22

JA SAM MORE, JA SAMMORE

U oËima mi bijeli brodi»ezmitljiv im trag na vodi.Zamah krila, blistav letNa puËini bijeli cvijet.

U oËima mi bijeli brodiOsmjeh moraZlatna zoraPjesma mora.

U oËima mi miris boraMiris vrijesa,Miris smoleMiris mora

Ja sam more, ja sam more.

Iva Matotek, 7. a

PI©EM O PROLJE∆U

SvjetloπÊu je zaiskrilo zrcalo jutra,Poljupcima probudilo zasanjane cvjetove,Prstima veselo zanjihalo ljuljaËku,Cvrkutom zazelenilo kroπnju,lepetom krila nazdravilo æivotu u Ëast.

Namirisana bjelinom tratinËica,Umivena prπtavim kliktajem voda,Ponesena sjajem i radoπÊu jutraZanosno pjevam odu radostiI piπem o proljeÊu.

Iva Matotek, 7. a

TITRAJI ZVIJEZDA DALEKIH

Titraji zvijezda dalekihu tajanstvu beskrajamisli moje raspliÊu…

Tiπinom noÊi zaπaptanau cvijet se zvjezdani pretvaram i mislim na voljenog...

HoÊe li me zapaziti?

Iva Matotek, 7. a

U TOPLINI KAMENASTAMENA

U svjetlosti sunca,u zrncu pijeska,u mirisu zemljei kapljici vode,u njeænosti i mekoÊi oblutka,u toplini kamena stamenazapisana su stoljeÊa,Ëudo postanka,zagonetke svemirai zaËudnost æivota.

Ema PlavljaniÊ, 7. b

TRATIN»ICE, TRATIN»ICE…

Skromne se tratinËicerastrËale dvoriπtem,zasjajile me radoπÊu,toplinom i njeænoπÊuokitile naπ mali dom.

“TratinËice, tratinËice,darujem vam srdaπce”,pjeva slavuj s granËice.

Katja BiliÊ, 5. b

Lucija Megla, 8. a

3

TRAJNA NINA NINENAJosipu PupaËiÊu

U srcu mi tvoja Cetinai æelja od snova vezena…

I livade tvoje zelenekoje su bojno voljeletri brata tvoja i tebe.

I jablani viti, visokiπto vas u nebo dizahu.

U srcu mi glas tvoj otuæni:„Majci treba pisatipotanko. O svemu.O koπulji, o brigama, o ljubavi…“

U srcu mi je tvoja miljenanjeænoπÊu vojom ninana,ljubavlju oËinskom grijana.

Trajna nina ninenapjeva joj tvoja Cetina.

Ema PlavljaniÊ, 7. b

KRUH NA STOLU MIRI©EDan se budi, sunca trakljubi zemlju, tjera mrak.

Miris zore,Marna ruka zemlju ore.

Rahla zemlja, zrnje klije,Vrijedni ratar nad njim bdije.

Klas do klasa, klas do klasa,U nedogled zlatni sag…

Kiπa, sunce…, uzduh vrije,U svakom klasu zlato zrije.

U srcu mi radost diπe,Kruh na stolu miriπe…

Krunoslav GosariÊ, 7. b

CVETNICAV mojemu rodnomu kraju,svoje krπËajnske obiËaje poπtivleju.

Isosovu muku v korizmi,Ërez Ëeterdeset dni æalujeju.

Na cvetnu nedelu,veliku mu Ëast i slavu sprovljaju.

V jutro rano,protuletno cvetje bereju,dreneke i muce v puπleke sloæeju.

V lavuru vode,barπunaste fijolice plivaju,v πteroj mlode puce svoje lice hmivleju.

I z granËicaj i puπlekaj,v cirkvu drogom Isusu hrliju.

V perπeciji koli cirkve moliju,svete pesme popevleju i Isusa krolja dvoriju.

Z posveËenom kiticom,celo leto sako zlo s hiæe tiraju,i z njom se mu odupiraju.

I Boæeka k sebi prizivleju,i z hvalama ga darivleju.

Krunoslav GosariÊ, 7. b

Matija Grašić, 8. a

4

5

6

ZA LET SI, DU©O, STVORENA!

SunËeva harfa u moru se plavetnom utapa. Pod njezinim mekim dodirom puËina ljeska zlatnicima…Zrikavci pjesmu svoju sve tiπe propinju.Tiπina se sa zalutalim valiÊem na kamenoj hridi poigrava.Mjesec sanjivo prostranstvo nebesko srebrom mekim posipa…

Prelet tajanstvene noÊne ptice i smiraj negdje u tamnilu mirisnih borova.

I more i ja i ja s morem zlatom sjedimo skupa na æalu vrh brijega… Moj kriæ svejedno gori!

U daljini rasvijetljeni brod. Æmirkava svjetla grada i pjesma tihana. U meni slatki srhovi. I Ëeænja za novimsvjetovima, za novim nebiπtima…

Tamo, tamo da putujem…

Mislim i na Tina. Velikog naπeg pjesnika. I epitaf na grobu njegovom koji lani, u tiπini Mirogoja, s pijete-tom obiosmo: “Za let si, duπo, stvorena!”

Ema PlavljaniÊ, 8. b

SA SUNCEMU RUKAMA

Grlik meimurske grlicejutrom se, saneno plavim,pod nebom zaviËajnim,rasipa...

Preplavljena grlikomπirom otvaram prozor jutrai pozdravljam novi dan- proljeÊem i æivotomnamirisan.

Dotaknut suncemgrm zlatne kiπeu rascvjetanom voÊnjaku,ljepotom se razgorijevai nastanjuje u mojim oËima.

Sa suncem u rukamadarovima Boæjim, zaËudnimhrlim ususret.

Ema PlavljaniÊ, 7. b

Marko Novak, 8. a

77

MOJ GRAD

U »akovcu, mome gradusvaka ulica je Ëista.NaveËer, poput zvijezdasve se blista.

Kao πto duga krasi nebotako i park krasi cvijeÊe.Sluπaj, vidi!U fontani voda teËe.

Na trgu spomenikZrinskome stoji.Puno godinaon veÊ broji.

Zidine starog gradasjeÊaju na proπle dane.Kad su vojnici nosili sablje,a u koËijama se vozile dame.

U naπem gradubrojne su πkole,vrtiÊi, trgovinei prometne patrole.

Lijep je naπ»akovec grad.Toliko je star,a ipak joπ mlad.

Mateja KolariÊ, 4. a

BOÆI∆

BoæiÊ je.»uje se pjesma Radujte se narodi.I zvonËiÊi zvone.Bor je kao duga.I mjesec je na nebu.VeËera je na stolu.Dolaze prijatelji.

Ema Pongrac, 2.a

Klaudija Horvat, 2. b

LJUBAV

Za mene je ljubav dariva-nje i osmijeh. Volim svoje zlat-ne ribice Barbiku i Boba. Hra-nim ih, promatram ih i divimim se. Kad se u naπem razre-du netko zaljubi, svi ga izazi-vaju i zezaju. Svi se jednog dana zalju-be i vjenËaju. Ja sam zaljub-ljen u Jelenu. Volim i obitelj irodbinu, ali na drugaËiji na-Ëin.

Borna JurkoviÊ, 3. bLaura Majer, 3. b

8

MOJE MJESTO

Kad se jutarnje sunce raa,u mom mjestu nema svaa.KuÊice se bijele poigrale,s livadama zaigrale.

Crkvica kao ukopana,na mjestu stoji.Dok druga,djecu broji.

Iz daleka se vide,polja zlatna.Dok su neka od njih,od kiπe joπ uvijek blatna.

Znam,lijepi je svaki kraj,al’ je moje mjestonajljepπi zaviËaj!

Iva RuæiÊ, 4. a

Jelena Čuka, 3. b

»UDO U MOJOJ »IZMICI

UoËi blagdana Svetog Nikole sva djeca stavljajusvoje Ëizmice na prozor. NoÊu doe sveti Nikola i unjih stavlja darove i slatkiπe. Ujutro svako dijete na-e poneki darak.Ove godine i kod mene se dogodilo Ëudo. Mama jebila na poslu, tata i sestra su spavali, a moja je Ëi-zmica bila puna do vrha. U njoj je bilo Ëokolada,bombona, lizalica… ZnaËi, sveti Nikola je bio i u mo-joj kuÊi!

Mirela MilinkoviÊ, 2. a

CVIJE∆E JE UKRASPRIRODE

Ostavila bih cvijeÊe u travi, jer ono πtonam priroda daje trebamo Ëuvati.Lijepo je vidjeti prvo proljetno cvijeÊena prvom proljetnom suncu.CvijeÊe divno miriπe i lijepo bi ukrasilomoju sobu, ali je u prirodi joπ mirisnijei ljepπe.

Lea Pongrac, 3. c

JESEN

Baka je u vrtu pobrala rajËice. Naslagala ih je vani na stol. Za nekoliko dana ihje ukuhala za zimu. Osjetila sam da dolazi jesen. Uskoro je i liπÊe poËelo æutjeti.Padalo je na zemlju i slagalo lijepi πareni sag. ZnaËi, doπla je.Oslikala je kroπnje drveÊa æutom, crvenom i smeom bojom. Pozvala je i obla-ke, kiπe, hladne vjetrove, maglu… Pomogli su joj stresti svo liπÊe s grana. Jasam potraæila svoju kapu, πal i rukavice.Tada je jesen ostarjela. Sve je bilo mokro i klizavo. U zraku se osjetio mirissnijega. Iz polja je dopiralo glasno graktanje.

Vida RuæiÊ, 2. a