Jagiceva izdanja hrvatskih srednjovekovnih tekstova

1SLOVO, sv. 61 (2011), 114, Zagreb 2011. UDK 821.163.42-05 Jagi, V.

JAGIEVA IZDANJA HRVATSKIH SREDNJOVJEKOVNIH KNJIEVNIH TEKSTOVA1

Vesna BADURINA-STIPEVI, Zagreb

Hrvatski lolog Vatroslav Jagi, osim to je kritiki objavio vie staroslavenskih spomenika, objavio je i niz tekstova hrvatske srednjovjekovne knjievnosti. Za sinteze Historija knjievnosti naroda hrvatskoga ili srbskoga (1867) i Hrvatska glagolska knjievnost (1913) Jagi se koristio ve istraenom, ali i izvornom graom, knjievnim tekstovima koji do tada nisu bili kritiki objavljeni. Usporeivao je hrvatsku srednjovjekovnu knjievnost s drugim knjievnostima i traio ishodita i paralele hrvatskih tekstova i slavenskih i zapadnoeuropskih literatura. Iz dostupnih glagoljskih, irilinih i latininih izvora Vatroslav Jagi objavljivao je transliterirane tekstove, donosio preprian sadraj i upozorio na knjievnopovijesne i tekstoloke vrijednosti. Na taj je nain prvi put izdao hrvatskoglagoljske (a manjim dijelom iriline i latinine) dijelove liturgijskih knjiga, apokrife, srednjovjekovne romane, svetake legende, moralno-pouna djela. Do danas su neka od tih izdanja ostala jedini i nezaobilazni tekstoloki izvori za prouavanje hrvatske knjievnosti, dok su druga bila temelj za daljnja istraivanja i kasnija tekstoloka izdanja.Kljune r i jei : Vatroslav Jagi, hrvatska srednjovjekovna knjievnost, tekstologija

Veliko i razgranato djelo hrvatskoga lologa Vatroslava Jagia obuhvaa razliita podruja slavenske lologije i privlai gotovo nepresuan interes istraivaa.2 U raznovrsnu znanstvenom radu Jagi je velik dio istraiva-koga potencijala posvetio kritikomu izdavanju starih slavenskih spome-nika. Fundamentalna su njegova izdanja staroslavenskih kanonskih djela,

1 Ovaj tekst u neto izmijenjenoj verziji proitala sam na etvrtom hrvatskom slavistikom kongresu, Varadin akovec, 5. 8. rujna 2006. Usp. etvrti hrvatski slavistiki kongres. Zbornik saetaka. Zagreb: Hrvatski slavistiki odbor Hrvatskoga lolokog drutva, 2006: 1011.

2 Usp. KATII 2005.

V. BADURINA-STIPEVI, Jagieva izdanja hrvatskih ...

2

SLOVO 61 (2011)

Kijevskih listia, Zografskog i Marijinskog evanelja,3 staromakedonskoga Dobromirova evanelja, izdanja staroruskih i starosrpskih spisa. Znaajan je i nezaobilazan trag ostavio Jagi kao kritiki tekstolog i u izdavanju sta-rih hrvatskih knjievnih spomenika. Bio je jedan od pokretaa Akademijine edicije Stari pisci hrvatski (prva knjiga objavljena je 1869.), u kojoj je sam ili kao koautor priredio djela Marka Marulia, Mavra Vetranovia, ika Menetia, Dore Dria i drugih. Ovom prigodom osvrnula bih se na Jagievo kritiko izdavanje tekstova hrvatske srednjovjekovne knjievnosti.

Jagi je tekstoloku kritiku i dobro poznavanje izvora smatrao bitnim dijelom lolokoistraivake djelatnosti. Bio je svjestan da je naa i naj-starija knjievnost mnogo bogatija, samo to lii neodkrivenu skrovitu i neizkopanu bogatstvu4, te se trudio pronai nove, neidenti cirane knjiev-ne tekstove. Panju su mu privlaili knjievni primjeri, najzanimljiviji po starini, tradiciji, temi, anrovskoj pripadnosti. Kritici teksta Jagi se posve-tio ve u poetku znanstvenoga rada. Stekavi izvrsnu loloku i slavisti-ku naobrazbu na bekom studiju donio je u Zagreb o lolokoj strogosti temeljne pojmove5, te je uspio postaviti vrste temelje za kritiko itanje starijih hrvatskih tekstova.6

Za potrebe uenja hrvatskoga jezika u gimnazijama sastavio je udbenik Primri starohrvatskoga jezika (I. dio 1864. i II. dio 1866.), u kojemu je objavio antologiju glagoljskih i irilinih tekstova iz kanonskih staroslaven-skih i hrvatskoglagoljskih spomenika. U predgovoru drugoga dijela udbe-nika napominje: Imajui ponajprije pred oima potrebe uenike, niesam ipak smetnuo s uma niti obenite koristi, ve sam elio, da sastavim knjigu, koja e na vidlo iznti bar nekoliko velevanih, ali jo posve nepoznatih starohrvatskih spomenikah.7 Izdao je u glagoljskoj i irilinoj translitera-ciji dijelove liturgijskih knjiga, brevijara i misala, dijelove zbornika, listina i druge grae. Objavio je u izboru odlomke starozavjetnih i novozavjetnih spisa, homilija, apokrifa, legenda, romana, objavio je dijelove pravnih spisa i kronika. Glagoljicom su ovdje izdani glagoljski spomenici: Kukuljeviev fragment misala iz 13. st. (s dopunama prema Prvotisku Misala iz 1483.),

3 Usp. BRATULI 2007.4 JAGI 1948: 467.5 VONINA 1999: 69.6 Usp. KAPETANOVI 2007.7 JAGI 1866: IV.

3V. BADURINA-STIPEVI, Jagieva izdanja hrvatskih ... SLOVO 61 (2011)

legenda o sv. Tekli iz 13. st.,8 legenda o Ivanu i Prohoru iz 13. st.,9 za-tim biblijski odlomci iz Bribirskoga misala iz 15. st.10 i Kukuljevieva (Vinodolskog) brevijara iz 1485. godine, dijelovi Postanka i Knjige proroka Joela iz Dragukog brevijara iz 1407., te odlomak homilije sv. Augustina iz I. vrbnikog brevijara iz 13. st. U Primrima su prvi put objavljeni i odlomci Rumanca trojskog iz glagoljskoga Vinodolskoga zbornika s poetka 15. st. i dijelovi Aleksandride iz irilikoga Roudnikoga rukopisa iz prve polovice 16. st., zatim dio glagoljske Regule sv. Benedikta iz 14. st. i odlomci iz gla-goljskih spomenika, Vinodolskoga zakonika i Krkoga statuta.11

U Arkivu za povjestnicu jugoslavensku 9 (1868) Jagi je pripremio novu hrestomatiju srednjovjekovnih hrvatskih tekstova. Napisao je to ga je na to potaklo: Piui drugi dio knjievne historije naroda hrvatskoga i srbskoga, imam puno prilike uvjeriti se, koliko je muan i nezahvalan zadatak, go-voriti u historiji knjievnosti o djelih, koja su ili jo u rukopisu ili ve pred dvie do tri sta godina tampana, a danas gotovo sa sviem nedokuiva. Ma kolik trud bio, to se ulae u karakterisanje takovieh djela, nema on ipak ni za polovicu onog ploda i uspjeha, koji bi knjiga donosila, da je gradjena na osnovu samieh izdanieh izvora.12 Ovaj izbor tekstova iz Arkiva objavio je i kasnije, u dodatku Historije knjievnosti naroda hrvatskoga i srbsko-ga (1867). Jagi se koristio dvama izvorima iz Kukuljevieve knjinice, glagoljskim rukopisom iz 1468. godine, danas u literaturi poznatim kao Petrisov zbornik, i irilikim rukopisom iz 1520. godine, u kasnijoj literaturi citiranim kao Libro od mnozijeh razloga. Napominje da to nisu jako stari rukopisi i da se starina najbolje raspoznaje po jeziku,13 jer da su neki dije-lovi samo prijepisi starijih starobugarskih ili crkvenoslavenskih tekstova, a drugi su kasnije prevedeni s latinskoga ili talijanskog jezika. Kae takoer, to su dva veoma obilata zbornika najraznolikijih stvari: pravi pravcati li-

8 Jagi je tekst datirao u 12. st. Ovaj fragment apokrifnih Djela Pavla i Tekle kasnije je izdan transkripcijom u TEFANI i sur. 1969: 129132, a tekstoloka studija i kritiko izdanje apokrifa objavljeni su u: GRABAR 1972.

9 Fragment apokrifnih Pseudo-Prohorovih Djela Ivanovih Jagi je datirao u 12. st. Fragment je vie puta izdavan, usp. PETROVI 2004: 211.

10 Jagi datira rukopis u 13./14. st.11 Svi su tekstovi objavljeni u JAGI 1866.12 JAGI 1868.a: 148.13 JAGI 1868.a: 149.


4

SLOVO 61 (2011)

terarni kalejdoskopi.14 Duhovito komentira slinost ovih rukopisa: Oba dakle rukopisa, iz kojih su crpeni ovi Prilozi, predstavljaju nam na dvie gotovo krajne take, na junoj i sjevernoj, (Dubrovnik i Slavonija) trag rad-nje knjievne. Neznani pisac dubrovakog rukopisa nije jamano za svoga vieka nita znao ni uo o piscu rukopisa glagolskog, dok ih nije nakon tri sta i toliko godina probudjeni duh narodnog jedinstva, kojemu ne smeta ni ime ni vjera ni pismo, na jednome mjestu, u knjinici Kukuljevievoj sastavio, a ja ih ovdje jednoga s drugiem upoznao. Pak to vidimo? Prirodjena srodnost ne moe se zatajiti: u oba rukopisa, ako ih i rastavlja vrieme, prostor i razli-kost slova, vlada ipak jedan duh, i isti pravac duhovnoga ivota.15 Jagi je iz ovih obimnih zbornika izabrao tekstove razliitih anrova i provenijenci-je: moralnodidaktina djela, apokrife, legende, romane.

Izbor hrvatske srednjovjekovne literature u Arkivu 9 Jagi je zapoeo moralistikim djelom Cvijet kreposti. Utvrdio je da je to prijevod talijan-skoga djela Fiore di virt i usporedno je objavio odlomke iz Libra od mno-zijeh razloga i iz prijevoda P. Posilovia tiskana 1647. godine irilicom.16 Istaknuo je da je hrvatski prijevod gramatiki pravilniji u rukopisu, dok je s leksikalne strane istiji u tekstu tampanom.17 Danas znamo da je ovo djelo prevedeno vjerojatno poetkom 15. st. na akavski, negdje u sjevero-zapadnoj Hrvatskoj.18 Najraniji takav prijevod zabiljeen je u glagoljskom Vinodolskom zborniku iz prve polovice 15. st. (STROHAL 1916), a fragmen-ti se nalaze i u drugim glagoljskim zbornicima, Petrisovu, Ljubljanskom (s kraja 15. st.) i Tkonskom iz prve etvrti 16. st. (SAMBUNJAK 2001).

Iz irilinoga Libra od mnozijeh razloga Jagi je dalje izabrao dva teksta, koji pripadaju starozavjetnomu apokrifu o Abrahamu. Jedan pripovijeda o sukobu Abrahama s ocem koji od drveta ree idole, to Abraham, obraen od idolopoklonstva, ne moe otrpjeti. Drugi pripada kraoj redakciji apokri-fa o Abrahamovoj smrti, teksta koji govori kako Bog alje anela Mihaela u liku putnika da navijesti smrt Abrahamu. Jagi usporeuje ove tekstove s opsenijim ruskim apokri ma koje je objavio N. Tihonravov. I iz glagolj-skoga Petrisova zbornika Jagi je irilicom izdao krau redakciju apokrifa o

14 JAGI 1868.a: 149.15 JAGI 1868.a: 149.16 Cijeli tekst Cvijeta kreposti iz Libra od mnozijeh razloga objavio je REETAR 1926.17 JAGI 1868.a: 69. 18 TEFANI 1969 i sur.: 354.


Abrahamu, jer je ovaj glagoljski tekst stariji od irilinoga i ruskoga (koji su iz 16. stoljea), te je stoga vrlo znatan prilog k poznavanju staroslovinske apokrifne knjievnosti.19 U kasnijim istraivanjima identi ciran je apokrif o Abrahamovoj smrti, nazvan jo i Abrahamova vizija, u vie glagoljskih tekstova. Krae redakcije teksta nalaze se u Zborniku Berieve zbirke br. 5 iz 15. st. i u Tkonskom zborniku (SAMBUNJAK 2001), a dua je ver-zija evidentirana u zbornicima, Oksfordskom MS Can. Lit. 414 iz 15. st. (TEFANI i sur. 1969) i Sienskom iz 16. st. (NAZOR 1990).

Iz Petrisova zbornika Jagi je publicirao i druge tekstove sa zanimlji-vim osvrtom na stupanj istraenosti glagoljske knjievnosti: Isti glagolski rukopis Kukuljevieve knjinice, iz kojega evo popunismo apokrifnu pri-poviedku o Avraamovoj smrti, donosi preko svake nade jo i drugieh vrlo znamenitieh stvari, za koje se do ovoga asa ni znalo nije, da ih ima u naoj knjievnosti. Osobito pak mislim, da se nije ni slutilo, da e se takovieh stvari nai upravo u naoj hrvatsko glagolskoj knjievnosti, za koju dojako miljasmo, da je ograniena na puke sluabnike (missal) i asoslove (breviarium). E kad smo ovako dugo vremena krivo inili naim hrvatskim popovom, vriedno je da im se oduimo pa da pokaemo, kako su oni osim misala i brevijara vrlo marljivo jo i druge stvari prepisivali a to su ih prepisivali, to dokazuje, mislim, da je u njih zbilja ivjelo, bar u literaturi, mnogo takovieh apokrifa i pria, za koje smo do sada samo hipotezami izvo-dili, da bi ih moglo bilo i medju Hrvatima biti.20

Iz tematike starozavjetnih apokrifa Jagi je irilicom objavio vie temat-ski vezanih tekstova. Apokrif O krsnom drvetu pripovijeda o udotvornom drvetu od kojega je napravljen kri Isusove muke, kako ga je zasadio Mojsije, a Solomun ga posjekao i prenio u Jeruzalem za gradnju hrama. Zatim u apo-krifu slijedi pria o Adamovoj glavi koju pokapaju na mjestu gdje e biti usaen Isusov kri. Motiv krsnoga drveta, koji povezuje simboliku Staroga i Novog zavjeta, Adamov prvi grijeh i Kristovo otkupljenje grijeha, bio je do-bro poznat bizantskoslavenskim knjievnostima. U hrvatskoj tradiciji ovaj je apokrif u odlomcima sauvan ve u glagoljskim Pazinskim fragmentima s poetka 14. st., a nalazi se i u Oksfordskom zborniku MS Can. Lit. 414 (TEFANI 1969) i Grkovievu zborniku iz 16. st. Slijede kratke apokrifne

19 JAGI 1868.a: 89.20 JAGI 1868.a: 91.


6

SLOVO 61 (2011)

prie iz Isusova ivota, kako je plugom orao kad je iao u Betlehem, kako ga je kraljevi Prov nazvao bratom, kako je u jeruzalemskom Hramu postao popom i kako mu je knez Abgar poslao sina Luku, buduega evanelista, s ubrusom na koji je Isus utisnuo svoju sliku. I ove hrvatske tekstove Jagi je usporedio s ruskima i zakljuio da se vrlo malo podudaraju.

Iz istoga glagoljskoga zbornika Jagi je pripremio i druge apokrife koji su u hrvatsku literaturu dospjeli slavenskim posrednitvom: pounu pro-zu Besjede triju svetitelja i apokaliptinu viziju Hodanje Bogorodice po mukama. Tri teksta srodna Besjedama s tematikom pitanja i odgovora iz Biblije i djela crkvenih otaca kasnije su pronaena i u Ivanievu zborniku iz 14./15. st. (MILETI 1890), gombievu zborniku (TEFANI i sur. 1969) i Fatevievu zborniku iz 1617. godine. Hrvatski tekst Bogorodiine vizije Jagi je usporeivao i nadopunjavao staroruskim i srpskim tekstovima s napomenom da je za ustanovljenje slovinskoga teksta naa hrvatska re-dakcija isto toliko potrebita staroruskoj ili srbskoj, koliko ove njoj; pae na se hrvatski tekst na nekojih mjestih savrenije podudara sa grkim, nego li sam staroruski, a svakako je vjerniji originalu od teksta srbskoga.21 Slian tekst apokrifa o hodanju Majke Boje po mukama nalazi se u glagoljskom Grkovievu zborniku iz 16. st. i u glagoljskom rukopisu IV a 67 iz Arhiva HAZU iz 18. st. (STROHAL 1917). Apokrifne elemente ima i Legenda o 12 petaka iz Libra od mnozijeh razloga, rairena u vie verzija u istonim i za-padnim knjievnostima, a originalno je grkoga porijekla. Kasnije su iden-ti cirana i kritiki objavljena u latininoj transliteraciji ak etiri glagoljska teksta ove legende, i to iz Parikoga zbornika iz 1375. (NAZOR 1995/1996), Sienskoga zbornika (NAZOR 1995/1996), te Tkonskoga (STROHAL 1917, SAMBUNJAK 2001) i Grkovieva zbornika (NAZOR 1995/1996.).

U Petrisovu zborniku Jagi je pronaao jednu vrlo popularnu antiku i kasnije srednjovjekovnu temu, Rumanac trojski, roman o padu Troje. Tekst je objavio u irilinoj transliteraciji. Primijetio je da se ovaj cjelovi-ti Rumanac trojski u mnogo emu podudara s fragmentarnom verzijom u Vinodolskom zborniku, te da oba glagoljska teksta hrvatske redakcije imaju izvor negdje na zapadu.22 Danas znamo da ovim verzijama treba pribro-jiti i kajkavsko-latinini prijepis u Derekajevu rukopisu iz 1621. godine

21 JAGI 1868.a: 118119.22 JAGI 1868.a: 121.


iz biblioteke Nikole Zrinskoga. Tekstoloka pak istraivanja glagoljskih i drugih slavenskih redakcija upuuju da je prvi slavenski prijevod Romana o Troji nastao vjerojatno krajem 13. st. u Hrvatskoj i to prema neutvrenu latinskom predloku.23 Taj glagoljski protograf mogao je nastati u sjever-nom hrvatskom Primorju (KOMBOL 1945: 37) ili na junoakavskom po-druju (TEFANI i sur. 1969: 47), a tezu o maarskom predloku hrvat-skoglagoljskoga prijevoda opovrgnuo je J. Hamm (1960). Rumanac trojski pripadao je omiljenoj svjetovnoj literaturi koja je iz francusko-bretonskih i talijanskih izvora preko kulturnih veza dalmatinskih gradova, ponajvie Zadra i Dubrovnika sa Zapadom, dospjela i u hrvatsku srednjovjekovnu knjievnost.

Traei nove izvore za povijest hrvatske knjievnosti, Jagi je u Petrisovu zborniku i u Libru od mnozijeh razloga identi cirao semitsku Priu o pre-mudrom Akiru. Za ovaj je tekst jo u Historiji knjievnosti naroda hrvat-skoga i srbskoga napisao da se do sada nije nalo junoslovinskih rukopi-sa, gdje bi i ta pria bila, ali da je ima u mnogo ruskih rukopisa srednjega vieka.24 U Arkivu je objavio tekst iz Libra od mnozijeh razloga s ispravci-ma i nadopunama iz glagoljskoga rukopisa. Za priu o mudrom Akiru Jagi kae da dolazi u arapskoj zbirci Tisuu i jedna no i nije siguran je li joj izvor arapski ili grki. Danas se zna da je pria o ovom knjigoznancu asir-sko-babilonskoga cara Sinaheriba, nastala na asirskom jeziku, a sauvana je na aramejskom. Slavenske pak verzije prevedene su s nepoznatoga grkoga predloka polovicom 11. st. u Rusiji. Potpuna redakcije prie znatno prera-ene u kranskom duhu nalazi se u ruskim i srpskim rukopisima 15./16. st., a hrvatski tekstovi sadre skraenu redakciju. Hrvatski tekstovi prie o premudrom Akiru svjedoe o tropismenosti starije hrvatske knjievnosti, jer se pripovijetka nalazi i u latinikom Derekajevu rukopisu (HERCIGONJA 2002).

Sklonost antikim temama Jagi je ponovno potvrdio kada je u Starinama JAZU 3 (1871) izdao ivot Aleksandra Velikoga, jedno od najitanijih dje-la starije europske knjievnosti. Roman o najpoznatijem antikom liku u kranskom srednjem vijeku napisan je na grkom jeziku u helenistiko vrijeme, vrlo je rano preveden na latinski i orijentalne jezike, a o njegovoj

23 HERCIGONJA 1975: 379.24 JAGI 1868.a: 137.


8

SLOVO 61 (2011)

velikoj popularnosti svjedoi postojanje velikoga broja preradbi i razlii-tih verzija. Svjestan da i u slavenskim knjievnostima postoje brojni pri-jevodi Aleksandrova ivotopisa Jagi je odluio izdati jedan potpuni tekst, kako bi na taj nain pridonio istraivanju nastanka slavenske Aleksandride. Pregledno je izdao bibliogra ju, od najranijih izvora do prijevoda u europ-skim i slavenskim zemljama. Kao osnovni tekst u izdanju izabrao je hrvat-skoirilini, akavsko-ikavski tekst iz Roudnikog rukopisa iz prve polovine 16. stoljea. Izabrao je ovu Aleksandridu najvie zato jer povrh zanimlji-vosti samog pitanja literarno-historijskoga ima jo i posebnu, veoma znatnu vriednost za hrvatski jezik. Vidjevi dakle, da upravo ovaj tekst za nas puno vriedi, odvaih se staviti ga za temelj mojeg izdanja, emu mi g. Adolfo Patera najprijaznijim nainom dozvolu dade, ali cielo izdanje potrudih se udesiti tako, da povrh koristi koju e odavde dobiti hrvatski jezik, zadovo-ljim to vie i potrebam kritikim i potrebam literarno-historijskim.25 Za potrebe kritikoga izdanja Jagi je uzeo i vie drugih tekstova, koji nadopu-njavaju ili ispravljaju osnovni tekst: Bijae mi dakle osobita briga, da uz ovaj jedan tekst, koji imadjah pri ruci u neobino liepom i pomnom priepisu izvornika rudnikoga rukom samoga g. A. Patere, dobijem to vie rukopi-sa, gdje ima ivot Aleksandra Velikoga, po emu bih mogao ne samo tekst rudniki ispraviti i popuniti a da mu trebalo i ispravljanja i popunjenja, o tome e se svatko iz mog izdanja uvjeriti nego i medjusobne sveze raznieh tekstova ustanoviti.26 Uzeo je u obzir etiri srpske verzije Aleksandride i zakljuio da su hrvatskoirilini tekst i srpski tzv. Gajev rukopis iz 17. st. prevedeni na narodni jezik istom sa knjievnoga srbskoga iliti srbsko-slo-venskoga jezika.27 Svi slavenski prijevodi potjeu, prema Jagiu, iz istoga izvora i prevedeni su s grkoga jezika, to pokazuju brojni leksiki primjeri. Danas se pretpostavlja da bi se junoslavenski arhetip Aleksandride mogao smjestiti u podruje izmeu Crne Gore i Peljeca, ali je mogue da je matica bila i akavsko-glagoljska.28 Tekst Aleksandride nije dosad posvjedoen u hrvatskoj glagoljskoj knjievnosti, no posredno moemo zakljuiti da je po-stojao. Naime, roman o Aleksandru Velikome maloga formata pisan glago-ljicom (unus liber Alexandri parvus in littera sclava) spominje se u inven-

25 JAGI 1868.a: 209.26 JAGI 1868.a.27 JAGI 1868.a: 216.28 HERCIGONJA 1975: 381382.


taru imovine zadarskoga trgovca Damjana iz 1389. godine.29 Osim toga, a-kavsko-ikavske crte ima Aleksandrida ne samo u spomenutom Roudnikom rukopisu, ve i u kajkavsko-latininom Derekajevu rukopisu iz 1621. koji je vjerojatno prepisan s akavsko-glagoljskoga predloka.30

Kasniji su istraivai primijetili jezinu i stilematsku srodnost i uoili vidljivu povezanost Romana o Troji, Prie o premudrom Akiru i ivotopi-sa Aleksandra Velikog u glagoljskim kodeksima i u Derekajevu rukopisu. Tako V. tefani zakljuuje: Zanimljivo je da nai tekstovi: Roman o Troji, o Aleksandru i o Akiru ine jednu srodnu skupinu akavskih tekstova.31 E. Hercigonja smatra da je vrlo znakovito da se glagoljski Petrisov zbor-nik sa spomenutim knjievnim djelima vee uz frankopansko podruje ue Hrvatske, kao i Derekajev zbornik, koji je F. Fancev svojedobno bio ot-krio u fondu akoveke knjinice N. Zrinskoga. Iako Petrisov i Derekajev zbornik razdvaja oko 150 godina, uoljiva je povezanost tih spisa s istom kulturnom sredinom, istim ambijentom zrinsko-frankopanskih posjeda.32 Hercigonja pretpostavlja da bi analiza spomenutih kodeksa omoguila rje-avanje pitanja predloka Derekajeva zbornika i bila doprinos istraivanju knjievnih veza izmeu sjeverne i prekokupske Hrvatske na poetku 17. stoljea.

Jagi je iz glagoljskoga Ljubljanskoga brevijara Ms 163 iz 15. st. irili-com tiskao odlomak Protoevanelja Jakovljeva, jednoga od najpopularnijh antikih i srednjovjekovnih apokrifa, koji pripovijeda epizode iz Marijina i Isusova djetinjstva.33 Ovaj isti odlomak apokrifa kasnije je objavljen dva puta (RADOVICH 1969, TEFANI i sur. 1969). Danas znamo i za pa-ralelni tekst u glagoljskom Britanskom brevijaru Add. 31.951. iz 15. st. (BADURINA-STIPEVI 2009), kao i za druge hrvatskoglagoljske tek-stove ovoga apokrifa prevedene s grkoga, ali i latinskoga Protoevanelja Jakovljeva (TEFANI i sur. 1969, BADURINA-STIPEVI 2006, BADURINA-STIPEVI 2008, REINHART 2009).

Osim hrvatskih glagoljskih i irilinih spomenika Vatroslav Jagi prvi je objavio i hrvatske latinine tekstove. Pod naslovom Ogledi stare hrvat-

29 HERCIGONJA 1975: 377.30 HERCIGONJA 1975: 381.31 TEFANI i sur. 1969: 304.32 HERCIGONJA 1975: 383.33 JAGI 1903: 3739.


10

SLOVO 61 (2011)

ske proze izdao je tri teksta datirajui ih u 15. stoljee.34 Hagiogra je ivot svete Katarine i ivot svetog Jerolima doista pripadaju 15. stoljeu, dok je Zakon primanja u bratovtinu iskvaren prijepis spomenika koji je poznat kao najstariji poznati hrvatski latinini rukopis Red i zakon sestara domi-nikanki iz 1345. godine. Ova prva objava hrvatskih latininih srednjo-vjekovnih tekstova, koja je u glagoljakoj obuzetosti naih lologa prola posve nezapaeno35 kasnije je privukla istraivae to je rezultiralo temelji-tim istraivanjima i ponovnim izdavanjem tekstova (TEFANI i sur. 1969, MALI 2004, FALIEVAC 2010).

Usporeujemo li danas dosege Jagievih izdanja hrvatskih srednjovjekov-nih tekstova, moramo priznati da je Vatroslav Jagi s osjeajem vrsna knji-evnoga poznavatelja uoavao sadrajno i tekstoloki najzanimljivije teme. Kao klasinoga lologa najvie su ga privukle antike teme: Aleksandrida, Roman o Troji, Pria o premudrom Akiru; kao i apokri i legende grko-bizantskoslavenskoga porijekla: Protoevanelje Jakovljevo, Abrahamova smrt, apokrif O krsnom drvetu, legenda o sv. Tekli, Djela Ivana i Prohora, Legenda o 12 petaka, Besjede triju svetitelja, Hodanje Bogorodice po mu-kama. Iako biblijsko-liturgijske tekstove nije smatrao pravim knjievnim prinosima, ve vie mehanikom radnjom, ipak je objavio znaajne rado-ve i iz ovoga korpusa, kao to su izdanja Bekih listia (JAGI 1890), za-tim izdanja najstarijih hrvatskoglagoljskih apostola, Mihanovieva (JAGI 1868.b) i Grkovieva odlomka apostola (JAGI 1893), izdanje Hrvojeva misala (JAGI; THALLCZY; WICKHOFF 1891) i biblijskih odlomaka iz hrvatskoglagoljskih misala i brevijara. Isto tako vrijednim istraivanja smatrao je i netradirane glagoljske biblijske prijevode s latinskoga jezika na crkvenoslavenski hrvatskoga tipa, pa je primijetio da su glagoljai prevodili s latinskoga dosta pravilnom sloventinom.36

S pravom moemo rei da je Jagi ostavio dubok i nezaobilazan trag u identi ciranju i objavljivanju nepoznate hrvatske srednjovjekovne proze. Mnoge je knjievne tekstove prvi pronaao i kritiki izdao radi znanstve-noga istraivanja, svjestan da se polazei od tih tekstova najsigurnije moe

34 JAGI 1869.35 Cit. prema MALI 2004: VIII.36 JAGI 1866: XV.

11

V. BADURINA-STIPEVI, Jagieva izdanja hrvatskih ... SLOVO 61 (2011)

utvrditi opseg i sadraj hrvatskoga knjievnoga korpusa. Pripremajui su-vremena izdanja hrvatskih glagoljskih, ali i latininih i irilinih spomenika, ne moemo zaobii onaj tekstoloki i kritiki temelj koji je prije vie od stotinu godina postavio Vatroslav Jagi.

LITERATURA

BADURINA-STIPEVI, V. 2006. Dvije verzije hrvatskoglagoljskoga Protoevanelja Jakovljeva. L. Taseva i dr. (ur.). o o o. o o , 7-9 2005 ., So ja: Gorekspres, 199210.

BADURINA-STIPEVI, V. 2008. Jo jedna glagoljska verzija Protoevanelja Jakovljeva. Slovo 5657, 7592.

BADURINA-STIPEVI, V. 2009. Odlomak Protoevanelja Jakovljeva u hrvat-skoglagoljskom Brevijaru Britanske knjinice. Slavia 78, 227234.

BRATULI, J. 2007. Jagieva izdanja staroslavenskih kanonskih tekstova. T. Matrovi (ur.). Zbornik o Vatroslavu Jagiu, knjievnom povjesniaru, kri-tiaru i lologu. Hrvatski knjievni povjesniari, sv. 10/I, Zagreb: Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu, 4955.

AVAR, M. 2007. Bibliogra ja Vatroslava Jagia i literatura o Vatroslavu Jagiu. T. Matrovi (ur.). Zbornik o Vatroslavu Jagiu, knjievnom povjesniaru, kri-tiaru i lologu. Hrvatski knjievni povjesniari, sv. 10/II, Zagreb: Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu, 9354.

DAMJANOVI, S. 2000. Patrijarh slavistike: Vatroslav Jagi, Filoloki razgovori. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, 151168.

DAMJANOVI, S. 2006. Opirnost bez povrnosti: Podsjetnik na ivot i djelo Vatroslava Jagia. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada.

FALIEVAC, D. 1980. Hrvatska srednjovjekovna proza. Knjievnopovijesne i poe-tike osobine. Zagreb: Znanstvena biblioteka Hrvatskog lolokog drutva.

FALIEVAC, D. 2010. Sveta Katarina prva uena ena u hrvatskoj knjievnoj kulturi. Slovo 60, 255277.

GRABAR, B. 1972. Djela Pavla i Tekle. Radovi Staroslavenskog instituta 7, 531.HAMM, J. 1960. L. Hadrovics, Der sdslavische Trojaroman und seine ungari-

sche Vorlage. Studia Slavica. Acad. Scient. Hungaricae, Budapest 1955, I, str. 49135. Slovo 910, 16066.

HERCIGONJA, E. 1975. Srednjovjekovna knjievnost. Povijest hrvatske knjievno-sti 2, Zagreb: Liber i Mladost.

HERCIGONJA, E. 1983. Nad iskonom hrvatske knjige. Zagreb: Sveuilina nakla-da Liber.

HERCIGONJA, E. 1989. Paleoslavistika, Cyrilo-Methodiana, glagolitika i knjiev-na medijevistika u djelu Vatroslava Jagia, Radovi Zavoda za znanstveni rad


12

SLOVO 61 (2011)

HAZU Varadin 3, 1321.HERCIGONJA, E. 2002. Pria o premudrom Akiru u Derekajevu zborniku.

Hrvatska knjievna batina, knj. 1, Zagreb: Ex libris, 1154.HERCIGONJA, E. 2004. Jagi i poetci hrvatske knjievne historiogra je. Na te-

meljima hrvatske knjievne kulture. Zagreb: Matica hrvatska, 701745.JAGI, V. 1864. Primri starohrvatskoga jezika. I. Uvod i primri staroslovenski.

Zagreb: Brzotiskom Antuna Jakia.JAGI, V. 1866. Primri starohrvatskoga jezika. II. Uvod i primri starohrvatski.

Zagreb: Brzotiskom Antuna Jakia.JAGI, V. 1867. Historija knjievnosti naroda hrvatskoga i srbskoga. Knjiga prva.

Staro doba. Zagreb: tamparija D. Albrechta.JAGI, V. 1868.a. Prilozi k historiji knjievnosti naroda hrvatskoga i srbskoga.

Arkiv za povjestnicu jugoslavensku 9, 65151.JAGI, V. 1868.b. Graa za glagolsku paleogra ju. Mihanoviev odlomak aposto-

lara glagolskoga. Rad JAZU 2, 135.JAGI, V. 1869. Ogledi stare hrvatske proze I. ivot sv. Katarine. II. Zakon pri-

manja u bratovtinu. III. ivot svetog Jerolima. Starine JAZU 1, 216236.JAGI, V. 1871. Ogledi stare hrvatske proze IV. ivot Aleksandra Velikoga. Starine

JAZU 3, 203331.JAGI, V. 1890. Glagolitica. Wrdigung neuentdeckter Fragmente. Mit 2 Tafeln.

Denkschriften der kaiserlichen Akademie der Wissenschaften in Wien, philos.-histor. Klasse. Bd. XXXVIII, II. Abhandlung, 163.

JAGI, V. 1893. Grkoviev odlomak glagolskog apostola. Starine JAZU 26, 33161.

JAGI, V. 1903. Analecta romana. Archiv fr slavische Philologie 25, 147.JAGI, V. 1913. Hrvatska glagolska knjievnost. U: VODNIK, B. 1913. Povijest

hrvatske knjievnosti. Knjiga 1. Od humanizma do potkraj XVIII. stoljea. Zagreb: Matica hrvatska, 9-60.

JAGI, V. 1914. Zur Visio Tundali. Archiv fr slaviche Philologie 35, 501513.JAGI, V. 1948. Izabrani krai spisi. Uredio i lanke sa stranih jezika preveo

Mihovil Kombol. Zagreb: Matica hrvatska.JAGI, V.; L. THALLCZY; F. WICKHOFF. 1891. Missale glagoliticum Hervoiae

ducis Spalatensis. Vindobonae.KAPETANOVI, A. 2007. Jagieva kritika teksta u hrvatskom i europskom kon-

tekstu. Filologija 49, 6577.KATII, R. 2005. Jagi, Vatroslav, Hrvatski biografski leksikon, 6, Zagreb:

Leksikografski zavod Miroslav Krlea, 229234.KOLUMBI, N. 1994. Jagievo prouavanje hrvatske srednjovjekovne knjievno-

sti. Po obiaju zainjavac. Rasprave o hrvatskoj srednjovjekovnoj knjiev-nosti. Split: Knjievni krug, 325339.

KOLUMBI, N. 2007. Vatroslav Jagi kao autor povijesti hrvatske knjievnosti. T. Matrovi (ur.). Zbornik o Vatroslavu Jagiu, knjievnom povjesniaru, kri-

13

V. BADURINA-STIPEVI, Jagieva izdanja hrvatskih ... SLOVO 61 (2011)

tiaru i lologu. Hrvatski knjievni povjesniari, sv. 10/I, Zagreb: Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu, 2535.

KOMBOL, M. 1945. Poviest hrvatske knjievnosti do narodnog preporoda. Zagreb: Matica hrvatska.

KOMBOL, M. 1948. Bibliogra ja Jagievih radova. U: JAGI 1948, 593635.MALI, D. (prir.). 2004. Najstariji hrvatski latiniki spomenici (do sredine 15. sto-

ljea). Stari pisci hrvatski 43. Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjet-nosti.

MILETI, I. 1890. Prilozi za literaturu hrvatskih glagolskih spomenika. Starine JAZU 23, 310379.

NAZOR, A. 1990. Jo jedan glagoljski tekst apokrifa o Abrahamovoj smrti. G. Bercoff-Brogi i sur. (ur.). Filologia e letteratura nei paesi slavi. Studi in onore di Sante Graciotti. Roma: Carucci, 5563.

NAZOR, A. 1995/1996. Jo jedan glagoljski tekst Legende o 12 petaka. Croatica 424344, 289300.

PETROVI, I. 2004. Djela apostola Ivana (Acta Iohannis) u hrvatskoj glagolj-skoj knjievnosti srednjega vijeka. M.-A. Drrigl, M. Mihaljevi, F. Veli (ur.). Glagoljica i hrvatski glagolizam. Zbornik radova s meunarodnoga znanstvenog skupa povodom 100. obljetnice Staroslavenske akademije i 50. obljetnice Staroslavenskog instituta. Zagreb i Krk, 199227.

RADOVICH, N. 1969. Un frammento slavo del Protovangelo di Giacomo (Cod. glag. Lub. C 163 a/2II). Napoli: Istituto Universitario orientale di Napoli.

REINHART, J. 2009. The Protevangelium Jacobi in the Croatian Glagolitic Tradition. G. Minczewa, M. Skowronek, I. Petrova (ur.). Biblia Slavorum Apocryphorum. Novum Testamentum. Materiay z Midzynarodowej Konferencji Naukowej, d, 15-17 maja 2009. d: Piktor, 93109.

REETAR, M. 1926. Libro od mnozijeh razloga. Zbornik za istoriju, jezik i knjiev-nost srpskoga naroda 15. Sr. Karlovci: Srpska kraljevska akademija.

SAMBUNJAK, S. (prir.). 2001. Tkonski zbornik: hrvatskoglagoljski tekstovi iz 16. stoljea. Tkon: Opina Tkon.

STROHAL, R. 1916. Cvt vsake mudrosti. Zagreb.STROHAL, R. 1917. Stare hrvatske apokrifne prie i legende. Bjelovar.ICEL, M. 2005. Knjievno-povijesni doprinos Vatroslava Jagia u asopisu

Knjievnik, Forum 1012, 11451160.TEFANI, V. i sur. B. GRABAR, A. NAZOR, M. PANTELI (prir.). 1969.

Hrvatska knjievnost srednjega vijeka. Pet stoljea hrvatske knjievnosti, knj. 1. Zagreb: Zora i Matica hrvatska.

VONINA, J. 1999. Tekstoloka naela. Zagreb: Matica hrvatska.


14

SLOVO 61 (2011)

Summary

JAGIS EDITIONS OF THE TEXTS OF THE CROATIAN MEDIEVAL LITERATURE

Croatian philologist Vatroslav Jagi published quite a few critical editions of both the Old Church Slavonic written sources and the Croatian medieval literature. In his Historija knjievnosti naroda hrvatskoga i srbskoga (1867) and Hrvatska glagolska knjievnost (as an introduction to the Povijest hrvatske knjievnosti by B. Vodnik, 1913) V. Jagi used the already investigated as well as the original texts, namely the literary sources which had not been published until then. He was aware that our oldest literature is far richer, and looks like a hidden treasure and he was persistently trying to nd new and unknown texts. He also made efforts in the comparative studies of the Croatian medieval literature. From the available Glagolitic, Cyrillic and Latinic sources Jagi published text transliterations strongly emphasizing their literary and textological values. In that way, he was the rst who published and presented the Glagolitic (and to a lesser degree Cyrillic and Latinic) parts of the Croatian liturgical books, apocrypha, medieval novels, legends of saints and moral-didactic works. Some of Jagis editions are still the primary textological sources in the research of the Croatian medieval literature, while others are the starting point for the modern critical editions even today.Key words: Vatroslav Jagi, Croatian medieval literature, textology

Prikazani rezultati proizili su iz znanstvenoga projekta Hrvatska i europ-ska knjievnost srednjega vijeka, provoenoga uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta Republike Hrvatske.

Izvorni znanstveni lanak Primljen: 7. XII. 2010.Autor: Vesna Badurina-Stipevi Prihvaen: 27. X. 2011.Staroslavenski institutDemetrova 11HR-10000 Zagreb

Documents

Jagiceva izdanja hrvatskih srednjovekovnih tekstova