacionalnih zakonskih uvjeta o okolišu za puo i ne-puo projekte i gore prikazane prakse 120




c.2. Zaštita na radu 125 c.2.1. Aktivnosti, postupke (i srodne dokumente) i dionike u slučajevima ekoloških i drugih nesreća (izlijevanje, sudar s velikim životinjama koje lutaju cestama). 125 c.2.2. Procjena načina na koji su propisi i standardi zaštite na radu i sigurnosti (OHS) integrirani u planiranje, svakodnevno upravljanje i procese donošenja odluka 125



6

c.2.3. Procjena rizika 126 c.2.4. Osposobljavanje 126 c.2.5. Zdravstveni pregledi 127 c.2.6. Znakovi sigurnosti 127 c.2.7. Osobna zaštitna sredstva 127 c.2.8. Ispitivanje strojeva i uređaja, radne opreme i osobnih zaštitnih sredstava 127 c.2.9. Ispitivanje radnog okoliša 127 c.2.10. Održavanje postrojenja 127 c.2.11. Zaštita nepušača 128 c.2.12. Kontrola alkoholiziranosti 128 c.2.13. Pružanje prve pomoći 128 c.2.14. Evakuacija i spašavanje 128 c.2.15. Evidencije, isprave i obavijesti 128 c.2.16. Ozljede na radu 128 c.2.1. Inspekcijski nadzor 129


d.5. Mehanizmi javnog savjetovanja i pritužbe 129 d.6. Najčešći/ponavljajući razlozi za pokretanje postupaka 130 d.7. Legalnost objekata 130 d.8. Pregled zahtjeva koji se odnose na proces javnih konzultacija u skladu s nacionalnim i nadnacionalnim propisima, kao i međunarodnim sporazumima (npr. Arhuškom konvencijom) 131

IV. AUTOCESTA RIJEKA – ZAGREB D.D. 133





a.4. Sustavi upravljanja okolišem (ems) i korporativne politike društava (iso ili drugi ems-ovi, norme, standardi volontera itd.) 137





a.9. Natura 2000 140



7




b.1. Planiranje i izgradnja infrastrukture 144 b.1.1. Unutarnja organizacija za planiranje i izgradnju 144 b.1.2. Upravljanje zaštitom okoliša kod velikih projekata (koji zahtijevaju procjenu utjecaja na okoliš) 144 b.1.3. Upravljanje zaštitom okoliša kod projekata koji ne zahtijevaju procjenu utjecaja na okoliš 145 b.1.4. Upravljanje stjecanjem zemljišta i nedobrovoljnim preseljenjem 147 b.1.5. Kontrola procesa 147 b.1.6. Javne konzultacije i mehanizmi za rješavanje pritužbi 151 b.1.7. Sažetak nalaza/usklađenosti - usporedba nacionalnih zakonskih uvjeta o okolišu za puo i ne-puo projekte i gore prikazane prakse 151




c.2. Zaštita na radu 157 c.2.1. Aktivnosti, postupke (i srodne dokumente) i dionike u slučajevima ekoloških i drugih nesreća (izlijevanje, sudar s velikim životinjama koje lutaju cestama). 157 c.2.2. Procjena načina na koji su propisi i standardi zaštite na radu i sigurnosti (OHS) integrirani u planiranje, svakodnevno upravljanje i procese donošenja odluka 158 c.2.3. Procjena rizika 158 c.2.4. Osposobljavanje 159 c.2.5. Zdravstveni pregledi 159 c.2.6. Znakovi sigurnosti 159 c.2.7. Osobna zaštitna sredstva 160 c.2.8. Ispitivanje strojeva i uređaja, radne opreme i osobnih zaštitnih sredstava 160 c.2.9. Ispitivanje radnog okoliša 160 c.2.10. Održavanje postrojenja 160 c.2.11. Zaštita nepušača 160 c.2.12. Kontrola alkoholiziranosti 160 c.2.13. Pružanje prve pomoći 161 c.2.14. Evakuacija i spašavanje 161 c.2.15. Evidencije, isprave i obavijesti 161 c.2.16. Ozljede na radu 161 c.2.17. Inspekcijski nadzor 161 c.2.18. Sustavi upravljanja u ARZ 161



8


d.1. Mehanizmi javnog savjetovanja i pritužbe 162 d.2. Najčešći/ponavljajući razlozi za pokretanje postupaka 162 d.3. Legalnost objekata 163 d.4. Pregled zahtjeva koji se odnose na proces javnih konzultacija u skladu s nacionalnim i nadnacionalnim propisima, kao i međunarodnim sporazumima (npr. Arhuškom konvencijom) 163

V. ZAKLJUČAK 164

VI. PREPORUKE 168

VII. PRILOZI 170

1. Hrvatske autoceste d.o.o. – ESCR Izvješće o okolišnoj i socijalnoj usklađenosti sustava 170

2. Hrvatske ceste d.o.o. - ESCR Izvješće o okolišnoj i socijalnoj usklađenosti sustava 170

3. Autocesta Rijeka – Zagreb d.d. - ESCR Izvješće o okolišnoj i socijalnoj usklađenosti sustava 170



9

KRATICE

MARS – projekt modernizacije i restrukturiranja cestovnog sektora (Modernization and restructuring of the Road Sector)

ESCR – Izvješće o okolišnoj i socijalnoj usklađenosti (Environmental And Social Compliance Report)

MMPI– Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture

MZOIE – Ministarstvo zaštite okoliša i energetike

SUO– Studija utjecaja na okoliš

PUO – Procjena utjecaja na okoliš

PUO – Prateći uslužni objekt

SB / WB – Svjetska banka / World Bank

EU – Europska unija

HAC - Hrvatske autoceste

HC – Hrvatske ceste

ARZ – Autocesta Rijeka – Zagreb

OP – Operativna politika

ISO - Internacionalna organizacija za standardizaciju

OHSAS - Sustav upravljanja zaštitom zdravlja i sigurnošću na radu



10

I. UVOD

1. Pregled projekta

Projekt modernizacije i restrukturiranja cestovnog sektora (MARS) je operacija financirana od strane Svjetske banke koju provodi Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture (MMPI), koja se bavi učinkovitošću i održivošću cestovnog prijevoza u Hrvatskoj. Među mnogim drugim aktivnostima, projekt financira izdavanje jamstava za poboljšanje kreditnih sposobnosti cestovnih tvrtki - operatera. Novi i reprogramirani dug će se koristiti za restrukturiranje / zamjenu značajnog dijela postojećih komercijalnih zajmova tvrtki cestovnog sektora.

Projekt modernizacije i restrukturiranja cestovnog sektora – MARS je podijeljen na:

- Projekt Financijskog restrukturiranje duga

- Projekt Uspostave sustava gospodarenja cestama – RAMS

- Projekt Tehnička i poslovna optimizacija Hrvatskih autocesta

- Projekt Razvoja nacionalnih standarda za rutinsko i periodično održavanje javnih cesta

- Projekt Unaprijeđenje upravljanja ljudskim resursima

- Projekt Izrade studije razvoja elektroničkog sustava naplate cestarine u RH

- Projekt izrade Izvješća o okolišnoj i socijalnoj usklađenosti (ESCR)

- Projekt unaprjeđenja IT sustava

Slika 1.1-1. Prikaz cesta i autocesta u nadležnosti promatranih društava - operatera



11

Tijekom pripremne faze MARS projekta provedena je početna okolišna i socijalna analiza koja je ukazala na potrebu detaljnijeg sagledavanja ove problematike u Društvima koja upravljaju cestovnom infrastrukturom te je takva detaljnija analiza predmet ove komponente MARS projekta. Ona mora osigurati da buduće prakse kojima postupaju operateri osim s nacionalnom okolišnom i socijalnom zakonskom regulativom budu usklađene i s operativnim politikama Svjetske banke.

Primarni voditelj projekta je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, pojedinačna Izvješća o okolišnoj i socijalnoj usklađenosti sustava (ESCR) izradile su hrvatske državne tvrtke – upravitelji cestovne infrastrukture odnosno od njih angažirani Ovlaštenici (u daljnjem tekstu: Društva): Hrvatske ceste (HC), Hrvatske autoceste (HAC) i Autoceste Rijeka-Zagreb (ARZ), a koordinacija aktivnosti Društava i izrada ovog krovnog dokumenta obavljena je od strane OIKON d.o.o. kao Konzultanta Svjetske banke.

Ovaj krovni dokument je strukturiran oko četiri glavne teme:

- organizacija i operativnost uspostavljenih sustava upravljanja okolišem u svrhu sveobuhvatne

zaštite okoliša u Društvima koja provode projekt;

-

- Praksa provođenja zaštite okoliša i osiguranje usklađenosti s okolišnom zakonskom

regulativom kod planiranja i izgradnje objekata cestovne infrastrukture

-

- Osiguranje usklađenosti sa zakonskom regulativom i standardima zaštite okoliša prilikom

održavanja cestovne infrastrukture i drugih redovnih aktivnosti Društava

- Prakse stjecanja zemljišta u okviru aktivnosti Društava i njihova usklađenost s nacionalnim i

europskim propisima.

Analize ESCR dokumenata izrađenih od strane Društava provedene su zasebno za svako Društvo i prikazane unutar krovnog dokumenta kroz sadržaj koji je ujednačen u najvećoj mogućoj mjeri. Osim funkcioniranja samih društava analizirane su i opće obaveze koje proizlaze iz zakonskih propisa koji se odnose na pojedine sastavnice okoliša (priroda, zrak, vode itd.) kao i pritisci na okoliš (buka, otpad).

Obzirom da su društva Hrvatske autoceste i Hrvatske ceste osnovane 11.04.2001., a Autocesta Rijeka – Zagreb 15.03.1998., općenito promatrano vremensko razdoblje je od 2000.-te godine do danas no kod određenih opisa gdje nije bilo toliko aktivnosti analiziralo se i razdoblje prije 2000, kada je bila aktivna Hrvatska uprava za ceste (HUC) kao prethodnik HAC-a i HC-a

Broj djelatnika u Društvima promatran je sa danom 01.09.2018.

U prilozima ovog krovnog dokumenta nalaze se cjelovita ESCR Izvješća Hrvatskih autocesta, Hrvatskih cesta te Autoceste Rijeka – Zagreb koji su podijeljeni na 5 poglavlja:

1. Opis i opseg izvješća (Pregled projekta)

2. Ključni subjekti (Društva koja provode projekt, međuorganizacijski odnosi, strateški

dokumenti u području sustava upravljanja okolišnim i socijalnim pitanjima, sustavi

upravljanja okolišem (EMS) i korporativne politike društava (ISO ili drugi EMS-ovi, norme,

standardi itd.), ljudski resursi zaduženi za pitanja zaštite okoliša, za socijalna pitanja

(stjecanje zemljišta i nedobrovoljno preseljenje, financijski izvori na raspolaganju za

upravljanje pitanjima zaštite okoliša i za stjecanje zemljišta i nedobrovoljno preseljenje)

3. Regulatorni okvir (Pregled relevantnog nacionalnog zakonodavstva iz područja zaštite

okoliša, prirode i pripadajućeg sektora, pregled relevantnog nacionalnog zakonodavstva



12

koji se odnosi na stjecanje zemljišta i nedobrovoljno preseljenje, nadnacionalni propisi o

zaštiti okoliša i međunarodni sporazumi)

4. Provedba (Planiranje, izgradnja infrastrukture i održavanje - Unutarnja organizacija,

Upravljanje zaštitom okoliša kod projekata koji zahtijevaju i ne zahtijevaju Procjenu

utjecaja na okoliš, Upravljanje stjecanjem zemljišta i nedobrovoljnim preseljenjem, Socijalni

aspekti održavanja, Kontrola procesa, Javne konzultacije i mehanizmi za rješavanje

pritužbi, Sažetak nalaza/usklađenosti)

5. Zaključak (Adekvatnost postojećih sustava za postizanje usklađenosti s okolišnom

zakonskom regulativom prilikom planiranja i izgradnje cestovne infrastrukture kao i

adekvatnost postojećih socijalnih sustava, usklađenost aktivnosti održavanja s okolišnim

propisima i standardima, adekvatnost institucionalne organizacije i kapaciteta, podjela

rada, sredstva i preporuke, preporuke za poboljšanje funkcioniranja postojećih sustava

upravljanja i okolišnih procedura/operacija, Akcijskim plan)

Poglavlja 1., 3. i 5. je izradio konzultant zajedno s Društvima tj. njihovim izrađivačima ESCR dokumenta – angažirani nezavisni konzultanti: ARZ – IPZ Uniprojekt Terra, a Hrvatske ceste – Dvokut ecro dok su ESCR dokument HAC-a izradili djelatnici HAC-a.

Poglavlja 1, 3 i 5 su izradila Društva (i njihovi okolišni konzultanti Dvokut Ecro za HC te IPZ Uniprojekt Terra za ARZ) u suradnji s OIKON-om kao Konzultantom svjetske banke dok su preostala poglavlja ESCR dokumenata Društva izradila samostalno.

Ovdje iznosimo nekoliko napomena koje treba imati na umu prilikom čitanja ovog krovnog dokumenta kao i ESCR dokumenata pojedinih Društava – operatera cestovne infrastrukture:

• Prilikom izrade ovog krovnog dokumenta osim ESCR dokumenta operatera, zakonske

regulative i operativnih politika Svjetske banke korišten je i niz drugih informacija i saznanja iz

dugogodišnje prakse Konzultanata (nacionalne i svjetske) u poslovima zaštite okoliša i prirode

na projektima linijske infrastrukture. Pri tomu se stručni stavovi i preporuke Konzultanta ne

podudaraju nužno sa stavovima Društava kao ni sa stavovima drugih dionika, uključivo

Ministarstava i drugih nadležnih tijela koja su uključena u projekte izgradnje i održavanja

cestovne infrastrukture. Koje će mjere i preporuke na kraju biti usvojene bit će odlučeno kroz

konzultativni proces u kojeg će biti uključeni svi relevantni dionici, uključujući Svjetsku banku.

• Ceste kao linijski objekti nisu invazivne u prostoru kao akumulacije ili površinski kopovi

mineralnih sirovina, koji zauzimaju velike površine i mogu zahtijevati nedobrovoljno

preseljenje čitavih naselja ili njihovih značajnih dijelova. Tijekom izgradnje autocesta od

uspostave RH do danas nije se pojavila potreba za nedobrovoljnim preseljenjem većih razmjera

nego je pribavljanje zemljišta za potrebe izgradnje cestovne infrastrukture rješavano

pojedinačno ili u manjim grupama, kroz sporazumne nagodbe ili kroz postupke izvlaštenja

(većim dijelom).

• Najveći dio planirane mreže autocesta na području RH je već izgrađen te preostaje još

izgradnja dva značajnija pravca: Križišće – Žuta lokva te nedostajući dio Koridora Vc na istoku

Hrvatske ali se ni na ovim pravcima se ne očekuje potreba za nedobrovoljnim preseljenjem

većih razmjera.

• Zakonska regulativa iz područja zaštite okoliša RH je donošenjem Zakona o zaštiti okoliša 2007

godine najvećim dijelom usklađena s EU regulativom te se može konstatirati da je kroz ovaj

zakon, njegove podzakonske akte kao i njihove izmjene i dopune zakonska regulativa RH

usklađena sa zakonskom regulativom EU, uključujući bitne nove elemente kao što su klimatske

promjene. Isto se može konstatirati i za područje zaštite prirode.



13

• Tradicija procjena utjecaja na okoliš u RH počela je i prije donošenja specijaliziranih sektorskih

propisa, početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, upravo s početkom izgradnje

autocesta te su od tada stečena značajna iskustva kod svih relevantnih dionika, od operatera

cestovne infrastrukture, preko projektanata i okolišnih ovlaštenika kao davatelja

specijaliziranih usluga zaštite okoliša i prirode pa do regulatornih tijela, uključivo inspekcije

zaštite okoliša i prirode.

• Iako se u osnovi bave istim poslom, izgradnjom i upravljanjem cestovne infrastrukture, između

pojedinih Društava – operatera postoje značajne razlike u smislu vrste cestovne infrastrukture

kojom upravljaju, raspolaganja operativom, teritorijalnog rasprostiranja cestovne mreže u

njihovoj nadležnosti, njezine veličine, sustava naplate itd. Stoga se ove razlike odražavaju i u

nalazima analiza koje su provedene istom metodologijom kod sva tri društva – operatera pa ih

treba iščitavati uzimajući u obzir ove razlike.

2. Metodologija izrade izvješća

Metodologija izrade Izvješća prati smjernice navedene u Terms Of Reference s tim da su stručnjaci konzultanta sagledavali dobivenu dokumentaciju iz različitih aspekata: Organizacijsku strukturu Društava – operatera, aktivnosti vezane uz izgradnju cestovne mreže te uz njezino održavanje (uključivo zaštitu na radu), postupanje operatera po pitanjima obaveza u vezi utjecaja na pojedine sastavnice okoliša (prema općim propisima kao i prema upravnim aktima izdanim za pojedine cestograđevne zahvate) te kao posebnu grupu problematiku prakse stjecanja zemljišta, kako s pravnog tako i sa sociološkog aspekta.

Početna aktivnost bila je intenzivno prikupljanje informacija od Društava, kako u smislu već pripremljenih priloga za njihove ESCR dokumente tako i u smislu dodatnih podataka potrebnih za kvalitativne i kvantitativne analize. Ovdje treba reći da je ova faza potrajala duže od planiranog, kako iz objektivnih tako i iz subjektivnih razloga pa možda čak i nevoljkosti dostave zatraženih podataka u pojedinim slučajevima. Moramo iskazati naš dojam da podrška imenovanim kontakt osobama od strane njihovih poslovnih sustava nije uvijek bila zadovoljavajuća, kolikogod se nominirane kontakt osobe trudile pribavljati dokumentaciju u najkraćim mogućim rokovima.

S obzirom da je ESCR dokumente bilo potrebno jednoobrazno oblikovati za sva Društva (HAC, HC i ARZ), konzultant je pripremio predložak ovog dokumenta sukladno TOR-u te dostavio svim Društvima na ispunjavanje,

Nakon dobivanja dokumentacije od strana Društava - Operatera uslijedio je interni pregled isporučenih materijala, zatražene eventualne dopune te se pristupilo analizama svih prikupljenih podataka. Pri provedbi analiza za usporedbe s međunarodnom praksom korišteni su i javno dostupni podaci drugih operatera (BINA Istra i austrijski ASFINAG) kao i podaci koje je na zamolbu Konzultanta prikupila Hrvatska udruga koncesionara autocesta s naplatom – HUKA (slovenski DARS i slovački NSD), na čemu joj iskreno zahvaljujemo.

U sklopu koordinacije, pripremljen je detaljni plan rada (uz suglasnost Društava i Svjetske banke) i dogovoreno održavanje redovnih sastanaka predstavnika timova Konzultanta i Društava (i ostalih članova timova po potrebi) te predstavnice nadležnog Ministarstva, načelno jednom tjedno, kako bi se pratilo napredovanje izrade Izvješća. Organizirani su i ciljani sastanci s predstavnicima i osobljem Društava u svrhu detaljnijih pojašnjenja i analiza za tematska područja izvlaštenja i zaštite na radu.

Nakon završenih analiza i uočavanja problematičnih područja, pristupilo se sagledavanju mogućnosti poboljšanja sustava te izradi akcijskih planova za pojedina Društva - Operatere. Ova aktivnost



14

obuhvaćala je: postavljanje ciljeva i definiranje mjera te predlaganje konkretnih aktivnosti potrebnih za njihovu realizaciju, uključivo definiranje rokova.

Osim akcijskih planova Društava – Operatera, moguća poboljšanja funkcioniranja sustava izgradnje i održavanja predložena su u formi preporuka za čiju realizaciju nisu nadležna sama društva nego razna regulatorna tijela i tijela s javnim ovlastima, uključivo više Ministarstva.

Nacrt cjelokupne dokumentacije upućen je u javnu raspravu prema pravilima Svjetske banke a također i samoj banci na čitanje i očitovanje. Po završetku javne rasprave i analizi svih prikupljenih mišljenja raznih dionika slijedi usuglašavanje s Društvima, MMPI i svjetskom bankom te definiranje konačnih dokumenata a posebno akcijskih planova kao i preporuka za poboljšanja. Konačna verzija dokumentacije bit će prevedena na Engleski jezik.

3. Operativne politike Svjetske banke

Dokumenti u okviru ovog ugovora a posebno ovaj krovni dokument pripremljeni su imajući u vidu Operativne politike Svjetske banke. Ovdje treba naglasiti da je pristup Svjetske banke problematici utjecaja na okoliš realizacije projekata donekle različit od pristupa Društava – operatera cestovnih infrastrukturnih sustava. Dok Društva u pravilu nastoje ispuniti zakonski minimum kojeg im propisuju relevantni propisi i upravni akti, pristup svjetske banke je širi te osim utjecaja na užem području realizacije zahvata nastoji sagledati i spriječiti i indirektne nepovoljne utjecaje na širem području a ukoliko je moguće realizaciju projekta iskoristiti kao dodatni impuls poboljšanju postojećeg stanja okoliša (u najširem smislu) ukoliko te ne mijenja bitno karakteristike i trošak realizacije projekta. . Konačni nacrt dokumenata je predmet odobrenja Svjetske banke i postupaka javne rasprave u skladu sa smjernicama Svjetske banke (BP 17.50 Objavljivanje i pristup informacijama).

Razmatrane kategorije projekta su kategorija A i kategorija B sukladno OP 4.01., a kako kategorija C vjerojatno ima minimalan ili nikakav štetan utjecaj na okoliš - takva vrsta zahvata nije razmatrana.

Operativne politike (OP) Svjetske banke osnovane su na Statutu Svjetske banke te Općim uslovima i posebnim politikama koje je odobrio Odbor Svjetske banke a utvrđene su u Operativnom priručniku Svjetske banke.

OSNOVNE OKOLIŠNE POLITIKE

Procjena okoliša OP 4.01 - Krovna politika ocjene okoliša: Sveobuhvatna i obuhvaća elemente drugih politika

Prirodna staništa OP 4.04 – Osnovni cilj je zaštititi, održati i obnoviti prirodna staništa i njihovu biološku raznolikost. Posebno se, ali ne i isključivo, odnosi na zaštićena područja i ugrožene vrste

OSNOVNE DRUŠTVENE POLITIKE

Fizički kulturni resursi OP/ 4.11 Osnovni cilj je spriječiti ili ublažiti neželjene efekte po fizičke kulturne resurse

Prisilno preseljavanje OP 4.12 – Osnovni cilj je spriječiti/minimizirati raseljavanje i popratne efekte uzrokovane zaposjedanjem zemljišta gdje je moguće. Sagledava gubitak vlasništva, način korištenja zemljišta, pristup zemljištu ili zemljišnim resursima sa ciljem poboljšanja ili barem obnove istog standarda življenja pogođenih osoba i zajednica u odnosu na stanje prije realizacije zahvata.

OSNOVNE BANKOVNE PROCEDURE

BP 17.50 Politika o otkrivanju informacija Svjetske Banke – obavezna procedura



15

OPERATIVNA POLITIKA OP 4.01 PROCJENA UTJECAJA NA OKOLIŠ – OSNOVNA OKOLIŠNA POLITIKA

SVJETSKE BANKE

Kroz Operativnu politiku OP 4.01 Procjena utjecaja na okoliš (OP 4.01 Environmental Assessment) Svjetska banka zahtjeva procjenu utjecaja na okoliš (okolišna procjena) za projekte koji su predloženi za financiranje kako bi se uvjerila da su takvi projekti okolišno sigurni i održivi, te s ciljem unaprjeđenja procesa odlučivanja. Okolišna procjena Svjetske banke evaluira potencijalne utjecaje i rizike po okoliš koji su vezani za projekt, razmatra projektne alternative, identificira načine poboljšanja izbora projektnih alternativa, lokacije, planiranja, projektiranja zahvata u prostoru (planiranog projekta) i implementacije, putem mjera prevencije, minimiziranja, ublažavanja ili kompenzacije negativnih utjecaja na okoliš. Kad god je to izvodljivo, Banka favorizira preventivne mjere u odnosu na mjere ublažavanja utjecaja ili posljedičnog kompenziranja. Okolišna procjena uzima u obzir sve sastavnice okoliša (voda, zrak, tlo), zdravlje i sigurnost ljudi, socijalne aspekte (raseljavanje stanovništva, pitanje domaćeg stanovništva i prostorne kulturne resurse), a također i prekogranične i globalne okolišne aspekte koji uključuju klimatske promjene, korištenje tvari koje oštećuju ozonski omotač, onečišćenje međunarodnih vodotoka, te negativan utjecaj na biološku raznolikost.

U odlomku 8. Operativne politike(OP) 4.01 za okolišnu procjenu, navodi se da Banka razmatra svaki predloženi projekt da bi utvrdila odgovarajući obim i tip potrebne okolišne procjene. Banka klasificira predloženi projekt u jednu od četiri kategorije (A, B, C, F), zavisno od tipa, lokacije, osjetljivosti i veličine projekta kao i prirode i veličine njegovih potencijalnih utjecaja na okoliš.

Zavisno od projekta, Svjetska banka koristi različite instrumente kako bi se zadovoljili zahtjevi za okolišnom procjenom (tablica 1.3-1).

Tablica 1.3-1. Kategorije projekta i instrumenti okolišne procjene u skladu sa OP 4.01

Kategorija projekta

Vrsta utjecaja Instrument okolišne procjene

A Projekt će vjerojatno imati značajan negativan utjecaj na okoliš koji je osjetljiv, različit ili koji nije ranije zabilježen

Procjena utjecaja na okoliš Regionalna ili sektorska okolišna procjena Strateška okolišna i socijalna procjena

B

Mogući negativni utjecaji projekta na ljude ili važna područja s aspekta zaštite okoliša – uključujući močvare, šume, pašnjake i druga prirodna staništa su manje negativni od onih koje stvaraju projekti kategorije A

Okolišni audit Procjena opasnosti i rizika Plan upravljanja okolišem Okvir okolišnog i društvenog upravljanja

C Očekuje se da Projekt ima minimalne ili nikakve negativne utjecaje na okoliš

-

F Projekt uključuje učešće sredstava Svjetske banke putem financijskog posrednika u podprojekte koji mogu rezultirati negativnim utjecajima na okoliš

-

Zaključci i rezultati procjene utjecaja na okoliš za projekte kategorije A i B se opisuju u projektnoj dokumentaciji (Dokument o ocjeni projekta - PAD i Dokument o informaciji o projektu-PID) ili u odvojenom dokumentu.

Kada nosilac kredita nema dovoljne kapacitete za pravne ili tehničke aspekte koji bi izvršili ključne aktivnosti vezane za Okolišnu procjenu (kao što je pregled Okolišne procjene, monitoring zaštite okoliša, inspekcije, ili upravljanje mjerama za ublažavanje utjecaja), a vezano za predloženi projekt, projekt će obuhvatiti komponente za jačanje tih kapaciteta.



16

Za sve projekte kategorije A i B koji su predloženi za financiranje IBRD ili IDA, u toku procesa okolišne procjene (EA), nosilac kredita provodi savjetovanje s grupama na koje projekt utječe i lokalnim nevladinim organizacijama (NVO) u vezi s projektnim aspektima vezanim za zaštitu okoliša i pri tome uzimaju njihove stavove u obzir.

4. Regulativa

4.1. Pregled relevantnog nacionalnog zakonodavstva iz područja zaštite okoliša, prirode i

pripadajućeg sektora

ZRAK

Zaštita zraka na području Republike Hrvatske regulirana je Zakonom o zaštiti zraka (NN 130/11, 47/14, 61/17), podazkonskim aktima donesenim na temelju ovog Zakona, ali i Zakonom o zaštiti okoliša (NN 80/13, 153/13, 78/15, 12/18) i podazkonskim aktima donesenim na temelju ovog zakona. Treba napomenuti da se legislativa na području zaštite okoliša uključujući zaštitu zraka znatno mijenjala u prethodnom razdoblju, posebno tijekom pretpristupnog razdoblja odnosno nakon stupanja Republike Hrvatske u Europsku uniju.

Za problematiku sprječavanja i smanjenja utjecaja cestovne infrastrukture na kvalitetu zraka svakako je najvažnija procedura procjene utjecaja zahvata na okoliš odnosno ocjena o potrebi procjene utjecaja na okoliš koja se provodi u fazi projektiranja prema Zakonu o zaštiti okoliša (NN 80/13, 153/13, 78/15, 12/18) i Uredbi o utjecaju zahvata na okoliš (NN 61/14, 3/17). Navedenim propisima regulirana je obveza nositelja zahvata da kroz izradu studije utjecaja na okoliš ili elaborata zaštite okoliša sagleda utjecaje izgradnje cestovne infrastrukture na kvalitetu zraka u fazi projektiranja, izgradnje i korištenja zahvata i da primjeni propisane mjere sprječavanja i smanjenja tog utjecaja te po potrebi u fazi izgradnje ili upotrebe zahvata provede praćenje utjecaja na kvalitetu zraka i poduzme dodatne mjere zaštite.

Obveze koje društvo HAC mora provoditi u svrhu zaštite zraka tijekom održavanja cestovne infrastrukture definirane su mjerama zaštite zraka propisanim kroz postupak procjene utjecaja na okoliš te Uredbom o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora (NN 87/17), Pravilnikom o praćenju emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora (NN 129/12, 97/13) i Pravilnikom o registru onečišćavanja okoliša (NN 87/15) i odnose se na praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz uređaja za loženje za potrebe grijanja prostora i pripremu tople vode kojima društvo raspolaže i izvještavanje o godišnjim količinama ispuštenih onečišćujućih tvari u zrak.

U slučaju kad se provodi, praćenje kvalitete zraka potrebno je provoditi u skladu s Pravilnikom o praćenju kvalitete zraka (NN 79/17).

Potrebno je isto tako istaknuti da se na razini Republike Hrvatske svake godine izrađuje nacionalni registar emisija stakleničkih plinova (NIR). Kao stranka Kyotskog protokola Republika Hrvatska je bila dužna uspostaviti nacionalni sustav za praćenje emisija stakleničkih plinova u državi, te na godišnjoj osnovi izrađivati Izvješće o emisijama stakleničkih plinova i dostavljati u tajništvo UNFCCC i Europsku Komisiju. Nacionalni registar obuhvaća i emisije iz cestovnog prometa. Društvo HAC nema obvezu izvještavanja o emisijama stakleničkih plinova.

Iako ova problematika donekle nije vezana za samu djelatnost upravljanja i održavanja cesta, ali je povezana s utjecajem cesta odnosno cestovnog prometa na okoliš, na razini Republike Hrvatske definirana je obveza plaćanja naknade za ispuštanje onečišćujućih tvari u zrak iz vozila (ispušni plinovi). Način obračunavanja i plaćanja naknade definiran je Uredbom o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližim kriterijima i mjerilima za utvrđivanje posebne naknade za okoliš na vozila na motorni pogon (NN 114/14, 147/14) i Pravilnikom o načinu i rokovima obračunavanja i plaćanja



17

posebne naknade za okoliš na vozila na motorni pogon (NN 156/14). Navedena naknada se obračunava prilikom registracije vozila kada se provodi Ispitivanje ispušnih plinova motornih vozila (EKO TEST) i uplaćuje na račun Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Navedena sredstva se prema Zakonu o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (NN 107/03, 144/12) koriste za financiranje zaštite okoliša i energetske učinkovitosti na području Republike Hrvatske.

PRIRODA

Analizom poglavlja 4 PROVEDBA ustanovljeno je da je nedovoljno obrađen dio vezan uz procjenu prihvatljivosti projekata za ekološku mrežu Republike Hrvatske, koja je i dio ekološke mreže EU Natura 2000.

Naime, u hrvatske su propise (do 2013,) prenesene odredbe EU Direktive o staništima vezane uz mehanizam zaštite područja ekološke mreže – ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu (OPEM), koje se odnose na svrhu postupka, načine postupanja te uključene osobe i nadležna tijela.

Za razliku od postupka Procjene utjecaja na okoliš (PUO), u postupku OPEM nije definirano koji zahvati idu izravno na postupak PUO ili idu na postupak Ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš (OPPUO).

„Zahvat“ je, prema Zakonu o zaštiti prirode, svako privremeno ili trajno djelovanje na prirodu koje može narušiti prirodnu ravnotežu, ako cilj tog djelovanja nije zaštita i očuvanje prirode. U kontekstu postupka OPEM to znači da niti vrsta, niti veličina, niti mjesto zahvata nisu presudni već obilježje vjerojatnosti značajnog utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže. Tako npr. više zahvata može imati potpuno različit utjecaj na različitim područjima ekološke mreže ovisno o mjestu, udaljenosti od područja ekološke mreže, kao i ciljnim vrstama i stanišnim tipovima područja ekološke mreže. Stoga je svaku odluku o vjerojatnosti utjecaja moguće donijeti samo od slučaja do slučaja analizom podataka specifičnih za zahvat i područje ekološke mreže.

OPEM se može provesti ili kao samostalni postupak ili kao dio postupka PUO. U Republici Hrvatskoj OPEM se provodi u sklopu postupka PUO za one zahvate za koje je PUO potreban (kao što je definirano Zakonom o zaštiti okoliša (NN 80/13, 78/15) i Uredbom o procjeni utjecaja zahvata na okoliš (NN 61/14) i kao samostalni postupak za ostale zahvate. U Hrvatskoj, kao i u većini drugih država članica EU, postupci PUO i OPEM su objedinjeni.

Zbog obvezujućeg karaktera zaključaka postupaka OPEM, odgovornost nadležnih tijela, HAOP-a i ovlaštenika je prilično visoka: ako se u tijeku OPEM-a zaključi da predmetni zahvat može imati značajni negativan utjecaj na područje/a ekološke mreže, rješenje u postupku glavne ocjene OPEM mora biti negativno (tj. zahvat se mora odbiti) iako su njegovi utjecaji na sve ostale sastavnice okoliša prihvatljivi. Stoga je pri provođenju OPEM-a potrebna visoka stručnost utemeljena na odgovarajućem obrazovanju i visoka odgovornost

Postupak OPEM započinje Zahtjevom za prethodnom ocjenom (engl. Screening) kojeg nositelj zahvatapodnosi nadležnom upravnom tijelu (Županijski odjeli ili nadležno Ministarstvo). Nadležno tijelo pribavlja stručno mišljenje HAOP-a i izdaje rješenje o prethodnoj ocjeni.

Ako nadležno tijelo isključi mogućnost značajnih negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, donosi rješenje da je zahvat prihvatljiv za ekološku mrežu i da nije potrebno provesti glavnu ocjenu (sljedeći korak u postupku OPEM)

Ako nadležno tijelo ne isključi mogućnost značajnih negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, donosi rješenje da je za zahvat obvezna glavna ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu.

Ako je potrebna glavna ocjena, nositelj zahvata podnosi nadležnom tijelu zahtjev za glavnu ocjenu zahvata. Zahtjev sadrži podatke o nositelju zahvata, studiju glavne ocjene i rješenje o potrebi provođenja postupka glavne ocjene. Studiju glavne ocjene izrađuje ovlaštenik, na osnovi procjene



18

utjecaja zahvata i njihove značajnosti. Nadležno tijelo je obvezno informirati javnost i provesti javnu raspravu.

Ako nadležno tijelo utvrdi, uzimajući u obzir i mišljenje javnosti, da planirani zahvat ima ili se ne može isključiti značajan negativan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, unatoč mjerama ublažavanja, rješenjem odbija zahtjev.

Ako nadležno tijelo utvrdi, uzimajući u obzir i mišljenje javnosti, da planirani zahvat nema značajan negativan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, donosi rješenje o prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu.

Nositelj zahvata za koji je doneseno rješenje o odbijanju zahvata, može Ministarstvu nadležnom za poslove zaštite prirode podnijeti zahtjev za utvrđivanje prevladavajućeg javnog interesa i odobrenje zahvata uz kompenzacijske uvjete.

Ministarstvo će zatražiti mišljenje HAOP-a te informirati javnost i provesti javnu raspravu. Ako Ministarstvo utvrdi da, uzimajući u obzir mišljenje javnosti, nije moguće odrediti kompenzacijske uvjete, rješenjem odbija zahtjev. Ako Ministarstvo utvrdi da je moguće odrediti kompenzacijske uvjete, dostavlja zahtjev i prijedlog odluke o utvrđivanju prevladavajućeg javnog interesa za provedbu zahvata Vladi. Vlada donosi odluku o utvrđivanju prevladavajućeg javnog interesa, uključujući onog socijalne ili ekonomske prirode, za provedbu zahvata. U slučajevima određenima Zakonom o zaštiti prirode, neophodno je imati mišljenje Europske komisije prethodno odluci Vlade.

Invazivne strane vrste su među glavnim prijetnjama bioraznolikosti. Zakonska regulativa iz područja zaštite prirode već neko vrijeme definira nužnost zaštite bioraznolikosti od širenja invazivnih vrsta, a 2018. godine je donesen Zakon o sprječavanju unošenja i širenja stranih te invazivnih stranih vrsta i upravljanju njima (NN 15/18). Prema ovom zakonu zabranjeno je uvođenje stranih vrsta u prirodu i/ili u ekosustave u kojima prirodno ne obitavaju (članak 9.) te je potrebno u pregled zakonske regulative unijeti i ovaj zakonski propis. Sukladno ovom zakonskom propisu i Strategiji i akcijskom planu zaštite prirode Republike Hrvatske za razdoblje od 2017. do 2025. godine (NN 72/17) potrebno je u procese održavanja prometnica uključiti plan uklanjanja invazivnih vrsta, a kojim će se definirati prepoznavanje stranih invazivnih vrsta te načini njihovog uklanjanja i zbrinjavanja. Također je potrebno definirati i procedure kojima će se spriječiti njihovo širenje tijekom radova (održavanja).

TLO

Od nacionalne legislative koja se odnosi na stanje tala postoje samo Pravilnik o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja (NN 9/2014) i Pravilnik o metodologiji za praćenje stanja poljoprivrednog zemljišta (NN 43/2014). Ovim pravilnicima propisane su koncetracije onečiščujućih tvari koje su dozvoljene u poljoprivrednoim zemljištu te metodologija praćenja stanja poljoprivrednog zemljišta. Programa trajnog motrenja tala Hrvatske izrađen je u sklopu projekta „Izrada programa trajnog motrenja tala Hrvatske s pilot projektom“ (LIFE05 TCY/CRO/000105). Taj program do sada nije saživio te se motrenje poljoprivrednog zemljišta ne provodi.

OTPAD

Gospodarenje otpadom na području Republike Hrvatske regulirano je Zakonom o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13 i 73/17) i njegovim podzakonskim aktima te Zakonom o zaštiti okoliša (NN 80/13, 153/13, 78/15, 12/18) i podzakonskim aktima donesenim na temelju ovog zakona.

Zakonom o zaštiti okoliša (NN 80/13, 153/13, 78/15, 12/18) i Uredbom o utjecaju zahvata na okoliš (NN 61/14, 3/17) regulirana je obveza nositelja zahvata da kroz izradu studije utjecaja na okoliš ili elaborata zaštite okoliša sagleda utjecaj nastanka otpada u fazi projektiranja, izgradnje i korištenja zahvata te da primjeni propisane mjere zaštite sprječavanja i smanjenja tog utjecaja.

Obveze koje društvo HAC mora provoditi u svrhu spriječavanja nastanka otpada tijekom održavanja cestovne infrastrukture definirane su mjerama propisanim kroz postupak procjene utjecaja na okoliš te



19

Zakonom o održivom gospodarenju otpada (NN 94/13 i 73/17), Pravilnikom o katalogu otpada (NN 90/15), kao i člancima 10., 12. i 33. Zakona o zaštiti okoliša (NN 80/13, 153/13, 78/15 i 12/18) te Pravilnikom o registru onečišćavanja okoliša (NN 87/15), a odnose se na praćenje nastanka otpada kojima društvo raspolaže i izvještavanje o godišnjim količinama.

Obveze koje društvo HC mora provoditi u svrhu spriječavanja nastanka otpada tijekom održavanja cestovne infrastrukture definirane su mjerama propisanim kroz postupak procjene utjecaja na okoliš te Zakonom o održivom gospodarenju otpada (NN 94/13 i 73/17), Pravilnikom o katalogu otpada (NN 90/15), kao i člancima 10., 12. i 33. Zakona o zaštiti okoliša (NN 80/13, 153/13, 78/15 i 12/18) te Pravilnikom o registru onečišćavanja okoliša (NN 87/15), a odnose se na praćenje nastanka otpada kojima društvo raspolaže i izvještavanje o godišnjim količinama.

Obveze koje društvo ARZ mora provoditi u svrhu spriječavanja nastanka otpada tijekom održavanja cestovne infrastrukture definirane su mjerama propisanim kroz postupak procjene utjecaja na okoliš te Zakonom o održivom gospodarenju otpada (NN 94/13 i 73/17), Pravilnikom o katalogu otpada (NN 90/15), kao i člancima 10., 12. i 33. Zakona o zaštiti okoliša (NN 80/13, 153/13, 78/15 i 12/18) te Pravilnikom o registru onečišćavanja okoliša (NN 87/15), a odnose se na praćenje nastanka otpada kojima društvo raspolaže i izvještavanje o godišnjim količinama.

4.2. Pregled relevantnog nacionalnog zakonodavstva koji se odnosi na stjecanje zemljišta i

nedobrovoljno preseljenje

Propisi nacionalnog zakonodavstva kojima je reguliran postupak izvlaštenja tj. rješavanja imovinsko-

pravnih odnosa u RH, a koje koristi operater Hrvatske ceste d.o.o. u stjecanju zemljišta su:

- Zakon o cestama (NN 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14)[3]

- Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade (NN 74/14, 69/17)

- Zakon o općem upravnom postupku (NN 47/09)4]

- Zakon o upravnim sporovima (22/10,143/12,143/12, 154/14, 94/16 i 29/17)

- Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18)

- Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina (NN 78/15)[5]

- Pravilnik o metodama procjene vrijednosti nekretnina (NN 105/15)[6]

- Zakon o gradnji (NN 153/13, 20/17)[5]

- Zakon o uređivanju imovinskopravnih odnosa u svrhu izgradnje infrastrukturnih građevina (NN

80/11)

- Ustav Republike Hrvatske ( NN 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01,

76/10, 85/10, 05/14), čl.50.

Ostali zakoni koje su drugi operateri u gornjem popisu izostavili a tiču se stjecanja zemljišta:

• Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00,

114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14)

[3] posebice članci od 37. do 44. (poglavlje Imovinsko-pravni odnosi, posebno je bitan čl. 41. koji regulira ulazak u posjed prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju). [4] važan zbog izrade procjene vrijednosti nekretnina koje su predmetom izvlaštenja- važan za rad ovlaštenih sudskih vještaka koji izrađuju procjene [5] važan zbog izrade procjene vrijednosti nekretnina koje su predmetom izvlaštenja - detaljizira metode procjene-važan za rad ovlaštenih sudskih vještaka koji izrađuju procjene [6] posebice čl. 109.(dokazivanje pravnog interesa, bitno zbog ishođenja građevinske dozvole)



20

• Zakon o upravljanju državnom imovinom (NN 52/18)

• Zakon o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske (NN 29/18)

Analiza Svjetske banke „CROATIA SAFEGUARDS DIAGNOSTIC REVIEW: Equivalence Analysis“ iz 2014.

godine o usklađenosti hrvatskog zakonodavstva s operativnim politikama, zaključ je kako hrvatski

zakon pokriva isključivo izvlaštenje zemljišta legalnim registriranim vlasnicima. U takvim slučajevima

principi i procedure zakona konzistentne su Operativnim politikama 4.00 u mnogim, ali ne svim

aspektima. Ključne razlike uključuju:

• Zakon zahtjeva od investitora da pripremi Plan izvlaštenja u nekim ali ne svim slučajevima, a taj

Plan ne uključuje sve elemente Plana preseljenja kojeg zahtjeva politika Svjetske banke

• Ne postoji osvrt na pomaganje oštećenicima u ponovom stjecanju ili poboljšanju prihoda ili

potpora, te obavljanje bilo kakvog popisa koji bi omogućio predviđanje ili nadziranje utjecaja

• Unatoč tome što zakon zahtjeva da se sve pogođene osobe obavijeste o planovima izvlaštenja i

njihovim pravima, te mehanizmima pregovaranja i žalbi o iznosima naknada, nedostaje

dubinsko savjetovanje i sudjelovanje predviđeno OP 4.00

• Zakon omogućava iznimke zahtjevu da se naknada isplati prije oduzimanja zemljišta, u

slučajevima utvrđene hitnosti (nije definirano) ili spriječavanja štete.

Analiza Svjetske banke (2014.) kao najznačajniju razliku navodi nedostatak posebnih naknada u

hrvatskom zakonu za osobe pogođene projektom koji nisu registrirani vlasnici i/ili nemaju pravni

zahtjev za zemljište ili vlasništvo kojeg koriste. Naime, Hrvatska ima mehanizme za rješavanje potreba

takvih osoba, poput procesa legalizacije bespravnih objekata, programa razvoja stambenih jedinica za

siromašne i usluge besplatne pravne pomoći, te postoje brojni pozitivni primjeri slučajeva gdje se

raseljenim osobama adekvatno pomagalo. Međutim, oni su temeljeni na ad hoc odlukama umjesto

pravnim obvezama ili formalnim politikama stoga se ne uklapaju u ovu analizu usklađenosti.

Zaključno, autori navedene analize ističu kako postoje fundamentalne razlike između hrvatskih zakona

i nekih Operativnih principa (OP 4.00) u odnosu na nedobrovoljno preseljenje, zbog kojih se oni ne

mogu smatrati potpuno usklađenima. Dok su razlike najveće u odnosu na pogođene osobe koji nemaju

legalno vlasništvo ili dokumentaciju, također su značajne u odnosu na zakonske procedure izvlaštenja.

Stoga, izgleda da osim ako neke ili sve navedene razlike nisu primjereno obrađene drugim aspektima

hrvatskih pravnih i sustava socijalne zaštite koji nisu identificirani od strane tima, nedobrovoljno

preseljenje treba isključiti iz primjene UCS-a (Use of Borrower (Country) System) od strane Banke u

Hrvatskoj. S obzirom da su potrebe raseljenih osoba naizgled adresirane u praksi, bilo bi uputno

razgovarati s Vladom o mogućnostima prijenosa dobrih praksi u pravno obvezujuće instrumente kako

bi se navedene neusklađenosti otklonile.

4.3. Kratak opis uloga i odgovornosti ključnih tijela za zaštitu okoliša i partnera u zaštiti okoliša

Sudionici koji se pojavljuju u zaštiti okoliša:

UPRAVNA TIJELA

Specifična zadaća upravnih tijela je osiguravati uvjete drugim sudionicima, te služiti kao glavni koordinator, pokretač, medijator i posrednik sveukupnog procesa zaštite okoliša. Upravna tijela u RH postoje na tri razine: središnjoj (državnoj), regionalnoj (županijskoj) te lokalnoj (gradsko-općinskoj).



21

OSNOVNI SUDIONICI ZAŠTITE OKOLIŠA DRŽAVNE RAZINE

Ministarstvo zaštite okoliša i energetike obavlja upravne i stručne poslove koji se odnose na opću politiku zaštite okoliša u ostvarivanju uvjeta za održivi razvitak; zaštitu zraka, tla, voda, mora, biljnog i životinjskog svijeta u ukupnosti uzajamnog djelovanja,

U nadležnosti Ministarstva je i upravni nadzor i nadzor nad stručnim radom:

Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU)

Hrvatske agencije za okoliš i prirodu (HAOP)

Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ)

Hrvatskih voda

Nacionalnih parkova i parkova prirode

Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na graditeljstvo, prostorno uređenje i stanovanje te sudjeluje u pripremi i provođenju programa iz fondova Europske unije i drugih oblika međunarodne pomoći iz ovih područja. Ministarstvo obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na: prostorno uređenje Republike Hrvatske i usklađivanje prostornoga razvitka, planiranje, korištenje i zaštitu prostora, ostvarivanje međunarodne suradnje u prostornom uređenju, inspekcijske poslove prostornoga uređenja

Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na: unutarnji međunarodni pomorski, nautički, cestovni, željeznički i zračni promet; sustav prometa žičarama, uspinjačama i vučnicama te promet na unutarnjim vodama s infrastrukturom tih vidova prometa Ministarstvo obavlja upravne, stručne i druge poslove koji se odnose na organiziranje izrade strateških infrastrukturnih projekata i investicijskih programa za sve vidove prometa, od posebnog značenja za Republiku Hrvatsku i pripremanje prijedloga Vladi Republike Hrvatske za njihovo odobravanje i provedbu

Ministarstvo poljoprivrede obavlja upravne i druge poslove u području poljoprivrede, ribarstva, šumarstva, ruralnog razvoja, gospodarenja i raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države, poljoprivredne politike, tržišnih i strukturnih potpora u poljoprivredi, prehrambene i duhanske industrije i veterinarstva

Ministarstvo kulture obavlja upravne i druge poslove u području kulture koji se odnose na: razvitak i unapređenje kulture, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva, kulturnog života i kulturnih djelatnosti; osnivanja ustanova i drugih pravnih osoba u kulturi; promicanje kulturnih veza s drugim zemljama i međunarodnim institucijama

Ministarstvo zdravstva obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na: sustav zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja; praćenje i unapređivanje zdravstvenog stanja i zdravstvenih potreba stanovništva, zaštitu stanovništva od zaraznih i nezaraznih bolesti, neionizirajućih zračenja; zaštitu od buke

Ministarstvo turizma obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na: turističku politiku Republike Hrvatske, strategiju razvitka hrvatskog turizma; razvoj i investicije u turizmu

Hrvatski zavod za javno zdravstvo obavlja djelatnosti epidemiologije zaraznih bolesti i kroničnih masovnih nezaraznih bolesti, javnog zdravstva, zdravstvenog prosvjećivanja s promicanjem zdravlja i prevencije bolesti, zdravstvene ekologije, mikrobiologije, školske medicine, mentalnog zdravlja i prevencije ovisnosti.

Djelatnost Agencije za okoliš i prirodu je prikupljanje i objedinjavanje podataka i informacija o okolišu i prirodi, radi osiguravanja i praćenja provedbe politike zaštite okoliša i prirode, održivog razvitka te obavljanje stručnih poslova u vezi sa zaštitom okoliša i prirode.



22

Hrvatske vode su pravna osoba za upravljanje vodama utemeljene Zakonom o vodama, čiji je pravni status: pravna osoba sui generis na koju se posredno primjenjuju propisi koji vrijede za ustanove.

Hrvatske šume, društvo s ograničenom odgovornošću je pravni slijednik "Hrvatskih šuma", javnog poduzeća za gospodarenje šumama i šumskim zemljištima u Republici Hrvatskoj, p. o., Zagreb Hrvatske šume d.o.o. danas su troslojno organizirano trgovačko društvo u vlasništvu države s Direkcijom u Zagrebu, 16 uprava šuma-podružnica i 169 šumarija.

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) središnje je mjesto prikupljanja i ulaganja izvanproračunskih sredstava u programe i projekte zaštite okoliša i prirode, energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije.

Državni hidrometeorološki zavod obavlja stručne poslove koji se odnose na: praćenje hidroloških i meteoroloških procesa, prikupljanje, obrađivanje i objavljivanje hidrometeoroloških podataka; istraživanje atmosfere i vodnih resursa

Državna uprava za zaštitu i spašavanje obavlja upravne i stručne poslove koji se odnose na: uspostavu sustava zaštite i spašavanja građana, materijalnih dobara i drugih dobara u katastrofama

Jedinice lokalne samouprave u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a koji nisu Ustavom ili zakonom dodijeljeni državnim tijelima.

HAC / HC / ARZ

Sva tri Drštva kao javno poduzeće imaju različite obveze u zaštiti okoliša određene zakonskim propisima i podzakonskim aktima, između ostaloga vezano za:

Emisije u zrak

Tvari koje oštećuju ozonski sloj

Gospodarenje otpadom

Registar onečišćavanja okoliš

OKOLIŠNI OVLAŠTENICI

Okolišni ovlaštenik je pravna ili fizička osoba koja posjeduje suglasnost za obavljanje stručnih poslova iz područja zaštite okoliša a obavlja stručne poslove zaštite okoliša, pod uvjetima propisanim Zakonom o zaštiti okoliša.

Ministarstvo zaštite okoliša i energetike redovito ažurira i objavljuje na internetskim stranicama popis izdanih suglasnosti.

JAVNOST

Udruge koje djeluju na području države ili pojedine županije, upisuju se u registar udruga koji se vodi na državnoj razini ili u pojedinom županijskom uredu.



23

4.4. Nadnacionalni propisi o zaštiti okoliša i međunarodni sporazumi

Hrvatske autoceste d.o.o.

ZRAK

- Zakon o zaštiti zraka (NN 130/11, 47/14, 61/17)

- Uredba o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora (NN

87/17)

- Pravilnik o praćenju emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora (NN 129/12, 97/13)

- Pravilnik o registru onečišćavanja okoliša (NN 87/15)

- Pravilnik o praćenju kvalitete zraka (NN 79/17)

- Uredba o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližim kriterijima i mjerilima

za utvrđivanje posebne naknade za okoliš na vozila na motorni pogon (NN 114/14, 147/14)

- Program postupnog smanjivanja emisija za određene onečišćujuće tvari u Republici Hrvatskoj

za razdoblje do kraja 2010. godine, s projekcijama emisija za razdoblje od 2010. do 2020.

godine (NN 152/09)

- Uredba o emisijskim kvotama za određene onečišćujuće tvari u zraku u Republici Hrvatskoj

(NN 108/13, 19/17).

PRIRODA

U poglavlje 3.4 NADNACIONALNI PROPISI O ZAŠTITI OKOLIŠA I MEĐUNARODNI SPORAZUMI potrebno je dodati i sljedeće sporazume iz sektora zaštite prirode:

- Uredba (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o

sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta (SL L 317, 4.11.2014)

- Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/145 оd 4. veljače 2016. o donošenju formata

dokumenta koji služi kao dokaz za dopuštenje koje izdaju nadležna tijela država članica

omogućujući ustanovama provedbu određenih aktivnosti u vezi s invazivnim stranim vrstama

koje izazivaju zabrinutost u Uniji u skladu s Uredbom (EU) br. 1143/2014 Europskog

parlamenta i Vijeća (SL L 30, 5.2.2016., str. 1–6)

- Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/1141 оd 13. srpnja 2016. o donošenju popisa

invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u Uniji u skladu s Uredbom (EU) br.

1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 189, 14.7.2016, p. 4–8)

- Provedbena uredba Komisije (EU) 2017/1263 оd 12. srpnja 2017. o ažuriranju popisa invazivnih

stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u Uniji utvrđenog Provedbenom uredbom (EU)

2016/1141 u skladu s Uredbom (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 182,

13.7.2017, p. 37–39)

- Konvencija o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja (Bonnska konvencija), (NN-Međunarodni

ugovori 6/00))

- Sporazum o zaštiti afričko-euroazijskih migratornih ptica močvarica (AEWA), (NN-Međunarodni

ugovori 6/00).

- Sporazum o zaštiti šišmiša u Europi (EUROBATS), (NN-Međunarodni ugovori 6/00).

OTPAD

- Zakon o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13 i 73/17)

http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32014R1143&from=HRhttp://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32014R1143&from=HRhttp://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?qid=1468910537944&uri=CELEX:32016R0145http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?qid=1468910537944&uri=CELEX:32016R0145http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?qid=1468910537944&uri=CELEX:32016R0145http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?qid=1468910537944&uri=CELEX:32016R0145http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?qid=1468910537944&uri=CELEX:32016R0145http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=uriserv:OJ.L_.2016.189.01.0004.01.HRV&toc=OJ:L:2016:189:TOChttp://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=uriserv:OJ.L_.2016.189.01.0004.01.HRV&toc=OJ:L:2016:189:TOChttp://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=uriserv:OJ.L_.2016.189.01.0004.01.HRV&toc=OJ:L:2016:189:TOChttp://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32017R1263&from=HRhttp://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32017R1263&from=HRhttp://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32017R1263&from=HRhttp://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32017R1263&from=HR



24

- Pravilnik o gospodarenju otpadom (NN 23/14)

- Pravilnik o ambalaži i otpadnoj ambalaži (NN 88/15)

- Pravilnik o katalogu otpada (NN 90/15)

- Uredba o gospodarenju otpadnim vozilima (NN 112/15)

- Pravilnik o gospodarenju otpadnim vozilima (NN 125/15)

- Pravilnik o građevnom otpadu i otpadu koji sadrži azbest (NN 69/16)

- Pravilnik o gospodarenju otpadom (NN 117/17)

5. Natura 2000

Do 2005. godine na području Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu RH) jedina područja sa posebnim režimom zaštite su bila zaštićena područja, poput nacionalnih parkova i parkova prirode, definirana tadašnjim zakonima o zaštiti prirode. Zakonom o zaštiti prirode iz 2005. je prvi puta definiran pojam ekološke mreže, te se propisuje izrada ocjene prihvatljivosti zahvata za prirodu u odnosu na ciljeve očuvanja ekološki značajnog područja. 2007. godine izlazi i prvi pravilnik o ocjeni prihvatljivosti zahvata za prirodu kojim se propisala izrada ocjene prihvatljivosti za sve zahvate koji bi mogli imati bitan utjecaj na ekološku mrežu. Istovremeno u sklopu EU projekt definirani su stanišni tipovi, biljne i životinjske vrste od interesa i njihovo rasprostranjenje. Na taj je način na prostorima RH uspostavljena mreža područja od posebne važnosti za zaštitu prirode, koja je ujedno postala prijedlog za potencijalna područja Natura 2000 ekološke mreže. Prema tome, do 2007. godine, svi zahvati bili su provođeni bez prethodne procjene prihvatljivosti takvog zahvata za ekološku mrežu (danas Natura 2000). Također pripadajući postupci procjene utjecaja na okoliš tj. studije o utjecaju na okoliš, provedene prije uspostavljanja mreže nisu uvažavale važnosti očuvanja određenih stanišnih tipova radi očuvanja i funkcionalnosti ukupnog ekosustava.

Kasnije, u postupku pristupanja Europskoj uniji (EU), RH morala je s EU uskladiti zakonsku osnovu zaštite okoliša te izraditi konačan prijedlog područja mreže Natura 2000. Tako je u rujnu 2013. godine Uredbom o ekološkoj mreži (NN 124/13) proglašena ekološka mreža Republike Hrvatske čime su propisane liste vrsta i stanišnih tipova značajne za očuvanje, kriteriji određivanja područja ekološke mreže, ciljne vrste i stanišni tipovi zbog kojih se uspostavlja područje ekološke mreže. Tim su činom proglašena vjerojatna područja očuvanja značajna za vrste i staništa – vPOVS i područja očuvanja značajna za ptice – POP. U narednih godinu dana, bili su održavani znanstveni seminari za pojedinačne biogeografske regije, te su utvrđene vrijednosti predloženih područja i usvojene predloženi ciljevi očuvanja čime su 2014. godine vPOVS područja proglašena područjima očuvanja značajna za vrste i staništa – POVS. Zadnji će korak u uspostavi ekološke mreže će biti propisati planove upravljanja (uključujući i/ili mjere restauracije) koje će osigurati status zaštite ciljnih vrsta i područja, što će vjerojatno uključivati adaptacije otprije prisutnih antropogenih struktura na područjima ekološke mreže, a što može uključivati i aktivnosti vezane uz smanjenje negativnih učinaka prometnica (uključujući i AC).

Ekološka mreža Republike Hrvatske obuhvaća 36,73% kopnenog teritorija i 15,42% obalnog mora, a glavni su ciljevi u okviru područja Natura 2000 izbjegavati aktivnosti kojima bi se moglo značajno ometati i ugroziti ciljeve očuvanja (ciljne vrste i/ili stanišne tipove). Također, potrebno je poduzeti pozitivne mjere za održavanje i obnovu staništa i vrsta radi unaprjeđenja očuvanja, te optimizirati i smanjiti negativne utjecaje svih zahvata provedenih prije uspostavljene mreže. Upravljanje Natura 2000 područjima također podrazumijeva interes i dobrobit ljudi koji u njima žive, jer cilj nije isključiti gospodarske djelatnosti već osigurati njihovu sukladnost sa zaštitom ključnih vrsta i stanišnih tipova.



25

6. Zone sanitarne zaštite

Zona sanitarne zaštite definirane su Planom upravljanja vodnim područjima 2016-2021, a ogrančenja i dopuštene radnje u pojedinoj zoni su definirane Pravilnikom o ujvetima za utvrđivanje zona sanitarne zaštite izvorišta (NN 66/11, 47/13).

Zone sanitarne zaštite utvrđuju se prema tipu vodonosnika za:

1. izvorišta sa zahvaćanjem podzemne vode, i to:

- iz vodonosnika s međuzrnskom poroznosti i

- iz vodonosnika s pukotinskom i pukotinsko-kavernoznom poroznosti;

2. izvorišta sa zahvaćanjem površinskih voda, i to:

- iz akumulacija i jezera i

- iz otvorenih vodotoka.

U panonskom dijelu vodnog područja utvrđeno je 15 tijela podzemnih voda prosječne veličine 1.942 km2. Od 15 tijela podzemnih voda (TPV), 8 TPV sadrži vodonosnike međuzrnske poroznosti, unutar 6 TPV dominantno su zastupljeni vodonosnici međuzrnske poroznosti i znatno manjim dijelom pukotinske poroznosti, a jedno TPV sadrži vodonosnik isključivo pukotinske do pukotinsko-kavernozne poroznosti. Većina TPV ima prekogranični karakter, tj. prostiru se u susjedne države: Sloveniju, Mađarsku, Srbiju i Bosnu i Hercegovinu. U krškom dijelu vodnog područja izdvojeno je 5 TPV prosječne veličine 1.194 km2, od čega se tri prostiru i u susjedne države, tj. imaju prekogranični karakter.

Na jadranskom vodnom području prostire se 13 grupiranih TPV. Svi vodonosnici su pukotinsko-kavernozne poroznosti. Većina TPV izdvojenih u Hrvatskoj prostire se i u susjedne države. To se odnosi na TPV na istarskom (Sjeverna Istra) i riječkom području, koja su dijelom u Sloveniji i TPV Krka, Cetina i Neretva, koja su dijelom u Bosni i Hercegovini. Prema jugu se udio prekograničnog dijela TPV povećava pa se na dubrovačkom području praktički samo izvorišne zone TPV Neretva nalaze u Hrvatskoj, a njegov najveći dio je u Bosni i Hercegovini, čime zaštita TPV poprima međunarodni karakter.

Zone sanitarne zaštite izvorišta sa zahvaćanjem vode iz vodonosnika s međuzrnskom poroznosti su:

- zona ograničenja i nadzora – III. zona,

- zona strogog ograničenja i nadzora – II. zona i

- zona strogog režima zaštite i nadzora – I. zona.

Zone sanitarne zaštite izvorišta sa zahvaćanjem voda iz vodonosnika s pukotinskom i pukotinsko-kavernoznom poroznosti su:

- zona ograničenja – IV. zona,



- zona strogog režima zaštite i nadzora– I. zona.

Zone sanitarne zaštite akumulacija i jezera su:



- zona strogog režima zaštite i nadzora – I. zona.

I zona i I.A. zona moraju biti ograđene.



26

7. Zaštićena područja

Prema Upisniku zaštićenih područja u Republici Hrvatskoj nalazi se ukupno 408 područja u različitim kategorijama zaštite - strogi rezervat, nacionalni park, posebni rezervat, park prirode, regionalni park, spomenik prirode, značajni krajobraz, park-šuma te spomenik parkovne arhitekture. Zaštićena područja danas obuhvaćaju 8,54% ukupne površine Republike Hrvatske, tj. 12,22% kopnenog područja i 1,94% teritorijalnog mora.

Zaštićenim područjima upravljaju javne ustanove koje obavljaju djelatnost zaštite, održavanja i promicanja zaštićenog područja u cilju zaštite i očuvanja izvornosti prirode, osiguravanja neometanog odvijanja prirodnih procesa i održivog korištenja prirodnih dobara, nadziru provođenje uvjeta i mjera zaštite prirode na području kojim upravljaju te sudjeluju u prikupljanju podataka u svrhu praćenja stanja očuvanosti prirode (monitoring).

Pojedini parkovi uvršteni su na popise međunarodno vrijednih područja - Nacionalni park Plitvička jezera nalazi na UNESCO-vom Popisu svjetske prirodne baštine; park prirode Velebit (koji uključuje Nacionalni parko Paklenica i Sjeverni Velebit) uvršten je na Popis rezervata biosfere u sklopu UNESCO-vog znanstvenog programa 'Čovjek i biosfera' – MAB; parkovi prirode Kopački rit, Lonjsko polje i Vransko jezero na Popisu su močvarnih područja od međunarodnog značaja Konvencije o močvarama od međunarodnog značaja naročito kao staništa ptica močvarica (RAMSAR) a istovremeno su zbog bogatstva ptičjeg svijeta uvršteni i na Popis važnih ornitoloških područja Europe (IBA).

8. Šume

Prema Ustavu RH, šume i šumska zemljišta su jedno od prirodnih dobara koje su od interesa Republike Hrvatske. Nadalje, one su ključne za održavanje bioraznolikosti, regulaciju slivnih područja i klimatskih prilika, štite tlo od erozije te značajno utječu na kvalitetu zraka i voda. Neodrživi način korištenja šuma, u smislu neplanske i prekomjerne eksploatacije, kao i prekogranično onečišćenje zraka, nepovoljni klimatski uvjeti (dulja sušna razdoblja i poplave) te ljudske aktivnosti i požari nepovoljno utječu na zdravstveno stanje i vitalnost šuma.

U smjeru ublažavanja gore navedenih negativnih utjecaja na šume i šumarstvo, u okviru Strategije održivog razvitka Republike Hrvatske i Nacionalnog plana djelovanja za okoliš donesene su mjere za ostvarenje ciljeva u pogledu održivog gospodarenja šumama koje podržava prirodnost, biološku raznolikost i stabilnost šumskih ekosustava te su kao takve većinom ostvarene. Kako bi se takva politika upravljanja mogla podržati, uspostavljen je sustav praćenja podataka o kvaliteti šumskih ekosustava kroz suradnju stručnih institucija te kroz trajni monitoring u okviru UN-ove Konvencije o prekograničnom onečišćenju zraka na velikim udaljenostima, odnosno kroz Međunarodni program za procjenu i motrenje utjecaja zračnog onečišćenja na šume (ICP Forests), u kojem Hrvatska sudjeluje od 1987. godine.

Trenutno u RH ne postoji krovni dokument za šumarstvo poput Nacionalne strategije ili politike šumarstva. Prva ovakva strategija i politika šumarstva je bila donesena 2003. godine s razdobljem važenja 10 godina, međutim nakon toga nije se išlo u novu izradu. Šumarstvo je trenutno obrađeno Strategiji razvoja prerade drva i proizvodnje namještaja Republike Hrvatske 2017. – 2020. ali samo kao mjesto izvora sirovine. Šumarstvo je također bitan dio i Strategije energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2020. godine.

Šume su prepoznate i kao vrlo bitan dio Strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne

raznolikosti RH (NN 143/08) gdje je navedeno da je potrebno „Očuvati postojeću biološku raznolikost

šuma i osigurati održivo korištenje ovog biološkog resursa kroz ugrađivanje mjera zaštite biološke

raznolikosti te suradnju između sektora šumarstva i zaštite prirode.“



27

Ispod navedene Strategije i Akcijski planovi također, prepoznaju šume kao sastavni dio njih te

propisuju razne ciljeve radi njihovog očuvanja, poboljšanja i održivog korištenja.

- Strategija održivog razvitka RH (NN 30/09)

- Strategija prostornog uređenja RH

- Program prostornog uređenja Republike Hrvatske

- Strategija regionalnog razvoja RH do 2020. godine

- Strategija upravljanja vodama (NN 91/08)

- Plan zaštite zraka, ozonskog sloja, klimatskih promjena i ublažavanja klimatskih promjena u RH

u razdoblju od 2013. do 2017. (NN 139/13)

- Strategija zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike

Hrvatske za razdoblje 2011.–2015.

Zakon o šumama kao temeljni zakon koji regulira tematiku šumarstva, detaljno propisuje postupanja prilikom gospodarenja šumama; planiranja u šumarstvu; zaštitnih šuma i šuma posebne namjene; korištenja šuma, šumskih zemljišta i šumskih proizvoda; zaštiti šuma; šumskoj infrastrukturi i šumarskih radova; imovinsko-pravnih odnosa; financiranja te nadzora.

Tako je primjerice pri korištenju šuma propisano da se smiju sjeći samo doznačena stabla i to doznačena od strane licenciranog izvođača šumarskih radova (a koji je svoju licencu dobio na osnovu zaposlenih ovlaštenih inženjera šumarstva pri HKIŠDT).

Također svaki transport drva je jedino moguć uz pomoć popratnice koju opet izdaje licencirani izvođač radova pri HKIŠDT.

Zahvati prosijecanja/širenja koridora trasa spadaju u kategoriju krčenja šuma, za koji se navodi da je za svako krčenje potrebno dobiti dozvolu Ministarstva (poljoprivrede) ili ured državne uprave u županiji, ovisno o razlogu krčenja. Također ukoliko se zemljište iskrči, ono mora biti u roku od dvije godine privedeno svojoj namjeri ili mora biti ponovno pošumljeno. Stoga je bitno dobro vremenski planirati radove prilikom izgradnje novih prometnica, da se trasa ne bi iskrčila prije vremena, a sama prometnica zbog određenih razloga ne bude izgrađena u roku od dvije godine. Tada bi trebalo pošumiti nazad iskrčenu površinu.

Prilikom izrada i donošenja prostornih planova, a u skladu s tim ucrtavanjem novih trasa, ovaj Zakon propisuje (čl.40.2.): „Prostornim planovima može se u šumi i na šumskom zemljištu planirati izgradnja građevina samo ako to iz tehničkih i ekonomskih uvjeta nije moguće planirati izvan šume i šumskog zemljišta.“. Stoga prilikom planiranja budućih trasa treba izbjegavati u najvećoj mjeri šumske površine/šumsko zemljište.

Zakonom o šumama se također regulira mogućnost izdvajanja šumskih zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, ali samo ukoliko je prethodno ta površina uključena u građevinsko zemljište u prostornim planovima na koje je Ministarstvo poljoprivrede već dalo svoje mišljenje. Dok se šume u privatnom vlasništvu/posjedništvu „izdvajaju se iz šumskogospodarskog područja u postupku izvlaštenja sukladno posebnom propisu koji uređuje sustav izvlaštenja.“

Osnivanje prava građenja na području šuma i šumskom zemljištu u vlasništvu RH je regulirano čl. 53. gdje se dobivanjem lokacijske dozvole omogućeno stvaranje građevne čestice i osnivanje prava građenja, te da ugovor o tom osnivanju prava građenja potpisuje Ministar poljoprivrede.

Ministar poljoprivrede mora potpisati i ugovor o osnivanju prava služnosti na šumama i šumskom zemljištu RH, ali samo za ostale infrastrukturne objekte. Naime, prilikom izgradnje prometnica se zemljište mora prenamijeniti a ne može se osnovati pravo služnosti.

Pravilnik o uređivanju šuma (NN 79/2015) primjerice navodi (čl.8 st.6) da se „šume na osjetljivim staništima (nagibi veći od 50%, plitka skeletna tla, riječni otoci – ade i sl.), šume s velikom biološkom



28

raznolikošću, šume na javnom vodnom dobru, rijetke ili reprezentativne šumske zajednice te šume za zaštitu tla, prometnica i drugih objekata od erozije i poplava mogu se izlučiti u uređajne razrede zaštitnih šuma.“

Pri čemu se onda u ovim sastojinama ograničava gospodarenje, međutim Zakon o šumama dalje navodi čl.33. st7. „Prije donošenja rješenja iz stavka 1. ovoga članka o proglašenju

Documents

Izvješće o okolišnoj i socijalnoj usklađenosti sustava ......Izvješće o okolišnoj i socijalnoj usklađenosti sustava upravljanja i poslovanja društava (H , HA i ARZ) u sklopu