James Canon - Price Iz Grada Udovica

7/21/2019 James Canon - Price Iz Grada Udovica

http://slidepdf.com/reader/full/james-canon-price-iz-grada-udovica 1/210



2

James Cañón

PRIČE

iz

GRADA

UDOVICA

& kronike iz zemlje muškaraca



3

Vješto pomičući granice koje je Aristofan otvorio Lizistratom, mladi romanopisac Cañónzaneseno plete sagu o Kolumbijkama na vlasti.

Jednog nedjeljnog jutra gerilci odvode sve muškarce iz Mariquite, osim svećenika i nježnogdječaka prerušenog u djevojčicu. Kolumbijski gradić pretvara se u pustoš u kojoj se očajne

žene bore s nestašicom hrane, uličnim smećem i vlastitom tugom, no Rosalba, udovicapolicijskog narednika, zamišlja drukčiju budućnost za gradić udovica. Proglašava se

sutkinjom, obećava povratak reda i zakona, obnovu propale ekonomije i infrastrukture tepostavlja temelje utopije radikalnije od svih zamišljenih idealnih društava o kojima sumaštali revolucionari. Suočene s beznadnom budućnošću, žene odbacuju tradicionalne,

muške načine vladanja i grade neovisnu, solidarnu zajednicu, blisko povezanu s prirodom.

Tim uznemirujućim ali humornim događajima suprotstavljen je okrutan svijet muškaraca,svijet rata i nasilja.



4

Ova knjiga posvećena je mojoj majci,baki i svim ženama na svijetu.



5

Svanut će dan kada će muškarci priznati ženu kao sebiravnu, ne samo uz ognjište nego i u državnim vijećima.Tada, i tek tada, nastat će savršeno drugarstvo, idealni

savez spolova koji će omogućiti da se čovječanstvo razvijedo najvišeg mogućeg stupnja.

SU S A N B. AN T H O N Y



6

S A D R Ž A J

Dan kad su nestali muškarci………………………………….……..8Načelnica koja nije znala vladati…………………………………..22Uspon i pad Emilijine kuće ………………………………………..35Učiteljica koja nije htjela predavati povijest……………………….48Udovica koja je pronašla bogatstvo pod krevetom…………….…..62Drugačija Udovica………………..…………………………….….76

Žrtvovanje djevice…………………………………………………94Pošasti u Mariquiti………………………………………………..107Dan kad je vrijeme stalo …………………………………………125Dan kad je vrijeme postalo žena………………………………….134Krava koja je spasila selo ………………………………………..147Zaljubljene udovice………………………………………………156Muškarci koji su zatražili drugu priliku………………………….192

Bilješka o piscu ………………………………………………….210



7



8

P R VO P OGLAVLJE

Dan kad su nestali muškarci

Mariquita, 15. studenog 1992.

DA N K A D S U N E S T A L I M U Š K A R C I U Mariquiti svanuo je kao obično nedjeljno jutro: pijevci su

zaboravili najaviti osvit, crkvenjak ga je prespavao, crkveno zvono nije pozvalo vjernike na jutarnju misu i (kao i svake nedjelje proteklih deset godina) samo jedna osoba pojavila se naslužbi Božjoj u šest sati: doña Victoria viuda de Morales, udovica Morales. Udovica je bilanavikla na to, kao i el padre Rafael. Prvih nekoliko puta oboma im je bilo neugodno: gotovonevidljiv za propovjedaonicom, svećeničić izgovara svoju propovijed, a udovica sjedi samau prvom redu, visoka i prsata, posve tiha, glave prekrivene crnim velom koji joj se slijeva naramena. Na kraju su odlučili zanemariti ceremoniju i često bi sjedili u kutu, pili kavu iogovarali. Na dan kad su nestali muškarci otac Rafael požalio se udovici na ozbiljan pad

prihoda crkve i raspravljali su kako bi mogli osokoliti vjernike da poštuju obvezu desetine.Kad su tako pročavrljali, složili su se da će preskočiti ispovijed, ali udovica je ipak dobilaoprost. Nekoliko puta se pomolila i otišla kući.

Kroz otvoren prozor svoje dnevne sobe udovica Morales čula je kako ulični prodavačipokušavaju zainteresirati ranoranioce za svoje delicije: “ Morcillas!” “Empanadas!”“Chicharrones!” Zatvorila je prozor; mirisi krvavica i pržene hrane gadili su joj se i više odneumoljivih glasova koji su ih zagovarali. Probudila je svoje tri kćeri i sina, vratila se ukuhinju i pripremila doručak za cijelu obitelj, pritom zviždeći pobožnu pjesmu.

U osam ujutro vrata i prozori u Mariquiti već su bili uglavnom otvoreni. Muškarci su na

starim gramofonima slušali tango i bolero, ili pak na radiju pratili vijesti. Gradski sudacJacinto Jiménez i policijski narednik Napoléon Patiño dovukli su velik, okrugao stol i šestsklopivih stolaca pod visoko stablo manga na glavnoj ulici kako bi igrali trik-trak snekolicinom probranih susjeda. Nakon deset minuta, u jugozapadnom kutku trga, don Marco Tulio Cifuentes, najviši čovjek u Mariquiti i vlasnik gradskoga bara ,,El Rincon deGardel“, iznio je posljednje dvije pijane mušterije, na svakom ramenu po jednu. Položio ih je na tlo, jednu uz drugu, zaključao krčmu i otišao kući. U osam i trideset, u Gómezovojbrijačnici, zgradici preko puta gradske vijećnice, don Vicente Gómez počeo je oštriti britve ialkoholom sterilizirati češljeve i četke, dok mu je žena Francisca mokrim novinama prala

zrcala i prozore. U međuvremenu, na tržnici dvije ulice dalje, žena policijskog narednikaRosalba de Patiño, cjenkala se sa seljakinjom rumena lica za šest klipova kukuruza, dok su



9

starije žene pod zelenim tendama prodavale sve, od teleće hladetine do piratiziranih kasetaThrillera Michaela Jacksona. U osam i trideset pet, na prostranu polju pred kućom udoviceMorales, braća Restrepo (sva sedmorica njih) počela su se zagrijavati za svoju tjednu

nogometnu utakmicu, čekajući mesarova sina Davida Péreza, koji je jedini imao loptu. Petminuta potom, dvije dugokose stare cure i pomalo pravokutna tijela došetale su na trg, rukupod ruku, proklinjući svoje usidjelištvo i udarajući pse lutalice u dosegu noge. U osam ipedeset, tri ulice od trga, u kući zelena pročelja jednako udaljenoj od jednog i drugog ugla,učitelj Ángel Alberto Tamaca prevrtao se i preznojavao u postelji, i sanjao svoju ljubljenuAmorosu. Tri minute poslije devet, na prilazima Mariquiti, u gradskom kupleraju „Emilijinakuća“ doña Emilia (da, upravo ona! ) koračala je od jedne do druge sobe. Probudila jeposljednje mušterije, upozorila ih da će upasti u grdne nevolje kod kuće ako ne krenu istogtrenutka, te prekorila jednu djevojku zbog nereda u sobi.

Č I M S E C R K V E N O Z V O N O oglasilo deveti put, dok je njegova zvonjava još odjekivala ucrkvenjakovim ušima, tridesetak muškaraca u otrcanim zelenim uniformama pojavilo se izsvih zakutaka Mariquite; pucah su iz pušaka i uzvikivali “Viva la Revolución!”. Polako suhodali uskim ulicama, suncem opaljenih lica premazanih crnom bojom, dok im je znojlijepio košulje na vitka tijela. “Mi smo narodna vojska”, objavio je jedan od njih krozmegafon. “Borimo se kako bi svi Kolumbijci mogli raditi i imati plaću dovoljnu za svojepotrebe, ali to možemo samo uz vašu potporu!” Ulice su učas opustjele; čak i psi lutalicepobjegli su čim su čuli prve pucnjeve. “Molim vas”, nastavio je muškarac, “pomozite namkakvom crkavicom”.

UD O V I C A MO R A L E S, njezine tri kćeri i sin u svojoj su kući pospremali stol u blagovaonici.“Samo nam još to treba”, gunđala je udovica. “Još jedna vražja gerilska skupina. Već mi jedosta tih bezbožnih prosjaka koji svake godine prolaze ovuda.”

Dvije mlađe kćeri, Gardenia i Magnolia, pohitale su prema prozoru u nadi da će barem natrenutak baciti pogled na pobunjenike, a sin jedinac Julio César u strahu se privio uz majku.Najstarija kći Orquidea prijekornim je pogledom ošinula mlađe sestre i odmahnula glavom.

Orquidea Morales prije otprilike pet godina prestala se zanimati za muškarce. Znala je daim nije privlačna, a u dobi od trideset i jedne godine nije se usuđivala izlagati se opasnostiod odbijanja. Imala je šiljaste uši, kukast nos i premalena usta za svoje velike, krive zube.Bradu su joj krasile tri bradavice nalik na zlatne grožđice. Ubrzo nakon rođenja, teneugodne izrasline bile su joj na obrazima, ali kako je odrastala, pomicale su se premabradi. Nadala se da će putovati i dalje te se na kraju smjestiti na kakvom manje vidljivomdijelu tijela. Orquidea je tvrdila da je djevica, što su nepristojni marikitski muškarcispremno potvrđivali ovakvim napomenama: “Kad bi sve djevice imale takvo tijelo, ostale binetaknute zauvijek.” Naslijedila je i prsa pokojnog oca: dvije tamne bradavičice, jedna uz

drugu, na ravnim grudima. Usprkos sestrinskim savjetima da uzme prevelik grudnjak ipodstavi ga kukuruzovinom, odlučila je da ispod besprijekorno bijele košulje ne nosi ništa.Nije imala struk ni obline. Bila je hodajući pravokutnik neodoljiva šarma. S lakoćom je



10

vodila duge razgovore o Napoleónu Bonaparteu ili Simónu Bolivaru, Shakespeareu iliCervantesu, Islandu ili Patagoniji, ali i o šaljivim temama poput kolumbijske politike. Bila je samouka; gutala je gotovo sve knjige koje je uspijevala pronaći u malenoj knjižnici

osnovne škole u Mariquiti. No unatoč erudiciji i širokim pogledima, ostala je pobožnakatolkinja. Svim srcem je vjerovala da je papa Božji izaslanik, a najdraži san bio joj je da seon potpiše na njezinu Bibliju: “Orquideji Morales, mojoj najpredanijoj sljedbenici. Tvoj

Ivan Pavao II.”Kad je bila mlađa, Orquideji je udvarao najamni radnik Rodolfo koji je mislio da bi tom

ženidbom mogao poboljšati svoje životne uvjete. No 1986., kad je prva marksističkagerilska skupina došla u Mariquitu u potrazi za novacima, Rodolfo je iznenadio i pridružioim se. Događaj ju je toliko potresao da ju je dva mjeseca mučio proljev. Na kraju, kad je jednoga dana obavila nuždu, izašla je iz dvorišnog zahoda te glasno i samouvjereno

objavila: “Upravo sam israla svu svoju ljubav prema Rodolfu!”Otad Orquidea nije imala ni dečka ni proljev.

“ MO L I M O V A S , izađite i pridružite nam se na trgu, da malo porazgovaramo”, vikao je gerilackroz megafon. “Nećemo vam nauditi. Borimo se za vaša prava i za prava svih građanaKolumbije.”

Uporno je ponavljao iste rečenice, sve glasnije, ali osim učitelja, dvojice pijanaca,prostitutke koja je patila od nesanice i tri psa lutalice, nitko mu se nije odazvao.

“Mogu li ja, mama?” upitala je Gardenia Morales majku, koja je prala posuđe s JulijemCésarom.

“Ti nemaš što tražiti na komunističkim mitinzima.”“Ali, nemam što drugo raditi.”“Nađi kutiju sa šićem i dovrši pokrivač za načelnikovu ženu. Uskoro će nam trebati

novac.”“Mama, nedjelja je. Htjela bih izaći.”“Gardenia, čula si me”, rekla je udovica, povisivši glas i ošinuvši je pogledom. Gardenia

se ljutito udaljila, ostavivši neugodan miris za sobom. Julio César rukama je prekrio nos i

usta te kroz prste promrmljao: “Mama, molim te, nemoj je uzrujavati.”Poput sestara, i Gardenia je dobila ime po mirisnu cvijetu. No, kad je bila razdražena,tužna ili uznemirena, ispuštala je miris nimalo sličan onome koji se širi oko toga nježnogacvijeta. Koliko god se puta okupala u toploj vodi s ružama, kozjom krvi i jasminom, i kolikogod se puta poškropila miomirisima, kad god bi se uzbudila, iz pora joj se širio vonj koji jepodsjećao na životinjsko truplo. Doktor Ramirez - jedini liječnik u gradu - nije uspijevaopronaći lijek za taj smrad, a vračevi kojima ju je majka vodila govorili su da je Gardenijuopsjeo zao duh. Tu se ništa nije moglo, i obitelj Morales morala se naviknuti na trajni vonj.No ipak, Gardenia je bila lijepa žena. Imala je dvadeset sedam godina i neprekidno je

izazivala sestre da joj na licu pronađu makar jednu bubuljicu ili boru. Velike joj oči bile sucrne, a pune usne skrivale su dva reda savršeno bijelih zubi. Obrve su joj bile guste i nikadih nije čupala, ali trepavice je u posebnim prigodama uvijala. Dug, nježan vrat uvijek je



11

resila aromatičnom ogrlicom od suhih klinčića, kuminova sjemena i cimetnih štapića nanevidljivoj najlonskoj niti. Iza lijevog uha umetnula bi svježe cvijeće, tratinčice ili ljubičiceiz doline, već prema tome koje bi toga dana najugodnije mirisale. Svakih nekoliko trenutaka

gotovo nesvjesno bi isplazila jezik i navlažila usne - a tu su naviku pobožne žene izMariquite tumačile kao znak požude. No, poput starije sestre, i Gardenia je bila djevica. Svatri udvarača iz obližnjih gradića pobjegli su čim su je namirisali. Čak i kad je u Mariquitudošla druga gerilska jedinica u potrazi za novacima 1988., Gardenia je bila jedna od rijetkihžena kojima se ti lascivni revolucionarni ženskari nisu potrudili udvarati.

Budući da su stanovnici odlučili odbiti poziv da izađu iz kuća i dođu na gerilski miting,pobunjenici su se dosjetili jadu i krenuli od vrata do vrata u potrazi za dobrovoljnimprilozima, nadajući se i da će zainteresirati pokojeg zdravog mladića za svoj pokret. No, tekrijetke obitelji otvorile su im vrata. Marikićanima je već bila puna kapa toga da im dodijava

koja god skupina pobunjenika koja bi sišla s planina i tražila novac, perad, svinje i pivo,usput očaravajući poštene žene svojim mačističkim držanjem i sivomaslinastimuniformama. Osvojili bi i njih same i njihove djeve, a nakon tjedan ili dva ostavili bi ih suništenim ugledom, nabreklim trbuhom i gotovo nikakvim izgledima za brak.

Kad je Magnolia Morales, koja se nije micala od prozora još otkad su gerilci došli,obavijestila majku da pobunjenici kucaju na sva vrata, udovica je odmah umotala ostatke oddoručka u lišće banane i ostavila zavežljaj na kućnome pragu.

“Mama, trebali bismo im osobno uručiti hranu”, rekla je Magnolia. “To su komunisti, ane psi.”

“A, ne”, odlučno je odgovorila udovica. “Ako im otvorim vrata, počet će nam držatipredavanja o komunizmu i očijukati s vama curama. Ni slučajno!”

“Mama, pa samo želim razgovarati s njima. Neću pobjeći ni s kim od njih.”“Razgovaraj kroz prozor”, rekla je majka i nagurala teški drveni stolac na vrata.Magnolia Morales, najmlađa od triju sestara, imala je dvadeset dvije godine, ali doimala

se mnogo starijom. Mlohave grudi nazirale su joj se kroz gotovo prozirne košulje koje jevoljela nositi, a bokovi su joj bili široki i gotovo ravni. Imala je muške noge, dlakave imišićave, i skrivala ih tamnim čarapama. Njezinu licu ništa nije nedostajalo: dva tamna oka

krasile su prikladne trepavice i obrve, bila su tu usta, nos i previše neželjenih dlaka. Nekoć je čupala tu strniku, ah tvrdoglave dlake - poput gerilaca - uvijek su iznova nicale. Na kraju

je odlučila pustiti ih da rastu kako im se sviđa, i one su rasle. A crna i sjajna kosa slobodnose slijevala do struka.

Magnolia ni u kojem slučaju nije bila djevica. “Da je svakom naplatila usluge, već bi bilamilijunašica”, ogovarale su stare cure. Ugled joj je bio tako loš da ne bi bio gori ni da seuistinu bila prodavala. Zapravo nije spavala s mnogo muškaraca, nego samo s pogrešnomvrstom: hvalisavcima. Kad je prvi put čula glasine, šest mjeseci nije izlazila iz sobe, mislećida će ljudi zaboraviti na njezin upropašten ugled. No 1990. godine, kad je u grad prispjela

treća gerilska skupina, Magnolia je izišla iz skrovišta u nadi da će upoznati nekoga novoga.Tada je shvatila da joj je ugled najmanji problem; naime, gerilci su uvjerili većinuneoženjenih muškaraca u Mariquiti da prihvate revoluciju. Magnolijin najdraži san da će se



12

udati za pristala bogataša odjednom je postao neostvariv. Čak i njezin drugi san po dragosti,naime da će se uopće udati, činio se još manje ostvarivim. Slomljena, neko se vrijememotala oko prozora svoje spavaće sobe i promatrala kako hrpe ženika odlaze s gerilcima, a

kad se i posljednji izgubio iz vida, polako je mahnula, i zaplakala.

GE R I L C I, N J I H ČE T R D E S E T, u podne su se iznova okupili na trgu. Posjedali su u sjenu stablamanga i popisali što su bili prikupili: dva živa, koščata pileta, dva kilograma riže, tri litreCoca-Cole bez šećera, šest glava šećera, tri smotuljka ostataka hrane i šaku zahrđalihnovčića. Pridružio im se i novak Ángel Alberto Tamacá, dvadesettrogodišnji učitelj. Bio jeto sin jedinac legendarnog pobunjenika, ubijenoga kad je Ángelu bilo tek nekoliko mjeseci.Othranila ga je majka Cecilia Guaraya, i njezin drugi muž don Misael Vidales, mudarčovjek koji se prije mnogo godina doselio u Mariquitu, noseći sa sobom samo svoju gušu i

tri velike kutije s knjigama, a tri mjeseca potom postao je prvi učitelj u Mariquiti. Ángel jeod majke naučio lijepo se ponašati te biti discipliniran i ustrajan. Od očuha je pak naučiomatematiku, zemljopis, fiziku i komunizam.

Za razliku od većine mladića u gradu, Ángel Alberto nije služio vojsku. Don Misaelnazvao je nekoga tko mu je dugovao uslugu, taj je nazvao nekoga drugoga, i nakon što jenebrojeno mnogo ljudi podsjetilo kojekoga na neuzvraćenu uslugu, Ángelovo ime na kraju je došlo do utjecajne osobe koja ga je razriješila od obveza prema domovini. Tada je don Misael počeo obučavati Ángela kao svojega nasljednika u osnovnoj školi u Mariquiti. Starac je već cijela dva naraštaja bio naučio čitati i pisati, zbrajati i oduzimati, množiti i dijeliti, tese već bio zasitio toga. Vid mu je slabio, a ruke i noge gubile snagu. Da se bio malopotrudio, bio bi mogao prebojiti preostale vlasi na svjetlucavoj si glavi, a guša mu je tolikonarasla da ju je krstio Pepe i pitao se ne bi li je u poreznom obrascu naveo kao uzdržavanuosobu.

Prije no što je navršio osamnaestu, Ángel Alberto Tamacá postao je najmlađi učitelj uMariquiti i gradski agitator. Javno je izražavao prezir prema dvjema tradicionalnimpolitičkim strankama i izvikivao slogane protiv vlade koji su tada bili popularni:“Kapitalističke svinje! Izrabljivači!” Studenti su ga zvali “Profa”, a sudac i policajac

“Luđ

ak”. Svećenik ga je proglašavao “vragom”, a ve

ćina ljudi nazivala ga je “komunistom”.Žene su mu pak pridavale razne nadimke od milja: “Tatica”, “Bombončić”, “Kolačić” i

tome slično.Ángel je na novom poslu stjecao samopouzdanje i razvijao sposobnost da predvodi.

Počeo je u slobodno vrijeme ići od vrata do vrata i poučavati Komunistič ki manifest. Nedugo potom utemeljio je “trenutak istine”, sastanak na trgu - a u slučaju kiše, u školi - unedjeljno poslijepodne, na kojemu bi govorio o učenjima Marxa i Lenjina, čitao najslavnijegovore Fidela Castra i Che Guevare, recitirao Nerudinu poeziju i pjevao najvatrenije pjesmeMercedes Sosa, Silvija Rodrígueza i Violete Parra.

“Trenutak istine” na početku je okupljao šačicu ljudi, ali kad je don Misael počeoposluživati pivo, postao je najpopularniji događaj u cijelome tjednu. Nakon nekolikomjeseci ljudi su već počinjali recitirati socijalističke pjesme i ponavljati komunističke



13

govore. Napamet su naučili La maza, Si se calla el cantor i druge revolucionarne pjesme, iza njih osmislili plesne korake i poze te tako stvorili jedinstven ples, smjesu tanga, salse isanjuanera. Petero novorođenčadi dobilo je imena legendarnih komunističkih filozofa,

pobunjenika i toponima: Hochiminh Ospina, Che López, Vietnam Calderón te Trotsky iCuba Sánchez. Komunizam, većini seljana nekoć nepoznat pojam, postao je istoznačan sprovodom u nedjeljno poslijepodne.

Ángel je bio svjestan toga da mještani ne shvaćaju njegova učenja ozbiljno, ali bio jeponosan na to što im ipak gradi političku svijest. Bio je najsretniji kad bi čuo dvojicu staracakako govore o Karlu Marxu kao da im je taj filozof prvi susjed; njegove su ideje upotpunosti razumjeli i slagali se s njima, i stoga više nisu bili tek dvojica starih pijanaca. No,nije uspio suzbiti razočaranost kad su na dan izbora, nakon dvije godine indoktrinacije,mještani većinom privremeno zaboravili na Marxa i Lenjina, Castra i Che Guevara, i glasali

za kandidate dviju tradicionalnih stranaka.Premda su njegove komunističke sklonosti dakle svima bile dobro poznate, vijest da se

Ángel pridružio pobunjenicima ipak je iznenadila sve, jer je već bio imao više prilika da imse pridruži, a nije to učinio. Nitko u Mariquiti nije mislio da bi Profa, Luđak, Vrag,komunist i Bombončić mogao prikupiti dovoljno hrabrosti da poduzme tako odvažan korak.No nisu znali da je Ángel taj put imao razlog da otiđe iz sela. Bio se zaljubio u Amorosu,prostitutku iz bordela „La Casa de Emilia“, koja je nedugo prije bez pozdrava otišla izMariquite. Ángel je bolovao zbog njezina odlaska. Nije mogao jesti, spavati niti misliti ni očemu osim o njoj. Morao je otići s gerilcima, ili s putujućim cirkusom, ili s braćom

kapucinima, ili se jednostavno utopiti u obilnim jesenskim kišama, jer bi inače bio poludio.

G E R I L C I s u S E B A C I L I na hranu i gazirana pića koja su prikupili. Kad su završili, komandantPedro, visok muškarac lica boje zemlje, s ožiljkom što mu se pružao uz vratnu žilu, polako je hodao od jednog do drugog vojnika i bez riječi se zagledao u svakog od njih.“Matamorose”, pozvao je na kraju. “Moram ti nešto reći. U četiri oka.” Dvojica su izašla izskupine i prešla na drugu stranu trga, na trenutak zastavši pokraj okljaštrenoga kipaneznanom junaku. Šaptali su. Bilo je jasno da raspravljaju o nečemu ozbiljnom, pa čak i

opasnom, jer su obojica odavali dojam napetosti. Svečano su se rukovah i vratili ostalimvojnicima. Komandant Pedro odabrao je šestoricu pobunjenika, uključujući i Ángela

Tamacu, i zapovjedio im da se pripreme za polazak. “Vi, ostali, slušajte Matamorosovezapovijedi”, rekao je. Nakon pet minuta, komandant Pedro, Ángel i petorica drugih vojničkisu se pozdravili i uputili prema planinama.

Matamoros je bio visok muškarac u dvadesetim godinama; bio bi veoma pristao da munije nedostajalo desno oko, koje je izgubio tri godine ranije, kad je pogođen u lice u okršajus kolumbijskom vojskom. Četiri gornja prednja zuba bila su mu zlatna, kao da je njima želionadoknaditi općenit nedostatak izražajnosti. Zbog tog silnog zlata u ustima kao da mu je

svaka zapovijed nosila veću težinu. Čekao je deset ili petnaest minuta prije nego što seobratio svojim nestrpljivim podređenima, a tada je zgrabio megafon i povikao:

“Duboko smo razočarani muškarcima u ovom gradiću...”



14

Gerilci su skočili na noge.“Tražili smo hranu, a vi ste nam dali ostatke...”Uzeli su naprtnjače i opasali se remenima.

“Tražili smo novac da se možemo i dalje boriti za vas, a vi ste nam dali samo bezvrijednenovčiće...”Napunili su svoje stare puške.“Tražili smo da nam se mladići pridruže, da nam pomognu da oslobodimo domovinu od

imperijalizma, a osim vašeg učitelja, svi ste otplazili u kuće poput žohara...”Postrojili su se u petorke.“Vi ste sebične kukavice koje ne zavređuju našu spremnost da umremo za vas...”Istupili su i uperili puške u nebo bez sunca.“Slušajte pažljivo, jer neću ponavljati. Ako ste stariji od dvanaest godina i imate muda

među nogama, morate raditi za revoluciju, i to od danas. Odmah dođite na trg jer ćemo vasinače pronaći i smaknuti!”

Na kraju, dočekali su Matamorosovu konačnu zapovijed:“Drugovi: u ime kolumbijske revolucije, uzmite što je vaše!”

Pobunjenici su ispalili nekoliko hitaca u zrak i krenuli u pohod: provaljivali su vrata, punilinaprtnjače hranom i novcem, tjerali mladiće i starce iz soba, izvlačili ih ispod kreveta, izormara i kovčega, i strijeljali one koji bi se oduprli. Metak je prvi dobio don Marco TulioCifuentes, vlasnik gradskoga bara, koji je nastrijeljen u nogu kad je pokušao pobjeći prekokrova svoje kuće. Eloisa, ranjenikova žena, goloruka se bacila na napadača i počela ga

udarati. To je tako razbjesnilo pobunjenika da se uspio osloboditi od luđakinje i dvaputustrijelio don Marca Tulija u glavu. Dvije ulice niže, policijski narednik Patiño i dvanjegova policajca pohitali su iz načelnikove kuće (u kojoj su se skrivali) s isukanimpištoljima. Kad su vidjeli mnoštvo gerilaca, policajci su bacili pištolje na tlo i digli ruke uzrak. No narednik je uspio jednim hicem ubiti pobunjenika. Na tu junačku akciju uzvratilose s devetnaest hitaca koji su mu izbušili tijelo s devetnaest strana. Prije nego što je pao,narednik se ukočio poput kipa u fontani iz koje teku mlazovi krvi. Nedugo potom, preostalimuškarci - uključujući oca Rafaela - krotko su izašli iz skrovišta i pognutih glava, s rukama

u zraku, krenuli prema trgu.

U D O V I C A M O R A L E S ushodala se po svojoj dnevnoj sobi. Poluzatvorenih očiju i s rukama naleđima, razmišljala je kako bi mogla spriječiti pobunjenike da odvedu njezinatrinaestogodišnjeg sina Julija Césara. Orquidea, Gardenia i Magnolia stajale su u kutu,držeći se za ruke, i čekale da im se majka smiri. Iznenada, udovici je nešto palo na pamet.Dala je upute kćerima i potražila staru haljinu za prvu pričest koju su kćeri nosile u tojprigodi. Našla ju je zgužvanu u kovčegu pod krevetom. Poslužit će svrsi, pomislila je. Tadase prisjetila da postoji Bog i razni sveci kojima se može obratiti u teškim situacijama, i

premda nije imala mnogo vremena, zapalila je svijeće pred brojnim slikama po kući. Zatimse počela moliti i tražiti preplašenog sina. “Oče naš koji jesi na nebesima... Julio César!Sveti se ime tvoje... Julio César! Dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja... Julio César! Gdje



15

si, dovraga?” Svojeg mršavog sina našla je skrivenog pod svojim krevetom kako se trese odužasa. “Brzo, navuci ovo”, zapovjedila je i bacila čipkastu haljinu na postelju. “Kruh našsvagdanji daj nam danas...”, ponavljala je udovica mehanički, zastajući svakih nekoliko

trenutaka da požuri Julija Césara. Pomogla mu je da zakopča haljinu, omotala mu glavicubijelim svilenim velom i pričvrstila ga plastičnom krunom. Dječak je bez riječi pokazao nasvoja gola stopala. “Zbog cipela se ne brini”, rekla je i dogurala ga u dnevnu sobu.

Kad su Matamoros i četvorica njegovih ljudi navrh u kuću Moralesovih, zatekli suOrquideju, Gardeniju i Magnoliju kako mirno pletu u dnevnoj sobi, majku kako u kuhinjikonzervira guavu i Julija Césara kako poput male Djevice Marije sjedi u drvenoj stolici zaljuljanje, s Biblijom u ruci i srcem u petama. Matamoros je stao uz vrata, s dugom puškom urukama. Ostala četiri gerilca ushodali su se po kući i prljavim čizmama remetili tišinu soba,pregledavajući svaki kutak u potrazi za muškarcima dovoljno starim da mogu pritisnuti

okidač puške.“Jedini muškarac u ovoj kući bio je moj muž Jacobo”, rekla je udovica Matamorosu,

pokazavši na veliku, uokvirenu fotografiju čovjeka vrlo sličnog Winstonu Churchillu, koja je visjela na zidu. “Umro je prije deset godina, od raka.” Lice je prekrila rukama i glasnozaplakala.

“Gospođo, zar nemate sinova?” upitao je Matamoros, pogledajući iskosa prema JulijuCésaru.

“Nemam, gospodine”, zajecala je. “Bog me je blagoslovio četirima prelijepim kćerima.”“Vidim”, rekao je i ushodao se naprijed-natrag, te se zapiljio u dječaka. Tri kćeri sve su

se više uznemirivale, a kao što se moglo i očekivati, Gardenia je počela ispuštati svoj vonj.“Djevojčice, kako se zoveš?” upitao je Matamoros na kraju, obrativši se Juliju Césaru.Dječak je problijedio i širom otvorio usta. U tom trenutku, vratila su se četvorica gerilaca ipridružila svojem nadređenom u dnevnoj sobi.

“Negativo, komandante”, uzviknuo je jedan od njih. “U ovoj kući nema nijednogmuškarca.”

“Onda, idemo”, rekao je Matamoros i mahnuo svima da pođu.“Komandante”, rekao je jedan od pobunjenika uz lascivan osmijeh na sitnom licu.

“Smijemo li pojebati cure?”“Afirmativo, druže”, odgovorio je komandant. “To jest, ako vam ne smeta smrad govna uovoj kući.” Pljunuo je na pod. Pobunjenici su odjednom primijetili vonj i brzo izašli; sviosim najmlađeg, koji je skinuo povez s nadlaktice, prekrio njime nos i usta te krenuo prematrima djevojkama. Činilo se da je tek navršio petnaestu, tamnoputi Indijanac bez jednogprednjeg zuba. Stao je uz Orquideju i jednom rukom joj stisnuo bradavice dok drugom nijepuštao svoju prastaru pušku.

“Molim te, nemoj”, preklinjala je Orquidea, odmičući se od njega. “Još sam djevica.”“To bolje”, nacerio se dječak i uhvatio je između nogu. Gardenia je zažmirila i pognula

glavu. Magnolia se nasmiješila dječaku i odložila pletaće igle, nadajući se da će i ona doćina red. No, gerilac je već bio skrenuo svoj požudni pogled prema Juliju Césaru, koji seljuljao sve brže. “Sigurno je i ona djevica”, rekao je mladi pobunjenik i prišao dječaku. Tri



16

sestre su poskočile i zavrištale, a njihova majka, koja se bila tiho molila, uzviknula je: “Nediraj moju djevojčicu!” Stala je uz sina. “S ostale tri čini što želiš. Ako hoćeš, uzmi mene,ali ne Juliju, molim te!”

“A zašto ne?” upitao je dječak cinično.“Pa još je djevojčica. Nije primila ni prvu pričest.”Dječak se glasno nasmijao kroz tkaninu što mu je prekrivala usta. “Pa, primit će je sada”,

rekao je i uhvatio se među noge.Udovica je osjetila nenadan poriv da odalami drznika po licu. Zbog toga se osjetila

nadmoćnom i stala između njega i svojega sina. “Ne dam ti da ostvariš svoje bludne želje!”“Gospođo, upozoravam Vas, maknite se.”“Trebali biste se boriti za naša prava, a ne kršiti ih”, rekla je optužujuće, s rukama na

bokovima. “I mi žene imamo prava, i moje kćeri i ja učinit ćemo što god treba da se

zaštitimo od zlikovaca kao što si ti.”“Vi, žene, nemate ništa”, odvrati mladi gerilac prezirno. “Ovo je zemlja muškaraca i

uvijek će to biti.” Jednim udarcem u lice srušio ju je na pod i uzviknuo: “Samo mi se još jednom približi i ustrijelit ću te!” Izvadio je remen, otkopčao prljave hlače i počeo ih polakospuštati. Julio César brzo se ljuljao i plakao, a Orquidea i Magnolia u kutu su grizle nokte.Gardenia, vidno uzbuđena, sjela je i hladila se, mašući skutima duge suknje, zagađujući zrakznojem. Smrad je postao nepodnošljiv. Gerilac je pao na koljena i povratio. Dok je jošbljuvao, doña Victoria je ustala s poda, otvorila vrata i golim stopalima izgurala polugologdječaka van. Gledala ga je kako se s puškom kotrlja po stubama i pada na tlo, a tada je s

treskom zatvorila vrata.Gardenia je prestala strahovati i smrad se rasplinuo. Udovica je uzela bočicu

medicinskog alkohola i davala kćerima i sinu da ga pomirišu kako bi se oporavili od šoka igađenja. Svih petero sjelo je za stol u blagovaonici, uhvatilo se za ruke, i stara matronaizrekla je nekoliko molitava, prekidanih suzama i živčanim smijehom.

Vani su još odjekivah pucnjevi, ritmički naglašavani jecajima novih udovica i plakanjemsiročadi.

J E D A N S A T P O T O M ,

kad je pucnjava prestala, udovica Morales izašla je na ulicu. Lijeva stranalica već joj je bila natekla. Žene Mariquite okupile su se na objema stranama glavne ulice,ostavivši tek dovoljno mjesta za povorku muškaraca i dječaka koje su gerilci odvodili. Timuškarci bili su susjedi i prijatelji udovice Morales: oni koji su 1970. izrazili dobrodošlicunjoj, mužu i dvjema starijim kćerima kad su prvi put došli u Mariquita; oni koji su jojdonosili rukom ubrano cvijeće kad je rodila dvoje najmlađe djece; a godinama potom, oni su je tješili kad joj je preminuo muž. To su jedini muškarci koje je poznavala dvadeset dvijegodine. A oni mladići što hodaju uz njih, njihovi mlađi sinovi, svakoga poslijepodnevazastajali su u njezinoj kući i pomagali Juliju Césaru pisati domaću zadaću, oni koji su joj

nosili košaru s namirnicama s tržnice, i oni koji su svake nedjelje igrali nogomet na ledinipred njezinom kućom.

Udovica je vidjela kako žene plaču dok muškarci pognute glave prolaze pokraj njih.



17

Vidjela je kako Cecilia Guaraya da je naočale svojem starom suprugu, a Justina de Pérezzubalo svojemu. Vidjela je kako Ubaldina de Restrepo svojem posinku, Campu Elíasumlađem, daruje vlastitu krunicu. Vidjela je kako druge žene svojim muževima daju

obiteljske fotografije, hranu umotanu u lišće banane, četkice za zube, budilice, ljubavnapisma, novac. Vidjela je kako žene plaču dok privijaju muža uza se, kako jecaju dok ih ljubeposljednji put. Znale su da ih više neće vidjeti, da ti muževi, sinovi, bratići, nećaci i prijateljiumiru upravo ondje, tada, pred njihovim očima.

Kad je bila tužna, udovica je uvijek osjećala nostalgiju za pokojnim mužem. No taj putnije zaplakala. Bogu je zahvalila na tome što je Jacobu poslao rak koji mu je omogućio daumre kod kuće, njoj u naruč ju. Bilo joj je žao ostalih žena u gradiću i duboko je uzdahnulakad je vidjela kako posljednja dvojica nestaju u oblacima prašine koju je podizao njihovhod.

Udovica Morales polako se okrenula. Ne manje polako, krenula je kući, praćenaodjecima jecaja. Zakoračila je preko praga, držeći kvaku objema rukama, i čelom zatvorilavrata. Dugo je tako ostala, plačući.

Njezina draga Mariquita pretvorila se u gradić udovica u zemlji muškaraca.



18

Gordon Smith, 28 god.Američki novinar

"John R.", 13 god.

Gerilac

Zbilo se to u nedjeljno poslijepodne. Sjedio sam na proplanku uz gerilski logor i čekao

Johna. Pristao je na intervju sa mnom.

Gerilski logor bio je malo naselje na visoravnima oko tri dana pje!ačenja od najbli"ega

grada.John je iznenada izronio iz !ume # dječači$ umotan u preveliku sivomaslinastu

uni%ormu s pu!kom preko ramena. &i'e mu je bilo maleno i presijavalo se od znoja posuto

pjegama. Paperje nad gornjom usnom bilo je tek naznaka brkova. (oliko sam nazirao podkapom kosa mu je bila 'rna. )inilo se da ima dvanaest godina najvi!e trinaest. *ukovali

smo se i nasmije!ili se jedan drugome.

+Sjedni dječače+ rekao sam i oslobodio mu mjesto na panju na kojem sam sjedio.+,e hvala+ odgovorio je i odmahnuo glavom. +-obro mi je ovdje. sim toga nisam

dječak. /mam petnaest godina.+

Glas mu jo! nije bio mutirao i govorio je glasno kao da to "eli nadoknaditi.Prvi put sam ga vidio na nogometnoj utakmi'i koja se odigrala samo dva sata prije na

istom proplanku. )inilo se da je najmla0i u obje momčadi # dijete koje se !ali s drugovima.

+-ječak vojnik+ pomislio sam to bi mogao biti dobar naslov članka.1li dječak preda mnom nije bio onaj John kojeg sam vidio prije. vaj se pravio da je

stariji i vi!i nego !to je doista bio.

Podignuo je jednu nogu i iz čarape izvadio kutiju 2aribora. 3ri puta ju je udario o dlanslobodne ruke i ponudio mi 'igaretu. Prestao sam pu!iti prije godinu dana ali pomislio

sam da bi 'igareta mogla razbiti led me0u nama i uzeo sam je. 3ada mu se u ru'i stvorio

upaljač u obliku replike mobitela.

+3o je dobar upaljač+ rekao je i pru"io mi ga. +Proizveden je u Sjedinjenim -r"avama.+

+(ako zna!4+ upitao sam. ,a upaljaču sam pročitao Made in China. +-ao mi ga je gringo. -o!ao je intervjuirati komandanta.+,isam bio prvi novinar koji se izlo"io svim opasnostima (olumbije u potrazi za dobrom

pričom. 5 dvije godine koje sam tu pro"ivio sreo sam mnogo tipova iz raznih dijelova

svijeta koji intervjuiraju geril'e pripadnike paramilitarnih jedini'a regularne vojnikeuzgajivače koke # ili poput mene sve njih.

+1 kako zna! da je on iz Sjedinjenih -r"ava4+

+/zgledao je kao ti blijed i plav plavih očiju. / govorio je čudno kao ti.+John i ja povukli smo dim ali ja sam se zaka!ljao.

Prasnuo je u smijeh6 +7aha#haha#haha#haha...+3akvog Johna sam vidio ranije6 vi'kastog nasmijanog dječaka. ,jegov +haha+ bio je

jedinstven. 5gasio sam 'igaretu i gledao ga kako se smije sve dok nisam prodisao.



19

1 tada iznenada je rekao6 +/mam samo trinaest godina.+ Poniknuo je očima kao da sestidi zbog toga !to je dijete. +1li nikome to ne govorim. Jedan je rekao da ima četrnaest i

vi!e ga ne po!tuju. (ao da mora! biti odrastao da bi ubijao ljude.+

(ad sam odabrao Johna kao sugovornika za intervju komandant mi je dao njegovdosje. Prema tom dokumentu John jo! nije sudjelovao u borbama. ,isam povjerovao u

to. Znao sam da komandanti %alsi%i'iraju dosjee svojih novaka posebno ako su maloljetni.

+(oliko si ljudi ubio4+ upitao sam ga.+7aha#haha. (ao da se to broji+ rekao je. +Samo zatvorim oči i pu'am sve dok vi!e ne

čujem pu'njavu s druge strane.+ Zbog tih opu!tenih odgovora pomislio sam da govori

istinu. +1 ti4+ upitao je. +jesi li ti koga ubio4+

dmahnuo sam glavom.

+Stvarno4+ )inilo se da je iskreno iznena0en. Polo"io je pu!ku na travu i sjeo pokraj nje.

(oljena je privio uz prsa i obujmio ih rukama. 8ilo je jasno da vi!e ne osje$a potrebu dabude starijim i vi!im. n je ubijao. Ja nisam.

+ čemu razmi!lja! kad se bori!4+

+9e$inom ne razmi!ljam ni o čemu ali ponekad mislim da spa!avam vlastiti "ivot zna!4/li ja ili oni a 8og me jo! ne "eli.+

+ dakle vjeruje! u 8oga.+

+,aravno. 2olim se svake večeri a posebno prije bitke.++2isli! li da 8og odobrava to !to ubija! druge4+

,eko vrijeme je razmi!ljao o mojem pitanju i na kraju izjavio6 +2islim da 8og ne "eli da

ja ubijam njih ali ne "eli ni da oni ubijaju nas.+Zatim sam mu postavljao pitanja o svakodnevnom "ivotu gerila'a i doznao da ustaju u

četiri ujutro postrojavaju se u pet a dnevne du"nosti dodjeljuju se u pet i trideset. -voji'a

kuhaju sva tri obroka dvije trojke idu u lov dvije četvorke izvi0aju u potrazi za mogu$im

napadačima a ostali su na stra"i. Poslijepodne obavljaju tjelovje"bu i vje"baju na streljani.

+vaj logor nije ni!ta u usporedbi s pripremnim logorom+ uvjeravao me. +ndje učite

pu'ati iz pi!tolja pu!aka i strojni'a i učite uočavati avione i koji dio trupa 'iljati. 3o jesuper:+ Sve je to izgovorio dječačkim glasom i prisjetio sam se dosjea koji mi je dao

komandant. /zvadio sam ga iz naprtnjače i iznova pročitao tu strani'u. Pisalo je da mu jepravo ime Juan Carlos Ceballos 9argas i da ima !esnaest godina da su mu roditelji

poginuli u prometnoj nesre$i dok je jo! bio dojenče da je 'ijelo djetinjstvo proveo u

siroti!tu odakle je otpu!ten kad je navr!io petnaestu te da je u studenom ;<<<.

dobrovoljno pristupio geril'ima. dlučio sam doznati koliko ima istine u tom dosjeu.+Je li ti John pravo ime4+

dmahnuo je glavom.

+1 koje jest4++Svoje pravo ime ne govorim nikome.+

+3o je u redu+ rekao sam. +John mi se svi0a. 3o je lijepo ime.++,ije samo John+ odgovorio je. +Zovem se John *.++/ dalje mislim da je to lijepo ime. Jesi li ga sam izabrao4+



20

Potvrdio je glavom. +Jesi li gledao *amba4+ 3o je upitao kao da se Rambo tek bio počeoprikazivati.

+Sva tri dijela+ priznao sam.

+/ ja isto. Stra!an je: Sje$a! se kako se zvao4 2islim *ambo4+2orao sam malo razmisliti. Pro!le su godine otkad sam gledao *amba ///. Znao sam da

je to bilo neko obično ime. 2i'hael4 *obert4 John4

+John:+ objavio sam. + shva$am. John *.+,asmije!io se. +2oja je baka imala televizor. Ponekad bi mi dopustila da gledam sve

dok ga nije prodala. Počela je sve prodavati da nam kupi hranu sve dok u toj ku$i vi!e nije

bilo ničega za prodaju.+

+Gdje ti je baka sada4+

Slegnuo je ramenima.

+1 ota'4 Gdje je on4++5 zatvoru. -obio je dvadeset godina jer je ubio susjeda koji nam je ukrao svinju.+

+1 majka4+

+5strijelili su je u glavu+ odgovorio je hladno kao da tek iznosi činjeni'u kao da sviumiru upravo na taj način. +3ip kojeg je ota' ubio imao je sina poli'aj'a. Strpao je o'a u

zatvor i ubio majku.+

+Je li netko prijavio poli'aj'a4++7aha#haha+ odgovorio je.

+(oliko si bio star kad se to dogodilo4+

/spru"io je lijevu ruku meni pred li'e kao !to dje'a pokazuju svoju dob. Pet prstiju.+1 koliko si imao godina kad si pristupio geril'ima4+

+Jedanaest.+

+Zna! li !to je ovo4+ upitao sam ga i pokazao mu dosje.

8a'io je pogled i odmahnuo glavom. +,e znam čitati. ,isam i!ao u !kolu.+

+=vo ja $u ti pročitati+ ponudio sam i počeo polako čitati redak po redak. Pozorno je

slu!ao ali izraz li'a ostao mu je isti.+-a je to barem istina+ rekao je kad sam zavr!io. +Zvuči mnogo bolje nego moj "ivot.+

3u"no me pogledao 'rnim očima. Zagledao sam se u njih i vidio dječači$a kako pu'a izpi!tolja lovi pti'e u !umi kleči i moli se prije polaska u borbu zatvorenih očiju otvara vatru

na nečijeg tu0eg neprijatelja. Zgu"vao sam dosje i ba'io ga.

+Samo jo! jedno pitanje+ rekao sam primijetiv!i da pogledava na sat. +*e'i mi !to te

navelo da pristupi! geril'ima.++8io sam gladan.+

John *. zgrabio je pu!ku i ustao. 8ilo je gotovo četiri sata poslijepodne a on je morao

stra"ariti od četiri do osam.+be$aj da ne$e! iskriviti to !to sam rekao tako da ispadnem negativa'+ rekao je.

+be$ajem+ uvjerio sam ga. -a to doka"em presavio sam ka"iprst i pala' u kri" ipoljubio sam ga gestom kojom (olumbij'i obe$avaju da $e odr"ati riječ.

Zatim je zatra"io dar. +8ilo !to+ rekao je.



21

Pogledao sam u naprtnjaču. )isto rublje četki'a za zube pasta za zube putne veličinedva kompleta baterija aspirini antibioti'i rola toaletnog papira i istro!en primjerak

Stotinu godina samoće, koji sam tek bio počeo čitati. Johnu *. ni!ta od toga nije trebalo.

1li tada sam u pokrajnjem pretin'u prona!ao bo"i$nu kemijsku olovku koju sam dobio kadsam posljednji put bio u ,e> ?orku.

"Feliz Navidad, Johne *.+ rekao sam i pru"io mu olovku.

+Navidad? 1li tek je travanj.++Svako doba dobro je za 8o"i$.+

-ao sam mu olovku i uputio ga da je naginje lijevo#desno. Gledao je kako -jed 2raz i

njegovi sobovi jezde nad minijaturnim zasnje"enim selom.

+7aha#haha.+ &i'e mu je zasjalo. +Je li proizvedena u Sjedinjenim -r"avama4+

+,isam siguran+ priznao sam.

-onja usna mu se opustila. 8io je razočaran.5zeo sam kemijsku i pomno je pregledao. ,a kraju sam na srebrnom prstenu koji je

dijelio gornji dio olovke od donjeg prona!ao tri ugravirane riječi koje je John *. "elio čuti.

+Sí + rekao sam. +Made in US."

Zahvalio mi je četiri ili pet puta okrenuo se i uputio prema logoru. ,aginjao je olovku

lijevo#desno i smijao se sve dok se njegovo si$u!no tijelo nije izgubilo u !umi.



22

DR UGO P OGLAVLJE

Načelnicakoja nije znala vladati

Mariquita, 29. listopada 1993.

RO S A L B A J E V I Š E O D T J E D A N D A N A pomno promatrala nebo. Kad god bi pogledala prema

oblacima i suncu, prema mjesecu i zvijezdama, učinilo bi joj se da je sve na nebu nad selomsve dalje i dalje. I danas, kad je izašla iz kuće i još jedanput bacila pogled na nebo,zaključila je da je zelene oči ne varaju. Istina je: Mariquita tone. Rosalba se prekrižila ikrenula ulicom prema trgu.

Rosalba udovica Patiño, kako se voljela predstavljati, bila je udovica policijskognarednika. Bila je neugledna, blijeda, mršavih ruku i nogu, uska struka i najveće pozadineod svih žena u Mariquiti. Dugu kestenjastu kosu uvijala je u punđu na vratu, a između obrvasmjestio joj se madež koji je izgledao kao muha sletjela na čelo. Kad bi se nasmijala - što senakon muževe smrti događalo doista rijetko - prižmirila bi, a usta bi joj se otvorila i otkrilasvjetlucavo srebro u njezinim kutnjacima. Imala je četrdeset šest godina, ali zbog dubokihbora oko očiju - koje se ne bi povukle ni nakon što bi se prestala smijati - i tanke, pjegavekože na rukama doimala se mnogo starijom.

Hodajući glavnom ulicom, Rosalba je primijetila nekoliko novih hrpa smeća i otpada.Nicale su neprekidno, posvuda. A budući da je gradić tonuo, bilo je samo pitanje vremenakad će smeće prekriti udovice s djecom. Klepetavi starac s klepetavim kamionom koji jesvaki tjedan dolazio u Mariquita da pokupi smeće prestao je dolaziti ubrzo nakon što su

muškarci odvedeni. Nema više ni gradskog blagajnika ni načelnika, i tko

će mu onda pla

ćatitu uslugu? Udovice neće. One imaju drugih briga - naprimjer, kako da prehrane svoju djecu

i sebe.“Prokleti starac!” procijedila je Rosalba, ne zastajući. Na uglu je skrenula lijevo i našla se

pred još jednom napuštenom kućom, domom Riverinih. Otkad su muškarci odvedeni, izMariquite je otišlo i nekoliko žena, s preostalom djecom i starcima, i sa svime što su uspjeliponijeti na mulama ili na vlastitim leđima. U manje od godinu dana, broj stanovnikaMariquite znatno se smanjio. U svakoj ulici zjapile su napuštene, ispražnjene kuće. Krovovi,vrata, podovi - uklonjeno je sve što se ukloniti moglo, sve dok od kuća nisu ostala samo

četiri zida od ćerpiča, s dva ili tri otvora raznih oblika. Rosalba se namrštila i krenula dalje.U posljednje vrijeme stekla je naviku da sjedne na klupu u parku i promatra mještanke

kako idu svojim poslom. Ravnodušne starice omotane crnom čipkom na puta u crkvu;



23

mlade žene kako izvikuju cijene svježeg voća, rabljene odjeće, sapuna, svijeća i sličnoga;goluždravu djecu kako trčkaraju za njima i prose, čekajući da ženama popusti pozornostkako bi od njih uspjeli što ukrasti. Nakon nekoliko minuta Rosalba više ne bi mogla trpjeti

svu tu dosadu i potražila bi nekoga s kim bi mogla porazgovarati. Danas je sjela na klupunapola prekrivenu ptič jim izmetom. Klupa se pružala pod dalekim suncem što se jedvaprobijalo kroz također daleke jutarnje oblake.

Iza ugla su izronile tri žene biblijskog izgleda u dugačkim spavaćicama, noseći velikevrčeve za vodu. Orquidea, Gardenia i Magnolia, sestre Morales, išle su na rijeku, udaljenugotovo pola sata hoda. Muškarci iz Mariquite još davno su izgradili branu na obližnjempotoku i usmjerili ga tako da kuhinje i praonice gradića opskrbljuje tekućom vodom. Sadase već bio pretvorio u korovom obraslo korito. Godina sušna vremena bila je dovoljna dapresuše i potok i vodovod, a suša je uništila i ljetinu, pa su žene i djeca trpjeli i glad, a ne

samo sušu.“Dobro jutro!” doviknula je Rosalba sestrama Morales.Nijedna joj nije odgovorila.Rosalba se osvrtala kako bi našla ikoga za razgovor - da mu se požali na loš odgoj triju

sestara i na ostalo što je tišti. Nije bilo nikoga.“Valjda su svi zauzeti neradom”, rekla je ogorčeno, obrativši se starom stablu manga

koje se našlo pokraj nje. “Nikad nisam vidjela veće lijenčine od udovica u ovom selu.Ponestaje nam hrane, a nemamo ni gnojiva da pognojimo tlo. Istina je da vlada suša, ali nesmijemo okriviti prirodu za svoje nevolje. A same nismo ništa poduzele. Cijelo vrijeme

sjedimo i žalimo se, čekamo da vijesti o našoj sudbini prijeđu planine i dospiju do ušijugospodina guvernera. Kako bi gospodin guverner sazvao svoje vijeće. Kako bi vijećeobavijestilo središnju vlast. Kako bi gospodin predsjednik sazvao svoj kongres. I kako bikongres ovlastio gospodina predsjednika da ovlasti gospodina guvernera da ovlasti koga godda pruži pomoć hrpi glupih udovica na nekom područ ju pogođenom sušom...”

Odnekud se pojavilo maleno krdo izgladnjelih svinja, u pratnji svoje pastirice, Ubaldineudovice Restrepo, koja ih je glasno psovala. Njezin pokojni muž bio je don Campo ElíasRestrepo - nekoć najbogatiji u selu - i pobunjenici su joj uzeli i njega i sedmoricu pastoraka.

Ubaldina je držala svinje u malenom oboru od bodljikave žice u kutu svojega vrta. Dvaputdnevno izvodila ih je u selo kako bi se životinje nahranile smećem. Svima je lijevo uhoobilježila crvenom bojom i prebrojavala ih nekoliko puta na dan kako bi se uvjerila danijedna nije ukradena.

Svinje su svakih nekoliko sekundi zastajale radi svake hrpe smeća na koju bi naišle.“Hajde, glupa životinjo!” doviknula je najmršavijoj životinji, koja je zaostajala za drugima.

“Ubaldina, kad ću dobiti svoje odreske?” doviknula je Rosalba. Već više od tri mjesecanije ni kušala meso, iako je još davno platila dva cijela svinjska odreska.

“Možda sljedeći tjedan”, odgovorila je Ubaldina. “Još nisam prodala uši i papke.”

Kad je u Mariquiti nestalo struje, Ubaldini su ostala dva beskorisna hladnjaka i zato bizaklala životinju tek kad bi prodala sve njezine dijelove.

“Nesreća za siromašne prilika je za bogate”, prošaptala je Rosalba stablu. “Znaš koliko ta



24

pohlepnica naplaćuje za funtu mesa svojih svinja, tovljenih smećem? Tri tisuće pezosa! Dabih kupila meso, morala sam Vaci iznajmiti stražnju sobu svoje kuće. Znaš, postolarovojudovici, Indijanki velikih očiju koja stalno nešto preživa. Dakako, Ubaldina to zna! Sama

sam joj rekla. Ali naprosto je nije briga. Ali ja nisam jedina. Znaš Lucreciu Saavedra? Starukrojačicu? Sirotica je morala zamijeniti drugi par škara za tripice da može skuhati juhu!”Dok se Rosalba žalila stablu, u gradić je ušao malen konvoj zelenih džipova, poprskanih

blatom. Žene su istrčale iz kuća, misleći da je to pomoć koju im šalje vlada. Iz džipova je upotpunoj tišini izašlo petnaest stranaca u vojnim odorama. Jednako tiho krenuli su prljavimulicama Mariquite, praćeni goluždravom djecom i majkama što su raširenih rukupreklinjale: “Molim vas, molim vas...” Vojnici su postavili nekoliko pitanja ocu Rafaelu,svećeniku (jedinom muškarcu kojega gerilci nisu odveli). Odgovore su zapisivah u malenebilježnice. Fotografirali su trg u ruševinama i veliku skupinu žena koje su se okupile oko

džipova i prosile.Najstariji vojnik popeo se na haubu svojega džipa i pokušao umiriti udovice. Bio je to

nizak, plavokos antipatičan muškarac. Znoj mu se presijavao na licu obilježenom raznolikimožiljcima svih veličina. “Zovem se Abraham”, počeo je blagim glasom koji nije odgovaraonjegovu izgledu. “Nismo ovdje da vam izrazimo sućut zbog vašeg gubitka, premda svisuosjećamo s vama. Došli smo procijeniti materijalnu štetu koja je nanesena selu kako bistedobili pravednu nadoknadu.” Te izjave potkrepljivao je hitrim kretnjama svojih malenihruku. “Nažalost, potrajat će dok pomoć ne stigne do vas. Vidite, naša zemlja je u još jednomgrađanskom ratu. Gerilci i paravojne skupine napale su mnoga sela prije vašega, pa...”

Premda je donio loše vijesti, taj sitni čovjek kao da je hipnotizirao žene i djecu. Zadivljenosu zurili u njega, kao da čekaju da snese jaja ili iznoji mlijeko. Samo jedna žena ostala jeprisebna: Rosalba udovica de Patiño.

“Cijenimo Vašu iskrenost, gospodine”, prekinula je Abrahamov govor. “Ali recite namtko će nama i našoj djeci dati hrane dok ne padne kiša?”

“Gospođo, bojim se da nemam odgovor na to pitanje, ali...” “A odjeću? Ovi naši dronjciveć se raspadaju.” Brzo se okrenula prema ženama i rekla: “Zar da do kraja života hodamogoli kao Indijanci?”

“Gospođ

o, slušajte...”“Ne”, prekinula ga je Rosalba, unijevši mu se u lice. “Vi slušajte nas. Jeste li kojimslučajem fotografirali naše prazne cisterne i gomile smeća koje niču posvuda? Jeste li usvoju malu bilježnicu zapisah da naše selo tone?”

“I da već godinu dana nemamo struje?” nadovezala se Ubaldina, svinjarica.“I da jedini telefon u gradu ne radi?” doviknula je Magnolia Morales iz stražnjih redova.I ostale žene počele su izvikivati svoje pritužbe, te je Abraham postajao sve nervozniji.

Ako se bura prosvjeda pretvori u nerede, znao je da ih neće uspjeti suzbiti sa svojihčetrnaest ljudi. Ne samo da žena ima više nego su i gladne, kao i njihova djeca. Ljudi se

lakše bune kad im je želudac prazan.Rosalba je odjednom briznula u plač. “Što da radimo?” zapomagala je. “Svi ćemo

pocrkati od gladi, u smeću, a to će primijetiti samo strvinari.”



25

“Señora”, počeo je Abraham, zbunjen promjenom njezina držanja. “Ovom gradu treba jak vođa, poput Vas. Zašto ne preuzmete ured načelnika dok vlada ne odluči što joj ječiniti?”

“Ne znam ništa o građanskom pravu i sudskim postupcima”, priznala je Abrahamu,nadlakticama brišući suze iz očiju, “ali moj muž je bio policijski narednik u Mariquiti.Hrabar muškarac koji je položio život u borbi protiv pobunjenika.”

“Već zbog toga”, odgovorio je Abraham, “već zbog toga ste upravo Vi savršeni zaupravitelja ovog sela.”

Nije želio da Rosalba ozbiljno shvati taj prijedlog; samo ju je htio ušutkati. Ali ta žena,nenavikla na komplimente, iznenadila ga je i prihvatila prijedlog. Abraham je sišao sa džipai rukom napisao dokument kojim ju je proglasio vršiteljicom dužnosti načelnika. Na kraju jesve to i službeno potvrdio, otpjevavši bez sluha kolumbijsku himnu, zajedno sa svojim

vojnicima.

KA D J E S T U P I L A N A D U Ž N O S T, prvoga dana krenula je na posao u sedam sati. Na crnu haljinunavukla je bijelu pregaču, a ponijela je metlu, krpu i vjedro puno sapunjave vode. Za uho jezataknula okrajak olovke, a u džep pregače stavila je notes i pištolj. Hodajući glavnomulicom, razmišljala je tome koje će sve velike stvari učiniti za Mariquita. Kad god bi joj napamet pala kakva zamisao, izvadila je notes i dodala je na popis važnih poslova. Vratititekuću vodu u grad. Izgraditi sustav navodnjavanja za usjeve. Poslati nekoga u grad pognojivo i sjeme.

Mariquitin općinski ured bio je kućica na trgu. Na pročelju se još kočila pločica simenom bivšega suca, Jacinta Jiméneza. Gerilci su ga smaknuli pred njegovom užasnutomženom i djecom, a potom odveli njegova osamnaestogodišnjeg sina. Sirota udovica Jiménezdanima je plakala. A tada, jednoga jutra spakirala je odjeću i mnogo pari cipela te se sdvjema kćerima otputila prema Ibaguéu, gdje se ubrzo udala za mesara, s kojim je ponovnobila sretna. Prije odlaska dala je ključ općinskog ureda Rosalbi (bile su dobre prijateljice).

Načelnica se iznenadila kako joj je lako bilo otključati bravu nakon gotovo godinu dana.Otvorila je vrata i susrela se s naseobinom ciktavih šišmiša koji su se bili udobno smjestili uuredu. Zgađeno je ustuknula. Odurna stvorenja lepetala su krilima i zabijala se u zidove,uznemirena stupom svjetla koje je prodiralo kroz vrata. Rosalba je pričekala da se umire.Zatim je vrlo odlučno stupila unutra, otključala i otvorila jedini prozor te pogledom ispratilašišmiše koji su joj pokraj glave izletjeli iz kuće. Počela je brisati prašinu u uredu, prekinuvšisamo na trenutak kako bi unijela bilješku u notes. Organizirati ekipe za č iš ćenje smeća sulica. Metlom je skinula paučinu iz stropnih kutova. Neka žene siju rižu, pamuk i sijerak,koji podnosi sušu. Presložila je knjige na polici i odijela u klimavom ormaru te premjestila

radni stol iz jednog kuta u drugi. Vratiti struju, svih sedam dana u tjednu. Dvaput je pomelai oprala pod. Telefon treba proraditi. Presadila je prelijepu begoniju u lonac i stavila je u kut.Ponovno otvoriti školu. Na kraju, načelnica je zapalila eukaliptusovo lišće kako bi istjerala



26

zle duhove iz sobe.Kad je završila, Rosalba je stala iza stola od mahagonija i ogledala se. Ured joj je sada

najčišće i najurednije mjesto u cijelom selu. Bila je zadovoljna. Ugurala je svoju bujnu

stražnjicu u naslonjač i pogladila glatku površinu stola. “Obnovit ću Mariquita tako da budekakva je i bila”, rekla je. “Ne, ma što to govorim? Pretvorit ću je u mnogo bolji gradić negošto bi to muškarci ikada mogli. Uostalom, ja sam rođeni vođa.”

RO S A L B A J E B I L A R O D O M iz grada Honde na rijeci Magdaleni. Kad je imala četrnaest godina,majka joj se ugušila od riblje kosti. Rosalba je preuzela odgovornost za kuću i četvoricumlađe braće; svima je podijelila zadatke, od jednostavnih poslova poput guljenja krumpira,do težih, poput krunjenja kukuruza u drvenu zdjelu. Čak i najmlađi brat, koji je imao samočetiri godine, imao je dužnost: donositi s rijeke vodu za kuhanje i pranje. Rosalba je strogo

provodila ta pravila i braća je nisu voljela. Svi su morali ustati već u šest ujutro, a lijegali suu osam navečer. Svaki dan obvezatno je bilo kupanje spužvom u hladnoj vodi rijeke. Prijesvakog obroka i prije spavanja morah su se pomoliti. Nisu smjeli ostaviti ni kap vruće juhenepojedenu. Neprekidno su morali govoriti “molim” i “hvala”, za psovku bi bili kažnjeni,kao i kad bi se na što požalili, ili se, ne daj Bože, potukli.

Rosalba ih je sve šišala posljednje nedjelje svakog mjeseca, a nokte im podrezivala svakedruge subote. Svaki dan kuhala je tri obroka za cijelu obitelj, prala im rublje i okopavalasvoj maleni vrt, gdje je uzgajala salatu, korijandar, luk i mrkvu. Subotom i nedjeljom djecasu odlazila u školu, gdje su učila čitati i pisati. Ona je pak usavršavala svoj krasopis sve doknije bio besprijekorno uredan i lijep.

Bila je vrlo štedljiva s ono malo novca koji joj je otac davao, ali ostali članovi obiteljinisu odobravali njezin odabir najvažnijega. Dok su braća svaki dan nosila iste, stare kariranekošulje i traperice, koje su predavala mlađima kad bi ih prerasla, Rosalba je u njihovu blatnustraćaru ugradila prozore, a zemljani pod dala je popločati. Sebi je kupila prijenosni radiokako bi slušala vijesti i sapunice, iz kojih je doznala da se bogati zemljoposjednici ludozaljubljuju u lijepe, mlade sluškinje. Svidjele su joj se te vijesti. Udvarali su joj neki ribari,od kojih je dobivala najbolji dnevni ulov, ali nigdje nije bilo poziva na plesnu zabavu u

nedjelju popodne. A ona je očekivala mnogo bolje ženike od ribara.Njezina diktatura okončala se tek nakon nekoliko godina, kad se otac drugi put oženio.

Doña Regina, maćeha, uvela je svoja vlastita pravila. Dječake je oslobodila od njihovihobveza i sve kućne poslove prenijela na Rosalbu; sve osim vrtlarenja. Doña Regina voljela je vrtlarstvo. Rosalba je mislila da joj je maćeha zla. Kako se ta grozna žena usuđuje doći unjezinu upravo obnovljenu kuću i govoriti joj što da radi? Pa pogledajte samo kako su jojbraća dobro odgojena. Ljepše se ponašaju i od same maćehe. Ona se često žali na to kakoRosalba kuha, nikad ne kaže ni “molim” ni “hvala”, a i psuje, i to pred njezinom braćom.Sve se to još i pogoršalo kad je doña Regina počela razgovarati s mužem njoj iza leđa.

“Najviše novca troši na lutriju”, lagala je doña Regina. “A mi dotle moramo jesti rižu ikokošje želuce. Vidi kako tvoji sinovi gladuju.” Pokazala je na najmlađega, koji je golsjedio na podu i jeo što je iskopao iz nosa. Raspolažući tako jakim dokazima, doña Regina



27

odmah je dobila ovlasti da upravlja kućnim budžetom. Istog dana otišla je na tržnicu ivratila se s vrećama punim delikatesa koje nisu ni vidjeli više od tri godine: telećim isvinjskim odrescima, a bio je tu čak i kolač. Sutradan je kupila košulje za četvoricu braće i

svojega muža, i haljinu za sebe. Rosalbi nije kupila ništa. Čak ni baterije za njezinprijenosni radio, koji je doña Regina smatrala ekstravagancijom.Napetost između dviju žena jačala je, i nakon bezbrojnih svađa i sukoba, jednog

subotnjeg jutra Rosalba je na kraju otišla. Sa sobom je ponijela samo svoj radio i jedan oštarnož, te pješice krenula prema jugu, ignorirajući vozače kamiona koji su joj nudili prijevoz uzamjenu za njezine usluge. Prije sumraka u daljini je nazrela selo: Mariquita, u to vrijemenaselje od ni stotinjak stanovnika. Rosalba nikad nije uspjela objasniti kako ni zašto jeupravo u tom trenutku znala da će ondje, u tom dalekom selu, živjeti do kraja života i da utom selu nikada neće biti tek obična žena. Nikada.

DV A D E S E T O S A M G O D I N A P O T O M, Rosalba je sjedila u najvažnijem naslonjaču u Mariquiti, izmeđučetiriju najznačajnija zida. Zid slijeva ponosno je nosio kolumbijsku zastavu, pohabanu narubovima, boja tako izblijedjelih da ih se već teško razlikovalo. Zid zdesna bio jeblagoslovljen velikim drvenim raspelom s bezglavim Isusom (crvi su ga već neko vrijemegrickali). Zid ispred radnog stola krasila je uokvirena slika trenutačnog predsjednikaRepublike. A na zidu iza nje kočila se replika nacionalnoga grba s natpisom “Libertad yOrden”, sloboda i poredak.

Rosalba je ustala i krenula prema prozoru. Ustuknula je pred prizorom: zapušten trgokružen suhim stablima manga, kamene klupe prekrivene ptič jim izmetom, nekolikorazbijenih uličnih svjetiljaka i zamršene žice koje su nekoć pet dana u tjednu dovodileelektričnu struju u grad, a sada besmisleno vise između mahovinom obraslih stupova.Razočarano se vratila i sjela za stol. Nije bila razočarana prizorom, nego samom sobom. Teruševine gleda već godinu dana. Zar je uistinu očekivala da će trg izgledati imalo drukčije sprozora njezina načelničkog ureda? Kako je bila glupa! Mariquita će se proljepšati tek kadona, Rosalba, primijeni svoje upraviteljske vještine. Ona je jaka i sposobna žena.Organizirati ekipu za branje i zalijevanje stabala manga. Ona je uvijek donosila važne

odluke. Oč istiti klupe. Misli joj je prekinuo dalek glas. “Compañeras!” čula je neku ženu kako viče. “Sve mi

patimo od gladi i zato što smo izgubile muške rođake. Prepustimo se u Božje ruke. Samonas On može spasiti.” Rosalba je pohitala natrag na prozor. Glas je pripadao udoviciJaramillo. Stajala je najednom uglu, pomalo pogrbljeno, i pozivala da sve zajedno izmolekrunicu. Nosila je crvenu haljinu, a oko struka je omotala preveliku krunicu. Načelnica senaljutila. Prvo, kako se ta udovica Jaramillo usuđuje nositi crvenu haljinu kad cijeli gradžaluje? I drugo, kako može očekivati toliko mnogo od Boga? Pa što je On ikad učinio zaMariquitu? Njihovo selo je u bijedi, osuđeno je na propast isto kao i sama udovica

Jaramillo.Što je Bog učinio za tu pobožnu ženu? Izgubila je cijelu obitelj: muža i dva mlađa sina

gerilci su ubili kad im se nisu htjeli pridružiti, a najstariji sin Pablo odavno je otišao u New



28

York u potrazi za boljim životom i više se nije čulo za njega. Udovica Jaramillo bila jemršavija i siromašnija nego ikada. Govorilo se čak i da je poludjela. A sad nam izvikuje dasamo Gospod može spasiti Mariquita... Načelnica je odjednom shvatila da ima vrlo jakog

suparnika, a to nije udovica Jaramillo. Rosalbu može poraziti sam Gospod Bog.Najteži posao sada će joj biti da uvjeri žene da zaborave na čuda i oslone se na jedinogvođu od krvi i mesa u Mariquiti. Znala je da će se morati jako trsiti ako ih želi uvjeriti daona, a ne Gospod, može na kraju iznova uvesti struju i tekuću vodu. Ona, načelnica, koja ćeotvoriti i školu. Ona, koja će nabaviti sjeme i gnojiva da mještani ne budu gladni. Rosalba sevratila do stola, uspravljajući se svakim korakom. Uzela je popis poslova i, osjećajući kakou njoj buja strah, dopisala: Pridobiti mještanke. Zabraniti nošenje odjeće jarkih boja, usvako vrijeme. Na kraju: Promijeniti ploč icu na općinskom uredu tako da glasi “Rosalba,udovica de Patiño, nač elnica”.

PR O J E K T N A D M E T A N J A S B O G O M bio je zastrašujuće zahtjevan. Sve dotad, Rosalbin odnos s Njimnije bio baš do kraja loš. Štoviše, kad je one večeri 1964. došla u Mariquita, prvo je otišla ucrkvu. Jasno se sjeća kako je otac Bartolomé, devedesettrogodišnji svećenik, pažljivosaslušao njezinu tužnu pripovijest i ponudio joj sklonište u zamjenu za rad u njegovojkuhinji. Rosalba je brzo uredila svećenikov neuredni dom i uspostavila tjedni rasporedkrepkih obroka, što je svećenik znao cijeniti.

Za to vrijeme, njezine zelene oči i raskošna pozadina privukle su pozornost trojice jedinih ženika u gradu. Svake nedjelje vidjeli bi je kako sama sjedi na klupi uz trg te čita ilisluša vijesti na svojem prijenosnom radiju. U svojoj čipkastoj bijeloj haljini i slamnatomšeširu koji joj je svećenik kupio doimala se nepristupačnom, i zbog toga su se trojicamladića zadovoljavala time da je promatraju iz sladoledarnice. Rosalba je poduzela prvikorak, tako što im je pokazala svoje savršene zube. Mahnuli su joj. Zatvorila je knjigu koju je čitala - o životu Ivane Orleanske - i pogledala na drugu stranu. Nervozni muškarci bacalisu novčić da odrede tko će joj prvi prići.

Sretnik je bio Vicente Gómez. Kažiprstom je poravnao svoje bujne obrve i odvažnokrenuo prema njoj. Nakon formalnog upoznavanja Vicente se našao pred bujicom pitanja za

koja nije bio spreman: “Što želiš biti za pet godina?” “Koliko djece bi želio imati?” “Hoćešli dopustiti da tvoja žena upravlja kućnim financijama?” “Što misliš o ženi kao gospodarici

kuće?” “Koliko često se kupaš?” “Voliš li slušati radio?” Vicente nije shvaćao zašto onapostavlja toliko pitanja, ali odgovorio je na sva. Htio je biti brijač, imati šestero djece, samvoditi kućne financije i pustiti da žena bude gospodarica kuće. Kupao se svaki drugi dan ismatrao je da je otac najvećeg otkrića u povijesti čovječanstva. Rosalba ga je poljupcem uobraz poslala kući. “Želim li doista biti brijačeva žena?” pitala se.

Na redu je bio Rómulo Villegas, koji čak nije ni odgovarao na sva pitanja. Rekao je da ćeotvoriti kafeteriju, imati barem tucet djece, upravljati financijama i biti gospodar u kući. U

tom trenutku Rosalba je uključila radio, stavila ga na uho i otvorila knjigu, praveći se daRómula uopće nema.

Na kraju je došao red na Napoleóna Patiña. Bio je vitak muškarac duge, masne kose i



29

izbuljenih očiju. Doimao se ranjivim, držeći ruke u džepovima, a glava kao da mu je bilautonula među ramena.

“Koliko često se kupaš?” upitala je Rosalba odmah, osjetivši osobit vonj.

“Svakog ponedjeljka.”“Ne čudim se”, ponjušila je još jedanput i namrštila se. “A nokti? Koliko često ihpodrezuješ?”

“Ne podrezujem ih. Grizem ih.” Govorio je tiho i izbjegavao njezin pogled. Nastavila je spitanjima i otkrila da bi Napoléon htio biti policajac, imati jedno dijete, dopustiti ženi daupravlja financijama i bude vladarica u kući, a imao je i radio. Ne izgleda tako loše, pomislila je, ali ne smije biti samo policajac. Bit će policijski narednik u Mariquiti.

Nakon što su gotovo tri mjeseca razmjenjivali poglede, ljubavna pisma i pjesme,Napoléon i Rosalba vjenčali su se i unajmili kuću u blizini trga. Mnogo godina potom

otkupit će je, u obrocima, od don Maximiliana Perdoma, bogatog zemljoposjednika koji je usvojem vlasništvu imao pola kuća u Mariquiti i okolne plantaže kave. Mladi par svjedočio jepolaganom razvoju Mariquite: pomogli su da se izgradi prva osnovna škola 1968., itelefonski ured 1969. Poticah su svoje prijatelje Vicentea Gómeza i Rómula Villegasa daostvaruju svoje snove. Godine 1970. Napoléon je postao prvi muškarac koji se ošišao uGómezovoj brijačnici, a početkom 1971. bračni par počastio se prvim obrokom serviranim uVillegasovoj kafeteriji. Godine 1972., zajedno sa susjedima i prijateljima, posadili susadnice manga s obiju strana nepopločanih ulica. Sljedeće godine gledali su kako se okotrga postavljaju prve ulične svjetiljke. Njihov dom prvi je imao crno-bijeli televizor -

golemu spravu što je stajala na četiri debele noge, poput krave, s malenim ekranom u sredinii s tri okrugla gumba na desnoj strani. Rosalba ga je kupila 1973. kad je prvi put otputovalau Ibagué. Godine 1974. Rosalba i Napoleón ručali su s tadašnjim guvernerom, koji je došaou grad kako bi otvorio asfaltnu cestu koja je povezala Mariquitu s većim gradovima nasjeveru.

Ljudi koji su putovali između Fresna i Ibaguéa shvatih su da je taj gradić vrlo privlačnastanica. Zastajali su ondje da popiju napitke od svježega voća, posluže se javnim zahodom,protegnu noge ih samo da uživaju i fotografiraju kuće s pročeljima obojenima u žuto, plavo

i crveno, u skladu s državnom zastavom, i krovove prekrivene crijepom od terakote.Zbog toplih dana, svježih noći i istinske gostoljubivosti mještana, Mariquita je bila lijepomjesto za život. Stoga neki posjetitelji nikad nisu ni otišli, poput don Jacoba Moralesa injegove trudne žene Victorije, koji su stigli 1970. Bili su na putu za Ibagué kako bi im setreće dijete rodilo u privatnoj bolnici, ali kad je doña Victoria popila shake od guave, počelisu joj trudovi i odmah je bila primljena u udobnu ambulantu u Mariquiti. Nakon sedam satirodila je djevojčicu i nazvala je Magnolia. Doña Victoria provela je uobičajenih četrdesetpet dana oporavljajući se u domu Patiñovih, sve dok nije uspjela, uvjeriti muža da prodajukuću na selu i presele se u Mariquita.

S IR O T A V IC TO R I A , pomislila je načelnica dok je još jedanput brisala prašinu s predsjednikoveslike. Uostalom, toliko se trudila da gerilci ne uzmu njezina sina Julija Césara, a sada je



30

nijem i odijeva se kao djevojka. Trebala bih je uskoro posjetiti. Mač ji mijauk vani naveo ju je da proviri kroz prozor. Mogao je doprijeti iz bilo kojeg od četiriju kutova trga. Koščati psii mačke prekopavali su hrpe smeća, borili se s Ubaldininim svinjama i Perestroikom,

kravom udovice Solórzano, za trule ostatke hrane, komušinu, lišće brašnatih banana i ljudskiizmet. Kad ih je vidjela, smučilo joj se. Zaključila je da kroz prozor njezina novog ureda sveizgleda mnogo gore.

Zaklela se da će očistiti trg. Napokon, ona je Rosalba udovica Patiño: sposobna,djelotvorna, snalažljiva. Cijeli život čisti nered. Ovo neće biti nimalo drukčije. Osim toga,tako bi u očima mještanki stekla neku prednost nad Gospodom.

Pohitala je natrag prema stolu, i kad joj se stražnjica smjestila u naslonjaču, puknuo jepatentni zatvarač na haljini. Nezadovoljno je odmahnula glavom i vratila se svojem popisuhitnih poslova. Organizirati ekipe čistača da metu smeće s ulica bilo je na broju četiri.

Namrštila se. Vrlo pomnjivo, uz pomoć gumice, promijenila je poredak tako da je čišćenjeulica došlo na vrh popisa, a da ni na koji način nije poremetila estetski dojam popisa.Rukopis joj je doista bio prelijep. U daljini je zamijaukala još jedna mačka. Zakolutala jeočima i nastavila dorađivati popis: Posjetiti udovicu Morales. Popraviti moje dvije crnehaljine.

Rosalba je imala mnogo haljina, ali samo su dvije bile uistinu crne. Nosila ih je objeotkad su joj ubili muža, a sada su izlizane na ovratniku i šavovima. Prije ju nije bilo briga.Žalovala je - kakve je imalo veze je li joj odjeća u dronjcima? Ali, sada je načelnica. Uvijekmora biti uredna. Krpat će stare haljine dok se bude moglo, a tada će dati sašiti novu.

Naravno, crnu. Barem to može učiniti u počast iznimnom mužu kojeg je nekoć imala.

NA P O L E Ó N P A T I Ñ O učinio je sve što je mogao da zadovolji Rosalbu. On bi bio zadovoljan da jecijeloga života bio policajac, ali Rosalba je od njega željela više i stoga je marljivo radio dastekne poštovanje nadređenoga. Rosalba je dobro pamtila pogled u njegovim očima kad jenakon deset godina napokon promaknut u narednika.

Prijateljice su visoko cijenile Rosalbu, a muževa plaća omogućila joj je da nabavi novopokućstvo i kupi gramofon. Njezinu sreću mutilo je samo to što ni nakon tri godine braka

Napoleón nije uspijevao postići erekciju. Iskušao je juhu od bikova penisa i ribljih jaja, a pio je i fermentirano piće od kukuruza s medom i rakijom. Posjetio je liječnike u Fresnu i

Ibagueu, ali Rosalbin seksualni život i dalje je bio ograničen na povremena milovanjaNapoleónovih prstiju, ili njezinih vlastitih. Tješila se, misleći: Barem imam njegovu ljubav.

Vršiti službu policijskog narednika u Mariquiti na početku nije bio težak posao. Osimsporadičnih sukoba s pijancima u gradskoj krčmi „El Rincón de Gardel“ i sukoba izmeđuprostitutki radi bogate klijentele Emilijina bordela, Mariquita je bila miran gradić. Nikadnije zabilježeno da j e tko ubijen, pa čak ni ozbiljno ranjen. Vrata i prozori na svim kućamacijelo su vrijeme bili širom otvoreni, osim kad bi kišilo, i noću, da im zalutali šišmiši ne bi

sletjeli u postelju. Napoleón nije raspravljao o politici. Svi su se slagali jer im je sucadodijelila središnja vlada. Bez obzira na to kojoj stranci on pripadao, podjednako se opijao spristalicama i liberalne i konzervativne stranke. Naravno, u Mariquiti je ipak bilo nešto



31

zavisti i neprijateljstva, posebno među neudanim ženama. Za toplih večeri okupljale su se natrgu u malenim skupinama i vrijeđale jedna drugu otrovnim primjedbama o kosi, odjeći iugledu. No, kao što je svojim bezbojnim glasom govorio otac Bartolomé: “Općenito, dobri

muškarci i žene u Mariquiti poštuju svih Deset zapovijedi.”

“ KA K V A J E D O B R A D U Š A bio otac Bartolomé”, rekla je Rosalba, upiljivši se u raspelo na zidu.Sjećala se kako je stari svećenik mirno umro usred mise. “Bio je tako ponosan na nas, dobremuškarce i žene u Mariquiti.”

A tada ga je zamijenio otac Rafael. Kad ga je upoznala, Rosalba je pomislila da je tokrepostan i obrazovan muškarac, obdaren nebeskim darovima. No s protokom godinashvatila je da lukavost oca Rafaela nadmašuje i njegovu krepost i obrazovanost. Nije joj biodrag, ali poštovala ga je, posebno sada, kad je on jedini “pravi” muškarac preostao u gradu.

Jedan “pravi” muškarac i bog zna koliko mnogo žena. Zar nije posao načelnika da odredikoliko je muškaraca odvedeno i koliko žena je ostalo? Ona svakako misli da jest. Obrojkama treba izvijestiti središnje vlasti. Kad bi vidjeli iznos, možda bi ubrzali dolazakfinancijske pomoći. Nač initi popis stanovništva, zapisala je u notes. Jednostavno će zamolitioca Rafaela da počne uporno zvoniti crkvenim zvonom. Ljudi će pohitati na trg, a ona će ihprebrojiti.

Upravo u tom trenutku otac Rafael zazvonio je crkvenim zvonom, pozivajući vjernike na jutarnju misu. Otkad su muškarci odvedeni, svećenik se prolijemo. Kasno je ustajao, a brojdnevnih vjerskih službi smanjio je s tri na dvije. Više nije bio zastupnik čvrstih rasporeda jer“svako je doba Bogu dobro”. Misu je vodio kad bi mu se prohtjelo, a jedini sat koji jeoznačavao, s dvanaest udaraca zvona, bilo je vrijeme za ručak. Sada se Rosalba posvađala sBogom i može zahtijevati da otac prestane uopće održavati ikakvu službu Božju. Mogla bičak i istjerati lijenoga svećenika iz grada. No, to ne bi bilo u redu, a ona se željela natjecatipošteno. Stoga je napisala: Zahtijevati da otac vodi misu u sedam ujutro i u šest naveč er,svih sedam dana u tjednu.

“Rosalba”, doviknula je neka žena kroz prozor.Tko bi joj mogao smetati tako rano? I zašto ne pokuca na vrata? Biti dostupna samo po

dogovoru, zapisala je.“Rosalba, tu si?” doviknuo je drugi glas.Prišla je prozoru. Dvanaestak žena u crnom i nekoliko goluždrave, ušljive djece balavih

nosova okupilo se pred općinskim uredom. Ispružili su gole ruke, prazne košare i tikveprema načelnici. Svi su imali molećiv izraz lica, kao da trpe strašne bolove, a Rosalba imalijek.

“Što se tu događa?” rekla je Rosalba, razdražena zbog neočekivana društva. “Što hoćetesvi vi?”

“Rosalba, pomozi nam”, preklinjala je stara udovica Pérez, mašući posudom.

Druge su joj se pridružile. “Pomozi nam, pomozi nam.”“Ako želite razgovarati sa mnom, morate stati u red”, zahtijevala je načelnica.Bio je to teško podnošljiv prizor, čak i za ženu njezine snage i hrabrosti. Pomislila je da



32

bi ih sve trebalo privesti zbog prošnje. Ali, tko bi to učinio? Otkad joj je muž poginuo,Mariquita nije imala nikoga tko bi održavao javni red i provodio zakone.

“Ti si načelnica, Rosalba. Moraš nam pomoći”, zahtijevala je udovica Jaramillo.

Poželjela je da zašute, da otiđu, da je ostave na miru.“Gladne smo”, dovikivale su mnoge žene.Poželjela je zavrištati da ona nije Isus Krist pa da nahrani gomilu s nekoliko zalogaja.“Pomozi nam. Pomozi nam.”Rosalba je osjećala da joj se košare, lonci i tikve previše približavaju. I da je mršave ruke

žena žele zadaviti. Ponestajalo joj je daha. Uzmaknula je nekoliko koraka, zalupila vratima,zakračunala ih i ključ bacila u koš za smeće. Te su žene strašno nestrpljive. Pa zar ne mogupričekati da se smjesti? Onemoćala od iscrpljenosti, leđima se oslonila o prozor i pustila da joj tijelo sklizne niza zid sve dok joj stražnjica nije blago dotaknula besprijekorno čist pod

ureda. Htjela je briznuti u plač, ali nije. Ako muškarac može obavljati ovaj posao, ondamože i ona. Slabiji spol - to ne postoji. Žene su od krvi i mesa, kao i muškarci. Žena s objenoge na zemlji može raditi kao muškarac, ili čak i bolje od njega. Zamišljala je što bimuškarac učinio, a što ne bi učinio u takvoj situaciji. Pravog muškarca ne bi mogla zastrašitigomila izgladnjelih žena. I ne bi se skrio od njih. Muškarac bi izašao pred njih i suo čio se snjima, prekorio ih, zaprijetio da će ih strpati u zatvor. A ako bi bio slatkorječiv poputpolitičara, obećao bi im brda i doline. I Rosalba bi to mogla. Da, izaći će i suočiti se saženama. Reći će im da moraju biti strpljive dok ona ne razriješi stvari. Mogla bi im čak iobećati hranu i pitku vodu. Možda i struju. Iako zna da će u siromašnom, razrušenom

gradiću poput Mariquite svako obećanje biti teško održati.Odlučno je ustala i krenula prema vratima, ali sjećanje na posljednje muževe riječi

spriječilo ju je da okrene kvaku: “Nikada nikamo ne idi bez pištolja”, rekao joj je. Zatim jestavio sombrero, poljubio je u obraz i počeo iznositi stolce i stolove kako bi mogao igratidomino sa susjedima. Mjesecima potom Rosalba je od susjeda čula da je njezin mužpobijedio u prve tri igre prije nego što su ga ustrijelili.

Načelnica je otvorila prvu ladicu na desnoj strani stola i potražila pištolj. Provjerila jenaboje. Bila su samo tri jer ih je toliko ostalo njezinu pokojnom mužu. Čvrsto ih je uhvatila

objema rukama i potražila prikladnu metu. Oči su joj se zaustavile na slici predsjednikaRepublike što je visjela na zidu. Sjedio je za radnim stolom, ruku prekriženih na prsima,

glave blago nagnute nalijevo. To dražesno držanje i samopouzdan, gotovo preziran osmijeh,razljutili su Rosalbu. “Čemu se smiješite, gospodine predsjedniče?” rekla je glasno. “Zar serugate sirotoj ženi koja ne zna kako izaći na kraj s gradom punim udovica? A Vi, gdje ste Vibili onoga dana kad su odveli naše muškarce?” Zastala je, kao da čeka da joj slika odgovori.“Cijelo to vrijeme sjedili ste na svojoj mršavoj guzici u svojem udobnom naslonjaču iskrivali se iza svojeg glupog stola, prekriženih ruku i s tim svojim pokvarenim osmijehom.”Pomaknula je pogled malo udesno. “A Ti”, rekla je raspelu na zidu. “Gdje si Ti bio prve

noći kad smo otišle na počinak i shvatile da naši muževi više nikada neće leći s nama? Gdjesi bio kad smo lutali ulicama s nosom blizu tla, prekapajući cijeli vražji grad u potrazi zahranom?” Brzo je zaključila da nema smisla razgovarati s bezglavim raspelom i stoga se



33

osvrnula prema fotografiji i upiljila se u bijelu točkicu između predsjednikovih obrva.“Propalice jedna!” Polako je podigla pištolj. “Govno jedno!” Bila se prepustila sanjarenjukad je kutom oka ugledala prestravljenog šišmiša kako lepeće krilima. “Gospodine

predsjedniče, niste vrijedni ni mojih metaka.” Pričekala je da šišmiš sleti na vrh ormara sknjigama. Naciljala je i ustrijelila ga.Glasan prasak rastjerao je žene i djecu pred zgradom, a Rosalbu je otkravio. Zgrabila je

popis i dodala sljedeće stavke:

Zaposliti policajku. Ubaldinu udovicu Restrepo? Ceciliju Guaraya? Zahtijevati da se nijedna žena nikad više ni na što ne požali. Zabraniti okupljanje više od dvoje ljudi. Zabraniti riječ “pomozi”.

Crkveno zvono u daljini odzvonilo je podne. Rosalba je već bila temeljito očistila ured,premjestila sav namještaj, napisala promišljen i iscrpan popis poslova te trajno zatvorilaonaj užasno štetan prozor ureda.

No nije bila posve zadovoljna svojim radom.Zatvorila je oči i pokušala zamisliti idealan pogled na Mariquitu kroz taj prozor: vedro

plavo nebo, zrak prožet miomirisom magnolija i kozje krvi; slavuji i kanarinci melodioznopjevaju na prozoru; živahan trg obrubljuju visoka stabla manga s granama otežanim odzrelih plodova; na pločniku djevojčice preskaču preko užeta; zdravi dječaci igraju nogometna čistoj, pometenoj glavnoj ulici; mladići i djevojke šeću rukom pod ruku, stariji parovisjede na besprijekorno čistim klupama i ližu sladoled u tuljcu.

Načelnica je otvorila zelene oči i razočarano uzdahnula. Napokon je bila spremnapriznati ono što joj je srce cijelo vrijeme znalo. Napokon je jasno vidjela i razumjela što joj je pravi prioritet i kako će ga ostvariti.

Dohvatila je bilježnicu i olovku, i na vrh popisa, iznad svega ostaloga, odlučno napisala: Moliti Boga da nam pošalje kamion pun muškaraca.



34

Javier Vanegas, 1 god.

!#$eglica

(ad sam bio dječak sanjao sam samo o tome da postanem pro%esionalni ma0ioničar. )ak

sam i naučio nekoliko zgodnih trikova. -va najbolja bila su mi !srsavan#e bueta $vi#eća

@koji bih izvadio iz svojeg otr'anog sombreraA i Nestana nov%ića @učinio bih da mi novči$

nestane s otvorena dlanaA. )esto sam ih izvodio za prijatelje u selu. 8ili su nam jedina

zabava. Zvao sam ih +trikovi za zabavu+.

1li kad sam navr!io trinaestu morao sam odustati od svojeg sna jer sam morao početipomagati o'u na ono malo zemlje !to je imao. /mali smo koko!i i svinje a poput svih

ostalih u regiji uzgajali smo i koku. 2oje dvije mla0e sestre i ja brali smo li!$e koke a ota'

ih je prera0ivao u bazu koke. ,a!im selom ve$ dugo su vladali geril'i pa smo proizvodsmjeli prodavati samo njima iako je paravojska koja je vladala selom s onu stranu rijeke

pla$ala mnogo bolje.

Jednoga dana kad nam je bilo dosta toga da nas geril'i izrabljuju moj ota' sakrio jemalo baze koke u čizme a ne!to vi!e u moj sombrero i zajedno smo odveslali u

zabranjeno selo i prodali je. Sutradan navečer pet naoru"anih gerila'a do!lo je u na!u ku$u

i probilo vrata. 2oje sestre su zaplakale a majka zavri!tala. jedan od vojnika udario ju jekundakom u trbuh.

/zvukli su o'a i mene van i odveli nas na obli"nji bre"uljak na kojem je bilo jako mračno.

+Prodao si koku paravojs'i+ rekao je jedan od njih mojem o'u. +Prekr!io si pravilo i mora!biti ka"njen.+ ta' koji je 'ijelo vrijeme !utio počeo je zapomagati i moliti za milost.

nda sam čuo bum kao veliku eksploziju i ota' je pao na tlo. +*e'i maj'i da do sutra

navečer ode iz grada+ rekao mi je čovjek koji mi je ubio o'a. nda su oti!li. Spakirali smone!to odje$e i kuhinjskih potrep!tina i iste večeri oti!li u grad.

3o je bilo prije četiri godine. tad "ivimo u slamu natrpani u jednosobnoj stra$ari sa

samo dvjema posteljama od dasaka bez vode i struje. ,e mo"emo na$i nikakav posao i

zato majka i sestre svaki dan ispru"enih ruku sjede na pločniku pred 'rkvom. Bto se mene

tiče ja sam postao nekakav ma0ioničar. 2oji su najbolji trikovi kada hrana iskrsne iz

nečijeg sme$a i kada nova' nestane iz mu!kih d"epova i "enskih torbi'a.Zovem ih +trikovi za pre"ivljavanje+.



35

TREĆE P OGLAVLJE

Uspon i pad Emilijine kuće

Mariquita, 12. svibnja 1994.

DO Ñ U EM I L I J U P R O B U D I L A J E sunčeva zraka na ogrubjelom joj licu. Na trenutak ju je

zaslijepio bljesak rana svjetla, ali kad su joj se oči prilagodile, vidjela je samo crveno nebo.Pomislila je da je umrla i duša joj se spustila u pakao, ali uskoro je osjetila slinavi pseći jezik na obrazu i smrdljivi pseći dah u uhu. Još jednu noć provela je na klupi na trgu uMariquiti. Na tlu se rasulo lišće brašnate banane na kojemu si je poslužila večeru. Psilutalice i mačke oblizali su listove do visoka sjaja.

Prije pet dana doña Emilia odlučila je da je došlo vrijeme da umre. Ima sedamdeset dvijegodine i posljednjih osamnaest mjeseci, otkad su muškarci odvedeni, živi od ušteđevine,koju je upravo potrošila do posljednjega centa. Javno je iznijela svoju odluku da umre,

izjavivši da visoka dob, siromaštvo i usamljenost nisu dobra kombinacija, a zatim je sjela naklupu pred osakaćenim kipom i počela čekati da smrt dođe po nju. Rosalba, Ubaldina(svinjarica i nedavno imenovana policijska narednica) i udovica Solórzano (vlasnica seoskekrave), sažalile su se na staricu. Pomislile su da je izgubila razum. Prve noći dale su jojpokrivače i dogovorile se da će joj naizmjence donositi hranu i svježe Perestroikinomlijeko. Doña Emilia prve je noći dala pola hrane psima i mačkama, ali drugoga danazaključila je da joj smrt neće doći dovoljno brzo ako bude jela, pa je sve počela davati svevećem čoporu životinja što se okupljao oko nje, a ona je svaki dan popila samo po gutljajmlijeka. I tako je počela polako umirati, dio po dio. Prvo su joj se šake stisnule tako da ih

nije mogla otvoriti, potom više nije osjećala stopala i gležnjeve; zatim su joj oči utonule ulubanju, a naborana koža malena joj lica postala je prozirna. No, vid i sluh još su joj bilinetaknuti. Netaknut joj je bio i um, bila je dovoljno razumna i lucidna da razumije da staricavrlo loša ugleda, bez obitelji i novca nema nikakvih izgleda da preživi u gradiću udovica istarih cura.

Doña Emilia s naporom je ustala. Osvrnula se oko sebe i prvi put primijetila stara stablamanga koja je nedavno oživila ekipa udovica po zapovijedi načelnice Rosalbe. Grane su imbile otežane od lišća i plodova. Upiljila se u zreli plod što je visio s najviše grane. Nije tobio običan mango: bio je veći od svih, a boja mu je bila svojevrsna narančasto-žuta kakvu je

vidjela samo u neke ljetne dane kad je nebo gorjelo u zalasku sunca. Nije željela voće, alipomislila je kako bi bilo čudesno kad bi ostatak života provela diveći se ljepoti tog manga.



36

Dugo je netremice zurila u njega, sve dok joj se oči nisu počele sklapati, gotovo kao danapokon umire.

Ponovno se prisjećala svojega života prije nego što su iz Manquite odvedeni muškarci.

SA M O D V I J E G O D I N E P R I J E ona je bila uspješna vlasnica Emilijine kuće, kupleraja u Mariquiti.Bordel je bio veličanstven, stara kuća s trinaest spavaćih soba, šest potpuno opremljenihkupaonica, dvije sobe za rekreaciju, unutarnjim dvorištem i dvadeset četiri prozora idvadeset troja vrata, koja je doña Emilia preradila tako da se otvaraju prema van. “Uvijek sekrećite prema naprijed”, govorila je. “Kad god otvorite vrata, koraknite naprijed.” Da biušao u kupleraj, klijent je morao proći prvo kroz vrata, zatim kroz uski hodnik, a potom kroz

druga vrata iza kojih je bio navučen baršunasti zastor koji se napokon otvarao premasvijetloj, velikoj sobi opremljenoj sklopivim stolcima i golim stolovima poredanima uzazidove. Ormarić u kutu služio je kao bar. Vodila ga je sama doña Emilia, nudeći jeftinurakiju i rum, isključivo u boci. Katkad bi prodavala i boce prokrijumčarenog viskija koje bikupila od crnoburzijanaca. Glazbu je osiguravao Toshibin gramofon na kojem su se puštale,glasno i neprekidno, ploče po hirovitu odabiru same madam: bolero kad je bila potištena,tango kad je osjećala nostalgiju za mladošću, salsa kad je bila vesela i tako dalje. Uz bar jebila crvena soba, tako nazvana zato što je jedino svjetlo u njoj dopiralo iz debelih crvenihsvijeća na policama na zidovima. Pokućstvo se u njoj sastojalo od slamnatih naslonjača,

šarenih jastučića i mreže za spavanje što je visjela s kuka i bila namijenjena onima koji suviše voljeli blaži ambijent. Pristup ostalim dijelovima kuće - trinaest spavaćih soba,zajedničkoj kuhinji i blagovaonici - bio je moguć samo kroz zaključana vrata. Svakadjevojka imala je primjerak ključa na vrpci oko vrata.

S dvanaest ljupkih djevojaka, besplatnim alkoholom, cjelonoćnom glazbom, urednimspavaćim sobama, čistim kupaonicama i tuševima, te tamjanom što se palio po cijeloj kući,“Emilijina kuća“ bila je najfiniji i najčišći bordel miljama uokolo.

Doña Emilia rođena je u toj istoj kući. Njezina majka, prostitutka, nasmrt je iskrvarilanedugo nakon što ju je rodila. Vlasnica bordela, usidjelica imenom Matilde koja je bilaodviše popunjena za svoje haljine, rekla je da mrzi djecu. Djevojčicu je ostavila usamostanu za koji je znala. “Ova mala bit će dobra časna”, rekla je. Ali jedanaest djevojakakoje su radile za nju, a koje su sve sanjale o djeci ali im se nije sviđala pomisao da takodugo imaju velik trbuh, složile su se da će zajedno odgajati malenu i njegovati jenaizmjence. Matilde je pristala, ali pod jednim uvjetom: ne želi čuti dječ ji plač. Nikada. Itako je Emilia, koja je nazvana po Emiliju Bocanegri, prvom klijentu koji je ušao u kuplerajnakon njezina rođenja, imala jedanaest majki, ali nijednog oca, kao ni prezime; ona je jednostavno bila Mariquitina nezakonita kći Emilia. Majke su joj tepale, igrale se s njom i

voljele je, svaka na svoj način. A kad bi Emilia zaplakala, odmah bi je uspavale jedinomuspavankom koju su znale. Nekom o pilićima koji kažu piju, piju, piju. S prolaskom godina, jedanaest djevojaka se mijenjalo, jedna po jedna. Tri su postale



37

prestare za taj posao. Četiri su se vratile u rodno selo i udale za svoje dečke iz djetinjstvakoji nisu znali čime su se bavile i strpljivo ih čekali. Tri su shvatile da im prostitucija neodgovara i otišle su u grad kako bi se zaposlile kao domaćice. Posljednja je tvrdila da je čula

božanski poziv da služi Bogu. Ponudila je da će odvesti desetogodišnju Emiliu u samostan,ali Matilde, starija, deblja i usamljenija, rekla je da će zadržati djevojčicu.Matilde nije željela da mlada djevojka pođe njezinim stopama. Svakoga jutra slala ju je

na ulicu s košarom punom voća na prodaju, samo da bi je držala dalje od bordela. Emilia jeu ružičastim haljinama hodala gore-dolje ulicama Mariquite, izvikujući “Guayabas!" scrnim pletenicama, “ Naranjas!”, dugim rukama mašući naprijed-natrag, “Mandarinas!",dražesno balansirajući veliku košaru na glavi.

No, ta djevojka bila je osuđena na prostituciju.Jednog prohladnog jutra zapuh vjetra poremetio je ravnotežu Emilijine košare i voće se

rasulo posvuda po tlu. To su vidjeli dječaci koji su igrali nogomet na ulici. Prasnuli su usmijeh, pokazujući u nju prstom i izvikujući uvrede. Emilia je kleknula i zaplakala. Dječacisu potrčali prema rasutom voću i pokupili sve plodove. Djevojčica se vratila Matilde i rekla joj da želi raditi što su radile i njezine majke.

Za svoj prvi posao nije bila plaćena. Imala je trinaest godina, bila je djevica i toliko ju jeboljelo da je odgurnula klijenta i sakrila se pod krevet. Kad je posljednji put radila, vratila jemuškarcu novac. Imala je šezdeset godina i gornje zubalo joj je ispalo tijekom oralneseanse. Klijent, adolescent bubuljičava lica, nije se žalio, ali stara dama smatrala je toneprofesionalnim i zahtijevala da mladić primi novac natrag. Emilijina duga karijera bila je

prožeta raznim anegdotama. U noćima s malo prometa sjedila bi u crvenoj sobi sa svimdjevojkama, zapalila tanku cigaru, natočila si čašu jabukovače i pripovijedala. Imenamušterija nikad nije spominjala.

Nakon što su odvedeni muškarci, uslijedile su noći s malo prometa u bordelu. Uzpripovijedanje, stara madam svake noći održavala je sastanke sa svojih dvanaest djevojaka iohrabrivala ih da se drže svojega zanimanja i da ne klonu duhom. “Zajedno smo prošle dugput”, govorila im je. “Istina je da danima nismo imale mušteriju, ali imam osjećaj da ćegerilci uskoro vratiti naše muškarce. Jednostavno znam da hoće.” No kako su noći prolazile

bez ijednog klijenta, djevojke su počele gubiti strpljenje. Jedne no

ći nakon tri tjednaodlučile su se suočiti sa staricom:

“Doña Emilia”, rekla je Viviana, najrječitija od svih. “Prošlo je gotovo mjesec danaotkad je posljednji muškarac ušao kroz ova vrata. Gotovo mjesec dana! Priznajmo -muškarci ovoga grada otišli su zauvijek.” Ostalih jedanaest djevojaka tiho su kimnule. “Nemožemo samo sjediti i čekati da se dogodi čudo. Sve kod kuće imamo obitelj kojuuzdržavamo.” Nakratko je zastala kao da razmišlja što će još reći, i dodala: “Odlučile smopoći na turneju po obližnjim farmama. Zacijelo ima seljaka i berača kave u potrazi za našimuslugama.”

Tišina.“Možda se možemo dogovoriti”, nastavila je Viviana nakon nekog vremena. “Možda da

svaka od nas posebno unajmi sobu od Vas, znate? Tako ćemo i dalje raditi što znamo, a Vi



38

postajete - vlasnica svratišta. Vi zarađujete, mi zarađujemo i svi su zadovoljni. Što mislite?”Svih dvanaest parova očiju okrenulo se prema Emiliji.Činilo se da je stara madam mirna, ali ruke su joj zadrhtale i vino u čaši je zatitralo.

Stavila je čašu na stol, a ruke u krilo, čvrsto držeći jednu u drugoj. “Postoji nešto što nijednažena ne smije izgubiti”, rekla je pokroviteljski. “Svoje dostojanstvo. Sve vi zaposlene stekako biste udovoljavale prohtjevima bogatuna: poslovne gospode i zemljoposjednika. Tiseljaci koje si upravo spomenula, draga”, sada se obraćala samo Viviani, “oni su doistaugodni ljudi. Zapravo i sama poznajem neke od njih. Ali oni su obič ni radnici, posvedrukčija klijentela. Prljavi su i smrde na zemlju.” Tada se obratila svima njima i rekla: “Nebih voljela da se tako ponizite.”

“Lako je to Vama reći”, rekla je La Gringa, nazvana tako po žuto obojanoj kosi. “Viimate ušteđevinu i nikoga ne morate uzdržavati.”

“Kad je riječ o tome što mi radimo, muškarci su muškarci bez obzira na klasu kojojpripadaju”, rekla je Negrita. U glasu joj se nazirao otpor.

Druge djevojke ubrzo su se priključile raspravi: ustajale su, potvrđivale ili glasnoizražavale nezadovoljstvo. Doña Emilia shvatila je da brzo mora ponuditi rješenje, prijenego što situacija izmakne nadzoru. “Molim, umirite se”, rekla je. “Shvaćam zašto steuzrujane, ali morate imati povjerenja u mene. Jamčim vam da čim se “Emilijina kuća“otvori, uvijek ćete imati sobu za počinak i obilje hrane.” Zvučala je gotovo majčinski.

“Ne želimo nikakvu vražju hranu!” otresla se Zulia.“Nema potrebe za psovkama, draga”, blago je rekla doña Emilia. “‘Kuća’ je doista

trenutačno u problemima, ali uvjerena sam da zajedno možemo svladati sve prepreke. Dajtemi vremena do sutra navečer da smislim drugo moguće rješenje.” Stara gospođa znala jeumiliti se svojim djevojkama. Pristale su da će pričekati i otišle na počinak.

Sutradan navečer sastale su se u istoj sobi. Smiješeći se sa samopouzdanjem, doña Emilia je progovorila: “Odsad, dok se posao ne obnovi, sve ćete primati osnovnu plaću.” Odlučila je uložiti svoju životnu ušteđevinu u svoje djevojke, a zauzvrat je tražila samo jedno:“Budući da sada nemate što raditi, želim da se sve propisno usavršite. U zanatu užitka nikadniste prestare da naučite nešto novo.” Doña Emilia sama je davala satove djevojkama.

Poučavala ih je svemu što je nau

čila u svojih više od pedeset godina iskustva: jedinstvenimseksualnim pozama i tehnikama, ali i osobnoj higijeni i društvenim vještinama. Zahtijevala

je da na satovima igraju dodijeljene uloge i polažu usmene ispite.Drugi dio Emilijina plana uključivao je promidžbenu turneju po odabranim gradovima

koje gerilci još nisu lišili muškaraca. Nadalje, unajmit će fotografa iz grada Honde da snimifotografije svih djevojaka za album. Album će pokazivati potencijalnim mušterijama udrugim gradovima kako bi mogli jasno vidjeti što im “Emilijina kuća“ nudi.

Kad je madam dovršila improvizirani govor, dvanaest djevojaka priredilo joj je ovacije.Premda ih je najviše zanimao novac, pomisao na to da se fotografiraju, što bi nekima od njih

bilo prvi put, dotaknula im je najosjetljiviju točku - taštinu. Bile su to neobrazovane žene načijim je osobnim iskaznicama stajalo: “Dotična se nije kadra potpisati.” Gotovo sve njih jošsu u ranoj dobi silovali rođaci. Tri su rodile dijete, ostavile ga kod vlastite majke i pobjegle.



39

Sve su provele adolescenciju i odraslo doba potucajući se od grada do grada, želeći dasljedeći bude drukčiji, ah uvijek shvaćajući da je jednak kao i oni prije njega.

Doña Emilia iskazala im je ljubaznost i poštovanje. Duboko u sebi, voljele su je i divile

se njezinu uspjehu. Neke od njih u sitnoj dami vidjele su sebe.

J E D N O S A T N E I N D I V I D U A L N E L E K C I J E počele su sutradan. Četiri djevojke ujutro, četiri popodne,plus dva sata igranja uloga navečer. “Razlika između prostitutke i Emilijine djevojke”,predavala je svojim učenicama, “u tome je što prostitutka širi noge i pušta da muškarac sveradi, a Emilijina djevojka radi od početka do kraja.” Svaka lekcija odnosila se na drukčijutehniku zadovoljavanja muškarca. Prva je razmatrala područ ja muškoga tijela koja suposebno osjetljiva na seksualne podražaje. Na prvome mjestu je anus, rekla je doña Emilia,iako većina muškaraca uskraćuje sebi taj užitak. Druga lekcija bila je o stezanju mišića u

vagini, o kojima nisu znale ni da ih imaju, kako bi stisnule muškarčev penis tijekom snošaja. Doña Emilia tvrdila je da je u mladosti tako vladala tom tehnikom da je mogla navestimuškarca da svrši a da ne bi mrdnula ni prstom. Madam je govorila djevojkama i o važnostisamopouzdanja: “Samo žena koja je zadovoljna sobom može zadovoljiti muškarca”, rekla je. Na kraju, poučila ih je i najneobičnijim položajima za koje je znala da ih muškarci želeali im je odveć neugodno tražiti ih od majke svoje djece. Tim akrobatskim izazovimanadijevala je i imena, kao što su Proždrljiva krava, Kolumbijski vrtuljak i Ura kukavica.

Doña Emilia lekciju je uvijek završavala istim savjetom: “Ne zaboravite da morateiskazivati poštovanje ženama svojih klijenata kad god ih vidite na ulici. Uostalom, mi iimamo posla zahvaljujući njima.”

Fotograf iz Fresna došao je raditi na albumu za Emilijin bordel. Svakoj djevojci izradio jetri portreta: jedan u svakodnevnoj odjeći, jedan u rublju, i jedan ni u čemu, s rukama naintimnim dijelovima tijela. Za svoje pak fotografije doña Emilia prihvatila je fotografovprijedlog i odjenula konzervativne, tamne kostime.

S albumom pod rukom, madam je krenula na promotivnu turneju. Sa sobom je svaki putvodila drugu djevojku i zaputila se u susjedne gradove poput Fresna, do kojeg se odMariquite putovalo stotinjak kilometara na zapad zapuštenim, zavojitim cestama, ali i u

druge, ne tako blizu, primjerice u Doradu, grad dvjesta kilometara sjeverno. Išle su od tvrtkedo tvrtke, zahtijevajući privatne razgovore s vlasnicima. Kad bi doña Emilia privuklavlasnikovu pozornost, ne bi okolišala: “Volite li žene?” Nakon potvrdnog odgovora,prošaptala bi: “Onda morate vidjeti moje djevojke” i odmah otvorila album u licezaprepaštenom muškarcu. Navodila je muškarce da odmah ugovore sastanak, bilježila ih urokovnik i uručivala im posjetnice s pamtljivim sloganom: Kada ste posljednji put bili ukući s dvanaest golih žena? Dobro došli u Emilijinu kuću.

U G R A D O V I M A L É R I D A I L Í B A N O , novosti o nanovo izučenim djevojkama iz Emilijine kuće rado

su se slušale i brzo širile među muškarcima. Izlet iz rodnoga grada značio je da nemaopasnosti da će ih vidjeti žene ili susjedi.

Reakcije su bile izvrsne i u Hondi i Doradi. Tako dobre da su muškarci tijekom vikenda



40

unajmljivali kamione i džipove za povratna putovanja u javnu kuću.U tjednima nakon Emilijinih turneja “Kuća“ je doživljavala porast prometa. Isto tako,

doña Emilia doživljavala je porast želje za novcem kojim bi otplatila ulaganja. Prihvatila je

ekstremne mjere kako bi osigurala znatnu dobit. Prije nego što bi odvela muškarca u sobu,svaka djevojka morala ga je navesti da kupi bocu pića. Vrijeme provedeno s klijentomskratila je s dvadeset na petnaest minuta, bez obzira na to o kome je riječ. Radno vrijemetijekom tjedna je produljila, a vikendom je bordel bio otvoren dvadeset četiri sata na dan, pričemu su samo četiri djevojke smjele spavati u isto vrijeme. Prekovremeni rad se usrdnopreporučivao, ali nije bio obvezan. Stanke za pušenje je ukinula, a stanke između klijenataskratila je na pet minuta. Mušterija je mogla produljiti seansu samo ako djevojka nije imalalistu čekanja. Na kraju, stalne mušterije te stariji i hendikepirani muškarci uvijek su imaliprednost. Te mjere nisu naišle na opće odobravanje djevojaka, ali za madam o njima nije

bilo rasprave.Stopa zadovoljstva klijenata znatno se povećala. Prema posljednjoj Emilijinoj anketi,

devedeset posto njih bilo je zadovoljno uslugom, prema prosječnih šezdeset posto izposljednjeg tjedna prije nestanka muškaraca iz Mariquite. Da bi dobila te informacije, staramadam uvijek bi osobno pozdravljala klijente na izlasku, pitala ih jesu li ili nisu uživali useansi i darovala im crvenu ružu, kako bi rekla, “za Vašu ženu ili djevojku”.

K AK VA S A M PO DU Z E TN I C A T AD A B I L A! pomislila je doña Emilia kad je otvorila oči. Laknulo joj jekad je vidjela da veliki mango još visi s najviše grane stabla i pitala se koji će ga sretnikpojesti. Jato ptica, pomislila je. Da, jato lijepih bijelih ptič ica cijenilo bi njegovo mekano,soč no meso i zanosnu aromu. Lice joj je ozario smiješak odobravanja. Ili možda pas...Nekoliko njih upravo joj je spavalo oko nogu. Ne, psi bez kusanja gutaju što pojedu. To nijedovoljno za tako poseban mango.

Misli joj je prekinula skupina žena koje su nešto glasno govorile. Prilazile su joj četiridjevojke. Među njima je bila i Magnolia Morales; doña Emilia svugdje bi prepoznala njezinkreštav glas. Jednom je u trgovini vidjela lutku koja govori kreštavo, upravo poputMagnolije. Djevojke su zastale pred staricom, mrmljajući nešto nerazumljivo; hihotanje jeodjekivalo u Emilijinim ušima još dugo nakon što su otišle. Samo se nadam da nijedna odnjih neće pojesti onaj mango. Te prezira vrijedne stare cure ne zavređ uju takvu poslasticu. Prižmirila je od mržnje i zubalom zagrizla donju usnu.

Bivša madam imala je dobrih razloga da prezire usidjelice iz Mariquite. Uostalom, zbognjih je “Kuća“ i prestala poslovati.

PR O Š L A S U G O T O V O D V A M J E S E C A otkad su odvedeni muškarci iz Mariquite, i dok su udovicežalovale za svojim muževima, mlade žene su postajale nemirne. Nisu mogle prihvatiti



41

pomisao da žive u gradiću udovica i usidjelica - da su i one osuđene na to da zauvijekostanu same.

Magnolia Morales vodila je malu skupinu za potporu mladim ženama, koja se sastajala

usred trga, svake večeri nakon što bi se javno izmolila krunica. Govorile su samo omuškarcima; ne o svojim muškim rođacima, nego o dečkima, udvaračima i onima koje supotajno voljele. Teme poput sve gore suše, njezinih posljedica po ljetinu i predstojeće gladibile su strogo zabranjene na tim sastancima. Umjesto toga, mlade žene pripovijedale suromantične anegdote i priče o svojim seksualnim iskustvima, i jedne drugima pokazivalefotografije svojih otetih muškaraca, kao i darove koje su od njih dobile: osušeno cvijećeprešano između listova knjiga, uvojke kose, pa čak i muško rublje. Iz večeri u večerfantazirale su kako će biti divan dan kad im se vrate njihovi voljeni.

Jedne večeri djevojke su začule buku automobila koji se približavao trgu. Poskočile su.

Već dugo nijedan automobil nije bio prošao prašnjavim ulicama Mariquite. Četvorica urasklimanom džipu provezla su se pokraj njih, a da im nisu ni zatrubila niti im mahnula izpristojnosti. Djevojke su bile zbunjene. Nakon nekoliko minuta trgom se provezao još jedandžip, s petoricom ljudi. Magnolia je potrčala prema njemu raširenih ruku, mašući rupcem,dovikujući im da stanu. No, prošli su pokraj nje, a da je nisu ni primijetili. Magnolia je bilauzrujana i razočarana, ali ne i poražena. Mirno je pričekala dok nije čula kako se još jedanautomobil približava trgu. Tada je zapovjedila djevojkama da tijelima načine lanac prekoulice, držeći se za ruke. Vozač, proćelav, sredovječan tip, zaustavio se i spustio prozorsvojeg crvenog džipa. Još trojica su putovala s njim.

“Dobra večer, gospodo”, rekla je Magnolia, obraćajući se vozaču.“Kako možemo pomoći tako ljupkim damama?”“Samo smo se pitale odakle svi dolazite i kamo ste krenuli. Naš gradić prilično je daleko

od glavne ceste...”“Mi smo iz grada Honde, muñeca, i idemo posjetiti Emilijine djevojke”, rekao je vozač i

pokazao posjetnicu koju mu je dala madam. “Doña Emilia kaže da ima dvanaest lijepih i spremnih djevojaka”, dopro je grub glas sa

stražnjeg sjedala, “ah vidim vas samo devet”.

“Žao mi je što vas moram razočarati”, odgovorila je Magnolia zajedljivim glasom, “alimi nismo ljepotice noći. Nemamo ništa s tom ženom.”

“Pa, ako je tako, onda se maknite s puta, drage moje. Imamo nekog hitnog posla”, rekao je vozač. Ostali su se nasmijali.

Magnolia je dala znak djevojkama da se maknu s ceste i muškarci su odmah otišli.Djevojke su se vratile na trg i sjele na tlo. Pokušale su nastaviti svoj večernji sastanak, ali

jak muški miris prožimao je zrak, a muški glasovi i smijeh odjekivali su u ženskim ušima.“To nije pravedno”, rekla je Sandra Villegas. “Ja ovdje sjedim i čeznem za muškarcem, a

onim kurvama svake noći plaćaju da spavaju s nekoliko njih. Dosta mi je toga da živim u

sjećanjima. Te fotografije će požutjeti, a lica na njima će nestati.”“Prošla su samo dva mjeseca”, odgovorila joj je Marcela López, zaručena za Jacinta

Jiméneza mlađeg, sina bivšeg suca. “Moramo ostati vjerne svojim muškarcima.”



42

“Ja nemam muškarca kojemu bih bila vjerna”, rekla je Magnolia, najiskusnija od svih, “anemaš ni ti”, dodala je, isturivši bradu prema Pilar Villegas. “Ti i ja mogle bismo se udružitii konkurirati Emilijinim djevojkama.” Djevojke su se histerično nasmijale i sastanak je

završio bez daljnjih događaja.Magnolia je otkazala sastanak sljedeće večeri i zajedno s Pilar krenula prema krajugradića. Nosile su uske haljine bez rukava i jarku šminku, a kosu su pustile da pada naramena. Jedva su uspijevale hodati u istrošenim cipelama s visokim petama koje su posudileod starijih sestara, pa su ih skinule, povezale uzicom i objesile oko vrata, te tako krenulecestom, svaka s jedne strane. Namirisale su muškarce prije nego što su čule brujanje motorai vidjele svjetla. Kad ih je vozač ugledao, bacio se na kočnicu i zatrubio. Magnolia jezastala, mahnula im i nastavila hodati, ali sporije. Pilar je koračala drhtavih nogu, neosvrćući se. Četvorica muškaraca provirila su kroz prozore. Bih su to elegantni mladići

obrijanih lica i mirisali su na kolonjsku vodu. “Čekajte”, doviknuo je jedan od njih krozprozor, raširenih nosnica. Iskočili su iz džipa i potrčali prema djevojkama.

“Kakvo je prelijepo cvijeće upravo palo s neba!” rekao je jedan od njih. “Smijem liupitati kamo ste se uputile u ovo doba noći?” “Samo smo malo izašle na svjež zrak”, rekla je Magnolia, hladeći se rukama.

“A, tako”, rekao je isti. “Jeste li vas dvije iz Emilijine kuće?”“Baš i nismo”, odgovorila je Magnolia. “Neke od nas rade nezavisno.” Između rečenica

zavodljivo se oblizivala. Rekla je da bi ona i Pilar te noći bile spremne voditi ljubav s po jednim od njih, i to besplatno, uz dva uvjeta.

“Što god želiš, muñequita", rekao je najmlađi, gladeći se između nogu.“Prvo, morate nam obećati da ćete se prema nama ponašati kao prema malo vode na

dlanu. I drugo, svi morate obećati da se više nikad nećete vratiti u Emilijin kupleraj.”“Kunem se Bogom!” odgovorio je najmlađi. Poljubio je križ koji je načinio od palca i

kažiprsta. Ostala trojica ponovila su tu gestu i zapečatila dogovor tako što su se svi uglaszakleli Bogom.

Bacali su novčić da odluče koja dvojica će imati čast da budu intimni s djevojkama.Složili su se da će gubitnici čekati u autu, pušiti cigarete i piti jeftinu rakiju. Najmlađi je

osvojio pravo da prvi bira, i uzeo je Magnoliju iza velikog gumovca. Brzo su se skinuli. Onaga je strastveno ljubila dok je uranjao u njezinu put. Ležali su na debelom sloju voštana lišćapalog s drveta gumovca i gibali se usklađeno u nerazmrsivoj mreži udova i lišća. Drugisretni dobitnik, prilično nizak momak s obiljem briljantina razmazanog u kosi, uzeo je Pilariza grmlja. Natjerala ga je da prvo pretraži ima li u travi mrava ili škorpiona, a zatimprekrila tlo svojom i njegovom odjećom. Legli su na odjeću i on joj je počeo milovati lice,kosu i grudi. “Ti si najljepša žena koju sam vidio”, rekao je i nježno ušao u nju. Na trenutak je pomislila da vode ljubav na oblaku, lebdeći u zraku. A onda su eksplodirali.

Na nebu su blistale stotine zvijezda.

SL J E D EĆE G T J E D N A Luisa i Sandra Villegas pridružile su se Magnoliji i Pilar u pustolovini.Sastale su se u napuštenoj školi da se presvuku u uske haljine i stave šminku.



43

“Ne smijete zatrudnjeti”, poučavala je Magnolia svoje učenice. “Neki muškarci brži suod drugih. Morate im stalno gledati u lice, i kad vidite da im se oči smanjuju, a usta šire, toznači da su blizu. Tada ih morate odgurnuti od sebe.”

“Što ako su preteški?” upitala je Sandra.“Onda ne smijete biti dolje”, odgovorila je Magnolia. Predložila je da idu na cestu uparovima, držeći se na pristojnoj udaljenosti. Dala im je i zviždaljke, koje su morale držatioko vrata u svako doba. “Zazviždite samo ako ste u opasnosti.”

Za dva tjedna Magnolia i Pilar uvjerile su osam drugih djevojaka da im se pridruže, ipostrojila ih u četiri trojke. Novakinjama su pomogle odjenuti se i našminkati, i s njimadijelile svoja iskustva. Složile su se da će svoja noćna bavljenja držati u tajnosti; prije svih,svećenik ne smije ništa doznati, ali ni njihove majke - sirotim ženama ne treba još jedanrazlog za tugovanje. Djevojke su zadržale i pravo da odbiju bilo kojeg muškarca, iz bilo

kojeg razloga. Nisu tražile novac za svoje usluge nego su dopuštale da ih muškarci nagradekako god požele. “Tako zadržavamo dostojanstvo”, rekla je Pilar. Svaka djevojka odabrala je svoje mjesto i čistila ga od kukaca, korova i drugih neželjenih biljaka. Neke su čak iposadile cvijeće, a u blizini su držale kruh i slatkiše za slučaj da klijent ogladni. Nakonmjesec dana, kad je počela kišna sezona, pomogle su jedna drugoj da izgrade šatore odštapova od bambusa i velikih plastičnih plahti.

U međuvremenu, doña Emilia osjetila je znatan pad prometa. Tražila je od djevojaka dase uvjere da su klijenti posve zadovoljni i da im uvijek zahvale na posjetu i pozovu ih dadođu opet.

“Ne zaboravite da putuju izdaleka”, rekla je. “Vrijeme koje provedu ovdje s nama morabiti vrijedno toga.”

No, konkurencija je bila žestoka.Očajna Doña Emilia je još nekoliko puta otputovala u obližnje gradove. U Hondi je

doznala za skupinu lijepih djevojaka iz Mariquite koje hodaju cestom i prihvaćaju svakojakadobra kao naknadu za svoju prolaznu ljubav: parfeme, nakit, odjeću i kućanske aparate.

Doña Emilia čula je da se većinom zadovoljavaju samo kutijom čokoladnih bombona,buketom crvenih ruža ili rukom napisanom ljubavnom pjesmom. Tada su Magnolia i njezina

ekipa već bile izgradile montažno šatorsko selo, koje su premještale da ih ne bi otkrio otacRafael ili udovice.

Muškarci su šatorski grad nazivali “čarobnim kuplerajem”, kojeg čas ima, a čas nema.Traženje tajanstvenih šatora duž zavojitih cesta, iza šumaraka i između pustih brda samo jepovećavalo mušku uzbuđenost. Tražili su posvuda - i satima, ako je trebalo - ali uvijek bi gapronašli. A kad bi ga pronašli, ubrzo bi nestali među nogama strastvene žene dok bimjesečina obasjavala njihovu golu kožu. Noge su se grčile, kukovi ljuljali, srca ubrzanotukla, znoj slijevao, tijela dahtala, glasno se stenjalo, zapomagalo, vrištalo - muškarac, žena,plamen pod nebom.

U P O K U Š A J U D A Z A D R Ž E M U Š T E R I J E, doña Emilia i njezinih dvanaest djevojaka složile su se da ćesniziti cijene i uvesti nove poticaje. Od nedjelje do četvrtka dva klijenta uslužit će po cijeni



44

jednoga. U petak će ranoranioci platiti samo pola cijene. A u subotu će uvesti Emilijinufiestu: trosatnu zabavu s hranom, pićima i pravom druženja sa svih dvanaest djevojaka,golih, u crvenoj sobi - a sve po fiksnoj cijeni.

Doña Emilia otputovala je u Fresno, gdje je otisnula letke s posebnim tjednim ponudamabordela, i sama ih dijelila po okolnim selima. Starica se pretvorila u trgovačku putnicu kojahita od grada do grada s albumom pod jednom rukom i vrećom punom letaka u drugoj.Duge noći provodila je u baru Kuće, pušeći tanke cigarete i pijući jabukovaču izravno izboce, smišljajući nove ideje kojima bi održala tvrtku. No, ništa nije mogla. Kako bi semogla natjecati s nevidljivim, požudnim ženama, romantičnim duhovima koji daju svojetijelo u razmjenu za obične naznake osjećaja? Proklinjala je komunističke gerilce što suodveli njezine mušterije i neutješno je plakala za svakim odvedenim muškarcem.

Pluća su joj počela odbijati dim cigareta. Zaradila je neugodan kašalj koji se više nije dao

izliječiti uobičajenim napitkom od mlijeka i hrena zaslađenog medom. Izgubila je nekolikokilograma i napila bi se već od nekoliko gutljaja vina. I tako, kad je jednoga jutra čula dadvanaest djevojaka pakira kovčege, nije ih ni pokušala zaustaviti. Samo je ustala, umila se iotišla u kuhinju da spravi njihov posljednji zajednički obrok.

Nekoliko sati potom, kad je dvanaest djevojaka izašlo iz svojih soba, bez šminke,konzervativno odjevenih, s kovčezima na ramenima, našlo je staru madam kako sjedi udnevnoj sobi, s rukama prekriženim na stolu. Nosila je raskošnu haljinu od crvene svile koja ju je pokrivala od vrata do stopala. Sijedu kosu raspustila je niz leđa, a u izrazu lica bilo joj je nečeg svetačkog, nečeg blaženog i zasanjanog. Veliki stol u blagovaonici bio je prekriven

bijelim stolnjakom i lijepo postavljen, s platnenim ubrusima, srebrnim pladnjevima,zdjelama i priborom, te s kristalnim čašama s vinom. Poslužene su košare s kukuruznimkruhom, plate s voćem i sirom, velika zdjela s juhom od krumpira koja se pušila, te ovalnitanjuri s pečenom puretinom, bijelom rižom i crvenim grahom.

“Pa, drage moje”, rekla je doña Emilia. “Došlo je vrijeme da se oprostimo.” Pogledala jesvoje prozirne ruke i oči su joj se zacaklile. Viviana ju je prva zagrlila, a zatim i ostalih jedanaest, jedna po jedna. Brisale su suze s madaminih naboranih obraza, ljubile joj drhtaveruke i milovale joj kosu. Kad su napokon sjele na svoja mjesta, doña Emilia je ustala i

podigla svojučašu s vinom. Održala je zdravicu, slomljenim glasom:“U vaše zdravlje, moje hrabre djevojke, moje učenice, koje ste godinama nosile svoj križ,

trpeći muškarce iz Mariquite: katkad nasilne, katkad nepristojne, ali uvijek sjajne.”“U zdravlje muškaraca iz Mariquite, naših muškaraca, i Emilijine kuće, gdje su najviše

nedostajali.”Trinaest žena popilo je gutljaj vina, sjelo i počelo jesti u tišini. Kad su završile, Viviana

je predložila da odjenu radnu odjeću. I tako su navukle svoje najraskošnije haljine i pomogle jedna drugoj da se našminkaju. Doña Emilia pozvala je djevojke u sobu s barom, gdje jepustila slavljeničku glazbu. Plesale su i pile cijelu noć, pripovijedale svoje najzabavnije

anegdote, pričale viceve, držale nove zdravice, smijale se, plakale i opet se smijale.Kad se doña Emilia sutradan probudila, našla se sama u sobi punoj prljavih čaša i praznih

vinskih butelja. Zamislila je kako dvanaest djevojaka korača niz cestu dok im sunce



45

obasjava masna lica, i možda sanjaju o danu kada će i one biti zadovoljne buketom crvenihruža ili rukom napisanom pjesmom u zamjenu za svoju ljubav. Doña Emilia svima im jepoželjela tu sudbinu i zatvorila je oči u nadi da ih više nikad neće morati otvoriti. Odlučila

je zatvoriti bordel i živjeti onoliko dugo koliko joj dopusti preostala ušteđevina.“Čarobni kupleraj”, koji je katkad postojao, a katkad nije, jednoga dana zauvijek jenestao, a krivac za to bila je samo ljubav. Dvanaest mladih žena zaljubilo se svaka udrukčijeg muškarca. Magnolia je srce darovala oženjenom brijaču po imenu Valentin,sredovječnom, crnomanjastom tipu koji je tvrdoglavo nosio tupe što mu je plesao po cijelojglavi. Kad ju je posjećivao u šatoru, Magnolia je neprestance govorila o svilenimvjenčanicama i zaručničkim prstenima u obliku srca. Osim toga, uporno mu je uz svjetlosvijeće čitala ljubavnu priču. Valentin je zaključio da je djevojka pomalo luda i prestao jedolaziti. Magnolia ga je čekala iz noći u noć. Odbijala je sve druge i vraćala njihove darove.

Pod šatorom je uglavnom plakala. Katkad je raspoređivala svoje stvari i plijevila i zalijevalasvoje biljke. No najviše je čitala iste stare priče i plakala.

Na kraju je dvanaest djevojaka zaključilo da im je Bog dao par očiju da bolje videmuškarce, par ušiju da bolje čuju što muškarci žele reći, par ruku da ih grle i par nogu da ihobujme, ali mogu im dati samo jedno srce. S druge strane, muškarci vole testisima, a Bogim je dao dva.

I tako jedne noći muškarci nisu uspjeli pronaći “čarobni kupleraj”. Šatore su tražili dužzavojitih cesta, iza šumaraka i između pustih brda. Tjednima su pretraživali, ali nisu gapronašli. Žene su se vratile u Mariquitu, svojem usidjelištvu i tužnim večernjim sastancima

ispunjenim sjećanjima, vratile se fantaziranju o onom veličanstvenom danu kad će im segradski ženici vratiti.

U N I Š T IL E S U MO J U T VR T K U ni zbog č ega! pomislila je doña Emilia. Odjednom je u daljini začulauličnu prodavačicu kako prilično nježnim glasom izvikuje svoju robu: “Guayabas! Naranče! Mandarine!” zatim je ugledala nju, djevojčicu kako dostojanstveno hoda s

velikom košarom na glavi. Starica je pomno promatrala djevojčicu, koja nije mogla imativiše od dvanaest: njezinu ružičastu haljinu, crnu kosu u pletenicama, duge ruke i uzak struk,

i imala neobičan dojam da je već dugo poznaje. I djevojčica je primijetila staricu.Nasmiješila se i nježno joj mahnula. Doña Emilia uzvratila joj je osmijeh. Baš ju je htjelazamoliti da sjedne na klupu kod nje, kad je zapuh vjetra srušio košaru s djevojčičine glave.Guave, naranče i mandarine rasule su se po tlu. Djevojčica je kleknula i tiho ih počelaprikupljati i stavljati u košaru. Doña Emilia poželjela joj je pomoći, ali kad je pokušalaustati s klupe, nije osjećala noge.

A tada je vjetar puhnuo još jače i onaj mango, boje sunčeva zalaska, pao je na zemlju,

točno uz djevojčicu. Doña Emilia vidjela je kako se djevojčica smiješi, uzima mango istavlja ga u košaru; vidjela ju je kako s košarom na glavi jezdi niz cestu i polako nestaje uvjetru.



46

U ponosu i zanosu, doña Emilia se naslonila na klupu i upiljila se u nebo; ali ovaj put nijevidjela da je plavo.



47

Jose %. &endoa, 32 god.'ot()kovnik *ol)m#i$ske nacionalne vo$ske

5 vojs'i sam naučio da je to lak!e ubiti "rtvu !to imate manje doti'aja s njom. Jedanput

sam dopustio da čovjek predugo govori prije nego !to sam ga ustrijelio i jo! "alim zbog

toga. 8ili smo primili poziv iz poli'ijske postaje u malenom selu u planinama. Selo sunapadali geril'i i trebala su mu pojačanja. Ceste su bile u"asne i nismo mogli do$i sve do

sljede$eg jutra a dotada su geril'i kako smo mislili ve$ bili oti!li sa svime !to je bilo

vrijedno. 7odao sam selom broje$i tijela nesvjestan da u tom trenutku gerila' ni!ani

svoju pu!ku Galil u moj zatiljak s 'iljem da mi raznese glavu. Jedan od mojih časnika uočio

ga je i nastrijelio u ruku prije nego !to je gerila' i!ta uspio učiniti. 8io je to /ndijana' sme0e

puti i malenih očiju. Zatvorili smo ga u septičku jamu s jo! troji'om pobunjenika.(ad smo ovladali selom rekao sam /ndijan'u da iza0e iz jame # nisam ga "elio ustrijeliti

pred ostalom troji'om. Znao je !to kanim i zato je tvrdio da je preslab zbog toga !to je

izgubio puno krvi. 3rebao sam ga jednostavno ostaviti da umre u jami. -oviknuo sam muda iza0e a on me je preklinjao da ga ne ubijem. *ekao je da mu je majka imala mo"dani

udar i da su mu mla0e sestre te!ko opečene u po"aru "ive su ali ne mogu mi'ati nogama

izobličene su i računaju na njegovu potporu a on je dobar čovjek koji je bio prisiljen dapostane bora' i kad bih ja u sebi na!ao milosr0a da mu oprostim on bi pobjegao od

gerila'a i priključio se na'ionalnoj vojs'i... 8ilo je to kao da je naučio 'ijeli govor napamet.

,e znam za!to ali slu!ao sam tu vra"ju priču i gledao ga u oči koje su se iskolačile odstraha. Pustio sam ga da govori dok se nije umorio i prestao. Zatim sam kleknuo pred

njega stavio mu 'ijev revolvera na čelo i rekao ostalim ljudima u jami da je poku!ao ubiti

sle0a i da to nije mu"evno. +vako se ubija mu!kara'+ rekao sam i ustrijelio ga. ,a prasakpu'nja protiv volje na trenutak sam zatvorio oči. (ad sam ih otvorio /ndijančevo tijelo jo!

je stajalo u jami ali gornjeg dijela glave iznad očiju vi!e nije bilo. (osa mozak malene

oči... jednostavno ih vi!e nije bilo. stala su usta mi!i$i oko usana drhturili su kao dapoku!avaju izustiti ne!to !to mi je zaboravio re$i.



48

ČETVR TO P OGLAVLJE

Učiteljica koja nije htjelapredavati povijest

Mariquita, 11. veljač e 1995.

CL E O T I L D E GU A R N I Z O bila je šesdesetsedmogodišnja usidjelica. Imala je kratku sijedu kosu,

paperjaste brkove i bijele čekinje na bradi. Na okruglom nosu počivale su joj debelenaočale, koje su nalikovale naopakom upitniku, što je njezinu licu davalo dojamzagonetnosti. U njezinu držanju bilo je nečeg muškaračkog: kako je sjedila raširenih nogu,kako je toptala dok je hodala, i kako joj se desna šaka instinktivno stezala kad se osje ćalaugroženom, kao da je spremna srušiti koga ili što na tlo. Lice joj je upotpunjavalanamrštenost koja se rijetko ublažavala. Ukratko, bila je slika i prilika ostarjele strogosti.

Cleotilde je bila na besciljnom putovanju kad se pokvario autobus kojim je putovala.Spuštao se sumrak i Cleotilde se bojala. Platila je nekom seoskom mladiću da je na muliodvede do najbližeg sela. Ondje će provesti noć i u zoru nastaviti put.

Mladić je nju i njezin kovčeg dopremio na trg u Mariquiti i otišao. Selo je te noći biloposebno tiho i u mraku se doimalo poput grada duhova. Cleotilde su zadrhtale noge. Bezcilja, i s velikim naporom prošla je pokraj nekoliko kuća, dok nije u malenom prozorunazrela tračak svjetla. Pohitala je prema toj kući i pokucala na otvorena vrata. Nedugopotom izašla je djevojčica umotana u crni šal, sa svijećom u ruci. Nije mogla imati više oddeset, najviše jedanaest godina.

“Uđite”, rekla je nježnim glasom. Krenula je pred njom i svijećom osvjetljavala dug,

uzak hodnik. “Zovem se Virgelina Saavedra, a ovo je moja baka Lucrecia viuda deSaavedra.” Djevojčica je pokazala na blijedu staricu koja je sjedila na stolici za ljuljanje,tako mirnu da je nalikovala vlastitoj lutki.

“Ja sam gospođica Cleotilde Guarnizo. Vama na službu”, rekla je, a tada se obratilaLucreciji. “I tražim toplo mjesto na kojem bih provela noć.”

“Možete prenoćiti ovdje ako želite”, rekla je Lucrecia ravnodušno. “Imamo mrežu zaspavanje, a negdje ćemo naći i plahtu.”

Cleotilde je mrzila mreže za spavanje. Nije shvaćala kako itko može spavati dok visi uzraku poput ljenjivca. Naravno, to im neće reći. Doimaju se poput pristojnih seljaka. “To

bih doista cijenila”, rekla je.Lucrecia joj je rukom pokazala da sjedne. Samo je jedan stolac bio slobodan, pa je

Cleotilde barem zbog toga bilo lakše i manje neugodno. Spustila je kovčeg, sjela i ogledala



49

se, blago se smiješeći zidovima. Soba je bila mračna i zagušljiva, s hrpom drva za potpalu u jednom kutu i dvjema crnim izgladnjelim mačkama u drugom. Cleotilde je mrzila mačke iviše nego mreže za spavanje i pitala se jesu li one koje vidi žive ili mrtve. Možda su samo

dio oskudnog pokućstva.“Fidel i Castro”, iznenada je rekla Lucrecia. Činilo se da proučava Cleotildeino lice itijelo, tražeći kakav znak bogatstva. Možda će sutra zamoliti Cleotilde za donaciju prijenego što ode. Već je za hranu zamijenila najveći dio svoje šivaće opreme.“Molim?” uzvratila je Cleotilde. Imala je dojam da joj Lucrecia proučava lice i tijelo, tražećikakav znak bogatstva. Doista se nadala da Lucrecia ne očekuje da će joj platiti za to što ju jepodnosila jednu noć. Cleotilde je u novčarki imala jedva dovoljno novca da plati autobusnukartu koja bi je odvezla iz tog propalog sela.“Kažem, Fidel i Castro. Tako se zovu mačke.”

“O”, odvratila je Cleotilde. “Zanimljiva imena za par mačaka. Jesu li žive?”“A-ha”, izustila je Lucrecia. Zastala je kako bi naznačila promjenu teme, a zatim dodala:

“Kao što vidite, mi smo vrlo siromašne.”“Ah, pa zar nismo svi?” odvratila je Cleotilde. “Ovaj rat sve nas je ostavio u

financijskom škripcu.” Pitala se razumije li Lucrecia riječ škripac. “Ne znate ni tko je gori,gerilci, paramilitarci, ili vlada... S obzirom na to kakva je situacija, recite mi, tko bi zaposliostaricu poput mene?”

“Nitko”, odgovorila je Lucrecia, doimajući se pomalo razočaranom time što jeCleotildein govor isključio svaku mogućnost da ona te noći zaradi koji pezos. “Nemamo

Vam ništa ponuditi osim kave. Želite šalicu kave?”Cleotilde joj se zahvalila, rekavši da je prekasno za kavu i da ne traži ništa osim postelje i

svijeće. “Volim čitati prije odlaska na počinak, a Vi?”“Ne znam ni čitati ni pisati”, izjavila je žena odlučno, kao da se ponosi time.“Bože dragi! Ja ne mogu zamisliti da ne znam čitati.” Tada se obratila Virgelini, koja je

zubima obrezivala stijenj nove svijeće, i upitala je: “Znaš li ti čitati?”Djevojčica je odmahnula glavom.“Djevojčice”, rekla je Cleotilde, prijeteći joj kažiprstom. “Trebala bi znati da je

obrazovanje put do uspjeha.”“Ženama ovdje ne treba obrazovanje”, rekla je Lucrecia gorko. “Osim toga, škola jezatvorena već više od dvije godine.”

“Dvije godine? Pa to je strašno!”Virgelina je uručila Cleotilde svijeću utaknutu u praznu bocu Coca-Cole. “Načelnica

nam je obećala da će se škola uskoro otvoriti”, rekla je djevojčica tiho. “Čim zaposlimoučitelja.”

“Učitelja?” rekla je Cleotilde, ustajući sa stolca. “Nije li to slučajnost? Ja samdiplomirana učiteljica.”

“Pa, ako ste zainteresirani, trebali biste sutra navratiti u načelničin ured”, predložila jeLucrecia. “Cijeli tjedan intervjuira kandidate.”

“Znate li kojim slučajem kolika je plaća? Ne da je to jako važno, jer ja sam neudana žena



50

bez financijskih obveza. Naravno, morala bih unajmiti sobu i kupovati hranu, ali u ovakomalenom selu ne može se mnogo trošiti na hranu. Stvarno? Svinjski kotlet toliko košta? Pa, ja ionako ne jedem meso. Meso nije zdravo. Od njega dobijete artritis. I Vi ga imate? Imam

lijek za to: zgnječite živa škorpiona i držite ga mjesec dana u boci s medicinskimalkoholom. Onda utrljavajte zglobove alkoholom svake noći prije spavanja. To je pravibožji dar. Za njega mi je rekla jedna Indijanka. Naravno, žena, jer muškarci ne razumijuženske bolove. Ne razumiju ništa žensko. Ne, nisam udana. Svi muškarci koje sam upoznalabili su svinje. Možda su muškarci u ovom selu drukčiji... Kako to mislite, nema muškaraca?Samo svećenik? Stvarno? Komunistički gerilci, ha? Pa, to je izvrsno! Užasno, ali izvrsno!Čula sam za gradove udovica, ali nikad nisam bila ni u jednom. A-ha, rat, uvijek rat.Muškarci neprekidno ratuju, a mi trpimo posljedice. Barem niste morale pobjeći i sveostaviti, što sam već vidjela... No, pričajte mi o svojoj načelnici. Je li ljubazna? Uistinu? Pa,

nitko nije savršen. Da, mogla bih se kandidirati za taj posao. Za svaki slučaj, jer nisamsigurna da želim ostati u ovom selu. Dobro, kad baš inzistirate, popit ću malo kave. Samopola šalice. Hvala.”

SL J E D EĆE G J U T R A Cleotilde je ustala u pet sati, kao i obično; svakog jutra ustajala je u istovrijeme, bez obzira na to kako je spavala i kada je otišla na počinak. Odjenula se upolumraku dnevne sobe, gdje je Virgelina sinoć razapela mrežu za spavanje. Navukla jeposlovno odijelo s crnim hlačama i crne tenisice te, noseći staru kožnu aktovku sa svojimdiplomama, izašla u jutarnju maglu. Pretpostavljala je da će biti i drugih kandidata, a željela

je biti prva na razgovoru tog jutra. Bila je sigurna da će dobiti posao. U svojojdugogodišnjoj učiteljskoj karijeri dobila je sve poslove za koje se ikad prijavila. No prijenego što prihvati taj posao, morat će se uvjeriti da je Mariquita mirno mjesto gdje bi moglaprovesti svoje preostale dane, mjesto gdje će se osjećati sigurnom i, kako je voljela govoriti,bliskom nebu.

Na trenutak je osjetila da joj je torba teža nego obično. A tada je pomislila, koga ja to zavaravam? Sadržaj aktovke nije se promijenio, ali ona jest. Sada je stara, stara i slaba. Nijevažno što hoda savršeno uspravno i što joj je glas autoritativan kad kori neposlušnu djecu:ona je samo krhka stara dama koja se mnogočega boji. Više od svega boji se noći: njezine

tame u kojoj se događaju ružne stvari, njezine dugotrajne tišine u kojoj nema ničega osimodsutnosti zvukova koje ona želi čuti, vrištavih duhova koje vidi i čuje u svakom kutku istrašnoga sna koji joj se stalno vraća i muči je iz noći u noć: sna o muškarcima, krvi icrvenim baršunastim zastorima.

SU N C E J E O B A S J A L O S V E: crepove od terakote na krovovima većine kuća, barice kišnice nanepopločanim ulicama, duge crne kose nekoliko raspjevanih i nasmijanih mladih žena svelikim košarama prljavog rublja na glavi. Radoznalo su se zagledale u Cleotilde. Tih danasu u Mariquiti zastajali samo gatari, liječnici bez diplome, bjegunci, raseljene obitelji i

zalutali putnici. Katkad bi pristigla i trgovačka karavana s mulama natovarenim robom kojusi mještanke nisu mogle priuštiti ili im više nije trebala - parfemima, Coca-Colom,



51

britvicama - ali i drugom, onom nužnom - ugljenom, svijećama, kerozinom, štirkom zanačelnicu te hostijama i vinom za svećenika.

“Dobro jutro, gospođo”, doviknula je jedna iz skupine žena.

“Gospođice”, ispravila ju je Cleotilde, ali govorila je pretiho i žena je nije čula. No ipak,Cleotilde je zaključila da su žene uMariquiti marljive i ljubazne. Na sljedećem uglu skrenula je lijevo i u daljini razabraladječaka i djevojčicu; držali su psa koji je zavijao. Odlučila je pozdraviti svoje mogućeučenike. Budući da su iz malog sela, zacijelo su stidljivi i nesigurni; stoga mora postupatipažljivo s njima. Kad se dovoljno približila, skinula je naočale i uočila da su bosi i odrpani.Na svoj užas, uočila je i da djevojčica drži psu gubicu zatvorenom, a dječak mu gura štap ustražnjicu.

“Što to radite?” povikala je Cleotilde. Pljesnula je dječaka po leđima. Dječak je pustio

psa i udario Cleotilde u nogu. “Luda starice!” uzviknuo je. Zatim je otrčao za djevojčicom,glasno se smijući. Otrčao je i pas, a štap mu je još stršao iz stražnjice. Cleotilde je bilabijesna. Sjela je na pločnik da pogleda nogu. Samo malena crvena točka. Valjda nećepoplavjeti. Ona ne dobiva modrice lako, barem ne s obzirom na dob.

Uzela je svoju kožnu aktovku i odšepala dvije ulice, tjerajući mnoštvo mačaka i pasalutalica koji su se sjatili oko nje, proseći hranu. Na sljedećem uglu skrenula je desno i naišlana skupinu polugole djece okupljene oko stabla manga. Cleotilde je pomislila da izgledajuuljuđenije od ostalih. Porazgovarat će s njima. “Dobro jutro, dječaci i djevojčice!”zacvrkutala je. “Kako ste mi danas?”

Djeca su se počela smijuljiti i došaptavati se.“Nije li ovo prelijepo jutro?” Cleotilde je pogledala u nebo, radosno se smiješeći. Jutro je

doista bilo lijepo. “Kako se zoveš, sine?” upitala je mršava dječaka koji se češao podpazuhom.

Dječak je bacio kratak pogled prema prijateljima, kao da traži odobravanje, a tada senacerio i rekao: “Zovem se Vietnam Calderón, ali zovu me Diablo.” Unio se Cleotilde u licei rekao: “Bu!” Svi njegovi prijatelji su se na to nasmijali.

“No, no, to nije pristojno, sine”, rekla je Cleotilde mirno. U drugim okolnostima povukla

bi ga za uho, pljusnula ga po licu, natjerala ga da klekne i ispriča joj se. Zatim bi moraostotinu puta napisati Moram poštovati starije. No, tek je došla u Mariquitu i ne poznaje

dječake ni njihove majke. Zagledala se u njega dovoljno dugo da prepozna njegovo pjegavolice ako ga još koji put sretne.

“Ja sam gospođica Cleotilde Guarnizo”, rekla je strogo, “i možda ću biti vaša sljedećaučiteljica!”

“Ne želimo nikakvu učiteljicu!” doviknula je sitna djevojčica iz pozadine.“Odlazi”, dodao je neki dječak poput jeke. Nedugo potom svi su jednoglasno vikali:

“Odlazi! Odlazi!”

Ah! Kad bih barem imala ravnalo, pomislila je Cleotilde.“Odlazi! Odlazi!”Ošinula ih je prijekornim pogledom, okrenula se i krenula prema trgu. Prešla je tek



52

nekoliko koraka kad ju je kamenčić pogodio u zatiljak. Stisnula je desnu šaku i strogo seokrenula prema njima, lica crvena od gnjeva. Djeca su prkosno stajala, i sva su držalapraćke, s elastičnom vrpcom napetom do kraja, spremna da hitnu kamenčić na staricu.

“Pokvarenjaci mali!” doviknula je i zaštitila se aktovkom. Bio je to pravovremen potez jer ju je istog trenutka zasula kiša kamenja, ponajviše po nogama ah i po vrhovima prstijukoji su se vidjeli na objema stranama aktovke. “Mangupi!” zavrištala je. “Ruljo obična!”Djeca su otrčala, smijući se i čestitajući si na pogocima.

Cleotilde je drhtala od gnjeva. Ako ostane u ovom selu - a nakon tog incidenta ozbiljno je sumnjala - kao njihova učiteljica prvo će ih kazniti zbog te uvrede njezina dostojanstva.Zamišljala je to kažnjavanje kad se iza ugla pojavilo pet sredovječnih žena odjevenih u crno,blago nagnutih glava i ruku prekriženih na prsima. Hodale su i vrlo strastveno pjevalelokalnu verziju Aleluje. To su sigurno majke nekih od onih malih hahara, pomislila je

Cleotilde, prezirno ih pogledavši. Koračala je nepopločanom ulicom sve dok se zlokobnoklicanje djece i pjevanje njihovih ravnodušnih majki nisu pretvorili tek u udaljene odjeke.

C L E O T I L D E J E B I L A P R V A I J E D I N A kandidatkinja na intervjuu toga dana. Nepomično je sjedila učekaonici načelničina ureda, s aktovkom u krilu. Ruke su joj drhtale. Prekrižila ih je prekotorbe i odlučila zanemariti događaj s djecom i usredotočiti se na intervju. No nije se moglakoncentrirati jer je Cecilia Guaraya, načelničina tajnica, neprekidno udarala i psovalaklimavi pisaći stroj čija je vrpca uporno ispadala iz vodilica. “Svinjo jedna! Obično govno,eto, što si ti!” vikala je Cecilia.

Nakon duga čekanja, iz načelničina ureda izašla je žena širokih bokova s vjedrom u jednoj ruci i metlom načinjenom od grana u drugoj. Glava joj je bila omotana šarenimrupcem, a na crnoj haljini nosila je pregaču. Cleotilde se iznenadila. Ako nač elnica može

plaćati č istač icu, onda si zacijelo može priuštiti i izvrsnu uč iteljicu poput mene, pomislila jei kimnula glavom. Žena je u međuvremenu položila opremu za čišćenje uz Cecilijin stol iobrisala ruke o pregaču. Cleotilde je primijetila da joj je pregača poderana, a cipeleiznošene, i stoga je promijenila svoju prvotnu pretpostavku. Možda nemam pravo i ovasirotica ne zarađ uje dovoljno ni za hranu, rekla je samoj sebi. A zatim joj je na um pala loša

zamisao. Pričekala je da žena pogleda prema njoj i mahnula joj da do

đe.Žena se doimala zbunjenom. Pogledala je prema Ceciliji kao da traži savjet, ali tajnica je

bila u potpunosti predana poslu. Zato je prišla Cleotilde.“Koliko Vam plaća za čišćenje ureda?” prošaptala je Cleotilde, pokazavši na načelničin

ured.“Molim?” ustuknula je žena, doimajući se uvrijeđenom.“Koliko Vam načelnica plaća?” ponovila je Cleotilde urotnički.“Ja sam načelnica”, odgovorila je žena.Cleotilde je prekrila usta vrhovima prstiju i nervozno se nasmijala. “Ispričavam se”,

uspjela je procijediti. Ustala je i dodala: “Ja sam Cleotilde Guarnizo, Vaša poniznasluškinja.”

“Rosalba udovica Patiño”, uzvratila je žena strogo. „Načelnica u Mariquiti.”



53

Nijedna se nije pokušala rukovati.

NAČE L N I C A J E B I L A B I J E S N A. Tajnica ju je upozorila na strankinju u čekaonici. “Nekakva

čudakinja”, tako ju je bila opisala Cecilia. A sada, stojeći pred njom, Rosalba je zaključilada ta starica jest čudna. “Molim, pođite ovuda”, rekla je, pitajući se kada je strankinja došlai odakle, gdje je odsjela i, što je najvažnije, zašto ona, načelnica, nije bila obaviještena otome. Što ako je staricu poslala vlada? Što ako je netko tamo gore, nekakav službenik,napokon dobio službeni izvještaj o cenzusu koji je načelnica odavno provela i natjeralaCeciliju da ga otipka i pošalje po svima koji su prošli kroz Mariquitu?

“Hvala Vam”, odgovorila je Cleotilde, ulazeći u Rosalbin ured. Učiteljica je već u svojojsvijesti zaključila da je načelnica kriva za zabunu. Ona, učiteljica, već je imala posla sasucima i gradonačelnicima, pa čak i s guvernerima, i nikad je nije primila dostojanstvenica

odjevena poput sluškinje. To je neprilično. I, koja je svrha onih krpa nagomilanih naprozoru? A taj smrad, uh! Koliko peroksida je ta žena izlila na pod?

“Molim Vas, sjednite”, rekla je Rosalba i pokazala na otrcan naslonjač čija je podstavavirila kroz zarezotine i rupe. “Tajnica mi je rekla da ste došli kao kandidatkinja zaučiteljicu.”

“Tako je.”“Dobro. Počnimo onda. Imate li iskustva u učiteljskim poslovima, gospođo Guarnizo?”“Gospođice, načelnice”, ispravila ju je starica. “Da, zapravo imam gotovo pedeset godina

učiteljskog iskustva, a dvadeset sedam ih možete provjeriti pogledom u moj dosje, uodjeljku Preporuke.”“Vrlo dobro, gospođice Guarnizo. Vrlo dobro”, rekla je Rosalba, pomalo prestrašenaučiteljičinim hrapavim glasom i profesionalnim izgledom velike aktovke koju je Cleotildepočela otvarati na njezinu stolu od mahagonija. Dokumenti su bili pedantno raspoređeni unekoliko označenih odjeljaka s nazivima škola u kojima je radila, predmeta koje jepredavala, vremenskih razdoblja, nagrada i priznanja, i s pismima preporuke. Bio je tu čak iodjeljak s fotografijama i životopisima uglednika kojima je predavala proteklih dvadesetsedam godina - a danas su liječnici, odvjetnici, arhitekti i ugledne ljepotice.

“Impresionirana sam, gospođ

o Guarnizo, ali...”“Gospođice, načelnice!” prekinula ju je učiteljica. “Nakon šezdeset sedam godinakreposti žena voli da joj se obraćaju odgovarajućom titulom.”

“Molim Vas, oprostite mi, gospođice Guarnizo. Ne mogu se ne osjećati pomalo...intrinzič no, obraćajući se ženi starijoj od sebe kao gospođici. Osjećam se gotovo...libidinozno.” Pod dojmom samopouzdanja stare dame, Rosalba se jako trudila pronaći riječikoje zvuče pompozno poput učiteljičinih. “Kao što sam rekla, vrlo sam impresioniranavašim kvalifikacijama iz proteklih dvadeset sedam godina, ali gdje i što ste predavali prijetoga?”

“Načelnice, bojim se da iz osobnih razloga nisam u stanju odgovoriti na to pitanje.”Cleotildein odgovor izazvao je dugu i neugodnu tišinu, koju je morala prekinuti ona sama jer se Rosalba pravila da pomnjivo čita sve dokumente u učiteljičinom dosjeu. “Imate li još



54

kakvih pitanja, načelnice? Pitanja o mojem posljednjem radnom iskustvu? Vrlo bih Vamrado odgovorila na njih.”

“Vidjet ćemo”, rekla je Rosalba i zatvorila dosje. Razmišljala je što bi mogla pitati. To

mora zvučati pametno. “Imate li... nastavni plan za učenike u Mariquiti, gospođiceGuarnizo?”“Vrlo ću ga rado napisati čim mi posao bude ponuđen, u kojem slučaju ću razgovarati s

izglednim učenicima kako bih ocijenila njihovu trenutačnu razinu znanja.”“Vrlo dobro, ali što mislite, što biste najviše voljeli predavati? Ja već dugo nisam bila ni

u kakvoj školi, pa čak i ne znam što se danas predaje.”“Savršeno sam sposobna predavati jezik, fiziku, matematiku, društvene znanosti,

zemljopis i etiku.”“A što je s kolumbijskom poviješću? Možete li predavati kolumbijsku povijest? To mi je

bio omiljeni predmet u školi.” “Mogu predavati i povijest, načelnice”, rekla je Cleotilde, “alineću.” Kažiprstom je pogurnula naočale prema vrhu nosa. “A prije nego što se zapitate koji je razlog tome, reći ću Vam da je i taj razlog vrlo osobne prirode.”

Rosalba se pitala nije li Cleotilde dvadeset godina bila u zatvoru. Da bi dobila dvadesetgodina, morala je ubiti nekoga. Ilije možda bila strpana u ludnicu. Nema dvojbe daizgleda kao da joj nisu sve na broju. Il i j e ta gospođ ica prije bila gospodin. Taj brk nekako

je odaje.“To je u redu”, rekla je načelnica, gledajući okolo kako bi izbjegla učiteljičin prodoran

pogled. “Naši učenici znaju građanske ratove i pokolje iz prve ruke. A to je već pola

povijesti naše zemlje.”“A o koliko učenika je riječ, načelnice?”Rosalba je hitro otvorila ladicu i izvadila list papira. “Prema našem posljednjem popisu

stanovništva, ima nas ukupno devedeset devet, od kojih - djeca tako brzo rastu, uvijekmoram jedno ih dvoje prenijeti u drugu kategoriju. Da vidimo: trideset sedam udovica plusčetrdeset sedam neudanih žena, minus...” Dalje je zbrajala i oduzimala u pola glasa, tenakon nekog vremena objavila: “Petnaestero djece! Ali sigurna sam da će i neke mlade ženezanimati da ponešto nauče. Dakle, rekla bih, ukupno dvadesetak učenika.”

“Izvrstan broj”, primijetila je Cleotilde.Načelničinu pozornost privukla je trunčica prašine na podu. Nije mogla shvatiti kako jepromakla njezinoj neumornoj metli i krpi. Poželjela ju je pokupiti, ah u impozantnojprisutnosti Cleotilde načelnica se osjećala nesigurnom, ranjivom.

“Pa, čini se da zadovoljavate sve zahtjeve koje sam... konspirirala za to radno mjesto”,rekla je Rosalba, i dalje se osvrćući naokolo. Sada nije izbjegavala samo Cleotilde nego itrunčicu prašine, koje su obje prkosno zurile u nju. “Konačnu odluku donijet ću za nekolikodana i tada ću je službeno objaviti.”

“Očekujem Vašu odluku, načelnice”, odgovorila je Cleotilde. “I vjerujem da ćete uzeti u

obzir mnoge blagodati koje donosi zapošljavanje osobe koja ne samo da posjeduje opširnoznanje nego je kvalificirana i da uvodi stegu i poučava lijepom ponašanju. Svjesni ste togada su djeca ovoga gradića nekako izgubila ta obilježja i...”



55

“O, vjerujte mi, gospođice Guarnizo. Policijska narednica i ja itekako smo svjesne tesituacije. Zapravo, to je glavni razlog zašto želimo ponovno otvoriti školu. Budite sigurni daću to uzeti u obzir pri odabiru nove učiteljice. A sada, ispričavam se, danas imam ispunjen

raspored.”Obje žene neiskreno su se nasmiješile.Tada se zbilo nešto neobično. Kad je Cleotilde ustala s otrcanog naslonjača, lice joj se

poravnalo s uokvirenom slikom predsjednika Republike koja je visjela na zidu iza nje, inačelnica je sa zaprepaštenjem primijetila da imaju jednako lažan osmijeh. Činilo se i da jeCleotilde narasla tijekom razgovora. Štoviše, učiteljica se doimala višom od svih žena imuškaraca koje je Rosalba ikad vidjela. “Želim Vam ugodan dan, gospođice Guarnizo”,uspjela je procijediti, praveći da bilježi nešto u naopako okrenutu bilježnicu.

Č I M J E C L E O T I L D E I Z A Š L A iz njezina ureda, načelnica je pokupila trunčicu prašine s poda i bacila je u koš za smeće. “Što mi je?” rekla je. “Treba me biti sram što sam dopustila da me starausidjelica impresionira u mojem vlastitom uredu.” Posljednji put se tako osjećala kad jeimala šesnaest godina i maćeha joj je zagorčavala život.

Ali Rosalba više nije bila naivna djevojčica. “Ja više nisam naivna djevojčica.” Ona jesad mudra, obrazovana i iskusna žena. “Ja sam mudra, obrazovana i iskusna žena.” Nije sehtjela osjećati ugroženom od stare čudakinje usidjelice koja joj je došla u ured prodavatimaglu, prikazivati se kao netko inteligentniji, obrazovaniji i sposobniji od nje same. “Kakose usuđuje doći u moj ured u crnini kad nije ničija udovica, i nositi tenisice kad jedva možehodati?”

Rosalba je zapovjedila Ceciliji da dozna sve što se doznati može o tajanstvenoj strankinji.

NA K O N I N T E R V J U A Cleotilde je otišla na tržnicu. Sjela je za seoski stol pod šatorom gdje suudovica Morales i njezina kći Julia posluživale obroke i sendviče. Cleotilde je ignoriralaradoznale poglede njih dviju i naručila doručak. Čekajući hranu, prisjetila se incidenta sdjecom i zapitala se bi li trebala prihvatiti to radno mjesto - nije dvojila hoće li joj ganačelnica ponuditi - i ostati. Život u izoliranom selu bez muškaraca osobito ju je privlačio,

ali jako ju je uznemirivalo ponašanje djece, a i njihovih majki koje se ponašaju kao da nemarazloga za zabrinutost.Julia Morales stavila je pred Cleotilde šalicu vruće kave koja se pušila, a zatim otišla do

roštilja i stavila polukuhanu arepu na laganu vatru. Starica ju je pratila očima, misleći kakota mlada djevojka izgleda vrlo neobično. Možda taj čudnovat izgled stvara prejaka šminka.Pijucnula je kavicu i osvrnula se po tržnici, pokušavajući pronaći nešto pozitivno ne bi li sepredomislila u vezi s Mariquitom. Na čistom tlu bilo je raspršeno pet ili šest šatora. Podnjima su mještani prodavali - ili razmjenjivali - svijeće, ugljen, kerozin i spravljali hranu ipića. Među šatorima, na praznim vrećama raširenim na tlu, ležale su hrpe krumpira, luka,

kukuruza i naranči. Nije baš raznolika prehrana, pomislila je Cleotilde, ali već je vidjela igoru. Usred tržnice treperavo je gorjelo otvoreno ognjište; uz njega se nad metalni kotao sključalom vodom naginjala starica nalik na luđakinju te ga miješala, sva oznojena; malo



56

dalje niz jarak šuštala je gomila lišća banane, a psi i mačke lutali su okolo u potrazi zahranom. Odjednom je iza ugla istrčala skupina djece, sva nalik jedno na drugo. Cleotilde jeodmah prepoznala jednoga od njih: Vietnam Calderón, Diablo.

“Jesmo jednu! Jesmo jednu!” zaneseno su uzvikivali dječaci. Okupili su se oko luđakinjei uručili joj pticoliko stvorenje koje su upravo ubili praćkama. Bezubo se nasmiješivši, žena je bacila pticu u vruću vodu, izvadila je i počela je čerupati, dok su djeca izvikivala različitepriče o tome kako su ubila pticu.

“To su dobra djeca”, rekla je udovica Morales, primijetivši preziran pogled kojim jeCleotilde počastila djecu. “Jako se trude kako bi udovica Jaramillo mogla nešto staviti usvoj kotao. To je sirota, poluluda žena i nema nikoga da se brine za nju.” Kimala je glavom iponavljala: “Stvarno vrlo dobra djeca.”

“To su divljaci, eto, što su”, grubo je izjavila Cleotilde. Nadala se da udovica nije majka

nijednog od njih. Ako jest, Cleotilde će joj reći što joj ide.Udovica Morales prišla je Cleotilde i prošaptala: “Vidite ona dva dečka ondje, desno od

jarka? Viši je Trotsky, a drugi je Vietnam. Siročići su morali gledati kako im gerilci ubijajuočeve.”

Udovičino otkriće šokiralo je Cleotilde. Namrštila se i zagrizla nokte. “Željela bih svojuarepu", zatražila je. Julia se osvrnula i dala znak majci da arepa još nije do kraja pečena.“Još nije gotova”, rekla je udovica.

“Nije važno”, rekla je Cleotilde. “Dajte mi je kakva jest!” Julia joj se nasmiješila,okrenula je na drugu stranu i nastavila je peći. No, Cleotilde to nije vidjela jer je ponovno

promatrala djecu. “Čini se da se majke baš i ne brinu za njih”, nastavila je.“Možda i jest tako, gospođo”, odgovorila je udovica Morales, “ali Bog nam je svjedok da

te sirotice rade dan i noć samo da bi im mogle staviti krišku kruha na stol.” Duboko jeuzdahnula. “Nije lako biti udovica. Sigurna sam da to znate.”

“Ne, ne znam”, obrecnula se Cleotilde. “I prije nego što izgubim strpljenje, dopustite mida još jedanput zamolim: mogu li dobiti svoju arepu?”

Udovica je otišla do roštilja, prekorila kćer zbog neposlušnosti, stavila kukuruzni kolač na tanjur i servirala ga staroj ženi. “Ja sam Victoria udovica Morales”, rekla je i pružila ruku

Cleotilde.“Želim još kave”, odgovorila je Cleotilde grubo i u udovičinu ispruženu ruku uguralapraznu šalicu.

Dok je doručkovala, Cleotilde je razmišljala o napomeni udovice Morales. Možda djecau Mariquiti nisu namjerno zla. Možda su zbog rata i nasilja koje su doživjela postalaneosjetljiva za bol koju nanose drugima. Tako najčešće nastaju ubojice: mučenjem životinjai pucanjem iz praćke na bespomoćne starice, i još se niste ni snašli, a oni već pucaju izpušaka i ubijaju ljude na najgroznije moguće načine, zato što se te propalice nisu nipotrudile naučiti kako se ubija. Ali, Cleotilde ih može spasiti od te mračne budućnosti. Ako

stupi na posao, naučit će ih stezi i lijepom ponašanju te ih pretvoriti u časne građane. Što setiče majki, zaključila je da su to samo neobrazovane seljakinje koje uzimaju zdravo zagotovo da se njihova roditeljska odgovornost odnosi samo na to kako prehraniti djecu. Ako



57

ostane u Mariquiti, Cleotilde će im dobro natrljati nos.Kad je Cleotilde završila doručak, udovice Morales više nije bilo. Julia je sjedila sama za

stolićem otraga i gulila krumpire. “Koliko Vam dugujem?” upitala je Cleotilde. Nadala se

da iznos neće biti veći od pet stotina pezosa. Već joj je ponestajalo novca.No, Julia nije mislila na novac. Djevojka je prišla Cleotildeinu stolu i promotrila je,tražeći što bi na njoj moglo biti vrijedno. Pokazala je na zlatni prsten na staričinoj desnojruci.

“Molim?” učiteljica se zgrozila. “Draga moja, ovo nema cijenu. To mi je dar od majke inikad ga ne skidam s prsta.”

Julia je pognula glavu i počela računati na prste i potom dala znak da bi petnaest danaposluživala Cleotilde tri obroka na dan u zamjenu za taj komad nakita.

Cleotilde je pogledala na prsten. Ako ostane u Mariquiti, tu bi ponudu valjalo razmotriti.

Ali, taj prsten jedina joj je poveznica s prošlošću. No s druge strane, to joj je jedinapoveznica i s onim strašnim i upornim snom o muškarcima, krvi i zastorima od crvenogbaršuna. “Tri obroka na dan dva mjeseca i prstenje Vaš”, rekla je. “To jedvadesetčetirikaratno zlato!”

Julia se približila učiteljici i nagnula se da bolje pogleda prsten: imao je oblik zmije, sočima od crvenih dragulja. Julia nikad nije vidjela ništa slično: Dobro, dva mjeseca, naznačila je uz dubok uzdah.

Kad su rukovanjem potvrdile dogovor, Cleotilde je počela povlačiti prsten s prsta, ali nijese dao skinuti. Julia, koja je bila vrlo marljiva kad je to htjela, donijela je limenku u kojoj su

držale staru, smrdljivu mast na kojoj su uvijek iznova pekle. Žlicom je uzela malo masti,natrljala je na Cleotildein prst i pokušala skinuti prsten. U tom trenutku, dok je Juha vukla iuvrtala prst, Cleotilde se osjećala kao da joj istiskuje sjećanje, izvlači zbrku nejasnih slika:gnjevne muškarce, mačete, zlatni prsten, cvjetove nevena, krv, vriske. No ubrzo su se titragovi počeli slagati, polako i jasno, i pretvarati se u živopisno sjećanje na najtraumatičnijuepizodu njezina života.

Kao na filmu koji joj se vrti u svijesti, Cleotilde je ugledala seoce s bijelim kućamacrvenih krovova od terakote i s prednjim dvorištima u kojima cvate zlatno cvijeće nevena.

Prisjetila se da se selo zvalo San Gil. Ondje je u kućici s roditeljima i bra

ćom živjela mladažena imenom Milagro. Bila je učiteljica povijesti, dobra učiteljica koja je mogla svima

pripovijedati o svakom od mnogih građanskih ratova u njezinoj zemlji kao da se i samaborila u svima njima, i o neodlučivom sukobu dviju političkih stranaka, iz godine u godinu.

Jedne večeri sjedila je na svojim stubama kad je ugledala veliku skupinu muškaracanaoružanih mačetama kako nadiru ulicom, izvikujući slogane protiv liberala. Utrčala je ukuću i sakrila se iza baršunasta zastora. Muškarci su nedugo potom prodrli u kuću i utjeralicijelu obitelj u dnevnu sobu. Iz svojega skrovištaMilagro je gledala kako muškarci vade oči njezinu ocu i čupaju nokte majci, prije nego što

su ih zatukli sjekirama. Nakon toga su odrubili glave mlađoj braći i raščetvorili ih. Prijenego što su otišli, jedan od njih čuo je kako Milagro jeca. Našao ju je skrivenu iza zastora, srukama na ustima. Nacerio se i pritisnuo je na pod. Milagro se nije opirala. Mlitavo je zurila



58

pokraj njega i gnjevno škrgutala zubima. On joj je strgnuo suknju, a ona je čvrsto prekrižilanoge. Udario ju je po licu i ona se ukočila. Silom je prodro u nju, a ona je samo ležala iškrgutala zubima. Kad je svršio, primijetio je zlatni prsten na Milagrinu prstu. Zgrabio ju je

za ruku i povukao za prsten, ali nije se dao skinuti. Naljutio se, opsovao je i još je povlačio,sve jače, bez uspjeha. Ponovno ju je opsovao, povlačeći, uvrćući, povlačeći...“Stani!” poviknula je Cleotilde na Juliju, koja je još pokušavala skinuti prsten s njezina

prsta. Cleotilde se sva tresla. Ustala je i osvrnula se naokolo, pokušavajući se orijentirati usadašnjosti. Uočila je ljude oko sebe, koje je boje nebo, kojeg su oblika stvari. Slušala jesvoje teško disanje, cvrkut ptica i lavež pasa. Dotaknula se po rukama, licu i kosi;dlanovima se protrljala po nogama da osjeti odjeću. Naglo je udarila nogom o tlo i viknula,ne obraćajući se nikome posebno: “To se dogodilo davno i preživjela je! Milagro jepreživjela!”

Misleći da ima posla s luđakinjom, Julia je ustala, odmaknula se od Cleotilde, polako i neskidajući pogled s nje.

Cleotilde se svalila na stolac s kojeg je ustala, zatvorila oči i pustila da joj sjećanjapoprime oblik slika, zvukova, mirisa, tjelesnih osjeta i osjećaja, te jednom zauvijek izađu iznjezine svijesti.

Vidjela je kako Milagro plače i zakapa tijela svojih najbližih u stražnjem dvorištu.Vidjela je kako se priključuje stotinama izbjeglica iz nekoliko gradića koji su hitali nasigurnija mjesta. Zatim je vidjela kako Milagro reže kosu na kratko i mijenja ime uCleotilde Guarnizo. Kao Cleotilde, išla je iz grada u grad, mrzeći muškarce i učeći djecu

povijest domovine, koju je znala naizust.Imala je izvrsno pamćenje. No kad bi je pitali za mjesto rođenja, obitelj i razlog mržnjeprema muškarcima, Cleotilde bi pamćenje izdalo. Nije se ničega sjećala iz prošlosti.

“Blijeda je.” “Sva drhti.” “Možda bismo trebali pozvati bolnič arku.” Starica je č ularazne tihe glasove iz daljine, šapate koji kao da su dolazili niotkuda. “Samo sanja.”“Gospođ o, probudite se!” Pripadaju li prošlosti ili sadašnjosti? “Tko je ona uopće?”“Putnica. Odsjela je kod Saavedra.” “Mislim da putuje u Doradu, ili možda u Hondu.”

Cleotilde se prisjetila da je u trideset sedmoj (ili možda trideset osmoj) odlučila nastaniti

se u Doradi (ili možda Hondi). Lako je našla posao u uglednoj školi, gdje je dobila ažuriranudžbenik povijesti prema kojemu je trebala predavati. Kad je počela pripremati lekcije,sirota Cleotilde shvatila je da je i sama svjedočila nekim tragičnim događajima: političkomgrađanskom ratu iz 1948. poznatom kao La Violencia, kada je vladajuća klasa navela tisućeseljaka da mačetama krenu u pokolj drugih seljaka (liberali su odrubljivali glavekonzervativcima, a konzervativci su masakrirali liberale), i vojnoj diktaturi koja jeuslijedila. U knjizi se govorilo o kaosu, patnjama, gladi i razaranjima, uz užasne fotografije isvjedočenja ljudi koji su poput Cleotilde, vidjeli sakaćenja i ubijanja obitelji i prijatelja.Cleotilde je istog trenutka prestala predavati kolumbijsku povijest i ubrzo se ponovno našla

na putu, od sela do sela, bježeći od prošlosti, izbjegavajući nove građanske ratove koji u tojzemlji nikada ne prestaju, mrzeći muškarce, sanjajući taj strašan san. Tako je jedne večeridospjela u Mariquitu.



59

Ta sjećanja, premda živopisna, više nisu bila strašna. Cleotilde je počela pravilno disati ilice joj je prožela zdrava, ružičasta boja. Otvorila je oči i vidjela da je okružuju mnogaradoznala lica.

“Jeste li dobro?” upitala je udovica Morales. “Tresli ste se.”“I dahtali”, dodala je Francisca udovica Gómez. Ostale su žene kimale glavom.Cleotilde je ustala i nesigurno koračala među ženama, tupo se zagledajući u jednu, pa u

drugu. “Dobro sam”, rekla je. “Vrlo dobro, hvala.” Kad su to čule, žene su se vratile u svoješatore.

“Gdje je djevojka?” upitala je Cleotilde udovicu Morales. “Vaša kći. Gdje je?” Udovica je pokazala na stražnji stol za kojim je Julia gulila krumpire. Cleotilde joj je prišla. “Imamnešto što pripada Vama, Julijo.” Vještim pokretom skinula je prsten i stavila ga na stol, uzdjevojčinu ruku. “Kriva je vrućina”, prošaptala je. “Prsti mi nateknu na vrućini.”

Julia je stavila prsten na srednji prst i pokazala ruku tako da je Cleotilde vidi, mimikom joj dajući do znanja da joj se jako, jako sviđa. Cleotilde se nasmiješila i krenula ulicom usjeni manga, praćena mnogim parovima očiju koji su je sumnjičavo gledali iz šatora izauglova.

U M EĐU V R E M E N U J E R O S A L B A u svojem uredu odlučivala hoće li ili neće ponuditi posaoCleotilde. Tog tjedna već je razgovarala s četiri kandidatkinje, od kojih nijedna nije imalaportfolio, životopis, pa čak niti ikakvo radno iskustvo. Jedna od njih, Magnolia Morales,došla je na intervju u kratkim hlačama, papučama i s uvijačima u kosi. Kad ju je Rosalbaupitala: “Zašto misliš da si kvalificirana za posao?” Magnolia je odgovorila: “Znam čitati,pisati i recitirati abecedu unatrag brže od ikoga koga znam.” Druga kandidatkinja, Franciscaudovica Gómez, sa sobom je donijela živu, čekinjavu svinju. Nakon oštrog verbalnogokršaja s Rosalbinom tajnicom, Francisca je dovukla bučnu životinju u načelničin ured iponudila je u zamjenu za radno mjesto.

Načelnica nije dvojila da je gospođica Guarnizo jedina kandidatkinja sposobna za tajposao. Samopouzdana je i iskusna; možda je i previše samopouzdana i previše iskusna. Štoako poželi uvesti vlastita pravila u grad? Što ako potajno želi sama biti načelnica? Osim

toga, Rosalba ništa ne zna o njoj prije 1973., niti zašto ne želi predavati kolumbijskupovijest. Rosalba je bila pod tako jakim dojmom da je Cleotilde zaboravila postavitinajosnovnija pitanja, poput: “Odakle ste?” “Imate li živih rođaka?” “Jeste li hermafrodit?”

SL J E D EĆE G J U T R A Rosalba je došla u ured ranije nego obično i odmah je počela čistiti. Odbrbljave tajnice doznala je kako je Cleotilde Guarnizo došla u grad prekosinoć i odsjela kodLucrecije i Virgeline Saavedra. Porijeklo joj je nepoznato, ali Rosalba je odlučila otkriti gaod učiteljice same. U tom cilju pozvala je Cleotilde na drugi intervju. Ovaj put će ona,Rosalba, imati glavnu riječ. Ona će voditi razgovor, postavljati pitanja i zahtijevati

odgovore. Kod kuće je uvježbala uvodni govor, pred velikim zrcalom koje je visjelo uspavaćoj sobi, a zatim i u uredu, pred Cecilijom.

Kad se Cleotilde pojavila, Rosalbin ured bio je besprijekorno čist, a uokvirena slika



60

predsjednika Republike više nije bila na zidu. Sama načelnica izgledala je elegantno u crnojhaljini dugih rukava s čipkastim ovratnikom. Čak i kosa, skupljena u dobroj staroj punđi nazatiljku, doimala se urednijom i sjajnijom nego prije. Cleotilde, odjevena u hlače mornarski

plave boje i u šiljastim kožnatim cipelama, žustro je ukoračala u ured. Kruto je sjela zanačelničin stol, blago razmaknutih nogu.Rosalba je počela govoriti s velikim samopouzdanjem: “Gospođice Guarnizo, Vi ste

jedna od dviju finalistica za posao. Moram priznati da me se Vaš portfolio itekako dojmio.Ne mogu zamisliti bolju kandidatkinju za to radno mjesto. No ipak, malo sam zabrinuta jersam informirana da niste službeno nastanjeni u Mariquiti, i ne znamo mnogo o Vašemprošlom životu...” Zastala je i dala priliku Cleotilde da otkrije pokoju pojedinost iz svojegatajanstvenog života.

No, Cleotilde je šutjela. Zapiljila se u načelničine oči, a Rosalba je spustila pogled na

svoje nemirne ruke u krilu. Neko vrijeme su tiho sjedile, a tada je Rosalba nastavila: “Kaošto sigurno razumijete, obrazovanje naše djece vitalno je za nas u Mariquiti.” Nije se moglaprisjetiti nijednog od pitanja koja je bila pripremila za Cleotilde. “Ni na trenutak nisamposumnjala da ste... obrazovani i iskusni, ali samo sam se pitala, htjela bih znati... Pa, mibismo htjele znati, jer uostalom, ja sam samo glas sela...”

U tom trenutku sunčeva zraka zasjala je kroz prozor i obasjala Cleotildeino lice osobitimsjajem. Načelnica je ugledala šezdesetsedmogodišnju staricu dostojanstvena držanja. Sijeda joj kosa, gladak brk i bijele čekinje, stisnuta šaka i trajna namrštenost bili su biljezi njezineneizrečene prošlosti, prošlosti koja je izazivala samo veliko poštovanje.

“Pitale smo se biste li... biste li htjeli prihvatiti posao. Želite li to radno mjesto, gospođiceGuarnizo?” upitala je Rosalba.

Cleotilde je bio potreban cijeli život da se suoči sa strahovima, ali samo dva dana daprihvati činjenicu da unatoč bijedi i kaosu, neodgojenoj djeci, ravnodušnim majkama inesposobnoj načelnici, ona nikad neće biti bliže raju nego ovdje, u Mariquiti. Prvi put uživotu bila je posve spremna vjenčati se s nečim, s bilo čime, dok ih smrt se rastavi.

“Želim”, odgovorila je odlučno.



61

Ángel Alberto Tarmaca, 35 godina

Gerilski zapovjednik

Danima smo marširali i potrošili sve zalihe hrane. Malo prije sumraka naišli smo na kolibicu

sa slamnatim krovom. Odlučio sam ondje potražiti nešto za jelo. Otvorila nam je

sredovječna, krupna žena i prije nego što smo pokucali, kao da nas je čekala, i nijemo se

vratila unutra. Pošli smo za njom. u!a se sastojala samo od jedne sobe, mračne i malene.

"audarala je na kakvu životinjsku lešinu. #a tlu uza zid ležao je muškarac, napola pokriven

bijelom plahtom, a napola rojem zelenih muha. $ena mu je stavljala obloge na lice. %io je

teško pretučen.

&'bili su svinje i perad i pojeli svu hranu&, obavijestila nas je bez traga gorčine na licu.

&(ko)& upitao sam.&Paravojska. (ko drugi) Optužili su mi muža da pomaže gerilcima. Pogledajte što su mu

učinili.& *ovjekove ruke bile su prekrižene na trbuhu. Obje su bile odsječene, a batrljci

omotani krvavim krpama, povezanima konopcem.

&Pssst&, rekla mu je. &+ve !e biti u redu.& #ježno mu je plahtom prekrila ruke.

Približio sam mu se i opipao mu bilo na vratu. %io je mrtav. e! je satima bio mrtav.

&-ospoo&, rekao sam, &ovaj čovjek je preminuo&. / još0 &$ao mi je.&

$ena je natopila krpu vodom, iscijedila je i njome mu počela čistiti lice. &+ve !e biti u

redu&, ponovila je s nježnim osmijehom, tjeraju!i muhe.

&-ospoo&, pokušao sam ponovno. &1este li čuli što sam rekao)&&%ojim se da vas ne mogu ponuditi kavom&, rekla je, obra!aju!i se ljudima iza mene.

&idite, ubili su svinje i perad i pojeli svu hranu.&

Prekrižili smo se i tiho otišli.



62

PETO POGLAVLJE

Udovica koja je pronašlabogatstvo pod krevetom

Mariquita, 1. kolovoza 1996.

SA N J E B I O T A K O Ž I V O P I S A N da je Francisca udovica Gómez bila jako razočarana kad se

probudila. U snu je bila u kuhinji i pripremala masnu juhu za večeru kad je čula kakocrkveno zvono uporno zvoni. Otrčala je na prozor i u daljini razaznala beskrajnu crtumuških likova koji su polako silazili planinom prema selu. Muškarci iz Mariquite vraćaju seiz rata!

Jače osjećajući moralnu obvezu nego radost zbog muževa skorašnjeg povratka, Francisca je izašla da ga dočeka. Stala je pod stablo manga preko puta i čekala. Dok su se spodobepribližavale njezinoj kući, Francisca je uočila dvoje: svi bivši gerilci bili su bez lica, i osimšiljastih kapa i čizama do koljena bili su goli, s malim penisima i golemim testisima. I kakoda u toj situaciji prepozna svojeg muža Vicentea? Sjećala se da na desnoj strani čela imakarakterističan ožiljak u obliku petokrake zvijezde. No, svi ti likovi imali su jednaku ravnu,blijedu površinu umjesto lica. Sunce je zalazilo i ona je samo stajala i gledala kakotajanstveni likovi hodaju ulicom i nervozno se hihoću.

POČE L A J E J O Š J E D N A kišna sezona i na Franciscinu krovu pojavila se nova rupa. Izvukla jenoćnu posudu ispod kreveta, stavila je uz ormar gdje je krov prokišnjavao i promatrala kakokišnica pomiješana s urinom stvara mjehuriće. Sjetila se da je to prvi dan u mjesecu i ta

pomisao navukla joj je osmijeh na lice. Vidljivo uzbuđena, iz ladice noćnog ormarićaizvukla je platnenu vrećicu i staru knjigu proročanstava pod naslovom Veritas (Istina), koja je sadržavala tisuću proročanstava. Veritas se smjelo čitati samo prvoga dana u mjesecu,poštujući sljedeća dva koraka: prvo, formulirati jasno pitanje i uputiti ga knjizi. Drugo, izvrećice s tisuću numeriranih kuglica slučajnim odabirom uzeti jednu od njih. Njezin brojodgovarao je proročanstvu koje će biti odgovor na postavljeno pitanje. Francisca je odnijelaVeritas i vrećicu do svojeg starog naslonjača za ljuljanje, sjela, rukama stavila knjigu u kriloi glasno joj rekla: “Veritas, reci mi što je tajna sreće?” Proteklih godina svaki mjesecpostavljala je posve isto pitanje. Svi odgovori bili su nejasni i nerazumljivi, napisani

staromodnim španjolskim koji je Francisca teško čitala. No ipak ju je Veritas priličnozabavljala i iščekivala je svaki prvi dan u mjesecu.

Pružila je ruku u platnenu vrećicu i žustro promiješala tisuću kuglica prije nego što je



63

izvukla onu s brojem 739.

739. PREOBRAŽAJ A R K A N A : ...I zrač ilo je blještavim svjetlom i vrelinom i plamen je buktio u visine, a ipak se vatra i

nebo ne spojiše.E G Z E G E Z A : Sve životne preobrazbe moraju se razmatrati u skladu s uč incima koje stvaraju.SUD: Ako ti donosi nesreću, riješi ga se.

FR A N C I S C A J E P O N A V L J A L A P R O R OČA N S T V O poput molitve, nekako osjećajući da joj je Veritas tajput odgovorila na pitanje i da će taj odgovor bitno utjecati na njezin život. Odložila je knjigui zamišljeno se osvrnula po sobi. Najveću nesreću donio joj je Vicente, njezin muž. Ali kakose riješiti onoga tko vam prebiva u svijesti? Ta pomisao ju je iscrpljivala. Svalila se u

naslonjač.Prošle su već gotovo četiri godine otkad su iz Mariquite odvedeni svi muškarci; četirigodine otkad su gerilci izbacili Vicentea Gómeza iz kuće, okrutno ga pretukli i prisilili daim se priključi. Cijelo to vrijeme Francisca se potajno nadala da će pobunjenici na krajushvatiti da osim šišanja, brijanja i podrezivanja brkova Vicente baš i ne može pomoćirevolucionarnoj organizaciji, i ubiti ga. Zatvorila je oči i pokušala se prisjetiti kako jeVicente izgledao dok je sjedio na zahodu. Tu bezazlenu vježbu pamćenja obavljala jegotovo svakog jutra, a jedina joj je svrha bila da donekle ublaži frustraciju koja se gomilalagodinama. Na svoje iznenađenje, danas je zamislila samo zahod - njegovu bijelu keramičku

školjku, plastično sjedalo na šarkama i poklopac, pa čak i srebrnasti vodokotlić. Pokušala jeponovno i opet si je predstavila samo napušten zahod. S olakšanjem je shvatila da se bezpomoći zahoda više uopće ne može sjetiti muževa lica. Poput muškaraca u njezinu snu,Vicenteovo lice bilo je tek ravna, blijeda površina bez ikakvih obilježja. Možda joj i nećebiti tako teško riješiti se svojeg najvećeg izvora nesreće.

Proročanstvo je spominjalo preobražaj i zato je Francisca odlučila da će promijeniti život.Promjene će uvoditi postupno kako ne bi uznemirila svećenika, pa ni najgore puritanke.Prvo će raspustiti svoju dugu kosu. Ima lijepu kosu crnu poput ugljena, previše lijepu da bi je sputavala punđom. Drugo, od načelnice će zahtijevati dopuštenje da nosi i druge haljine

osim crnih. Napokon, neki dan je vidjela novu učiteljicu Cleotilde Guarnizo u haljini sažutim gumbima. Zatim se usredotočila na popravljanje svoje oronule kuće: začepljivanjerupa i popunjavanje udubina u zidovima. Rado bi cijelu kuću oličila u jarko crveno, ali nemože si to priuštiti. Zasad kuću može preobraziti samo tako da premjesti oskudnopokućstvo.

Prihvatila se posla i odgurala klimavi ormar od cedrovine iz jednoga kuta u drugi, alipostavila ga je ukoso. Primijetila je da je dio drvenog poda na kojem je počivao ormar, iako je prekriven prašinom i paučinom, i dalje gladak i sjajan. Bile su joj potrebne dvije godine

da uvjeri škrtog muža da pod prekrije borovim daskama. Tvrdio je kako je to nepotrebantrošak, a ona je odgovarala da je prašina s njihova zemljanog poda polako ubija. Čak se ipravila da pati od uporna kašlja, alergije, astme i drugih problema s disanjem. No, tek kad je



64

izjavila da je stalno udisanje prašine sprečava da zatrudni, Vicente je unajmio tesara, nesamo da im na pod postavi najfinije borove daske nego i da ih uglača, dvaput, triput, četiriputa - ili, kako je rekao radniku, “sve dok ne vidim kako se na njima odražava ženino donje

rublje”.Brak im nije oduvijek bio loš. Francisca se sjećala kako je muž uživao u tome što ju jenavodio da vjeruje kako on uistinu pogađa boju njezina rublja. Na kraju je to postalasvakodnevna igra i veseli par se dogovorio o nagradi za pobjednika: kad god Vicente pogodiboju, dobit će dug poljubac, a ako ne pogodi, dat će Francisci pet stotina pezosa. Ta joj jeigra bila erotična i zato je kupovala smjelo donje rublje neobičnih boja. Svakog jutra bipogodio, i ona bi ga nagradila dugačkim poljupcem koji je obično završavao strastvenimseksom. Zbog toga se Gómezova brijačnica često otvarala vrlo kasno. Francisca je još napočetku shvatila da boju njezina rublja odaje sjajni pod, ali to mu je priznala tek nakon

sedam mjeseci. Kad mu je rekla, zajedno su se nasmijali i ljubili se, a on ju je nježnomilovao po trbuhu, čudeći se kako se gotovo ništa ne primjećuje. Bila je trudna već šestmjeseci.

Ali sada je od njihove ljubavi i radosti ostao samo malen, sjajan pravokutnik u dnunjihove kuće, prekriven prašinom. Privukla je naslonjač prozoru i ispraznila noćnu posudu,koja je već prijetila da će se preliti preko ruba. Gurala je i vukla krevet u svim mogućimsmjerovima i na kraju ga odlučila ostaviti nasred spavaće sobe, tako da metlom i krpommože lako čistiti sva četiri kuta sobe.

Kad je premjestila krevet, Francisca je uočila komadić papira u pukotini koju je otvorila

olabavjela podna daska. Bila je to potpisana oporuka gospođice Eulalije Gómez kojomVicenteu ostavlja cijelo svoje bogatstvo - dvjesta milijuna pezosa. Eulalia je bila Vicenteovapratetka, jedina njegova rođakinja - bogata usidjelica koja je prije petnaest godina umrla odstarosti u svojem rodnom gradu Líbanu. Francisca je čekićem podignula dasku i uzemljanom podu ispod kreveta na kojemu je toliko godina ležala pronašla vreću pununovčanica. Osjetila je kako joj tijelo prožima nagla navala gnjeva. Nasumce je koračala posobi i nije zastajala sve dok nije ugledala vlastiti odraz u komadu zrcala koje je visjelo nazidu. Oprezno je prišla zrcalu, kao da se boji da će vidjeti kakvo čudovište. No vidjela je

samo jad: budalastu ženu koja je provela više od pola braka u siromaštvu dok joj je mužskrivao blago zakopano pod krevetom. Naglo se prepustila gnjevu i krenula razbijati tanjurei čaše, rušiti slike sa zidova, nogama obarati stolce i stolove te trgati zastore. Na kraju, kadse posve iscrpila, pala je na koljena, raširenih ruku, udarila čelom u pod i zaplakala.

Dugo je tako ostala, prisjećajući se kako joj se muž počeo mijenjati nakon što jeprimijetio da njihov sin Javier ne raste jednako brzo kao ostali dječaci u Mariquiti. A kad jedoktor Ramírez na kraju potvrdio da im je sin patuljak, Vicente gotovo godinu dana nijerazgovarao s njom. Priredio je veliku proslavu Javierovog petog rođendana, ali sljedećeg jutra zaključao je sina u sobu i zabranio Francisci da ga vidi itko u gradu. Prepolovio je

njezin tjedni džeparac, kao da stas njihova sina određuje količinu novca koji ona smijetrošiti. Počeo je piti svake večeri i prestao jesti kod kuće, a kad bi Francisca zatražila novacda kupi pola kile riže ili hljeb, odbijao je. Optuživao ju je da je pohlepna, rastrošna žena



65

A tada je Javier umro. Kad je liječnik proglasio smrt zbog pothranjenosti, Vicente jeokrivio ženu. Svima u gradu govorio je kako je Francisca okrutna, užasna majka ibezosjećajna žena. I ona je povjerovala u to. Čak je poželjela umrijeti jer je rodila patuljka idopustila da umre, a najvjerojatnije će izgubiti i muža: tog šarmantnog muškarca koji jenekoć primjećivao koje joj je boje rublje, svakog jutra kasnio na posao i ostajao kod kućekako bi vodio ljubav s njom.

Francisca je ustala s poda i ushodala se po kući, prikupljajući sve što je pripadaloVicenteu - odjeću, slike, šešire i cipele, pjenu za brijanje i malenu zbirku gramofonskih

ploča. Zatim je prikupila svoju žalobnu odjeću - haljine, velove, čarape, čipkane kape, rupcei sve ostale komade crne tkanine. Sve ih je natrpala u kartonsku kutiju i gurnula kroz vrata,silovito udarila nogom i viknula: “Ako ti donosi nesreću, riješi ga se!” Ponosna na sebe,vratila se u svoju spavaću sobu i iskopala svoje bogatstvo iz rupe. Sve novčanice bile su istedenominacije - deset tisuća - i s njih ju je promatrala kolumbijska heroina PolicarpaSalavarrieta. Francisca nikada nije vidjela toliko novca. Nije mogla zamisliti kako bi uopćemogla potrošiti dvjesta milijuna pezosa. Možda bi se mogla odseliti iz Mariquite, otići uvelik grad i početi nov život, pravi život s velikom kućom, pristalim mužem i zdravomdjecom. Mariquita ne može ništa ponuditi bogatašici poput nje. Da, istina je da se ovih dana

neke žene već bave poljoprivredom i da nema nestašice hrane, premda je ponuda katkadograničena. No, s hranom ili bez nje, Mariquita je bijedno selo u kojemu se ništa ne događa.U njemu bi mogla ostati samo radi prijateljica. Ona ima jako dobre prijateljice: ljubazne ivjerne, poput Victorije udovice Morales, Elvije udovice López i Erlinde udovice Calderón,da navede samo neke. Što bi bilo s njima kad bi ona otišla? Možda bi neke od njih moglapovesti sa sobom. Njih šest ili osam. Šest je realističnije. Ali, kojih šest? O, kakve li dileme!Kad samo pomisli da će morati proći cijeli mjesec dana prije nego što bude smjela ponovnoupitati Veritas.

A toliko se toga može dogoditi za mjesec dana.Pogledala je kroz prozor. Prestalo je kišiti, nebo se razvedrilo i netko je već odnio kutijukoju je bacila na ulicu. Franciscu očekuje široki, novi svijet. Stavila je novac na police,stolove i stolce. Zatim je otišla u sobu da se odjene.

Kad je izašla iz kuće, nosila je crvene hlače i žutu košulju s dubokim dekolteom.Iščetkala je svoju dugu kosu i našminkala se te stavila torbu na desno rame. Odlučno jehodala prema tržnici, na kojoj je bila poznata kao La Masatera (spravljačica rakije odkukuruza), jer ondje već gotovo četiri godine pod izblijedjelim zelenim šatorom prodavalamasato. Njezin recept za to piće od fermentiranog kukuruza prenosi se već naraštajima u

njezinoj obitelji. Kad je Francisca stigla, njezine prijateljice i susjede krotko su postavljalesvoje štandove i iznosile svoju oskudnu robu na prodaju i razmjenu. Neke su istegnule vrat,neke su napregle oči, a sve su se htjele uvjeriti da je žena koja krši načelničinu zabranu

koja nerazumno troši sav novac koji dobije. Godinama je Francisca živjela siromašno ikupovala samo najnužnije za kuću, nosila otrcanu odjeću, tražila rasprodaje i popuste,cjenkala se i do krajnosti rastezala one beznačajne iznose koje joj je Vicente davao svaki

tjedan, i smanjivao ih kad god bi pogledao na sina. Knjigoteka



66

odjeće jarkih boja doista La Masatera. Dok je hodala među prijateljicama, Francisca, storbom punom pezosa, osjećala se ponešto drukčije - malo ljepšom, malo zanimljivijom.

Stala je nasred tržnice i pričekala da se gomila okupi oko nje. Kad su sve gledale u nju,

izlanula je: “Našla sam zakopano blago pod krevetom.” Zastala je, očekujući reakcijuprijateljica, koju je odmah dobila u vidu zaprepaštenosti, vidu koji je Francisca, kao priličnonepromišljena osoba, shvatila kao sumnju. “Ne vjerujete mi?” upitala je, držeći ruke nauskim bokovima. Prije nego što joj je ikoja uspjela išta odgovoriti, otvorila je torbu izamahnula velikim svežnjevima novčanica. “A to nije ni stoti dio svega”, pohvalila se kakobi raspršila i posljednje sumnje. “Ali, imam dilemu. Da ostanem u gradu ili da odem? Što visve mislite?” Žene su se smeteno promatrale. Francisca ih je proučavala, dugo i strogo.Sirotice! pomislila je. Ne mogu mi pomoći da nađ em odgovor jer su zadovoljne ovdje.Uvjerene su da ne mogu postići ništa više. Tako su sumnjič ave i nesigurne, tako jadne.

Svima je dala novca, a zatim se isprič ala i uputila prema nač elnič inu uredu.“Načelnica ne želi da je se jutros uznemiruje”, rekla je Cecilia, ne podižući pogled s

pisaćeg stroja. “Vrati se popodne.” No Francisca je čvrsto odlučila vidjeti načelnicu. Uzela je dvije novčanice iz torbe i s glumljenom diskrecijom stavila ih na Cecilijin pisaći stroj.

“Možda, ako bismo se pravile da me nisi vidjela...”, rekla je Francisca. Ceciliji je trebalonekoliko trenutaka da shvati vezu između pezosa pred sobom i udovičine nedovršenerečenice - napokon, nitko je nikad prije nije podmitio - ali čim je shvatila prešutni dogovor,zgrabila je novac i učas je nestao negdje u njezinim bujnim grudima.

Kad je Francisca posljednji put posjetila načelničin ured, bila je donijela živu svinju i

ponudila je u zamjenu za posao učiteljice. Naravno, bila je izbačena. Ali, danas je drukčije:Francisca je bogata. Uspravila se, izbacila prsa i ušla u ured. Našla je Rosalbu kako zaradnim stolom piše nešto nalik na pismo na listu požutjela papira.

“Načelnice, došla sam Vas vidjeti jer sam neodlučna”, rekla je Francisca, ne zastajući. “Abudući da ste Vi najrazumnija osoba u ovom gradu...”

Kad je čula tu lasku, Rosalba je podigla pogled.“Vidite, pronašla sam bogatstvo pod krevetom i sada se ne mogu odlučiti trebam li otići

iz Mariquite ili ne.”

Načelni

čine o

či spustile su se od udovi

čine ure

đene kose do koljena - niže nisu ni mogle jer je samo to vidjela, sjedeći za stolom. “Čini se da nekoga treba podsjetiti na Mariquitin

zakon”, rekla je, doimajući se razdraženom.“Načelnice, jutros sam saznala da ako vam nešto donosi nesreću, onda se toga trebateriješiti”, nastavila je Fransisca. “Ovaj grad donosi mi samo nesreću. Pa bih trebala otići, aliopet ne želim prepustiti svoje drage prijateljice njihovoj strašnoj sudbini.”“Fransisca, jesi li čula što sam upravo rekla?”

“Naravno, mogla bih neke od njih povesti sa sobom, ali koje? I što bi bilo s onima koje biostale? Molim Vas, načelnice, recite mi što biste učinili na mojem mjestu?”

“Pa, prvo bih se presvukla u žalobnu odjeću, a onda bih uplatila pola svojeg bogatstva upraznu Mariquitinu blagajnu.”

Francisci je bilo očito da joj ni načelnica, kao ni prijateljice, neće pomoći da odabere



67

jednu od podjednako neželjenih mogućnosti s kojima ju je suočilo njezino novopronađenobogatstvo. Naglo se okrenula i izašla iz ureda, misleći da Rosalba ipak nije tako razumnakao što je prije mislila.

Vani ju je čekala gomila. Proširila se glasina da je Francisca pronašla bogatstvo i da dijelinovac. “Pomozi nam!” sve su govorile, ispruženih ruku. Najmlađa ju je milovala po kosi,druga ju je masirala po rukama, a jedna je čak i kleknula kao da se moli. Francisca senaljutila: zar te žene nemaju dostojanstva? Kad je ona bila siromašna, nikome se nijeklanjala radi novca. Čak ni mužu. “Gdje vam je ponos?” dovikivala im je, plješćući ponjihovim umilnim rukama kao da su komarci.

Pohitala je prema kući. Tri prijateljice sjedile su na stubama i čekale je.“Francisca, moramo razgovarati s tobom”, rekla je udovica Marín, umotana u rubac, tako

da su joj se široke nosnice doimale poput očiju. Francisca ih je sve pozvala u kuću.

“Ne bi trebala otići iz Mariquite”, rekla je policijska narednica Ubaldina svečano.“Moraš čekati da ti se muž vrati”, dodala je udovica Calderón.“Vicente je mrtav”, objavila je Francisca. “A i vaši muževi.” Ispripovijedala im je svoj san išto joj je rekla knjiga, a zatim, kako bi svoju drsku izjavu učinila uvjerljivijom, zatražila jeod svih njih da zatvore oči i zamisle lice svojega muža. Nakon nekog vremena upitala ih ješto su vidjele. Tri žene su s užasom otkrile da se sjećaju samo dlaka u velikom nosu ilivelike mreže u crnom oku - da su plakale za nepodrezanim brkom, zlatnim zubom ilidlakavim madežom na istaknutoj bradi. Nisu se uspjele prisjetiti ni tjelesnog mirisa svojegamuža, pa čak ni boje njegova glasa. Muževi su im bili samo prašnjave slike i kovčezi puni

zgužvane odjeće koju će prije ili kasnije pojesti moljci. Tri udovice shvatile su da im u srcuviše nema mjesta za muža i ta pomisao ispunila ih je krivnjom.

No ta krivnja nije dugo trajala. Pod utjecajem Francisce - koju se sada smatralo ipametnom, kad je već bogata - tri udovice otišle su kući i presvukle se u jarke haljine. Prijepodneva sastale su se s Franciscom na prilazima Mariquiti. Svaka udovica donijela je vrećus muževim stvarima i vlastitom žalobnom odjećom. Na gomilu su bacile odjeću, slike,knjige, bejzbolske kape, neotvorene kutije cigara, pa čak i jedan bilijarski štap. Kad suodbrojile do tri, Francisca je uzviknula: “Ako vam donosi nesreću, riješite ga se!” i zapalila

gomilu. Sjedile su i zurile u krijes što se rasplamsavao i nervozno se hihotale dok suplameni jezici blještali žarkim bojama.Prije kraja dana Francisca je otišla u crkvu, uvjerena da će joj otac Rafael dati kakav

dobar savjet. Taj čovječuljak rado je izražavao svoja mišljenja i davao preporuke. Kleknula je uz zaslon od trske koji je godinama služio kao ispovjedaonica. Zaslon se sastojao od triploče postavljene u obliku slova U. Svake večeri prije mise svećenik bi sjeo unutar slova U islušao ispovijesti kroz duge, uske otvore koje je izrezao u pločama. Francisca nije moralaispripovijedati ocu svoju priču da bi ga zamolila za savjet - načelnica je svećeniku već bilarekla sve što je morao znati, uključujući i to koji savjet treba ponuditi zbunjenoj ženi.

“Trebala bi ostati u gradu, dušo”, počeo je otac, tonom koji je više nalikovao blagoizrečenoj zapovijedi nego mudrom savjetu.“Najveći problem Mariquite nije manjak muškaraca nego manjak resursa. Koliko novca si



68

našla?”“Dvjesta milijuna pezosa.”“Vrlo dobro. Dakle, ako dio novca uložiš u kakvu unosnu tvrtku ovdje, obnovit ćeš

ekonomiju grada. Recimo, naprimjer, da odlučiš ponovno otvoriti muževu brijačnicu. Prvoćeš morati zaposliti ljude na građevinskim radovima, što znači da ćeš otvoriti radna mjesta,a to pak znači da će ljudi dobivati plaće i trošiti novac u našim malim tvrtkama, pa će nastatipotražnja i za drugim proizvodima i uslugama. Tako ćeš pomoći Mariquiti, i to znatno, ausput ćeš izvući dobit iz svojeg ulaganja.” Očev glas bio je tih, a rečenice proračunate.“Vjeruj mi, dušo!” rekao je gorljivo.

S mjesta na kojem je klečala Francisca nije vidjela čovjeka koji je izgovarao riječi kojima je trebala vjerovati, a mislila je da je tako i bolje. Otkad ga je upoznala, Franciscu je smetaosvećenikov čudan izgled: činilo joj se kao da mu ćelava glava nekako ne pripada - bila je

prevelika za njegov sitan stas - a jarko ružičasto lice odskakalo je od crne halje koja mu jeskrivala tijelo kao da ispod nje živi nešto prijetvorno i tajanstveno. Francisca nije imalaizbora: morala je vjerovati svećenikovim riječima. Napokon, to je jedini savjet koji je dobilao svojoj nedoumici. Neko vrijeme je šutjela i razmišljala o svojim mogućnostima. A tada,bacivši pogled na izblijedjele slike i klupe izbušene crvotočinama, rekla je: “Koliko želite zacrkvu, oče?”

To pitanje iznenadilo je oca. “Molim?”“Prihvaćam Vašu preporuku, oče. Želim osnovati vlastitu tvrtku, a čini mi se da je Vaša

crkva najunosnija kuća u selu.” Glas joj se pretopio u šapat. “Koliko želite?”

“Kuća Božja nije trgovačka ustanova!” planuo je on.“Oče, pa dobro znate da jest. Ljudi ovamo dolaze kupiti duševni mir. Plaćaju Vam da

posredujete za njih kod svojeg nevidljivog Boga.” Riječi su s lakoćom tekle iz nje iraspirivale očevu srdžbu.

“Šuti!” viknuo je još crvenija lica nego obično. “Ne dopuštani ti da svojim poganimriječima govoriš o Svetoj crkvi.” Žurno je ustao i krenuo, i naglo zastao kao da je uispovjedaonici zaboravio nešto važno i vratio se. Obratio se zaslonu iza kojega je klečalaFrancisca i rekao: “Tako mi boga, požalit ćeš te riječi.”

A K O N E M O Ž E K U P I T I C R K V U , Francisca će se morati pomiriti s obnovom Vicenteove starebrijačnice i preurediti je kao salon ljepote. Naravno, u razvoju tvrtke neće se osloniti namušterije iz Mariquite - one su odveć neugledne. Umjesto toga će privući profinjene žene izdrugih gradića. One će biti tako zadovoljne da će sljedeći put dovesti prijateljice, a te će pakdovesti svoje, i neće mnogo trebati da Franciscin salon stekne uglednu klijentelu. Uskoro ćubiti vlasnica tvrtke, pomislila je prije odlaska na počinak, a ta misao nije joj izlazila iz glavečak ni u snu.

Sutradan je zaposlila Orquideju, Gardeniju i Magnoliju Morales da obnove oronulu

brijačnicu. Zatražila je da sa zidova skinu dva požutjela plakata - jedan je oglašavaočešljeve, a drugi briljantin - i nekoliko kuka na koje su muškarci vješali šešire i kapute.Zapovjedila im je da uklone i neuglačana, uokvirena zrcala, pultove, police i ladice, te da



69

izbace dvije stare brijačke stolice. Skidala je i izbacivala stvari sve dok se stara Gómezovabrijačnica nije pretvorila u praznu prostoriju sa zahrđalim metalnim vratima. Kad jeFrancisca izašla iz radionice, odjednom je pomislila na muža, ne zbog toga što su njegova

oprema i namještaj sad bili na hrpi pred kućom, niti zbog dvije nepotpune riječi, jeftinootisnute na staklenom izlogu: G MEZ VBRIJAČ ICA, nego zbog pukotine između praga ipločnika, još uvijek ispunjene izgorjelim šibicama, opušcima, šarenim omotima bombona ivelikom količinom prljave kose. Naredila je trima zaposlenicama da očiste pukotinu i ispune je kitom.

Prije nego što je te noći otišla na počinak, pogledala se u zrcalu. Nije bila zadovoljnaonim što je vidjela: mršavu četrdesetšestogodišnjakinju koja se nada da izgleda kao da joj jetrideset, ali zapravo odaje dojam kao da je prevalila pedesetu. Kosa joj je prošaranasjedinama, a duboke bore pod očima više nalikuju na nojeve nego na vranine čaporke. Ruke

su joj obilježene opeklinama i porezotinama koje će je zauvijek podsjećati na to da, zarazliku od većine žena u Mariquiti, nije stvorena za kuhinju. Zaključila je da i njoj, kao ibrijačnici, treba temeljita obnova.

Sljedećeg jutra Francisca je odjenula svoju najbolju haljinu i obula najfinije cipele, te utorbu stavila poveći novčani iznos. Ostalu odjeću i zalihe hrane spremila je u kutije iostavila ih na pragu da ih uzme koji siromah. Otišla je u staru brijačnicu i trima sestramaMorales dala konkretna zaduženja, svakoj posebno. Rekla im je da će se vratiti za dvatjedna. Svratila je u školu i nakon prepirke sa strogom učiteljicom dobila dopuštenje da nanekoliko sati uzme Vietnama Calderóna sa sobom. Dječak ju je posjeo na jednu od triju

majčinih mula i odveo do glavne ceste, gdje je Francisca ušla u autobus za najbliži gradIbagué.

Kad je stigla u Ibagué, dozvala je taksi i naložila vozaču da je odveze u najbolji gradskihotel. Tu je odsjela. Toga dana otišla je u kupovinu u najpomodnije modne kuće. “Željelabih vidjeti hlače”, rekla je prodavačici. “Hlače i bluze svijetlih boja.”

Nekoliko je sati isprobavala hlače, bluze i kapute različitih stilova, duljina i boja. Skupo je platila desetke kompleta i parova cipela s tako visokim petama da nije mogla ni hodati unjima. Zatim je kupila torbice i remene usklađene s njima, skupe broševe, nakit i svilene

šalove, rukavice i šešire tečarape u istoj boji. Kad se te ve

čeri vratila u svoj apartman uhotelu i kad su joj isporučili svu tu novu garderobu, raspakirala je sve vrećice, razmotala

svaki odjevni predmet i sve ih nemarno bacila na široki krevet. Gola je legla na hrpu odjećei uživala u dodiru svilenih košulja i šalova na koži. Pokrila se krznenim kaputom i zatvorilaoči. Predala se maštarijama dok je prstima milovala mekano krzno i njušila životinjsku kožuprožetu vlastitim znojem. Prstima je pritisnula obraze i zamislila da joj lice prekrivajuživotinjske dlake. Milovala se po dugoj kosi i zamišljala da se i ona pretvara u krzno, da jetaj veličanstveni kaput, ta odjeća, cipele i remeni pretvaraju u nešto drugo, u divlje stvorenjekakvo je oduvijek čeznula biti. Otvorila je oči uplašena vlastitim sanjarenjem. Kaput joj je

još bio omotan oko tijela. Ustala je s kreveta i pogledala se u zrcalu. Još je ona staraFrancisca: izgleda staro, s borama oko očiju i ožiljcima na rukama. Zrcalo još nijeodražavalo ono što ni ona još nije vidjela: drugu ženu, posve drukčiju Franciscu kako brzo



70

raste u staroj. Te noći zaspala je, razmišljajući o tome što joj je sada činiti.Ujutro je Francisca greškom odjenula bluzu koja nije bila u skladu s hlačama koje nisu

bile u skladu s cipelama koje nisu bile u skladu s remenom koji nije bio u skladu s torbicom,

a našminkala se tako jarko da je to bilo u savršenom skladu sa svime što je stavila na sebe.Zakazala je tretman kod najuglednijeg frizera u Ibaguéu, visokog i jakog muškarca dugecrne kose, poznatog pod nadimkom Sansón. Francisca je ušla u salon, izgledajući poputnečega što se preobražava u nešto drugo ali je još daleko od toga, poput jajeta koje seizliježe.

“Želim ovako izgledati”, rekla je Sansónu, pokazavši na ljepoticu na reklami za šamponkoja je bila nalijepljena na zid. Frizer je bacio pogled na sliku, pa na Franciscu.

“Da biste izgledali poput nje, morate dati cijelo bogatstvo”, rekao je iskreno.“Onda počnite odmah”, odvratila je. Sansón joj je obojio kosu, podrezao je, iščetkao i

osušio fenom; njegove pomoćnice počupale su joj obrve, podrezale nokte na rukama inogama, lakirale ih, izmasirale joj noge, depilirale joj neupadljive brčiće, nanijele joj maskuna lice i svježe je našminkale. Navečer se nije samo osjećala kao posve drukčija žena nego je tako i izgledala. Uopće nije nalikovala ženi s reklame, ali taj novi izgled darovao joj jeneosporan dojam profinjenosti koji je nadmašio sva njezina očekivanja.

Sutradan se prijavila za intenzivni jednotjedni tečaj bontona koji je vodio don José MaríaOlivares de Belalcazar, starac koji je pobjegao iz rodne Španjolske kad je pala pod diktaturugenerala Franca. Došavši u Ameriku, don José María dodijelio si je plemenitašku titulu,markiz od Santa Colome, pa je automatski postao član malobrojne povlaštene klase u

Ibaguéu. (Kao što kaže stara poslovica: onaj tko otputuje u inozemstvo predstavlja se kaogrof, vojvoda ili lord). Markiz je živio od podučavanja bontona jer, kako je govorio: “Otkrilismo Južnu Ameriku prije nekih pet stotina godina, a ovi barbari još ne znaju držati vilicu”.Francisca je uistinu bila savršena ilustracija te predrasude: nekulturna, neprofinjena, pa čak ivulgarna. Od markiza je naučila najobičnija pravila za blagovanje. “Prvo pravilo: svoj ubrusrazmotajte i stavite u krilo tek nakon što to učini domaćin, ne prije. Drugo pravilo: ubrusostaje na krilu tijekom cijelog obroka i služi da se njime nježno dotaknu usne.” I tako dalje.Naučila je i da se pribor za jelo ispravno upotrebljava tako da se počne komadom koji je

najdalje od tanjura. U njezinoj kući u Mariquiti bila je samo jedna vilica, a ni nju nijeupotrebljavala nakon što joj je muž odveden. Francisca je više voljela jesti prstima i

drvenom žlicom.Sa svojom finom odjećom, novim izgledom i lijepim ponašanjem, Francisca se napokon

izlegla. Ručala je u pomodnim restoranima i posjećivala ekskluzivne društvene klubove.Odlazila je u barove i cocktail lounges. Više puta se napila, povraćala u taksiju i u lobijuhotela, i spavala sa ženom.

Francisca je još od mladosti potajno željela spavati sa ženom. Jedanput je pokušalazavesti blago zaostalu djevojku koja joj je došla na vrata, prodajući krvavice, ali kad ju je

Francisca pokušala pomilovati po grudima, djevojka je bacila krvavice i vrišteći pobjegla.No ovdje, u Ibaguéu, ona je strankinja u stranom gradu. Što je najvažnije, ima novca da kupišto god želi, uključujući i seksualne usluge hotelske sobarice. To se dogodilo ovako: kad je



71

povratila u hotelskom lobiju, recepcionar je pozvao mladu sobaricu i naložio joj da odvedeFranciscu u njezin apartman. Ondje se Francisca nije mogla suzdržati. Bacila se na sobaricu.Sobarica ju je trenutno odbila, ali kad joj je Francisca gurnula svežanj pezosa u pregaču, ne

samo da se podala Francisci nego se činilo i da uživa.Francisca je voljela spavati sa ženom. Kad se vrati u Mariquitu, mogla bi zapovjediti jednoj od svojih zaposlenica - najvjerojatnije Magnoliji - da spava s njom, zatim da jojpopravi krov, pa da ponovno spava s njom, zatim da oliči zidove njezine kuće u plavo, azatim da ih preboji crvenom, pa žutom, pa zelenom, i da spava s njom između svakogličenja, a kad joj ponestane boja, prijeći će na nijanse: malo svjetliju, malo tamniju, i takodalje.

Prije povratka u Mariquitu Francisca je naručila novu opremu, namještaj i zalihe za svojsalon ljepote. Trgovcu je dala polog i on je obećao isporuku za najviše dva tjedna na adresu

u Mariquiti - selu za koje nikad nije čuo i nije ga uspio pronaći na najnovijem zemljovidu.

U M E Đ U V R E M E N U , u nikad čuvenom selu Mariquiti načelnica se privatno sastala sa svećenikomkako bi iznašli pravni postupak kojim bi oporezovali Franciscino bogatstvo (tada nije bilozakona o bogatstvima koja se pronađu pod krevetom). Složili su se o sljedećem: budući da je novac pronađen na teritoriju Mariquite, uputit će se zahtjev Francisci da plati određenpostotak svojega bogatstva u svrhu potpore mjesnim vlastima. Rosalba je upitala ocaRafaela što misli o tome da taj postotak bude okruglih pedeset posto. Svećenik je rekao damu se taj broj baš sviđa jer je upravo navršio pedesetu. Zlokobnim tonom dodao je da biFrancisca trebala postotak svojega bogatstva darovati kao potporu mjesnoj crkvi i kleru.Upitao je načelnicu kako joj se čini da ta desetina ne bude uobičajena desetina nego petina.Načelnica je odgovorila da je dvadeset posto uistinu lijep broj jer je ona u dvadesetoj bilanajljepša žena u Mariquiti. Svećenik je rekao da ona to i dalje jest.Prije nego što se Francisca vratila, dogovorene postotke pretvorili su u zakon.

Francisca je s vrećicama i novim kovčezima doputovala u Mariquitu u klimavomcrvenom džipu Willys nedugo prije sutona. Džip se lijeno vukao glavnom ulicom od crkvedo tržnice, od tržnice do škole i dvaput oko trga, neprekidno trubeći svojom nepodnošljivom

trubom. Svi su prestali s onim što su radili i izašli na ulice; žene su priželjkivale da vozač bude kakav pristao muškarac, a djeca su se nadala da će ih povesti krug ih dva. Trčkarala su

oko sporog vozila i klicala od radosti. Vozač je bio sijed muškarac, klimav poput vozilakojim je upravljao, a glavu je držao tako blizu upravljača da se činilo kao da smjer džipaodređuje vrhom brade, a ne rukama. Uz njega, uspravno se držeći na suvozačkom sjedalu,Francisca se smiješila svojim prijateljicama i susjedama. No, nitko ju nije prepoznao. Ni kad je džip stao pred njezinom kućom, a prastari vozač izašao iz vozila da joj otvori vrata, ni kad je iz automobila provirila jedna njezina noga na visokoj peti, pa jedna ruka, lijepomanikirana, pa podlaktica urešena zveketavim zlatnim narukvicama, pa čak ni kad je

Francisca već čvrsto stajala na tlu, dlanovima izravnavajući nabore koje je dugo putovanjestvorilo na struku njezine grimizne svilene haljine. Tek kad je Francisca otvorila vrata svojekuće, jedna žena zaneseno je uzviknula: “Pa to je Francisca, La Masatera!”



72

Brojna gomila gledala je kako vozač unosi vrećice i kovčege u Franciscinu kuću. Žene sušutjele ali su u sebi osuđivale Franciscinu neumjerenost.

Kad je vozač otišao, Francisca je pozvala nekoliko prijateljica u kuću. Ostale su se

izmjenjivale pred prozorom i gledale kako Francisca isprobava odjeću i cipele te ih baca posvim kutovima kuće, podsjećajući ih na njihovu oskudicu. Među ženama koje su izvanapromatrale spektakl bila je i Rosalba. Osjećala se krivom zbog toga što je donijela spornuuredbu koja će dramatično oporezovati Franciscino bogatstvo, pa je došla kako bi opravdalasvoje ponašanje. No nakon što je neko vrijeme piljila kroz prozor, Rosalba je shvatila daFrancisca ima dovoljno odjeće da barem jedanput odjene cijelo stanovništvo Mariquite, idovoljno parova cipela za cijelo leglo stonoga. A sve žene u selu već gotovo četiri godinenose iste stare crne haljine, sad već prekrivene zakrpama i prošivcima. One koje su pak biletoliko glupe da poslušaju Franciscu i spale žalobnu odjeću ubrzo su otkrile da im je

živopisna odjeća sada već prevelika ili premalena, ili su je izjeli moljci. Potplati cipela već su im se bili tako istanjili da su osjećale kamenčiće na tlu. Neke su čak odlučile hodati bose.Rosalba nije imala razloga osjećati krivnju. Franciscina pohlepa opravdala je načelničinpotez.

Sljedeći dan bila je subota, tržni dan. Rano ujutro neke žene odlazile bi u ribolov, druge ulov, neki pilići završili bi prerezana vrata, krunilo bi se žito, a najveće naranče i guave brales drveća. Odjednom bi u izobilju bilo namirnica premda je inače vladala oskudica, a natržnici se nudilo samo najsvježije, najbolje plodove. Već nedugo nakon šest sati na tržnici bise okupile svakojake prodavačice i kupovateljice da razmjenjuju robu.

Francisca je ustala rano. Bila je gladna, a u njezinoj kući nije bilo ničeg jestivog - prijeodlaska u Ibagué namjerno je ispraznila smočnicu. Došlo je vrijeme da kuhinju opskrbinajboljim namirnicama koje uspije pronaći. Dok se pripremala da pođe, čula je kucanje.Otvorila je vrata i ugledala načelnicu, svećenika i policijsku narednicu kako priličnosvečano što je na njezinu pragu. Pozvala ih je da uđu.

“Rado bih vam ponudila da sjednete kad bih imala koji stolac”, rekla je, tražeći u sobipunoj robe nešto na što bi se moglo sjesti.

“To nije nužno”, prekinula ju je načelnica. “Bit ću kratka.” Iz torbice je izvukla list

papira i uručila joj ga prije nego što je otpo

čela službeni govor: “Donesen je zakon kojiovlašćuje administraciju Mariquite i Rimokatoličku crkvu da oporezuje svaki iznos novca

pronađen na teritoriju grada.”“Ma je li?” rekla je Francisca, ne pokazujući nikakvo iznenađenje.“Dokument koji držiš sadrži sve što trebaš znati o tom zakonu, uključujući i postotke

koje moraš platiti”, dodao je otac Rafael, potvrđujući načelničinu objavu.Francisca je pocrvenjela, ali nije odmah odgovorila. Bila je svjesna ozbiljnosti uredbe,

koja je, naravno, zahtijevala razuman odgovor, izražen probranim riječima, odgovorprofinjene dame. “Van iz moje kuće, stoko!” povikala je na Rosalbu, poderala papir i bacila

joj komadiće u lice.Policijska narednica Ubaldina pomirljivo je stala između dviju žena. No, to nije bilo

potrebno, jer načelnica je začudo ostala pribrana.



73

“Francisca, upozoravam te”, rekla je Rosalba. “Neću dopustiti da ijedna žena u Mariquitiode na počinak prazna želuca dok se druga sladi odrescima.”

“Dovraga sa ženama iz Mariquite! Novac ne dam nikome! Van!” Pokazala je na vrata,

koja su još bila otvorena.“Razmisli, dušo”, umiješao se otac Rafael. “Neko vrijeme ćeš se isticati lijepim izgledomi finom odjećom, ali ti si i dalje udovica u gradu udovica. S druge strane, tvoja duša...”

“Kvragu s vama i vašom glupom dušom! Van!”“Imaš vremena do sumraka da dođeš u moj ured i platiš propisani porez na svaki cent

koji si pronašla, a u suprotnom ću te protjerati iz Mariquite”, objavila je načelnica. Tada sepolicijska narednica, koja je dotad šutjela, više nije mogla suzdržati. Uz zajedljiv osmijeh,rekla je Francisci: “Ako donosi nesreću Mariquiti, riješit ćemo ga se.” Sve tri su seusklađeno okrenule i izašle iz sobe.

Francisca se nemirno naslonila na vrata. Što joj je sada činiti? Ne može prijaviti manjenego što je iskopala jer otac Rafael zna točan iznos. Treba li ostati u gradu i osporitinačelničinu odluku? Ili bi trebala otići? “O, Bože!” uzdahnula je. U istoj je dilemi kao i prijedva tjedna. Ne, još u goroj jer joj je načelnica dala rok samo do sumraka da donese odluku.No, upravo načelničina prijetnja pomogla je Francisci da odluči kako nikamo neće ići. Što taRosalba misli, tko je ona da odlučuje tko ostaje u selu, a tko odlazi? Ako već nekoga trebazamoliti da ode, to je sama Rosalba. Ona čak nije ni rođena u Mariquiti. Francisca će sedržati svojeg prvotnog plana da otvori salon ljepote i suprotstavit će se načelnici. Zacijelopostoji zakon koji štiti bogate udovice od progonstva iz rodnog mjesta.

S tom mišlju u glavi, Francisca je otišla u staru Gómezovu brijačnicu. Radionica jeizgledala kao i kad ju je ostavila i otputovala u Ibagué. Sestre Morales nisu učinile ništa.Francisca je bijesno otišla na tržnicu u potrazi za novim zaposlenicama, ali ondje nitko nijeprihvatio njezine ponude. Zatim je pošla selom, pitajući svakoga na koga je naišla hoće liraditi za nju. Kako je išla od vrata do vrata, povećavala je plaću, postajala sve pristojnijom,pa čak i ljubaznom, ali nijedna žena nije htjela raditi za Franciscu. Bila je umorna i gladna -uza sve probleme toga jutra, zaboravila je jesti. Otišla je do šatora udovice Morales i odJulije naručila doručak. Djevojka ju je počastila jednim od svojih najljućih pogleda, koji je

izmeđ

u ostaloga govorio da njezina prisutnost više nije poželjna u njihovoj zalogajnici.Francisca je hitala tržnicom, pokušavajući kupiti hranu od svojih starih prijateljica, alinijedna nije htjela poslovati s njom. Ponudila je dvostruku cijenu za dvije banane, trostrukuza jednu juku, a trgovkinje joj ipak nisu željele ništa prodati. Pomislila je da prijateljice stržnice, kao i načelnica, jednostavno stavljaju njezin ponos na kušnju. Francisca udovicaGómez nikada nije klečala ni pred kime, pa to neće početi ni sada, kad je bogata.

Otišla je kući gladna, osjećajući se kao da joj paraziti izjedaju utrobu. U kuhinji joj jeostalo samo malo vode u bokalu i nekoliko litara kerozina za peć. Zakuhala je vodu, ulila jeu šalicu i dodala posljednje prstohvate soli iz neke plastične posude. Popila je nekoliko

gutljaja tog uvarka, nadajući se da će ublažiti jak osjećaj gladi. No kad je jalova tekućinadospjela u želudac, glad je postala još jačom.

Bližila se večer. Francisca je sjela na pod i počela se igrati s nosnicama: prstom je



74

zatvorila desnu i lijevom mirisala složenac s ovč jim iznutricama koji se kuhao kod susjede.Zatim je prekrila lijevu nosnicu i desnom naslutila tripice. Zatvorila je oči i nastavila s tim:osjetilima je putovala od kuće do kuće sve dok nije znala što će koja obitelj imati za večeru,

pa čak i koje će otići na počinak prazna želuca, poput nje same. Možda bi trebala platitiporez tako da svi u Mariquiti mogu dobro jesti i nositi čistu odjeću. A možda i ne bi. Zaštobi itko dobio nešto, a da nije radio za to? Ponudila im je dobro plaćene poslove i odbile sunjezinu ponudu. Pa, onda zaslužuju otići u krevet bez večere, zaključila je.

Otpila je još nekoliko gutljaja prokuhane vode i odjednom ugledala kako njezini strahoviulaze u kuću, jedan po jedan. Prva je došla usamljenost - naravno, sama. Francisca ju jeodmah prepoznala jer je stidljivo potražila mjesto u kući na kojem će se najbolje sakriti. Nakraju se smjestila u unutarnjem džepu jednog od Franciscinih novih krznenih kaputa i višese nije micala. Nedugo potom došla je krivnja, upirući u nju dugačkim, prijekornim prstima.

Uvukla se u crvenu svilenu košulju i nije je prestajala koriti prstima iz dugih rukava. Zatimsu, ruku pod ruku, došle odbač enost i napuštenost. Slobodno su se kretale po sobi, ni neprimjećujući Franciscu. Ubrzo su uzele par modernih štikli i svaka je nestala u jednoj cipeli.Francisca je shvatila da su strahovi došli zajedno s bogatstvom. Samo su bili čekali pravupriliku, trenutak krajnje slabosti i očaja, kako bi se otkrili. I sada se kriju u njezinoj skupojnovoj odjeći i gledaju kako joj se oči šire od nesreće. Mogla je učiniti samo jedno.

Drhtavih ruku i nogu, ustala je s poda i skinula sve sa sebe. Nasred dnevne sobenagomilala je svu novu odjeću i cipele, skupe modne dodatke i svežnjeve pezosa, sve njih.Zatim je jedinom tekućinom koju je imala u kući ritualno natopila sva ta dobra: desna ruka

pretvorila joj se u dugačko pero što leti zrakom. Odmaknula se od hrpe i osvrnula po kući,smijući se. Ušla je u kuhinju, zgrabila kutiju šibica, otvorila vrata, okrenula se, kresnulašibicu i bacila je na natopljenu hrpu. Čekala je da plamen zahvati hrpu i oprli strop. Zatim jeizašla, zatvorila vrata i polako krenula ulicom, gola golcata, gledajući kako dim i plamenprodiru kroz rupe u krovu i kroz otvoren prozor. Čula je kako crkveno zvono upornoodzvanja i kako mnoštvo glasova susjeda i prijateljica traži vodu; smijala se, smijala,smijala.



75

Jesús Martinez, 4 god!

"iv#i p$kovnik %ol$mbijske vojske

' sobu na kraju hodnika upravo je ušao muškarac, ali nitko u ku!i još ga nije vidio. &(o je

bivši gerilac koji pati od amnezije&, povjerila se naša gazdarica jednom stanaru. &Molim

as, nemojte re!i pukovniku. On je lud2& #isam lud, samo sam ljutit. Prije deset godina

gerilska nagazna mina u borbi mi je raznijela nogu i završila moju vojnu karijeru. #o u ovoj

drugorazrednoj stambenoj zgradi tajne se ne može čuvati dulje od nekoliko minuta. 3 kad

sam čuo za tu, pomislio sam0 Amnezija? Vratit ću ja pamćenje tom dupeglavcu, a onda ću

mu raznijeti glavu.

' svojoj sobi napunio sam pištolj i skrio ga pod bijelim pončom uredno složenim u krilu.

Popio sam pola čaše ruma i zapalio cigaretu, potegnuo dva dima i ugasio je u pepeljari.Pogledao sam u svoju ruku. %ila je dovoljno mirna da ga ustrijeli. Odgurao sam se u

kolicima do vrata i polako ih otvorio. (rznuo sam se kad su zaškripala. Pogledavši u oba

smjera, odgurao sam se niz uzak hodnik. #isam bio nervozan. +rce mi nije lupalo nimalo

brže nego inače i nisam dahtao. 4ukama sam okretao kotače sve dok nisam dospio na

jedva pet centimetara od žrtvine sobe. *uo sam kako kašlje, gad jedan. (riput sam lijevom

rukom pokucao na vrata. Desnu ruku držao sam pod pončom i tako čvrsto stiskao pištolj da

me je boljela šaka. On se ponovno zakašljao. Nećeš mi više kašljati, pomislio sam. #a

trenutak je zavladala tišina. "atim sam čuo poznat zvuk, ali prije nego što sam ga

prepoznao, vrata su se otvorila i on se pojavio preda mnom, taj novi stanar, taj bivši gerilac,to čudovište. #ije imao noge, samo batrljke5 i on je sjedio u kolicima.

#eko vrijeme smo se promatrali u tišini. ao da gledamo sebe samoga u zrcalu.

&"dravo&, rekao je na kraju, s prijateljskim smiješkom. &icente -6mez, ama na usluzi&,

dodao je i ispružio mi ruku.

Pustio sam pištolj, koji je još bio skriven pod pončom, i protiv volje pričekao trenutak

prije nego što sam se rukovao s njim.

&1es7s&, rekao sam. &1es7s Mart8nez. 'najmio sam sobu na kraju hodnika.&

&Drago mi je što smo se upoznali&, rekao je jedan od nas.

&Meni takoer&, odgovorio je drugi.



76

Š ES TO P OGLAVLJE

Drugačija Udovica

Mariquita, 7. prosinca 1997.

KA O I S V A K E V EČE R I proteklih pet godina, Santiago Marin sjedio je na svojim stubama bez

košulje i bos. Zurio je u mrak i čekao Pabla. Danas je užgao i svijeće Djevici Mariji koja je,kako kaže tradicija, 7. prosinca išla od kuće do kuće i od grada do grada te blagoslivljalasvaku upaljenu svijeću.U daljini je čuo brujanje automobila. Isprva ga nije zanimao, ali kad se zvuk približio, brzo je skupio svoju dugu kosu u rep, krpom obrisao znojno lice i zapalio još jednu svijeću. Tada je ugledao svjetla automobila na uzbrdici. Posljednji automobil na nepopločanim ulicamaMariquite bio je rasklimani džip koji je prije godinu dana dovezao Franciscu udovicuGómez i njezine kovčege s puta u Ibagué. Osim što je crn, automobil koji se približava nijenimalo drukčiji: stari, oronuli džip s glasnim motorom. Vozač je dvaput okružio poneurednom trgu i tada stao na uglu kako bi pozdravio gradsku načelnicu, svećenika iučiteljicu, koja je zajedno s mnogim ženama i djecom sa svijećom u ruci izašla iz kuće dapozdravi posjetitelja. Nakon što je dvaput potvrdio načelnici da ga nije poslala vlada, vozač je pitao za smjer i polako kroz sve brojnije mnoštvo krenuo uskom pokrajnjom uličicom istao pred kućom udovice Jaramillo, preko puta Santiagove kuće.

“Pustite me van”, rekao je polugoloj djeci koja su okružila automobil, s tragomrazdraženosti u glasu. Žene su dozvale djecu i tiho čekale. “Sklonite mi se s puta”, viknuo je. Glas mu je bio drzak i preziran unatoč kosim očima i tamnoj koži, unatoč slamnatom

šeširu, otrcanom ponču i mačeti u koricama za pojasom - što je sve značilo da je indijanskogporijekla, dakle nitko važan. Stao je pred pragom udovice Jaramillo, vjerojatno misleći da bizbog buke njegova automobila i okupljene gomile morala sama izaći iz kuće. Udovica nijebila upalila nijednu svijeću jer je odavno izgubila svaku nadu u blagoslov (poludjela jenakon što su joj gerilci ubili muža i dva sina i više nije imala nikoga da skrbi za nju).Udovica Jaramillo nije izašla, pa je drski vozač pokucao na vrata i počekao. Pokucao je idrugi put, pa i treći i četvrti, svaki put sve jače sve dok udovica nije napokon otvorila vrata iprovirila. Čovjek joj je nešto šapnuo, a luđakinja mu je bez odgovora zalupila vratima prednosom.

“Kučko!” uzviknuo je on i počeo udarati u vrata svojim šiljastim kožnatim čizmama.“Kučko, otvori vrata! Trebali su mi sati da pronađem ovo mjesto bogu iza leđa.” Gomila se



77

odmaknula. Razjareni muškarac i dalje je udarao u vrata i izvikivao uvrede. “Ako mi neplatiš odmah, bacit ću ti to odvratno govno pred vrata”, vikao je i kažiprstom pokazivaoprema automobilu. “I znaš što ću još? Odnijet ću vražji kovčeg sa sobom. Da, upravo to ću

učiniti.”Santiago je s druge strane ulice tiho promatrao prizor. Mlađim sestrama naredio je dauđu u kuću, a majci da promatra s razumne udaljenosti. Nije se micao. Ostao je na istomemjestu na kojemu je bio svake večeri proteklih pet godina, paleći svijeće Djevici, nadajućise njezinim blagoslovima, zureći u mrak, čekajući da mu se Pablo vrati.P A B L O I S A N T I A G O R O Đ E N I S U ujutro 1. svibnja 1969. Pablo je dva i pol sata stariji. DoktorRamirez, liječnik koji ih je porodio, volio je reći da su osim tamnog madeža pod Pablovimdesnim okom dvojica dječaka pri rođenju izgledali posve jednako. “Poput blizanaca, samošto su ih rodile različite majke.”

Odrastajući, Pablo i Santiago bili su jedina djeca na pustoj ulici Mariquite. Ulica je bilauska, nepopločena i obrubljena mladicama manga. Kuće su imale krovove od sušena blata, abijela im pročelja od ćerpiča zauvijek skrivena pod slojevima prašine. Ulicu su nazivahUlicom don Maximiliana jer je on posjedovao sve kuće na objema stranama. Njegove subile i tri farme kave izvan grada. U doba žetve, većina radnika koje je unajmio da beruplodove bila je iz Mariquite. Žene su ostajale kod kuće i skrbile za djecu, kao i za manioku,krumpire, korijandar i tikve.

Dječaci su se po cijele dane igrah u prirodi. Odlazili bi jedan drugome na užinu, a potombi opet izašli. Kad bi ih njihove majke vidjele kako šeću s rukom pod ruku, ne bi se nimalo

iznenadile. “Oni su poput krvne braće”, govorile bi.Najviše su se voljeli igrati mame i tate.“Ja ću biti tata”, rekao bi Pablo.“Uvijek si ti tata. I ja želim biti tata”, požalio bi se Santiago, ali svaki put bi popustio.

Pablo bi se izgubio u žbunju i pravio se da je na plantaži kave don Maximiliana. Santiago biostao na obali rijeke i glumio vlastitu majku: nosio je vodu s rijeke u velikim glinenimvrčevima, kuhao, zalijevao vrt, ponovno kuhao, prao rublje, i posljednji put kuhao. Nakonnekoliko minuta iz žbunja bi izašao Pablo, djelujući prljavo i umorno.

“Dobra večer, ljubavi”, rekao bi i poljubio Santiaga u vrat. “Kako si provela dan?”“Ah, po starom. Previše posla.”

Dječaci bi sjedili na tlu i ručali tobožnji obrok od riže i graha. Nakon ručka, Pablo biskinuo košulju i legao u travu, s rukama pod glavom. “Posuđe ću poslije oprati”, rekao biSantiago i brzo prešao na dio igre koji je najviše volio: masažu. Počeo bi s Pablovimstopalima, nježno mu trljajući svih dvanaest nožnih prstiju (dječak je naslijedio očevašestoprsta stopala). Potom bi krenuo gore, preko listova, koljena i bedara, dok se ne bizadržao na prsima. A tada bi ga uštipnuo po malim smeđim bradavicama, i Pablo bi počeozavijati. A kad bi Pablo počeo zavijati, Santiago je znao da je vrijeme za igru s malenim

penisom svojega prijatelja: povlačio ga je kao da je to sisa na vimenu i glasno se smijao dokse Pablovo tijelo migoljilo od užitka, poput psića. Kad bi Santiago prestao, Pablo bi ga uzeoza ruku i odveo ga do rijeke. Ondje, u vodi do struka, Pablo bi nježnim poljupcem nagradio



78

Santiaga zbog toga što je bio dobra supruga. Do kraja dana bi goli plivali u rijeci, utapalizrikavce, pišali po mravinjacima, bacali kamenje na osinja gnijezda i trkom se vraćali narijeku. No, Santiago je od svega najviše volio poljubac, istinski izraz ljubavi, vrijedan patnje

kojoj se izlagao, svakodnevno glumeći majku.Noću bi dječaci sjedili na panjevima kraj Santiagove kuće i slušali čarobne priče njegovebake, poput one o starici koja se pretvorila u mačku kako bi izbjegla smrt, ili one o bogatojprincezi koja se nije znala smijati. Gotovo svake noći Pablo i Santiago zajedno su spavali naneravnom zemljanom podu Santiagove kuće, omotani u istu bijelu ponjavu, sanjajućirazličite snove.

***

V O Z A Č S E O D L U Č N I M K O R A K O M vratio do džipa. Otvorio je stražnja vrata i izvukao otrcan kovčegod kože, otvorio ga, izvadio velik bijeli ručnik i zatvorio patentni zatvarač. Prije nego što jenastavio s naumom, ljutiti čovjek bacio je pogled prema vratima Jaramillove udovice, kaoda joj pruža posljednju priliku da izađe i pođe s njim. Zatim je odložio vreću i iz džipapažljivo izvukao nečije tijelo, držeći ga za noge. Tijelo se nije ni pomaknulo, niti pustilozvuka. Žene su koraknule naprijed, osvjetljavajući prizor svijećama. “Natrag!” uzviknuo jevozač. S hitnjom je svukao tijelo i otkrio koščata muškarca punog rana i masnica. Skinuomu je i kapu s glave: bio je gotovo posve ćelav.

“Hladno mi je”, tiho je proplakao razodjeveni.“Ohhh!” gomila je prošaptala jednim glasom, uz olakšanje shvativši da nepoznati

ranjenik nije mrtav. Vozač je skinuo zlatni lanac s mršava vrata i svjetlucav sat sa zapešća istrpao ih u prednji džep svojih prljavih hlača. Zatim mu je pokušao skinuti i dva prstena skvrgavih prstiju.

“Ne”, zastenjao je golać. “Molim, ne prstenove.” Čvrsto je stisnuo šaku.“Začepi”, naredio je vozač. “Zakleo si se da će mi ona platiti kad te dovezem ovamo, ah

ona ne želi, pa bi ti bilo bolje da se odmah riješiš tog prokletog prstenja.”“Molim, ne prstenove.”

“Pusti, ili ću ti odsjeći ruku”, poviknuo je vozač i posegnuo za mačetom.“Ohhh!” opet je prošaptala gomila.“Stanite, molim Vas! Ne činite to. Za ime božje, ne činite to.” Očajnički glas pripadao je

ocu Rafaelu, kojega su upravo bili obavijestili o situaciji i pohitao je na poprište zajedno snačelnicom i policijskom narednicom. “Pustite da ta sirota duša počine u miru.” Zastao jenadomak tog surovog prizora, iz svećeničke halje sutane izvadio krunicu i počeo se moliti.Nekoliko udovica odmah mu se pridružilo.

Razočarani vozač zanemario je svećenikov zahtjev i trsio se silom otvoriti mršavčevušaku, ali koščati nije puštao.

“Pusti na miru tog jadnika ili ću ti raznijeti glavu na komadiće.” Tu prijetnju hladno jeizgovorila načelnica, Rosalba udovica de Patiño. Stala je iza vozača i uperila mu pištolj u



79

glavu. Uz nju, s revolverom u ruci, stajala je policijska narednica Ubaldina udovicaRestrepo.

Vozač je ošinuo žene pogledom punim mržnje i pljunuo na zemlju. Zgrabio je bijeli

ručnik i zaogrnuo mršavoga, a zatim na ramenu odnio tu vreću kostiju do praga udoviceJaramillo, položio je na tlo pokraj stuba i još triput pokucao na vrata. “Pred vratima ti je”,povikao je. “Gol je jer sam mu uzeo odjeću. Čuješ li me?” Vratio se do džipa, ne obazirućise na dvije cijevi koje su pratile svaki njegov pokret, pokupio bolesnikovu odjeću i natrpao je u otrcanu kožnu torbu. Zatvorio je stražnja vrata džipa, popeo se u vozilo i upalio motor.Kroz prozor je doviknuo riječi od kojih je strahovao Santiago, koji je sjedio preko puta: “Sinti umire pred vratima, kučko bezdušna! Otići ćeš u pakao!”

Santiago je ostao miran. Odsutno je zurio u masu okupljenih poznatih lica, ne videćikako odjednom više nisu izražavala bol nego ozbiljnost. Nije vidio kako su žene obuhvatile

glavu rukama ili prstima prekrile drhtave usne. Nije čuo kako plaču, ni glasan motor džipana odlasku. Osjećao je samo kako mu srce lupa u grudima.

***

Pablo i Santiago počeli su raditi na zemlji don Maximiliana Perdoma jednog oblačnog dana godine 1981. Običaj je bio da roditelji šalju

mušku djecu na rad čim navrše dvanaestu, a katkad čak i prije, ako na poljima nije bilo dovoljno radne snage. Bila je počela žetva i radnici

su bili potrebni u Yarimi, najvećoj plantaži kave don Maximiliana. Dvojica dječaka pristigli su na farmu u ranim jutarnjim satima i obratili

se doña Marini, namrštenoj patuljčici zaduženoj za smještaj radnika. Prezirno ih je pogledala, promrmljala nešto što nisu razumjeli i

debeljuškastom ručicom im pokazala da pođu za njom. Pablo i Santiago kaskali su iza doña Marine uskom blatnom stazom, nogama

rastjerujući guske koje su se jatile oko ženice kao da je ona jedna od njih. Odvela ih je do velike kolibe u kojoj su bera či kave živjeli tijekom

žetve. Rekla im je gdje da nađu slamnate košare koje će vezati oko struka i poslala ih na plantažu. “Idite ovom stazomdok ne vidite stabla kave”, odskvičala je, iskosa ih promotrila i dodala: “Hvala vam što stemaknuli one zvijeri od mene.”

Zrna kave na stablima uglavnom su već bila poprimila boju zrele višnje. S najvišegobronka, farma je nalikovala tisućama božićnih drvaca urešenih crvenim svjetlašcima.Nadglednik je naredio Pablu da pola dana slijedi starijeg Indijanca kose svezane u rep kojimu je padao niz leđa. Santiago je pak pratio radnika s nadimkom Cigarillo, jer je u ustimauvijek imao cigaretu. Ta dvojica trebala su dječake poučiti kako se najlakše i najbrže berekava. Pablo i Santiago radije bi da su ih tome učili očevi, koji su imali više od tridesetgodina iskustva na plantažama kave, ali oni su bih poslani na Cabrera, manju plantažu, nakojoj je urod zbog lošeg vremena bio manji.

“Gledaj moje ruke, sine”, rekao je Cigarillo Santiagu. Prsti su mu treperili poput pticameđu granama; jedva da su ga i doticali, a u košaru se slijevao vodopad zrnja. “Želimosamo zrela zrna, ona koja možeš ubrati rukom.” Lice mu je bilo opaljeno suncem, a brknepodrezan. “Ako s njima pomiješaš i zelena zrna, kava će imati gorak okus, a bude li

prezrelih, bit će kisela.” Santiago je u njegovoj košari potražio zelena i prezrela zrna i nijenašao nijedno. “Vješt berač pobrat će sav zreli urod u jednom jedinom prolasku”, nastavio je Cigarillo, “i svaki dan trebao bi ubrati barem stotinu funta kave”. Kad se košara napuni,



80

govorio je, berač je mora odnijeti do mlina, uz skladište, gdje će je patuljčica doña Marinaizvagati i zabilježiti količinu ubrane kave. Potom se berač vraća u nasade i sve počinjeispočetka. Berače se plaćalo svake subote, dijelom novcem, a dijelom u naturi, prema broju

funta koje je svaki ubrao toga tjedna. “A najvažnije”, dodao je Cigarillo, “jest da sezabavljaš dok radiš. Pjevaj, razgovaraj s drvećem, pričaj mu viceve. Pravi se da su to stotinegolih žena koje čekaju da ih povučeš za sise.” Cigarillo se glasno nasmijao, a Santiago jeodglumio smiješak. Radije bi povukao Pabla za penis.

Prve noći u kolibi u Yarimi Pablo i Santiago spojili su svoje slamarice da bi spavali jedanuz drugoga, kao što su uvijek činili. Uhvatili su se za ruke, pomolili se, a na kraju jedandrugome poželjeli laku noć.

U kutu je na slamarici sjedio Pacho, nizak, debeljuškast mladić rumenih obraza, ipromatrao dječake na svjetlu plinske svjetiljke. “Dečki, pogledajte što ovdje imamo”,

poviknuo je tako da ga svi čuju. “Dva pedera se ljube i mole se Bogu.” Ustao je, uzeosvjetiljku i pošao prema dječacima. “Poljupci i molitve - znate kako je to jebenopokvareno?” upitao je, glasom koji je više zvučao kao odgovor nego kao pitanje. Strogo jeodmahnuo glavom i dodao: “To je itekako jebeno pokvareno.” Santiago i Pablo nisurazumjeli što to on govori, ali što god da je to bilo, zvučalo je kao da su počinili strašangrijeh. Drhteći, privili su se jedan uz drugoga. Mladić se nadvio nad njih; bio je tako blizuda mu se tijelo doimalo iskrivljenim i većim nego što je bilo. “Pa to je tako slatko”, rekao je,oponašajući ženski glas. “Dajte, hoću vas opet vidjeti kako se ljubite.”

“Pacho, začepi”, pospano je promrmljao Cigarillo sa svoje slamarice. “Ostavi djecu na

miru i pusti nas da spavamo.”No, ljudi se tjednima nisu bavili ničim osim radom pa su žudjeli za bilo kakvom

zabavom. Nekolicina ih se pridigla na svojim slamaricama i pripremila za spektakl; drugi sučak i ustali, okupili se oko dječaka i pozivali ih da smjesta počnu s predstavom.

“Hajde, pederi. Nemamo cijelu noć”, rekao je muškarac bez gotovo svih prednjih zubi.Golim stopalom pomilovao je Santiaga po stražnjici.

“Pablo, bojim se”, prošaptao je Santiago prijatelju na uho. “Idemo se još jedanputpoljubiti da svi možemo na spavanje.” Pablo je odmahnuo glavom.

“Poljubi ga, poljubi ga”, jednoglasno su skandirali uzbuđ

eni promatrači.“Pablo, molim te, još jedan poljubac”, ponovno je prošaptao Santiago, glasom koji mu je

zastajao u grlu od straha, dok mu je srce lupalo u malenim, mršavim grudima.“Poljubi ga, poljubi ga...”Santiago je tako uporno navaljivao da je Pablo pomislio da mora pristati. Dobro,

naznačio je glavom. Dječaci su se čvrsto zagrlili. Santiago je bacio pogled na muškarce, jednog po jednog, kako bi im naznačio da su pristali udovoljiti im, a potom nježno poljubioprijateljeve drhtave usne, na trenutak, dok ih nije razdvojio prvi udarac nogom. Nadraženimuškarci nagrnuli su na njih poput gladnih zvijeri i gnjevnim šakama preplavili njihova

krhka tijela, gazeći ih krastavim stopalima. Otupjeli od straha, dječaci nisu ni osjećali teškeudarce koji su ih obasipali za svih stana. Gotovo da nisu pustili ni glasa, nisu ni vrisnuli;ništa nisu ni vidjeli ni čuli.



81

“Smjesta prestanite!” Iznenadan povik razlijegao se s vrata. “Maknite se! Bježite!” Glasse nije moglo zamijeniti ni za koji drugi. Doña Marina nosila je svjetiljku samo dvostrukomanju od sebe same i sitnim stasom probijala se kroz gomilu. Ljudi su se vratili na

slamarice, smijući se i došaptavajući. Pablo i Santiago podigli su glavu i zaplakali. “BlagiBože! Što ste učinili sirotoj djeci?” Doña Marina spustila je svjetiljku na zemljani pod isitnim ručicama pomilovala dječake po glavi. “Ova djeca tek su danas došla”, rekla je, neobraćajući se nikome posebno. “Ništa vam nisu skrivili. Zašto ste ih pretukli?” povikala je.“Zašto?”

“Zato što su pederi”, začuo se glas iz pozadine. “Eto, zato.” Pogledala je prema kutu izkojega je dopro glas, ali nikoga nije vidjela: ljudi su ugasili svoje svjetiljke i prostorija jeostala u potpunom mraku. “Svi ćete platiti za ovo”, doviknula je u tamu. “Sutra nemadoručka.” Doña Marina ljubazno je pomogla dječacima da ustanu sa slamarice. Odvela ih je

u kuću, gdje je živjela s kuharima i sobaricama. Nježno im je očistila rane, bez ikakvihkomentara i pitanja, ali kad im je počela dezinficirati rane, odjednom je rekla: “Znam da viniste ono što je onaj gad rekao da jeste.” Glas joj je izražavao notu upozorenja koju dječaci,i dalje izbezumljeni zbog premlaćivanja, nisu čuli. “Znam da niste. Naprosto znam.”Zašutjela je kao da je završila govor, iako je u glavi pomno smišljala svoje sljedeće riječi.Nastavila je tek kad im je počela stavljati hladne obloge na natekla lica. “Kad biste bili onošto je onaj tip rekao da jeste, savjetovala bih vam da to zadržite za sebe i da ovdje budetevrlo oprezni. Selo je okrutno. No budući da niste ono, neću vam ništa savjetovati.” Uputilaim je urotnički osmijeh te im i dalje njegovala rane. Kad je završila, odvela ih je u skladište

i rekla im da će odsad ondje spavati.Kad je otišla, Pablo i Santiago zagrlili su se i tiho plakali. Jedan drugoga su ljubili u

natekle oči.Spavali su zajedno, u vreći za kavu.

***

O T A C R A F A E L I N J E G O V I S L J E D B E N I C I prestali su moliti krunicu i pridružili se gomili u neumornom

ogovaranju. Tu i tamo bacili bi pogled preko ramena na Santiaga, pitajući se kada

će gapogoditi sva težina tragedije i što će tada učiniti. Bolničarka Ramirez upozorila je

cjelokupno društvo da se ne približava bolesniku, a zatim odvela oca Rafaela i načelnicu daporazgovara s njima.

“Kakvu god bolest Pablo imao, možda je zarazna”, počela je bolničarka tihim glasom,šibajući načelnicu pogledom upozorenja. Ustvrdila je da djeca u Mariquiti već šest godinanisu bila cijepljena ni protiv čega. Ne bi preživjela nikakvu epidemiju. Preporučila je da sePabla zaključa u Franciscinu izgorjelu kolibu dok ne umre - a sudeći prema njegovu izgledu,to će biti uskoro - i potom tijelo spali. Načelnica i svećenik doimali su se kao da ih je

bolničarkin savjet presenetio.“Ne smijemo ostaviti nikoga svoga da tako umre - sam, u straćari, među... štakorima i

raznim stvorenjima”, rekla je načelnica, dovoljno glasno da joj se razdraženost izdigne



82

iznad šapata.“Slažem se”, uskočio je otac Rafael. “Pablo Jaramillo mora umrijeti kao kršćanin i mora

ga se pokopati kao takvoga.”

“Budućnost našeg sela već je neizvjesna”, odvratila je prsata njegovateljica. “Znam samoda su djeca sve što imamo. Ako njih izgubimo...” Nije dovršila rečenicu. Umjesto toganavukla je fatalističku masku na lice, lice s velikim vještič jim nosom i tužnim ribljim očima.“Samo pomislite kako bi to bilo”, dodala je.

Pomislili su, zajedno, i nakon manje od minute zaključili da nemaju izbora: budućnostMariquite mora biti na prvom mjestu. “Ali, tko će odnijeti Pabla u staru Franciscinu kuću?”upitala je načelnica. El padre je slegnuo ramenima, bolničarka također, a načelnica je,sliježući ramenima, upitala. “Ne bi li tu osobu trebalo staviti u karantenu?“

Upravo u tom trenutku Santiago je ustao, sa svijećom u ruci, i polako krenuo preko ulice,

prema Pablu. Pablo je ležao skutren na boku, lica okrenuta prema vratima majčine kuće, kaoda čeka da se otvore. Santiago je stao uz njega i uz svjetlo svijeće promatrao ono malo što semoglo vidjeti. Nastojao je prepoznati starog prijatelja. Možda je riječ o pogrešci. Možda sevozač džipa zabunom dovezao u krivi gradić, u krivu ulicu. Zacijelo je riječ o zabuni. Pablo je bio tako pristao muškarac: visok, crn, dobro građen, guste crne kose.

“Santiago? Jesi li to ti?” upitao je Pablo, nekako osjetivši prijateljevu prisutnost.Santiago je mehanički kimnuo glavom, a Pablo se mlohavo okrenuo na leđa. S velikom

naporom izvukao je ruku iz ručnika u koji je bio umotan i ogolio gornji dio tijela, te ispružioruku prema Santiagu, ali Santiago je bio malo predaleko i Pablova ruka nespretno je pala na

tlo. “Prstenovi”, promrmljao je.Santiago je pogledao Pablovu ruku nalik na kostur, koja se poput crva migoljila u prašini.

Na prstenjaku su se držala dva prstena od suhog zlata. “Što s njima?”“Uzmi jedan”, prošaptao je Pablo. “Obećao sam ti prsten. Sjećaš se?”

***

B I L O J E T O U L I P N J U 1984. Pablo i Santiago upravo su bili navršili petnaestu. Otišli su u Yarimuna rad, po preporuci doña Marine, u ladanjsku kuću don Maximiliana, oko tri sata hoda od

Mariquite. Bogati zemljoposjednik izgradio ju je na brdašcu prije pet godina, kao spomeniksvojem lošem ukusu i nimalo bujnoj mašti. Perdomova kuća bila je široka, ružna kutija smeđupovezanim sobama i s vrlo malo prozora, kao da je projektirana kako svjetlo ne biometalo privatnost njezinih stanovnika. Don Maximilianu trebalo je nekoliko mjeseci dauvjeri svoju suprugu da se preseli iz grada u nju. Kako bi ublažila njezinu ružnoću, doña Caridad napunila ju je pokućstvom dojmljive kvalitete, pretvorivši svaku sobu u džungluraskošnih stolova, stolaca, ormara i kreveta, što je sve znatno pojačavalo opće stanje trajnepomutnje.

Prema neizravnom savjetu doña Marine, Pablo i Santiago predstavili su se kao bratići.

Ubrzo su im bili povjereni poslovi održavanja kuće. Bojiti zidove, popravljati vrata, stavljatidrva u peći, održavati vodoinstalacije, paziti da ostava bude puna. Dvojica mladića dijelilasu stražnju sobicu bez prozora uz djevojačku sobu, namještenu dvama ormarićima za



83

odjeću, dvama sklopivim krevetima i jednom svjetiljkom. Na kraju radnog dana Pablo iSantiago ušli bi u sobu i odmah osjetili dojam mira, sigurnosti i bliskosti. Apsolutna tišina usobi, osvježavajući manjak ukrasa, svjetiljka što baca pokretne sjene na bijele zidove - sve

je to stvaralo odvojen svijet u kojemu se dvojici mladića sve činilo mogućim, pa čak injihova tajna ljubav i sve jača žudnja. U toj sobici, masirati jedan drugome stopala, bedra ikoljena više nije pripadalo dječ joj igri nego je postalo bitan dio njihova zajedničkog života;poljupci više nisu bili nagrada nego poželjan način da jedan drugoga bez riječi podsjete nasvoje najintimnije osjećaje. U toj sobici nije bilo muža ni žene, samo dva mlada muškarca,zaljubljena jedan u drugoga.

Perdomova kći jedinica, señorita Lucía, nedavno je bila doputovala iz New Yorka, gdje je pohađala koledž. Dolazila je svakog lipnja i ostajala do kraja kolovoza. No ovaj put nijedoputovala sama: s njom je došao dvadesetsedmogodišnji mladić po imenu William kako bi

je zaprosio. William nije bio ni ružan ni lijep, nego negdje između: visok i ružičast, malenanosa i zelenih očiju. Lice, obilno poškropljeno pjegama, isprva je bilo uznosito, ali kad jeuočio iskrenu ljubaznost i gostoljubivost svojih domaćina, izražavalo je nevinost iskromnost koje su ostavile trajan dojam na obitelj Perdomo. William je nosio samo hlačekaki boje i uštirkane košulje svijetlih boja. Govorio je grozan španjolski, gotovo nečujnimglasom, kao da ne želi da oni koji ga čuju primijete njegov loš izgovor. Doña Caridadvidjela je to kao dio njegova šarma i nije propuštala nijednu priliku za razgovor s njim.Ostao je samo pet dana, dovoljno dugo da komarci i drugi kukci ostave ožiljke na njegovojstranoj koži i skalpu. Večer uoči odlaska, William je postao službeni zaručnik señorite

Lucíje i na formalnoj večeri stavio joj zlatan prsten oko jednog od njezinih dugih prstiju.Kad joj je zaručnik otišao, gospođica Lucía postala je zahtjevna. “Pablo, donesi mi

doručak na trijem.” “Santiago, očetkaj mi kosu.” “Pablo, donesi mi naočale za sunce.”“Santiago, izmasiraj mi stopala.” Nije bila privlačna: mršava i krakata, s tamnimpodočnjacima pod pospanim smeđim očima, i s tankim usnama što su nestajale kad god bise nasmiješila. I premda je imala samo dvadeset tri godine, zubi su joj već bili izgubiliprvotnu boju i doimali su se kao da su djelomice zahrđali; stoga je doña Caridad čestogovorila o “toj ružnoj navici pušenja koje se moraš riješiti prije nego ti zaručnik dozna za

nju”. Djevojčine obrve bile su predmet kritike i poruge: sve ih je po

čupala i zamijeniladvjema tetoviranim crtama koje je svakog jutra olovkom podebljavala, potamnjivala ili

produljivala. Perdomova jedinica dičila se i osobnošću nimalo pogodnom za život na selu:bila je nježna i osjetljiva, profinjenih manira, vjerojatno odveć profinjenih za seoski život.Ljetne vrućine bile su joj “prestrašne”, komarci “nepodnošljivi”, mjesna tekuća voda“odurna” i tako dalje. Nosila je cipele s visokom petom, svaki dan se šminkala, stavljalanakit i sjedila na trijemu, pušeći, listajući časopise o vjenčanjima i čitajući ljubavne priče.

“Gospođice Lucía, je li to bila priča o smrti?” upitao ju je Santiago jednoga dana, kad jebila odložila knjigu.

Ona se nasmiješila. “Ne, ludice. Bila je o ljubavi.” Ležala je u mreži za spavanje,naizmjence čitajući i otpuhujući dimove iz tanke cigarete koju je nehajno držala, tek da jojne ispadne iz vitke ruke. Santiago je stajao pokraj nje, lepezom rastjerujući komarce i



84

mušice koje su je oblijetale.“Ali, izgledate kao da patite.”“Ljubav je katkad bolna.”

Santiago je neko vrijeme razmišljao o tome. Pablo i on nisu patili od ljubavi, nego zbogmržnje, neopravdane mržnje koju su berači kave osjećali prema njima, i koja ih je - unatoč korisnom uplitanju doña Marine - koštala više od jednog premlaćivanja i neprekidnog nizauvreda. Možda bi trebao gospođici Lucíji reći da on i Pablo nisu bratići nego dva zaljubljenadječaka. Ona bi to zacijelo razumjela. Doimala se poput žene koja razumije stvari. Osimtoga, udaje se, pa je zato stručnjak za ljubavna pitanja. No, Pablo je obećao Santiagu datajnu nikome neće odati.

“O čemu govori priča?” upitao je.Gospođica Lucía ispustila je pramen dima iz kuta usana; zazvučalo je to poput blagog

povjetarca. “O muškarcu koji ide u rat.” Na trenutak je zastala i razmislila. “Ne, zapravo odjevojci u koju je on zaljubljen... Santiago, zaboravi. Previše je komplicirano.”

“Molim Vas, señorita Lucía. Želio bih znati.”Radoznalo ga je pogledala. Za razliku od svojeg bratića Pabla, Santiago se doimao

nježnim, gotovo ženstvenim. Glas mu još nije bio mutirao i ni po čemu se nije dalo naslutitida će mu iz vrata ikad izbiti Adamova jabučica. Bio je vitak, glatka lica, i očito su mu sesviđale ljubavne priče i drame.

Ugasila je opušak u pepeljari. “Dobro”, rekla je. ““Priča je to o Ernestu i Soledad,mladiću i djevojci koji su se zaljubili preko ušiju. Zaručili su se i već planiraju zajednički

život - gdje bi željeli živjeti, koliko bi djece željeli imati, takve stvari. Ali tada izbije rat iErnesta pošalju daleko, preko oceana, da se bori protiv neprijatelja. Soledad mu se zakunena vječnu ljubav, a on obeća da će se vratiti i vjenčati se s njom. No, prolaze tjedni imjeseci, a od Ernesta ni slova. Sirota Soledad svake večeri stoji na svojem prozoru i želi daErnestove zelene oči zasjaju u mraku, ali ne vidi ih. Jednoga dana, nakon mnogih godinačekanja, Soledad od nekog ratnog veterana dozna da je Ernesto bio teško ranjen i zbog toga je izgubio pamćenje. Sada živi u dalekoj zemlji, sretno oženjen. Njoj je srce ranjeno, aliljubav prema njemu tako je jaka da odlučuje održati obećanje koje mu je dala. I tako

Soledad svake noći stoji uz prozor, pali svije

će i

čeka da joj se Ernesto vrati.”Gospođica Lucía tad je već bila onako žalosna kakvu ju je već prije vidio. Upalila je još

jednu cigaretu i povukla nekoliko dimova. “I to je to”, rekla je.“To je sve? A što je s Ernestom? Je li se ikad vratio?” Santiago je bio vrlo razočaran

svršetkom.“To nitko ne zna. Zato volim tu priču; moramo zamišljati što je bilo poslije.”Santiago nije znao što bi rekao. I dalje ju je hladio lepezom, razmišljajući kakav bi

mogao biti zadovoljavajući kraj priče, a zatim rekao: “Mislim da bi se Ernestu nekakotrebalo vratiti pamćenje, a onda bi se trebao vratiti i oženiti se njome.”

Gospođica Lucía suosjećajno ga je pogledala. “Mislim da se nikada neće vratiti.” Natrenutak je zastala. “A Soledad će stajati uz prozor i čekati do kraja života.”

Santiago je pomislio da je to okrutan i besmislen svršetak. “Ali to ne bi bilo u redu”,



85

rekao je. “Obećao je da će se vratiti i vjenčati se s njom. Mora održati riječ.”“Znam što ćemo”, rekla je, žustro mahnuvši rukom. “Uzmi knjigu, pročitaj priču i onda

ćemo napisati vlastite svršetke i usporediti ih.”

“Ne znam čitati ni pisati”, rekao je Santiago.Santiagovo priznanje nije ju iznenadilo, i premda uopće nije bila društveno svjesna,osjetila je grižnju savjesti. “Koliko imaš godina?”

“Petnaest.”“Pa, čini se da znaš barem brojeve.”“Znam neke.”“A Pablo? Zna li on čitati?”Santiago je odmahnuo glavom, a lice mu je ostalo mirno i zadovoljno. Gospođica Lucía

prinijela je cigaretu ustima i odmahnula glavom, a da nije povukla dim.

P O K A Z A L O S E D A J E gospođica Lucía izvrsna učiteljica: karizmatična, dinamična, rječita istrpljiva. Svake večeri nakon posla, Pablo, Santiago i dvije sluškinje dolazile su Perdomovojkćeri u kuhinju na dvosatnu lekciju. Prvo su naučili samoglasnike, zatim suglasnike, apotom pisanje jednostavnih fraza i rečenica. Pablo je učio brzo i revno. Bez teškoća jesvladao abecedu i ubrzo je počeo pisati dugačke, razumljive rečenice. Santiago mu je biopotpuna suprotnost. Žvrljao je slova i slagao ih bez ikakva reda, uopće se ne trudeći danauči. Pablu je smetala ta njegova nezainteresiranost - jer Santiago je uvijek želio svesaznati. Možda je samo učio čitati i pisati drukčijim ritmom, sporije od Pabla, sporije oddviju sluškinja. Ili je možda bio ljubomoran na pažnju koju je Pablo često dobivao odgospođice Lucíje, koja je nepokolebljivo hvalila njegovu inteligenciju i spremnost naučenje.

Kad bi satovi završili, sluškinje bi odlazile u svoju sobu, Santiago u svoju, a Pablo igospođica Lucía prelazili bi na trijem.Bila je vrlo blagoglagoljiva, a Pablo je znao slušati. Vodili su duge razgovore, uglavnom onjezinu životu u Sjedinjenim Državama; pokazivala mu je fotografije i razgledniceimpresivnih gradova i egzotičnih mjesta. Pablo bi katkad postavljao pitanja o New Yorku, i

djevojčini podrobni i uljepšani odgovori naveli su ga da mašta o veli

čanstvenom gradu sbrzim automobilima koji lete zrakom, o golemim, neuništivim neboderima što paraju nebo,

o bujnim vrtovima što vise s oblaka, o zemlji u kojoj novac teče potocima, a zlatnici rastu izrupa u asfaltu, poput korova.

Živjeti na takvom mjestu isprva je bilo tek sanjarenje, ali Pablo ga je ubrzo pretvorio uopsesiju. Danju i noću razmišljao je kako bi se preselio u New York. Zamišljao je sebe uhlačama kaki boje i uštirkanim košuljama, poput don Williama, kako šeće širokimavenijama, ili kako sjedi za stolom u svojem uredu, ili kako džepova punih novca krozprozor svoje kuće promatra slavnu njujoršku vedutu. Želio je to s takvom predanošću da se

na kraju pojavila prilika da svoj san i ostvari. Jedne večeri, nakon ozbiljna razgovora sgospođicom Lucíjom, prije odlaska na počinak, Pablo je objavio vijest Santiagu.

“Odlazim s gospođicom Lucíjom. Rekla je da će mi pomoći ondje. Ona zna kako.”



86

Ta zamisao Santiagu je bila smiješna. “Pablo, to je sigurno skupo putovanje. Gdje ćeš zadva tjedna pronaći novac?”

“Ona će mi ga pozajmiti.”

“A gdje ćeš živjeti?”“Ona će mi dopustiti da mjesec dana budem kod nje, dok se ne sredim.”“A kako ćeš ondje naći posao?”“Ona će mi pomoći da se zaposlim.”“Ah, ne govoriš njihov jezik.”“Rekla je da sam pametan i da ću ga brzo naučiti.”“Ali, ti znaš samo popravljati stvari.”“Kaže da je to u New Yorku dobro plaćen posao.”“Pablo, ne znam... to ne može biti tako lako.”

“Izvedivo je.”Između posljednjeg Pablova odgovora i sljedećeg Santiagova pitanja nakupljala se duga,

nepodnošljiva šutnja.“A što je s nama?”“Santiago, ne brini se za nas. Vratit ću se po tebe. Doći su s dovoljno novca da i svojoj i

tvojoj obitelji kupim naše vlastite plantaže kave.” Širom je otvorio oči, a i nosnice su mu seraširile. “I pisat ću ti svaki tjedan; tako ćeš znati da cijelo vrijeme mislim na tebe.”

Santiago se nijemo svalio u postelju.

G O S P O Đ I C A L U C Í A S A N T I A G U nikada nije izgledala tako odvratno i pokvareno kao tijekom dvatjedna prije Pablova odlaska. Njezina je krivnja što Pablo odlazi, njezina je krivnja što ćenoći i dani Santiagu biti beskrajni. Zacijelo je otkrila da se Pablo i Santiago vole i smatra to“odurnim”, “nepodnošljivim” i “prljavim”. Možda se na površini i doima prijateljskom, ali unutrini je jednako zla i puna mržnje kao berači kave koji su ih premlaćivali. Ne može ihrazdvojiti šakama pa se služi lukavstvom.

Santiago je preko dana izbjegavao gospođicu Lucíju. Ujutro bi joj po običaju iščetkaodugu kosu, ali ne onako nježno kao prije. Poslijepodne je stajao uz nju i lepezom tjerao

komarce dok ječitala, ali više nije zapitkivao zbog

čega se nasmijala, uzdahnula ili pustilasuzu. No, nije propuštao večernje satove čitanja i pisanja. Štoviše, trudio se učiti brzo jer,

kako je razmišljao, morat će čitati pisma koja će mu Pablo svaki tjedan slati i odgovaratimu. Pablo dva tjedna nije govorio ni o čemu drugome osim o svojoj nadolazećojpustolovini, a u Santiagu je zbog toga bujao gnjev. Uopće ga nije zanimalo ima li svakakuća u New Yorku televizor i mogu li Njujorčani svaki dan jesti piletinu ako to požele.Tjedan dana prije odlaska Pablo je na dva dana otišao u Mariquitu po svoje dokumente ioprostio se s roditeljima i dvojicom braće.Tada je Santiago uistinu osjetio kakav će mu život biti bez njega. Kratko je razmišljao o

tome ne bi li otišao u New York s Pablom, ali ubrzo je odbacio tu pomisao. On je najstarijeod troje djece i obećao je ocu da će uzdržavati obitelj u Mariquiti. A on, Santiago Marin,čovjek je od riječi.



87

U posljednju subotu prije nego što je Pablo otputovao, Santiago je ukrao zaručničkiprsten gospođice Lucíje. Želio ga je samo isprobati na svojem prstu, da vidi kako je to bitizaručen. Od sluškinja je doznao da ga ona svako jutro skida sa svojeg nježnog prsta prije

kupanja i stavlja ga na svoj noćni stolić, uz uokvirenu sliku svojeg budućeg muža. Tog jutraSantiago je čekao šum njezina tuša i na prstima joj se ušuljao u spavaću sobu. Soba jevonjala na cigarete, a njezina odjeća i cipele bile su razbacane posvuda po podu. Dok jestajao usred sobe, Santiaga je oblio hladan znoj i ruke su mu počele drhtati. Što on to čini?Pomislio je na teške posljedice koje bi taj hrabar čin mogao imati po njega, ali tada jeugledao prsten upravo ondje gdje su sluškinje rekle da će biti. Trenutak ili dva zurio je unjega, držeći ruke na leđima, stisnutih šaka. A zatim ga je zgrabio i podignuo prema svjetlu:prsten od suhog zlata, okrunjen trima prozirnim draguljima. Iskušao ga je na svih desetprstiju, ali nije izgledao posebno dobro ni na jednom od njih. Zacijelo bi dobro izgledao na

Pablovoj ruci. Zamislio je Pablovu ruku kako piše pismo, Moj najdraži Santiago..., a tridragulja svjetlucaju mu na prstenjaku, te u trenutku uzbuđenosti odlučio da će prstengospođice Lucíje postati njegov i Pablov zaručnički prsten. Stavio ga je u džep i hitro seiskrao iz sobe.

Vrativši se u njihovu sobu, Santiago je naložio Pablu da zažmiri. “Nemoj otvoriti oči dokti ne kažem”, rekao je. “Uzmi me za ruku. Desnu.” Navukao je prsten na Pablov prstenjak, jedini prst koji je bio dovoljno tanak. “Prije no što otvoriš oči, moraš mi obećati da ćeš gazauvijek nositi na prstu, da ga nikad nećeš skinuti, pa čak ni kad se budeš kupao.”

“Obećajem”, rekao je Pablo nestrpljivo, a kad je otvorio oči, poviknuo je: “Pa to je

zaručnički prsten gospođice Lucíje! Zar si ga ukrao?”“Don mister William može joj kupiti drugi.”Pablo je smjesta skinuo prsten s prsta i pljesnuo ga u Santiagovu šaku. “To je ružno.

Trebao bi se sramiti.” Izišao je iz sobe, zalupivši vratima. Santiago se svalio na postelju itiho plakao, zarivši lice u jastuk. Svijet koji su on i Pablo zajedno izgradili odjednom seraspadao svuda oko njega. Izgubit će jedinu osobu koju voli.

Nakon nekoliko trenutaka Pablo se vratio u sobu. “Znam zašto si uzeo taj prsten, ali to neznači da si imao pravo”, rekao je s velikom revnošću. “Moraš ga smjesta vratiti, prije nego

što primijeti da ga nema.” Santiago se pridigao u postelji i kimnuo glavom. “Pogledaj me”,prošaptao je Pablo, uhvativši Santiaga za bradu i okrenuvši mu lice prema sebi. “Zaradit ćugomilu novca i kupit ću nam dva prstena, čuješ li me? I bit će deset puta, ma sto puta boljiod ovoga, vidjet ćeš. A kad se vratim, jedan prsten navući ću na tvoj prst, a drugi na svoj...ne, ne plači. Molim te. Obećajem da ću se vratiti i da ćemo biti zajedno. Da, zauvijek.Pssst.... sve će biti u redu. Santiago, moj Santiago. Vratit ću se ubrzo. Obećajem. Pssst...”

***

N A K O N B O L N I Č A R K I N A U P O Z O R E N J A , gomila se raspršila. Blizu tog prizora očaja ostalo je teknekoliko žena koje su promatrale kroz prozor ili vrata. Među njima bila je i načelnica.Rosalba nije skidala pogled s dvojice mladića, stojeći na prozoru Cecilijine i Franciscine



88

kuće - nakon što je zapalila svoju kuću, Francisci je bilo dopušteno da se preseli u sobupokojnog Cecilijina sina Ángela kako bi radila u vrtu i kuhinji.

Pablo je ležao na tlu, a Santiago je stajao nad njim. Obojica su plakala; njihova patnja

svjetlucala je na blijedom svjetlu svijeće u Santiagovoj ruci.Santiago je kleknuo i usadio svijeću u tlo. Uhvatio je Pabla za ruku, vlažnu i mlohavu.Pablo je bio kost i koža, kost koja kao da bi se raspala da je koža nije obuhva ćala. Ruke ivrat bili su prekriveni plavim masnicama i jarko crvenim ranama. Uz kosti lica prianjao jetanak sloj prozirne kože. Oči su mu bile upale, a guste obrve pretvorile su se u tanke lukoveprorijeđenih dlaka. Neoštećen je ostao samo madež pod desnim okom - crn, jasnih obrisakoji su svojim crnilom pojačavali mrtvačku bljedoću lica na kojemu nije bilo ni tragamuškarcu kojega je Santiago volio i čekao ga.

“Uzmi jedan”, prošaptao je Pablo. “Prsten. Uzmi jedan.”

Santiago je nježno skinuo gornji prsten s Pablova prsta i u krugovima ga trljao pobolesnikovu dlanu. “Želim da mi ga staviš na prst”, rekao je. “Obećao si.”

Pablo je potvrdio glavom. Da, sjećao se tog obećanja. I on je želio staviti prsten Santiagu.Da mu je barem ostalo imalo snage u ruci...

Santiago mu je pomogao da onemoćalom rukom drži zlatni kolut i polako uguraoprstenjak desne ruke kroz prsten, sve do kraja. Zatim je skinuo drugi prsten s Pablova prsta.“Daj mi desnu ruku”, rekao je premda je znao da Pablo više nije mogao upravljati svojimmišićima. Izrekao je to samo da bi čuo svoj glas, da se uvjeri da je on Santiago Marin, ačovjek pred njim Pablo Jaramillo, i da se dugo očekivani trenutak uistinu ostvaruje.

Posegnuo je za Pablovom desnom rukom i nježno navukao zlatni prsten na prstenjak. Dvaprstena neko vrijeme su bila jedan uz drugoga, svjetlucajući na svjetlu svijeće. Dva kruga odsuhog zlata, bez dragulja koji bi kvarili njihovu čistu ljepotu. Pablo se nasmiješio; drhtaviosmijeh bio je niz grčeva.

Santiago je podignuo ruku, okrenuo je, stisnuo šaku i otvorio, ne skidajući pogled sazlatnoga kruga na prstu. Da, sada je i službeno: napokon je zaručen s Pablom.

***

G o d i n a j e 1988. Prošla sučetiri kolovoza, a Santiago još nije

čuo ni rije

či od Pabla. Gospo

đicaLucía i suprug posjetili su ga jedanput, ali ona nije donijela nikakve vijesti o njemu. “Ne

znam gdje je”, rekla je. “William i ja preselili smo se u novu kuću i otad nismo ništa čuli onjemu.” No, Santiago nije odustajao. Prije nego što se par vratio u Sjedinjene Države, daoim je snop pisama koje je napisao Pablu. “Santiago, New York je velegrad. Ne možemo muuručiti tvoja pisma ako mu ne znamo adresu.”

“Señorita Lucía, molim Vas, ponesite ih sa sobom. Za svaki slučaj, ako ga vidite naulici.”

“Dobro, ponijet ću ih. Samo, ne mogu ti obećati da će ih Pablo pročitati.”

Tada je Santiago bio nadglednik u kući Restrepo. Vodio je popis nabave namirnica isredstava za čišćenje, i svaki tjedan raspolagao određenim iznosom kako ništa ne binedostajalo. Bio je odgovoran za zapošljavanje sluškinja i vrtlara te za to da svih pet oltara u



89

kući bude urešeno svježim voćem i cvijećem. Radio je od šest sati ujutro do šest satinavečer, pazeći da mu ne ostane nimalo vremena za samoga sebe. “Samoga sebe” bile sustrašne riječi, koje je morao naučiti nakon što je Pablo otišao; govorile su o stanju

usamljenosti i očaja koje je trpio svake noći u svojoj sobi. Što ako je Pablo izgubiopamćenje, poput Ernesta u priči gospođice Lucíje? Što ako je upoznao nekoga i zaboraviona Santiaga? Sumnje bi povremeno nadvladavale njegovu nadu i tiho bi plakao. Neprekidno je pisao nove svršetke priče gospođice Lucíje, a kada ne bi mogao smisliti nijedan novsvršetak, iznova bi napisao cijelu priču.

Njegova verzija priče tekla je ovako:Jednom davno živjela su dva mladića, Pedro i Samuel, koji su se jako voljeli. Poput

svakog drugog zaljubljenog para, i oni su se htjeli zaručiti, ali bili su odveć siromašni da bisi mogli priuštiti skupo prstenje. Tada je Pedro odlučio otputovati u New York na rad kako

bi uštedio novac za njihovo zaručničko prstenje. Kad su se opraštali, bili su vrlo tužni.Plakali su i zakleli se na vječnu ljubav. Pedro je obećao da će svaki tjedan pisati i da će sevratiti, kako bi zauvijek bio sa Samuelom. Prošla je godina dana, a Samuel od Pedra nijedobio nijedno pismo. Ali, Samuel se nije brinuo. Vjerovao je Pedru i bio je siguran da imadobre razloge zašto ne piše. Kad god bi ga ipak morile sumnje, te zle misli rastjerao bi takošto bi sam sebi govorio: “Pedro me voli. Vratit će se.” Samuel je dugo čekao i nije gubionadu.

Jedne večeri, dok se kupao u rijeci, čuo je kako ga netko doziva. Osvrnuo se okolo i vidiokako Pedro izlazi iz grmlja. Nosio je savršeno izglačano bijelo odijelo, crvenu kravatu i

bijele kožnate cipele, a u svakoj ruci imao je po jedan kovčeg. Samuel je pomislio da mu sepriviđa. Ali ne, to je uistinu bio Pedro. Istrčao je iz vode i poljubio ga. Pedro je otvorio jedan kovčeg. U njemu su bile stotine pisama koje je napisao Samuelu, a sva su mu sevratila, iz ovog ili onog razloga. Potom je Pedro otvorio drugi kovčeg. U njemu je bilauredno složena vjenčanica.

“Samuele, ovo je za tebe”, rekao je Pedro. “Želim da se vjenčamo. Odmah.”“O, Pedro! Ne znam što bih rekao. Pa nismo još ni zaručeni”, rekao je Samuel.“Žao mi je. Gotovo sam zaboravio”, odgovorio je Pedro i izvadio kutijicu iz džepa. Kad

ju je otvorio, Samuela je zabljesnulo svjetlo. Bio je to zlatni zaručnički prsten, s velikimdijamantom. “Hoćeš li se udati za mene?” upitao je Pedro.

“Hoću”, odgovorio je Samuel s osmijehom. Poljubili su se. Zatim je Pedro Samuelu daokovčeg s vjenčanicom i zamolio ga da je odjene. Samuel je znao da mladoženja ne bi smiovidjeti mladu prije obreda, pa se sakrio iza grmlja. Haljina je doista bila lijepa: posve bijela,bez rukava, s niskim dekolteom i dugom, zvonolikom suknjom. Veo je bio dulji od trimetra. Bio je tu i par bijelih cipela.Samuel je bio siguran da je to najskuplja vjenčanica u cijelom New Yorku, ali nije mu biložao jer je znao da vrijedi svoje cijene, koliko god da je bila visoka. Odjenuo je haljinu i veo

te ubrao buket divljeg cvijeća, te izašao iz grmlja. Čekali su ga deseci ljudi koji su se okupilida ga vide. Bili su to rođaci i susjedi koje je Pedro već prije bio pozvao. Pljeskali su iveselili se dok je Samuel polako hodao među njima, s cvijećem u rukama. Samuel ga je



90

dočekao na kraju, na obali. Pedro je podignuo veo i ugodno se iznenadio, vidjevši kao se uSamuelovim očima odražava pun mjesec. “Dragi, volim te”, rekao je. Poljubili su se i u tomtrenutku zasuo ih je kratak pljusak rižinih kapljica. Pedro je uzeo Samuela u naruč je i ušao u

rijeku sve dok mu topla voda nije došla do struka.“Mi smo najsretniji par na svijetu”, rekao je Pedro.“Jesmo, ljubavi moja”, uzvratio je Samuel poput odjeka.Obećali su da se više nikada neće razdvojiti i zauvijek su živjeli sretno.

S A N T I A G O J E T U P R I Č U čitao svake večeri prije odlaska na počinak, poput molitve. Na kraju ju jenaučio napamet i recitirao je preko dana.

***

S a n t i a g o j e u m o t a o P a b l a u bijeli ručnik, uzeo ga u naruč je i pošao ulicom. Dok je prolazio pokrajudovica koje su stajale niz ulicu, potajno su bacale pogled na njegovo lice puno bola.Odmahivale su glavom, križale se, šaptom se molile i trljale svoje radoznale oči.

“Sine, unesi ga”, doviknula je Santiagova majka s praga. “Možemo mu dati nešto za jelo.”

Santiago je i dalje hodao u tišini.“Zacijelo mu je hladno.” Majčin glas bio je vrlo uznemiren. “Dat ću neku odjeću.” Kako joj je sin odlazio s Pablom, vikala je sve glasnije. Viđeni s leđa, nalikovali su velikom crnom

križu koji nestaje među prašnjavim svjetlima svijeća što su se nazirale na objema stranamaulice.

“Kamo ćeš s tim čovjekom, Santiago Marin?” doviknula je načelnica s Cecilijina iFranciscina prozora. “Stavit ćemo te u karantenu, čuješ li me? Nemoj reći da te nisamupozorila.”

Santiago nije odgovorio, nije se zaustavio niti se osvrnuo. Nježno je pogledao smotuljaku naruč ju i još ga jače privio uza se.

Usku stazu osvjetljavao je pun mjesec. Santiago je samo jedanput zastao da se odmori.Kleknuo je uza stazu, oslonio stražnjicu na pete i spustio Pabla u krilo.

“Kamo idemo?” rekao je Pablo tihim glasom.“Na mjesto koje moraš vidjeti.” Njihovi duboki glasovi odudarali su od zvukova noći, od

šuma lišća na granama, od pucketanja stabala, od glasanja žaba, cvrčaka, sova i drugihnoćnih stvorenja.

“Želim vidjeti trg... i crkvu.”“Isti su kao kad si otputovao.”Bilo je vruće. Santiagovo čelo kupalo se u grašcima znoja koji su mu tekli niz lice.

Sklopio je oči i zamislio da je čovjek u njegovu naruč ju košara puna purpurnih orhideja - da je upravo tako krhak i lijep. Ustao je, nasmiješio se i krenuo dalje, polakše nego prije jer sumjesečinu prekrili golemi oblaci i više se nije dobro vidjelo. Njegove noge same su znaleput do cilja.



91

“Odvedi me da vidim oca”, rekao je Pablo.“Nema ga više, Pablo.”“Onda... odvedi me da vidim braću.”

“Ni njih više nema.”

S A N T I A G O N I J E R E K A O P A B L U kako su umrli. Nije mu rekao da su prije pet godina komunističkigerilci napali Mariquitu i oteli muškarce. Da su pobunjenici rekli da se bore zato da nijedanKolumbijac ne bi bio gladan, a zatim jeli njihovu hranu i pili njihovu vodu. Da su rekli davode zemlju prema društvu u kojemu će sve biti u javnom vlasništvu, a zatim išli od kuće dokuće i silovali njihove sestre i majke. Da su zahtijevah da im se pridruži sva muška čeljadstarija od dvanaest godina, rekavši da će svakome dati pušku, pušku slobode za borbu protivvlade, za obranu prava. No, kad je Pablov otac zatražio pravo da se ne pridruži tom pokretu,

ustrijelili su ga upravo jednom od tih pušaka slobode koje su dijelili. Potom su ubili injegova dva brata jer “Kolumbiji ne trebaju kukavice”.

Santiago nije rekao Pablu da su gerilci odveli sve muškarce; da je on, Santiago, izbjegaoprisilno novačenje jer je još radio u ladanjskoj kući don Maximiliana, da se vratio čim je čuoza napad i da je obećao majci i sestri da ih više nikad neće ostaviti nakon toga što je vidio:kuće spaljene do temelja, skrhane udovice plaču na ruševinama, starice se mole nakoljenima, sklopljenih krvavih ruku i čvrsto zatvorenih očiju, zlostavljane djevojke trljaju seblatom, proklinju život, goli dječaci i djevojčice plaču i lutaju ulicama, dozivajući očeve ibraću.

Santiago nije rekao Pablu ništa od toga. Samo je išao dalje, slijedeći vlastite noge koje suznale put bolje od njega.

“Ali, mamá... ona je kod kuće. Čuo sam vozača...” Pablo je svaki put govorio sve tiše.“Da, jest. Jedva da uopće izlazi iz kuće. A kad izađe, ima papigu na ramenu i slijede je tri

stara psa. Ni s kim ne razgovara.”“Je li luda?”“Sretna je. Sretnija od većine udovica u gradu. Nije sama. Sve izgubljene rođake

zamijenila je životinjama.”

Pablo je privio lice uz Santiagova prsa i tiho zaplakao.M J E S E C S E P R O B I J A O kroz oblake, sve veći i svjetliji, obasjavajući dvojicu mladića. Kad jeSantiago napokon ugledao njihovo odredište, usporio je, ali i dalje je disao ubrzano; udisao je i izdisao topao zrak, u kratkim, grčevitim valovima.

“Tu smo”, prošaptao je. Dospjeli su na obalu rijeke, gdje su se Pablo i on toliko putaigrali mame i tate. Santiago je stajao na obali i gledao kako voda postojano teče, glasnozapljuskujući. “Vidi kako je lijepo”, rekao je. Pablo je podignuo pogled; bilo je neobično idirljivo vidjeti kako se pun mjesec odražava u njegovim upalim očima na inače beživotnom

licu. “Volim te”, rekao je Santiago, još jače privio Pabla i svjesno zakora

čio u rijeku, kaošto su činili kad su bili djeca. Hladna voda postupno mu je prekrivala stopala, gležnjeve,

listove, koljena i bedra, sve do struka. Tada je stao, nježno poljubio Pabla u usta i gledao ga



92

kako se smiješi, gledao kako mu se oči šire, a nosnice nadimaju kao kad je žarko želio otićiu New York.

Pablo je bio spreman za novo putovanje.

Santiago je pogledao u mjesec i raširio ruke, kao da prinosi žrtvu. Spustio je pogled naPablovo lice, ispunio se prizorom muškarca kojeg voli i nježno počeo popuštati stisak.Njegove čvrste ruke odvojile su se od krhkosti Pablovih leđa i prepustio je voljenoga struji,poput dara. Istanjen lik otplutao je od njega, niz rijeku, nestajući u vodi i vraćajući se napovršinu, sve dok od njega nije ostao samo bijeli ručnik zahvaćen u viru.

Ili je to bila mjesečina što je svjetlucala na vodi.



93

Man$el &e'es, (3 god!

Gerilac

ad sam došao k sebi, ležao sam potrbuške na travnjaku. 9ijelo tijelo me je boljelo, a nos,

usta i grlo su me palili. Podignuo sam glavu. Preda mnom je sjedio muškarac lica obojena u

crno i zeleno. (rebalo mi je nekoliko trenutaka da uočim druge pojedinosti na njemu0

vojničku kapu, upaljenu cigaretu na usnama, maskirnu uni:ormu, pušku -alil u rukama,

uperenu u moje čelo.

&#emaš pojma koliko si sretan što si živ&, rekao je cinično.

Polako sam u sje!anju počeo sklapati dogaaje koji su doveli do tog trenutka. Pao sam

sa splavi, voda mi je navrla u usta i nos, rukama sam se očajnički otimao struji, nastoje!i da

ostanem na površini. #isam se uspio sjetiti ničega drugoga.*ovjek se predstavio kao pripadnik paravojske. 4ekao mi je da !e dobiti dvjesta tisu!a

pezosa ako me živoga dovede u svoj logor. &(rebao bi mi biti zahvalan. /mao si sre!e&,

rekao je dok mu se cigaretni dim slijevao s kuta usana. &idiš ovog tipa ovdje)& Pogledao

sam u stranu. #i metar daleko od mene na trbuhu je ležao polugoli muškarac. &1adnik se

utopio. #o još vrijedi nekoliko tisu!a pezosa.&

'stao je i naredio mi da podignem truplo i ponesem ga.

;ogor je bio dva sata hoda daleko. ad sam okrenuo tijelo da ga uprtim na rame, shvatio

sam da je to 9ampo <lí as 4estrepo ml., moj najbolji prijatelj u gerilcima. (ada sam se

prisjetio i ostaloga0 9ampo <lí as i ja smislili smo savršen plan da pobjegnemo od gerile, odrata. +ino!, na straži, predao sam pušku jednom drugu =dezertirati s puškom najgora je

uvreda koju borac može nanijeti svojoj bivšoj skupini> i rekao mu0 &%rate, slušaj, idem se

posrati ondje iza žbunja.& #isam mu smio re!i da bježim. -erilsko pravilo glasi da ubiješ

onoga tko ti predloži da se iskradeš, čak i ako je to zapovjednik. Pohitao sam do napuštene

kolibe, gdje me je čekao 9ampo <l8as s improviziranom splavi koju je načinio. Prelazili smo

rijeku kad nam je splav upala u vir i prevrnula se.

+amo se pravi da je mrtav, pomislio sam ? to je bio dio našeg plana ? ali kad sam ga

podignuo ? glava mu je mlohavo klonula. ;ice mu je bilo blijedo, a usne ljubičaste. Oči su

mu bile širom otvorene, ali vidjele su se samo bjeloočnice, kao da je zaključio da više ništane vrijedi gledati i okrenuo ih prema sebi samome.

(iho sam krenuo, s 9ampom <lí asom na ramenu, pitaju!i se što !e biti sa mnom i misle!i

da je on imao sre!e, a ne ja0 on je pobjegao od svega.



94

S EDMO P OGLAVLJE

Žrtvovanje djevice

Mariquita, 22. travnja 1998.

SA M S V EĆE N I K D O S J E T I O S E da treba prekršiti Šestu božju zapovijed. Jednoga dana odlučio je

posjetiti načelnicu i raspraviti o problemu koji je nazvao “golom nuždom prokreacije”. Unjezin ured došao je u rano poslijepodne, noseći sutanu od crnog poliestera usprkosnesmiljenoj vrućini nakon silovite trodnevne oluje. Doveo je svojeg ministranta,četrnaestogodišnjeg Hochiminha Ospinu, koji je bio pod kaznom jer je pojeo zalihu hostijadostatnu za cijeli tjedan. Dječak, debeo, mekušan i mlohav, mrzio je svoju službu, posebnou dane poput toga, kada je morao nositi očevu divovsku Bibliju. “Zar ne možemo ponijetimanju Bibliju?” pitao je svaki put, i svaki put bi čuo isti odgovor: “Ne.” El padre bio jeuvjeren da je zbog velike Biblije važniji i da se njegovo moraliziranje ozbiljnije shvaća.

Kad su ušli u Rosalbin ured, svećenik je stao uz prozor i počeo čitati opsežan odabirnavoda i psalama o prokreaciji. Načelnica je smatrala da su vrlo dosadni i pitala se zaštosvećenik jednostavno ne prijeđe na stvar.

“Neka je hvaljen Gospod Bog!” uzviknuo je kad je završio. Zatvorio je Bibliju uz tresak,provirio iznad naočala za čitanje i objavio: “Obveza nam je osigurati opstanak vrste.”

“Slažem se s Vama, oče”, odgovorila je načelnica. “Vratiti muškarce u Mariquitu jedan je od mojih prioriteta otkad sam imenovana načelnicom. Više puta sam zahtijevala od vlade,a i od Boga, da nam pošalje pun kamion njih.”

“Bog da je koliko da je”, rekao je svećenik. “Ali, što je s komesarom i guvernerom? Jesu

li vam odgovorili?” dodao je neiskreno. Znao je odgovor.“Tko zna? Možda i jesu”, odgovorila je, tonom koji je prije značio da nego ne. “Ali sada,

kad je oluja zatvorila sve pristupe našem gradiću, sumnjam da ćemo u ovom kraju ikadaviše vidjeti poštara, ili ikoga drugoga, kad smo već kod toga.” Pomislila je na stvarneimplikacije onoga što je upravo rekla: nema više trgovaca, nema više povremenihposjetitelja, nema više putnika u prolazu, nema više muškaraca. Pomisao na tmurnubudućnost učinila ju je tjeskobnom. “Smjesta moramo učiniti nešto s tim cestama”, ustvrdila je i iz ladice u stolu izvadila bilježnicu i sad već vrlo kratak okrajak olovke.

“Prvo ono najvažnije, dijete moje”, nenadano ju je prekinuo svećenik prije nego što je

uspjela svojem dugom popisu važnih poslova dodati Obnoviti pristupne ceste. “Naš prioritetmora biti prokreacija.” Mahnuo je ministrantu da izađe i sjeo nasuprot Rosalbe. Zajedno su



95

nadugo i naširoko raspravljali o tom pitanju i zaključili da žene u Mariquiti moraju uskoropočeti rađati sinove jer će inače ovaj naraštaj biti posljednji u Mariquiti. Načelnica jepredložila da Santiago Marin “obavi taj posao”.

El padre odmahnuo je glavom i ošinuo je pogledom kao da je opsovala. “Neka Bogoprosti tom... čovjeku.”“Ah, oče Rafaele”, usprotivila se Rosalba. “Zar još zamjerate Santiagu Marinu zbog

onoga što je učinio?” Zakolutala je očima i nestrpljivo udahnula, nesvjesna svojegpokroviteljskog stava. “Zar se ne slažete da je to što boravi u karanteni sam sa svojomtugom dovoljna kazna za tog jadnika? Dobri Bože! Za to što je on učinio potrebno je mnogohrabrosti, i ljubavi. Upravo zato Santiaga shvaćam kao jednoga od nas, kao udovicu.

Drugač iju Udovicu.”Otac se uvrijedio i Rosalbin komentar popratio neprobojnom tišinom. Skrenuo je pogled i

počeo se igrati prstima koji su bubnjali po njegovu polukružnom trbuhu.“Osim toga”, nastavila je Rosalba bez imalo poštovanja, “on nam da je najbolje izglede

da neka žena zatrudni.”El padre je naglo ustao. “Nikada!” zagrmio je i dlanom udario po načelničinu stolu.

“Muškarac koji je zgriješio protiv Boga tako što je legao s drugim muškarcem nikada nećebiti ocem budućih stanovnika Mariquite!” Posegnuo je za rupcem u džepu i njime drhtavimrukama obrisao čelo.

Načelnica je tiho promatrala svećenika i odlučila da će pričekati da se čovječuljak smiri.Bila se već navikla na očevu tešku narav. Jednom davno si je iščupao nekoliko pramenova

kose jer mu je ponestalo tijesta za hostiju. “O, kakve li sramote!” uzviknuo je tada. Kako seod njega može očekivati da drži misu, a da ne može ponuditi tijelo Kristovo? Zar bi trebaopreskočiti svetu pričest, najvažniji dio liturgije? Na kraju je problem riješila Rosalba, kao iuvijek. Ispekla je tanke, male arepe i predložila da ih otac blagoslovi. Isprva je biouvrijeđen: “Tijelo Kristovo - komad kukuruznoga kruha?” No, Rosalba mu je objasnila dahostija ionako nije ništa drugo nego tanak komad kruha, pa je na kraju prihvatio njezinuponudu. No u cijeloj toj zbrci svećenik je zaboravio blagosloviti kruščiće i zato su žene ucrkvi progutale isto ono što su kod kuće jele za doručak, samo u manjoj količini. Od toga

dana arepe su služile kao hostija u Mariquiti, katkad slatke, katkad slane, a kad je bilomoguće, dodali bi im i malo sira.Svećenik je nekoliko puta duboko uzdahnuo i napokon sjeo.“A Julia Morales?” rekla je Rosalba. “Pod onom suknjom krije se sasvim dobar

muškarac.” Naglasila je riječi “sasvim dobar”.Svećenik je zakolutao očima. “Načelnice, slušate li me? Prokreacija ne ide na silu. Već je

dovoljno tužno što to neće biti čin bračne ljubavi, ali mora uključiti barem malo nježnosti iosjećaja koje ženi može pružiti samo pravi muškarac.”

“Onda ne znam što bih rekla”, priznala je načelnica i prekrižila ruke. “Možda bismo

trebah uzeti u obzir i dječake. Che i Trotsky ove godine navršit će petnaestu.”“Oni su još djeca”, rekao je otac.Zavladala je duga tišina u kojoj su jedno drugome izbjegavali pogledati u oči. Nakon



96

nekog vremena otac je uzdahnuo i odmahnuo glavom. “Pa...”, promrmljao je. “Ne, ja to nebih mogao.” Uronio je lice u ruke, kao da će zaplakati. “Ja to ne smijem. Ne smijem, nesmijem, ne smijem”, govorio je kroz prste i grozničavo tresao glavom. Ali tada, nadvladavši

osjećaj krivnje snagom koju mogu prikupiti samo katolici, glasno i s velikimsamopouzdanjem izjavio je: “Muškarac se mora suočiti sa svojom odgovornošću. Ako je toBožja volja, izvršit će se.” Ustao je, s izrazom mučeništva na rumenu mu licu, i kroz prozorse zagledao u oblačno nebo. “Moram to učiniti!”

Načelnica je imala prigovor na tu zamisao. “Mislim da bi to nanijelo strašnu štetu Vama iugledu Vaše crkve, a i zajednice. Oče, Vi ste utjelovljenje... morala i kreposti.” No,svećenik je ustrajao na tvrdnji da je to Božja volja, u koju se oni ne smiju miješati. Rosalbaviše nije imala primjedaba. Bila je gotovo sigurna da će očeva zamisao naići na jak otpormještanki. Neka se žene svađaju s tvrdoglavim svećenikom.

Navečer je svećenik snažno vukao uže crkvenog zvona, sazivajući gradski skup. Ženama uMariquiti takva su okupljanja već bila dosadila jer se nikad nije reklo ništa važno. Često biih samo načelnica podsjetila da trebaju mesti i prati pod, održavati dvorište urednim, rezatinokte, češljati kosu i provjeravati nisu li djeca negdje dobila uši. No, ipak su išle na tesastanke jer nisu imale važnija posla. Te večeri Rosalba im je pročitala niz kratkih odlomakakoje je svećenik napisao za žene Mariquite. U prvom odlomku obavijestio ih je, ili prijeupozorio, da je Mariquita u opasnosti od izumiranja ako se one ne budu razmnožavale. “No,ima nade”, rekla je načelnica. “El padre Rafael spreman je prekršiti svoju svetu zakletvukreposti kako bi Mariquita ostala živa.”

Publikom se pronio zbunjeni šapat.U drugom odlomku objašnjavalo se da će se otac izložiti opasnosti da nakon smrti

provede mnogo više vremena u čistilištu nego što je zaslužio, samo da bi uzvratio zajedniciza to što je toliko godina uzdržavala njegovu crkvu. Uslijedila je kratka rečenica, s najavompočetka prokreacijske kampanje. “Cilj kampanje”, čitala je načelnica, “jest u prvom ciklusuoploditi dvadeset žena”. Dodala je da će se ona i otac moliti da bude što više muškenovorođenčadi. Zatim je pročitala pravila: sudjelovati mogu samo žene starije od petnaest imlađe od četrdeset godina. Moraju se registrirati kod Cecilije Guaraya, načelničine tajnice.

Pri registraciji zahtijevatće se dokaz o godinama starosti. Kad se registracija zaprimi,sudionica će biti upisana na listu čekanja i obavijestit će je se kada može očekivati posjet.

Lista će trajno biti izložena u načelničinu uredu. Iz poštovanja prema Bogu, u sobi u kojojće se konzumirati taj sveti čin neće biti nikakvih vjerskih slika. U svetom činu neće bitinikakvih osjećaja: otac neće voditi ljubav s njima nego će samo praviti djecu, nadajmo sedječake. I na kraju, neka žene razmisle trebaju li oca počastiti kakvim obrokom kako biostao čio i krepak tijekom cijele kampanje, koja će potrajati nekoliko mjeseci.

S U P R O T N O N A Č E L N I Č I N I M O Č E K I V A N J I M A , mještanke nisu javno prigovorile svećenikovoj zamisli. I

suprotno njegovim očekivanjima, nijedna žena nije se registrirala u prvim danima nakonobjave. Uopće nisu mogle ni zamisliti da spavaju sa svećenikom, a kamoli sa svojim svećenikom. “To bi bilo kao da vodimo ljubav s Bogom”, rekla je udovica Morales. No, to



97

nije obeshrabrilo oca. Svakoga dana na misi podsjećao je žene na dužnost premačovječanstvu i optuživao ih da su sebične. “Ako sam se ja spreman žrtvovati, zašto to nećetevi?” No tek kad ih je uvjerio da mu je

Bog izdao posebno dopuštenje da prekrši Šestu božju zapovijed, prokreacijski popis počeose popunjavati.Broj dvadeset devet bila je mlada djevojka imenom Virgelina Saavedra.

***

V I R G E L I N A I N J E Z I N A B A K A LU C R E C I A živjele su u trošnoj kućici nasuprot tržnici. Kao dijete,Virgelina je bila predana na skrb svojoj baki, koja ju je odgojila da bude kućanica, uslužna ikrotka. Nedugo nakon što je Virgelina navršila dvanaestu, Lucrecia je počela pobolijevati i

bilo je potrebno da se djevojka brine za obje. Starica je cijele dane virila kroz zastore nažene na tržnici, nagađala što bi mogle reći i izmišljala zabavne pričice koje je potompripovijedala unuci kao da ih je čula od samih tih žena. Virgelina je slušala te priče dok jeobavljala kućanske poslove, i povremeno bi kimnula glavom. Djevojka je slijedila jutarnjurutinu: budila se u cik zore, spravljala doručak, mela pod lišćem i kupala se kad je bilo vode.Tu i tamo donijela bi vodu s rijeke, ali većinom se oslanjala na to da će kiša napuniti tribačve za kišnicu koje su držale iza kuće. Nakon što bi obavila jutarnje poslove, mladadjevojka odlazila bi u školu, gdje ju je ravnateljica dvije godine zaredom imenovala svojom“najboljom učenicom”. Virgelina je imala samo tri haljine, sve tri crne i čedne, koje je

naslijedila od pokojne majke. Bila je niska, tiha i vrlo pristojna, a imala je samo četrnaestgodina.

Lucrecia je uspjela uvjeriti Ceciliju da je Virgelina, premda je maloljetna, posve u stanjuroditi sina. “Moja prabaka rodila je devetnaest sinova”, rekla je Ceciliji. “A sestrična mojepratetke u drugom koljenu rodila je jedanaest sinova. Mi potječemo iz loze koja zna rađatisinove.”

Cecilia, koja je bila zloglasna po sirovosti i krutosti, začudo je načinila iznimku. Imala jeslabost prema dvjema vrstama ljudi, starijima i onima koji su joj davali komplimente.

UJ U T R O B I LU C R E C I A izgledala poput mumije. Patila je od artritisa, koji je pogoršavao noćnivjetar što je puhao kroz pukotine u vratima i krovu. Stoga je svake večeri prije odlaska napočinak Virgelina umotavala baku od vrata do nožnih prstiju, u deset metara bijele tkanine.Baka je čuvala to sukno još od vremena kad je bila najbolja krojačica u Mariquiti. No bezobzira na to što je ta terapija pomagala njezinim zglobovima, starica je pronalazila drugetegobe na koje se žalila: hrana nikad nije prijala njezinu želucu, od buke bi dobivalaglavobolju, a bubrezi su je boljeli kad bi kišilo. Ili bi imala posve beznačajne pritužbe:hladno je, vruće je, preslatko je.

OT K A K O S U P O S J E T I O T P OČE L I , dvadeset osam žena napravilo je mjesta u postelji za malogsvećenika, o kojemu se govorkalo da je obdaren velikim penisom, iako je osrednji



98

ljubavnik. “Svršava prije nego što primijetiš da je počeo”, rekla je Magnolia Moralesprijateljicama tijekom noćnog okupljanja na trgu. Jednoj udovici menstruacija je kasnila, alipokazalo se da je to bila lažna uzbuna. Još nijedna nije utvrdila da je trudna.

NA D A N K A D J E V I R G E L I N A trebala primiti svoj posjet Lucrecia se probudila s više pritužabanego obično: “Ne mogu disati”, rekla je. “Noge me bole.” “Vrti mi se u glavi.” “Zlo mi je.”Virgelina joj je barem dvaput zamalo rekla da prestane gnjaviti i da zašuti na minutu ilidvije, da začepi svoju staru gubicu jer danas, posebno danas, nije nimalo raspoložena zanjezino zanovijetanje. No umjesto toga je šutnula Fidela i Castra kad god bi joj se našli naputu, a kad je otišla u školu, na izlasku je svom snagom zalupila vratima. Nakon ručka, kad ju je starica probudila iz uobičajene sieste, vičući i uvjeravajući je da ne može otvoriti oči,Virgelina ju je ignorirala. Iznijela je stolac na dvorište i počela plesti prekrivao, zabrinuta

zbog svojeg posjeta: te noći prvi put će biti s muškarcem.Dok je plela, prisjećala se sedam koraka koje joj je baka smislila za razdjevičenje, jedan

po jedan, u savršenom poretku. Virgelina ih je morala više puta izrecitirati, a baka bi svakiput zahtijevala da ih ponovi obratnim redoslijedom, ili da dva koraka spoji u jedan, ili bioduzimala i dodavala korake za slučaj da nešto ne bude u redu. Njezino prvo seksualnoiskustvo bilo je pomno planirano, i nije ostalo mjesta za nagon, intuiciju ili iznenadanproplamsaj strasti koju je nedavno bila počela osjećati. Virgelina nije znala zašto, ahnedavno su je bradavice počele svrbjeti. Svake noći nakon što bi ugasila svijeću u sobi,uhvatila bi samu sebe kako vršcima prstiju miluje bradavice sve dok ne bi osjećala kao da joj kolonija gnjevnih mrava ruje u dojkama, grize joj meso, izjeda je. Dok je plela,zamišljala je kako joj svećenikove ruke hvataju male grudi, a ta slika bila je tako živa da jeuistinu osjećala njegove snažne prste. Iznenada joj je cijelo tijelo stresla električna struja iodbacila je pletaće igle u zrak. Ustala je i potrčala kućom, prekrivši prsa rukama. Nikadaprije nije se tako osjećala. Stala je uza zid u kuhinji i duboko uzdahnula, pa još jedanput, i još jedanput. Na kraju se silom prisjetila da ti su prsti - svećenikovi - prikvačeni na parmlohavih ruku, koje su prikvačene na maleno tijelo velika trbuha, koje je prikvačeno naveliku ćelavu glavu ružna ružičasta lica, velika nosa i sićušnih pilećih očiju, napola

prekrivenih loptastim kapcima. Kad je otišla van po pletivo, osjećala je blago olakšanje.Poslijepodne Virgelina je istrljala bakine oči toplom vodom, ali nije pomoglo. Staričine

oči bile su hermetički zatvorene. “Idem po sestru Ramirez”, rekla je Virgelina. Starica jeodgovorila da to nije potrebno, da je to znak s neba, upozorenje da se Bog još ljuti na njuzbog grijeha za koji je samo ona znala.

Te večeri odvio se sljedeći razgovor:“Hvala ti na večeri, mila. Bolje kuhaš juhu nego tvoja majka, duša joj počivala u miru.”“Bako, pij kavu. Šalica je upravo pred tobom.”“Više ne smijem piti kavu tako kasno. Sinoć sam bila budna do zore i slušala krikove

onih jadnih ljudi.”“Kojih ljudi, bako?”“Muškaraca iz Mariquite. Nisi li čula za njihove sirote duše koje lutaju? Neka im se Bog



99

smiluje.”“Neka se nama smiluje. Mi smo još ovdje i patimo.”“Dijete moje, premlada si da govoriš o patnji. Kad sam ja bila tvojih godina, bila sam

najsretnija djevojka...”“Da, znam. Udvarao ti se lijep mladić, ali tvoj otac nije ga odobravao jer je bio liberal.Dvije godine potom morala si se udati za mojeg djeda, koji je, naravno, bio konzervativac, inaravno, tukao te dan i noć. Vidiš? Sad već sve znam napamet. Umjesto toga, zašto mi nekažeš jednom zauvijek kako su umrli majka i otac?”

“U kuhinji je prehladno. Gdje mi je deka?”“Omotana je oko tebe. Potražit ću cimeta da ti skuham topli čaj. To će te ugrijati.”“A moj štap? Gdje mi je štap?”“U ruci ti je.”

“Jesi li spremna za posjetitelja, mila?”“Jesam, ali neće doći prije osam.”“Upravo je odzvonilo osam puta.”“Ja sam čula sedam.”“Bolje je biti spreman prije vremena. Imaj na umu da je on ovih dana jako zaposlen.”“Znam, bako. Gdje li sam stavila cimet?”“Jesi li stavila rumenilo na obraze?”“A-ha.”“Sjećaš li se svih koraka, mila? Reci mi sve korake.”

“Bako, ne opet. Radije mi ti reci kako su umrli otac i majka. Ne razumijem zašto je totakva tajna.”

“Jesi li očistila kuću kako što sam ti rekla?”“Do zadnjeg zakutka.”“A posteljinu?”“Sve je čisto. I spalila sam eukaliptusovo lišće u dvorištu i donijela sam dovoljno vode za

slučaj da se bude htio oprati. Ah, evo ga: cimet. Bio je pomiješan sa šećerom. Ugrijat ćuvodu.”

“Jesi li maknula sliku Isusa na križu iz svoje sobe?”“Nisam. Zašto bih? Rekla si da će to biti svet čin.”“I bit će, ah Gospodin mu ne mora svjedočiti.”“Onda ću ga maknuti, ali prije toga mi, molim te, reci kako su majka i otac poginuli.”

V I R G E L I N I J E T R E B A L O M N O G O U P O R N O S T I kako bi navela baku da joj u iznimnom trenutkulucidnosti ispriča pripovijest koju je željela čuti. Starica godinama nije govorila o tome, alidanas će Virgelina postati žena i ima pravo znati istinu.

“Otac je ubio majku”, rekla je Lucrecia izravno, kao da je to i početak i kraj priče.

Zapanjena, s rukama na ustima, Virgelina se svalila u naslonjač za ljuljanje koji je držalapokraj peći.

Tada, tihim ali odlučnim glasom, Lucrecia je unuci odala pojedinosti: “Jednoga jutra,



100

prije trinaestak godina, tvoj otac se probudio i našao hladan doručak na noćnom stoliću. Uzšalicu kave našao je bilješku u kojoj je majka napisala: ’Dragi moj mužu: ovo su posljednja jaja koja ću ti ikad skuhati. Ostavljam te, zbog nekoga tko me nikad neće tući. Svako dobro,

Nohemi.’ Tvoj otac naprosto je poludio.” Lucrecia je rekla da je pobješnjeli muškarac išaood sela do sela u potrazi za ženom i kćeri - Nohemi je povela Virgelinu sa sobom - sve dokih nije našao pokraj Girardota. I vratio ih je u Mariquitu, jedne kišne noći usred lipnja.“Sljedećeg jutra”, nastavila je Lucrecia, “na pragu sam našla umotano djetešce koje jeplakalo. To si bila ti. Podigla sam te i pohitala prema Noheminoj kući, samo dvije uliceniže. Ali, bilo je prekasno.” Kad je stigla, kazivala je dalje, kuća je bila u strašnom neredu:posvuda razbijeno staklo i vaze, slomljeni stolci, sve u komadićima. Našla je Nohemi ukuhinji, u lokvi krvi, zaklanu, a Virgelinin otac objesio se na stablu iza kuće. Na tlu točnoispod zanjihanih nogu bila je Nohemina poruka.

Kad je Lucrecia dovršila priču, Virgelina se zapitala: tko je bio muškarac s kojim joj jemajka pobjegla? Je li ga voljela? Što je bilo s njim? Željela je upitati baku, ali nju jelucidnost napuštala i počela je vikati prema stropu: “Bože, o, Bože! Oprosti mi što samzačela grešnu kćer. Oprosti mi što nisam vratila izgubljenu ovcu u Tvoje stado.” A tada,uperivši zatvorene oči prema Virgelini, rekla je: “Ponašanje tvoje majke osramotilo je mojeime. Zato mi Bog šalje nesreću!”

***

OT A C R A F A E L P O K U C A O I M J E na vrata s prvim udarcem crkvenog zvona, a kad je odzvonilo osmiput, on i njegov ministrant već ću sjedili u dnevnoj sobi s Virgelinom. Otac je prekrižionoge, a ružičasto mu lice ozarilo se radošću, kao da je upravo kušao kakav slatkiš. S drugestrane, Hochiminhovo okruglo lice bilo je posve bezizražajno. Bucmaste ruke položio je nagolemu Bibliju koju je držao u krilu. I na toj Bibliji lakše bi se naslutio trag osmijeha negona njegovu licu. Svjetlo svijeće na stolu obasjavalo je Virgelinino lice, na koje je doista bilarazmazala rumenilo, pa je stoga još dramatičnije izražavalo njezin strah.

Hochiminh je rekao da nije ni gladan ni žedan. Ne želi ni kavu ni čaj od cimeta. Hvala,

ništa. Otac je rekao da mu treba “gutljaj” vode. Samo gutljaj, jer znao je kako je napornodonositi vodu s rijeke. Govorio je svisoka, obraćajući se Virgelininim prsima, i zlobno sesmiješio. Djevojka se izgubila u kuhinji, gdje joj je baka nepomično ležala, umotana u svojpokrivač, poput loše izdjeljana kipa.

“Želi vode”, promrmljala je Virgelina. Hodala je po kuhinji, tražeći bokal u kojem sudržale vodu za piće. Bio je na stolu, pred njom, ali djevojka je bila previše uzbuđena da bi jeuočila. “Gdje si stavila vodu?” upitala je tonom koji je odavao njezinu zlu ćud. Starica seosvrnula nadesno, pa nalijevo, ali ničim nije pokazala da je čula pitanje. Virgelina jezakolutala očima nad hrpom tkanine u koju se pretvorila njezina baka te i dalje tražila vodu,

lupajući loncima i tavama. Nije ju mogla pronaći. “Gdje je voda?” vrisnula je. Lucrecia nijeodgovorila. Virgelina je pošla prema njoj da je probudi, uhvatila je za ramena i još jedanputponovila pitanje.



101

Lucrecia ju je odgurnula, vitlajući štapom kao da je mač. “Što? Što se događa?” rekla jepiskutavim glasom. “Tko je to?”

“Ja sam! Gdje je vražji bokal za vodu?”

“Tko je to? Recite nešto”, ponavljala je Lucrecia.“O, blagi Bože”, uzdahnula je Virgelina.Bog je u nekoliko proteklih minuta, povrh svega odlučio da baki oduzme i sluh.

Virgelina je sjela za stol i zaplakala, a tada je vidjela da je bokal pred njom. Ustala je, nalilavodu u šalicu, promiješala je kažiprstom i istrčala iz kuhinje, spotičući se u mračnomhodniku koji je povezivao prostorije. Kad je otišla, Lucrecia je širom otvorila oči, otišla dovrata i pritisnula uho na njih kako bi bolje čula razgovor koji se odvijao u dnevnoj sobi.

“Hvala, dijete moje”, rekao je svećenik i objema rukama uzeo šalicu. Začas je progutaovodu. “Hoće li nam se tvoja baka pridružiti u čitanju Biblije?”

“Ne osjeća se dobro.”“Žao mi je što to čujem. Mogu li joj kako pomoći?“Ne možete, osim ako ne izvedete čudo. Izvodite li čuda, pad re?” upitala je Virgelina, s

upadljivom grubošću.El padre je odlučio djevojčin odgovor popratiti šutnjom. Zamolio je Hochiminha da u

Bibliji potraži Postanak 1:28, i kad je dječak pronašao to mjesto, uzeo je Bibliju, položio jeu krilo, stavio naočale za čitanje i počeo čitati uz treperavo svjetlo svijeće:

“I blagoslovi ih Bog i reče im: ‘Plodite se i množite i napunite zemlju, i sebi je podložite!Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!’”

Prekrižio se, odložio naočale u skriveni džep na lijevoj strani sutane i dodao: “Neka jehvaljen Bog!”

“Je li to to? Mogu sad ići?” upitao je Hochiminh. Svećenik je potvrdio, i dječak i Biblijanestali su kao da ih je odnio val.

Tijekom nekoliko sekundi između trenutka kad je Hochiminh zalupio vratima i trenutkakad je svećenik rekao “Hoćemo li, dijete moje?” Virgelina je sa samom sobom vodilaraspravu o tome je li njezina majka imala pravo kad je ostavila muža. Do tog popodnevaslušala je samo lijepe stvari o svojoj majci. Ljudi u selu oduševljavali su se nebrojenim

Noheminim vrlinama, a Virgelinina oca rijetko su spominjali. Kakva žena i majka, taNohemi! Kakva pobožna katolkinja! Kako ljubazna i velikodušna! Divno ljudsko biće! ONohemi su govorili s takvim poštovanjem i suosjećanjem da ju je Virgelina, koja nikada nijevidjela sliku svoje majke, zamišljala kao anđeoski lik duge kose, rumenih obraza, i uvijeknasmiješenu. U kutu svoje sobe postavila je oltar posvećen majci i pred njim se molila svakenoći. Oltar je imao tri razine, a počivao je na nagomilanim kutijama. Na gornju razinupostavila je sliku Djevice Marije - koja je predstavljala njezinu majku - te krunicu i bijelusvijeću koju bi upalila samo kad bi prinosila žrtvu. Na srednjoj razini držala je plastičnuzdjelu u koju bi nagrabila juhu koju je svaki dan prinosila majci - Nohemi je jako voljela

juhu! - i, cvijet mrtvih, neven, kad god bi ga uspjela pronaći. Na donjoj razini Virgelina jerasporedila vrč s vodom i nekoliko sitnica koje je kupila na tržnici, u počast majčinu duhu.

No, toga dana, nakon bakine ispovijedi, Nohemina slika brzo je izblijedjela u



102

Virgelininoj svijesti. Žena koja je ostavila muža - kako takva žena uopće može biti dobra?razmišljala je Virgelina. Kako može biti dobra majka ona koja je izložila kćerin životopasnosti da bi se ljubakala tko zna s kim?

“Hoćemo li, dijete?” rekao je svećenik, ustajući. Dostojanstveno je uzeo svijećnjak,držeći ga dvama prstima, i predao ga Virgelini te joj dao znak da pođe prva, a on će zanjom.

Kad je Virgelina ušla u svoju sobu, a za njom i svećenik, glava joj se odjednomrazbistrila. Sinulo joj je da su i majka i baka slobodno birale svoj životni put. Više nijevažno što su mogle ili trebale učiniti, jer tada, u trenutku kad su morale odlučiti kojim ćeputem krenuti, obje žene su po svojem mišljenju donijele ispravnu odluku. Ona, Virgelina,nema nikakvo pravo osuđivati ih.

Osjetivši se jačom zbog te spoznaje, Virgelina je shvatila da i ona ima pravo donositi

svoje vlastite odluke. Upravo u tom trenutku pred njom je bilo nekoliko životnih putova:mogla bi ostati u sobi sa svećenikom i bez ikakve pritužbe učiniti ono što joj je baka rekla.Mogla bi pobjeći poput majke, ne osvrnuvši se, u nadi da je nitko nikada neće pronaći.Mogla bi svećeniku reći istinu - da je prestravljena - i ljubazno ga zamoliti da ode. Mogla biistrpjeti “to” u tišini, a potom uzeti najveći nož u kuhinji, zariti ga u njegove grudi, izvaditimu srce i, dok je još krvavo, postaviti ga na gornju policu svojeg oltara, uz bijelu svije ću.Tako velika žrtva zacijelo bi ublažila Božji gnjev na njezinu majku; mogla bi Ga čakpotaknuti da Lucreciji vrati vid i sluh.

Zatvorila je vrata vrhovima prstiju i polako se okrenula prema revnom svećeniku.

V I R G E L I N A J E P O L O Ž I L A S V I J EĆN J A K na noćni stolić. Zurili su jedno u drugo na treperavu svjetlu.Razdvajao ih je samo krevet. Svećenik je nazirao dio djevojčinih usana i brade, i obrisnjezine malene desne dojke. Virgelina je pak razaznavala radoznalo oko upereno u njezinudesnu dojku, drhtavu nosnicu i kut usana koje su se požudno smiješile.

“Dođi, draga moja”, rekao je el padre i potapšao postelju dlanom. “Dođi...”Soba je bila tako tiha da je čula lupanje vlastita srca. A tada, gotovo poput šapta, u

djevojčinu umu odjeknuo je bakin glas koji ponavlja korake Virgelinina razdjevičenja.

Prvi korak: reci da si djevica kako bi bio nježan.“Oče, ja sam djevica”, brzo je izustila Virgelina.“Molim?”“Djevica sam.”On je zahihotao. “Draga moja, od tebe ne bih ni očekivao ništa drugo.” Prišao joj je,

zaobišavši krevet, tako da više ništa nije bilo između njih, i stao pred nju, punsamopouzdanja. Jednu ruku držao je na boku dok joj je drugom tražio patentni zatvarač naleđima. Našao je gumbe, otkopčao ih, i nakon nekoliko kratkih poreza Virgelinina haljinaskliznula je na pod. Ona je zadrhtala i prekrižila ruke na prsima.

Drugi korak: poljubi ga u usne, gurni mu jezik u usta i kruži njime.Ne mičući ruke s prsiju, Virgelina je napućila stisnute usne kako ju je baka uputila,

zatvorila oči i nagnula glavu naprijed, sve dalje, poput ptice koja kljuca voćku, u nadi da će



103

njezina usta na kraju naići na njegova. Shvativši što djevojka pokušava, el padre joj jerukama obuhvatio glavu, propeo se na prste i počeo je nježno ljubiti. Virgelina je dopustilasvećeniku da radi što mora, ali nije mu gurnula jezik u usta. Kako je njezina baka mogla

pomisliti da bi ona mogla učiniti nešto tako odvratno? No, el padre je želio osjetiti njezin jezik. I tako su im usne vodile borbu: on ih je uvrtao i trsio se razmaknuti njezine, a ona seuporno odupirala. Virgelina je oduvijek mislila da poljupci imaju okus i da dvoje ljudi voleokus svojih poljubaca ako se vole i zato se ljube i ljube sve dok netko od njih ne umre ilidok im se usne ne osuše. No njezin prvi poljubac imao je okus sline i krvi jer ju je otacRafael, razočaran Virgelininim otporom, ugrizao za usnu.

Treći korak: uhvati ga za ruke i stavi ih na svoje grudi.Nije morala nikamo usmjeravati svećenikove drhtave ruke. Znale su što traže, kamo

smjeraju, što rade, kada trebaju mirovati, a kada milovati. Polako su joj se spuštale niz leđa,

zastale na čvoru kojim je zavezala krajeve tkanine koja joj je služila kao grudnjak, i vrlovješto ga razvezale. Zatim su joj umigoljile pod donje rublje, i to tako brzo da nije stigla re ći“ne”. Virgelina je pokušala puhanjem ugasiti svijeću na noćnom stoliću, ali bila jepredaleko. Umjesto toga, zatvorila je oči što je jače mogla. A tada je ponovno osjetilanjegove usne, koje su isisavale gnjevne mravce što su joj opet počeli gristi grudi.

Č etvrti korak: razodjeni ga.Sutana koju je otac Rafael nosio na svojim prokreacijskim posjetima bila je one vrste

kakvu nose samo biskupi, nadbiskupi i kardinali. Kupio ju je na aukciji kad je bio mlad ipun optimizma, misleći da će se jednoga dana uspeti na vrhove hijerarhije klera. Poslije, kad

je napokon shvatio da nema ni veze ni odlučnost za napredovanje u Rimokatoličkoj crkvi,počeo je nositi tu posebnu sutanu kad god bi mu se prohtjelo. Bila je skrojena od crnog lanai urešena ljubičastim i zlatnim manžetama, s pet umetaka sprijeda i straga, sa zlatnimmetalnim nitima, s uklonjivim ovratnikom i s kopčanjem sprijeda, što je bilo baš prikladnoza svećenikove noćne dužnosti.

Virgelina je odlučila da će svećenika razodjenuti tek kad ustane. No bio je na koljenima,gurajući joj slinavi jezik među noge i slao joj živčane drhtaje kroz cijelo tijelo. A kad jepostalo očito da više ni ne kani ustati, povukla ga je gore, uhvativši ga za pazuha. El padre

se obilno znojio, skinuo je ovratnik - koji je jako volio jer zbog njega nije morao nositisvećeničku halju ispod sutane. Otkopčao je gornji gumb sutane, ali spretni Virgelini prstipletilje odmah su ga zaustavili. To je naš posao, padre, kao da su govorili, i krenuli dolje,oslobađajući prvih sedam gumba iz zatočeničkih rupa. Kleknula je i nastavila otkopčavatiniže gumbe dok su joj se prsti nježno spuštali niz zlatni vez. Kad je otkopčala posljednji,pogledala je gore i vidjela kako goli muškarac veličanstvenom gestom izlazi iz sutane,poput umišljene kraljice koja odbacuje baršunasti ogrtač da ga podignu njezini vazali.

Peti korak: provjeri koliko je uzbuđ en.Stojeći pred njim, Virgelina se prisjetila što joj je baka rekla da potraži: “Penis će mu biti

u erekciji, a ti ga diraj da bude tvrd kako treba.” Starica je bila dodala: “Ako mu penis nebude krut, onda ga malo ljubi i još ga diraj tu i tamo, kao što sam ti rekla.”

Svećenik je bio uzbuđen, itekako uzbuđen - Virgelina je to zaključila nakon što mu je



104

dotaknula nabrekli penis i čula dahtanje. Nježno ju je položio na postelju i, ne skidajućibijele čarape ni otrcane sandale, legao na nju. El padre bio je niži od nje i imao je trbuščić,ali njegovo tijelo gotovo je savršeno odgovaralo njezinu, poput šake na otvorenom dlanu.

Šesti korak: pomoli se Bogu i pusti da on uč ini sve ostalo.Virgelinina baka nije baš jasno rekla što to “sve ostalo” zapravo jest. Djevojka je vidjelapse i mačke kako se pare pa je mislila da će “sve ostalo” biti slično: igra moći u kojojmuškarac pobjeđuje tako što gurne svoj muški organ u ženski, a žena pobjeđuje tako štozatrudni. Virgelina se najviše bojala bola koji bi mogla osjetiti tijekom napada - užasavalase mač jeg zavijanja za vrijeme parenja - a bakin savjet, “zagrizi jastuk i trpi” nije ju nimaloutješio. Odlučila je da će dopustiti svećeniku da pobijedi i tako što prije završiti igru.

Ležeći na njoj, el padre je mrdao bokovima na način koji nije odavao nikakvusenzualnost nego je više podsjećao na trljanje, na ribanje, na čišćenje kakve mrlje.

“Sviđa li ti se?” prošaptao joj je u uho. Nije mu odgovorila. Poljubio ju je u usta, u nos ioči, pa u bradu. “Sviđa li ti se?” ustrajao je, taj put malo glasnije, jer možda ga prvi put niječula. Ništa mu nije uzvratila, ni riječ ju ni pokretom. Virgelina se trudila uvjeriti samu sebeda je muškarac koji leži na njoj netko drugi, a ne onaj koji joj je ne tako davno dao prvupričest. On je i dalje trljao i ljubio, postavljajući isto pitanje i dobivajući isti, nijemiodgovor.

No, tada, bez upozorenja, svom snagom gurnuo je komad svojega mesa u nju i krv joj jepotekla niz noge. Zavrištala je. Osjećala je da joj se utroba cijepa, kao da je buši divovskičavao, i vrištala je od bola.

“Kako je lijepo”, rekao je svećenik, i dalje joj ležeći na trbuhu. Zarila mu je nokte u leđai vikala da izvadi to iz nje. “Molim Vas!” Ali nije je poslušao nego je još počeo gurati tustvar naprijed i natrag. Pokušavala ga je odgurnuti. “Za ljubav božju!” Nije čuo njezinopreklinjanje; i dalje je gurao tu stvar u njezino tijelo, sve brže, pa ga je silovito ogrebla policu i ugrizla ga u prsa. “Prestanite!” On je naglo zastao i povikao: “Kako se usuđuješ?”Dvaput ju je pljusnuo po licu, zgrabio je za šake, raširio joj ruke i čvrsto ih držao. Nastavio je divlje gurati kukovima: gore-dolje, lijevo-desno, naprijed-natrag, bez prestanka (plakala je, misleći na bakinu žrtvu), dašćući, grizući, parajući i trgajući (ona je plakala, misleći na

majčinu žrtvu), ukopavao se u njezino tijelo, sve brže, dok mu se noge nisu uko

čile i izlio seu nju, skandirajući “O, Bože! O, Bože! O, Bože...” (ona je i dalje plakala, misleći na svoju

vlastitu žrtvu).Sedmi korak: skupi noge i prekriži ih kako sjeme ne bi iscurilo iz tebe. Ostani tako neko

razumno vrijeme.Ispod svećenika, Virgelina je jecala i drhtala. “Zar nešto nije u redu, drago moje?” upitao

je on, odjednom primijetivši njezine jecaje. Odmahnula je glavom. Polako joj je pustio ruke,kao da se boji da će ga ponovno napasti, ali ona se nije micala. Zatim se maknuo s nje, uzeosutanu i brzo se obukao, okrenuvši leđa Virgelini. “Baš sam uživao”, rekao je tiho,

namještajući ovratnik. “Nadam se da će tvoja baka razmisliti o tome da te zabilježi za drugiposjet.” Zakopčavao se, gumb po gumb, saginjući se kako bi dosegnuo one niže. “Obećajemda sljedeći put neće boljeti”, rekao je, obraćajući se zidu, a tada ju je ugledao. Ravno pred



105

očima, na zahrđalu čavlu visjela je slika Isusa kako umire na križu. Zbog sve one napetostinakon bakina priznanja Virgelina ju je zaboravila ukloniti. Otac se zaprepastio kad ju jevidio.

“Gotovo je”, rekla je Virgelina naglo i uzdahnula s olakšanjem. Svećenik je zadrhtao odtih riječi. Brzo se okrenuo i ono što je vidio proželo ga je užasom: ležeći na leđima, glaveblago nagnute udesno, raširenih ruku, skupljenih i prekriženih nogu, Virgelina je izgledalapoput raspetoga Isusa: krvarila je i stenjala, polugola umirući na zamišljenu križu.

Svećenik se na brzinu prekrižio i otrčao. Spotaknuo se preko Fidela i Castra, koji je ponavici spavao uz prag, a kad je izašao iz kuće, nije se prestajao spoticati preko kamenjaveličine pasa i preko pasa koji su ležali na ulici poput kamenja. Trčao je i trčao, ne osvrćućise, i vikao: “Bože, o, Bože, smiluj mi se. Neću nikada više!”

Ravnodušna prema svećenikovoj reakciji, Virgelina je prikupila ono malo snage što joj je

bilo preostalo i trzavo se uspravila u postelji. Sva se tresla, a ruke su joj drhtale. Pokupila jebijelu, krvavu posteljinu i obrisala se između nogu. Tako je snažno trljala tkaninu o kožu da je osjećala bol. Polako je ustala i počela vrlo pažljivo presavijati posteljinu, sve dok nijenačinila malenu kocku krvlju prošarane tkanine. Zatim je kleknula pred oltar i tkaninustavila na gornju razinu, uz bijelu svijeću koja je te večeri treperavo izgarala.

Na kraju, dok je razumno očekivala da joj u sobu uđe baka, vičući da je Bog izveo čudo,da je više ništa ne boli i da opet vidi, Virgelina je sklopila ruke pod bradom i počela se tihomoliti; nije prestajala dok bijela svijeća nije ugasnula i dok noć nije obavila kućuneproničnom tamom.



106

+ernardo R)#iano, 2 god.'ri(adnik desničarske (aravo$ske

+Bto $e biti sa mnom4+ upitao sam geril'a. (lečao sam i pio vodu iz potoka na koji smo

upravo bili nai!li. 9odio me u svoj logor.Zijevnuo je protegnuo se prvo jednom pa drugom rukom i rekao6 +,e$e te ubiti ako

te to brine.+ 3oga dana upao sam u gerilsku zasjedu i taj pobunjenik me je zarobio.

Primaknuo mi se i čučnuo čvrsto dr"e$i pu!ku u ru'i. +1li ispitivat $emo te+ dodao jezlokobnim tonom. +1ko Dstrese! sve !to zna! o loka'ijama paravojske ne$emo te jako

ozlijediti. 1li u suprotnom...+ Zastao je stavio ka"iprst na grlo i dramatično ga potegnuo u

stranu.

)učao je ni metar daleko od mene. 8io je mr!av i ko!tunjav. Pomislio sam da ga mogusvladati. ,amjerno sam popio jo! vode da u njemu potaknem "e0. Segnuo je slobodnom

rukom prema vodi i ne skidaju$i pogled s mene dlanom uzeo malo vode iz potoka. ,o bio je predaleko i ispru"io je ruku malo jače upravo dovoljno da izgubi ravnote"u i padne u

stranu. 8a'io sam se na njega i obasuo ga !akama. 5zvratio je i nekako me uspio pritisnuti

o tlo. -ahtao je znojio se i vikao da $e me ubiti iako mu je pu!ka nestala negdje u borbi.

Pjenio sam se i re"ao. Grizao sam ga derao mu odje$u i grebao ga dok ga nisam oborio na

le0a a tada sam ga počeo udarati. Po glavi le0ima li'u i trbuhu !to sam jače mogao jer

ako ne pobijedim ubit $e me. 9ikao je dahtao jaukao i uvijao se od bola ali ja nisam

prestajao. 1 tada sam ugledao pu!ku u travi. Skočio sam zgrabio Galil i uperio ga u njega.+2olim te nemoj+ preklinjao je podignuv!i ruke u zrak.

+2olim te.+ 2nogo puta sam slu!ao kako ljudi mole za "ivot. 3aj nije bio nimalo drukčiji.+5zmi moj sat. =vo.+ Skinuo ga je polo"io na travu i nje"no ga gurnuo prema meni.

+,emoj me ubiti molim te. =vo moje čizme. 5zmi moje čizme.+ Počeo je raspetljavati

vezi'e svojih 'rnih čizama za d"unglu ali tada se sjetio da ima ne!to jo! vrednije zarazmjenu. +7o$e! ovo4+ *azderao si je ko!ulju i pokazao srebrn lana' s malenim

hamajlijama !to su visjele s njega. +Btitit $e te od zle sre$e.+ Strgnuo ga je s vrata. +=vo.+

8a'io mi ga je pred noge. +2olim te nemoj me ubiti. 2olim te. ,emoj...+

Pritisnuo sam okidač. 5činio sam to nje"no ali metak mu je pro!ao kroz usta isvejednako ih zauvijek zatvorio.



107

OS MO P OGLAVLJE

Pošasti u Mariquiti

Mariquita, 20. lipnja 1999.

NAČE L N IČ I N A O B J A V A Uredbe o sljedećem naraštaju zvučala je otprilike ovako: “U još

jednom pokušaju očuvanja naše drage zajednice, posavjetovavši se sa svojim savjetnicima, ja, Rosalba udovica Patiño, načelnica grada Mariquite, odlučujem sljedeće: čim svačetvorica dječaka u našem selu, Che López, Hochiminh Ospina, Vietnam Calderón i TrotskySánchez navrše petnaest godina, morat će se natjecati. Žene u Mariquiti odlučit će koji ćemladić dobiti pravo da se vjenča sa ženom po svojem izboru, kako bi osnovao obitelj radiočuvanja moralne i društvene čistote našega gradića. Trojica neodabranih mladića morat ćeslužiti kao oplođivači s punim radnim vremenom, dobit će radno mjesto i više neće bitiautonomni pojedinci nego vladino vlasništvo, tek radnici čija će jedina dužnost biti da

začinju sinove, i dobivat će hranu i smještaj, i ništa više, sve dok bude postojala potreba zanjihovom radnom snagom.”U skladu s Rosalbinom objavom, četvorica dječaka dobili su zapovijed, uz prijetnju

izgona iz sela, da se klone žena sve dok se ne odluči o njihovoj sudbini, što će se obaviti 21.lipnja 2000. ujutro, na dan kad će Hochiminh, najmlađi od četvorice, navršiti petnaestgodina.

Premda je bila odgovorna za koncept objave o sljedećem naraštaju, načelnica je držala da je cijela ta priča smiješna i necivilizirana. Pitala se: kako bi itko pri zdravoj pameti mogao zadužiti onu djecu da vode ljubav s nekim poput, recimo, one ružne Orquideje Morales? No

smatrala je da se mora iskupiti ženama Mariquite zbog “posvemašnje” i “neslavne” propastiprokreacijske kampanje, u kojoj je dvadeset devet žena tri mjeseca stupalo u intimne odnoses ocem Rafaelom, a nijedna nije zatrudnjela. “Otac Rafael naveo me da povjerujem da onmože začeti sinove; ili možda kćeri, zapravo”, priznala je načelnica pred gomilom koja seokupila na trgu da čuje novu objavu. “Da sam znala da je jalov kao mazga, ne bih poduprlanjegovu zamisao.”

Svi na trgu zapljeskali su Rosalbinu govoru - dakako, svi osim svećenika. On jenačelničine primjedbe shvatio kao objavu rata i zauzvrat je prestao ispovijedati ipričešćivati. Embargo na ta dva sakramenta činio je čuda za svećenika, posebno kod starijih

udovica, koje su se nakon dva tjedna uskrate ispovijedanja greščića osjećale kao da suzačepljene. Nisu prestajale preklinjati svećenika da im udijeli oprost sve dok ih čovječuljak



108

nije razriješio od svih grijeha i obnovio svoju uobičajenu paletu tih nevidljivih radosti kojese nazivaju sakramentima. No, načelnica se nije htjela ispričati.

C I J E L U G O D I N U D A N A nakon objave uredbe mještanke su raspravljale je li ona nužna, ili čak je liuopće poželjna. Otac Rafael je s propovjedaonice neumorno objavljivao koliko joj se protivii grmio da je to očajnički potez očajne načelnice. “Grijeh je prisiljavati naše dječake dastupaju u spolne odnose sa ženama koje im nisu supruge. To se protivi načelimakatoličanstva, ali to je i kršenje dječačkih prava.”

I starije žene na tržnici otvoreno su osuđivale uredbu, trampeći jeftin komad bižuterije zafuntu luka, ili papaju za komad sapuna ručne izrade. Nisu mogle shvatiti zašto bi ijedna žena- stara ili mlada - uopće željela rađati muškarce. Zar su zaboravile kako su ih muškarcizlostavljali, zanemarivah i ponižavali? Zar su zaboravile ta stvorenja sa širokim sombrerom

koja su se opijala kad je trebalo ostati kod kuće i njegovati bolesnog sina? Ta ista stvorenjaradije su plaćala kurve u Emilijinoj kući nego da vode ljubav sa svojim vjernim i pristojnimženama.

Neke neimenovane udovice raspravljale su o toj neobičnoj načelničinoj uredbi potajno,iza zastora spavaćih soba, nakon što bi vodile ljubav pod plahtama s mirisom lavande, aprije nego što bi jedna od njih morala otići usred noći, pod okriljem mraka. Dijelile sumišljenje starijih žena: ako nemati muškarce znači da će Mariquita prestati postojati nakonnjihova naraštaja, možda je život jednog naraštaja u skladu, snošljivosti i ljubavi bolji odvječnosti ispunjene nesrećom i očajem - a da se rat i ne spominje.

Stare cure govorile su o Uredbi sljedeće generacije samo noću, na svojem pragu, dok suprele pamuk ili prebirale grah za sutrašnju juhu. Bile su joj donekle i sklone. Zapravo supozdravljale mogućnost da postanu majke. Ali u isti mah su osjećale da imati dijete -dječaka ili djevojčicu, svejedno - ne bi promijenilo njihov prezreni status starih cura. Doistasu željele biti nečijom djevojkom ili zaručnicom, nečijom ženom. Željele su pripadatimuškarcu, biti proglašene njegovim vlasništvom. Izjavljivale su da prvi glagol koji sunaučile od majke nije bio “biti” nego “pripadati”; stoga pripadanje uvijek ima prednost nadbivanjem.

S druge strane, mlađ

e žene nisu toliko razgovarale o uredbi. Razgovarale su o mladićima,i to svaki put kad bi vidjele nekolicinu njih kako pišu diktat kod učiteljice Cleotilde, ili

donose vodu s rijeke u zemljanim ćupovima, ili rade u voćnjacima svojih majki, ili igrajunogomet, dvojica protiv dvojice. O njima su govorile i svake noći nakon uobičajenogdruženja nakon krunice, kad bi sjedile u velikom krugu nasred trga i igrale igre, iskušavalenove frizure, ih, kako su govorile njihove majke, “hranile komarce”. Često bi zapravoocjenjivale mladiće, rugajući se očekivanom natjecanju koje je propisala načelnica. Premanjihovoj verziji, koju su nazvale Mister Mariquite, svaka djevojka je rangirala četvoricudječaka prema otrcanim kategorijama, kao što su najljepše lice, najljupkiji osmijeh,

najugodnija osobnost itd., a zatim uspoređivale rezultate, uz salve smijeha.No, nije sve što su mlade žene činile u mjesecima prije natjecanja bilo zabavno.

Virgelina Saavedra je u nadolazećem događaju vidjela priliku za ostvarivanje dobiti.



109

Primala je oklade različitih vrijednosti u vezi s ishodom natjecanja. Ona sama uložila jeljubavni roman s fotografijama - koji je čuvala kao svoje najveće blago - na to da će ChéLópez osvojiti pravo da odabere ženu i osnuje obitelj. U međuvremenu, Magnolia Morales

preuzela je na sebe obvezu da pusti u optjecaj tri liste čekanja (po jednu za svakognepoznatog oploditelja) kako bi odredila kojim redom će koja od njih na kraju ugostiti golamladića u svojoj postelji. Namjerno je tajila popis od starih cura i udovica, jer zaključila jeda su prve u svoje doba imale priliku zarobiti muškarca (i profućkale je), a potonje suionako već dovoljno uživale u muškarcima. Dakako, to je potaknulo sporove, svađe,verbalne sukobe, a došlo je čak i do šaketanja. Kao i uvijek, morala se umiješati načelnica:koncipirala je, a potom i objavila jednu od svojih briljantnih uredaba, kojom je propisala dasvaka žena koja ima redovite menstruacije ima pravo biti na svim trima popisima i smije sevjenčati s jedi nim slobodnim mladićem ako on upravo nju odabere. I točka.

TE K O B N E L I P A N J S K E S U B O T E, Magnolia Morales prva je pristigla na trg. Još nije bilo ni svanulo,pa je odjenula bezlično vrećasto ruho koje je sama sašila. Drveće manga treperilo je nazapusima jutarnjeg vjetra, i lišće koje je palo na zemlju otežavalo joj je korake, ali nije pala.Raširila je ponjavu na tlu pred improviziranom platformom koja je bila izgrađena dan prijepo uredbi načelnice.

Lice joj je ozario smiješak ispunjenja - blijedo lice na kojemu se nije nazirao ni trag

ljepote. Dugo očekivano natjecanje počet će tek u osam sati ujutro, ali Magnolia je obećalasestrama da će se ona pojaviti prva i čuvati im mjesta u prvome redu.

Sljedeća je došla Luisa, oko pola sata poslije, pa Cuba Sánchez, zatim Sandra Villegas iMarcela López, i u sat kad je zakukuriknuo prvi pijetao, okupile su se žene iz svih zakutakaMariquite, kao da ih je vjetar nanio. Sjedile su oko platforme, s tamnim podočnjacima zbogneispavanosti, i s alkoholnim zadahom od previše chiche. Prošle noći proslavile su petnaestirođendan Hochiminha Ospine - takvu proslavu Mariquita već dugo nije vidjela. Mora se rećida o Hochiminhovom rođendanu baš i nisu mnogo razmišljale (sam Hochiminh nije bio nipozvan na svoju vlastitu proslavu). Jedva su čekale sljedeće jutro i događaj nakon dječakovarođendana; još neviđeno natjecanje zbog kojeg će Magnolia, Louisa, Cuba, Sandra,Marcela, Pilar, Virgelina, Orquidea, Patricia, Nubia, Violeta, Amparo, Luz, Elvira,Carmenza, Irma, Mercedes, Gardenia, Dora i mnoge druge mlade djevojke, udovice iusidjelice u Mariquiti osjetiti nikad doživljenu sreću.

No dok su žene sjedile oko platforme na trgu, veselo čavrljale i bavile se posljednjimpredviđanjima i nagađanjima, Che, Hochiminh, Vietnam i Trotsky počeli su osjećatinepovoljan učinak goleme napetosti prouzročene natjecanjem kojim će se odlučiti njihovasudbina. Ta četvorica nekoliko su mjeseci bila predmetom rasprava, nagađanja,

pretpostavki, sporova, tuča, oklada, pa čak i viceva - ali nikad ih se nije pitalo što misle onačelničinoj uredbi. Cijelu godinu bivali su sve napetiji, pa ih je na kraju tjeskoba proželaod glave do pete. Toga jutra za pamćenje, svijest da se događaj bliži i sve jači pritisak na



110

svakoga pojedinačno da mora pobijediti - doveli su ih u stanje blisko histeriji, u kojemu jesve moguće.

KA Ž U D A S E T E S U B O T E Che López probudio u dva sata ujutro i više nije mogao zaspati. Nijepatio od nesanice - mogao je dubokim snom odspavati i punih dvanaest sati. Večer uočidogađaja kanio je ustati u šest sati, ranije nego obično, jer je morao osvojiti pravo da seoženi svojom odabranicom, Cubom Sánchez. Mislio je da se u tu svrhu treba ošišati,podrezati nokte, te komadićem ugljena vrlo pažljivo zacrnjeti mjesto gdje mu je počelo rastipaperje od brkova. Imao je petnaest godina, crnu kosu i oči, sitno bezbojno lice i erekcijuskrivenu u bijeloj pamučnoj pidžami.

Nemirno je ležao na leđima, zurio u strop i zijevao. Kroz rupu u otrcanom zastorudopirala je mjesečina i osvjetljavala mu nabreklo međunožje. Žustro ga je trljao dlanom i

mislio na toplo, vlažno meso lubenice u kojoj je prethodnog dana izbušio rupu i vodioljubav s njom. Spustio je hlače pidžame, rukom čvrsto stisnuo penis i počeo ga strastvenomilovati. No nešto nije bilo kako treba. Ruka kojom je uhvatio penis bila mu je nekakoprevelika. Možda nije u punoj erekciji, pomislio je. Uhvatio ga je između palca i kažiprstane bi li mu provjerio tvrdoću. Bio je tvrd poput kamena, kao što samo penispetnaestogodišnjaka može biti. Pomaknuo se malo udesno kako bi mu mjesečina obasjalaud, i na trenutak mu se učinilo da je manji, barem dva centimetra kraći. Možda mi je rukanarasla, pretpostavio je i nastavio drkati, zamišljajući velike, sočne lubenice poredane nakuhinjskom stolu, kako samo čekaju da prodre u njih. Nakon nekog vremena kroz usne jeispustio dugačak jecaj i umirio se. Nekoliko trenutaka ostao je tako, hvatajući dah. Ali,nešto opet nije bilo kako treba; nije osjećao ljepljivu tekućinu na ruci i činilo se da mu je udsuh. Hitro se pomaknuo prema desnom rubu postelje i upalio svijeću. Dobro je osmotrio ud,tražeći bilo kakav trag ejakulacije. Ni na svojem smanjenom penisu ni na rukama, ni napidžami ni na plahtama nije vidio nijednu mrljicu. Svijećom je pregledao gole zidove,svjetlucavi pod, čak i pod krevetom, a bacio je pogled i na strop... ništa.

Svakog petka nakon nastave, Che i ostala trojica iz Mariquite odlazili su plivati na rijeci.Prije no što bi uronili u hladnu vodu, često su ravnalom mjerili duljinu svojih penisa - a to bi

ponovili i nakon plivanja. Uvijek bi se začudili koliko bi im se ud skratio. No prošli tjedanodlučili su pokušati nešto drugo. Natjecali su se u tome tko će najdalje štrcnuti kapljice

sjemena. Odabrali su čistinu uz rijeku i povukli crtu. Jedan po jedan, stali bi na tu crtu,masturbirali i ejakulirali. Pobijedio je Che, rezultatom od 230 centimetara, drugi je bioTrotsky sa 160, pa Vietnam sa 150, a posljednje mjesto zauzeo je Hochiminh sa 120centimetara. Che se time hvalio cijeli tjedan, čak je predložio i drugo natjecanje jer je želiopoboljšati vlastiti rekord, ali drugi dječaci su ga ignorirali.

A te nedjelje, u dva sata i trideset minuta ujutro, Che je čvrsto vjerovao da mu se udsmanjuje i da je presušio.

VJ E T A R U O S V I T hirovito je razmještao stvari na trijemovima i u dvorištima: lončanice,plastične posude, odjeća s konopaca za sušenje, pa čak i sama ta užad - sve je to letjelo



111

zrakom i udaralo u zidove ili padalo u nečije tuđe dvorište.Kažu da je Hochiminh Ospina u međuvremenu sanjao nešto strašno. Plivao je gol u rijeci

s prijateljima iz škole: natjecali su se tko će prvi doplivati na drugu obalu. Hochiminh se

trsio rukama i nogama, ali njegovo tijelo - i u snu debelo kao i na javi - nije se pomaklo nipedlja. Vidio je kako njegovi prijatelji nestaju u daljini, pljuskajući rukama i nogama. Trsiose sve jače. Pružao je ruke u savršenu luku i uranjao ih u vodu, ali ipak uopće nijenapredovao. Odjednom mu se tijelo zavrtjelo, i vrtjelo se sve brže. Stvorio se jak vrtlog, snjim u središtu. Borio se protiv vrtloga rukama i nogama, mlatarajući njima što je bržemogao. Osjetio je oštar ubod u prsima, vjerojatno zbog naprezanja mišića, ali nijeposustajao; nije ni smio, jer bi ga vrtlog usisao. Boljelo ga je sve jače, kao da mu netkosnažno pritišće prsa i istodobno ga štipa za bradavice. I dalje je uporno plivao protiv vrtloga,trpeći bol, sve dok ga hrapavim kriještanjem nije probudio pijetao iza kuće.

Zureći u strop, odahnuvši kad je shvatio da je sve to bilo samo san, Hochiminh jezahvalio Bogu zato što je stvorio pijetlove.

No kad se malo razbudio, osjetio je oštar bol u bradavicama. Nagonski je segnuo premaprsima i užasnuo se. Ruke mu nisu dotaknule ravna prsa kao obično, nego su obuhvatiledvije velike izbočine koje su se pojavile preko noći, poput čireva. Hochiminh je iskočio izpostelje i smjesta upalio svijeću na noćnom stoliću. Pognuo je glavu, sve dok mu podbradaknije dotaknuo dekolte, pomičući ga lijevo-desno, kako je u nevjerici strijeljao pogledom.Budući da ih je gledao iz prevelike blizine, činilo mu se da su mu grudi i veće nego što subile, i tiho je zaplakao. Kako da to objasni majci i sestri? I, što će biti s natjecanjem? Na

platformi će biti samo predmet poruge. Nije moguće da mu se to događa. Njemu,ministrantu. Njemu, koji svake noći prije spavanja moli Zdravomariju i Očenaš. Njemu,dobrom učeniku, poslušnom sinu i dobrom bratu svojim dvjema sestrama, a i dobrom unuku- doduše, u nekoliko navrata je ukrao srebrnjake iz bakine novčarke, pred njezinimiscrpljenim i poluslijepim očima, dok je molila krunicu za krunicom. Zacijelo je ovo Božjakazna. Hochiminh je s velikom pobožnošću izrekao nekoliko molitava, navukao kućnuhaljinu svojeg pokojnog oca, a vrat omotao velikim ručnikom, pazeći da njime prekrijegrudi. Zgrabio je svijeću, provirio kroz pritvorena vrata svoje spavaće sobe da se uvjeri da u

hodniku nema nikoga, i pohitao u dvorišni zahod.Kad je izašao, dječak se skinuo pred velikim zrcalom i prepustio se mašti. Vidio jemesnate izbočine s bradavicom na vrhu - i kao da su mu uzvraćale pogled. Obujmio ih jerukama, osjećajući koliko su teške. Bile su teške kao naranče. Snažno ih je stisnuo upokušaju da ih ispuše, ali zaboljele su ga, i taj oštar bol kao da mu je govorio da su one dionjegova tijela, dva samodostatna organa, koja su tu možda s nekom određenom svrhom.Pragmatični Hochiminh pomislio je i da će se možda smanjiti ako ih umoči u hladnu vodu,kao što mu se smanjio penis. Gol je otrčao preko trijema do velike bačve u kojoj seskupljala kišnica, i u nju uronio svoje tusto tijelo sve do vrata. Izašao je nakon nekoliko

minuta, sav drhteći. Bradavice su mu se ukrutile, a prsa su ga prestala boljeti jer su bridjelaod hladne vode. No, grudi su mu i dalje bile velike i čvrste - ili mu se barem tako činilo.



112

KA Ž U D A S E V I E T N A M C A L D E R Ó N toga jutra probudio tek kad ga je majka poškakljala potabanima. Dječak je patio od lijenosti, neurednosti, sporosti i drugih riječi koje završavajuna -ost i ne znače ništa dobro za njegov karakter. Kao i obično, u dvorišnom zahodu našao

je lavor i ručnik koji mu je majka ostavljala svako jutro. Njime je protrljao pazuha imeđunožje, proklinjući je zbog toga što ga tjera da se svaki dan pere, te se vratio u svojusobu i navukao čistu odjeću koju mu je majka odabrala. Nedugo potom sjedio je za stolom ublagovaonici, suočen s kriškom ustajala kukuružnjaka i šalicom vruće čokolade. Majka jesjedila pokraj njega, držala šalicu kave i posljednji put ponavljala svoje “korisne savjete” otome kako da pobijedi u natjecanju.

“Vietname, slušaj me”, počela je, s nijansom razdraženosti u glasu. “Kad budeš naplatformi, ne kopaj nos i ne češi se između nogu kao što uvijek radiš.” Dječak je mehaničkipotvrđivao glavom. Doimao se vrlo napetim, ali majci se činilo da mu se samo ne sviđa ni

natjecanje ni njezini savjeti. Uostalom, ionako mu se ništa nije osobito sviđalo. Sve jeobavljao tako ravnodušno da je učiteljica Cleotilde rekla da bi bio dobar političar.

“ ...i molim te, Vietname, barem jedanput u životu se nasmiješi. Slušaš li me?”“Slušam, mama”, napokon je odgovorio, visokim glasićem djevojčice. Pročistio je grlo i

ponovio “slušam, mama”. No, to je zazvučalo jednako tako ženstveno.Udovica je otpila gutljaj kave i upitala: “Što ti je s glasom?”“Ne znam. Sinoć...” Zastao je, još jedanput se nakašljao i pokušao: “Sinoć je bio

normalan.”“Zaboga, zvučiš kao djevojčica!”

“Pusti ga na miru”, rekla je Vietnamova baka Liboria. “Kad dječaci navrše petnaestu,počinju mutirati.” Stara Liboria ležala je u mreži razapetoj između greda blagovaonice.Uvijek je ležala u mreži i polako starjela u zraku, poput dobre kobasice u mesnici.

Vietnam je brzo ispio svoju toplu čokoladu, puštajući da mu svaki gutljaj pali grlo.“Jučer je bio normalan”, ponovio je svojim sopranom.

“Vietname, prestani tako govoriti!” prekorila ga je majka, mašući kažiprstom.Dječak je pocrvenio. Kašljao je, stenjao i ispuštao sve guturalne zvukove kojih se

uspijevao prisjetiti. “Jučer je bio normalan”, ponovio je.

Vidljivo uznemirena, majka je jednim gutljajem dovršila kavu, ustala i krenula u kuhinju.Ostavši sam, pred zrcalom koje je njegov otac prije mnogo godina nalijepio na zid,Vietnam je grgljao slanom vodom. “Proba, jedan, dva, tri.” Grgljao je i dalje. “Proba, jedan,dva, tri.” No, i dalje je imao nepodnošljivo visok glas. Očajan, gurnuo je kažiprst dubokoniz grlo i kružio njime sve dok nije povratio doručak. Suze su mu navrle u oči. Obrisao ih jedlanom i pošao po vodu kako bi očistio nered koji je napravio. A kad se vratio s vodom izsudopera, osjetio je kako mu toplina teče po nogama. Zaboravio je na vodu i pohitao uzahod, držeći noge skupljene od kukova do koljena. Bilo mu je neugodno što se popišao ugaće, a kad ih je skinuo, nije ugledao mokraću nego krv, od koje su mu hlače pocrvenjele.

Pogledao je svoj ud i vidio da krv teče iz njega. Prestrašio se, ne samo zbog purpurne bojesvoje krvi nego i zato što je nikako nije uspijevao zaustaviti. “Umirem”, zastenjao je.

“Vietnameeee!” doviknula je majka iz kuhinje. “Požuri! Zakasnit ćeš na natjecanje!”



113

“Dolazim, mama!” zacičao je.“Vietname, prestani tako govoriti! Upozoravam te!”“Pusti ga na miru”, progunđala je baka iz svoje mreže.

KA Ž U D A J E TR O T S K Y SÁ N C H E Z sjedio na krevetu i plakao kad je majka ušla u njegovu sobu da gaprobudi. Jednom rukom prekrio je svoje sićušne, kose oči, a drugu je stisnuo na grudima,blizu srca.

“Što je, zlato moje?”“...! ...! ! ...! ! !” mrmljao je Trotsky.Prišla mu je i pomilovala ga po kosi. “Bojiš se što bi se moglo dogoditi na natjecanju, zar

ne?” Sjela je uz njega, zagrlila ga i svojom besprijekorno čistom pregačom obrisala musuze. “Srce mi kaže da ćeš pobijediti, a majčino srce nikad ne griješi.”

Dječak je opustio šaku i bacio pogled preko majčina ramena da vidi je li ono što jeskrivao još u njoj. Ponovno je čvrsto stisnuo šaku i vrisnuo.

“Sve je u redu, ljubavi. Mama je ovdje.”Ali dječak je pustio da ga mašta odnese onamo gdje ništa nije u redu. Tog jutra, još prije

osvita, Trotsky se probudio jer je morao mokriti. Izvukao je kahlicu ispod kreveta i stavio jena madrac. Još pospan, stao je pred kahlicu, gurnuo desnu ruku u hlače, tražeći penis. Rukamu je prešla preko tek izniklih stidnih dlačica, ne nalazeći ud. Prsti su tražili u svimsmjerovima. Pronašao je testise, tople i smežurane, ali ne i penis. Naljutio se i upaliosvijeću. Pospanim očima i rukom tražio je odbjegli ud i nije ga uspijevao pronaći. Trotskyse potpuno razbudio i gotovo se sav usredotočio. Spustio je hlače do koljena i širomotvorenih očiju i rukama pomno istraživao međunožje, razmičući stidne dlačice. Uda jednostavno nije bilo. Štoviše, nije bilo ni najmanje naznake da je ikad imao penis. Tolikose pomeo da je ga je potražio na mjestima gdje ne bi ni mogao biti: u pupku, pod pazuhom iiza ušiju. Razrogačio je oči i objema rukama prekrio usta, kao kad bi njegova majkaugledala zmiju ili kad bi joj netko spomenuo gerilce ili paravojsku. Morao je mokriti, alikako? Možda mu se penis uvukao pod kožu, kao što bi mu se testisi katkad uvukli u tijelo,ostavljajući praznu, smežuranu mošnju. Navukao je hlače i otišao u dvorišni zahod.

Stao je pred školjku, ne znajući što da u

čini; na kraju je

čučnuo, u nadi da

će mu udiskočiti iz karlice. Ali, mokraća je našla drugi put. Iscurila mu je iz rektuma, topla i žuta kao

i obično. Trotsky se vratio u kuću, plačući cijelim putem. Sjeo je na rub kreveta i poželio seprobuditi iz te snomorice. Čak se i štipao za ruku kako bi se uvjerio da ne sanja. A tada jeugledao svoj penis! Vidio ga je kako leži na podu, uz iznošene stare cipele koje je naslijediood oca. Užasnut, sagnuo se da ga bolje promotri: mlohava izraslina veličine dudova svilca, stamnim madežom u sredini. Nekako se bio odvojio od njegova međunožja dok je spavao, idogmizao s kreveta na pod.

Predočavajući si svoj beživotni penis, Trotsky je shvatio da ga se boji. Ako se uspio tako

odvojiti, onda bi mogao biti sposoban i za mnogo više od toga. Mogao bi puzati i uvijati sepoput crva, mogao bi letjeti naslijepo poput šišmiša, a mogao bi čak i napasti njega, svojegagospodara. Nakon nekog vremena, uvjerivši se da njegov otpali ud nije kadar za takve



114

pothvate, Trotsky je nadvladao strah i podignuo ga s poda. Nježno ga je držao na dlanu ipromatrao iz svih mogućih kutova. Nije izgledao kao da je odrezan; korijen mu je biozatvoren, a vrh je izgledao posve jednako kao kad ga je Trotsky posljednji put vidio - glavić

mu je bio prekriven naboranom kožicom. Držeći svoj otpali ud na dlanu, dječak se dubokorastužio.Plakao je sve dok mu majka nije ušla u sobu.

KA Ž U D A S U S E ČE T V O R I C A D J EČA K A sastali na pragu kuće bolničarke Ramirez, malo prije osamsati. Pohitali su u ambulantu, koja je zapravo bila bolničarkina dnevna soba, s mjeromukrašena medicinskim diplomama njezina pokojnog muža i velikom, paučinomprekrivenom slikom ljudskoga kostura, a imala je i poseban ulaz, s ulice. Bolničarka jeotvorila vrata ambulante, još odjevena u muževu pidžamu. Bila je to prsata žena, s bujnim

crnim kovrčama koje su joj obavijale okruglo lice.“Zar ne biste svi trebali biti na putu prema trgu?” upitala ih je pištavim glasom, vidljivo

razdražena njihovom tako ranom pojavom. Stajali su pognutih glava i nisu odgovarali.“Bojite se svih tih glupih cura i njihova glupog natjecanja, je li? Samo pođite! Sve ćete vi tolijepo podnijeti.” Dječaci su plakali i nisu se micali s mjesta. Bolničarka Ramirez zakolutala je očima i rekla: “Dobro, dobro, kvragu! Je li netko ranjen?” Dječaci su odmahnuli glavom.“I bolje da nije, jer ne podnosim krv. Uđite i pričekajte dok se ne obučem.”

Mariquitina bolničarka užasavala se krvi, bljuvotine, proljeva, gnoja, osipa i tuđihgenitalija - dok je svoje smatrala prilično poželjnima. Ne treba ni reći da nije bila dobrabolničarka. Zapravo, uopće nije bila bolničarka. Bila je udovica doktora Ramireza, jedinogliječnika u Mariquiti proteklih trideset godina, pa je od njega napola naučila samo osnovemedicine - kako izmjeriti bilo i krvni tlak, kako očitati toplomjer i slušati stetoskopom, ikako davati injekcije. Nije željela naučiti oživljavanje umjetnim disanjem. Prije osamgodina, nakon gerilskog napada koji je Mariquiti oduzeo sve muškarce, udovica doktoraRamireza nije bila ni od kakve pomoći. Toga dana pokušala je pomoći susjedama iprijateljicama da previju rane, ali bilo joj je zlo čim je vidjela toliko krvi i otišla je kući -tugovati za onim što je sama izgubila. Nekoliko tjedana potom izbila je teška epidemija

gripe: u prvom tjednu podleglo je sedmero djece i tri starice. No tada je liječila nekolikopacijenata i uspjela je zaustaviti širenje zaraze. Udovica Pérez čak je ustvrdila da joj je

“sestra” Ramirez spasila život. Otad su je zvali kad god bi se tko ozlijedio ili razbolio.Čekajući da se gadljiva bolničarka vrati, dječaci su se pravili da nisu dječaci u ambulanti

koji čekaju da se gadljiva sestra vrati. Che se hvalio svojom obilnom i dalekosežnomejakulacijom: “Dečki, budite spremni, vježbao sam za sljedeće natjecanje. Svaki put pucamsve dalje.” Ta izjava dugo je odjekivala u Trotskyjevim ušima. Pokušavao je ostati miran,ali nije se mogao suzdržati da ne grize nokte. “To je bilo glupo natjecanje”, progunđao je.“Ja više neću sudjelovati.” Za to vrijeme se Hochiminh, u jednoj od prevelikih košulja

svojeg pokojnog oca, privijajući na prsa neku debelu knjigu, zabavljao, pamteći nazivekostiju sa crteža kostura. “Ster-num, il-i-um, sac-rum...” Vietnam pak cijelo to vrijeme nijeizustio ni riječ. Na komadu papira napisao je Dobio sam tešku upalu grla pa ne mogu



115

govoriti i držao bilješku u zraku tako da je prijatelji vide.

B O L N IČA R K A R A M I R E Z nije se uspijevala prisiliti da pregleda dječake. Pozivala ih je jednog po

jednog i pitala ih za simptome. Ono što je čula tako ju je prestravilo da ih je smjestazaključala u čekaonici. Bila je sigurna da je suočena s nekom tajanstvenom, jezovitomepidemijom. Prestrašila se, ruke su joj drhtale i osjetila je neodoljivu potrebu da se opere.Skinula je odjeću, stavila je u vreću i dobro je zatvorila; nakon toga se oprala spužvom,neumorno se trljajući dok svaki djelić kože nije izribala nekoliko puta. Zatim se odjenula,malo se umirila i iz ladice izvadila stari medicinski priručnik, relikviju koja se u obiteljinjezina muža prenosila s naraštaja na naraštaj. Htjela je dijagnosticirati bolest, ali odakle dapočne? Pomislila je da bi to pitanje trebao rješavati netko drugi.

KA D J E D O Š L A N AČE L N I C A i doznala loše vijesti, htjela je vidjeti dječake, ali bolničarka joj nijedopustila. No Rosalba nije odustajala.

“Ali, nisi ih pregledala. Kako znaš da ne lažu?”“Da lažu? Zar bi itko lagao o čemu takvom, načelnice? Da ste im samo vidjeh lica... Bili

su prestravljeni. Hochiminh je prekrio grudi debelom knjigom, siroče. A Vietnam nijemogao ni govoriti Kako je to tužno!”

“Ramirez, moram ih vidjeti”, odlučno je zahtijevala Rosalba.“Načelnice, ako uđete u tu čekaonicu, morat ćete četrdeset dana ostati s tim zaraženim

dječacima”, odvratila je sestra Ramirez strogim glasom koji je u načelničinim autokratskimušima zazvučao kao poziv na sukob. Obećala je bolničarki da neće posjetiti dječake alizatražila je ključ sobe u kojoj su bili zatvoreni. Tako je mogla imati dojam da nadziresituaciju. Sakrila ga je u njedrima i krenula po policajku, Ubaldinu udovicu Restrepo.

Policajki nisu rekli ništa određeno o medicinskim problemima dječaka - jer se baš i nijemogla podičiti diskrecijom. Poslali su je da potraži ostalu mušku čeljad u Mariquiti (JulijaMoralesa, Santiaga Marina i oca Rafaela) i dovede ih u ambulantu na detaljan liječničkipregled.

PO L I C A J K A J E P R O N A Š L A Julija Moralesa - ili Juliju, kako su ga češće zvali - u gomili žena kojesu čekale da natjecanje počne. Kao i obično, bio je odjeven kao djevojka, crne kose urešeneraznobojnim cvijećem. “Načelnica te želi smjesta vidjeti”, prošaptala je policajka tojdjevojci na uho. Julia joj je dala znak da krene, a ona će za njom. Tako je i učinila, hodajućisavršeno uspravno, ritmično miješajući kukovima i stavljajući nogu pred nogu s takvompravilnošću da je posramila policajku u crnim kožnim čizmama, suknenim hlačama inabranoj košulji.

Santiago Marin, Drugačija Udovica, radio je u svojem malenom ali bujnom vrtu udvorištu, gdje je uzgajao najbolje rajčice u gradiću. Nakon one noći kad je otpustio svojeg

voljenog Pabla na posljednje putovanje bez povratka, Santiago je bio zamišljen i šutljiv.Nije onijemio poput Julije; samo nije govorio kad nije imao ništa važno reći. Tog dana,saslušavši policajku, Santiago je odjenuo čistu košulju, raspustio svoju dugu kosu i u pratnji



116

Ubaldine krenuo prema ambulanti.Posljednji je u ambulantu doveden otac Rafael. Policajka ga je našla na doručku u

Villegasovoj kafeteriji, a kad ga je obavijestila da je Mariquitu zarazilo “nešto strašno”,

zamolio ju je za nekoliko časaka s Bogom. Ubaldina ga je otpratila do stražnjeg ulaza ucrkvu. Nisu željeli da ih vidi gomila okupljena na trgu - žene su tada već bile nestrpljive izbog toga što dječaci kasne i zbog nesmiljena sunčeva žara. Policajka je čekala predcrkvom, zviždala stare pjesme i gladila držak starog revolvera koji je nosila za pojasom.Kad je odzviždala četvrti napjev, el padre je izašao i zajedno su krenuli prema ambulanti.

PO S L A L I S U I P O M A J K E četvorice dječaka. Morale su doznati za njihove medicinske probleme ipropisanu karantenu. Četiri udovice zahtijevale su da vide svoju djecu i zaprijetile da ćeprovaliti vrata sobe u kojoj su ih držali ako ih načelnica ne pusti da uđu. Dok su sestra

Ramirez i policajka razmišljale ne bi li i njih trebalo zatvoriti, Rosalba je odlučila suočiti sesa gomilom žena na trgu. Postale su tako bučne i razuzdane da je njihov žamor dopirao dosvih zakutaka Mariquite. Još nije bilo ni deset sati ujutro, a sunce je već palilo poput požara.Rosalba je pošla sumornim ulicama, prekrivenim tisućama listova koje je vjetar toga jutraotpuhao s mangovih stabala. Nije bilo ni žive duše. Natjecanje je zaustavilo sve aktivnosti ugradiću, kojih preko ljeta nedjeljom ionako nije bilo mnogo: nekoliko uličnih prodavačica išačica bogobojaznih udovica na jutarnjoj misi. Rosalba se pitala kako će žene okupljene natrgu reagirati na vijesti. Već su bile otporne nakon što su godinama trpjele tolike nevolje, aliova znači kraj svih njihovih nada. Ako sestra Ramirez ima pravo u vezi sa zarazom koja jepogodila dječake, te žene više nikada neće biti s muškarcem. Niti rađati sinove. Ni kćeri.Morat će odlučiti žele li trunuti u tom pustom selu, čekajući muške rođake i udvarače kojinikad neće doći, ili hrabro prijeći one strašne planine što ih okružuju i pronaći ne selo negovelik grad, u kojemu gerilci ne mogu odjednom oteti sve muškarce, gdje ima dovoljnozdravih muškaraca da ih oplode, gdje ima i struje, tekuće vode, automobila i telefona. Amožda čak i onih električnih uređaja koji stvaraju hladan vjetar. Rosalba bi dala sve damože sjesti pokraj takvog aparata.

No što bi te jadne seljakinje radile u velikom gradu, gdje nema zemlje na kojoj bi se

sijalo? Na kraju bi radile kao sluškinje ili prostitutke, jer sečini da su seljakinje koje sepresele u grad kvalificirane samo za ta zanimanja. Što bi provincijalke radile među svim

onim svjetskim damama i kulturnom gospodom? Ljudi bi im se smijali - njihovimdronjcima i bosim nogama. Rugali bi se njihovoj kukuruzom hranjenoj zaobljenosti,njihovoj neuglađenosti, i golim nogama prekrivenim ubodima komaraca. A kad bi teneugledne žene rekle da dolaze čak iz Mariquite, obrazovane dame upitale bi, “kakve kite?”i prasnule u smijeh.

Ne. Te siromašne i prostodušne žene nikada neće otići iz Mariquite. Ostat će ovdje, ukolotečini gdje čak i teški zrak zaudara jednako iz dana u dan, gdje svi znaju kako se tko

zove i tko ima koju manu, gdje nitko nije ni bogat ni uglađen - nego je ponetko samo manjesiromašan i manje neotesan - ali to ionako nije važno jer ih na kraju sve čeka ista kob. Ostatće ovdje, u čistilištu. Jer, Mariquita je upravo to. Čistilište. Samo što to još nitko nije



117

shvatio. Nitko osim načelnice.“Imam loše vijesti”, obratila se načelnica gomili žena, doimajući se neuobičajeno

sabranom. “Riječ je o dječacima”, dodala je, promatrajući zbunjenost žena koja će se za

časak ili dva pretvoriti u patnju. Počela je objašnjavati sve pojedinosti onoga što im sedogodilo, ili barem onoga što joj je rekla bolničarka Ramirez. Govorila im je o tajanstvenopropupalim grudima i o penisima koji se smanjuju ili čak i nestaju bez ikakve najave. Natrenutak je pomislila ne bi li trebala iskoristiti to improvizirano okupljanje da zamoli ženeda pometu ulice i prolaze. Napadalo je toliko lišća da se više nije moglo sigurno hodati. Nočim je izgovorila tu najavu, uši su joj zaparali histerični krikovi i Rosalba je shvatila da jojbaš i nije bilo razumno spomenuti pitanje palog lišća.

Posve slomljena, Magnolia se oslonila na široko stablo i plakala. Pokraj nje, Luisa jezarila lice u Sandrine grudi. Elvira i Cuba liječile su tugu, položivši glavu jedna drugoj na

rame. Ostale žene prekrile su lice rukama, a suze su im curile kroz prste. Što sada?Četvorica dječaka bila su im jedina nada i više ne mogu ništa očekivati. Sjedit će i gledatikako se dani pretapaju u tjedne, tjedni u mjesece, a mjeseci u godine... I tada, jednoga dana,nakon što provedu cijeli život u usamljenosti, umrijet će; ogorčene usidjelice koje nisudoznale što znači imati muškarca, osim svećenika koji im je dahtao za vratom, neobrijanolice trljao im o grudi, ili čak među nogama.

“Kakva me je to nevolja spopala?” vikala je Magnolia Morales i šakama udarala nevinodrvo. “Kakva sramota! Kakva grozna nesreća! Nikad neću biti sretna.” No te jecaje pratilo je i olakšanje: prvi put u životu Magnolia je priznala svoju najveću brigu. Nježno je

milovala hrapavu koru drveta kao da je to muškarac koji se s tugom oprašta od nje. I još jegorče plakala.

U tom trenutku sestra Ramirez vratila se iz ambulante. Lice joj je svjetlucalo od znoja, aoči su joj bile upale. Slijedili su je otac Rafael, Julia i Santiago. Santiago je objema rukamanosio veliku knjigu. Sestra je stala na platformu uz načelnicu i izjavila da je pregledalatrojicu muškaraca. No zapravo, budući da se nisu žalili ni na kakve simptome, samo ih jezamolila da se skinu i sa sigurne udaljenosti provjerila je li sve kako treba i nije li se štopomaknulo. “Nikome od njih ništa ne nedostaje. Cijeli su i netaknuti”, objavila je gomili,

očito misle

ći da donosi dobre vijesti. No njezine novosti nisu nimalo olakšale žensku tugu.Santiaga i Julija nikada ni nisu smatrale muškarcima - a uostalom, Julio i Santiago bili su

istog mišljenja - a što se tiče oca Rafaela, sve je to već bila prošlost, grešna, sramotnaprošlost koje se nijedna žena nije željela prisjećati.

No, sestra još nije bila rekla sve. Najavila je otkriće - jednu naznaku u starommedicinskom priručniku koji joj je bio poput biblije. “Pretpostavljam da naši dječaci pate odbolesti poznate kao...” Dala je znak Santiagu da joj priđe s knjigom. “Da vidimo”, rekla je,otvorila je na stranici obilježenoj suhom kukuruzovinom i odmaknula se da bolje vidi sitnaslova. “Evo ga: Babaloosi-Babaloosi. Tajanstvena bolest, zabilježena jedanput, u zabačenoj

južnoafričkoj pokrajini. Vjeruje se da je Babaloosi-Babaloosi postupno pretvorila djecuplemena Zukashasu u iznimna stvorenja koja nisu bila ni muškarci ni žene. Ta stvorenja,koja nazivaju baba, na kraju su zbog svoje nepristranosti u svim pitanjima postala glavni



118

savjetnici plemena.”“Molim te, prestani”, uzviknuo je otac Rafael. “Sve to nema smisla. Zar ste svi slijepi?

Zar ne vidite da je to Božja kazna?” Krenuo je prema načelnici, a lice mu je izgledalo kao

da upravo trpi napad mišićne distrofije. “Moraš učiniti nešto u vezi s tim glupostima”,prosiktao je.“Ramirez, molim te, nastavi”, rekla je Rosalba bolničarki. Svećenik je gnjevno odstupio

u stranu. Prekrižio je ruke na prsima i odmahivao glavom dok je sestra govorila.“Babaloosi-Babaloosi je potvrdio engleski liječnik Harry Walsh, koji ju je proučavao u

posljednjem desetljeću devetnaestog stoljeća. Nažalost, doktor Walsh umro je 1903. odmalarije, ostavivši nedovršene teorije o toj selektivnoj bolesti. Pleme Zukashasu vjerovalo jeda je to čudo, ali u medicinskoj literaturi bilježi se samo kao zagonetna bolest nepoznataporijekla.” Sestra je zastala i rekla: “Ima li kakvih pitanja?”

Francisca je digla ruku i upitala: “Gdje je Afrika?”Bolničarka je slegnula ramenima i bacila pogled na gomilu, tražeći Cleotilde. Učiteljica

je uvijek imala odgovor na sva pitanja.“Afrika je južno od Europe, između Atlantskog i Indijskog oceana”, odgovorila je starica

iz pozadine. Francisca je zaustila da upita gdje je Europa, ali tada je progovorio svećenik.“Piše li u toj tvojoj knjizi što se dogodilo s tim čudesnim plemenom?” Glas mu je bio

prožet prezirom.Bolničarka je čula svećenikovo pitanje, ali prečula njegovu jetkost. Spustila je pogled na

knjigu i čitala. “Pleme Zukashasu istrijebilo je susjedno pleme Shumitah u etničkim

ratovima 1913., u kojima su poginule tisuće afričkih domorodaca. No ipak, pamti ih se kao jedno od najuspješnijih društava na tom kontinentu.” Zastala je, promotrila slušateljstvo ibezazlenim glasom djevojčice rekla: “Zamislite to: nepristrano ljudsko biće, netko tko nijeni na čijoj strani jer nije ni muško ni žensko. Mislim da su svijetu potrebni takvi ljudi.”Zatvorila je knjigu, uvjerena da je govor završila dubokom istinom.

Trgom je zavladala potpuna tišina. Žene su razmišljale. Prvo su si pokušale predočitikako bi izgledalo nepristrano ljudsko biće, a zatim su pokušale zamisliti društvo bezpredrasuda u kojem vlada pravda i poštenje. No, ništa nisu smislile, jer nikad nisu čule ni za

jedno ni za drugo.“Nitko nije nepristran kao što je to Bog. On nas ne osuđuje”, prekinuo je svećeniknjihove misli, istim jednoličnim, propovjedničkim tonom kojim im je svakoga dana govoriou crkvi.

“Ali Vaš Bog ne živi u našem selu, oče” odvratila je bolničarka Ramirez, osjećajući senapadnutom. “Odustao je od nas, a vi ste jako tvrdoglavi ako još vjerujete u njega.”

“Gorjet ćeš u paklu, huliteljice!” uzviknuo je svećenik. Okrenuo se prema skupu i rekao:“Ne slušajte te budalaste bajke. Bibli ja kaže...”

“Biblija ne kaže ništa što bismo razumjeli i što bi nam nešto značilo”, iznenada se

umiješala bolničarka, lica pocrvenjela od gnjeva. “Koliko je puta mana padala s neba kadsmo bili gladni? Kad je koji naš mrtvi rođak oživio? Vaše bajke nisu nimalo uvjerljivije odmojih, padre.” I bolničarka i svećenik okrenuli su se prema načelnici kao da od nje traže



119

podršku, a pomno su je promatrale i sve okupljene, osjetivši da bi se mogao razviti ozbiljansukob (ništa nije moglo umanjiti njihove probleme osim svjedočenja tuđim nevoljama).

No Rosalba nije odmah odgovorila. Činilo se da razmišlja o svećenikovim i

bolničarkinim argumentima. Bila je svjesna da će ono što kaže ili umiriti gomilu ili ih jošviše razbjesniti. “Kažem da bismo trebale napisati svoju vlastitu Bibliju”, predložila je nakraju i nasmijala se. “Bibliju koja govori nama, koja kazuje o selima razorenim od gerilaca iparavojske. O začaranim selima udovica, usidjelica i penisa koji nestaju preko noći.”

Osim ocu Rafaelu - koji je zakolutao očima - i šačici pobožnih udovica, okupljenimženama ta pomisao bila je zabavna. Kimale su glavom i došaptavale se, a neke su se i potihosmijuljile. Ohrabrena tom umjereno pozitivnom reakcijom na svoju duhovitost, Rosalba jenastavila: “Uostalom, mi izvodimo svoja vlastita čuda. Zar se ne uspijevamo prehraniti svrlo malo hrane? Zar ne hodamo po vodi svakog listopada i studenoga, kad dolaze one

grozne poplave?” zahihotala je.“Jedino čudo koje još ne znamo izvesti je istjerivanje demona”, prekinula ju je sestra

Ramirez, iskosa je pogledavši. Žene su se gorko nasmijale toj primjedbi.“Želim Bibliju koja ne sramoti žene koje vole žene”, iznijela je zahtjev Francesca iz

gomile.“Ni muškarce koji vole muškarce”, ponovila je Drugačija Udovica s platforme.Kako je sve više okupljenih zaneseno dovikivalo svoje zamisli za Bibliju Mariquite,

svećenik je morao progovoriti na latinskom: “Sanctus Dominus Deus Sabaoth...” I polako jekleknuo. “Miserere nobis. Doña nobis pacem.” Raširio je ruke i zabacio glavu. “Pater

noster, qui es in caelis...” Gledao je u nebo i nadao se da će tog časa zagrmjeti oluja, alinebo nikada prije nije bilo tako nepopravljivo vedro.

TO G A P O S L I J E P O D N E V A el padre je klečao na golom padu kapelice i preklinjao: “Zašto, voljeniOče? Zašto im dopuštaš da gade ime Tvoje? One hule na Tebe samo zato da se ne bi moraledostojanstveno suočiti s istinom. Zašto ne dopustiš Svojoj skromnoj pastvi da bude plodna imnoži se? Želimo samo slijediti što si nam propisao, o, Gospode, da naselimo zemljukatolicima i vladamo svim živim bićima na njoj. Zašto si poslao tu pošast da nas mori?”

Govorio je i govorio.A tada se dogodilo nešto neočekivano. Dok je promatrao sliku Mojsija s kamenimpločama s uklesanim Božjim zakonom koja je nakoso visjela na zidu, el padre je zamišljaokoliko je teško moralo biti Mojsiju kad mu je bilo povjereno takvo breme - i tada je krozprozor zablistala sunčeva zraka koja ga je zaslijepila i istodobno mu čudom otkrila istinu.Sjetio se da je u Starom zavjetu Bog spasio Svoj odabrani narod iz ropstva uz pomoć dvanaest strašnih nevolja, a potom je razdvojio vode Crvenog mora kako bi odabrani narodmogao pobjeći iz Egipta. Pa, naravno! To je Bog nakanio kad je poslao prvu nevolju uMariquitu - gerilce, 1992. godine. Pobunjenici su silom novačili i oteli većinu muškaraca,

tih grešnih stvorenja koja su zaobilazila misu i odlazila bludjeli u onu kuću grijeha, Emilijinbordel. Pa, naravno! Ta nenadana bolest dječaka Božja je kazna za žene zbog njihovihstrašnih grijeha: lijegale su jedna s drugom i nisu vjerovale u Boga. A sada sve ima smisla:



120

njegova tajanstvena jalovost, Cheov smanjeni penis, Hochiminhove grudi, Vietnamovamenstruacija, Trotskyjeve samohodne genitalije... sve su to pošasti. Mariquitine pošasti.

“Svjetlo!” prošaptao je kad mu se vid projasnio. “Vidio sam svjetlo!” Bog mu se nije

ukazao u plamenu niti mu se izravno obratio s visine (to je povlastica istinskih svetaca kojuon ne hi trebao očekivati), ali Gospod je ipak otkrio Svoju volju malom svećeniku. Učinio jeto skromnom zrakom sunca, računajući na očev bistri um i zamjedbu. “Bog me odabrao dabudem Mojsije Mariquite!” zaključio je u zanosu. “Hvala ti, Bože!”

Prožet svojom novom spoznajom, ali ne znajući točno što bi trebao biti njegov zadatak uMariquiti, el padre je odlučio potražiti savjet u samoj Božjoj knjizi. Sjeo je na klupu sgolemom Biblijom u krilu i pomnjivo počeo čitati drugu knjigu Mojsijevu, zvanu Izlazak. Umeđuvremenu je gomila na trgu postajala sve glasnijom. Njihov drski žamor prodirao jekroza zidove kapelice poput propuha koji se provlači kroz pukotine i procijepe u njima.

Svećenik je ustao i kroz metalnu rešetku bacio pogled na trg. U podnožju platforme poddrvećem manga sjedili su deseci žena, blebećući o novim Biblijama, Babaloosi-Babaloosi iplemenu Zukashasu. Neće dugo proći, pomislio je otac, i obožavat će idole u ljudskomobliku, poput onih zaraženih dječ aka. Ili još gore, idole lika životinjskoga, poput... poputsebe samih!

Vratio se do klupe, sjeo i čitao dalje Izlazak, sa sve jačom predanošću, sve dok u 32.poglavlju, u recima 26. i 27., nije našao odgovor na svoje pitanje. Prožet strahopoštovanjem,svećenik je rukama prekrio usta i zatvorio oči. Tako je ostao nekoliko trenutaka. Potom jeustao, uspravio se, podignuo bradu i, obrativši se prozoru kroz koji ga je obasjala Božja

sunčeva zraka, tiho izjavio: “Neka bude volja Tvoja.”

OT A C R A F A E L N I J E B I O Z A O ČO V J E K ; bio je samo glup. Utuvio si je jednu stvar u glavu. Zapravo,dvije stvari: da je on moderni Mojsije i da je na Božjem zadatku da spasi narod Mariquite. Utom je smislu nadvladao svoj ponos i otišao se obratiti načelnici u njezinu uredu.

“Želio bih posjetiti dječake radi službe Božje”, počeo je svisoka. No kad se suočio sastrogim načelničinim pogledom, smjesta je promijenio pristup i ublažio ton. “Bolničarka jerekla da imate ključ sobe u kojoj ih držite i mislim da je veoma važno da dobiju svetupričest. Moraju biti u miru s Bogom, načelnice.”

“Ne smijete onamo, oče”, odgovorila je načelnica malodušno. “A zašto ne smijem? Zarzato što bi moja prisutnost... prekinula njihovu mutaciju u...”

“Oče, poštedite me sarkazma”, prekinula ga je Rosalba. “Ni ja ne vjerujem u tuBabaloosi-priču kao ni Vi.” Ustala je i polako otišla do prozora. Ondje je stala, prekrižilaruke na prsima i zagledala se ni u što određeno.

“Pa, drago mi je što to čujem!” odvratio je svećenik. Načelničino priznanje razgalilo ga

je. “Sjajna predvodnica poput Vas ne smije vjerovati svjetovnim objašnjenjima božanskihstvari.”“Oče, prestala sam vjerovati i u Vašega Boga”, smjesta je odgovorila Rosalba, s



121

nepokolebljivim uvjerenjem, kao da izgovara osnove svoje vjere.Otac Rafael polako je hodao po prostoriji. Lice mu je poprimalo jedan izraz za drugim

dok je gestikulirao rukama i glavom, što je svjedočilo o tome da živo razgovara sam sa

sobom. Načelničino priznanje nije ga iznenadilo. Proteklih godina uočavao je znatnoslabljenje vjere kod žena. Većinom su i dalje dolazile na misu jedanput na tjedan, ali otac jeznao da barem pola njih to čini zbog drugog razloga. U malenoj zajednici od trideset sedamudovica, četrdeset četiri usidjelice, deset mladih djevojaka, petero djece, Julije Morales,Santiaga Marina i samoga svećenika, odlazak na misu bio je društvena obveza. Žene semoraju pojavljivati u crkvi jer inače otvoreno objavljuju da su nevjernice - kao što je učinilaFrancisca kad je pronašla blago pod krevetom - i snose posljedice izopćenosti. Činjenica da je osoba na položaju najviše vlasti u Mariquiti potajno priznala da ne vjeruje u Boga značila je da će uskoro biti društveno prihvatljivo ne odlaziti na službu Božju, pa stoga otac Rafael

više nikome neće biti potreban. No, to ga neće obeshrabriti (nije li Mojsije morao podnijetislično stanje?). Ocu Rafaelu sam je Bog dao zadatak i on će ga dovesti do njegova logičnogzaključka.

“Načelnice”, rekao je ceremonijalno. “Kažete da ne vjerujete u bolničarkinu priču, ali dane vjerujete ni u... mojega Boga. Onda, ako smijem pitati, kako objašnjavate to čudno stanjeu kojem su dječaci? Jer, jasno Vam je da je to stanje stvarno.”

“Ne, oče, ne znam je li stvarno. Nisam ih vidjela. Nitko ih ni je vidio. Svoje stanjespomenuli su samo sestri Ramirez i ona ih je odmah zaključala, a da ih nije ni pregledala.Znate kako zna biti osjetljiva i gadljiva.”

“Dakako da znam. Ali ako su dječaci otišli k njoj, to je bilo zato...” Prižmirio je i tišimglasom rekao: “Ne mislite valjda da su sve to izmislili?”

Rosalba je slegnula ramenima. “Samo kažem da su poznati po lukavosti.”“Pa, načelnice, Vaše sumnje možemo raspršiti samo na jedan način”, rekao je svećenik

odlučno.Rosalba je neko vrijeme razmišljala o svećenikovu prijedlogu, a zatim se okrenula,

segnula u njedra i izvadila ključ lokota pod kojim su četvorica dječaka bila držana uzarobljeništvu. “Vratite mi ga za jedan sat”, rekla je kad mu ga je predala u ruke.

OT A C S E V R A T I O U S V O J U N A S T A M B U, smještenu iza crkve. Bila je to malena, zagušljiva soba golihzidova, s jednim prozorom koji je već godinama bio začepljen. Nije tu bilo nijedne slike,čak ni raspela. Na komodi se kočila košara s malim arepama i vrč napola pun chiche. Udovica Morales svake mu je nedjelje darovala komade kukuruza i fermentirani kukuruznisok. Ona mu je i čistila sobu.

Ispod kreveta je izvukao drveni kovčeg, pun svakakvog smeća: bilo je tu plastičnihzdjela, hrđavih cijevi, vijaka i matica, praznih boca raznih veličina, a našao je i tupe koji jenosio kad mu je počela opadati kosa, stolnu svjetiljku, pa čak i žarulje, iz vremena kad je

Mariquita imala struju. Prekapao je po kovčegu, očito u potrazi za nečim. Ispraznio jegotovo cijeli kovčeg prije nego što je naišao na predmet koji je tražio: bocu srednje veličine,s čepom pričvršćenim ljepljivom vrpcom. Podignuo je bocu prema svjetlu koje je dopiralo



122

kroz prozor. U njoj je bilo nešto tekućine. “Aleluja!” uzviknuo je i poljubio je. Zatim ju jestavio u džep sutane.

Zanemarujući nered koji je napravio na podu, svećenik je otišao do komode, uzeo vrč i

privio ga uz tijelo što je čvršće mogao, zgrabio košaru s arepama i pohitao na ulicu, premaambulanti.Che, Hochiminh, Vietnam i Trotsky razveselili su se kad su ugledali svećenika. Bili su

istinski katolici i znali su: kad sve propadne, uvijek mogu računati na Boga - ili barem na jednog od Njegovih izaslanika. Otac je odmah iznutra stavio lokot na vrata i zaključao ga tepočeo pregledavati dječake jednoga po jednoga, tražeći neki znak strašne pošasti koju im jeGospod poslao. Osim njihovih crvenih očiju i grozničavih izraza lica, izgledali su mu posvenormalno. No otac je znao da ne smije vjerovati svojim očima: vražji putovi su varljivi.Neupadljivu košaru i neupadljivi vrč stavio je na stari stol i stao iza njih, promatrajući

dječake. Posjeo ih je te počeo govoriti o Bogu i Njegovoj volji. Govorio je jezikom Biblije, jezikom odveć uzvišenim da bi ga oni razumjeli. Nešto o tami i kraljevstvima, o ludilu ipošasti, o razaranju i kaosu. A možda i o anđelima. Potom je govorio o svetoj pričesti.Također nerazumljivo. Toliko nerazumljivo da se Hochiminh pitao je li el padre u ekstazi.Kad je završio, zapovjedio je dječacima da odu svaki u svoj kut i izmole tri Zdravomarije iVjerovanje. “Za pokoru”, rekao je, premda ih nije ispovjedio. U međuvremenu, izvadio jebocu iz džepa i otvorio je. Vrlo oprezno je pretočio njezin sadržaj u vrč chiche i gledao kakose brzo otapa. Čvrsto je zatvorio bocu čepom i vratio je u džep.

Razriješeni od svih svojih grijeha, dječaci su se poslušno poredali pred improviziranim

oltarom. Poredali su se po visini. Lijevo je bio najniži, Vietnam, pa Trotsky, Che i na krajuHochiminh. Pognuli su glavu i prekrižili ruke na grudima. Svećenik je pomislio da izgledajukao anđeli. Osim što nemaju krila ni plavu kosu. Pravi anđeli moraju imati plavu kosu.

El padre je podignuo ruke u zrak i počeo razgovarati sa Svemogućim. “Obraćamo Ti se,Oče”, rekao je, “po Isusu Kristu, Sinu Tvojem.” Rukom je načinio znak križa nad košarom ivrčem. Zatim je dodao: “Po Njemu molimo Te da prihvatiš i blagosloviš ove darove koje Tinudimo kao žrtvu.” Sklopio je ruke, zatvorio oči i nekoliko trenutaka šutio.

Kad je Hochiminh uočio da se svećenik sprema prelomiti hostiju, on, kao ministrant -

prosječan, ali ipak ministrant - nagonski je zapjevao: “Jaganj

če Božji, koji oduzimaš grijehesvijeta: smiluj nam se...”

El padre je uzeo arepu iz košare, a kako nije imao pliticu na koju bi je stavio, prelomio ju je nad oltarom. Oprezno je pustio da komad padne u vrč i izgovorio još nekoliko svojihnerazumljivih riječi. Uzeo je arepu, podignuo je pred lice i zatražio da mu se dječacipribliže, sve dok poslušna stvorenja nisu došla do ruba oltara, tako da su osjećala očevzadah iz usta. Uzeo je malenu arepu iz košare i pokazao im je. “Tijelo Kristovo”, rekao je.

“Amen”, odgovorili su jednim glasom. Jedan po jedan, dječaci su primili svetu pričest.Potom je svećenik objema rukama uzeo vrč i dao ga Vietnamu, rekavši: “Krv Kristova.”

“Amen”, ponovno su odgovorili dječaci. Jedan po jedan, prinosili su usnama vrč i gutaliobline količine chiche - slatke, aromatične, blago paprene - i povlačili se svaki u svoj kut.

“Pomolimo se”, rekao je svećenik. Raširio je ruke i čvrsto zatvorio oči. No umjesto da se



123

moli, nestrpljivo je čekao da grobnu tišinu prostorije naruši prvi zvuk upozorenja.Vietnam je počeo ubrzano disati, a potom nepravilno, i sve polakše. Zakašljao se.Svećenik je zapjevao: “Neka se blagoslov Boga Svemogućega...”

Trotsky je osjetio da ne može gutati. Srce mu je nepravilno lupalo u premalenim mugrudima. Zbunjen i uplašen, strgnuo je košulju, ljutito hropćući.“... Oca...”Che je htio pozvati upomoć - utroba mu je gorjela - ali čeljust mu se ukočila i riječi mu

nisu izlazile iz grla.“... i Sina...”Hochiminh je zavrištao od boli. Grčevito je bljuvao, lica natopljena znojem.“...i Duha Svetoga...”Sva četvorica uspjela su se uspraviti i zakoračiti jedan prema drugome. Nisu htjeli

umrijeti na koljenima.“...spusti na vas...”Jedan po jedan, pali su na pod, gdje su se grčili u baricama bljuvotine dok nisu izgubili

svijest.“Pođite u ime Kristovo!” zapovjedio je otac, glasom nalik na vrisak. Poslije toga, tišina.

Grobna tišina od koje ga je prožela jeza. Otvorio je oči: soba je bila mračna, lišena života.Na brzinu je poljubio površinu oltara i obavio uobičajene pobožnosti. Zatim je krenuoprema vratima. Kad je gurnuo ključ u lokot, osvrnuo se preko ramena na jezovit prizor:četiri dječaka izbuljenih očiju i ljubičaste, znojem natopljene kože. Četiri dječaka s ustima

punini pjene i krvi. Četiri nepomična dječaka.El padre je duboko uzdahnuo.Ključ se lako okrenuo u bravi.Soba je postala ledeno hladna.A mutni zrak bio je prožet vonjem izmeta i gorkih badema.



124

-amilo Santos, 1 god.

Rimokatolički sve/enik

9ojna +postrojba+ poslana da istra"i pokolj sastojala se od potporučnika !est naoru"anihvojnika osjetljivog mladog liječnika i mene. 5skoro sam doznao za!to6 u selu nije bilo

ničega osim nekoliko ru!evnih ku$a s čijih se pročelja gulila bijela boja i čistine bez drve$a

koju su nazivali trgom. /z svih zakutaka dopirao je zadah smrti.+Zakasnili ste+ promrmljala je bezuba stari'a čim smo iza!li iz kamiona. (lečala je uz

gomilu dijelova ljudskih tijela koje je prikupila poku!avaju$i ih slo"iti kao da su to dijelovi

slagali'e. -u" nepopločane 'este bilo je jo! osaka$enih tijela i odsječenih udova. 2ladiliječnik spustio je na tlo svoju torbu s instrumentima i pribor za prvu pomo$ te povra$ao

naslonjen uz drvo. 9ojni'i ne!to bolje prilago0eni na ratne u"ase hodali su okolo ipre"ivjelim svjedo'ima postavljali beskorisna pitanja kao da nam je prioritet bio daotkrijemo tko je počinio taj zločin.

+Gdje su ranjeni'i4+ upitao sam istu "enu.

+9ama pred očima+ odgovorila je i jednom rukom pokazala na sebe a drugom na

skupinu "ena # udovi'a majki i sestara # koje su nosile tijela na le0ima prikupljale komade

svojih mu"eva i je'ale. +Svi drugi su mrtvi+ dodala je.

/znenada je iz malenog skupa istrčala djevojči'a. +8ako glava: ,a!la sam tatinu glavu:+izjavila je gotovo sa zanosom. Pri!la je bezuboj "eni i uručila joj krvavu mu!ku glavu.

Stari'a ju je prihvatila objema rukama mirno i ogledala je sa svih strana prije nego !to ju je polo"ila sebi u krilo li'em prema dolje. +Jo! nam nedostaju ruke+ rekla je djevojči'i. +,e

mo"emo ga pokopati bez njih. /mao je tako lijepe ruke...+ -jevojči'a se poče!ala po glavi.

svrnula se okolo i pogledala u mene kao da tra"i savjet !to da učini. / ja sam se osvrtao.

,i ja nisam znao !to da učinim.Stari'a je izvadila rupči$ i počela nje"no brisati krv s blijedog li'a u svojem krilu. Zatim je

podignula glavu zagledala se u 8ibliju u mojoj ru'i i rekla6 "&adre, trebaju nam 9a!e

molitve za vječni pokoj na!ih mu"eva. 2olim 9as počnite odmah.+Pogledao sam bespomo$nu "enu bolesnog liječnika i ravnodu!ne vojnike te sam

odjednom shvatio !to mi je činiti. 9ratio sam se u kamion i 8ibliju zamijenio za lopatu.

(atkad čak ni 8og nije najva"niji.



125

DEVETO P OGLAVLJE

Dan kad je vrijeme stalo

Mariquita, 23. lipnja 2000.

DE S E T S E U D O V I C A prije osvita potajno okupilo u školi da rasprave o tome kako ubiti

svećenika. Neke su iz kuhinje donijele noževe i valjke. Druge su pokupile teško kamenje stla. Nisu se mogle složiti o konkretnoj metodi pa su odlučile da svaka na svoj način trebapridonijeti njegovu ubojstvu. Podijelile su se na dvije petočlane skupine. Prva, koju jepredvodila udovica Sánchez (Trotskyjeva majka), zaputila se prema glavnom ulazu u crkvu.Druga, predvođena udovicom Calderón (Vietnamovom majkom), lukavo je krenula premastražnjoj strani zgrade.

Udovica Calderón kamenom je udarala u stražnja vrata, koja su vodila u svećenikovuodaju. “Izađi, ubojico djece!” povikala je. “Izađi smjesta, gade, ili mi ulazimo!” Ostale četiri

učinile su isto, upućujući svećeniku svakojake pogrde. I skupina na glavnom ulazuzapovijedala je ocu da izađe, prijeteći da će inače zapaliti crkvu.Otac Rafael prestravljeno je zvonio crkvenim zvonom, očajnički dozivajući upomoć

policajku, ili načelnicu, ili svoje najpredanije sljedbenice, a možda i Boga. NačelnicaRosalba i policijska narednica Ubaldina dotrčale su do žena i savjetovale ih da ih gnjev neponese.

“Moramo osvetiti smrt svojih sinova”, uzviknula je udovica Sánchez.“Nećemo dopustiti da taj gnjus ostane nekažnjen za ubojstva naše djece”, pridružila se

udovica López.

Rosalba je zamolila gnjevne žene da razmisle o tome nije li oko za oko pogrešno načelo,i nije li pokop četvorice pogubljene dan prije već dovoljno velika tragedija za Mariquitu.Bila je tako ustrajna da su pristale poštedjeti svećenika pod uvjetom da smjesta ode izMariquite.

Načelnica i svećenik kratko su porazgovarali kroz malenu metalnu rešetku na glavnimvratima.

“Morate odmah otići”, rekla je Rosalba.“Načelnice, to nije pravedno”, odgovorio je drhtavim glasom. “Posvetio sam....”“Vi nemate moralno pravo govoriti o pravednosti. Nemate pravo govoriti ni o čemu”,

prekinula ga je Rosalba. “Dajem Vam jedan sat da se spakirate, jer inače ću pustiti žene dadođu po Vas.” Vratila se sve brojnijoj gomili žena pred crkvom i šutke gledala kako



126

čovječuljak iznosi smotani madrac, naslonjač za ljuljanje, svoju golemu Bibliju, mali drvenikokošarnik, vreće, kutije i zavežljaje te ih tovari na mulu - dar obitelji Restrepo za očevudvadesetu godišnjicu službe u Mariquiti, 1991. Kad je završio, mula se već jedva držala na

nogama.U strahu da bi se žene mogle pokajati zbog svoje slabosti i ipak ga linčovati, svećenik imse približavao s oklijevanjem. Okupile su se na objema stranama glavne ulice, ostavljućinjemu i muli tek dovoljno prostora da prođe. Duboko je uzdahnuo, prikupio hrabrost ivodeći mulu krenuo kroz gomilu, pognuvši glavu tek toliko da zaštiti oči od kišice koja jepočela padati. Dok je prolazio, žene su postajale sve gnjevnije. Udovica Calderón pljunulamu je u lice i briznula u plač. Udovica Ospina pokušala je skočiti na njega, ali dvije ženezgrabile su je za ruke. “Ubojico! Ubojico!” vikala je, gušeći se u jecajima. Ostale ženesvojski su se trudile da ga ne ubodu nožem, premlate valjkom ili zadave golim rukama.

Umjesto toga, glasno su se molile da umre polaganom, bolnom smrću, bez ikoga da ganjeguje.

Svećenik se nije usudio reći zbogom, čak ni načelnici, koja je svih tih godina podupiralanjegovu crkvu i trpjela to što se često miješao u njezine poslove. Njegov krivonogi ipogureni lik smanjivao se sve dok se nije izgubio u magli što se nadvila nad cestu prema jugu. Kad je nestao, mještanke su odahnule. Okrenule su se i polaganim hodom krenuleprema crkvi. Prema ničemu.

Ubrzo su otkrile da je otac Rafael uzeo sve što je njegova tegleća životinja mogla nositi,pa i više od toga. Nije ponio samo svoju imovinu nego je ukrao svijećnjake, slike, raspela,

svijeće, kalež, zaslon od trske koji je mnogo godina služio kao ispovijedaonica, ofucani fraki otrcanu vjenčanicu koje su nosili svi mladenci u Mariquiti još od 1970. - i, kao osvetu zaneprijateljstvo koje mu je cijelo mjesto iskazivalo - njemu, izaslaniku Boga Svemogućega -matičnu knjigu rođenih. Nije ostavio ništa osim klupa i crva u njima, i gorkog okusakatoličanstva u ustima gotovo svih žena u Mariquiti.

NA K O N Š T O J E el padre otišao, malobrojne preostale vjernice i dalje su išle u crkvu. Hodale suoko stare zgrade, zagledavale se u rupe na golim zidovima gdje su na hrđavim čavlima

nekoć visjele slike njihovih omiljenih svetaca, kle

čale pred sjenama prevelikih križeva,šaptom molile Zdravomarije i pjevušile svete pjesme.

Učiteljica Cleotilde Guarnizo preuzela je na sebe obvezu da svako jutro u šest sati zvonicrkvenim zvonom, pa ponovno u podne, i na kraju u šest poslijepodne. Nakon nekolikotjedana, jednoga jutra naišla je na prepreku: crkveni sat stao je protekle noći u minutuposlije ponoći. Učiteljica, koja nikad nije imala sat, nije znala točno vrijeme. Uzalud jetražila veliki srebrni ključ kojim se navijalo sat - pronašla je samo njegovu praznu kutiju.Shvatila je da je otac sa sobom ponio i ključ. “Prokleti otac”, promrmljala je.

KA D J E ČU L A L O Š U V I J E S T, načelnica je naložila policajki Ubaldini da ide od vrata do vrata upotrazi za ispravnim satom ili radioaparatom. Ubaldina je vidjela da sva klatna svih satovavise u srednjem položaju, da sve kazaljke svih satova što je i da svi radioaparati skupljaju



127

prašinu na policama i stolovima u kutu, jer su im se baterije odavno ispraznile. Nekeudovice već su bile izvadile neke njihove dijelove. Primjerice, udovica Morales služila segumbima potenciometra kao gumbima na haljini, a od metalnih dijelova i žica načinila je

narukvice koje su njezine kćeri na tržnici trampile za jaja. Udovica Villegas je u truplosvojeg radija posadila prelijepu ljubičicu i stavila je na prozor svoje skromne kafeterije, gdje je cvala četiri puta godišnje, uz staru sliku pape Ivana XXIII.

Udovica vlasnika bara Eloisa isto je tako zamijenila unutrašnjost svojega ručnog sataizblijedjelom slikom lica svojega umorenog muža. Kad bi je tko upitao koliko je sati,pogledala bi u sliku na satu, duboko uzdahnula, i na kraju melodramatičnim tonomizgovorila: “Prerano mi je da ga zavolim, a prekasno da ga zaboravim.” Drugim ženama taj je odgovor bio vrlo duhovit. Često su je zaustavljale na ulici samo da bi ga čule. No Eloisa,rođena kapitalistica, pretvorila je svoj izum u poslovnu priliku i počela prerađivati

pokvarene ručne satove u okvire za fotografije, koje je razmjenjivala za hranu.Malo prije sumraka, policajka se uputila u načelničin ured da joj priopći što je našla, ili

bolje rečeno, što nije našla.“Načelnice, s dužnim poštovanjem”, rekla je Ubaldina, “predlažem da smjesta pošaljete

nekoga u grad da kupi nov sat ili baterije za stare.”Načelnica je kroz prozor izgubljeno gledala u nepomični crkveni sat. Zamišljala je

Mariquitu zamrznutu u vremenu: gradić udovica i usidjelica koje više nikada neće čuti plač novorođenčeta. Siroti gradić, osuđen na beskrajnu bijedu. Tek oronule straćare bez tekućevode i struje, raspršene podno visoke planine koja će ih uskoro progutati.

“Možda imaš pravo”, namrštila se načelnica. “Možda bih smjesta trebala nekogaposlati...” No tada je njezino sanjarenje krenulo drugim smjerom: Mariquita zamrznuta uvremenu, gradić koji više nikada neće vidjeti muškarce, okrutne gerilce, ni zločin. Gradić naseljen hrabrim, samodostatnim ženama koje od jutra do mraka obrađuju zemlju i nikadaneće odustati, pa čak ni u najstrašnijim okolnostima. Gradić koji zaobilaze bolesti itragedije, a i smrt ga je zaboravila.

Načelnica se zadovoljno smiješila kad je dodala: “A možda bih samo trebala pričekati jošnekoliko sunaca.”

NA K O N N E K O L I K O S U N A C A policajka se ponovno uputila u ured načelnice, kako bi joj rekla da supijevci, svi do jednoga, prestali kukurikati.

“Zbunili su se”, rekla je Ubaldina kategorički.“Smiješno”, odvratila je načelnica. “Kakvi su to glupi pijevci koji ne znaju kad se sunce

diže?”“Pijevci nemaju mozak kao Vi i ja, načelnice”, rekla je Ubaldina, pogledavši iskosa

Rosalbino neprijateljski raspoloženo lice. “Navikli su na aktivnost tijekom dana, a mir prekonoći. A sada se dani ne razlikuju od noći.”

Doista, dan u u Mariquiti više nije bio dan. Oslobođene od tiranije crkvenog sata, nisusve žene trampile stvari na tržnici, ili plijevile vrtove; nisu sve bile budne. A kad bi palanoć, nisu sve spavale, ili se prevrtale u postelji, ili potajno vodile ljubav s nekom drugom



128

ženom, ili se šaptom molile u tami. Svaka žena provodila je svoju razliku između dana inoći, i mijenjala je iz dana u dan. Mariquita je postala nepredvidiva, poput oluje s tučomusred lipnja - premda, doduše, više nitko nije znao ni kad je lipanj.

J U T R O N A K O N Š T O S U P I J E V C I prestali kukurikati, načelnica je pohitala istražiti problem svremenom. Odjenula je nedjeljnu haljinu, koja nakon toliko nedjelja više nije bilamliječnobijela neko blijedožuta, i izlizanih rukava. Nedavno se toliko toga dogodilo da višenije točno znala koliko je prošlo dana ili noći, pa joj se nedjeljna haljina činila prikladnom.Odlučila je ostati vjerna uobičajenom sustavu razlikovanja dana od noći jer je držala da jenjezina odgovornost da bilježi događaje barem s obzirom na to je li nebo svijetlo ili tamno.Činilo joj se da bijeli pas koji se češe nasred ulice potvrđuje njezino uvjerenje da je sve uMariquiti u najboljem redu.

Pa što ako ti glupi pijevci ne žele kukurikati? mislila je, hodajući ulicama. Kad smonauč ile živjeti bez muškaraca, možemo nauč iti živjeti i bez kokota. U tom trenutku ugledala je golu ženu kako trči prema njoj. Imala je dugu crnu kosu koja je izdaleka izgledala kao dalebdi, a usahle dojke poskakivale su gore-dolje jedna po jedna, poput klackalice. Rosalba seukopala u mjestu, kao da je spazila gerilca. No kad se gola žena približila, načelnica jeprepoznala Magnoliu Morales.

“Što to radiš?” zarežala je načelnica. “Što ti je da poput kakve luđakinje gola tumarašulicama u rano jutro?”

“A kako znate da je rano jutro?” odgovorila je Magnolia kad je došla do daha.“Pa, sunce je upravo izašlo.”“Vrijeme postoji samo u našoj svijesti, načelnice.” Magnolia je govorila tako tiho da joj

je glas blažio dušu. “Netko nam je rekao da je jutro kad sunce izađe, a kada zađe, onda jenoć. Netko je rekao da bismo se trebale buditi u zoru, a u sumrak odlaziti na počinak, i da uodređeno doba dana moramo doručkovati, ručati i večerati. Ali, načelnice, pokušajte rećistablu manga da mu plodovi ne dozore dok Vi ne pojedete naranče. Pokušajte reći ruži da neuvene sve dok Vam se oči ne naužiju njezine ljepote”. Glas joj je postajao sve glasniji.“Recite kravi da da je više mlijeka.” Nije mnogo prošlo, a već je vikala: “Ne, nitko mi više

nikada neće re

ći kada da što

činim! Oslobodila sam se od vremena kao ruža!” Kad jezavršila, čučnula je na pete i, ne dižući pogled s načelničina unezvjerenog lica, ispraznila

crijeva na tlo, uz osmijeh nepomućena zadovoljstva.Načelnica je htjela nešto reći. Možda reći da mango ni ruža nemaju mozak, kao ni oni

glupi pijetlovi, ali kad je shvatila što Magnolia čini, zaključila je da ni ona nema mozga.Zgađeno se udaljila, jednom rukom začepivši nos, a drugom brišući znoj sa čela.

RO S A L B A J E S K R E N U L A desno na prvom uglu na koji je naišla i požurila se pustom ulicom. Nijedošla ni do pola kad je ugledala staru udovicu Pérez, uobičajeno odjevenu: u crnu haljinu

dugih rukava, pretjerano konzervativnu, s čipkastim ovratnikom, barem dva broja veću da bi joj pristajala. Klečala je i brala tratinčice iz vrta udovice Jaramillo.

“Dobro jutro, señora Pérez”, uljudno je pozdravila načelnica. “Koji je danas dan?”



129

Starica je preko ramena pogledala Rosalbu, kao da je načelnica njezina sjena. Zatim jeslegnula ramenima i rekla: “Kada ste stari kao ja, svaki dan vam je isti.”

“Shvaćam”, pokroviteljski je rekla načelnica, “ali recite mi je li dan ili noć”.

“Svaki trenutak je pravi trenutak da se hvali Krist, naš Gospod.”Rosalba je zakolutala očima i duboko uzdahnula. Potom je pokušala još jedanput: “Je livrijeme za doručak ili za večeru?”

Udovica je ponovno slegnula ramenima i stisnula usne. “Vidite li one ptice?” Trznula jesvojom šiljastom bradom prema paru golubova koji su kljucali plod guave pod stablom. “Jasam poput njih. Jedem kad pronađem nešto za jelo.” Ustala je, okrenula načelnici leđa iodgegala dalje sa stručkom cvijeća u lijevoj ruci.

Rosalba nije znala što bi rekla. Pošla je za staricom, sve dok joj nešto nije palo na pamet.“Kamo idete s tim cvijećem?”

“U crkvu”, odgovorila je starica, ne osvrćući se. “Prinijet ću ih Bogu.” Načelnica sepokušala prisjetiti je li ona sama ikad išta prinijela Bogu. Nekoć je bila pobožna katolkinja igotovo svaki dan pohađala misu, gotovo svake noći se molila i poštovala svih desetzapovijedi. No je li ikad išta prinijela Bogu? Ne, zapravo se nekoliko puta naljutila kad je naimproviziranim oltarima u crkvi uočila pljesnive kriške kukuružnjaka ili trule plodove guaveili manga, ili pak luk ili rajčicu. “To je odvratno i nije higijenski”, govorila bi ocu Rafaelu,koji je obećavao da će češće čistiti oltare kako se ne bi nakupljala gamad.

“Jeste li se obećali Bogu, señora Pérez?”“Nisam.” Señora Pérez doimala se razdraženom. “Samo svaki dan odlazim u crkvu i

prinosim Mu cvijeće.”“Svaki dan? A jeste li išta dobili zauzvrat?”Udovica se ukopala u mjestu i okrenula se, a svetačko joj lice poprimilo je ogorčen izraz.

Zatim je rekla: “Za razliku od Vas, ja ne težim za bogatstvom i moći. Moja nagrada je viša:pribavljam si mjesto u raju, i kad preminem, imat ću dobro mjesto uz najkreposnije duše.”Rekavši to, udovica se ponovno okrenula i pošla svojim putem, pjevušeći pjesmu Bogu.

Načelnica se naslonila na uličnu svjetiljku - bolje rečeno na stup jer je svjetiljka jošdavno bila ukradena - i gledala kako starica polagano nestaje u daljini. Kako je to tužno,

pomislila je. Ta sirotica prolazi kroz život s jednom jedinom svrhom: da se pripremi zasmrt!

Č I N I L O S E D A S E sunce igra skrivača s načelnicom. Samo dvaput, možda triput pokazalo je lice,ali kao da to nitko osim načelnice nije ni primijetio.

“Dobra večer, načelnice!” doviknula je Francisca kad je Rosalba prolazila. Bila je uspavaćici i četkala dugu kosu pred otvorenim prozorom, kao da joj je ulica zrcalo. Rosalbanije odgovorila.

Stavila je ruku nad čelo, zasjenila oči i pogledala u sunce. Tako je stajala nekoliko

trenutaka, a potom krenula dalje.“Dobar dan, načelnice!” doviknula je Virgelina Saavedra. Ona i senilna baka Lucrecia

sjedile su pred kućom na klimavim stolcima; djevojka je plela pokrivač, a starica se



130

odmarala, doimajući se mrtvom. Rosalba im se blago nasmiješila i krenula dalje.“Dobro jutro, načelnice”, pozdravio ju je Santiago Marin, Drugačija Udovica. Sjedio je

na svojim stepenicama, bez košulje i bos, a duga kosa padala mu je na ramena. Rosalbi je

laknulo jer je napokon čula da netko kaže riječ “jutro”.“Dobro jutro i tebi, Santiago!” zacvrkutala je. “Možeš li mi reći koliko je otprilike sati?”“Hm, da vidim.” Santiago je ustao, segnuo pod prljavi otirač i izvukao papirnatu vrećicu.

U njoj su bile dogorjele svijeće lojanice. Prebrojio ih je, kimajući glavom. Potom jepogledao svijeću koja je gorjela na zemlji i objavio: “Četiri svijeće i tri četvrt.” Rosalba jenestrpljivo čekala da Santiago nekako objasni tu besmislicu sa svijećama, ali on očito nijepomislio da bi to bilo potrebno. Zatim je stavio novu svijeću na vrh stare i stisnutih usananasmiješio se Rosalbi.

“I? Koliko je sati?” upitala je iznova, s tragom razdraženosti u glasu.

Tek tada je Santiago shvatio da joj nije poznat njegov način računanja vremena. Polako joj se približio i počeo objašnjavati. “Načelnice, vidite, u mojem vremenu događajeodređuje dogorijevanje svijeće.” Podignuo je papirnatu vrećicu u zrak. “Palim jednu po jednu svijeću i za nebeski put sunca obično mi je potrebno deset svijeća. Prvu svijeću palimkad se probudim. Prije nego što dogori, ja već radim u povrtnjaku. Dok radim, često dogore još dvije svijeće, pa još jedna dok kuham ručak, i još jedna poslije ručka, dok se odmaram.Za rad prije sumraka trebaju mi još dvije svijeće, i na kraju još dvije prije odlaska napočinak.”

“To je samo devet svijeća”, strogo je primijetila načelnica.

“Posljednja je za Djevicu Mariju.”“A što ako ti vjetar ugasi svijeću, a ti to ne primijetiš?”“Ništa. Jednostavno je upalim kad vidim da se ugasila.”“A što ako prespavaš? Što ako se probudiš kad je sunce već visoko na nebu?”“Onda mi treba manje svijeća”, narugao se Santiago, kojemu je načelnica već počela

dodijavati, zabacio svoju prelijepu dugu kosu i izgubio se negdje u kući.Uvrijeđena, Rosalba se podbočila i bacala poglede uz i niz ulicu. Kad se uvjerila da nitko

ne gleda, sagnula se, puhnula i ugasila Santiagovu petu svijeću. Potom se mirno udaljila,

lakim korakom miješajući velikom zadnjicom na povjetarcu.

V I L L E G A S O V A K A F E T E R I J A, jedina u selu, bila je prazna kad je ušla načelnica. Vlasnica, udovicaVillegas, bila se opustila u starom drvenom naslonjaču i zurila u krhku ljubičicu u loncukoja je počivala u prozoru. Kafeterija je u biti postojala radi pet ratarskih obitelji koje nisuimale nikoga tko bi im kuhao, a obroke su plaćale svojim plodovima.

“Što ima za ručak?” upitala je načelnica.“Još nisam ništa skuhala”, odgovorila je udovica ogorčeno, ne skidajući pogled s biljke.“Ali zašto? Pa podne je! Tvoje mušterije brzo će doći.”

“Više neće. Dolaze kad god im se prohtije. Jedna naruči ručak, druga naruči doručak, atreća pita što ima za večeru. U ovom prokletom gradiću sve je naopako”, rekla je.

“Umirem od gladi”, objavila je Rosalba. “Nije mi važno što kuhaš.” Otišla je do šanka, iz



131

vrča nalila vodu u veliku šalicu od plave plastike i stavila na stol kod udovice Villegas.Zatim je sjela, nasuprot stare slike pape Ivana XXIII.

“Da nema ove ljubičice, i ja bih izgubila pojam o vremenu”, rekla je udovica Villegas.

“Znate li da ova vrsta ljubičice cvjeta svakih devedeset dana?”“Jesi li skuhala barem rižu? Ljudi jedu rižu u svakom obroku.”“Već sam tri puta odgledala cijeli taj ciklus i on nikad ne odstupa. Potrebno je deset dana

da procvatu pupoljci, još dvadeset da im boja izblijedi, pa još deset dana da cvjetovi uvenu.“Katkad su purpurasti, katkad plavičasti, ali uvijek su lijepi.”

“U Italiji ne jedu mnogo riže”, rekla je Rosalba, razmišljajući o debelom papi. “Jedušpagete, dan i noć.” Zamislila je papu kako za doručak proždire cijelu zdjelu špageta. “Zatebe ne znam, ali ja više volim rižu.”

“Ja više volim purpuraste”, odvratila je udovica. Nekoliko trenutaka je šutjela, a zatim

nastavila tišim glasom: “Prema mojim proračunima, cvjetovi će izdržati još sedamnaestdana, što znači da za dvadeset pet dana moje kćeri mogu početi orati, a tada...” Zastala je ipočela bez riječi brojiti na prste. “Za trideset tri dana mogu početi sijati!” izjavila je. “Boljeda to zapišem.” Ustala je i izgubila se iza čipkastog zastora.

Rosalba je bila ljutita! Kako se usuđuje ignorirati načelničinu narudžbu! Strijeljala jeočima od šalice s vodom na stolu, preko krhke ljubičice, do pape, pa od pape natrag našalicu s vodom, i tako nekoliko puta, kao da se bori sa svojom savješću dok donosi teškuodluku.

Nakon nekog vremena udovica Villegas se vratila i laknulo joj je kad je vidjela da je

načelnica otišla. A tada je uočila plastičnu šalicu na prozoru, praznu. Srce joj je prepuklokad je shvatila da se njezini dragi cvjetovi kupaju u blatu preplavljene lončanice.

VR A T I V Š I S E K UĆ I , načelnica je bila počela kuhati juhu od krumpira i sjetila se da je baš tog jutra potrošila svu sol koju je imala u kuhinji. Ubrala je šest plodova manga iz voćnjaka,stavila ih u košaru i otišla na tržnicu da ih trampi za sol. Na tržnici nije bilo veselo.Nekoliko malih rajčica, juka i suhih naranči bilo je raspršeno u u praznim vrećama na tlu.Načelnica se počela raspitivati za Elviju udovicu López, poznatu i kao “solarica”. Elvia je

zbog svojeg indijanskog podrijetla znala dobiti sol iz izvora slane vode na brijegu blizuMariquite. Satima bi kuhala izvorsku vodu u velikoj bakrenoj tavi, sve dok se ne bizgusnula. Kad bi se voda ohladila, na dnu tave prostirao bi se sloj grube soli. Bila je gorka izrnata, ali dovoljno dobra kao začin i konzervans.

“Solarica još nije došla, načelnice”, rekla joj je žena bez ijednog prednjeg zuba.“Hoće li uskoro doći?”“Ne znam kako računa vrijeme”, odgovorila je žena i slegnula ramenima.To je već postao uobičajen odgovor na pitanje o tome kad je tko gdje, i načelnica se sve

više uzrujavala zbog njega.

Plodove manga trampila je za nekoliko rajčica i otišla.

NAČE L N I C A J E P O G N U T E G L A V E pokunjeno hodala pustim ulicama Mariquite, očajna zbog toga što



132

se njezin gradić pretvara u Babilon bez kule. Kako da vlada zajednicom u kojoj točnovrijeme pokazuju lojanice, ljubičice ili ritam nečijih crijeva? Kako će ikada ostvariti neki odvelikih planova koje je skovala za svoj gradić udovica, kad se devedesetčetvero ljudi ne

može složiti je li jutro jutro, a noć noć? Možda, ako bi sklopila oči i pošla na drugu stranu,možda bi sve to zaboravila. Možda je to jedini način da se podnese život. Da, možda jeRosalba riješila tajnu egzistencije: kad god naiđete na prepreku na putu, morate samozatvoriti oči i krenuti u suprotnom smjeru. Možda je Rosalbina majka cijelo vrijeme imalakrivo kad je govorila da su najgori slijepci oni koji ne žele vidjeti. Možda Rosalba nijemorala vidjeti, uistinu vidjeli sve ružno što se događalo oko nje.

A možda je ipak morala.Hodala je gore-dolje mirnim ulicama, doimajući se poput mrava zbog svojih tankih

udova i bujne zadnjice; osjećala je svoj osobni neuspjeh kad je napokon vidjela, uistinu

vidjela iscrpljene žene kako rade na suhim poljima pod jarkim suncem, grbeći se kako imobitelj ne bi umrla od gladi; stare straćare ispucanih, korovom obraslih zidova koje samo štose ne sruše; mršave pse i mačke kojih je nekim čudom bilo sve manje kako je oskudicabivala sve težom.

Načelnica je pognute glave pokunjeno hodala pustim ulicama Mariquite i napokon ječula, uistinu čula kokodakanje kokoši udovice Sánchez, koja ih je dresirala da nesu jaja unjezinu postelju, i roktanje Ubaldininih svinja, koje je držala u kući da ih ne bi tko ukrao.

Tog sunčanog popodneva, na dan koji nitko ne pamti, u gradiću kojeg se nitko ne sjeća,sirota načelnica odjevena u nedjeljnu haljinu tumarala je ulicama, doimala se poput mrava i

osjećala osobni neuspjeh.



133

Rogello Villamiar, 20 god.'ri(adnik desničarske (aravo$ske

Zvao se Góngora i bio je tek neobrazovan seljak kao i ja. 1li bio je u vojs'i mnogo dulje

nego ja i postao je vo0a voda. 2eni su dodijelili njegovu deta!manu i tako sam svjedočioonome !to $u ispripovijedati.

,ekoliko dana gonili smo kolonu gerila'a kroz d"unglu i ve$ se činilo da ih je progutala

bujna vegeta'ija. 7tjeli smo odustati i vratiti se u bazu kad smo nai!li na grupi'u/ndijana'a pet ili !est njih. Znali smo da /ndijan'i u toj regiji hrane pobunjenike i često ih

kriju u svojim rezervatima. /ndijan'i su bili goli tijela oslikanih bojom. (ad su nas opazili

dali su se u bijeg pa smo im pu'ali u noge. Svi osim jednoga uspjeli su pobje$i u gusti!. 3aj

se oslikao jarkim bojama pa je bio laka meta. 8io je to nizak mu!kara' duge kose a kadsmo ga vezali za drvo činilo se da je jo! ni"i. 2etak ga je pogodio u lijevo bedro i li'e mu se

grčilo od bola. dmaknuli smo se i pustili vo0u voda da učini ono !to najvi!e voli.

+Gdje su geril'i4+ upitao ga je Góngora. /ndijana' je otvorio usta kao da "eli ne!to re$i

ali nije pustio ni zvuka. Góngora mu je pri!ao i dvaput ga pljusnuo po li'u # /ndijan'e ni!ta

ne mo"e poniziti kao pljuska. Góngora mu je ponovio pitanje. 3aj put /ndijana' je glasnozagrgljao. Góngora ga je /jutito udario dr!kom pi!tolja po li'u. /ndijana' je opet ispustio

onaj stra!an zvuk a li'e mu se izobličilo od bola. (rv mu je !ikljala iz nosa ali nije htio re$i

na!em vo0i ono !to je "elio čuti.

Góngora je obasuo /ndijan'a uvredama a zatim mu uperio pi!tolj u sljepoočni'u irekao6 +Gubim strpljenje. Gdje se kriju prokleti geril'i4+ /ndijana' je ispu!tao sve stra!nije

zvukove a oči su mu se iznenada napunile suzama. Zarobljeni'i bi dotad ve$inomprogovorili pa makar zato da okončaju patnju6 svi su znali da $e nakon !to razve"u jezik

ipak biti ubijeni. Zato sam se divio lojalnosti i hrabrosti tog /ndijan'a. )inilo se da su

nerazumljivi zvukovi koje je ispu!tao jedini način na koji je mogao izraziti strah a danikoga ne izda.

Góngora se odmaknuo nekoliko koraka uperio pi!tolj /ndijan'u u glavu. Gledao sam u

/ndijančeve oči6 blijedo je gledao kroz Góngoru kroza sve nas. Potom sam pogledao svoje

drugove pa Góngoru. 1 kad je pritisnuo okidač samo sam pogledao u stranu.Poslije smo doznali da su geril'i /ndijan'ima i!čupali jezik.



134

DES ETO P OGLAVLJE

Dan kad je vrijeme postalo žena

Mariquita, (datum nepoznat)

NAČE L N I C A V EĆ N E K O L I K O D A N A nije izlazila iz svoje spavaće sobe; bila je u teškoj depresiji.

Doživjela je poraz u svojim pokušajima da vlada Mariquitom. Ona je nesposobna, glupa,umišljena, samodopadna, sredovječna žena koja je dobila životnu priliku i neslavno jepropala. Dva glavna događaja u njezinu takozvanom mandatu - Prokreacijska kampanja iUredba o sljedećoj generaciji - završila su neslavno. Gradić još nema tekuću vodu, struju nitelefon, a sve pristupne ceste već su obrasle gustišem. Mariquita kao da je izbrisana sazemljopisne karte države.

Stoga je Rosalba doživljavala jak osjećaj krivnje, a još jači od krivnje bio je strah: strahda je njezin mandat načelnice u opasnosti. Uskoro će se neka urotiti da je svrgne, neka

mlađa, inteligentnija i s boljim kvalifikacijama.Dok je depresija trajala, Rosalba nije viđala svoje malobrojne prijateljice i poznanice.Ulazak u spavaću sobu dopuštala je samo svojoj stanarki. Vaca joj je triput dnevno donosilahranu, davala joj redovite izvještaje o ženama koje su došle u posjet ili u potragu zanačelničinom pomoći, i nestrpljivo slušala kako Rosalba ponižava samu sebe. No jednoga jutra, kad joj je bilo dosta Rosalbina jadikovanja, Vaca je otišla po savjet bolničarke.

„Načelnica više ne voli samu sebe”, rekla je bolničarka Ramirez kad je saslušala dugpopis simptoma koji je izložila Vaca. Propisala je šalicu čaja od mažurana osam puta nadan, česta kupanja spužvom, nošenje čiste odjeće i šminkanje ako na tržnici uspije pronaći

ikakvu šminku. I tako je Vaca otišla kući, izvukla Rosalbu iz postelje na trijem, okupala jehladnom vodom i pustila je da gola leži na suncu, poput oprane plahte, da se osuši. Zatim jepomogla Rosalbi da odjene crvenu haljinu, a prosijedu joj kosu savila u punđu dobra tricentimetra više nego obično, tako da se vidio Rosalbin vrat.

NA K O N T R I D E S E T D V I J E šalice čaja od mažurana...

Tama se počela lijeno spuštati na Mariquitu. Osjećajući se malo življe, načelnica je izašlai sjela na stube. Ulica je bila pusta i samo je iz daljine dopiralo postojano lupanje. ZacijeloOspine melju kukuruz, pomislila je Rosalba. Zamislila je krepku udovicu Ospina kakoteškim bičem mlati zrna.

Rosalbine misli prekinuo je zvuk koraka. Nagnula se naprijed, prižmirila prema sjeni



135

koja se približavala i prepoznala bezizražajno lice učiteljice. Cleotilde je ne posjećuje. Niječak ni pitala kako joj je. No Rosalba nije zamjerala starici što je ravnodušna prema njoj.Ako itko u gradiću može reći da je načelnica bila nepravedna prema njoj, to je Cleotilde.

“Dobro Vam jutro, señorita Guarnizo”, rekla je Rosalba neobično ljubaznim glasom.Učiteljica joj je uzvratila samo pokretom glave i prošla pokraj nje onoliko brzo koliko su jojdopuštale njezine sedamdeset četiri godine i artritisni nožni prsti. “Biste li mi se pridružilina juhi, señorita Guarnizo?” doviknula je Rosalba. “Vaca uvijek pripremi malo više.”Cleotilde je naglo zastala. Poželjela je reći da, vrlo rado, ali poziv je bio iznenađenje - nijese mogla prisjetiti kad ju je načelnica posljednji put pozvala u svoju kuću - i unatoč svojojprirođenoj blagoglagoljivosti, učiteljici su ponestale riječi.

“Señorita Guarnizo, molim Vas.” Rosalba gotovo da je bila ponizna. “Potrebni su miVaši mudri savjeti o nekim pitanjima koja me muče.“

Mudri savjeti, savjeti, vjeti, ti... Riječi su odjekivale u učiteljičinoj svijesti. Okrenula se,ne posve uvjerena da razgovara upravo s načelnicom. No jadan prizor koji je ugledalaraspršio joj je sve sumnje. Sjedeći tako sama, gledajući u svoje noge - natekle, u otrcanimsandalama - pred oronulim pročeljem svoje kuće, nekoć drska načelnica doimala se krajnjenesretnom. Cleotilde je kažiprstom spustila naočale na vrh nosa. “Drago mi je čuti da seovdje cijene moji savjeti”, napomenula je.

Rosalba se plaho nasmijala i, obraćajući se učiteljičinim koljenima, rekla: “Vašepreporuke ne samo da se cijene, señorita Guarnizo, nego se za njima žudi kao za kapimavode u pustinji.”

Pustinji, ustinji, stinji, nji... Laske su odjekivale od zidova hodnika na putu premaRosalbinoj blagovaonici.

Potom, nakon što su pokušale po dvije zdjele juhe, a Rosalba se nekoliko puta ispričalazbog toga što Vaca baš i ne zna kuhati, dvije žene sjedile su u visokim naslonjačima odtrske, pile kavu i analizirale “katastrofalne posljedice”, kako se izrazila Cleotilde, koje će“vremenska dilema”, to su pak bile Rosalbine riječi, imati po Mariquitu ako se taj problemne riješi bez daljnjeg odlaganja.

“Jeste li promislili moguća rješenja?” zanimala se Cleotilde.

“O, nekoliko njih”, slagala je Rosalba. “Ali nisam zadovoljna nijednim od njih ipomislila sam da bismo Vi i ja večeras mogle... smisliti nešto.”“Vrlo rado”, odvratila je učiteljica, “ali već je kasno i moram pripremiti predavanje iz

etike za sutra. Posjetit ću Vas sutra poslijepodne.”Vidljivo nezadovoljna, Rosalba je ustala i ushodala se u krugovima, pogledavajući na

nebrojene popise koji su uredno složeni visjeli sa svih zidova njezine kuće: popisi prioriteta,ažurirani broj udovica i djevica, rasporedi čišćenja i dezinficiranja seoskih domova,inventari lijekova potrebnih za ambulantu, bilješke o njezinim odavno neisplaćivanimplaćama, popisi pasa i mačaka lutalica s iscrpnim opisima - i njih je redovito ažurirala jer su

i dalje tajanstveno nestajali - i popisi popisa. Zabilježila je cjelokupnu povijest Mariquiteotkad su odvedeni muškarci, u dnevniku besmislenih popisa.

Odjednom joj je palo na pamet da se razlog njezina neuspjeha krije u tome što je svaki



136

dan svoje načelničke karijere provela planirajući što će učiniti sutradan. Žrtvovala je svojedanas onome sutra, koje se neizbježno pretapalo u danas i odmah se ponovno žrtvovalosljedećem sutra, uvijek iznova, bez prestanka.

“Ne, señorita Cleotilde”, na kraju je žustro odvratila Rosalba. “Mariquitino vrijeme nemože čekati sutra. Smjesta moramo poraditi na njemu.”“Ali... što će biti s mojim predavanjem?”“Pa, otkažite ga.”“Ali moje učenice će...”“Učenicama recite da ste bolesni, ili da ste na drukčijem računanju vremena. Zaboga, pa

to je samo predavanje iz etike!” Čuvši posljednju primjedbu, učiteljica se namrštila.

NAČE L N I C A I UČ I T E L J I C A provele su noć i potrošile nekoliko svijeća u razmišljanju i razgovoru ovremenu. Govorile su o tome kako Santiago Marin pali svijeće, a udovica Villegas promatraljubičice, te priznale da je nužno uspostaviti jedinstven sustav koji bi svakome u gradićuomogućio da na jednak način mjeri trajanje događaja.

“I dalje mislim da biste trebali poslati nekoga u grad da kupi sat i kalendar”, napomenula je učiteljica. “Opći pojam vremena uspješno se upotrebljava već stotinama godina.” Svojupreporuku poduprla je, govoreći vrlo iscrpno o teorijama g. Isaaca Newtona i g. AlbertaEinsteina, i citirala ih je s takvim autoritetom da je načelnica zaključila kako je učiteljica

osobno raspravljala s tom gospodom o njihovim hipotezama.“Vi predlažete”, rekla je Rosalba čim joj je učiteljica dala priliku da progovori, “da se

vratimo tradicionalnom, muškom pojmu vremena, prema kojemu je vrijeme slugaproizvodnog rada”.

“Na neki način da, ah...”“Odbijam potkrijepiti to shvaćanje, señorita Guarnizo. Mi živimo u svijetu bez

muškaraca.” Nakratko je zastala kako bi sredila misli, i dodala: “Znate što bih voljelaučiniti? Voljela bih uspostaviti ženski pojam vremena: teoriju ženskog vremena Rosalbeudovice de Patiño i Cleotilde Guarnizo.” Dok je govorila, ruka joj je letjela zrakom kao dapiše svoje riječi po nekoj nevidljivoj površini. Stvari su joj se sada činile mnogo manjemračnima. Ako riješi tu krizu, pomislila je, dokazat će mještankama da je i dalje sposobna isnalažljiva.

U R A S P R A V I O P R E T P O S T A V L J E N O M ženskom pojmu vremena, načelnica i učiteljica porekle suciklične promjene u okolišu, poput putovanja ptica selica, upornih najezda komaraca ipredvidljivih metamorfoza crno-žutih leptira koji su nastavah to područ je. “A što akoizumru?” argumentirala je Rosalba. Izmjenu dana i noći priznale su kao prirodnu i

konkretnu metodu računanja vremena i nju su željele zadržati.“A klima?” predložila je Cleotilde. “Imamo dva pouzdana godišnja doba, kišno i sušno.”“Ne bih znala”, odgovorila je Rosalba. “Vrijeme je posljednjih godina postalo tako



137

nepouzdano da se čak i drveće zbunilo. Ne zna treba li narediti pupovima da cvjetaju ililišću da pada.”

A tada je Cleotilde doživjela prosvjetljenje.

“Menstruacija!” uzviknula je i istog trenutka osjetila golemo zadovoljstvo. Bila jesigurna da bi menstruacija, kao isključivo žensko stanje, bila prikladna za načelničin ženskipojam vremena. No predložila ga je i zbog pomalo zlobne želje da napakosti Rosalbi, koja je, učiteljica nije dvojila u to, upravo prolazila kroz menopauzu. Prije dvadesetak godina isama Cleotilde doživjela je tu životnu promjenu. Nekako je još mogla podnijeti tjelesneneugode koje ju prate, ali emocionalni simptomi iznenadili su je i bacili u tešku depresiju.Osjećala se nepotpunom, tek napola ženom, napola dovršenom. Zaključila je da se sadanačelnica tako osjeća.

“Hm!” promumljala je Rosalba, čuvši učiteljičin prijedlog. “Ne bih rekla da se računanje

vremena u našoj zajednici može oslanjati na menstruaciju. Svaka ima drukčiji ciklus.” Noobje žene znale su da sve žene imaju jednake cikluse. Nedugo nakon što je u Mariquitivrijeme stalo, ciklusi svih žena sinkronizirah su se. Bilo je to neočekivano, kao da jepriroda, očekujući kaos do kojeg bi došlo s nestankom vremena, zaključila da joj je dužnostomogućiti svim ženama da precizno održavaju isti raspored poslova i dana. Premda priroda još nije uspjela u tom svojem naumu, otad su se svakih dvadeset osam sunaca u svimdvorištima u Mariquiti sušili četverokutni komadi tkanine koje su žene nosile kao donjerublje tijekom svojih perioda.

“Žene u ovom gradiću mogu se osloniti barem na menstruaciju”, rekla je Cleotilde.

“Doduše, Vi više baš i ne možete.” Zastala je i uputila Rosalbi pogled razumijevanja teutješno dodala: “Ne brinite se, načelnice. Neću reći ni živoj duši. Sve nas to čeka u nekomtrenutku.”

Rosalba je odlučila prečuti učiteljičinu jetku primjedbu. “Vaša zamisao ne nudi ništanovo teoriji koju želimo stvoriti”, rekla je. Nije to željela priznati, ali u vezi smenstruacijskim kalendarom doista joj je smetalo samo to što bi ovisila o drugim ženama -plodnim ženama - da joj kažu je li treći ili dvadeseti dan. Da sam barem deset godinamlađ a, pomislila je. Ne bih bila samo nač elnica u Mariquiti nego i njezin hodajući

kalendar. “Možda i ne nudi”, odgovorila je Cleotilde, “ali trinaestomjesečni dvadesetosmodnevnikalendar u velikoj će mjeri pojednostavniti računanje i bilježenje vremena. Osim toga, akosinkroniziramo vrijeme s Mjesečevim mijenama, Mariquitin kalendar ostat će upotrebljiv itočan i u dalekoj budućnosti.”

Rosalba se nasmijala. “Zar stvarno vjerujete da hrpa žena koja polako umire uzabačenom kutku svijeta ima ikakvu budućnost?”

“Dakako da imamo budućnost. Je li dobra ili loša, to je drugo pitanje.” Prstom jenamjestila naočale na nosu.

“Budućnost je samo u ... sanjarijama kojima se prepuštamo”, zamišljeno je rekla Rosalba.“To je smiješno!” otresla se Cleotilde, odmahujući glavom. “Kad ne bismo imale

budućnost, onda bismo baš mogle i obrnuti tijek vremena, natrag u prošlost. Tako bismo



138

barem znale kamo idemo.”Ta primjedba, koliko god bila besmislena, snažno je utjecala na Rosalbu. Isprva se

doimala ozbiljnom, zatim zamišljenom, pa zbunjenom, zapanjenom, i na kraju opet

ozbiljnom. Neko vrijeme u sobi su se čule samo kapi kiše koje su se upravo bile počelerasprskavati na prozoru. No tada je Rosalba odjednom uzviknula: “Señorita Cleotilde, Viste genijalni! Apsolutno genijalni! Vratit ćemo se kroz vrijeme. Da, prihvatit ćemomenstruacijski kalendar koji ste predložili, ali pritom ćemo obrnuti tijek vremena!”

“Ali načelnice, ne možemo preokrenuti tijek vremena. To je samo...”“Naš ženski kalendar počinjat će posljednjeg dana prosinca, a završavati prvog dana

siječnja. Ili još bolje, te dosadne nazive mjeseci zamijenit ćemo s trinaest svojih naziva.”Rosalba se jako uzbudila i ustala iz naslonjača.

Cleotilde se pak jako zabrinula, pa je i ona ustala. “Načelnice, to je bio samo hipotetički

argument. Nisam htjela da ga shvatite doslovno.”“Mogli bismo početi mjesecom Rosalbe, a nastaviti mjesecom Cleotilde. Nije li to

pravedno? A ako želite da počne mjesecom Cleotilde, meni je svejedno.”“Načelnice, htjela sam reći da...”“Znam što ste htjeli reći, señorita Cleotilde. Htjeli ste reći: kad vrijeme teče unatrag, ljudi

mogu promijeniti tijek svojega života. To je čudesna misao! Vratit ćemo se u vremenu,riješiti mnoge probleme u svojoj prošlosti i stvoriti svijetlu budućnost za sve nas.”Cleotilde je odmahnula glavom i duboko udahnula.

“A koliko daleko u prošlost bismo trebale otići?” nastavila je Rosalba. “Prvo, htjela bih

izbrisati sve naše glupe građanske ratove. Doista nema potrebe da se borimo među sobom.Isto vrijedi i za onaj smiješni rat za nezavisnost iz 1810. Nikad nećemo biti ničija kolonija,pa se taj rat nije ni trebao voditi. A tek dan otkrića Amerike? Kako je to bilo strašno!Stvarno bih htjela izbrisati cijelu tu stranicu povijesti. Ne bismo trebali biti otkriveni barem još tisuću godina. Ili bismo mi trebali otkriti Europu. Što mislite, señorita Cleotilde?”

Gospođica Cleotilde mislila je da je načelnica izgubila razum. Upravo je to bila nakanilai izreći kad je u sobu ušla Vaca, noseći pladanj s dvjema zdjelama i parom žlica.

“Doručak”, objasnila je.

“Izvrsno!” rekla je Cleotilde. “Umirem od gladi. Što je to?”“Vruća juha.”“Opet?” Cleotilde nije uspjela prikriti prizvuk razočaranosti. “Ja svako jutro jedem jaje.

Zar nemate jaja?”“Kad bih imala ijedno jaje, pojela bih ga sama”, rekla je Vaca i spustila pladanj.“Pa, nadam se da u njoj ima barem kakva mesa”, nije se predavala Cleotilde. “Ima li?”“Možda”, odvratila je Vaca i slegnula ramenima.“Više je mesa na komarčevoj nožici nego u ovoj juhi”, ogorčeno se požalila Cleotilde,

miješajući bistri uvarak s komadićima korijandra. Pokušala ju je jesti žlicom, ali u njoj nije

bilo ničega čvrstog. Zato je uzela zdjelu u ruke i doslovno popila juhu jednim gutljajem.Kad je završila, ustala je i nadlanicama počela ravnati svoju kratku kosu.

“Odlazite, señorita Cleotilde?” Ako učiteljica ode, pomislila je Rosalba, neće se vratiti



139

sve do sljedećeg sunca - ako se uopće i vrati. A tada će projekt već izgubiti zamah.“Da, načelnice, idem.. Već imate rješenje za najteži problem. Naime, ako kalendar koji se

odvija unatrag išta rješava. Vjerujem da ostalo možete osmisliti i sami.”

“Doista mislim da biste trebali ostati”, rekla je Rosalba, glasom koji je više zvučao kaoupozorenje nego kao molba. “Kako ćete moći ustvrditi da je Mariquitino žensko vrijemenapola Vaša zamisao ako mi ne pomognete da koncipiram dokument sa svim njegovimpojedinostima?”

Ta rečenica djelovala je kao pljuska u lice učiteljici. “To i jest napola moja zamisao”,zarežala je. “Kanim Vam pomoći da koncipirate taj dokument. Samo moram malo odspavatiprije nego što počnemo raditi na njemu.” Skinula je naočale i protrljala oči člancimakažiprsta.

“Odmorite se u mojem krevetu”, predložila je Rosalba. “Prilično je udoban.”

Cleotilde nije voljela spavati u tuđem krevetu. Imala je oštar njuh i nije mogla spavati uoblaku neugodnih mirisa koji obično dopiru iz tuđe posteljine i madraca. Koliko god da jebila umorna, zaključila je da bi radije pisala taj dokument nego spavala u načelničinusmrdljivom krevetu. Sklopila je ruke iza glave i neko vrijeme hodala naprijed-natrag po sobii razmišljala. Na kraju je uzela list papira i okrajak olovke, gurnula ih preko stola premanačelnici i rekla: “Rosalba, diktirat ću Vam.”

“Molim?”začudila se načelnica. Nije znala što ju je više zaprepastilo: to što je nazvanaosobnim imenom ili to što se od nje zahtijeva da piše po diktatu.

“Ovako pišite, draga moja: U svrhu uspostavljanja Vremenskog odbora pet mladih,

zarez.” Zastala je kako bi Rosalba zapisala tu rečenicu, ali načelnica, i dalje smetena, počela je mrmljati nešto nerazumljivo. Zanemarujući načelničinu zbunjenost, Cleotilde je nastaviladiktirati: “zdravih, zarez.”

“Oprostite, señorita Cleotilde”, pokušala je prigovoriti Rosalba.“Draga moja, molim Vas da dignete ruku kad poželite postaviti pitanje ili otići na

zahod.” Učiteljica je pričekala nekoliko trenutaka da Rosalba digne ruku, ali kako tonačelnica nije učinila, ona je nastavila sa sljedećom rečenicom. Na kraju je Rosalba počelazapisivati stavke i klauzule, križati ih i prepisivati, sve dok nisu imale nacrt zakona kojim su

obje bile zadovoljne.

UV OĐE N J E Ž E N S K O G V R E M E N A neće biti lak zadatak, mislila je načelnica. Posebice sada, kada jesvaka žena na svojem vlastitom vremenu. Bit će teško već i okupiti mještanke radi objaveuredbe. Rosalba je znala da će među tvrdoglavim mještankama naići na otpor. Morat će seitekako potruditi kako bi ih uvjerila da će zajednički vremenski okvir poboljšatiproduktivnost u Mariquiti, a time i životne uvjete svake obitelji. No najteže će joj bitiuvjeriti ih da će uvođenje lunarnog kalendara u kojemu vrijeme teče unatrag na krajuomogućiti svima njima da dobiju drugu priliku na ovomu svijetu.

No, vjeruje li ona uistinu u to? upitala se Rosalba. Misli li doista da bi drevni kalendar,okrenut unatrag, bio dobar za sve? Možda i ne. Što bi on značio za Magnoliju Morales, koja je rekla da vrijeme postoji samo u svijesti osobe? Vjerojatno, ništa. Bi li sustavni kalendar



140

privukao udovicu Pérez, koja je izjavila da svaki dan živi na isti način? Zacijelo ne bi.Možda Magnolia i udovica Pérez imaju pravo u svojoj ekscentričnosti. Žene su po prirodiidealistične i romantične, i premda muškarci te osobine uvijek smatraju manama, možda je

došlo vrijeme da ih žene uzdignu kao jedinstvene ženske vrline, i primijene ih usvakodnevici. Rosalba je držala da bi žensko vrijeme trebalo dopuštati neograničen brojpojedinačnih tumačenja, tako da može postojati istodobno kao službeni sustav cijelezajednice, a bezgraničan u idealističnom, romantičnom i plodnom umu svake žene.

Načelnica je tu misao podijelila s Cleotilde, koja je i dalje hodala naprijed-nartag po sobi,s rukama na leđima.

“Sviđa mi se ta zamisao”, rekla je stara gospođica. “Ali mislim da bi mještanke moraleimati barem jedan parametar, jer ćemo inače imati deset Magnolija koje gole trče okolo itvrde da je vrijeme... gola bradavica ili nešto slično. Predlažem da zatražimo da svaki

mjesec svaka žena odabere vrlinu koju želi steći ili manu koju želi ukloniti i usmjeri svojusvijest na nju.” Napokon je sjela u naslonjač, uvjerena da je rekla nešto važno i konkretno.

Nedugo potom, dvije žene udubile su se u dugotrajan razgovor o moralu, pravdi, vjeri,dostojanstvu, ispravnosti, velikodušnosti, toleranciji, predanosti, odlučnosti, strpljivosti,snazi, nadi, odgovornosti, povjerenju, optimizmu, mudrosti, promišljenosti, razumijevanju,taktičnosti, intuiciji, zdravom razumu i mnogim drugim stvarima koje su smatrale vrlinama.Zatim su govorile o poroku, grešnosti, zlu, huškanju, ratobornosti, pokvarenosti,bludničenju, zlostavljanju, zloći, nepravdi, okrutnosti, izopačenosti, samodopadnosti,ponižavanju, preljubu, zajedljivosti, ogorčenosti, osrednjosti, egoizmu i mnogim drugim

stvarima koje su smatrale manama. Nakon toliko govora o vrlinama i manama Rosalba iCleotilde odlučile su da umjesto mjeseci i godina - koje su proglasile besmislenim riječima -žensko vrijeme treba uvesti kao preč ke i ljestve prema samousavršavanju. No za razliku odzastrašujućih ljestava prema uspjehu ili slavi koje su smislili muškarci, te ljestve vodile bidolje i samo dolje jer, kako je izjavila Cleotilde: “Osim Boga, nitko nije našao slavu navisini.” Žene Mariquite nikad neće osjećati prisilu da se penju. Umjesto toga, poticat će ihse da se spuste sve do samoga dna, gdje će njihova svijest, karakter i duša postićisavršenstvo, a što je najvažnije, gdje će savršenstvo imati onoliko različitih definicija koliko

bude žena.

OD J E D N O M I H P O R E M E T I Š E zvukovi izvana: na ulicama je zavladala pometnja. Rosalba iCleotilde iz daljine su čule kreštave glasove Marikićanki kako neprekidno ponavljaju isturečenicu.

“Što kažu?” upitala je Rosalba.“Nisam sigurna”, odgovorila je učiteljica, stavivši dlan iza uha. “Ali, bijesne su.”

Rosalba je uzdahnula. “Uvijek nešto.”“Zar ne bismo trebale pogledati što im je na umu?”



141

“Ma neka se pobiju. Ne smijemo izaći iz ove kuće dok ne budemo imale prihvatljiv nacrtkalendara.” Pružila je Cleotilde list papira i počela šiljiti olovku nožem koji je i sam vapioza oštrenjem. “Znate li crtati, señorita Cleotilde?”

Prije nego što je učiteljica uspjela reći “naravno”, začulo se gromoglasno kucanje navratima i u sobu je uletjela Vaca.“Načelnice, morate odmah izaći”, počela je Vaca, hvatajući dah. Objasnila je kako je

skupina mještanki, iskoristivši Rosalbinu odsutnost, otišla k Ceciliji i zahtijeva da se glasaza novu načelnicu. Cecilia ih je pokušala razuvjeriti, ali žalile su se da Rosalba nije učinilaništa za Mariquitu, da plodovi njihova uzgoja ne mogu ni izdaleka prehraniti sve mještanke ida su većinom već zaboravile okus mlijeka. Nadalje, mlađe žene okrivljivale su načelnicuzbog toga što je omogućila ocu Rafaelu da ih lukavo prevari, a starije su je optuživale da jepustila svećenika nakon što je ubio njihove nevine sinove. Nisu dale mira Ceciliji i morala

je na brzinu prirediti izbore, na kojima je policijska narednica Ubaldina izabrana kao novanačelnica u Mariquiti. “Cecilia je to upravo objavila”, rekla je Vaca. “Još slave na trgu, noseUbaldinu na ramenima i kliču joj.”

I tek tako, bez ikakva upozorenja, Rosalba se morala suočiti s onim od čega je najvišestrahovala. Srećom, stvari su se u međuvremenu promijenile. Prvi put nakon nekolikosunaca Rosalba je imala dojam da vlada situacijom. Ne samo da je obnovila samopouzdanjenego je još jedanput bila blizu toga da postigne nešto posebno za Mariquitu. Ovaj put nećedopustiti nikome i ničemu da joj to pokvari. Otići će k njima i urazumiti ih. Sigurna je da će je žene izabrati jednoglasno.

VA N I J E V L A D A L A zagušljiva vrućina. Od slabe kiše koja je pala ranije zrak je postao težak iljepljiv. Prozori na većini kuća bili su širom otvoreni, ne zato da bi povjetarac osvježio sobenego da bi vrućina izišla van. Hodajući ulicom s Vacom i Cleotilde, Rosalba je srela samodva psa skutrena u sjeni stabla i dug red marljivih mrava. Osim njih, na ulicama nije bilonikoga živoga.

Kad su tri žene dospjele do trga, začule su pjevanje i vidjele proslavu oko Ubaldine.Mještanke su zanemarile svoje pojedinačne rasporede i okupile se da bučnom zabavomproslave izbor nove načelnice. Rosalba se pokušala obratiti nekima od njih, ali jedva da su je i zamjećivale. Nije samo bila svrgnuta nego je i blijedjela, nestajala. Smjesta je odbacilapomisao da ih urazumi i prešla na plan B. Izvukla je pištolj iz korica, uperila ga u nebo iispalila jedan od dva metka koji su joj bili ostali. Kao da su u odjeku detonacije osjetilekakvu čaroliju, žene su prekinule slavlje i hitro pobjegle u crkvu, jedino mjesto gdje su seosjećale sigurnima - posebice otkad više nije bilo svećenika. Samo Cecilia Guaraya ostala jenepomična nasred trga. Držala je komad papira s rezultatima glasanja.

“Što sam ti učinila da si me izdala?” upitala je Rosalba Ceciliju. Vrući pištolj tresao joj seu drhtavoj ruci.“Rosalba, molim te, nemoj se ljutiti na mene”, preklinjala je Cecilia, obraćajući se cijevi



142

pištolja. “Žene u ovom selu tvrdoglavo su se odlučile pobuniti. Pristala sam prirediti izboresamo ako i tvoje ime bude na listiću.” Pružila je list papira Rosalbi. “Ti si druga po brojuglasova”, rekla je.

Rosalba je zgrabila papir iz Cecilijine ruke i bacila pogled na njega. “Ma, izvrsno!”dobacila je prezirno. “Druga, s dva bezvrijedna glasa!” Zgužvala je papir u lopticu i bacilaga natrag, prema Cecilijinim nogama. Zatim je spremila pištolj u korice i krenula premacrkvi, u pratnji Vace i Cleotilde.

U kući Božjoj Rosalba je dostojanstvenim hodom prolazila između redova klupa.Njezino autoritativno držanje izazivalo je strah, a ne naklonost kod žena. Nijedna nije nizucnula niti se pomaknula, osim mnogih treptaja što su pratili Rosalbu na putu dopropovjedaonice, gdje je stala za golu, natrulu klupu s koje je otac Rafael nekoć vodioslužbu Božju. Cleotilde je stala uz nju.

“Došla sam preuzeti punu odgovornost za svoje pogreške i propuste”, počela je ponizno.“Otkad sam imenovana načelnicom, borim se za potpun nadzor nad našim gradićem, kakobih svladala svakojake prepreke i stvorila nam nov život bez naših muškaraca. Zastranilasam u svojim vjerovanjima i ponešto sam učinila krivo. Trebala sam učiniti i ponešto štosam propustila učiniti. No sada napokon shvaćam da se moj posao u Mariquiti, premda nijeplaćen, sastoji u tome da uredim našu zajednicu, da osiguram da Moralesice nemaju viškadok sirota udovica Pérez jede što nađe, ako nađe. Da se pobrinem da Perestroika ostanezdrava kako bi svaka od nas svaki tjedan popila barem čašu mlijeka. Da pripazim na to dasvaka obitelj ima kuću, svaka kuća krov, a da nijedan ne prokišnjava. Naučila sam mnogo

toga što će mi pomoći da odsad budem mnogo bolja načelnica u našem gradiću. Tražimsamo priliku da ispravim pogreške koje su popravljive i da se iskupim za one koje seispraviti ne mogu. Tko se slaže da zaslužujem drugu priliku, neka istupi.” I Rosalba seiskreno zagledala u gomilu.

Zavladala je duga tišina dok su mještanke razmišljale o načelničinim riječima. Neke subile skeptične. Rosalbin ton podsjetio ih je na blagoglagoljive političare, prekršena obećanjai oduzete povlastice. No neke druge povjerovale su u Rosalbinu iskrenost i dobre namjere,posebice s obzirom na to da je naizgled podupire i učiteljica, čija vjerodostojnost je

netaknuta.“Zaslužujete drugu priliku”, rekla je Vaca iz prvoga reda. Prišla je Rosalbi i zastala predklupom.

“I ja sam s Vama, načelnice.” Glas je dopirao iz posljednjih redova. “Za mene ste Viuvijek bili jedina načelnica i uvijek ćete to biti.” Bila je to Cecilia, koja je slijedila Rosalbuu crkvu, a sada je pošla prolazom između redova klupa. I ona je stala pred stolom. Rosalba ju je počastila ljubaznim pogledom.

Nakon kratke stanke pojavila se doña Victoria udovica Morales. “I mi mislimo dazaslužujete drugu priliku”, doviknula je. Gurnula je naprijed svoje dvije kćeri, Orquideju i

Gardeniju. “Imate našu bezuvjetnu potporu.” Zatim se počela boriti s dvjema mlađima -Magnolijom i Julijom - koje su bile poznate po tvrdoglavosti. Doña Victoria šaptala im je nauši svakojake prijetnje, ali one su se postojano odupirale, pa je udovica na kraju odustala.



143

Bolničarka Ramirez i Eloisa udovica Cifuentes istupile su sljedeće, a nakon njih Lucreciai Virgelina Saavedra. Jedna po jedna, žene su se pridruživale skupini, izražavajući podrškuRosalbi, glava pognutih od srama.

Magnolia i Julia Morales, Ubaldina i majke četvorice mrtvih dječaka okupile su se nadesnoj strani crkve. Stajale su mirno i prkosno, visoko uzdignute glave. Rosalba je shvatilada mora promijeniti strategiju ako želi pridobiti i disidentice.

“Kako je to tužno”, rekla je tiho, kao da govori sebi, a ne ženama ispred sebe. “Kad bi semeđu nama pojavili duhovi naših voljenih Vietnama, Trotskyja, Chea i Hochiminha,razočarali bi se. Željeli su da živimo u savršenom skladu.” Na trenutak je zastala s govoromi opipala si grlo, kao da teško guta. Potom je nastavila: “Mladost ih nije spriječila da mesvojim plemenitim djelima pouče da su vjernost, poštovanje i suradnja put prema uspjehu.Tako je tužno što su svoje mlade živote dali ni za što. Neka vam oproste.”

Majke dječaka, u prošlosti ujedinjene prijateljstvom svojih živih sinova, a sada još jedinstvenije zbog njihove smrti, uhvatile su se za ruke i zajedno zaplakale. Na kraju su ione stale uz žene koje su podupirale Rosalbin autoritet, pa Ubaldina nije imala drugogizbora nego zaboraviti svoje načelničke snove i pridružiti se ostalima. Razočarane uUbaldini, Magnolia i Julia izašle su iz crkve.

Rosalba je bila zadovoljna kako je riješila kriznu situaciju. No taj put nije dopustila sebida zbog ponosa ne vidi istinu: pobuna nije bila izolirani incident nego ozbiljno upozorenjedo koje su se mjere mještanke spremne boriti za hranu i sklonište, ta najosnovnija ljudskaprava. Prišla je ženama i osobno im zahvaljivala na tome što su je potvrdile kao najvišu

vlast u gradiću. A tada, iskoristivši taj improvizirani skup, ona i Cleotilde objasnile sumještankama na čemu rade. Obećale su da će ženski kalendar biti spreman sutradan ujutro ida će to biti početak nove, veličanstvene ere za Mariquitu.

VR A T I V Š I S E U RO S A L B I N U K UĆU , nakon što su ručale varivo od leće i bijele riže, Rosalba iCleotilde počele su na požutjelu listu papira crtati Mariquitin ženski kalendar.

Prvo je Rosalba nacrtala ljestve s trinaest prečaka i svakoj prečki nadjenula žensko ime,koje bi napisala urednim i lijepim krasopisom. Najvišu prečku nazvala je Rosalba - više senije brinula za učiteljičino mišljenje. Sljedeću nižu nazvala je Cleotilde, a zatim, redom:Ubaldina, Cecilia, Eloisa, Victoria, Francisca, Elvia, Erlinda, Rubiela, Leonor, Mariacé iFlor.

Potom je na svakoj prečki nacrtala četiri okomita stupca zaokruženih brojeva (po šestbrojeva u svakom stupcu), koji su počinjali brojem dvadeset četiri, a završavali brojem jedan. Oni su predstavljali dane na svakoj prečki. Peti red, sa četiri prazna krugasimbolizirao je trajanje prosječne menstruacije. Složile su se da bi taj posljednji krug trebalo

nazvati Prijelaz, i to će biti najvažnije razdoblje svake prečke.Kroz prljavo staklo prosijavala je blaga zraka mjesečine, podsjećajući dvije žene da sespustila noć.



144

“Načelnice, smijem li Vam odati tajnu?” rekla je Cleotilde iznenada, skinuvši naočale.Rosalba je podignula pogled s nacrta i kimnula. “Sjećam se kako sam se prljavo osjećala isramila se kad god bih imala menstruaciju”, rekla je Cleotilde. “Katkad sam osjećala takav

stid da sam poželjela biti muškarac.”I Rosalba je priznala jednu svoju tajnu. “Moj muž spavao je u drugoj sobi kad god bihimala period, kao da je to zarazna bolest. Meni je menstruacija značila prokletstvo.”

“Pa, više neće biti prokletstvo”, rekla je Cleotilde veselo. “Odsad će menstruacija bitivrijeme slavljenja ženstvenosti.” Dvije žene ustale su i stale jedna nasuprot drugoj. Držalesu se uspravno poput svijeće, blago razmaknutih stopala i ruku opuštenih niz tijelo. Listovipapira s temeljnim načelima ženskog vremena i konačan crtež prvog ženskog kalendara,koji će se pokrenuti u osvit dana, bili su položeni na velikom stolu između njih. Stojeći tako,Rosalba i Cleotilde doimale su se poput kipova nacionalnih junakinja. Ozrač je

samopouzdanja koje je isijavalo iz njihovih očiju kao da je potvrđivalo da su i one ženevelikih djela - prave ženske verzije Simóna Bolivara - znamenitog osloboditelja Kolumbije injezina prvog predsjednika.

“Trebamo li još o čemu raspraviti?” upitala je Cleotilde iz pristojnosti.Načelnica je odmahnula glavom. Pokretom usana pokazala je listove papira na stolu i

rekla: “Mislim da je vrijeme da sve to ostvarimo.” Ponudila je da otprati Cleotilde do polaputa. Žurile su se pustom ulicom dok nisu došle do crkve, koja je na mjesečini odavaladojam bezgrešnosti. Tu su zastale, pogledale jedna drugu na isti način kao i uvijek: uspravnadržanja, namrštenih obrva, prkosna pogleda. No u toj prilici razdvajalo ih je samo pedalj

nevidljiva zraka.“Señorita Cleotilde, mnogo Vam hvala”, rekla je Rosalba iskreno, premda joj strogo lice

nije izražavalo nikakvu zahvalnost. “To jednostavno ne bih mogla bez Vas.”“Drago mi je što sam bila od pomoći Vama i Mariquiti”, odgovorila je Cleotilde. I ona je

bila iskrena. Ni ona to nije pokazala.Dvije žene zaželjele su jedna drugoj laku noć i počele polako hodati pustom ulicom u

suprotnim smjerovima. Njihova tijela, premda različitih oblika, bacale su dvije jednakesjene koje su se približavale kako su se Rosalba i Cleotilde udaljavale; popele su se na bijelo

pročelje trošne crkve, te na toranj, gdje je nepomi

čno stajao zaboravljeni sat; na kraju, kadsu dvije žele nestale u sumraku, stopile su se u jednu divovsku sjenu koja je obuhvatila nebo

nad Mariquitom, prekrivši sve ljude i stvari ispod sebe.





146

'linio i#a)ira, 0 god.Sel$ak

2oj sin preselio se u grad čim je navr!io petnaestu. *ekao je da "eli posao na kojemu ne$e

morati nositi mačetu oko pojasa. 5 gradu je upoznao prijatelje revolu'ionare. (ad sam

sljede$i put čuo o njemu bio je u zatvoru. Putovao sam 'ijeli dan pje!i'e i jo! jedan danautobusom kako bih ga vidio ali kad sam do!ao rekli su mi da geril'ima nisu dopu!teni

posjeti. 1 lopovima jesu: / uboji'ama jesu: 1li ne i geril'ima: Zatra"io sam razgovor s

nadle"nim časnikom. *ekli su mi da pričekam vani. 2islili su da $u dobiti sunčani'u i oti$i

ku$i. (ladim se da nitko od njih nema dje'e.

)asnik mi je rekao isto6 geril'i ne smiju primati posjete. +prostite gospodine ali moj

sin me treba sada vi!e nego ikada. sje$am to. ta' sam mu. Znate i geril'i imaju očeve.+Posljednju rečeni'u izgovorio sam uz plač. ,ije mi odgovorio ali nalo"io je jednom od

svojih ljudi da me odvede do sina. +Samo pet minuta+ rekao je vojniku. Po!ao sam za

mladi$em kroz mnoga vrata i dugačke hodnike. S obje strane zbili su se redovi smrdljivih$elija a iza zahr0alih re!etaka # li'a bezizra"ajna li'a li'a ljudi koji nisu bili moj sin.

,a kraju je mladi vojnik pokazao na mračnu $eliju. +=no+ rekao je. Stao sam pred

re!etke i pritisnuo li'e na njih ali ni!ta nisam vidio jer u $eliji nije bilo svjetla. Zato sampro!aptao njegovo ime Eelipe. 3ri sam puta pro!aptao njegovo ime i tada sam čuo je'aj.

+Sine to sam ja. 3voj ota'. -o!ao sam da te vidim.+ n je ponovno ispustio taj stra!an

zvuk glasnije. 7tio mi je re$i da mu je drago !to sam do!ao ali da trpi takve bolove da nemo"e ni govoriti nego samo je'ati. Preklinjao sam vojnika da me pusti u $eliju. dbijao je.

Zamolio sam ga baterijsku svjetiljku. ,ije ju imao. 2islio je da je tako i bolje jer moj sin

toga dana nije bio za gledanje. Zami!ljao sam svojeg dječaka kako le"i na podu okovan ipretučen prisiljavan obavljati nu"du ondje gdje i jede i spava.

9ratio sam se sutradan. ,itko nije znao ni!ta o mojem sinu. 5 njihovim dosjeima nije

bilo njegova imena jesam li uop$e siguran da se tako zove4 Fao im je ali ne Eelipe 1ndrs3ibaHuirI Gutirrez nikad nije bio ovdje. / ne ovdje ni mene nikad nisu vidjeli.

Za'ijelo sam sve to sanjao.



147

JEDANAES TO P OGLAVLJE

Krava koja je spasila selo

Mariquita, 5. rosalbe, ljestava 2000.

PO K A Z A L O S E D A J E N AČE L N I C A toga jutra bila osobito ljubazna. Svima je podijelila lepeze od

palmina lišća koje je sama načinila, i osobno je točila šalice hladne vode kako bi ublažilanesmiljenu vrućinu. Rukovala se sa svakom radoznalom ženom koja je prišla velikom stolupred općinskim uredom i svima obećala da neće zažaliti ako potpišu dokument na dvijestranice kojim im je uporno mahala pred nosom.

“Ovo je Mariquitin Općinski sporazum”, rekla je blagoglagoljivo, kao da ih upoznaje snajboljom prijateljicom. “Potpisom ćete se obvezati na predaju prava na raspolaganjecjelokupnom svojom imovinom zajednici Mariquite kao cjelini.”

Objašnjenje baš i nije bilo jasno i na licima žena ocrtavala se zbunjenost. Starije žene

većinom nisu znale čitati i jedva da su se mogle potpisati. Stoga, kad god je trebalo neštopotpisivati, nikome nisu vjerovale - posebice načelnici i njezinim kićenim rečenicama ibesmislenim uredbama koje bi uvijek nekoga dovele u nevolju, ako ne i sve njih.Sumnjičavo su gledale Rosalbu i došaptavale se, čas kimajući, čas odmahujući glavom. Nakraju je udovica Solórzano, vlasnica Perestroike, ispekla i rekla: “Načelnice, rado bismodoznale što znači raspolagati imovinom.”

“Ah, raspolagati je samo stručna riječ”, smjesta je odvratila Rosalba, odmahnuvširukom. “To je kao... trampa, samo bolje jer morate dati samo jedanput, a dobrobit će vamtrajati cijeli život.” I nasmiješila se, gotovo majčinski.

“Hmmm...” promrmljala je udovica Calderón. Imala je tri mule koje je iznajmljivala zanošenje ubranih plodova u zamjenu za pola tereta koje bi mule prenijele. “Što bih ja trebalatrampiti?” “Što god imate, Calderón”, odgovorila je Rosalba, sliježući ramenima. “Bilo što.”Jako se trudila izgledati i govoriti opušteno kako bi prikrila skrivene implikacije sporazuma.

“A što to dobivamo zauzvrat?” zanimala se udovica Sánchez. Ona je imala mnogokokoši, među njima i nesilica, od kojih su živjele ona, kći i stara mati.

“Ono što nemate, Sánchez”, odgovorila joj je Rosalba. A tada je odigrala strateški mudarpotez - odložila dokument u stranu i uzela vrč s vodom. “Raspolaganje imovinom dobro jeza sve nas”, rekla je i počela ulijevati vodu ženama u šalice. “Uistinu dobro za sve nas.”

Ponavljala je te riječi, vijugajući među desecima palminih lepeza koje su se ritmički njihaleu ženskim rukama i raznosile Rosalbine riječi teškim, vlažnim zrakom.



148

PR I J E N E G O Š T O J E S U N C E dosegnulo zenit, sve mještanke, pa i sama Rosalba, potpisale suOpćinski sporazum, a koje su bile nepismene glasno su pred učiteljicom rekle “Sí, acepto”. Učiteljica je popisala njihova imena i služila kao službeni svjedok.

Sve žene osim načelnice vratile su se kući kako bi se sakrile od sunca. Rosalbi se višesvidjelo ležati u sjeni stabla na trgu, nadajući se ne baš vjerojatnom povjetarcu. Bila jezadovoljna spoznajom da suprotno predviđanjima gospođice Guarnizo ipak neće biti teškorazviti kolektivistički ekonomski sustav u Mariquiti. Počela je smišljati opći plan koji će jojpomoći da ostvari taj cilj. Prvo će prikupiti sve domaće životinje i odvesti ih kod Perestroikeu dvorištu udovice Solórzano, koje će postati prvo Mariquitino općinsko gospodarstvo.Zatim će obradivu zemlju podijeliti na parcele različite veličine, i za svaku će zadužitiskupinu žena te im dati upute što da uzgajaju. Potom će održati rani sastanak na kojem ćeobavijestiti žene da sve moraju raditi i/ili nešto proizvoditi, ono što mogu i znaju, za sebe i u

korist zajednice. One koje ništa posebno ne znaju i ne mogu, poput napola poremećeneudovice Jaramillo, bit će zadužene za čišćenje kuća i pranje rublja onih koje znaju, ili ćemesti ulice i uličice. A ako je koja žena prestara ili tjelesno nesposobna, poput udovicePérez, od nje će se očekivati da svake večeri zabavlja mještanke, kazujući im stare priče ilibajke, te tako održava Mariquitinu tradiciju. Tako se zadubila u misli da nije osjećalaneumoljivu podnevnu vrućinu niti čula nepodnošljivo zujanje komaraca, a nije osjetila ninjihove bolne ubode koji su joj i nakon svih tih godina ostavljali upaljene rane na osjetljivojkoži. Najgore je prošlo u Mariquiti, pomislila je. Oluja napokon jenja.

NO K A D S U RO S A L B A, C E C I L I A I C L E O T I L D E pošle od kuće do kuće kako bi prikupile sve domaćeživotinje, naišle su na jak otpor mještanki.

“Samo takni jednu moju kokoš i zavrnut ću ti vratom”, bila je odlučna udovica Sánchez.“Na papiru koji sam potpisala Perestroika se ne spominje”, ustvrdila je udovica

Solórzano. Čak ni Ubaldina, policijska narednica, nije htjela predati svoje svinje.Lupale su vratima. Prijetile su. Vrijeđale su, glasno.Sljedećeg jutra Rosalba je sazvala sastanak na trgu kako bi jednom zauvijek razjasnila što

znači predaja prava na raspolaganje cjelokupnom svojom imovinom zajednici Mariquite

kao cjelini i kakve su implikacije potpisivanja sporazuma. No sastanak je ubrzo postaoneugodan. Kad su žene čule jednostavne riječi, bez retoričkih ukrasa, koje su objašnjavaleRosalbin plan, podijelile su se na dvije skupine: većinu, koja nije imala ništa osim oskudneodjeće te je stoga podupirala plan, i manju skupinu od sedamnaest žena koje su tvrdile da subile zavedene i greškom potpisale nejasan i nepravedan dokument koji bi im oduzeo i onomalo što imaju. Dok je većina klicala načelnici, manjina se pobunila i nazvala je lažljivicomi kradljivicom.

Rosalba nije gubila prisebnost i pričekala je da napetost popusti. A tada je neočekivanoobjavila: “Svaka od vas ima dvije mogućnosti: ostati u Mariquiti i držati se pravila iz

sporazuma koji ste potpisale - ili otići. Ako odlučite otići, imate vremena do zore dapokupite sve što posjedujete i otiđete, jednom zauvijek.” Na trenutak je zastala kako biprogutala gvalju koja joj je ukočila grlo, a potom je dodala, govoreći sve glasnije: “A ako



149

odlučite ostati, znajte da ćete pripadati bogatoj zajednici u kojoj više nitko neće biti gladan.Odluka je na vama!”

Nedugo nakon tog sukoba, pobunjene mještanke potajice su se okupile u Ubaldininoj

kući.“Ako želimo otići, moramo krenuti što prije”, napomenula je Ubaldina. “Rosalba je podlai osvetnički raspoložena pa će okrenuti cijelo selo protiv nas.”

“Već jest”, rekla je udovica Sánchez svojim glasom uspješne žene koja je počela od jedne jedine kokoši, a sad ima već dvanaest kokoši nesilica, sedamnaest kokoši i svakog jutra dobiva barem tucet jaja. “Nije mi drago ostaviti svoju kuću, ali mrsko mi je dijeliti sasvima ono što sam sama stekla.”

Žene su komentirale, objašnjavale, pitale i odgovarale, te na kraju donijele odluku.“Odlazimo prije zore. Idite kući i počnite se pakirati.”

Kad je načelnica doznala za otpadnički plan o žurnom odlasku, potajice se sastala sučiteljicom da vide što im je činiti.

“Moramo ih nekako zadržati, gospođice Guarnizo”, počela je Rosalba grozničavo. “Akoone odu, Mariquita neće opstati. Sa sobom će odnijeti naše mlijeko, sir i maslac, naše svinjei koze, naša jaja.”

Cleotilde je pažljivo slušala, ne prekidajući, a kad je načelnica završila, rekla je: “Mislimda bi moralan način rješavanja ove krize bio...”

“Nije me briga je li moralan ili nije”, planula je Rosalba. “U životu nisam postigla ništa,a da nisam malo lagala ili varala.” Okrenula je leđa Cleotilde, obratila se etički neutralnom

zidu i dodala: “Kad god sam išta pokušala učiniti na pošten način, doživjela sam sramotanneuspjeh. Trudim se biti iskrena prema svima i živjeti u skladu s visokim moralnimnačelima, ali ne mogu.”

“Pa, možda biste se mogli poslužiti svojom poznatom uvjerljivošću kako biste uvjerilipobunjenice da ostanu”, predložila je Cleotilde.

No Rosalba je zaključila da je situacija odveć važna da bi je se rješavalo na pošten način,te se nakon što je predložila nekoliko nepoštenih načina da bude po njezinu (od otmice trijunajutjecajnijih udovica do prijetnje posljednjim metkom u pištolju), na kraju poslužila

svojom “poznatom” uvjerljivošću kako bi navela Cleotilde da laže s njom. “Malena,bezazlena laž”, rekla je. “Radi Mariquite.”

J O Š N I J E B I L O S V A N U L O, a duga povorka već je hitala glavnom ulicom. Predvodili su je SantiagoMarin, Drugačija Udovica, njegova majka i dvije sestre, a slijedila ih je skupina mladih ženakoje su na leđima nosile velike zavežljaje kukuruza i bale sirova pamuka. Teške namirnice - juku, krumpir, banane i kavu u zrnu - stavile su u vreće i raspodijelile ih na tri mule udoviceCalderón. Iza mula stupale su krupne matrone sa smotanim pokrivačima na širokimramenima, a lonce, tave i čajnike nosile su ondje gdje bi im trebao biti struk. Udovica

Sánchez borila se s kartonskom kutijom punom odjeće, koja joj je stalno klizila s glave, i snaizgled cijelim kokošinjcem, raspoređenim po svim dijelovima njezina tijela. UdovicaSolórzano vukla je ulicom Perestroiku, ili je ipak Perestroika - natovarena udovičinom



150

imovinom - zapravo vukla nju. Slijedile su i druge udovice s raznim stvarima iz kućanstva,sa svinjama i kozama, mačkama i psima, a bila je tu i stara papiga, od koje će na krajunačiniti dobru juhu. Bio je to prkosan i živopisan oproštaj s Mariquitom.

Na kraju glavne ulice karavana je skrenula na dugu i usku stazu kojom se popela nabrdašce i suočila se s “granicom”, gotovo neprobojnim gustišem od drveća i grmlja koje jeizniklo gdje se nekoć pružala cesta prema jugu, a sada je odvajala, ili zapravo skrivalaMariquitu od svijeta. No kad su Santiago Marin i njegova majka naumili zakoračiti u gustiš,začuli su prepoznatljive, zapovjedničke glasove. “Stanite!” “Stanite!” grmjele su Rosalba iCleotilde. Trudile su se hodati brzo, ali potplati cipela bili su im tanki poput čarapa pa su sepo nepopločanoj cesti kretale polako i nespretno.

“Što bi sad mogle htjeti?” rekla je Aracelly, udovica Marin.“Mislim da trebamo poći”, predložila je jedna od sestara Ospina. “Navlači se naoblaka.”

“Pričekajmo ih. Možda žele poći s nama”, rekao je Santiago i zahihotao.Sve su pristale i počele odlagati zavežljaje i vreće na tlo.Kad su se dogegale do granice, Rosalba i Cleotilde stale su pred njih, jedna uz drugu.

“Prije svega, zahvalila bih vam svima jer ste zastale na svojem... naglom putovanju”, počela je Rosalba pomirljivo. Uz prsa je privila veliku knjigu. “Budući da miriše na kišu, a znam daželite prije mraka stići na kakvo sigurno mjesto, neću duljiti. Gospođica Cleotilde i ja jučerpopodne smo listale povjesnicu i naišle smo na poglavlje u kojem se pripovijeda veomavažna epizoda iz povijesti našeg mjesta. Nije li tako, señorita Cleotilde?”

“A-ha”, izustila je učiteljica, obraćajući se podjednako ženama i njihovim životinjama,

koje su nemirno stajale na brežuljku. “To je čudesna pripovijest, koju bi svaka Marikićankatrebala znati. Željele bismo je pročitati svima vama prije nego što otputujete iz mjesta.”Santiago i žene pogledavali su jedni druge, nijemo govoreći da neće ostati radi samo još jednog napornog načelničina predavanja. “Molim vas”, preklinjala je učiteljica, gledajući uSantiaga. Znala je da on ne može odbiti želju stare dame, posebice kad je izražena takoponizno.

Santiago je ljutito sjeo na velik zavežljaj s kukuruzom koji je nosio. Taj čin bio je znakženama da učine isto. Počele su se smještati na smotane pokrivače, lonce i kutije, te su na

kraju oblikovale nepravilan polukrug, zajedno sa svojom imovinom. Perestroika i mulekrenule su ustranu kako bi pobrstile visoku travu i lišće. Načelnica je knjigu koju je držalapredala u ruke učiteljici. “Mislim da je bolje da Vi počnete”, prošaptala je. “Ja sam malonervozna.” Rosalba je cijeli život svjesno izricala svakojake laži svakojakim ljudima, alinije se mogla sjetiti da je ikad o njezinim izmišljotinama ovisilo nešto tako važno:budućnost Mariquite. U tom trenutku posumnjala je u djelotvornost izmišljene pripovijestikoju su ona i Cleotilde naumite ispričati i požalila što se nije dosjetila kakve bajkovitijepripovijesti.

Cleotilde je segnula za naočalama, koje je u posljednje vrijeme držala na srebrnom lancu

koji joj je visio oko vrata, stavila ih na nos, prokašljala se, otvorila knjigu (nekim čudom, to je bio atlas!) i, ne tražeći stranicu, počela pripovijedati.

“Jednom davno, u malenu selu zvanom... Taribó, danas poznatom kao Mariquita, živjela



151

je prelijepa djevojka imenom... Caturca, jedino dijete znamenita indijanskog poglavice.Jednoga jutra, vrativši se s obilaska svojega sela, Caturca je otišla ocu i upitala ga: ’Oče,zašto ti i ja uvijek ostavljamo nepojedenu hranu na stolu, a neki naši ljudi nemaju što jesti?”

Otac joj je bio dobronamjeran čovjek, ali ne odveć bistar, pa joj nije mogao odgovoriti napitanje. Mlada djevojka postavila je isto pitanje i očevim savjetnicima, ali ni oni nisu biliodviše bistri.”

Cleotilde je cijeli život provela obraćajući se slušateljima, i malobrojnima imnogobrojnima. Znala je kada treba govoriti glasnije, a kada tiše, kada zastati, kadapogledati publiku, koje riječi naglasiti. Stoga nije bilo nikakvo čudo što su sve slušačice bileopčinjene njezinim kazivanjem.

“Sljedećeg jutra, u pratnji slugu, Caturca je otputovala iz Mariquite u potrazi zaodgovorom. Putovala je egzotičnim zemljama i učila o raznim kulturama, običajima,

vjerovanjima i vladavinama. Živjela je i s veoma siromašnima i s veoma bogatima,provodila dane i s barbarima i s uljuđenima, vodila je duge razgovore i s intelektualcima i saseoskim neznalicama. Kad se napokon vratila u Mariquitu, više nije bila mlada i naivnadjevojka nego obrazovana i mudra žena. Njezin otac, sad već krhki starac, abdicirao je i ona je postala poglavarkom sela.”

Tada je Cleotilde zastala. “Sada će nastaviti načelnica”, rekla je. Rosalba je objemarukama uzela atlas i okrenula stranicu kao da će na njoj naći nastavak priče. Suočena sazemljovidom Jugoistočne Europe, nije imala izbora nego da nastavi pripovijest.

“Tijekom Turčine vladavine...”

“Caturca”, prekinula ju je učiteljica. “Zvala se Caturca.”Rosalba je odglumila osmijeh i počela iznova: “Tijekom Caturcine vladavine njezino selo

postalo je najbogatijom zajednicom u toj pokrajini. Oslobodila je robove i ukinula kmetstvo,i premda je zadržala poglavarski položaj, proglasila je sve seljane jednakima.Preraspodijelila je svu zemlju i sve kuće tako da je svaka obitelj imala kuću u kojoj ježivjela i zemlju koju je obrađivala. Od žena je tražila da nauče muškarce kuhati, posprematii obavljati druge kućanske poslove, a muškarci su učili žene zemljoradnji, lovu i ribolovu.Nadalje, muškarci i žene naizmjence su se bavili zemljoradnjom i obavljali kućanske

poslove pa su svi mještani postali obzirniji jedni prema drugima.”Žene su postajale nemirne i gubile su koncentraciju. Udovica Sánchez uočila je novuliniju na svojem lijevom dlanu i pitala se što bi joj ona mogla reći o budućnosti. Za tovrijeme Ubaldina je sa sve većim zanimanjem gledala kako pas pokušava opasati jednunjezinu svinju.

“Tek tada je Caturca poduzela posljednji korak, koji će usavršiti njezin sustav vladanja:ukinula je položaj poglavara i postala običnom Indijankom u selu, i obična Indijanka ostala je sve do duboke starosti.”

Rosalba je dramatično zatvorila knjigu, navukla izraz veselosti na lice i upitala: “Zar ne

bi bilo divno kad bi se Mariquita vratila Capurcinu sustavu vladanja?” Promatrala jepubliku, tražeći odgovor. “Što mislite, svi vi?”

“Mislim da ste opet pogrešno izgovorili Indijankino ime”, nesmiljeno je napomenuo



152

Santiago Marin. “Zvala se Caturca. Ca-turca.” Dvije sestre Ospina zahihotale su.“Ne možeš li reći nešto... pametnije?” rekla je Rosalba izazivački.“Naravno. Mislim da će kiša i da trebamo krenuti.” Ustao je, i žene su ustale te tiho

počele skupljati svoju imovinu i okupljati životinje, s jasnom nakanom da nastaveputovanje. Načelnica je tu njihovu ravnodušnost osjetila kao da su joj pljunule u lice.Poželjela ih je zasuti svim mogućim uvredama, reći im da su bezosjećajni, proždrljivistrvinari, da su mnogo gluplje od Caturcina oca i njegovih savjetnika, da su, usput rečeno,ona i gospođica Cleotilde izmislile tu smiješnu priču o Turci, Purci, Catapurci ili kako godželjeli nazvati tu prokletu Indijanku i da, što se nje tiče, neka sve one odu u pakao sa svojimmršavim kokošima i smrdljivim kozama, te sebične, ružne, pohlepne kučke... Ah bila jeobećala Cleotilde da će ostati prisebna i riješiti tu tešku situaciju staloženo i dostojanstveno,poput ugledne dame kakva bi trebala biti.

I tako je sirota Rosalba dugo stajala i šutjela. Lice joj je bilo letargično, kao vidljivaposljedica sraza pasje vrućine s napetošću koju je osjećala u sukobu sa ženama. Tijelo joj jesamo od sebe zauzelo opušten, udoban položaj, kao da čeka da ga podigne vjetar. Kad jedružina bila spremna za nastavak putovanja, Rosalba je odjednom progovorila tihim, aliodlučnim glasom. “Zar doista mislite da vas iza ovih planina čeka raj, bez nasilja isiromaštva?” Odmahivala je glavom. “Takvo mjesto morate stvoriti sami. A to ne možete sašačicom ljudi. Za to je potrebna cijela zajednica, poput one koju smo gospođica Cleotilde i ja zamislile za Mariquitu. Zamišljajući je, računale smo na vašu spremnost da žrtvujetenešto malo kako bismo taj raj stvorile ovdje, gdje ste rođene i vi i vaša djeca. A vi mislite da

vas čeka negdje drugdje.”“Ako još želite otići, želim vam sreću, ah budite svjesne da jednu bijedu samo mijenjate

drugom, a na kraju će se jedina sloboda koja će vam ostati sastojati u tome da odaberete onubijedu koju možete nekako podnijeti.” Rosalba je predala atlas Cleotilde i nježno dotaknulastaričino rame, kao izraz zahvalnosti zbog toga što je lagala radi nje. Zatim je shrvanatugom krenula niz brežuljak prema Mariquiti.

Cleotilde se divila onome što je načelnica rekla. Rosalba je bila poznata ponesposobnosti, ekscentričnim i hirovitim uredbama koje nisu rješavale ništa, a komplicirale

sve i po dugotrajnim govorima u kojima nikad nije rekla ništa smisleno. No govor koji jeupravo održala kao da je došao iz drukčije Rosalbe. Starije, zrelije i intelektualno jačeRosalbe koja, Cleotilde je to osjetila, postaje svjesna razornog prolaska krugova i prečaka,ali umjesto da olakšanje potraži u nevidljivim bogovima, snažnije prianja uz stvarnost,obavlja rad koji opravdava njezino postojanje i osnažuje ju za život.

Iznenada se stuštila kiša. Brze, goleme kapi gađale su ih s neba prošaranog razgranatimmunjama. Žene su zgrabile svoju imovinu i pohitale prema najbližoj zgradi, napuštenomkupleraju doña Emilije, da se sklone.

A tada se dogodilo nešto krajnje neobično.

Perestroika se naglim pokretom oslobodila stiska udovice Solórzano i krenula niz brijeg,za načelnicom, vukući putem debelo uže privezano joj oko vrata, glasno mučući. A tada,kao da je mukanje bilo tajni poziv na pobunu, mule, svinje, koze, mačke, psi, papiga i ostale



153

slobodne ptice sjurile su se niz stazu da se pridruže Perestroiki i Rosalbi. Žene su izišle izsigurnosti bivšeg kupleraja i potrčale za svojim životinjama, dovikujući im da se vrate.Zaustavili su se samo psi, ali iz poslušnosti. Pokazali su zube, spremni ugristi svoje

gospodarice u nogu ako im se približe. Ostala stvorenja, ona privezana, jako su seuznemirila. Režala su, meketala, lajala, zavijala ili se glasala kako su već mogla, u znak jasne solidarnosti s drugima. Nastao je takav metež da su žene, u strahu da bi sve to moglotragično završiti, oslobodile pobunjene životinje. Stvorenja su se smjesta pridružilaotpadničkoj karavani koju je predvodila načelnica.

Rosalba nije mogla poreći da je dirnuta takvim iskazom lojalnosti. Iznenada se sjetilastare biblijske priče koju je mnogo puta čula, i premda više nije vjerovala u Boga, dopustilasi je da se osjeća kao Noa kad je predvodio životinje prema sigurnom skloništu od potopakoji će preplaviti svijet. I dalje je hodala, sa sve jačim samopouzdanjem, a pobjednički joj

smiješak zasvjetlucao je u noći kad god bi bljesnula munja.U međuvremenu, gomila žena pridružila se učiteljici pod krovom kupleraja. Stajale su uz

izblijedjele zidove i promatrale nesmiljenu kišu koja je ispirala lišće, grane i debla te seslijevala u zemlju, šljunak i kamenje.

“Nikad nisam vidjela takvo što”, izjavila je udovica Calderón. Zastala je i otrcanimrukavom haljine obrisala kapi s čela. “Pa zbog njih smo odlučile otići iz Mariquite.”

“Ne želim govoriti u tvoje ime, ah ako Perestroika želi ostati ovdje, ja ostajem s njom”,ustvrdila je udovica Solórzano. “Bolje je dijeliti njezino mlijeko s drugima nego ostati beznje.”

Žene su šutjele, ali nakon duge tišine u kojoj je odjekivala samo kiša, udovica Sánchezrekla je što joj je na umu. “Mislim da ima pravo. Ako moje kokoši neće za mnom, ja ću zanjima. Tražim samo tri jaja svaki dan, jedno za mene i po jedno za moje kćeri. Ostalamožete podijeliti među sobom.”

“Moja sestra i ja možemo praviti arepe i tamales za sve”, izjavila je Irma Villegas.Pogledala je sestru da vidi slaže li se ona s tim.

“Da, naravno”, uzvratila je Violeta Villegas. “Ako budemo dobivale dovoljno kukuruza inešto mesa.”

“Kukuruza možete dobiti koliko hoćete”, ponudila je udovica Ospina.“Pa, isto vrijedi i za moje svinje”, rekla je Ubaldina krotko. “Mislim da bih njihovo meso

radije podijelila sa svojim narodom nego da ga prodam strancima.”“Tko voli rajčice, luk, juku ili krumpir, molim, neka se obrati nama”, velikodušna je bila

Drugačija Udovica.Činilo se da je ta želja za dijeljenjem zarazna. Svaka obitelj objavljivala je čime bi

pridonosila: plodovima s polja i iz vrta, kuhanim obrocima, obrtničkim proizvodima itkaninama. Ubrzo su shvatile da neće biti dovoljno svega za svaku ženu u gradiću izaključile su da to ne bi bilo pravedno. Stoga su se složile da će uzgajati više voća, hranjiva

povrća i žita. “Treba nas više za rad na zemlji”, rekla je udovica Ospina i dvije krepkemlade djevojke smjesta su se dobrovoljno javile. Žene su se složile i da će povećatiproizvodnju domaćih životinja i mljekarskih proizvoda. Možda će i utemeljiti farmu na



154

kojoj će držati sve životinje, prikupljati jaja, uzgajati kokoši, purane i svinje, mustiPerestroiku te praviti maslac i sir. “Ja bih rado vodila farmu”, rekla je udovica Solórzano.“Ali treba mi...”

Ma pogledaj ih samo, pomislila je Cleotilde. Govore o osnivanju jarme, dijeljenju proizvoda i zajednič kom radu kao da su one to same smislile. Kakve genijalke!No koliko god da joj je bilo teško, Cleotilde je zadržala svoje misli za sebe. Neka misle

da su se one toga dosjetile; neka prisvoje te zamisli. Zaključila je da tako razmišljaju mudrežene, žene poput Rosalbe i nje same.

“Mislim da smo bile malo previše pohlepne”, obratila se Ubaldina svima, glasom punimkajanja. “Slažete li se?”

U tom trenutku munja je udarila nedaleko od njih. Bljesak je popratio zaglušujući gromzbog kojeg su žene povjerovale da je priroda na svoj gnjevni način upravo odgovorila na

Ubaldinino pitanje. Pokupile su svoje stvari u apsolutnoj tišini i krenule niz sklizak brijeg,žureći se kako bi sustigle povorku koja je već skretala u glavnu ulicu.

Cleotilde je držala otvoren atlas nad glavom i hodala po kiši svojim osobitim hodom,sporije od ostalih, ali postojano i svrhovito. Voda je pljuskala dok je učiteljica hodalablatnjavom, neravnom stazom koja će uskoro odvesti sve devedeset četiri žene i Santiaga uneobičnu, naprednu zajednicu Nove Mariquite.



155

Jacinto Jim4ne, ml., 2 god.Gerilac

Pretra"ivali smo planine u potrazi za paravojskom i nai!li na indijansku karavanu. ,a čelu

su i!li stariji vuku$i se stazom podupiru$i jedni druge. Za njima su i!la dje'a gola gol'ata.

,a ramenima su nosila pokrivače i vodila malena stada svinja i koza. Slijedile su ih "ene smalom dje'om u naručju a lon'e tave i stol'e nosile su na le0ima privezane konop'ima

od konoplje. ,a kraju duge povorke hodali su mu!kar'i njih desetak. ,osili su sto"aste

vunene kape i "ivopisne halje a na le0ima su teglili teret uvezan u velike vre$e koje su im

visjele s čela.

+(amo ste se svi uputili4+ doviknuo im je izdaleka Cortz na! vo0a.

/ndijan'i su i dalje tiho hodali kao da nisu čuli ili razumjeli pitanje.Cortz im je zapovjedio da stanu. +(amo idete dovraga4+ izderao se /jutito.

+8ilo kamo+ odgovorio je slaba!nim glasom sredovječan mu!kara' tu"na li'a i prazna

pogleda6 ,ije ni zastao niti podignuo pogled s tla. 3o im je bio poglavi'a. ,jegova kapabila je najvi!a i jedini je imao mulu koja je nosila njegov teret.

+Stanite:+ ponovno je viknuo na! vo0a.

/ndijan'i su naglo stali.Cortz im je pri!ao ravnodu!nim korakom. +8je"ite li od paravojske ili od gerila'a4+ upitao

ih je obrativ!i se poglavi'i.

/ndijana' je stajao uz svoju mulu spu!tena pogleda kao da razmi!lja. Znao je da bipogre!an odgovor mogao značiti smrt za njega i njegovo pleme.

+8je"ite li od paravojske ili od gerila'a4+ ponovio je Cortz jo! glasnije i pritisnuo mu

'ijev pi!tolja na sljepoočni'u. /ndijan'i su prestravljeno gledali.Poglavi'a je dva ili tri puta progutao slinu ali nije uspijevao prozboriti ni riječ. na

strana li'a koju sam vidio bila mu je natopljena gra!'ima znoja.

Cortz je repetirao pi!tolj.+d... od rata gospodine+ napokon je promu'ao poglavi'a. +8je"imo od rata.+

Cortz je zgrabio poglavičinu kapu i stavio je muli na glavu. Zatim je pogledao ostale

/ndijan'e i opustio čeljust kao da se smije!i."Sada mo"ete i$i+ napokon je rekao na! vo0a i spustio pi!tolj.



156

DVANAES TO P OGLAVLJE

Zaljubljene udovice

Nova Mariquita, 1. ubaldine, 1998. ljestava

ELO I S A U D O V I C A D E C I F U E N T E S ustala je kao i obično prije zore te je na ustaljen način

sredinom kreveta poredala tri velika jastuka i prekrila ih plahtom. Tako bi joj se u polutami,ako bi gledala s ulaza i glavu blago nagnula udesno, pričinjavalo da je ta izbočina Rosalba,načelnica, ispružena posred njezine lavandom namirisane postelje.

Stajala je gola uz vrata, promatrajući siluetu koju je skovala u svojoj glavi i zamišljalakako su ona i načelnica upravo vodile ljubav. Katkada bi Eloisa vidjela kako se brdašceuzdiže i spušta u struku ili se pak cijelo okreće na stranu. Poslije bi, razmislivši malo,priznala sebi da su te kretnje bile tek optička varka. No ujutro je, prije prve šalice kave,morala po svaku cijenu temeljito proživjeti tu svoju fantaziju, koliko god ludom se činila.

Eloisa je bila zaljubljena u Rosalbu, no to nitko nije znao, čak ni Rosalba.Crkveno zvono oglasilo se u daljini - niz od pet zvonova javljao je mještankama da jekucnuo čas za ustajanje i započinjanje priprema za posao. U kuhinji je Eloisa stavilanekoliko cjepanica u pepeo i pristavila kavu. U tom trenutku osjetila je kako joj nešto toplo ivlažno curi niz noge. Prešla je rukom s unutrašnje strane desnog bedra i potvrdila, veomazabrinuto, svoju sumnju da je dobila mjesečnicu jedno sunce prerano.

Eloisa je bila članica Vremenskog odbora. Jedna od njezinih dužnosti bila je žurnoprijaviti načelnici, svakih dvadeset osam sunaca, da joj je počelo krvarenje, što se trebalopoklopiti s početkom mjesečnice ostalih četiriju članica odbora. Popivši punu šalicu kave,

Eloisa je izišla u vrt s ručnikom preko ramena. Stala je pred velikom bačvom vode u koju jesakupljala kišnicu i primijetila da je prazna. Sjetila se da ju je sinoć vidjela gotovo punu.Njezina podstanarka, sebična udovica Pérez, probudila se prije nje i potrošila svu vodu nasvoje kupanje.

Eloisi su natovarili na vrat udovicu Pérez nakon što je oluja uništila staričinu kolibu prijenekoliko prečaka. Nimalo joj se nije sviđalo što mora dijeliti kuću s nekim - a osobito sudovicom Pérez - no nije prigovarala jer je ona, Eloisa, potpisala prokleti Općinskisporazum, a ona, Eloisa, bila je žena od riječi. Prema tom dokumentu nitko nije posjedovaoništa zato jer su svi posjedovali sve, barem po onome što je Eloisa uspjela razabrati iz

Rosalbina govora. Za Eloisu je potpisivanje ugovora isto tako značilo da mora obrađivati, s još tri druge žene, komad zemlje koji je od odvođenja muškaraca bio zapušten. Težak rad



157

četiriju žena osiguravao je zajednici uredno snabdijevanje kavom, avokadom, papajama itikvicama, a ponešto je čak i preostajalo pa se, zajedno s ostalim namirnicama i pređom zapokrivače, moglo spremiti u hambar od ćerpiča koji je načelnica dala izgraditi na

ruševinama neke napuštene kuće. No novi zakon nije bio ni posve loš. Tako se, primjerice,Eloisa više nije morala trampiti s drugim ženama da bi nabavila hranu. Čak više nije moralani kuhati. Svakoga jutra tri su matrone dobivale od načelnice veliku košaru punu svježegapovrća, voća, žitarica te jaja i mesa - kad ih je bilo. Pripremale su doručak i večeru. Zaručak se jelo samo sirovo povrće.

OP S O V A V Š I U S E B I udovicu Pérez, Eloisa se vratila u spavaću sobu. Namočila je ručnik vodomza piće koju je držala na noćnom ormariću i istrljala tijelo ondje gdje ga je trebalo istrljati.Potom je krenula, onako gola, prijaviti načelnici preuranjenu mjesečnicu.

Nekoliko prečaka prije, Eloisa je postala prvom udovicom koja se u javnosti pojavilaposve gola. “Trebale su tisuće naraštaja da bi žensko tijelo dosegnulo savršenstvo. Čemu gaskrivati pod odjećom?” izjavila je.

Načelnica ju je mogla kazniti zbog obnaživanja na javnom mjestu, no vlastito joj je tijeloobamrlo, a usta se osušila od divljenja i žudnje kad je ugledala Eloisine dojke. Rosalba jesmatrala da su predivne: ta njihova svijetlosmeđa boja, ta čvrstoća, veličina i oblik zreloggrejpa prerezanog napola! Bile su toliko iznimne da su za postizanje takvog stupnjasavršenstva možda uistinu i trebale tisuće naraštaja.

Jednom je zgodom, pod pritiskom najpobožnijih žena u gradiću, Rosalba presrela Eloisuna ulici i jasno joj dala do znanja da neki dijelovi ženskoga tijela jednostavno moraju ostatipokriveni, ako ni zbog čega drugoga, onda zato jer su veoma osjetljivi. No načelnicu jerazoružao Eloisin odgovor: “Ne znam nijedan dio ženskog tijela koji je manje osjetljiv i višezloupotrebljavan od stražnjice, a ipak su je žene povijesno uvijek pokrivale.”

Potpuna se odjevenost ubrzo počela činiti čudnom, neprirodnom. Za jedne je golotinjabila samo pošteno i praktično rješenje sve izraženijeg problema trošenja energije na tkanjenove odjeće, no za druge je jednostavno postalo nepojmljivim to da su žene jedina stvorenjana svijetu koja moraju pokrivati gornje i donje dijelove tijela. Starije su žene bile oprezne.

Vjerovale su da je obnaženost samo moda - kao što su to nekada bile minisuknje - i nisuimale namjeru izvrgnuti se poruzi sela sa svojim osušenim stražnjicama, splasnulimgrudima i bradavicama koje su im dosezale do pupka. Odrezale su rukave na bluzama iskratile suknje, no dalje od toga nisu htjele ići.

PO N O V N O S E O G L A S I L O crkveno zvono. Dva niza od po pet zvonova mještankama su davalaznak kako je došlo vrijeme da se otpute k onoj zajedničkoj kuhinji u koju su bileraspoređene i dobiju svoj prvi obrok. Načine oglašavanja crkvenog zvona osmislila jeučiteljica koja je ujedno i sama dobrovoljno zvonila sve dok joj nije ponestalo snage za

povlačenje dugog užeta zavezanog za klatno.Kako je bila gladna, Eloisa je zaključila da prijavljivanje mjesečnice može pričekati pa je

umjesto toga požurila ulicom prema kuhinji Moralesica. Stigla je istodobno kada i načelnica



158

koja je jela bez nekog reda u svim trima kuhinjama, jamčeći tako za kakvoću posluženehrane i brzinu usluge. Na Eloisino zadovoljstvo i iznenađenje, načelnica se pojavila potpunogola, osim što je međunožje pokrila rokovnikom. Eloisa je već nekoliko prečaka obrađivala

Rosalbu. Svaki put kad bi načelnica pohvalila Eloisinu maslinastu, indijansku put i brojne,lijepe madeže na tijelu, Eloisa bi odgovorila - koketno - kako je sigurna da i načelnica imabrojne, i to mnogo ljepše, madeže skrivene pod odjećom. Malo-pomalo, Rosalbina je odjećabivala sve kraća dok se naposljetku nije svela na donje rublje.

“I ljepota plavog jutarnjeg neba blijedi pred ljepotom Vašega tijela, načelnice!”oduševljeno je rekla Eloisa. Istu rečenicu - ili neku njezinu inačicu - upotrijebio je Eloisinmuž u jednoj pjesmi koju joj je svojedobno napisao. Rosalba je pogledala u plavo jutarnjenebo. Na njemu se nije moglo vidjeti ništa do lijenog sunca i jata bijelih ptica što su ukrugovima nadlijetale selo. Potom je spustila pogled i nervozno se nasmijala - imala je

osjećaj da je njezina golotinja osip koji se iznenada počeo širiti po cijelom tijelu. Eloisa jestala ustranu i ispruženom rukom dala načelnici znak da prođe. “Izvolite prvi”, rekla je.Rosalba je ušla kroz vrata, tijela okrenuta bočno, knjige čvrsto prislonjene na trbuh, i sjelaza prvi stol na koji je naišla, ukorak praćena Eloisom.

Dugački je stol bio djelomice pokriven bijelim plastičnim materijalom i s nekoliko crnihmuha koje kao da su se za nj prilijepile. Orquidea, najstarija kći udovice Morales, izišla je izkuhinje odjevena u jednu od svojih konzervativnih smeđih bluza dugih rukava iodgovarajuću dugu suknju, noseći u rukama tri velike košare pune hljepčića arepe. Naglo jezastala pred načelnicom i negodujući odmahnula glavom. Rasporedila je košare gotovo

simetrično po stolu i brzo nestala u kuhinji. Trenutak potom, njezine sestre Gardenia iMagnolia, kao i sama udovica, provirile su kroz vrata i zahihotale. Rosalba to nijeprimijetila jer ju je Eloisa uvukla u razgovor o povijesti srcolike mrlje koju je ona, Eloisa,imala na koži pod lijevom dojkom.

Komad maslaca što je plesao po okrhnutu tanjuru i dvije zdjelice vruće, prežgane juhe nanačelničin je stol donijela Julia, najmlađa kći udovice Morales. Nosila je usku crvenuhaljinu čiji je dekolte mnogo toga otkrivao (premda se nije imalo što otkriti), a za uho jezataknula svježe ubranu purpurnu orhideju. Postavivši dvije zdjele na stol, Julia je potapšala

Rosalbu po ramenu i s nekoliko jednostavnih pokreta rukom i izražajnim očima dala joj doznanja da bez odjeće izgleda prekrasno; da ona - Julia - svesrdno podupire načelničinu

odluku te da ona - Rosalba - ne bi trebala obraćati ni najmanju pozornost na njezine sestre jer su one debele, ružne, zle i zavidne usidjelice ili nešto u tom smislu.

B L A G O V A O N I C A J E U S K O R O bila puna. Nasuprot onome što je očekivala, Rosalbina golotinja nijeprivukla osobitu pozornost. Žene koje nisu došle dovoljno rano da bi sjele za jedan od trijustolova svoju su hranu ponijele van, ogledavajući se oko sebe u potrazi za praznim vjedrimai posudama za cvijeće koje su ubrzo pretvarale u sjedalice. Po rasporedu, njihova kuhinja

nije dobivala mlijeko toga jutra pa su sve pile običnu crnu kavu. Francisca se pretvarala daumače svoju golu, tamnu bradavicu u šalicu pred sobom. Bio je to stari štos, no još je uvijekizazivao glasan smijeh okupljenih.





160

U M EĐU V R E M E N U S U U P O L J U Eloisa i Francisca počele brati kavu, noseći široke košare privezaneoko pasa. Eloisa je bila vješta beračica kave koja je svakoga sunca prikupljala nešto maloviše od sedamdeset funti bobica, dvaput više od drugih beračica.

“Ti me ne pitaš, ali mislim da je načelnica zaljubljena u tebe,” rekla je potiho Francisca.Dvije su žene radile u paralelnim redovima. Kako je između njih bilo drveća, jedva su jednadrugoj vidjele lice.

“Točno,” odgovorila je Eloisa. “Ne pitam te.”Francisca je ignorirala taj oštri odgovor. “Pitam se kako je biti zaljubljen u drugu ženu”,

rekla je. “Misliš li da je to pogrešno?”“Ne. Ljubav je nešto prelijepo što nikada ne može biti pogrešno, baš kao što mržnja

nikada ne može biti nešto ispravno.” Francisca je zašutjela. Stajala je tiho neko vrijeme, noonda je odjednom naglo, kao da joj usta više ne mogu suspregnuti riječi, rekla: “Cecilia i ja

ludo se volimo.” Slušajući se kako to govori naglas, Francisca se osjetila oslobođenom.“Cecilia i ja ludo se volimo, Cecilia i ja ludo se volimo”, ponavljala je i ponavljala, sve dokpred sobom nije vidjela Eloisu kako se histerično smije. Položile su košare na tlo pa jeFrancisca počela pričati Eloisi o svojoj dugotrajnoj romanci s načelničinom tajnicom.“Zajedno smo sada već jedne ljestve, šest prečaka i trinaest sunaca.” Sve je započelo, rekla je Francisca, prije Nove Mariquite, dok je još služila kod Cecilije u zamjenu za sobu i hranu.“Jednog dana razmrsivala sam Cecičinu kosu kad je češalj pukao i jedan joj je komadić paou njedra. Počela sam se smijati i zbijati glupe šale no tad me Ceci pitala bih li se usudilaizvaditi taj komadić češlja. Rekla sam joj - naravno da bih, ali samo ako smijem zubima.

Sve otada smo zajedno.” A kad je na snagu stupio Općinski sporazum, nastavila jeFrancisca, ona i Cecilia zatražile su da im se dopusti da ostanu pod istim krovom,obrazloživši to time da se veoma dobro slažu te da mogu ravnopravno dijeliti kuću ikućanske dužnosti. “No ima jedan problem”, dodala je Francisca. “Koliko god bih ja radovikala nasred trga da se volimo, Cecilia želi da to ostane tajnom. Misli da je grijeh to štoradimo.”

Kad je Francisca završila svoju priču, Eloisa je priznala svoje duboke osjećaje premaRosalbi. “Ali tu se nema što ispričati”, rekla je. Obećale su jedna drugoj da će držati sve u

tajnosti dok se ne ukažu povoljne okolnosti za svečetiri.

NAČE L N I C A J E O D L UČ I L A UČ I N I T I ono što joj je tajnica predložila, samo što je obrnula slijedkoraka. Pjesma bi, pomislila je, bila savršen početak udvaranja Eloisi. Provela je cijeloposlijepodne zatvorena u kući, pišući i prepisujući ljubavne stihove. Prije odlaska u posteljupročitala ih je i zaključila da je to najobičniji popis stvari koje joj se sviđaju kod Eloise,samo što se rimuje. Pokušala je ponovno i opet je nadošla na popis, drukčiji od prvoga, čakmelodičan, ali ipak samo popis. Sjela je na rub postelje i pokušala prizvati u misli bilokakvu pjesmu koju je u životu naučila ili čula. Sjetila se samo dviju - bile su to domoljubne,

monotone pjesme koje je recitirala u školi.Da je samo malo ranije pošla na spavanje, možda se nikada ne bi sjetila stihova koje joj

je napisao pokojni muž kad joj je počeo udvarati. Rosalba ih je zadržala zajedno sa starim



161

pismima i telegramima koje joj je poslao kad je u nekoliko rijetkih prilika otišao na put. Bila je uvjerena kako će ti žućkasti komadići papira biti jedini dokaz budućim naraštajima da suu mjestu sada poznatom kao Nova Mariquita nekada živjeli muškarci. Izvukla je masivnu

škrinju ispod kreveta, otključala je i preletjela pogledom po papirima, pazeći da ne zgužva ine podere nijedan dragocjeni dokument. Pisma su bila dosadna, ali pjesme su je još uvijekočaravale. Pobudile su u njoj žarku želju da opet voli i bude voljena. Osobito joj je jednazapela za oko jer joj se činilo da njezine osjećaje prema Eloisi opisuje mnogo ljepše i jasnijeno što bi ona sama to ikako mogla. Bila je to pjesma od dvije strofe pod nazivom Reci da voliš me, uredno napisana kosim rukopisom i potpisana sa: S poštovanjem, Napoleón.

Rosalba je prepisala pjesmu, riječ po riječ, na lavandom namirisan list papira. Kad jezavršila, smotala je list, zavezala ga crvenom vrpcom i stavila u ladicu. Potom je otišla napočinak i čvrsto zaspala.

Ubaldina, 1. sunce Prijelaza

Neprekinuta zvonjava crkvenog zvona najavila je početak četverosunčanog razdobljazvanog Prijelaz. Po propisima Ženskog vremena prvo sunce Prijelaza omogućavalo ježenama da napišu osobne ciljeve za sljedeću kalendarsku prečku i nudilo je trenutak zasamoprocjenjivanje.

Jutros Eloisu nije probudio zvuk zvona, nego teški kucaji na vratima spavaće sobe. Prijenego što je uspjela odgovoriti, u sobu je ušla njezina podstanarka.

“Svratila je načelnica jutros i zamolila me da ti dam ovo,” rekla je starica, bacivši jojsmotku papira na krevet. Potom je s treskom zatvorila vrata i brzo nestala kako bi izbjeglasvakodnevno prigovaranje o tome kako, čini se, uživa u lupanju vratima. Eloisa se požurilaodvezati vrpcu i pročitati pjesmu

R E C I D A V O L I Š M E

(Pjesma posvećena veoma ljupkoj Eloisi)

Tvoje su me č ari ostavile bez daha,

Stoga, dušo moja, ja znati moram,Voliš li, voliš li mene ti,Onoliko koliko volim tebe ja?

Reci, molim te, da voliš me ti, Da uvijek moja ćeš biti, Reci da voliš me, reci da trebaš mePa ćemo u nebo skupa se vinuti.

S poštovanjem, Rosalba udovica de Patiño



162

(Nač elnica mjesta Nova Mariquita)

Eloisa ju je pročitala tri puta i svaki put se rasplakala od sreće. Svaka žena koja svojeosjećaje zna izraziti tako romantično zacijelo je velika ljubavnica. Poput načelnice, i Eloisa je čuvala pisma i pjesme svojega pokojnog muža, Marca Tulija. Vjerovala je da se ljubavnapisma i pjesme, baš kao i cvijeće, ne bi smjele olako bacati, nego zamjenjivati svježima, aona sve do jutros nije primila nijedno svježe ljubavno pismo ili pjesmu, a kamoli buketkrasuljaka kojima bi zamijenila stare.

Pročitavši pjesmu, Eloisa je odlučila da ovoga jutra neće stvoriti lažnu Rosalbu od jastuka i pokrivača. Brzo je ustala iz postelje i otplesala sve do vrta u zagrljaju nevidljivogpartnera.

PO S L I J E J E U P O L J I M A K A V E Eloisa rekla Francisci vijesti o pjesmi koju joj je Rosalba poslala.Hihotale su i šalile se na račun toga poput dviju šiparica. “Uvijek sam mislila da je načelnicahladna žena”, priznala je Francisca, “ali čuvši što ti je napisala, uopće ne sumnjam da jestrasna i romantična.” A zatim je rekla Eloisi o dvije stvari koje mora učiniti. Prvo:“Odgovori na njezinu pjesmu svojom, napisanom na namirisanom papiru.” I drugo: “Daj jojbuket svježeg cvijeća.”

S J ED E Ć I Z A R A D N I M S TO L O M u uredu, nač elnica je poč ela pisati svoje osobne ciljeve za sljedećukalendarsku preč ku: Prvo: da Eloisa bude posljednje što ću vidjeti, odlazeći na poč inak.

Drugo: da Eloisa bude prvo što ću vidjeti kad se probudim.Hm, samo što je to nemoguće. Njezina dva cilja podrazumijevala su spavanje s Eloisom i

vrlo vjerojatno seks, a to bi, sjetila se, bilo podjednako loše kao tkanje rupca. Osim, dakako,ako bi Eloisa i ona spavale zajedno, ne dodirujući se. Ili bi se možda mogle samo malododirivati: jedna ruka bi mogla okrznuti drugu ruku; jedna noga mogla bi se blago očešati odrugu nogu; njihove usnice, malkice napućene, mogle bi se nježno dodirnuti i isti se časrazdvojiti bez onog odvratnog cmoktavog zvuka koji bi taj dodir pretvorio u poljubac. Bez

poljubaca. Poljubac bi bio ravan isprepletanju niti, a Rosalbu tkanje nije zanimalo. Ne,hvala.

Razmišljajući o svojim ciljevima, načelnica je postajala sve uznemirenija i zbunjenija.Kako joj Eloisa nije odgovarala, njezina se zabrinutost pretvarala u strah od odbijanja kojinije doživjela još otkako je bila djevica. Možda se prenaglila slanjem pjesme. Možda jeCecilia bila u pravu i Rosalba je Eloisi prvo trebala pokloniti cvijeće. Ili je možda sve tobilo velika pogreška i Rosalba se uopće nije smjela zanositi idejom da bi Eloisu, mlađu,zgodnu ženu s prekrasnim grudima, moglo zanimati spavanje sa starijom, neuglednomženom prosijede kose i velike stražnjice.

Ustala je i stala uz prozor, gledajući na udaljena polja kukuruza i riže. Dvije ljestve ranije

ničega od toga nije bilo. Tada je kroz svoj prozor mogla vidjeti samo jad i pustoš. Sjetila sekako je tijekom nekoliko Prijelaza imala isti cilj na svojem popisu: Vidjeti kroz prozor

ureda polje puno velikih, zlatnih kukuruza, u vrijeme kad su ciljevi većine mještanki bili



163

pronaći snagu za odlazak iz Mariquite i otpočinjanje novog života negdje drugdje, ili pakpronaći svoje stare muževe - ili nove.

U to vrijeme Rosalbi je za ostvarivanje njezina cilja trebao samo par snažnih ruku i

odlučnost. No sad je bilo drukčije. Za ispunjenje sadašnjih ciljeva, razmišljala je, trebaju jojmladost i čari kojih više nema. Kako bi se ona mogla natjecati s ljepotom i ljupkošću mlađihžena poput Virgeline Saavedra?

Plakala je pokraj prozora kad je začula kucanje na ulaznim vratima popraćenoškripanjem hrđavih šarki, popraćeno sitnim koracima, popraćenima pitanjem izrečenimoklijevajućim glasom koji Rosalba nije prepoznala: “Načelnice, jeste li tu?”

Rosalba je nadlanicom obrisala suze iz očiju. “Tko je?”“Francisca, načelnice. Mogu li ući?” Posljednji put kad je bila u Rosalbinu uredu

Francisca je tražila savjet kad je bila pronašla skriveno blago pod krevetom.

“Što trebaš?” viknula je načelnica iz ureda, no Francisca je već otvarala vrata. “Zar tisada ne bi trebala raditi na svojim osobnim ciljevima, Francisca?”

“Došla sam Vam samo ovo predati,” rekla je, pružajući joj presavijen komad papira.“Što je to?”“To je Eloisina poruka, ali časna riječ, ne znam što u njoj piše.”Rosalba joj je istrgnula poruku iz ruke i ubacila je u ladicu. “Pa, hvala ti”, odgovorila je

hladno. “A sada ću te zamoliti da me ispričaš. Moram pisati ciljeve.”Rosalba je pričekala dok nije čula zatvaranje vrata, a potom je uzela presavijenu poruku

iz ladice i pročitala je.

PO L J U B I M E N J E Ž N O .

(Ovu pjesmu posvećujem, od sveg srca, uvijek lijepoj i veseloj Rosalbi udovici Patiño, nač elnici mjesta Nova Mariquita)

Noćas sam sanjala tvoje poljupceO, tako slatki su bili

Da sam se jutros probudilaSa šećerom na usnama

Č ekat ne mogu da padne noć Stoga odrijemat ću već sadaPa barem u snovima ti me poljubiPoljubi me nježno, al me ne budi.

S najiskrenijim poštovanjem,Eloisa udovica Cifuentes

Broj osobne iskaznice: 79.454.248, izdano u Ibaguéu.

Rosalba je pročitala pjesmu, a zatim je nježno prislonila komad papira uz njedra.“Sviđam joj se”, rekla je. “Naravno da joj se sviđam. Ja sam fina žena.” Kako bi pametna



164

osoba poput Eloise mogla odoljeti iskušenju toga da provede ljubavnu noć s Rosalbom?Kako ne bi primijetila da je načelnica bistra i hrabra, draga i uredna? I ne, Rosalbine grudizapravo i nisu tako mlohave, barem ne za ženu njezinih godina. I da, stražnjica joj jest

velika, ali takvo joj je i srce.


NA D R U G O S U N C E Prijelaza od žena se očekivalo da o svojim ciljevima izvijeste pokroviteljicupo vlastitom izboru koju su zvali madrina, od koje se pak očekivalo da posavjetuje svojuštićenicu o tome kako će ih ostvariti.

U svojem domu, dvosobnoj kući s dva prednja prozora prekrivena debelim zastorima kojisu uvijek bih navučeni, Cecilia i Francisca ležale su u spojenim krevetima i izvještavale

jedna drugu o svojim ciljevima.“Moj novi cilj je taj da javno obznanimo našu ljubav”, rekla je Francisca.Cecilia se ukočeno uspravila na krevetu, lica okrenuta prema ljubavnici. “Francisca, već

smo o tome razgovarale. Nije li tako? Što god se događalo u ovoj kući, to se nikoga ne tiče.Spomeneš li ikome našu tajnu, kunem ti se Bogom da ćeš požaliti. Upozorila sam te i to jeto!”

No, to nije bilo to. Francisca se digla i stala pred Ceciliju ruku prekriženih na grudima idesne noge lagano izbačene naprijed. “Rekla sam Eloisi,” kazala je.

Cecilia je ustala i unijela se Francisci u lice, zadihana. “Kako si se usudila ispričati Eloisi

o nama nakon što sam ti rekla da ne govoriš? María Francisca Ticora Rodríguez udovica deGómez, izdala si moje povjerenje!” Počela je hodati gore-dolje po sobi, držeći se rukama zaglavu. Zaustavivši se u jednom kutu, rekla je: “Nikada ti neću oprostiti.” Ubrzo zatimdodala je ogorčeno iz suprotnog kuta: “I nikada više neću ribati tvoje prljave tabane!”

“Dobro!” odgovorila je Francisca, podbočivši se rukama o bokove. “Ionako loše ribaš. Asada, to je to!” Izjurila je iz sobe.

I, barem za to sunce, uistinu je i bilo.

EL O I S A I R O S A L B A I Z I Š L E S U, svaka za sebe, nabrati cvijeće onoj drugoj. Eloisa se sjetila da sukrasuljci koje joj je muž svojedobno zataknuo među grudi bili iz dvorišta udovice Jaramillo,pa je otišla na isto mjesto. Dok je brala cvijeće, zamišljala je kako svojim dugim, finimprstima zatiče jedan po jedan cvijetak među načelničine dojke, jednako onako nježno kako joj ih je Marco Tulio stavljao u dekolte. Skupivši dovoljno krasuljaka, odlučila je buketosobno dostaviti u načelničinu kuću.

Dok je brala orhideje u šumi, Rosalbi je palo da na pamet da bi Eloisa mogla biti istogmišljenja kao njezin pokojni suprug Napoleón. On, naime, Rosalbi nikada nije brao cvijećenego joj je poklanjao lončanice s procvalim ljubičicama. “Da je Bog htio da cvijeće služi

kao modni dodatak,” znao je reći, “posadio bi ga iza ženskog uha.” Rosalba je u svojem vrtuimala lončanice s ljubičicama, kamelijama i begonijama. Odnijet će onu koja ima najviše

cvjetova Eloisi.



165

VA C A J E M I R N O S T A J A L A ispod lončanice aloa vere obješene nad vratima kuće za dobru sreću.Osim istaknutih čeljusti - vječno nečim zaposlenih - ništa na njoj nije se micalo. Postalajeistinsko utjelovljenje svojega nadimka. Pravo joj je ime bilo indijanskog porijekla, dugo i

neizgovorljivo. Ljudi su je zvali Vaca, odnosno krava, osim u njezinoj nazočnosti kada bi joj se obraćah samo s: doña. “Buenas y santas, doña”, pozdravila ju je Eloisa melodičnim glasom.Vaca je spustila svoje velike oči i usredotočila se na buket krasuljaka koji je Eloisa držala

prislonjen na grudima. “Izvoli?”“Došla sam vidjeti načelnicu.”Vaca je kratko razmislila o tome, a potom je rekla: “Načelnica ima svoj ured i tajnicu.

Rosalba ima kuću i podstanarku. Koju od njih dvije tražiš?”“Tražim Rosalbu.”

“Nema je.”“Bi li joj ti dala ove krasuljke od mene?”Bez odgovora, barem ne glasnog, Vaca je uzela kiticu cvijeća od Eloise, hitro se okrenula

i ušla u kuću.“Molim te, drži ih u vodi!” doviknula je Eloisa s vrata, ali pozamašni lik već se izgubio iz

vida.

N I N AČE L N IČ I N A D O S T A V A C V I J EĆA u Eloisinu kuću nije bilo ugodno iskustvo.“Prestani lupati po vratima, za ime božje!” grmjela je udovica Pérez iznutra prije nego

što je došla do ulaza. Rosalba je stajala na stubama, držeći objema rukama veliku lončanicusa stabalcem kamelije koje je cvalo sjajnim žutim cvjetovima. Udovica Pérez, potpunoodjevena, pregledala je golu načelnicu od glave do pete i zakolutala očima. “Da?”

“Došla sam vidjeti Eloisu, señora Pérez.”Señora Pérez stisnutim se šakama podbočila o struk i prijekorno pogledala Rosalbu. “Je

li to sve? Prekinuli ste me u molitvi samo zato što želite razgovarati s Eloisom?”“Zapravo, želim joj dati ovo kamelijino stabalce. Nije li prelijepo?”Udovica Pérez nestrpljivo je uzdahnula. “Eloise nema pa je Vi i Vaš grm možete otići

potražiti na nekom drugom mjestu.”“Radije bih ostavila stabalce kod Vas. Ako Vam ne smeta, naravno.”“E pa smeta mi”, otresla se žena. “Unesite ga sami i ostavite gdje god želite.” Ušla je u

kuću, tiho gunđajući.Rosalba je stavila lončanicu u hodnik i otišla.


U P OČE T K U ŽE N S K O G V R E M E N A načelnica i učiteljica ustrajale su na tome da na treće sunce

Prijelaza svaka žena pronađe nešto na sebi čime je nezadovoljna te da se posvetirazmišljanju o tom problemu. No žene su se tome odlučno usprotivile, tvrdeći da bi žena,sve dok neka njezina osobina ne utječe na odnos s drugima, trebala jednostavno sebe



166

prihvatiti onakvom kakva jest. Rosalbi i Cleotilde ta se odluka nije svidjela, no kako sevećina složila, pustile su da im bude. Zahvaljujući tome, na treće sunce Prijelaza mještankesu imale pola sunca samo za sebe.

Rosalba je znala da Eloisa u slobodno vrijeme voli ići na plivanje. Uputivši se na rijeku,Rosalba je zamišljala Eloisu kako izlazi iz vode, dok joj sunce obasjava mokru kožu, a nizleđa joj curi hladna voda iz duge, crne kose. Stigavši, Rosalba je stala na obalu, odmah uzveliku stijenu, i preletjela pogledom po bistroj vodi u potrazi za ženom koju je željelavidjeti. Razabrala je pet glava koje su plutale po površini poput velikih mjehurića; obrisitijela povezanih s njima izobličili su se u vodi. Eloisa nije bila među njima.

“Dođite u vodu, načelnice”, doviknula je Virgelina Saavedra. “Ugodna je i topla.”Rosalba joj je mahnula i nasmiješila se, no nije se pomaknula. U nazočnosti te djevojke

osjećala se nesigurnom. Virgelina, štrkljasta djevojčica koja je svojedobno okončala

prokreacijsku kampanju oca Rafaela, izrasla je u najljepšu ženu u Mariquiti. Rosalba jeodlučila poći kući, no kad se okrenula, primijetila je Eloisu kako pristiže cestom.

“Nisam znala da volite plivanje, načelnice”, rekla je Eloisa.“O, ja obožavam plivanje. Samo nikako da se natjeram stvarno i plivati.”“Pa, idemo onda plivati.”Rosalbu je uskoro okružilo šest žena mlađih od nje, zbog čega se osjećala veoma

nelagodno. Držala je tijelo što je dublje mogla pod vodom, ne dižući iznad površine vodeništa osim glave - pa čak ni ruke, jer odjednom je postala itekako svjesna upornogdrhturenja opuštene kože u dijelu između pazuha i podlaktica. Njezino tijelo, prisjetila se s

nostalgijom, bilo je isto ono tijelo koje je svojedobno pomutilo pamet trojici marikićanskihneženja, do te mjere da su bacali novčić kako bi odlučili tko će dobiti priliku prvi joj prići.Bilo je to isto ono tijelo koje je držalo njezina muža Napoleóna kod kuće, s njom, dok sevećina oženjenih muškaraca opijala u gradskom baru ili je odlazila k prostitutkama uEmilijinu kuću. To je tijelo sada bilo starije, mekše, postalo je malo zdepasto i malo šire ubokovima. Kakva je greška bio ovaj dolazak na rijeku! Željela se rastopiti u vodi. No to nijemogla pa je pustila da je struja odnese nizvodno, malo dalje od skupine. Eloisa ju jeslijedila.

“Hvala na prelijepoj kameliji, načelnice.” Bistra joj je voda prekrivala tijelo tik do grudi,naglašavajući njihov oblik i boju.

“Hvala tebi za pjesmu i prelijepe krasuljke, Eloisa. 1, molim te, zovi me Rosalba.”“Voljela bih te zvati drukčije.”Rosalba je pocrvenjela. “A kako bi to bilo?”“Ne znam... možda ‘ljubavi’?”“Ha, ha!” Rosalba je objema rukama obrisala višak vode s lica. “Mislim da bi mi se više

svidjelo da si sama smislila neku riječ. Riječ koja je samo za mene.”“Ali, zašto? Pa ‘ljubavi’ je sigurno najslađa riječ na svijetu.”

“Da, u svijetu koji si stvorila s Marcom Tulijem”, odgovorila je Rosalba, osjećajućilaganu ljubomoru prema Eloisinu pokojnom mužu.

Eloisa je malo promislila o tome. “U pravu si”, rekla je. “Nikad nisam o tome tako



167

razmišljala. Kako ti se čini... Ticú? Ne... Ticuticú? Kako ti se čini Ticuticú?”“Ticuticú? Znači li to išta?”

“Sad sam to izmislila. Ali znači ‘moja ljubljena, draga Rosalba’.”

“Pa, u tom slučaju mi se jako sviđa.”Eloisa je stavila ruke na Rosalbina ramena pa su, brojeći do tri, zajedno zaronile u vodu,poput malih djevojčica. Eloisa je blago zaokružila dlanove i nježno ih spustila na Rosalbinedojke koje su plutale u vodi, oble i glatke, i pomislila je kako je vrijedno i posebno iskustvootkriti da svijen dlan i dojka tako dobro pristaju jedno uz drugo. Eloisa je pritisnula prste,osjećajući pulsiranje Rosalbine puti, a zatim ih je povukla, ostavljajući na dojkama desetlaganih udubljenja koja su odmah iščezla u bjelini Rosalbine kože.

Glave su im izronile iz vode, a usne su drhtale dok su se nervozno smiješile jedna drugoj.Pod vodom su im se ruke spojile, naizmjence milujući i prepuštajući se milovanju, brzo,

nespretno, nošene divljim porivom koji više nisu mogle obuzdati: Eloisa i Rosalba bile supar zaljubljenih udovica.


NA P O S L J E D N J E S U N C E PR I J E L A Z A nitko nije radio. Čak ni kuharice: mještankama sepreporučivalo da jedu svježe voće i povrće. U suton su svi zamoljeni da dođu na trg isudjeluju u proslavi u počast ženskosti. Dok je uznemirena ležala u postelji, Rosalba jezaključila da nije raspoložena za proslave. Shvatila je da su njezini osjećaji prema Eloisi

mnogo jači no što je isprva mislila, a to ju je prožimalo strahom, a u nekoj mjeri čak iljutnjom. Prečkama i prečkama njezina je opsjednutost vezanjem malenih čvorova u niti odkojih nikada neće satkati rubac funkcionirala sasvim dobro, no kad je pokušala to istopoimanje primijeniti na svoje osjećaje prema Eloisi, zaključila je kako joj je postalo jednostavno nezamislivo činiti male, same po sebi ugodne stvari, a pritome ne poželjeti poćii korak dalje. Sada je željela voditi ljubav s njom, i to prelijepo voditi ljubav. No to jeneprirodno. Je li, uistinu? Osim toga, ona je načelnica, javna osoba. Ali i ja imam osjećaje,kao i svi drugi. Provela je cijelo sunce u postelji, pokušavajući smisliti neko rješenje za svoj

problem. Naposljetku i jest.Svake prečke drugo je kućanstvo bilo zaduženo za organizaciju proslave. Večeras su tobile Ospinove i nadmašile su sva očekivanja. Trg je bio jarko osvijetljen, sa sve četiri straneobrubljen svijećama-lojanicama i girlandama od cvijeća: purpurne orhideje, žuti krasuljci ibijeli ljiljani visjeli su s najnižih grana stabala manga.

Pristigavši, žene su se podijelile u četiri skupine za koje se u prvi čas činilo da sustvorene nasumično, no koje su zapravo odavno odredile one same, ponajprije u skladu sasvojom dobi i, rjeđe, s vrstom posla koji su obavljale, s tim vole li krumpire i ne vole li luk,s brojem ili vrstama boljetica koje su ih neprestano mučile, kao i mnogim drugim važnim

stvarima.Same proslave bile su prilično predvidive pa ni ona u ovoj prečki u tome nije bilaiznimka. Kao i uvijek, započela je pićem. Žene su stajale u redu da bi dobile punu čašu



168

chiche od udovice Villegas. Udovica je pripremala piće od fermentiranog kukuruzanajmanje pet sunaca prije događaja kako bi zajamčila njegov karakterističan, oštri, papreniokus. Potom, kao i uvijek, učiteljica je natjerala sve na zijevanje, čitajući pjesme neke

Alfonsine Storny. Kad je Cleotilde završila, pozornost se usmjerila na Franciscu koja jezabavljala publiku svojim uobičajenim šalama i imitacijama. “Imitiraj učiteljicu”, rekla jeglasno neka žena, a Francisca bi polako hodala, uspravnih leđa i vrata isturena naprijed,sučući dvama prstima nevidljive brkove. U ovoj je prigodi Francisca oponašala i udovicuPérez, Vacu, Juliju Morales, načelnicu i, premda to nitko nije tražio, ženu koje odavno nijebilo: doña Emiliju, gradsku madam. Za glazbu je bio zadužen “ansambl” četiriju sestaraMorales. Djevojke su znale samo šest pjesama koje su svirale stalno iznova na svojimčudnovatim instrumentima izrađenima od tava, lonaca i poklopaca. Žene su pjevale iplesale, prateći živahan ritam ansambla. Kad je glazba prestala, četiri skupine žena brzo su

posjedale na tlo kako bi poslušale uobičajeno načelničino izlaganje. Uvijek je započinjalaistom rečenicom: “Pred nama je nova prečka, a s njom i nova prilika da se poboljšamo kaopojedinke...” Dosad je većina žena to već znala napamet.

Rosalba je ustala iz gomile i polako krenula prema prvom redu, odakle je trebala održatigovor. Prije odlaska iz kuće premazala je cijelo tijelo uljem s mirisom eukaliptusa kako biotjerala komarce i ostale kukce. Dok je hodala među ženama, titrava svjetlost svijećapresijavala joj se posvuda po ulaštenoj koži pa je izgledala kao mitska božica koja će svakičas nestati u plamenu.

Stala je ispred gomile i blažena izraza lica počela govoriti: “Željela bih izraziti

zahvalnost obitelji Ospina na trudu uloženom u ovosezonsku proslavu ženskosti.” Ta novinau njezinu govoru odmah je pobudila sumnju mještanki da načelnica nešto smjera. “Čini mise da naš trg nikada nije izgledao tako lijepo i da nikada nije bio tako ugodan kao večeras.”Osvrnula se oko sebe, smiješeći se ljupko prema girlandama probranoga cvijeća ovješenogpo drveću. “Isto tako, željela bih nešto objaviti,” nastavila je. Mještanke su sada bile sigurneda ih se Rosalba sprema iznenaditi nekom šokantnom izjavom: možda nekom opakomnovom uredbom. Suspregnule su dah i pozorno slušale.

“Zaljubljena sam u Eloisu”, rekla je, obično i jednostavno, visoko uzdignute glave.

Gomila je zurila u nju u zaprepaštenoj tišini, a potom su žene počele spuštati glave,polagano, kao da se sve više stide.

“A ja sam zaljubljena u Rosalbu”, viknula je Eloisa odostraga. Žene su okrenule glave,opet polagano, prema mjestu odakle je dolazio glas. Znatiželjnim su očima slijedile Eloisudok je hodala prema Rosalbi i utisnula joj poljubac na usta.

“Ja sam zaljubljena u Ceciliju”, glasno je rekla Francisca.Taj put žene nisu okrenule glave prema samopriznatoj ljubavnici, nego prema njezinoj

ženi. Pritisak je bio tako snažan da Ceciliji nije preostalo ništa drugo nego ustati i, očijuuprtih u zemlju, priznati svoj grijeh: “Ja...ja sam zaljubljena u . . . Franciscu.”

“Virgelina i ja također smo zaljubljene”, objavila je Magnolia Morales. Obje su ženeustale i zagrlile se oko struka, smiješeći se.

“I ja i Erlinda”, rekla je sestra Ramírez. Pružila je ruku prema udovici Calderón pa su se



169

obje digle s poda.Preostali parovi plaho su odali svoje tajne, a kad su završili, šačica još uvijek slobodnih

žena počela si je međusobno izjavljivati ljubav. Osjećaj je bio tako zarazan da su neke

zaključile, baš toga trena, da su zaljubljene u ženu pokraj sebe pa su joj to i rekle. Čak su iveoma stare žene koje desetljećima nisu nikoga voljele, niti je itko volio njih, odjednomosjetile kako im snaga strasti ključa u sitnim tijelima.

Novi parovi, a i oni stari, počeli su polagano nestajati iza vrata kuća ili iščezavati u noćnutamu. A onih nekoliko žena koje su ostale same, bilo po vlastitom izboru ili ne, ubrzo supošle u svoje domove, u svoje spavaće sobe i njihove prazne postelje s čistom posteljinomkoje nikada neće zaprljati ničija krv ili znoj osim njihovih.

Samo su Santiago Marín i Julia Morales ostali na trgu, okruženi orhidejama, krasuljcimai ljiljanima, pod zamirućom svjetlošću svijeća. Legli su na zemlju, zureći u nebo, čekajući

da zasjaji treptavo svjetlo neke zvijezde pa da požele želju. A kad su zvijezde napokonizišle, Santiago je poželio da negdje jednoga sunca ponovno sretne Pabla. Julia je poželjelada i ona jednoga dana može povikati, kao što su to druge žene učinile večeras, da jezaljubljena - ah u muškarca.

Svijeće koje su obrubljivale trg gasile su se jedna po jedna, uz šištav zvuk i kratke titrajeplavih i žutih plamičaka.

Rastopljeni loj skraćivao se na zemlji, ostavljajući za sobom snažan zadah spaljene mastikoji se odmah rasplinjavao u ništa.

A noć, sada puna zvijezda, gutala je silovito stenjanje strasnih žena Nove Mariquite i

nježno mrmljanje njezinih zaljubljenih udovica.



170

Gerardo Garcia, 21 god.'ri(adnik desničarske (aravo$ske

/skopali smo masovnu grobni'u i ba'ili trupla ve$ine na!ih neprijatelja u nju. Samo jedno

raskomadano tijelo jo! je le"alo na tlu i čekalo da ga ubrojimo. (lečao sam pokraj njega.

2eni zdesna stajao je +2atasiete+ zapovjednik zloglasan po okrutnosti i pu!io 'igaretu.@8io je to ratni stroj koji ubija geril'e i potom "vače svoj obrok uz njihova mrtva tijela.A 2oj

posao bio je skinuti odje$u s trupala potra"iti imaju li kakve značke ili iskazni'e zapisati

boju očiju i kose ili kakve druge znakove i prenijeti ih 2atasieteu koji bi te podatke

zapisao u veliku bilje"ni'u na! ratni dnevnik.

3ijelo preda mnom bilo je maleno dječačko. bje noge bile su mu odsječene ispod

koljena nedostajala je i lijeva ruka a li'e se nije moglo uop$e razaznati jer je bilosmrskano. +2lad je+ rekao sam 2atasieteu. +Sedamnaest mo"da i mla0i.+ -"epovi jakne

bili su mu prazni ali vojni'i u potrazi za vrijednostima nekim čudom nisu prona!li !vi'arski

no"i$ skriven za pojasom. 5zeo sam ga i stavio sebi u d"ep.+Skini ga+ rekao je 2atasiete ravnodu!no. Poslu!ao sam ga i skinuo otr'anu jaknu i ono

!to mu je ostalo od hlača. 3ijelo mu je bilo umrljano osu!enom krvlju. S vrata mu je na uzi'i

visjela plasti%i'irana slika malenog /susa. 3o nije bilo neobično @mi vojni'i nosimosvakojake privjeske i amajlijeA ali ta slika bila je jednaka mojoj6 jednake veličine i duljine

na jednakoj uzi'i od sme0e ko"e a na pozadini je bila prilijepljena jednaka 'rno#bijela

%otogra%ija moje majke.(ad smo bili maleni majka je mojem malom bratu i meni dala jednake amajlije da nas

!tite od zle kobi. djednom sam osjetio gvalju u grlu. n je tek navr!io !esnaestu. @(ad se

pridru"io na!im neprijateljima4 Za!to nisam ostao u kontaktu s njim4 A ,isam smio priznatida mi je brat # proglasili bi me !pijunom gerila'a i najvjerojatnije smaknuli # ali nisam smio

ni dopustiti da postane tek jo! jedna +neidenti%i'irana osoba+ na na!em sve duljem popisu.

+Gar'a 9idales+ promrmljao sam prave$i se da čitam njegovu iskazni'u.+Bto4 Govori glasnije+ zapovjedio je 2atasiete.

,aka!ljao sam se malo pričekao i rekao6 +Gar'a 9idales juan -iego. *o0en KLM;.+ Glas

mi je malo zadrhtao. 2atasiete je zapisao podatke ustao i mahnuo mi da ba'im tijelo ugrob. djednom sam po"elio osjetiti miris 'vije$a nevena i karan%ila jer je to bio pokop

mojega mla0eg brata a tako miri!u kr!$anski pokopi. 1 ja sam osje$ao samo miris krvi i

smrti.+prosti mi -ieguito+ pro!aptao sam. Znao sam da me čuje. 5hvatio sam ga za jedinu

ruku odvukao ga do groba i vr!'ima prstiju nje"no ga gurnuo preko ruba. Gledao sam

kako se njegovo maleno tijelo kotrlja niz iskop i nespretno pada na svoje drugove. 3adasam počeo zemljom prekrivati njegov grob. 5 sebi sam molio čena!.



171

TR I NAES TO P OGLAVLJE

Radoznali gringo

Nova Mariquita, 20. francisce, 1996. ljestava

JU L I A MO R A L E S C I J E L O J E J U T R O ležala u mreži za spavanje obješenoj između dva stabla nasred

trga, namatajući kosu oko prsta, duboko uzdišući i gledajući prema jugu. Nosila je usku,izblijedjelu plavu haljinu koja joj je otkrivala bedra. S vremena na vrijeme zaljuljala bi se,lijeno se odgurujući od tla lijepo oblikovanim stopalom. Kad joj je sunčana zraka pala nalice, ustala je i prenijela jednu stranu ležaljke do drugog stabla, a zatim je opet legla,gledajući sa žudnjom prema jugu, smjeru iz kojeg je dolazio miris.

Jedna po jedna, tri starije sestre dolazile su i govorile joj da prestane fantazirati i da seprihvati posla. “Miris? Kakav miris?“ upitala je oštro najstarija sestra Orquidea. “Ja mogunanjušiti samo tvoju lijenost.“ Gardenia je imala agresivniji pristup: “Ustaj istog trena, ti

lijena kravo. Dat ću ti nešto da onjušiš. Na, njuškaj ovo“, rekla je, pokazavši Juliji svojunagu stražnjicu. A Magnolia, koja je običavala promatrati sve u odnosu prema sebi, rekla je:“Ja ne mogu namirisati ništa. Kad bi bilo nekakva mirisa, ja bih ga prva osjetila.“ Juliju ninajmanje nisu zabrinjavale riječi sestara. Znala je kakav miris osjeća, čak i ako ga nitkodrugi nije mogao osjetiti: robusna, pomalo jetka, privlačna, opora mješavina kore limete,mineralnih soli, znoja i mošusa... velike količine mošusa. Miris je ispunio zrak i postajaosve snažniji kako se sunce kretalo po nebu. Nije sumnjala da se gradu približava muškarac.Odlučila je da će mu prva izraziti dobrodošlicu u selu Nova Mariquita.

AM E R IČK I N O V I N A R nosio je blijedu košulju guayabera koja mu je bila prevelika i široke hlačekaki boje odrezane ispod koljena, pohabane na rubovima. Čuturica napola ispunjena vodombila mu je prebačena preko lijevog ramena. Kosa mu je bila duga, žuta i masna, skupljena urepić, a na licu je imao dvotjednu bradicu boje lana. Tenisice su mu bile gotovo skrivenepod slojevima svježeg i osušenog blata, tako da je bilo nemoguće utvrditi njihovu boju ihmarku. Na stopalima je imao žuljeve - na lijevom stopalu prilično gadne - i zbog toga ješepao. Njegovo lice, snažno opaljeno suncem, nebesko plavih očiju i malena nosa, odisalo je

profinjenošću i intelektom. Putovao je zemljom proteklih šest mjeseci, intervjuirajućigerilce, paramilitarne snage i vojnike, kao i civile zahvaćene kolumbijskim sukobom. Bila



172

mu je trideset i jedna godina, a odazivao se na ime Gordon Smith.Ispred njega je koračao bosonogi dječak i mršava mula koja je nosila žutu vreću osrednje

veličine. Dječak je volio da ga zovu Pito, a njegova mula bila je Pita. Pito je nosio sombrero

ižvakana oboda i pohabane gaćice. Ništa više. “Uspori“, viknuo je Gordon Pitu. “Molim te.““Skoro smo stigli, don mister Gordo“, rekao je dječak. Stajao je raširenih nogu, usidren uljepljivu narančastom blatu, pitajući se zašto je gringo koji je smiješno govorio ustrajao natome da ga zovu “Gordo“ kad nije bio debeo.

Gordon je pogledao na sat. Jahali su gotovo sedam sati. “To si rekao već tri puta“,odgovorio je, dobacujući dječaku sumnjičav pogled.

Pito je ignorirao i komentar i pogled. “Sigurni ste da ne želite opet jahati Pitu? Ona jemalo postarija, ali još je veoma snažna.“

“Gracias.“ Gordon je odmahnuo glavom. Od jahanja ga je hvatala nervoza i vrtoglavica,

ali bio je previše ponosan da bi to priznao. Umjesto toga, rekao je dječaku da mula uopće neizgleda snažno i da je žali, što je bila istina. Pita je izgledala izgladnjelo, nestabilno i žedno,a kopito na stražnjoj desnoj nozi nije joj bilo dobro pričvršćeno.

Nastavili su putovati uzbrdo i nizbrdo, između dugih šumaraka, uskim, rijetko korištenimstazama koje su se hirovito ukrštale i često se pretvarale u mulj, što je putovanje činilo u jošvećoj mjeri nepredvidivim i zbunjujućim. Gordon bi povremeno iz džepa izvadio komadić papira s loše nacrtanom kartom područ ja kroz koje su prolazili. Pogledao ju je, okrenuo jenaopako, osvrnuo se oko sebe, a zatim je vratio u džep.

Prije samo dva dana, dok je intervjuirao čovjeka koji je dezertirao iz komunističke gerile

u selu Villahermosa, Gordona su upoznali sa starijim, neurotičnim čovjekom ružičasta licakoji je tvrdio da zna za pleme žestokih ratnica koje su živjele u malenu selu, duboko uKordiljerima. Gordon se zainteresirao i pristao da mu kupi nekoliko pića u zamjenu za cijelupriču.

“One su amazonke“, rekao mu je čovjek koji je izgledao poput luđaka, prisilno grizućinokte. “Slušaj ovo: svinje, krave i konji su nestali, ali i muškarci poput tebe i mene. Aha, svisu nestali s lica zemlje nakon što su viđeni u blizini mjesta na kojem žive ta stvorenja.Seljaci ih se užasavaju. Cijela plemena Indijanaca odselila su se daleko na jug da bi ih

izbjegla.Č

ak im se ni gerilci ni paravojne postrojbe ne približavaju. Vjeruj mi kad ti kažem,gringo. One su izravni potomci amazonki.“ Priča je postajala sve bajkovitija sa svakimpivom koje bi čovjek popio. Kad je njihov sastanak završio, Gordon je pomalo pripitodlučio poći u Kordiljere i potražiti pleme grotesknih, heretičnih žena-kanibala divovskarasta, koje mrze muškarce.

Sutradan, nakon što se otrijeznio, Gordon je shvatio da je priča besmislena. Ipak, nešto unjoj ga je opčinilo, nešto što se činilo savršeno mogućim u državi u kojoj rat traje već gotovo četrdeset godina: postojanje gradića nastanjenog isključivo ženama. Otišao je dokuće neurotičnog starca i platio mu da mu nacrta kartu područ ja u kojem navodno živi to

pleme. Zatim je unajmio dječaka i mulu koji će ga odvesti onamo.U tom trenutku, nakon sedmosatnog putovanja, Gordonu se činilo da karta izgleda

jednako kako god je okrenuo. Srećom, Pitu nije bila potrebna karta. Poznavao je sve staze i



173

prečice, jer je od ranog djetinjstva onuda vodio stoku, a posljednje četiri godine prenosio jetajne šifrirane poruke između skupina gerilaca razasutih po tom planinskom područ ju. Bio jenajbrži, najpouzdaniji kurir gerilaca. No u posljednje vrijeme, velik broj vojnika u tom

područ ju prisilio je pobunjenike da ga napuste, i Pito je ostao bez posla. Zato je i pristaopovesti Gordona preko planina.Jašući, prevalili su znatnu udaljenost, a tada su naišli na zaravan. Mula je ubrzala korak, a

Pito je ubrzo vidio i zašto: maleni potočić tekao je gotovo bešumno niz zaravan. Oprah sulica i popili malo vode, koja je imala metalni okus.

“Pa, to je to“, rekao je Pito. “Vidiš li onu šumu ondje?“ Pokazao je gusti, grmovitišumarak na kraju veoma strme uzvisine.

“Što je to?“ upitao je Gordon, prižmirivši da bolje vidi što je dječak pokazivao.“Ulaz! Onaj čovjek rekao je da se nalazi na kraju prvog uspona nakon zaravni Tres

Cruces. Ovo je zaravan Tres Cruces, pa ono ondje mora biti ulaz.”Gordon je na trenutak razmišljao o prizoru koji je gledao. “Čini se da će nam trebati

mačete ili nešto poput njih da prođemo kroz to. Čini se da je gotovo nemoguće proći.”“ Don mister Gordo“, rekao je Pito, poprimivši ozbiljan ton. “Unajmili ste me da Vam

pomognem da dođete do ovog mjesta u jednom komadu, ne da Vam pomognem da gaprijeđete.“

Mali gad hoće još novca, pomislio je Gordon. Iz prepona je izvadio malenu plastičnuvreću u kojoj je držao svežanj novčanica, namotan i osiguran debelom gumenom vrpcom.Počeo je odmatati svežanj.

Kad je dječak shvatio što gringo radi, odmahnuo je glavom. “Ne idem onamo, ma kolikomi novca dali. Rekli su mi što je tamo. Te žene jedu ljude poput Vas i mene za večeru.“

Gordon se glasno nasmijao. “Nemoj mi reći da vjeruješ u to.““Vjerujem. A i Vama bi bilo bolje da vjerujete. Ne znate ništa o ovoj zemlji.“ S

dostojanstvenim izrazom na svojem malenom indijanskom licu, spustio je vreću s Pite ipredao je Gordonu.

Nakon što su izmijenili muchas gracias i rukovali se nekoliko puta, Pito je zakoračio ustranu. Promatrao je kako se Gordon polako uspinje uza strmu padinu s vrećom na leđima.

“Bog nek’ Vas prati, don mister Gordo“, prošaptao je sebi u bradu. Prišao je Piti i dohvatiouzde, ali nije ju uzjahao. Nastavio je zuriti u Gordona, nadajući se da će gringo poslušatirazum i odlučiti se na povratak u grad. Ako to učini, odlučio je Pito, vratit će ga za polacijene.

No, Gordon nije zastao. Nije došao tako daleko da bi odustao u posljednji trenutak. Osimtoga, trebao je novu priču, nešto zanimljivo i uzbudljivo. S tom mišlju u glavi počeo seprobijati kroz grmlje, trgajući penjačice svojim velikim, nježnim šakama, zabijajući se ugust sloj lišća, granja i drveta, sve dok nije nestao u njemu.

TO G J U T R A, tijekom doručka, doña Victoria viuda de Morales ispričala je Rosalbi svoju kćer,



174

rekavši joj da se Julia ne osjeća dobro. Njezine preostale tri kćeri, obećala je, odradit ćeJulijin posao u zajedničkoj kuhinji dok se ona ne oporavi.

Kad su ostale nasamo, Orquidea se pobunila: “Dakle, ja moram crnčiti cijelo jutro u

stolarskoj radionici, i još se vratiti tijekom pauze da odradim posao te besposličarke?““Tako je“, složila se doña Victoria, a zatim, bacivši s treskom košaru punu crvenog lukana pult, dodala je: “Evo, nareži ovo prije nego što ideš.“

Orquidea je nedavno premještena iz majčine kuhinje u stolarsku radionicu u sklopu novekampanje koju je pokrenulo vijeće Nove Mariquite, a koja se sastojala od toga da se svakuradnicu obuči za obavljanje nekoliko različitih poslova. Gardeniju su poslali na polja, aMagnolia se priključila krovopokrivačkom timu. No, Juliji je dopušteno da ostane u kuhinji, jer je doña Victoria uvjerila pet članica vijeća da je upravo Julijin posebni talent ono što jesvako jelo iz njezine kuhinje činilo tako ukusnim.

Juliju Morales, najljepšu od četiriju sestara Morales, njezine su sestre prezirale zbognjezine ljepote. Imala je velike, okrugle oči boje lješnjaka sa sivim točkicama, koje su jojsvjetlucale na smeđoj koži. Nos joj je bio malen i blago prćast, poput lutkina, a usnice su jojbile pune i lijepo oblikovane. Hod joj je bio tako spektakularan da je promatranje kako samakorača trgom često bio najiščekivaniji događaj u cijelom suncu. Julia je bila viša od većinežena u gradiću, i imala je najfinije manire. Imala je i prekrasnu crnu kosu koja joj se udugim valovima spuštala do struka, i veliki penis među nogama.

Julijina zapanjujuća preobrazba bila je rezultat njezine samodiscipline, upornosti ipredanosti. Provodila bi po cijela sunca prateći majku i sestre, obraćajući pozornost na način

na koji su se kretale, usvajajući i poboljšavajući njihove ženske manire. Iako Julia nijemogla artikulirati zvukove, pozorno je slušala obrasce govora svojih sestara, koje jepretvarala u niz glatkih i profinjenih kretnji tijelom i udovima. Rezultat je bio sjajan,precizan znakovni jezik koji je očima stranca mogao izgledati kao da Julia Morales izvoditajanstveni ples iz neke udaljene zemlje.

S M J E S T A N A K O J E M J E S T A J A O, Gordon je vidio selo koje kao da je izašlo iz sna - bijele kuće s jarko narančastim i crvenim krovovima, stabla manga u cvatu, nekoliko jasno ocrtanih cesta

i crkvu, čiji je toranj narušavao inače savršen sklad vidika. Zelena brda uzdizala su se izasela. Nasadi kukuruza, riže i kave, kao i gredice krumpira, ukrašavali su polja na padinamabrda.

Nije vidio nikakve amazonke, ni žene, ništa nalik jednima ili drugima. Gordon jepogledao svoje dlanove: krvarili su. Ruke i noge prekrivene porezotinama i poderane hlačebile su svjedok njegova probijanja kroz gusto raslinje. Obrisao je šake o svoju košuljuguayabera i osjetio kako mu krvave rane stružu o tkaninu. Lice mu je bilo neozlijeđeno -

vrećom ga je zaštitio od čvrstih, bodljikavih povijuša i divovskih listova prekrivenihčekinjama koji su se odbijali natrag kad bi ih odgurnuo.

Krećući se polako, Gordon je začuo udaljenu viku i ženski smijeh, ali nije vidio nikoga.



175

Uočio je da je visina građevina uobičajena, što je eliminiralo i onu malenu mogućnost danaleti na diva. Nastavio se oprezno spuštati niz brdo, razmišljajući o onome što će reći kadasretne prvu skupinu žena i pitajući se kako će ga dočekati. Zasigurno će biti šokirane, ali

hoće li mu izraziti dobrodošlicu ili će ga pozdraviti s prijezirom? A što ako ga upitaju zarazlog dolaska? Treba li im priznati da je novinar? To bi ih moglo navesti na obranaški stav.Možda bi im trebao reći da se izgubio i pokazati im svoje krvave šake - zacijelo neće nauditiozlijeđenu čovjeku.

Do tog trenutka već je ušao u selo i šepao je niz malenu ulicu. Kuće pokraj kojih jeprolazio bile su istovjetne: sve su imale bijele fasade s prednjim vratima i velikimprozorima, okvira obojanih u zeleno. Sva vrata i prozori bili su otvoreni, i Gordon je imaoneobičan osjećaj da ga promatraju kroz zastore. Više nije čuo viku i smijeh koje je čuo prije.Iznenada, ugledao je nešto kako se kreće niz ulicu: veliki svežanj koji je visio između dvaju

stabala, u kojem je bilo nešto živo. Gordon je nastavio koračati, pomalo oprezno, stalno seosvrćući. Prije no što je stigao do ugla, razabrao je da je svežanj zapravo viseća ležaljka ukojoj spava naočita žena. Gordon joj se približio polako i tiho, jer nije je htio probuditi. Utom trenutku začuo je glasan krik iza sebe. Kad se osvrnuo, ugledao je vojsku nagih ženakako jure iz svojih nastambi, bijesno vrišteći i trčeći prema njemu, naoružane štapovima ikamenjem.

KA D S E GO R D O N P R O B U D I O, vidio je samo zasljepljujuću bjelinu stropa. Pomislio je da je mrtav ida mu duša pluta zrakom, među oblacima. Malo-pomalo, u svojem umu počeo je slijeditiniz događaja koji su doveli do tog trenutka. Žena u visećoj ležaljci. Krik. Vojska nagih ženakoje vrište. Zatim crnilo.

Dakle, gdje je sada? Postojao je samo jedan odgovor: žene su ga zarobile i bio je uzatvoru.

Slabašna svjetlost sunca dolazila je kroz dva malena prozora postavljena u nepravilnimrazmacima. Gordonu se još vrtjelo u glavi, ali uspio se podići u sjedeći položaj i pregledatisvoje tijelo. Nisu ga povrijedile - nije imao novih rana ni povreda, i mogao je pokretati sveudove. Osvrnuo se oko sebe i ugledao velik, prazan prostor. Nije izgledao poput zatvora.

Zapravo, više je nalikovao crkvi, ah bez klupa, križeva, statua ili vjerskih slika bilo kojevrste. Zidovi su bili posve prazni, a cementni pod na kojem je ležao bio je besprijekorno čisti mirisao na lavandu. Ležeći u svojoj prljavoj odjeći i cipelama, dok su mu rane još krvarile,Gordon je pomislio da je on jedini neuredan element u prostoriji.

Shvativši da je sam, ustao je i krenuo prema vratima, oslanjajući se o zidove. Malo sesagnuo da bi pogledao van kroz malenu metalnu rešetku, i oči mu se rašire zbog neobičnogprizora: velika skupina nagih žena stajala je s druge strane ulice, tiho žamoreći. Neke odnjih držale su se za ruke, kao da su ljubavni parovi. Malena skupina od pet starijih žena, odkojih su četiri bile gole, prekopavala je sadržaj Gordonove vreće. Gledao je kako jedna od

njih vadi njegove majice s kratkim rukavima i podiže ih na svjetlu kao da gleda filmskinegativ, a zatim ih dodaje drugim ženama. Činilo se da nisu zainteresirane za Gordonovminijaturni diktafon. Proučile su ga sa svih strana, slegnule ramenima i odložile ga u stranu



176

jer nisu mogle otkriti njegovu namjenu. No, limenka Coca-Cole izazvala je senzaciju.Držale su je vodoravno, objema rukama, i vrtjele je, smiješeći se s odobravanjem. Gordon jepromatrao taj proces s iskrenom znatiželjom, ali i oprezom.

Začuo se zaglušan krik, i sve glave, uključujući i Gordonovu, okrenule su se premaizvoru zvuka. Urlik je došao od mlade djevojke u uskoj plavoj haljini koja je prije bilaspavala u visećoj ležaljci. Dvije žene uhvatile su djevojku, dok joj je treća pokušala stavitirupčić na lice. Djevojka se migoljila poput crva, udarala i škripala zubima, ispuštajućidivlje, grlene zvukove. Gordonu je bila prekrasna. Iznenada, djevojka se prestala otimati, anjezin bijes pretvorio se u dug, neutješan jauk. Iscrpljene od obuzdavanja djevojke, dviježene popustile su hvat. Djevojka se istog trena oslobodila, oborivši ih pritom na tlo. Zatim jepotrčala prema ulaznim vratima crkve.

Gordon je jedva imao dovoljno vremena da zakorači ustranu prije no što je djevojka

silovito otvorila vrata. Na trenutak je pogledala dugu, praznu prostoriju, a kad ga je opazila,bacila se na njega, obuhvatila mu vrat rukama i strastveno ga poljubila u usta. U tomtrenutku, druge žene počele su ulaziti u zgradu u malenim skupinama, gurajući se inaguravajući kako bi izbliza vidjele plavookog stranca uz kojeg se priljubila buntovnadjevojka.

“Julia Morales,” viknula je matrona veličanstvenih proporcija i širokih kukova,probijajući se laktovima kroz mnoštvo. “Pusti gospodina i odstupi ustranu. Smjesta!“Djevojka je učinila i jedno i drugo, mršteći se i napučivši usnice. Matrona je stalapodbočenih ruku pred Gordona, koji se ukočio.

“Tko ste Vi odakle dolazite tko Vas je pozvao i što Vas je dovelo ovamo?“ izgovorila jeu dahu, kao da su sva četiri pitanja jednako značajna.

Gordon nije rekao ništa. Bio je tako zapanjen i zbunjen da nije mogao artikulirati ništa nina svojem jeziku, a kamoli na španjolskom. Umjesto toga, znatiželjno je promatrao skladnunagost žena - njihove preplanule grudi koje su završavale velikim bradavicama boječokolade, njihova duga torza i tamne trbuhe, neke ravne a neke izbočene, njihove genitalije jedva prekrivene kratkom, tamnom dlakom, i njihove glatke i čvrste udove. Pomislio jekako su prelijepa rasa.

“Pa?“ rekla je žena širokih bokova, lica okrenuta mnoštvu. “Č

ini se da je naš prijateljnijem.“Tek tada je Gordon shvatio da je ona jedna od pet žena koje su pretraživale njegovu

vreću. Zračila je neospornim autoritetom i odlučnošću. Ako je gola uspijevala iskazivati teatribute, zaključio je, zacijelo je predstavnica zakona. “Nisam nijem“, odgovorio jepomirljivim tonom.

“Ohhhh!” prošaptalo je mnoštvo jednoglasno.“A tko si ti onda?“ upitala je žena ponovno.“Zovem se Gordon Smith“, odgovorio je. Iz publike se začuo hihot.

“Dođite sa mnom u općinski ured, señor Esmís,” rekla je ista žena. “Morate opisati svojenamjere vijeću naše zajednice.“

Krenula je ispred njega, prisiljavajući znatiželjne žene da se razmaknu. Gordon je šepao



177

za njom, dok su ga boljeli svi mišići, zglobovi i kosti. Taj put, sa sve je većim divljenjemuočavao maleni trg u sjeni golemih stabala manga, okružen drvenim klupama, od kojih jepola bilo okrenuto prema istoku, a pola prema zapadu, homogeni stil kuća s fasadama od

vapnenca i jarkim cvjetnim dekoracijama koje su visjele s prozora, te čistoću nogostupa ineasfaltiranih ulica. Među tim gotovo utopijskim prizorima pojavila se djevojka imenomJulia. Koračala je zajedno s mnoštvom, tik ispred Gordona, s vremena na vrijeme gapogledavajući preko ramena, poput kokete. Crte lica, pomislio je, bile su joj profinjene idelikatne, poput žena njegove vlastite rase. No, bilo je nečega divljeg, gotovo životinjskog unjezinim okruglim očima boje lješnjaka sa sivim točkicama, nečeg osobito privlačnog unjezinoj modro-crnoj kosi i sjajnoj smeđoj koži. Poželio je da je i on gol.

KA D J E U Š A O U Z G R A D U , Gordon se brzo osvrnuo oko sebe. Bile su ondje dvije prostorije, prva

malena i prazna, a druga opremljena dugim pravokutnim stolom i s četiri klupe, izrađene odgrubog drveta prekrivena korom. Nasred stola stajala je svjetiljka. Zidovi su bili prazni,osim stražnjeg zida, koji je bio napola prekriven velikom, vlažnom mrljom. Matrona jeobjasnila da je to trajni problem koji vodoinstalaterke još nisu riješile. “Znate li slučajnonešto o vodoinstalacijama, señor Esmís?” upitala je. Gordon je rekao da ne zna i ispričao sezbog toga. Namještena prostorija imala je i prozor na kojem se već pojavljivalo i nestajalonekoliko mladih lica, dobacujući mu poljupce uz hihot. Gordon je među njima prepoznaoJuliju i galantno joj mahnuo rukom. Žena širokih bokova požurila je da zatvori prozor,onemogućivši pogled na djevojke raspoložene za flert, ali i na preostalu sunčevu svjetlost.

Dohvatila je svjetiljku i skinula staklenu kuglu kako bi zapalila stijenj. “Ja sam Rosalba“,rekla je iznenada. “Bila sam mjesna načelnica. Jedina koja donosi odluke. Sada nas je pet.Mi to zovemo vijeće.“ Zapalila je stijenj i vratila staklenu kuglu na mjesto. “Ovo je bio mojured, samo što je bio mnogo ljepši nego sada. Moj stol bio je načinjen od čistog mahagonija.Stvarno lijep. Stajao je ondje.“ Podigla je svjetiljku jednom rukom, dok je drugom pokazalazid s mrljom od vlage. Gordon je pogledao zid i podigao obrve s nejasnim izrazom lica koji je mogao značiti divljenje ili običan nehaj. Nedugo zatim začuli su kucanje na vratima. “Tosu zacijelo ostale“, rekla je Rosalba. Položila je svjetiljku na stol i prišla vratima. U

prostoriju su ušle tri žene. Dvije od njih nosile su Gordonovu žutu torbu, koju su mupredale. Četvrta žena, stara i potpuno odjevena, s debelim naočalama i oslonjena o štap,slijedila ih je svojim vlastitim tempom. “Dame, molim vas da zauzmete svoja mjesta“, rekla je Rosalba. Sjele su po dvije sa svake strane. Rosalba je sjela na jedan kraj stola i pokazalaGordonu da sjedne na drugi kraj, preko puta nje. “Señor Esmís,” započela je, “mi smovijeće Nove Mariquite: ovo ovdje je Cecilia, tamo je señorita Cleotilde, ono je policijskanarednica Ubaldina, ovo bolničarka Ramírez a ja sam bivša načelnica Rosalba.”

“Drago mi je što sam vas upoznao“, rekao je Gordon stidljivo, naklonivši se. Ta uljudnagesta ostavila je dobar dojam na sve osim žene indijanskog izgleda imenom Ubaldina,

policijske narednice.“Što Vas dovodi ovamo, señor Gordonmís?” upitala je Ubaldina, gledajući ga

sumnjičavo.



178

Sekundu ili dvije proučavao je lica žena i zaključio da sve osim policijske narednicedjeluju prijateljski. Nije bilo razloga da im laže. “Ja sam novinar“, rekao je. “Radim kaodopisnik, pišem novosti i članke za magazine i novine. Već neko vrijeme pišem o vašem

ratu. Razgovarao sam s gerilom, paravojnim snagama i vojnicima, kao i s njihovimobiteljima, i pisao članke o njima. Te članke prodajem novinama i magazinima, uglavnom uSjedinjenim Državama, ali također...“

“Tko Vas je poslao ovamo?“ prekinula ga je Ubaldina. “I što želite od nas?““Prije nekoliko dana sreo sam čovjeka, luđaka koji mi je ispričao gomilu laži o vama i

vašem selu. Rekao je da u gradu žive divovske, muškobanjaste žene koje mrze muškarce,imaju brade i brkove i mogu zatrudnjeti jedne s drugima. Rekao je da ste krivovjernice kojevole mučiti svoje neprijatelje prije nego što ih pojedu žive. Većinu toga nisam povjerovao,ali zaključio sam da onaj dio priče koji govori o gradiću nastanjenom isključivo ženama

mora biti istinit. To mi je zvučalo kao veoma zanimljiva tema o kojoj mogu pisati: grad ženau zemlji muškaraca.“ Zastao je na trenutak radi dramatskog učinka. “Zato sam ga zamolioda mi nacrta kartu i uputi me, i evo me ovdje.“ Završio je, podigao lice i bacio brz pogled napet parova očiju fiksiranih na njega. “To je cijela istina, moje dame“, rekao je, podigavšidesnu ruku kao da se zaklinje na sudu.

Nije se činilo da je pet žena iznenađeno Gordonovom pričom. Pogledavale su jednadrugu, ne iskazujući nikakve osjećaje na licu, ne govoreći ništa.

“Tako... sada kad sam objasnio svoju prisutnost ovdje, htio bih vas zamoliti zadopuštenje da kraće vrijeme živim u vašoj zajednici“, rekao je Gordon. “Volio bih napisati

priču o vašem selu i spreman sam raditi u zamjenu za sobu i hranu.““Kako se zove čovjek koji Vam je pričao o nama?“ upitala je Ubaldina, ignorirajući

novinarov zahtjev.“Rafael. Rafael Bueno. Rekao je da je nekada bio svećenik i da je ovo dugo bila njegova

župa, dok ga niste pokušale pojesti živoga.“Žene su opet pogledale jedna drugu. Sada im je na licima bio izraz čistoga gnjeva.“Besramni bijednik“, rekla je najstarija žena, señorita, udarajući štapom o pod.“Trebale smo ga dobro i jako nalupati.“

“Trebale smo ubiti gada.““Da, i baciti ga psima.““Ili svinjama.“Gordonu je bilo jasno da je Rafael Bueno ženama učinio nekakvo veliko zlo. No, nije

htio pitati o čemu je riječ, barem ne još. U tom trenutku mogao se samo nadati da je vijećezaprimilo njegov zahtjev i da je odgovor pozitivan.

“Moramo raspraviti o zahtjevu ovog čovjeka“, rekla je Ubaldina. A tada, okrenuvši seprema Gordonu, dodala je: “Nasamo“. Zgrabila je njegovu vreću i krenula prema vratima.

“Julia Morales će ga pojesti živog ondje vani“, upozorila je Rosalba vijeće. Gordon je

iznenada zastao i osvrnuo se. “Nisam to mislila tako, señor Esmís.” Nasmijala se.“Uvjeravam Vas da ne jedemo ljude.“

Nakon što su shvatile da bi novinarov izlazak stvorio još veće nerede, članice vijeća



179

zamolile su Gordona da ostane u sobi i same su izašle. Promatrao ih je kroz pukotinu uvratima. Stajale su zajedno pod stablom manga, okružene nemirnim mnoštvom,raspravljajući o svojim stajalištima i trzajući glavom poput uznemirenih kokoši. Nakon

nekog vremena vratile su se u općinski ured s ozbiljnim izrazima lica i sjele na svoja mjesta,ničim ne odajući novinaru kakvu su odluku donijele. Suprotno onome što je očekivao, nakraju je ustala i progovorila Ubaldina, a ne Rosalba.

“Bit ću izravna i kratka, señor Gordonmís. Ja sam odgovorna za održavanje mira isigurnosti u našoj zajednici. Vi ste došli nepozvani i svojim dolaskom izazvali velikenerede. Iskreno, ne možemo očekivati ništa dobro od osobe koju je ovamo poslao čovjekkoji je ubio četvero naše djece. Sada bismo Vas zamolile da odete, ali mrači se, a nekogabijelog poput Vas s lakoćom bi mogla uočiti razna noćna stvorenja. Odlučile smo da ćemoVam dati vremena do izlaska sunca da napustite našu zajednicu, i nadamo se da Vas više

nikada nećemo vidjeti.““Gospođo Upaultina, uvjeravam Vas da ja...““Ubaldina”, rekla je. “Zovem se Ubaldina.”“Došao sam u miru, gospođo Ubaldina. Ja sam pozitivac.”“Iz onoga gustiša nikada nije izašlo ništa dobro“, odgovorila je Ubaldina, a zatim sjela

prekriženih ruku, dajući do znanja da je rasprava gotova.Prije no što je Gordon uspio išta reći, žena koju su zvali bolničarka Ramirez zamolila ga

je da krene za njom u gradsku ambulantu. “Ja sam odgovorna za zdravstvenu skrb ovezajednice, pa ću Vam očistiti i previti rane i žuljeve.“

“Nakon toga, slijedit ćete mene“, rekla je ona imenom Cecilia. “Ja sam odgovorna zaprehranu zajednice, pa ću Vas odvesti u jednu od naših pučkih kuhinja, gdje ćete pojestitopli obrok.“

“Ja sam administratorica“, rekla je Rosalba. “Ja nadgledam sve, ali osobito poljoprivredui nastambe naše zajednice. Pobrinut ću se da dobijete čistu sobu, opremljenu svime što biVam noćas moglo zatrebati.“

“A ja sam odgovorna za školu zajednice i za gradsko zvono“, rekla je stara señorita Cleotilde. “Drugim riječima, ja sam sat Nove Mariquite. Ja ću se pobrinuti da ustanete

dovoljno rano da otputujete iz našeg sela prije izlaska sunca.“

NA K O N Š T O S U G A O T P U S T I L E iz ambulante, Gordona su povele u drugu najbolju kuhinjuzajednice: Villegasovu kuhinju. Kuhinja Moralesovih bila je najbolja, rekla je Cecilia, aliimala je upute da ga drži podalje od Julije Morales.

Kad su Gordon i Cecilia stigli, samo tri para bila su još u blagovaonici, hrane ći jednedruge onime što je ostalo od njihovih obroka. Noseći usklađene pregače na svojim nagimtijelima, Flor (nekada udovica Villegas) i njezina supruga Elvia (nekada udovica López)izrazile su Gordonu dobrodošlicu i posjele ga samog za stol u uglu. Novinar je bio

fasciniran zajednicom, njezinim operativnim sustavom, njezinim ljudima i običajima. Kakomu je Ubaldina zabranila da razgovara s mještankama više no što je nužno, svoje je misli naengleskom diktirao u minijaturni diktafon. Ceciliji to nije smetalo. Bila je neobično ljubazna



180

i topla prema njemu, a Gordon je ubrzo shvatio i zašto:“Señor Esmís, rekli ste da ste razgovarali s gerilcima. Pitala sam se jeste li možda... jeste

li naišli na mojeg sina. Njegovo je ime Ángel Alberto Tamacá i odavno se priključio

gerilcima. Visok je i...”“Jeste li sigurni da je... da je živ?““Srce mi govori da jest“, rekla je. “Smatrate li da postoji neki način na koji bih mu mogla

poslati obavijest da sam i ja živa?““Imam neke veze. Napišite mu poruku i dajte mi sve njegove podatke. Dat ću sve od sebe

da mu je prenesem. Ako je još ondje, znate?“Nekoliko žena nazočnih na večeri radoznalo je promatralo Gordona, kao da su

iznenađene što vide da jede iste stvari kao i one: obrok od riže, pečene juke i mali komadpečene hrane nalik mesu, snažna okusa, za koji se nije usudio pitati od čega je jer je

strahovao od odgovora. Kad je završio, pohvalio je kuharice. Elvia je rekla da im je čast štotako ugledan gospodin objeduje u njihovoj skromnoj kuhinji.

Gordon i Cecilia spremali su se za odlazak, kad je došla Julia Morales. Sada je nosilacrvenu točkastu haljinu. Haljina je bila staromodna i umrljana, ali bila je uska na pravimmjestima. Djevojka je stajala kod vrata s rukama na bokovima i uputila je Gordonu smjelipogled nakon kojeg je uslijedio plašljivi osmijeh, što ga je uznemirilo. Činilo se da je sve todio dobro osmišljenog plana zavođenja koji je sjajno funkcionirao. Kapak mu je zatitrao, ataj simptom, kao i erekcija koja nije bila vidljiva zahvaljujući njegovim širokim hlačama, jasno su mu pokazivali koliko ju je želio. Cecilia je požurila da stane pred novinara, kao da

bi njezina malena prilika mogla spriječiti dugonogog muškarca da išta vidi. “Požuri, sine“,rekla je Gordonu, iako su riječi bile namijenjene Juliji. “Rosalba nas čeka kod crkve.“ Juha je prekrižila ruke i naslonila se na okvir vrata, načinivši im mjesta da prođu. Dok jeprolazio, Gordon joj je uspio samo namignuti. Udaljio se, koračajući pokraj Cecilije,razmišljajući kako je Julia najegzotičnije stvorenje koje je ikada vidio.

U S T R A Ž N J E M D I J E L U C R K V E bila je namještena mreža za spavanje s pokrivačem. Pokraj nje, napreokrenutu drvenom sanduku koji je služio kao noćni stolić stajala je upaljena svjetiljka,

krpa i komad sapuna.“Ima li ovdje kupaonice?“ upitao je Gordon.“Ne, gospodine Esmís. Ne ovdje“, rekla je Rosalba. “Imamo samo jednu kupaonicu u

selu. To je zajednička kupaonica s deset tuševa i deset zahoda, tako čistih da ne bistevjerovali.“

“Sjajno! Možete li mi pokazati gdje su?““Žao mi je, gospodine Esmís, ali upotreba kupaonice nije Vam dopuštena. Još jedna

odluka vijeća. Morat ćete upotrijebiti ono prazno vjedro.“ Ona mu pokaže dva vjedra, jednoispunjeno vodom, koja su bila postavljena po strani. “U onom kutu imate još pokrivača, ako

Vam zatrebaju. Noći postaju sve hladnije. Nadam se da ćete imati ugodnu noć i da ćete sutrasigurno otputovati kući“, rekla je, smiješeći se. Usnice su joj se razdvojile, kao da je željelareći još nešto, ah nije mogla. Pričekala je Gordonov odgovor - osmijeh stisnutih usana - a



181

zatim se okrenula i krenula prema vratima, s pomalo tužnim izrazom na licu.Pratio ju je pogledom dok nije izišla iz zgrade, i iznenadio se da uopće nije obraćao

pozornost na njezinu nagost. Nevjerojatno je koliko se brzo ljudsko oko prilagodi, pomislio

je, i na trenutak je zamislio sebe i stotine ljudi kako goli koračaju Petom avenijom u NewYorku, zastajući svako malo da bi gledah kako im se genitalije i stražnjice odražavaju uvisokim izlozima pomodnih dućana koji prodaju sve osim odjeće. Nasmiješio se, a zatimprišao praznom vjedru i pomokrio se u njega. Zatim je skinuo prljave tenisice i čarape ipopeo se u mrežu za spavanje, tako da su mu noge visjele s obje strane, i uzeo pohabaniprimjerak knjige Garcíje Márqueza Sto godina samoće, koju je već neko vrijeme stalnoiznova čitao. Ležao je tako ispružen, gledajući u bijeli strop na kojem je svjetlost svjetiljkestvarala ogromno sunce u blagim žutim tonovima. Neko vrijeme je čitao, a zatim ugasiosvjetiljku i u potpunoj tami lagano se ljuljao stopalom, dok ga ta kretnja nije postupno

uspavala.

GO R D O N S E P R O B U D I O usred noći u znoju, instinktivno skinuo odjeću, a zatim se, posve gol,okretao i vrtio u visećoj ležaljci, teško dišući i stenjući. Bio je bolestan. Iznenada, osjetio jemekanu, malenu šaku na vrućem čelu i obrazima. Zatim je osjetio kako mu vlažna krpatapka po licu, vratu, rukama i prsima. To mora da je san, pomislio je u deliriju. Nekolikokapi vode palo mu je na usne, koje su se razdvojile kako bi ih propustile. Osjetio je kako senastavlja tapkanje po licu i vratu, kako mu na usnice pada još nekoliko kapi vode, a zatimpoljubac: glatke, sočne usne lagano su se prislonile uz njegove, putujući do uha, niz vrat inatrag do usta, gdje su se zadržale. Divlji miris u zraku naveo ga je da pomisli na Juliju, iubrzo je shvatio da ne sanja. Skočila je na viseću ležaljku i osjetio je kako se njezino lagano,glatko nago tijelo pokušava smjestiti na njemu. Okretala je svoje koščate kukove poputmačke. Gordon je također okretao svojim kukovima, u početku strastveno, a zatim nasilno - jer upravo je osjetio neočekivano i neželjeno nabreknuće u središnjem dijelu tijela koje jeležalo na njemu. Razvio se ljuti boj, boj uzbuđenih kukova u kojem je Gordon, kojeg jenjegov libido izdao, na koncu izgubio svaku sposobnost otpora. Mekane i malene šake kojesu mu maloprije milovale čelo sada su mu se čvrsto spustile na prsa kako bi se poduprle,

dok mu je par mišićavih listova ljuljaju

ćim pokretima okružio struk. Julia je sjedila nanjegovim preponama i zavodljivo zaplesala, privlačeći ga cijelog prema sebi sve većom

snagom, kao da ga nešto u njoj uzima za sebe. I tako je ušao u nju, i ona je zajecala,migoljila se i trzala, a njezini mišićavi listovi stisnuli su ga oko struka, dok se spuštala nanjega. Kretali su se zajedno u nevidljivom mambu. Ležaljka se njihala pod težinom njihovihnemirnih tijela - on je stenjao, ona ječala, sve dok nisu eksplodirali, on u njoj, a ona nanjegovu trbuhu, i divlji mač ji miris ispunio je inače praznu prostoriju.

Julia je skliznula na Gordonovo tijelo i tiho mu položila glavu na prsa, osluškujućiudaranje njegova srca. On je provukao svoje duge prste kroz njezinu dugu, gustu kosu.

“Kako ti je pravo ime?“ upitao ju je. Nije mu odgovorila, ili možda jest, u svojem vlastitom jeziku elegantnih pokreta koje Gordon nije vidio, jer nije bilo svjetla. I tako su ležali ugrozničavoj tišini, osluškujući jedno drugome srce, dok Gordon nije utonuo u dubok san,



182

zbog kojega nije čuo škljocanje vrata kad je ona otišla.

PR I J E I Z L A S K A S U N C A, učiteljica Cleotilde pronašla je Gordona kako leži gol izvan crkve i drhti.Vojska crvenih mrava okruživala je njegovo tijelo, odlučna da ga odnese u svoje gnijezdo.Starica je kleknula kako bi mu opipala čelo: gorio je od groznice. Usne su mu drhtale, a zubicvokotali dok je mumljao nešto nerazumljivo. Uhvatila ga je za ruku s namjerom da gauvuče u zgradu, ah kosti su joj bile prestare, a njegove preteške. Namrštila se iza debelihstakala. Manje ju je brinulo novinarevo stanje, a više nemogućnost da napusti grad sizlaskom sunca kako mu je naloženo. Ušla je u crkvu i zazvonila, označavajući vrijeme zaustajanje. Zatim je otišla do Rosalbine i Eloisine kuće i rekla im za bolesnog novinara.“Predlažem da sazovemo sastanak vijeća da bismo odlučile što učiniti s tim čovjekom“,

rekla je.“Nema vremena za sastanke“, odgovorila je Rosalba svojim nekadašnjim tonom

načelnice, koji se povremeno i nehotično vraćao i dodijavao drugim članicama vijeća.“Eloisa i ja pomoći ćemo gospodinu Esmísu. Vi pođite po sestru Ramirez“, zapovjedila jeCleotilde. “I požurite se.“ Cleotilde više nije bila dovoljno hrabra da se suprotstavi Rosalbikao nekad. Otišla je, tapkajući štapom i mrmljajući neku dugu i nerazumljivu pritužbu. Kadsu izašle iz kuće, Rosalba je uklonila mrave s Gordonova tijela, a zatim ga uhvatila za nogedok ga je Eloisa zgrabila za ruke. Zajedno su ga unijele u zgradu, potajno mu pogledavajućiu velike genitalije, ali ponašajući se kao da svakog sunca vide penise i testise. Nisu gamogle podići u viseću ležaljku, pa su u kutu naslagale nekoliko pokrivača, položile ga nanjih i pokušale ga pokriti tankom plavom plahtom, no obilno se znojio i odbio je to. Tužiose na jaku glavobolju i bol u mišićima, zglobovima i iza očiju.

Ubrzo je stigla Cleotilde sa sestrom Ramirez, koja je nosila samo masku i par rukavicakoje je davno izradila od odbačenog bijelog plastičnog stolnjaka ukrašena šarenim crtežimavoća i povrća. Donijela je staru medicinsku knjigu svojeg pokojnog supruga, torbu sinstrumentima i notes u kojem je bilježila svoja otkrića i biljne lijekove za svaku bolest koju je vidjela i liječila. Kad je sestra vidjela golog muškarca kako leži na hrpi pokrivača, zastala

je sa strahopoštovanjem. Jedini goli muškarac kojeg je ikada vidjela bio je njezin pokojnisuprug. To što je vidjela još jednog nakon tako mnogo ljestava iznenada je pokrenulo neštou njoj, nekakvu želju koja je bila pomalo slična - iako ne posve jednaka - želji koju je stalnoiznova osjećala prema Erlindi, svojoj sadašnjoj partnerici. Razlika je bila u intenzitetu. Željakoju je trenutno osjećala bila je mnogo jača, gotovo nesavladiva, puna srama. Morala jeuložiti golem trud da je ne pokaže pred ostalim trima ženama u prostoriji. Dok joj se čeloznojilo, a ruke joj drhtale, sestra Ramirez kleknula je pokraj Gordona i detaljno gapregledala najbolje što je mogla, što nije bilo mnogo. Kad je pritisnula uho na muškarčevaprsa da mu oslušne srce, njezine uzbuđene bradavice dotakle su mu toplu kožu, tako da je

izgubila kontrolu nad svojim vlastitim vitalnim znakovima. Otkrila je da mu je bilo ubrzano,krvni tlak nizak, te da ima visoku temperaturu. (Nije znala koliko je točno temperaturavisoka, jer sve crte i brojevi iznad četrdeset stupnjeva Celzija izblijedjeli su s toplomjera



183

njezina supruga zbog vremena i upotrebe). Kad je završila s pregledom, pokrila je Gordonaplahtom od struka naniže i postavila mu niz pitanja, od kojih su neka bila posve nevezana uznjegovu bolest, poput: “Jesu li svi u Vašoj zemlji blijedi poput Vas?“ Sve njegove odgovore

zapisala je u notes, uključujući i “Ne, bljeđi su“, i zatim ih usporedila sa svojim prethodnimbilješkama i s medicinskom knjigom. Napokon, kroz komad plastike koji joj je prekrivaousta, postavila je dijagnozu: denga-groznica.

“Molim te, reci mi da nije zarazna“, rekla je Rosalba.Bolničarka je odgovorila da nije. Virus denge može se prenijeti ubodom zaražena

komarca, a komarac se može zaraziti samo ako ugrize zaražena čovjeka. Stoga, jedino na štomoraju paziti jest da gospodina ne ugrize nikakav komarac.

“Je li to hemoragijska denga?“ upitao je Gordon tihim glasom. Znao je da je ta vrstadenge često smrtonosna.

Rekla je da nije, ali da bi mogla postati ako ne budu oprezni. Ona će pripremiti napitakkako bi ublažila simptome, ali on bi morao znati da za dengu nema nikakva posebnog lijeka.Mora se odmarati i piti mnogo tekućine dok se ne oporavi, za što će trebati deset do petnaestsunaca.

Rosalba je naložila Cleotilde da zamoli tim za čišćenje i održavanje da zatvori dvaprozora crkve i objesi veliku mrežu protiv komaraca iznad Gordonova improviziranogmadraca. Eloisa se ispričala i otišla na posao. Vodila je tim čvrstih vodoinstalaterki koje suse prihvatile gotovo nemogućeg zadatka - obnove starog vodovoda. Sestra Ramirez zamolila je Rosalbu da neko vrijeme pazi na gospodina. Morala je prikupiti sve bilje koje joj je

trebalo za napitak, a zatim posjetiti udovicu Perez, koja je poslala obavijest da taj put uistinu umire.

“Idi, Ramirez“, rekla je Rosalba. “Učini ono što moraš. Ja ću se brinuti za gospodinaEsmísa dok se ne vratiš.“

NA K O N Š T O J E ČU L A V I J E S T I o Gordonovu stanju, Juha Morales otišla je u crkvu s loncem juhe igestama pokazala Rosalbi da se dobrovoljno javlja da ga njeguje.

“Ne treba nam pomoć u brizi o njemu“ rekla je Rosalba Juliji kroz malenu metalnu

rešetku. “Ostavi juhu na stubištu ako želiš. Pobrinutću se da gospodin Esmís dozna da je odtebe.“

Julia je odmahnula glavom. Ona, ona, ona ga je željela hraniti osobno. Triput se udariladlanom po prsima.

“Već sam ti rekla, Julia. Ostavi juhu na stubištu i vrati se na posao.“Djevojka je pocrvenjela od gnjeva. Počela je brzo gestikulirati slobodnom rukom -

osobito srednjim prstom - što je nadopunila nizom grotesknih zvukova proizvedenihneizdrživo visokim tonom. Napokon je sjela na pločnik sa zdjelom juhe između nogu izabila lice u šake, plačući i jecajući.

Dirnuta prizorom tolikog jada, Rosalba joj je ponudila mogućnost da je pusti unutra, uzuvjet da ode čim Gordon pojede juhu. Juha je pristala i ušla, smiješeći se od uha do uhanakon napada bijesa. Položila je pokrivač pokraj Gordona, ispod mreže protiv komaraca, i



184

hranila ga veoma polako kako bi mogla što dulje ostati kod njega. Tjerala ga je da pije čašuza čašom tamna soka od grožđa koji je donio par López-Villegas. “Prirodni ubojica virusa“,rekla je Flor Villegas. Gordon je zaspao, a kad se probudio, zurio je u Juliju nehajno, kao da

je naslikana na zidu. No, to je nije obeshrabrilo - nastavila je mokrom krpom tapkatinjegovo suncem opaljeno lice, donoseći olakšanje njegovim crvenim, nateklim očima iispucanim, sasušenim usnama.

Iz suprotnog kuta, sjedeći na drvenim sklopivim stolcima s rukama prekriženim natrbuhu, Rosalba je suosjećajno gledala naivnu djevojku. Sirota, šašava djevojka, pomislila

je. Č im taj gringo ozdravi, otići će, a ti ćeš ostati slomljena srca. Č ak i ako mu se sadasviđ aš, kada otkrije što imaš izmeđ u nogu, prezirat će te zato što imaš isto što i on.

Prije povratka kući Juha je strastveno poljubila Gordona u usta. Bio je to izgubljenipoljubac, nikada priznat niti primijećen, zato što je osoba koja ga je primila bila u deliriju, a

Rosalba je zaspala na stolcu. Malo kasnije, kad se Rosalba probudila, zatekla je Gordona nakoljenima kako se bori s mrežom za komarce, pokušavajući ustati. Pritrčala mu je.

“Što radite, gospodine Esmís? Povrijedit ćete se.““Moram pišati“, promrmljao je, prekrivajući šakom genitalije.“Evo, obavite posao ovdje.“ Dohvatila je vjedro, koje je već zaudaralo od Gordonova

urina od prethodne noći, podigla ugao mreže i dodala mu ga.Uhvatio je vjedro jednom rukom, okrenuo se na koljenima i duboko udahnuo. Prostoriju

je ispunilo glasno, dugotrajno pljuskanje.“Ovdje se mrači“, rekao je, odlažući vjedro na donji dio madraca, unutar područ ja

prekrivenog mrežom. “Koliko je sati?“Rosalbi već mnogo ljestava nitko nije postavio to pitanje. “Uskoro će kraj radnog dana.“

Primijetila je da Gordon prekopava svoju vreću, tražeći nešto. Izvadio je bokserice i brzo ihnavukao. Ima trenutak lucidnosti, pomislila je, no prije nego što je pala noć, opet je gorio odgroznice.

I dalje na koljenima, Gordon je počeo proučavati svaki ugao prostrane prostorije. “Štočini ovu zgradu crkvom?“ rekao je iznenada. “Ovdje nema nijedne stvari koja me podsjećana Boga.“

Rosalba se takođ

er osvrnula po prostoriji i nasmiješila se, očito zadovoljna time što uvidokrugu nije bilo ničega. “Mi je nazivamo crkvom iz navike“, rekla je, “zato jer je to

nekoć bila. Kao što smo običavali Boga zvati Bog, a raj rajem.““Kako sada zovete Boga?““Više ga nikako ne zovemo. To je samo prazna riječ, kao i ova crkva.““A raj?““Također prazna riječ. Bez Boga nema raja ni pakla. Život je tako bolji.“Gordon ju je radoznalo pogledao. “Štujete li išta?““Prirodu. Naučile smo u potpunosti cijeniti ljepotu i koristi koje imamo od naše zemlje,

biljaka i životinja.“Gordon je sjedio na madracu naslonjen leđima na zid. Bio je previše umoran da bi

raspravljao o vjerovanju. “Kamo je otišla?“ upitao je.



185

“Tko?“ Rosalba je posegnula za svjetiljkom.“Djevojka koja je prije bila ovdje.““Julia? Valjda se vratila natrag na posao.” Upalila je svjetiljku i odložila je na

preokrenuti sanduk pokraj njega.Blizina svjetla smanjila je Gordonu vidljivost prostora izvan mreže, ali jasno je vidio sveunutar nje. Uočio je nekoliko rupa na tkanini. “Ne može govoriti, zar ne?“

“Ne.”“Kako joj je pravo ime? Mislim, njegovo pravo ime?“Rosalba je zurila u novinara kroz tkanje mreže, kao da želi vidjeti ili saznati nešto osobno

i jedinstveno u vezi s njim. Dakle, zna za Juliju, pomislila je. Možda je on ipak druk č ijavrsta gringa: radoznao, koji je spreman eksperimentirati s novim stvarima, novimosjećajima. Ne mogu svi gringosi biti ograničena uma, materijalisti i puni sebe.

“Julio“, rekla je Rosalba nedvosmisleno. “Njegovo je ime Julio nekako. Ne sjećam mu sesrednjeg imena. Zovemo ga Julia tako dugo da sam...“

“Koliko dugo?““Hmmm”, slegnula je ramenima. “Izgubila sam pojam o tome. Znam samo da je sve

počelo onog dana kad su muškarci nestali.““Muškarci, da. Kako su nestali?““Gerilci.”“Jesu li gerilci sve pobili?““Možda i jesu.“

“Odveli su ih, zar ne?““To je preduga priča“, rekla je, trudeći se da izgleda umorno i nezainteresirano.Igrala je ulogu tvrdog pregovarača, Gordon je bio siguran u to. Tu igru može se igrati i

udvoje. “Onda nije važno“, rekao je. “Možda neki drugi dan.“ Pustio je da mu tijelo sklizneniz zid, sve dok nije ležao na madracu, a tijelo mu je djelomice bilo prekriveno tankomplavom plahtom. Nedugo potom zvono je objavilo kraj radnog dana - pet gromoglasnihudaraca koji su odjekivali i koji su unutar prazne crkve prije zvučali kao početak krajasvijeta.

Dok je odjek posljednjeg zvona još odzvanjao u njihovim ušima, Rosalba je viknula:“Želite li zaista čuti kako su nestali naši muškarci?““Samo ako Vam je do priče“, viknuo je on s lukavim osmjehom na licu.Izravnala je kralježnicu na naslonu stolice, premještajući višak svoje matronske težine.

Pogledala je u bijeli strop kao da traži nadahnuće, a zatim počela pripovijedati svoju priču:“Dan kad su nestali muškarci u Mariquiti svanuo je kao obično nedjeljno jutro...“

EL O Í S A, S E S T R A R A M Í R E Z i njezina supruga Erlinda Calderón navratile su nakon večere. Na sebisu nosile ponče od vreća koje je stara Lucrecia, švelja u zajednici, sašila za sve mještanke da

bi ih mogle nositi tijekom prohladnih večeri. Eloisa je poljubila svoju Ticuticú i pružila jojtanjur s večerom i još jedan pončo.

“Kako je gospodin?“ upitala je bolničarka. U rukama je držala malenu zemljanu posudu.



186

“Bio je prilično lucidan veći dio poslijepodneva“, rekla je Rosalba. “Čak sam muispričala priču i svidjela mu se. No, opet je u deliriju.“

“To je tipično za denga-groznicu“, rekla je sestra. Prišla je Gordonu i laknulo joj je kad

je vidjela da sada nosi gaće. Opipala mu je čelo i pregledala tijelo, tražeći osip, koji je,objasnila je, također bio tipičan za bolest. Je li povraćao? Nije? Vrlo dobro! Je li se žalio naglavobolje? Pa, to je uobičajeno. Bol u mišićima? Naravno, to je također često. SestraRamirez ulila je u čašu dio napitka koji je pripremila - infuziju koja je sadržavalakrizantemu i cvijet kozje krvi, marihuanu i lišće metvice, i sjeme čička i anisa - i ulilamješavinu niz Gordonovo grlo. “Ja ću ga njegovati sutra“, javila se dobrovoljno.

“Dobro“, rekla je Rosalba. “Ja ću se pobrinuti da dobiva mnogo sokova, možda čak idobru juhu iz kuhinje Moralesovih. I doći ću nakon večere da mu ispripovijedam još jednupriču.“ Ugasila je svjetlost svjetiljke i zapjevušila “Laku noć, gospodine Esmís“. Ubrzo su

sve otišle.

NA K O N Š T O J E ČU O P R V U P R IČU , Gordon je rekao Rosalbi da bi volio napisati knjigu o NovojMariquiti. I tako, svake večeri nakon te, i tijekom sljedećih jedanaest uzastopnih sunaca,Rosalba je preuzela na sebe obvezu da Gordonu ispriča priču o svojem gradu udovica, aGordon na sebe da pripovijest sluša i snima i da zapisuje bilješke bude li se osjećaodovoljno dobro. Rosalbino sjajno pamćenje pokrivalo je veći dio povijesti Mariquite dugoprije no što su muškarci odvedeni, no njezine su priče bile do određene mjere nepouzdane: jedinstvena kombinacija njezinih vlastitih iskustava spojenih s nekoliko različitih verzija i -a to je bilo ono doista nepouzdano - pretpostavki koje je načinila u nedostatku činjenica.Srećom po Gordona, bilo je lako otkriti kada Rosalba nagađa, po bestrasnom tonu inedostatku pojedinosti, ah i zato što bi Rosalba - koja je inače bila sjajan pripovjedač -zapinjala na riječima ili gledala u drugu stranu. Kad god bi Gordona prožela sumnja,diskretno bi zapisao upitnik pokraj sumnjive rečenice, ili sam sebi načinio bilješku na kasetiako je snimao govor. Kad se ukaže zgoda, usporedit će njezinu verziju s verzijom Julije -njegove posebne prijateljice.

Rosalbina priča prekidana je svake večeri mnogo puta. Primjerice, vijećnica Ubaldinačesto je navra

ćala kako bi pregledala i procijenila Gordonovo stanje. Uzbu

đene žene svihdobi dolazile su svake večeri nakon objeda, nadajući se da će vidjeti nešto od napola nagog

muškarca, donoseći darove u vidu cvijeća, manga, naranči, banana, krepkih juha ili krvavicai pudinga - čiji je izgled bio dovoljan da se Gordonu smuči. On sam je često prekidaoRosalbu da bi ponovila riječ koju nije znao ili nije čuo, da joj postavi neko specifičnopitanje o priči, da razjasni zbunjujuću anegdotu ili da je zamoli da ponovi neki dio priče kojimu se sviđao. Nije bilo neuobičajeno da Rosalba skače s jedne priče na drugu, ili da odlutaod biti i započne s beskrajnim pričama o sebi. U tim slučajevima, novinar je morao pribjećisuptilnim profesionalnim trikovima da je vrati na temu: “To je veoma zanimljivo, señora

Rosalba, ali pričali ste da...“Na taj je način Gordon saznao kako su muškarci Mariquite odvedeni i kako je Julio

postao Julia, ali i o krizi koja je uslijedila nakon odlaska muškaraca iz sela: o dugotrajnoj



187

suši i o nestanku struje, o nestašici hrane i vode, o epidemiji gripe koja je ubila deset osoba io postupnom odlasku gotovo polovine odraslog stanovništva i njihove djece. Od Rosalbe jesaznao kako je vojna komisija u prolazu proglasila nju novom mjesnom načelnicom, i o

tome kako je madam bordela uporno pokušavala sačuvati svoj posao u gradu udovica iusidjelica. Saznao je za tajanstvenu učiteljicu koja nije htjela predavati povijest, i o tomekako je Santiago Marin postao gradska Drugačija Udovica. Saznao je o licemjernomsvećeniku koji je najprije razvio plan za porast nataliteta, a potom ubio jedina četiri dječakau gradu, o udovici koja je pronašla bogatstvo pod svojim krevetom upravo kad se gradskaekonomija počela polako vraćati na sustav trampe, o danu kad je vrijeme stalo i kad je suncepostalo žensko, i o tome kako je krava zvana Perestroika spasila načelničin plan zaekonomsku, političku i društvenu preobrazbu koja je truli, siromašni gradić pretvorila uprosperitetnu, samodostatnu zajednicu.

I S T O K A O Š T O J E RO S A L B A preuzela na sebe obvezu da novinaru svake večeri ispriča priču, JuliaMorales je preuzela na sebe dužnost da zajedno s Gordonom stvori još jednu priču o kojojće on pisati: njihovu priču. Svake večeri nakon što bi selo zaspalo, Julia je napuštenimulicama hitala prema crkvi. Prvih nekoliko noći zadovoljila se povlačenjem svojim nježnimprstima po cijelom Gordonovu tijelu u apsolutnoj tami sobe, dok je on spavao podnarkotičkim učinkom napitka medicinske sestre. No kako se njegovo zdravlje počelopoboljšavati, djevojka je zahtijevala više od njegovih šaka i prstiju, od njegovih bokova, jezika i usana. A kad bi se poljubili i vodili ljubav, usisavala bi ga u sebe, udisala bi zrakkoji je on izdisao, i ispunjavala se njime iz noći u noć.

NA K O N D V A N A E S T S U N A C A , bolničarka Ramirez obavijestila je vijećnice da se Gordon potpunooporavio od bolesti. Objavila je to za doručkom u pučkoj kuhinji Moralesovih.

“Pa, onda bih ga trebala odmah otpratiti u gustiš“, rekla je Ubaldina. “Želim biti sigurnada je otišao jednom zauvijek.“ Spustila je arepu koju je jela i ustala.

“Imam prijedlog“, iznenada je rekla Rosalba. Pogledala je Ubaldinu i pokazala premadrvenoj klupici, naloživši joj da sjedne. Preostale tri žene upitno su pogledale Rosalbu.“Kao što svi znamo, gospodin Esmís je prvi pravi muškarac kojeg smo vidjele u mnogoljestava.“ Rosalba je ispružila vrat i snizila glas kako je ne bi čule žene koje su sjedile zastolom do njihovog. “Naravno, neke od naših najboljih žena pokazale su zanimanje zanjega. Predlažem da iskoristimo njegov boravak ovdje da učinimo dvije ili tri ženetrudnima. Sigurna sam da će nam gospodin Esmís uzvratiti uslugu nakon svega što smoučinile za njega.“ Ubaldina je izgledala kao da se želi usprotiviti, pa je Rosalba šaptomnastavila iznositi razloge zbog kojih bi vijeće trebalo razmotriti njezin prijedlog. “Naše

stanovništvo stari. Sa svakim sljedećim ljestvama još jedna žena u našoj zajednici gubisposobnost rađanja. Za četrdesetak ljestava, naše najmlađe djevojčice bit će u menopauzi, a



188

mi ćemo sve biti mrtve, tako da nitko neće moći nastaviti što smo započele.” Ubaldina seopet pokušala usprotiviti, ali Rosalba nije završila. “Osim toga, možete li zamisliti kako ćeprekrasna biti djeca gospodina Esmísa s njegovom zlatnom kosom i plavim očima? S

njegovim nosićem i bijelom puti? Osobito s njegovom bijelom puti. Bit će predivna!”Bolničarka i Cecilia pogledale su boju svojih vlastitih udova i trbuha i nelagodnoprekrižile ruke, prekrivajući maleni dio svoje smeđe nagosti s još smeđe nagosti. Cleotilde je bila mirna. Ona je bila u svojoj koži predugo da bi je se iznenada zastidjela.No, Ubaldina, najtamnija od njih pet, ona koja je najviše sličila Indijancima, kao da seuvrijedila na Rosalbin komentar. “Ja sam veoma sretna što izgledam ovako“, rekla jedostojanstvenim tonom, podigavši bradu dovoljno da pokaže svoje impresivne jagodice usvem njihovom sjaju. “Ja to smatram blagoslovom bogova, i čvrsto vjerujem da bi našebuduće generacije trebale izgledati poput nas: crnokose i smeđooke, s kljunom poput naših,

a koža bi im trebala biti tamna kako bi izdržala najžešće sunce i debela, tako da traje mnogodulje.“

Sada se Rosalba osjetila diskriminiranom, jer su je blijeda koža i zelene oči isključivaleiz Ubaldinina prototipa Mariquitinih žena budućnosti. “Spomenula sam gospodina Esmísazato što mislim da je naočit muškarac, ali ako se ne slažete, to je u redu. Ipak mislim danetko ovdje mora roditi jedno ih dvoje muške djece ako želimo da naša zajednica opstane.“

“Ja smatram da bismo opet trebale okušati sreću s naša dva muškarca“, rekla je Ubaldina.Govorila je o tome kako su, prije dvoje ljestava, uvjerili Santiaga Marina i Julija Moralesada pokušaju oploditi žene po svojem izboru. Santiago je izabrao Magnoliju Morales, dok je

Julio, kao da uzvraća uslugu, izabrao Amparo Marín, Santiagovu najmlađu sestru. Dvije sužene dobile uputu od svojih majki da nježno postupaju prema muškarcima, jer Santiago iJulio reagiraju samo na nježnost i ljubav. Susreti su se dogodili tijekom prve četvrtipočetkom ljestava, kad su izgledi žena da zatrudne najbolji. Magnolia i Amparo dale su sveod sebe da uzbude svoje muškarce, ali ni njihova elegancija i ljubaznost u početku, ninjihova senzualnost i pohota u kasnijoj fazi nisu izazvale nikakve reakcije.

Rosalba se usiljeno nasmijala. “Učinite to. Opet iskušajte sreću s njima.“ Odgurnula je odsebe tanjur s netaknutim doručkom. Upravo u tom trenutku Julia Morales prišla je njihovom

stolu s loncem svježe kave, nudeći da im dopuni šalice.“Gospodin mora danas otići“, rekla je stara Cleotilde odlučno. Julijina ruka, ona kojom je

držala lonac s kavom, zadrhtala je, ali vijećnice su se toliko unijele u svoju raspravu dadjevojku nisu ni primijetile. “No, trebale bismo čekati do završetka doručka, kada žene oduna posao, jer će inače njegov odlazak izazvati pobunu.“Sestra Ramirez i Ubaldina kimanjem su pokazale da se slažu s Cleotilde. Cecilia je ostalanepomično, neutralna. “To onda ide na vašu dušu“, rekla je Rosalba, odmahujući rukama.Što se tiče Julije, ona je brzo nestala kroz kuhinjska vrata.

GO R D O N J E P O D I G A O P O G L E D i ugledao goleme tamne oblake kako prekrivaju nebo. Sjedio je na



189

klupici na trgu, s vrećom u krilu i s rukama položenim na njoj, poput nekog rezigniranogputnika koji čeka dolazak svojeg autobusa. Okupao se, obrijao i odjenuo čistu odjeću kojumu je Julia oprala. Marljiva djevojka očistila je i njegove tenisice, otkrivajući Nikeov logo,

blijedu plavu boju i iznošenost. Tamni kolobari ispod očiju izblijedjeli su, a obrazi su muplamtjeli zdravom ružičastom bojom.Miris svježe kuhane kave još je lebdio u zraku, iako je doručak odavno prošao. Njegov

doručak donijeli su u crkvu iz kuhinje Moralesovih, a stigao je s malim iznenađenjem: ispoddebele arepe bila je skrivena uredno presavijena poruka. Bila je Julijina, a pisalo je: Danas

je naš dan. I tako, kad je Gordon vidio Ubaldinu kako se pojavljuje iza ugla s prijezirnim osmijehom

na neljubaznu licu, i kako je Rosalba, Cecilia, sestra Ramirez i Cleotilde slijede na sigurnojudaljenosti, uopće se nije iznenadio.

“Vrijeme Vam je isteklo, gospodine!“ viknula je Ubaldina iz daljine. Počela ga je tjeratimahanjem nadlanica. Gordon je ostao sjediti na klupici, smireno i kontrolirano, gledajućimalenu Indijanku koja se približavala. Znao je da ona postaje nervozna zbog njegova stavapa je odlučio da će to biti njegova mala osveta za njezino trajno i neopravdanoneprijateljstvo prema njemu. No, žena je osjetila da Gordon nešto sprema, pa je zastala nanekoliko metara od njega i načinila najružniji, najstrašniji izraz lica koji je mogla: izbuljila je kose oči, usta su joj se razvukla dovoljno široko da otkriju preostalih četiri ili pet zuba -tako šiljatih i razdvojenih da su izgledah više poput oružja nego sredstva za žvakanje - anjezin dugi jezik palucao je poput gušterova.

Gordonu se prizor učinio smiješnim. “Upravo odlazim, señora Ubaldina”, objavio jeGordon. Odložio je vreću na klupicu i ustao. “No najprije bih se htio oprostiti od señora izaVas.”

“Pa, bolje Vam je da požurite“, rekla je Ubaldina blažim tonom. “Čini se kao da ćekišiti.“ Odstupila je u stranu i ljubaznom gestom pokazala Gordonu da smije s njom krenutiprema ženama.

U novinarovu oproštaju nije bilo ničeg neobičnog. S poštovanjem se poklonio svimženama - uključujući i Ubaldinu - i poljubio im ruke, govoreći svakoj gracias. Cecilia mu je

dala pismo koje je trebao predati njezinu sinu Ángelu Albertu Tamaci, kao i svežanj shranom velik poput ljudske glave. “Trebalo bi Vam potrajati nekoliko dana.“ Izgledala je izvučala poput majke. Gordon joj je i drugi put poljubio ruku. Zatim je otišao do klupice idohvatio svoju vreću te krenuo prema uzvisini. Pet žena stajalo je u podnožju. Prije no što jeušao u gustiš, Gordon je još jednom pogledao Novu Mariquitu, kao da je želi učvrstiti usjećanju da bi bio siguran kako je nije izmislio. Sa sivim nebom u pozadini, selo je izgledalopoput višebojne slike. Vidio je svaki crveni krov, svaku bijelu kuću i svaku ulicu bojepepela, zeleni trg i crkvu boje bjelokosti, polja kukuruza, riže i kave i žene koje su radile nanjima. Grane najvišeg drveća ljuljale su se na vjetru, i na trenutak Gordonu se učinilo da su

sve žene Nove Mariquite zastale s poslom i mahnule mu. Odmahnuo je i on njima.



190

K I Š A J E P L J U Š T A L A. Julia Morales povukla je svoju široku suknju iznad koljena i probijala sekroz smeđu vodu, lišće i granje koje je olujno nevrijeme donijelo niz uzvisinu. Oko struka jeprivezala maleni svežanj s odjećom i jedan manji s hranom. Oba je prekrila rubom svoje

zadignute suknje. Nosila je i mačetu u koricama. Koračala je brzo, iako je nitko nijeprogonio. Kad je došla do vrha uzvisine, osvrnula se. Nakon današnjeg dana, ništa od togaviše neće postojati - ona više nikada neće koračati istim uskim ulicama omeđenim stablimamanga. Iza gustiša, s druge strane svijeta, nalaze se mnogi veliki gradovi i tisuće širokih,popločanih avenija omeđenih redovima visokih stabala i impresivnih zgrada. Nedostajat će joj sestre, a osobito majka, ta žena puna ljubavi koja je posvetila pola života brizi o svojojdjeci. No, Julia se prije mogla pomiriti s time da će joj strašno nedostajati nego da završipoput svojih sestara, ogorčenih usidjelica koje žive u nadi za boljim suncima, ih bolje rećiumiru s njima.

Kiša je sada padala brzo i silovito, udarajući je po licu. Julia je krenula putem koji jeGordon prokrčio toga jutra. Da je mogla govoriti, sada bi zazvala Gordonovo ime. Vrisnulabi ga, samo da ga može opet čuti kako govori “Julia, ja ti mogu prokrčiti put, ali ne mogu tipomoći da prijeđeš gustiš. To moraš učiniti sama. Samo kada budeš dovoljno snažna ihrabra da prijeđeš na drugu stranu svijeta, bit ćeš spremna za život ondje.“ Gordon je biodobar čovjek, dobar i pošten čovjek koji je priznao da osjeća nešto veoma posebno premaJuliji, nekakvu neopisivu ljubav - čak je ni pisac poput njega nije mogao opisati - koju jeodbijao svrstati u ladicu. Obećao je Juliji da će dati priliku njihovu odnosu i da će jojpomoći da ondje započne novi život.

Prije no što je krenula njegovom stazom, Julia se još jedanput osvrnula: usred pljuska,njezino selo izgledalo je nejasno i zamagljeno, neprepoznatljivo. U tom trenutku, prednjezinim očima, Nova Mariquita počela je malo-pomalo blijedjeti, sve dok Julia nije vidjelasamo toranj prazne crkve koji je ubrzo nestao.

Okrenula se, ali umjesto da slijedi Gordonovu stazu, odmaknula se od nje nadesno, svedok se nije našla suočena s gustišem, tim zidom stabala i grmlja koje je već mnogo ljestavablokiralo njezin put u nov život. Sada je izvadila mačetu i nadlanicom joj iskušala oštrinu.Zatim je podigla dugo sječivo visoko nad glavom, iznad desnog ramena, i odlučno počela

prosijecati gustu vegetaciju, krčeći svoj vlastiti put.



191

Germ5n A)g)sto -hamorro, 1 god.

Vo$nik, *ol)m#i$ska dr6avna vo$ska

Skrivao sam se preko puta stabala iza grmlja kad sam ugledao geril'a kako ide prema

meni. 8io je otprilike za glavu vi!i od mene mi!i$av tvrd momak. (oračao je polako

ogledavaju$i se amo#tamo kao da izvodi vje"be za vrat. Pomislio sam da mi je to sretan

dan jer čovjek je stajao preda mnom. 2orao sam samo povu$i okidač i u ovoj zemlji bio bi

jedan gerila' manje. ,o čekao sam. 7tio sam biti siguran da to nije prljavi trik gerila'a i da

je zaista sam. /znenada čovjek je briznuo u plač. 3ek tako. 3aj krupni čvrsti momakspustio je svoj Galil na tlo sjeo le0ima oslonjen o stablo i zabio li'e u !ake plaču$i kroz

prste poput "ene. Gledao sam ga u ti!ini pitaju$i se je li se odvojio od svojeg odreda ili je

samo tra"io dovoljno sigurno mjesto za plakanje @mi mu!kar'i to ponekad činimoA.)ekao sam dovoljno dugo a tada sam viknuo6 +*uke uvis+. Gerila' je podigao ruke.

prezno sam mu pri!ao. /zgledao je u"asnuto. +Plače!+ rekao sam o!tro kao da ga

optu"ujem za ne!to grozno. +Za!to4+ Gerila' nije odgovorio. Zakoračio sam unatrag ispustio pu!ku. +Za!to si plakao4+ ustrajao sam. Glas mi je taj put bio iznena0uju$e blag.

*ekao je da mu je umrla majka. 5mrla je prije tri mjese'a ali saznao je to tek jutros.

+/zmislio si to sranje+ rekao sam i uperio pu!ku. dmahnuo je glavom i zamolio me zadopu!tenje da segne u d"ep. *ekao je da u njemu nosi sestrino pismo. +-obro+ pristao

sam. -oba'io mi je presavijen komad papira do nogu a ja sam ga podigao i pročitao. +Fao

mi je+ rekao sam. Zatim sam mu rekao da ja nikada nisam upoznao svoju majku da meostavila na 'rkvenom trijemu kad su mi bila tri dana. *ekao je da se isto dogodilo njegovu

o'u i počeo mi je pričati priču kao da smo stari prijatelji. ,edugo potom sjedio sam pokraj

njega na tlu pod stablom slu!aju$i njegovu priču i pripovijedaju$i mu svoju. Smijali smo sesebi ratu "ivotu svojim pu!kama koje su na trenutak bile zaboravljene na travi.

/znenada začuli smo pribli"avanje koraka. -ohvatili smo pu!ke. Popeo sam se na drvo

a on se brzo popeo za mnom. 3ek kad smo bili na stablu shvatili smo da nismo sami da se

na stablu krije jo! jedan čovjek pripadnik paravojnih snaga. Sve to vrijeme skrivao se

ondje gore u svojoj zelenoj odori i !e!iru rend"era gledaju$i nas i slu!aju$i na!e priče.

,asmije!io nam se spustio pu!ku i polo"io desnu ruku na sr'e kao znak mira. 2orali smovjerovati tom osmijehu toj ru'i tom znaku. ,ismo mogli učiniti ni!ta drugo.

,as troji'a ostali smo mirni zadr"avaju$i dah spustiv!i brade dovoljno da vidimo četiri

mu!kar'a u zelenim odorama kako se !uljaju kroz grmlje ispod nas. Jesu li to bili vojni'i4

Geril'i4 Pripadni'i paravojnih postrojbi4 ,ikada to nismo saznali i pustili smo ih da pro0u

neozlije0eni.

dozgo smo vidjeli samo četiri mu!kar'a mu!kar'a poput nas koji su bje"ali tra"e$isigurno mjesto za plakanje.



192

ČETR NAES TO P OGLAVLJE

Muškarci koji su zatražilidrugu priliku

Nova Mariquita, 13. eloise, ljestava 1993.

ZO R A J E R U D J E L A nad malenom dolinom, a na nebu je još sjajio mjesec. U kući broj jedan,koja zauzima cijelu ulicu u kojoj su nekoć bili općinski ured i policijska postaja, petnaest

ženskih parova spavalo je spokojno u privatnosti svojih odjeljaka. Iznenada, u odjeljkunajbližem vratima, Virgelina Saavedra naglo se probudila.

“Magnolia“, zazvala je ona tiho svoju partnericu. Njezin nježni glas odjeknuo je upraznoj prostoriji. Njihov odjeljak bio je opremljen samo velikim krevetom izrađenim oddasaka, na kojem je stajao rukom izrađen madrac punjen pamukom i slamom.

“Što?“ odvratila je Magnolia pospano.“Jesi li čula nešto vani?“

“Ništa.“Virgelina je prišla prozoru i provirila van. “Vidim sjene na trgu“, prošaptala je.“Zacijelo su psi.““I čujem glasove.““Ja čujem samo tvoj. Vrati se u krevet.““Muške glasove.“Uplašena, Magnolia se brzo uspravila. Zajedno, s rukom u ruci, ona i Virgelina

osluškivale su tihe, neprepoznatljive zvukove koje je nosio vjetar.

U M EĐU V R E M E N U, preko puta njih, u kući broj dva, gdje su nekoć bile ambulanta i starabrijačnica, trideset i jedna žena i Santiago Marín čvrsto su spavali.

Kuća broj dva je dugačka, prostrana prostorija u kojoj nema odjeljaka osim onih kojetvori ono malo namještaja u njoj. U stražnjem dijelu zgrade, tri reda mreža za spavanjeprotezala su se paralelno jedan uz drugi, udaljeni nekoliko stopa. Sve te viseće ležaljke bilesu privezane na kuke pričvršćene na čvrste, uspravne motke. Motke su ujedno učvršćivaleokvir kuće, a kuke služile za vješanje košara ih vreća u kojima se nalazila jedina imovinamještanki: narukvice, ogrlice, komadi odjeće korištene tijekom Prijelaza, odjeća (ako ju je

bilo), slike i drugi predmeti koji su podsjećah žene na njihove bližnje koji su otišli.Stanovnice kuće broj dva bile su najmlađe žene zajednice, sve slobodne mangupice, uz

Santiaga Marína i njegovu majku Aracelly, koji su se brinuli za kuhinju. Spavaonica u kući



193

bila je smještena na samom kraju, tako da se u drugim dvjema kućama ne može čuti stalnobrbljanje najmlađih žena. Možda upravo zbog toga, ujutro 13. dana eloise 1993. nitko u kućibroj dva nije čuo ni vidio povratak muškaraca.

MA L O K A S N I J E , u kući broj tri preko puta crkve, Cleotilde Guarnizo probudila je Ubaldinu,koja je spavala u mreži pokraj njezine. Ubaldina je promrmljala nešto nerazumljivo iokrenula se na bok. “Tvoja dužnost prema zajednici. Smjesta ustani!“ korila ju je Cleotilde.

“U redu, u redu, dolazim,“ otresla se Ubaldina. Zijevnula je i počešala se po glavi. Nazidu pred njom visjelo je osam malenih slika u jednakim okvirima. Bile su to slikeUbaldinine obitelji: sedam pastoraka i supruga, koje su odveli komunistički gerilci. Prišla jeprvoj slici i uzdahnula. Na njoj se njezin najmlađi pastorak, Campo Elías Restrepo ml.,smiješio dok mu je ona rezala tortu tužna oblika. “Moje drago djetešce, slušaj me“,

prošaptala je. “Nikad ne idi na spavanje, a da ne izgovoriš indijanske molitve kojima sam tepoučila.” Polako je krenula duž zida, mrmljajući majčinske savjete svakoj od sedamfotografija: “Ne zaboravi oprati zube.“ “Jedi povrće.“ “Ne grizi nokte.“ “Naspavaj se.““Smiješi se.“ “Pazi na braću.“ Kad je stala pred posljednju fotografiju, suprugovu, rekla je:“Počivaj u miru.“

“Požuri!“ viknula je Cleotilde s druge strane reda. “Ispast ću kriva.“ Cleotilde je već bilastara i previše slaba da pokrene crkveno zvono. No njezin biološki sat još je bio netaknut pa joj je posao bio paziti da netko, bilo tko, zvoni na vrijeme tijekom sunca. Danas je, treće jutro zaredom, Cleotilde izabrala Ubaldinu da bude ona koja će zvonom označiti vrijeme dazajednica ustane i pripremi se za posao.

Na trenutak, Ubaldina je razmišljala ne bi li se trebala požaliti na staru Cleotilde. Zaštonije izabrala nekog drugoga za jutarnji zvon? “Stižem“, rekla je mirno, navukla pončo odvreće i dohvatila svjetiljku. Dok je koračala između dva reda visećih ležaljki u kojima suležale i hrkale usnule žene, Ubaldinu iznenada preplavi žudnja za vlastitom kućom, ihbarem vlastitom spavaćom sobom. Na sljedećem sastanku, odlučila je, cijeloj zajedniciobjavit će svoju rastuću želju za privatnošću. Gotovo da je već mogla čuti što će ženeodgovoriti: “Koja je svrha zadružne kuće ako njezine stanovnice žive u izdvojenim

odjelima? Privatnost je opravdana samo za parove.“ Da je veza izmeđ

u nje i Mariacé Ospineuspjela, sada bi dijelile privatnu sobu u kući broj jedan. No, nakon što joj je dvaput propaopokušaj da vodi ljubav s Mariacé, Ubaldina je zaključila da jednostavno ne može voljetidrugu ženu, ne na način na koji su Eloisa i njezina Ticuticú voljele jedna drugu.

Prošla je kroz prostranu kuću i širom otvorila ulazna vrata. S druge strane ulice, poputduhova, stajale su četiri prilike. Prestrašila se i drhtavom rukom podigla svjetiljku u zrak.“Tko je tamo?“ zazvala je.

“Dobro jutro, señora”, prilika s lijeve strane odgovorila je grlenim muškim glasom.Skinuo je nešto što je izgledalo kao šešir u znak poštovanja. “Žao mi je što Vam smetam u

ove rane sate, ali...““Ako ste gerilci ili paravojska, došli ste na pogrešno mjesto“, prekinula ga je. “Ovdje

nema muškaraca.“ Odmah je požalila što je izgovorila posljednje tri riječi. Grad žena



194

zasigurno je zvučao kao laka meta za odmetnike.“Nismo ništa od toga, señora. Mi smo dobri ljudi.”“Koliko ljudi je to ‘mi’? Gdje se skrivaju svi drugi?“ Gledala je iza njih, neprekidno

trepćući.“Samo mi“, rekao je isti glas. “Samo nas četvorica.““Aha“, promrmljala je ona sumnjičavo, i dalje se ogledavajući. “Što želite?““Izgubili smo se, señora. Idemo u Mariquitu. Znate li gdje je?“ Čovjekov odgovor

uplašio ju je i srce joj je počelo brzo udarati. “Ne“, rekla je instinktivno, misleći da ih jemožda poslao onaj zli čovjek, el padre Rafael. “Tko ste vi uopće?“

“Zovem se Ángel Alberto Tamacá”, odgovorio je isti čovjek, a lice mu je bilo jedvavidljivo. Ime je zvučalo poznato Ubaldini, no prije nego što ga se mogla prisjetiti, drugičovjek progovorio je ponešto mlađim, melodičnijim glasom.

“David Pérez”, rekao je, dodirujući rukom obod svojeg šešira.“Jacinto Jiménez ml. ovdje” rekao je treći čovjek. On je samo podigao ruku u zrak,

pokazujući gdje se nalazi.“A ja sam Campo Elías Restrepo, Vaš skromni sluga“, rekao je posljednji čovjek,

naklonivši se šeširom pokrivenom glavom.Kad je čula ime posljednjeg čovjeka, električki šok prostrujao je Ubaldininim tijelom.

Naprezala je oči da ga bolje vidi, ah u slabašnoj svjetlosti svjetiljke mogla je nazreti samonjegovu malenu siluetu. To ne može biti istina, pomislila je. Mora da je riječ o strašnojsluč ajnosti, o pogrešci. Polako je krenula preko ulice, držeći svjetiljku u zraku, nadajući se

da neće prepoznati ništa na četiri prilike zaogrnute jutarnjom izmaglicom. Kad se približila,muškarci su poprimili jasno definiran ljudski oblik. Tu se pojavila prašinom prekrivenaruka, tamo noga, a zatim tijela i napola osvijetljena lica koja su nalikovala muškarcima štoih je Ubaldina nekoć poznavala. Pomakla se malo udesno, prema posljednjem muškarcu,nastojeći ga bolje vidjeti. On je bio stariji od ostalih, pogrbljen i sjedobrad. Donja usna bilamu je izbočena, a oči su mu bile skrivene dugačkim, gustim obrvama. Iako je nosio šeširnabijen nisko na čelo, ožiljak oblikovan poput tilde bio mu je vidljiv iznad lijeve obrve.Stari ožiljak, znala je Ubaldina, koji je ostavio kamen bačen na njega u uličnoj tučnjavi u

njegovim mlađ

im danima.Č

ula je tu priču mnogo puta od istog

čovjeka koji je stajao prednjom, ostario i napola skršen - bio je to njezin suprug.

Ispustila je svjetiljku i ona se razbila. Cijelo tijelo drhtalo joj je kao da joj je hladno.Krenula je unatrag, nespretno, spotičući se na nevidljive predmete. Koraci su joj glasnoodzvanjah u tišini zore. Kad je stigla do kuće, uhvatila se za dovratak i rekla tihim,molećivim glasom: “Molim vas, odlazite.“

Zbunjeni njezinim ponašanjem, muškarci nisu ništa rekli.“Odlazite. Molim vas“, ponovila je.No, nisu se ni pomaknuli.

“Odlazite“, ponavljala je iznova i iznova, svaki put sve glasnije. Njezina molba pretvorilase u glasan krik koji je probudio cijelu zajednicu upravo u vrijeme buđenja.



195

VEĆ I N A M J E Š T A N K I NO V E MA R I Q U I T E složila bi se da je od svih trinaest prečki ljestava eloisa

najljepša. Kiše su već prošle, ali sušno razdoblje još nije počelo. Temperature su blage iugodne.Lišće na stablima je neodoljivo zeleno. Ujutro je zrak prohladan od rose, a selo prožima

miomiris trave i divljeg cvijeća. Tijekom eloise, u Novoj Mariquiti se uglavnom kuha vani.Po izlasku sunca, nakon prve zvonjave crkvenog zvona, nasred trga pale se tri velikelomače. Tri kuharice - po jedna iz svake kuće - i njihove pomagačice iznose tijesto odkukuruza, jaja, nasjeckani luk i rajčice. Zdjele i tave stavljaju se nad vatru. Kava se kuha,arepa se oblikuje i peče, omleti se pripremaju. Dva niza od pet udaraca zvona dozivajumještanke na doručak. Sve devedeset i tri mještanke čučnu oko zdjela. Doručak se servira u

rukom izrađenim zemljanim posudama visoke kvalitete. Neke jedu rukama ili tako daprinose tanjur usnama; druge se služe priborom izrađenim od drveta. Neke se mole svojimbogovima, druge govore o tome što su sanjale prethodne noći. Neke slušaju, druge se smiju.Crkveno zvono se opet oglasi i mještanke kreću prema svojim radnim mjestima.

NA 13 . D A N E L O I S E 1993., tri vatre za kuhanje nisu bile zapaljene sve dok sunce nije bilo visokona nebu, i dok se veliko uzbuđenje uzrokovano povratkom četvorice muškaraca nijeublažilo.

Čim su začule panične Ubaldinine krike, mještanke su izjurile iz kuća. Tamacá, Pérez,Jiménez i Restrepo prvo su čuli njihovu viku, a zatim su gledali kako se žene pojavljuju izsvih uglova trga, nage, noseći teške palice i koplja za ribolov. Muškarci su se približili jednidrugima, okrenuti na sve četiri strane, svaki prema drugoj skupini divljih stvorenja. Na krajusu stajali posve zbunjeni usred velikog kruga koji su žene divljeg izgleda načinile oko njih.Tamacá i Pérez mislili su da su naišli na pleme ljutitih Indijanki. Jiménezu se učinilo dahalucinira zbog krajnje iscrpljenosti i slabosti. Restrepo je bio previše šokiran da bi

razmišljao.Mještanke su krenule prema uljezima, tiho i oprezno, promatrajući njihova lica kao damuškarci pripadaju drugoj rasi koju nikada prije nisu vidjele. Iznenada, Cecilia Guaraya,koja je upravo ugledala Ángela Tamacáa, spustila je koplje i dramatično prekrila licerukama.

“Ángel!” viknula je glasno, načinivši nekoliko koraka prema njemu. Prepoznala ga je naprvi pogled, unatoč dubokoj šupljini na mjestu gdje mu je bilo desno oko, i zbog koje mu jeta strana lica sada izgledala poput lubanje. Oćelavio je, osim nekoliko vlasi kose koje su setužno kovrčale s obje strane glave. Bio je odjeven u prljavu odjeću, pohabanu i vlažnu od

mješavine znoja i noćne rose. “Ángel Alberto!” viknula je ona opet, samo da bi bila sigurnada su sve nazočne žene čule njezinu dobru vijest: da se nakon svih tih ljestava, nekadašnji



196

učitelj Mariquite, njezin sin, vratio iz rata. “Ja sam tvoja majka, zar me ne prepoznaješ?“Odmahnuo je glavom i načinio nekoliko koraka unatrag. Tko je bila ova luda žena koja je

tvrdila da mu je majka? Tko su ove druge gole Indijanke koje se skupljaju oko njega? Zašto

ga gledaju iznenađeno? Gdje je to on?“Ja sam tvoja majka, Ángele”, ponovila je. “Cecilia Guaraya.”Ángel je pažljivo proučio ženino lice, a tada, odjednom, zagrlio ju je i zaplakao. “Žao mi

je, mama“, jecao je dok su mu suze tekle iz jedinog oka. “Tako mi je žao.“ Cecilia nijeplakala, nije ništa govorila. Samo ga je čvrsto grlila i ljuljala ga dok je plakao. Njezin sirotisin proveo je pola života boreći se za beznadnu ideju, i sve što je dobio za to bila je praznaduplja desnog oka.

Mještanke su se sada zainteresirano približile muškarcima.“Jacinto Jiménez, jesi li to ti?“ rekla je Marcela nakon što je pobliže pogledala sina

bivšeg suca u Mariquiti. “Ja sam Marcela. Marcela López.” Nekoliko se puta udariladlanom po prsima, a zatim ga je poljubila u usta, kao da su poljupci sve po čemu ju jezbunjeni muškarac mogao pamtiti. Kad je Jiménez napokon shvatio da se nalazi u svojemrodnom mjestu i da je djevojka koja ga ljubi zaista njegova zaručnica, njegov prvi instinktbio je da prekrije njezino golo tijelo svojom majicom. Nije htio da preostala tri muškarcavide grudi i zanosne obline njegove djevojke. Prihvatila je košulju veselo, ali nije juzakopčala. To je uznemirilo Jiméneza i uzrokovalo prvu svađu para.

Marcela je nezadovoljno otkrila da se njezin zaručnik promijenio samo fizički: bio jeviši, lice mu je bilo mršavije, a tijelo mu je izgledalo snažnije u majici bez rukava. Kosa mu

se prorijedila i počela se povlačiti, a koža mu je pokazivala posljedice pretjerane izloženostiopakom tropskom suncu. No, Jacintova je narav bila ista kao i uvijek - bio je agresivan,ljubomoran i posesivan.

Mještanke su dotada već identificirale preostala dva muškarca: Davida Péreza, unukastare Justine Pérez, i Campa Elíasa Restrepa, Ubaldinina supruga i jednog od najbogatijihljudi bivše Mariquite. Rosalba je brzo preuzela kontrolu: “Dobro došli u Novu Mariquitu. Jasam Rosalba viuda de Patiño. Sjećate li me se? Moj suprug bio je policijski narednikNapoleón Patiño.” Predstavilo se i nekoliko drugih žena, ali većina je šutjela. Muškarci su

samo kimnuli, pokušavajući uskladiti nage prilike koje su stajale pred njima sa slikama ženakoje su imali u mislima.

Nakon što su se ponovno upoznale s muškarcima, mještanke su se počele osjećatiopuštenije među posjetiteljima. Nakon nekog vremena sjele su na tlo kako bi čule diopotresnih priča o iskustvima muškaraca, postavile im pitanja i odgovorila na njihova.Jiménez je bio tužan kad je saznao da su njegova majka i dvije sestre napustile Mariquitunedugo nakon što su muškarci odvedeni. Pérez je bio sretan, otkrivši da je njegova bakaJustina, udovica Pérez, iako strašno ostarjela, obogaljena artritisom i mentalno nestabilna, još živa. Davidu Pérezu sada je bilo dvadeset i devet godina i bio je naočit: visok i krupnih

očiju, te maslinasta tena. Njegovo dugo lice i valovita, zalizana kosa davali su mu profinjen,gotovo elegantan izgled koji ga je odvajao od ostala tri muškarca.



197

U P O D N E J E P O S L U Ž E N obilan obrok od kuhana povrća, riže i začinjena mesa. Jacinto Jiménezml. sjedio je pokraj svoje tvrdoglave zaručnice, još ne razgovarajući s njom, a David Pérezpokraj svoje bolesne bake, koju su morali hraniti zato što su joj prsti bili ukočeni. Ángel

Tamacá sjedio je pokraj svoje majke. Koljena je pritisnuo na svoja malena prsa, a tužnolijevo oko bilo mu je fiksirano na tlo. Osjećao se nelagodno zbog majčine nagosti, koja je nadnevnoj žezi bila naglašena - nabrekla, viseća i ljepljiva. Cecilia, koja je prije jedva iprogovorila, sada je postala osobito razgovorljiva, a sa svakom rečenicom koju biizgovarala, Ángelova usta sve su se više širila: “.. .I tako je otac Rafael smislio apsurdanplan da vodi ljubav sa svakom mladom ženom...” “... Otrovao je sva četiri naša dečka u imeBožje...“ “...Njih dvije osmislile su pojam ženskog vremena i...” Ángel je sjedio tiho ibezizražajno, razmišljajući Što se dogodilo s Mariquitom koju sam poznavao? “...kad smoFrancisca i ja shvatile da smo zaljubljene, odlučile smo...” Što se dogodilo s mojom

majkom? Sjedeći između Rosalbe i sestre Ramírez, Campo Elías Restrepo zatekao se preplavljen

oporim mirisima koji su izvirali iz tijela dviju žena. Znao je da ni sam ne miriše kao svježecvijeće, ali proputovao je veliku udaljenost pješice i pod nesmiljenim suncem, uspinjao seuz strme litice i probijao kroz gustiše. Ove žene su tek započele svoj dan, a već su zaudaralepoput konja.

Restrepo je bio ljutit. Njegova supruga zatvorila se u kuću otkad je došao i kategoričkiodbijala sve molbe da izađe i sastane se s njim. On je za nju bio glasnik tužnih vijesti: njezinnajmlađi pastorak, Campo Elías Restrepo ml., utopio se prije nekoliko godina, nakon što se

splav na kojoj su on i njegov prijatelj bježali od gerilaca našla u vrtlogu i prevrnula se. Kad je mještankama prenio loše vijesti, Ubaldina nije bila prisutna. Restrepo je mislio da jeUbaldina dosad od nekog drugog već čula priču i da ga je smatrala odgovornim za tragediju.Možda bi se trebao prikrasti u kuću i suočiti se s njom, ili bi možda trebao samo čekati,ostaviti je da neko vrijeme tuguje, a zatim zahtijevati da preuzme dužnosti njegove supruge.

U KUĆ I B R O J T R I Ubaldina je ležala u svojoj mreži za spavanje. Već je čula uznemirujućevijesti o svojem pastorku, a sada je gledala u dječakovu sliku na zidu, tiho plačući. Zašto

njezin dragi dečko, a ne njezin suprug?Ubaldinin brak bio je lakrdija. Ona je bila sluškinja kod Restrepovih kad je umrla

supruga Campa Elíasa. Na prijevaru ju je naveo da se uda za njega samo da bi mu biladadilja, sobarica i kuharica. Ubaldina je to shvatila u ranoj fazi braka, ali umjesto da svisneod tuge, posvetila se sedmorici njegovih dječaka, od kojih su je svi zavoljeli kao da im jeprava majka. Campo Elías se pak posvetio dvanaest djevojaka iz javne kuće „La Casa deEmilia“, gdje je većinom provodio noći. Zapravo, onog sudbonosnog sunca kad su odvelimuškarce gerilci su ga pronašli upravo ondje, u bordelu.

I sada, nakon svih tih ljestava, ne samo da se mora nositi sa smrću svojeg pastorka nego i

s povratkom svojeg supruga.

ČE T I R I M U Š K A R C A P R O V E L A S U svoju prvu noć u bivšoj crkvi Nove Mariquite. Rosalba i njezina



198

partnerica Eloisa dale su im viseće ležaljke, pokrivače, krpe, vjedra s vodom i svjetiljku.Savjetovale su im da uzmu komad žeravice s vatre koja je još gorjela na trgu i stave ih ispodviseće ležaljke prije nego što pođu spavati, kako bi se grijali tijekom noći. Čim su dvije žene

otišle, muškarci su počeli razmjenjivati svoje prve dojmove o Novoj Mariquiti.“Boga mi, istina je da nisam očekivao da gomila žena nastavi održavati selo, ah nisamočekivao ni da unište Mariquitu i vrate vrijeme unatrag“, rekao je Restrepo prijezirno. “Živepoput divljaka. Imamo mnogo posla ako ovaj gradić želimo učiniti mjestom za život.“

“Nisam oduševljen svim promjenama“, David Pérez rekao je nehajno. “Ali ne mislim da je tako loše. Naravno, vode jednostavan život, ali...“

“Jednostavan život?“ prekinuo ga je Jiménez. “Trče naokolo jebeno gole! A jesi li ihvidio kako se drže za ruke i sline jedna po drugoj? Proklete lezbijke! Slažem se sRestrepom: te žene moramo poučiti mnogim stvarima.“

“Vi, budale, mislite da ih možemo nečemu poučiti“, rekao je Ángel Tamacá. “Ide imsjajno i bez nas. Uostalom, tko smo mi da se vratimo nakon šesnaest godina i zahtijevamoda promjene svoj način života?“

“Tko smo mi?“ obrecnuo se Jiménez. “Mi smo jedini preživjeli muškarci iz ovogprokletog sela. To smo mi! Mariquita pripada nama i moramo opet preuzeti vlast.“

“Nemamo kamo poći, Jiménez”, rekao je Pérez. “Svugdje u ovoj zemlji smatraju naskriminalcima. Možda bismo se trebali prilagoditi životu ovdje.“

“Ja sam se već dovoljno prilagođavao u jebenoj gerili“, odgovorio je ljutito Jiménez.“Nijedna žena mi neće govoriti što da radim. Radije bih prihvatio vladinu amnestiju. Tako

barem mogu očistiti svoj dosje i živjeti na mjestu na kojem žene poštuju i slušajumuškarce.“

“Hajde, prihvati amnestiju“, rekao je Tamacá s usiljenim osmijehom na licu. “Preseli se uBogotu i dopusti im da te naguraju u prljavo utočište. Neka ti očiste dosje, a zatim te izbacena ulicu da bi te netko ubio ili da bi umro od gladi. Misliš li zaista da će ti itko u graduiznajmiti sobu? Ih te zaposliti? Ili se čak sprijateljiti s tobom? Čim otkriju da si do prijenekoliko mjeseci dizao u zrak mostove i naftovode, ubijajući Indijance i seljake koji supodržavah paravojne snage, smatrat će te tek malo boljim od psećeg govna.“

“Bit je u tome da smo sada ovdje“, ubacio se Campo Elías Restrepo. “A sada, štoćemoučiniti?“

Nakon Restrepova pitanja uslijedila je duga, zamišljena tišina koja je potrajala dosljedećeg jutra.

U M EĐU V R E M E N U, u stražnjem dijelu kuće broj dva, mještanke su se okupile kako bi Ubaldinipružile moralnu potporu i podijelile svoje prve dojmove o povratku muškaraca.

“Apsolutno odbijam susret s tim čovjekom“, tvrdila je Ubaldina. “Kao otac i suprug, bio je zlostavljač. Ne zaslužuje ni mene niti ijednog od svojih sinova.“ Počela je jecati.

“Ah nisi razgovarala s njim, Ubaldina“, rekla je udovica Morales slabašnim, pristojnimglasom. “Možda je sada drukčiji čovjek, kad je izgubio jednog od svojih sinova.“ Doña Victoria govorila je iz svojeg iskustva. Neočekivani odlazak njezine kćeri Julije promijenio



199

ju je. Julia joj je jako nedostajala i još je plakala svake noći kao da je tek doznala vijesti, aliJulijina odsutnost, kako je često govorila, učinila ju je boljom majkom za preostale tri kćeri.

“Pa, sada sam i ja drukčija žena“, odgovorila je Ubaldina prkosno.

“Glavno pitanje je koliko dugo muškarci planiraju ostati“, pitala se stara gospođicaGuarnizo.“Ne“, rekla je Ubaldina. “Glavno pitanje je koliko dugo ćemo im mi dopustiti da ostanu.““Ti možda želiš da tvoj suprug ode, Ubaldina, ali ja želim svojeg sina uza sebe“,

prigovorila je Cecilia. Zatim se obratila Marceli López: “Ne želiš li da tvoj zaručnikostane?“

“Čekajte, molim vas!“ oglasila se Rosalba prije no što je Marcela imala priliku daodgovori. “Nema razloga da zasad raspravljamo o tome. Ne možemo pretpostaviti da sumuškarci došli kako bi ostali. Prvo im moramo pokazati što smo mi sada. Imamo svoj

vlastiti sustav i pravila. Možda neće htjeti ostati.“Cecilia je predložila da muškarcima daju punu prečku kako bi istražili zajednicu. Sestra

Ramirez rekla je deset sunaca. Ubaldina je zahtijevala samo pet sunaca. No, inače tihiSantiago Marin, Drugačija Udovica, okončao je sastanak, uvjerivši cijelu skupinu da su trisunca - jedno po kućanstvu - dovoljna da muškarci upoznaju zajednicu, i obratno. Ako se javi obostrani interes, rekao je, obje strane mogu pregovarati o duljem ostanku.

ZAJEDNICA NOVE MARIQUITE nema poglavara ni vijeće. Važne odluke donose sekonsenzusom, participativnim, sveobuhvatnim procesom donošenja odluka koji omogućujeda sve devedeset tri stanovnice imaju pravo glasa. Malene odluke od sunca do sunca donoseskrbnice za pojedina područ ja. Primjerice, svaka kuća ima skrbnicu za obroke i pomagačicu.One kuhaju sva tri obroka i paze da njihovi ukućani dobiju svu hranu koja im je potrebna.Zalihe hrane za svaku kuhinju ravnomjerno raspoređuje skrbnica za zalihe, koja takođermlati ili čisti žito, suši višak mesa i ribe i sve vrste hrane pohranjuje u velikim ćupovima odgline. Na sličan način, skrbnica za farme skuplja proizvode s farmi i donosi ih u pohranu.Ona nadgleda zajedničku farmu, sjetvu i žetvu usjeva, a uz sudjelovanje zajednice odlučuje

koje plodove i životinje treba uzgajati. Položaj svake skrbnice, svaki veći i manji zadatak,svake prečke se rotira među mještankama. Za vunu i pamuk zadužene su starije žene, kojeimaju zadatak pletenja i tkanja.

Svi rade samostalno, ali ako žena (ili Santiago Marin) ima problem, od nje se očekuje daproblem prepusti procesu konsenzusa u zajednici.

ČE T I R I M U Š K A R C A, koji su i dalje živjeli prema gerilskom rasporedu, ustali su malo prijeizlaska sunca. Upotrijebili su krpe i vodu iz vjedara kako bi oprali lica i očistili tijela, anakon što su se odjenuli u istu smrdljivu odjeću koju su nosili otkad su pobjegli iz svojeg



200

logora, sjeli su na crkvene stube i u tišini gledah kako selo obasjano suncem postupnopoprima jasne oblike i boje.

Trg je još bio donekle u sjeni kad su se otvorila vrata kuće izravno nasuprot mjesta na

kojem su sjedili muškarci i kad se na njima pojavila prilika. Bila je posve ogrnuta u dugu,bezobličnu bijelu tkaninu, zbog čega je iz daljine izgledala poput prikaze. Poput prikaze,polako se kretala preko trga prema crkvi. Kad se približila muškarcima, brzo je spustilaglavu i ubrzala korak, ulazeći u crkvu na stražnji ulaz. Četiri muškarca pogledala su se islegnula ramenima, ne mogavši objasniti njezino neobično ponašanje. Žena je zazvonilacrkvenim zvonom i ubrzo opet izašla. Taj put Restrepo je ustao i krenuo za njom, misleći da je to njegova supruga. Kretala se brzo, ali Restrepo je bio brži i sustigao ju je. Zgrabio ju jetako da ne može pobjeći, snažno je povukao tkaninu i strgnuo je s nje. No, žena koja je golastajala pred njim nije bila njegova supruga nego udovica Morales, koja je histerično zazivala

upomoć.Žene iz sve tri kuće pohitale su upomoć osramoćenoj udovici. Brzo su je umotale u istu

bijelu tkaninu koju je nosila i jednako brzo je povele u kuću broj jedan, najbližu incidentu.Malo poslije toga crkveno zvono počelo je uporno zvoniti, sazivajući hitan sastanak.

Vrata svih triju kuća širom su se otvorila, načinivši prolaz za tri vojske golih žena koje suodlučno i u potpunoj tišini marširale prema muškarcima. Neočekivani i zastrašujući prizorpotaknuo je muškarce da istog trena ustanu i grupiraju se. Stajali su savršeno uspravno i utišini, kao da im je naređeno postrojavanje, i napeto promatrali kako se žene približavaju, dabi se napokon zaustavile na nekoliko metara od njih.

“Molim vas, dajte da objasnim što se upravo dogodilo“, rekao je Restrepo užurbano.Doimao se nervoznim dok je promatrao gomilu, tražeći Ubaldinu. Nije se mogla mnogopromijeniti.

“Nema potrebe da išta objašnjavate, señor Restrepo”, odgovorila je Rosalbasamouvjereno. Stajala je u prednjem redu. “Znamo točno što se dogodilo i razloge koji suVas natjerali na to. No, nećemo tolerirati da neki došljak na silu skida jednu od nas, bezobzira na njegove razloge. Vidite, gradić u kojem ste živjeli više ne postoji. Sada ste uNovoj Mariquiti, neovisnoj, potpuno ženskoj zajednici s... posebnim društvenim,

kulturalnim i ekonomskim obilježjima, usko povezanoj s prirodom.“ Tu definiciju osmislila je ne tako davno, pokušavajući sama sebi objasniti u što se točno pretvorilo njihovo selo.No, sada je prvi put to naglas izgovorila. Smatrala je da to zvuči veličanstveno i posebno.Nije mogla izabrati bolju priliku da upotrijebi tu frazu. “Činjenica je da nećemo ni pomislitida nekoga od vas prihvatimo u svoju zajednicu ako nismo sigurne da se uklapa ovamo i da je spreman prihvatiti naše običaje, ideale i pravila.“ Govoreći, nastojala je podjednako dugogledati u svakog muškarca. Bila je ona poštena žena. “Zašto ne počnemo s Vama, señor Jiménez? Recite nam što Vas je dovelo ovamo i što želite od nas?“

Jacinto Jiménez ml. načinio je pola koraka naprijed. On je bio najviši i najmišićaviji od

svih. Pogledao je najprije svoje drugove, a zatim mještanke, i na kraju je odlučio obratiti seglavici maslačka koju je vjetar toga jutra donio iz nečijeg vrta, a sada je ležala napolaotpuhana nedaleko od Rosalbinih bosih nogu.



201

“Ne želim ništa od vas“, započeo je. “Ovdje sam da započnem nov život za sebe i netrebam za to ničije dopuštenje. Započet ću s obnovom bivše očeve kuće što je moguće prije.Zatim ću se oženiti Marcelom i preselit ćemo se u moju kuću na mojem imanju.” Zakoračio

je pola koraka unatrag, pridruživši se svojim drugovima.Rosalba je na trenutak razmišljala o njegovoj neodmjerenoj izjavi, a zatim rekla:“Gospodine Jiménez, je li točno da ne odobravate Marcelinu nagost?“

“Naravno da ne“, odgovorio je ljutito. “Ono što vi radite vaša je stvar. Što se mene tiče,sve možete stajati na sisama, ali moju suprugu nitko osim mene neće gledati golu.“ Prkosno je prekrižio ruke. Mještanke su pogledale Rosalbu, čekajući njezin odgovor, ali u tomtrenutku Marcela je istupila naprijed, s rukama na bokovima. Skinula je košulju koju joj jeJiménez dao prethodnog sunca.

“Nisi se nimalo promijenio, Jacinto”, rekla je prijezirno. “Još si arogantan i drzak kao i

uvijek. Šteta što ja više nisam ista. Jako sam se promijenila otkad su vas odveli. Ne možeteni zamisliti kroza što sam prošla kako bih danas mogla ovako stajati, licem u lice s vama, ine osjećati stid, krivnju ni strah.“ Lice joj je postalo jarko crveno kad je dodala: “Radije bihbila usidjelica do kraja života nego tvoja supruga i jedan trenutak.“ Bacila mu je košulju donogu kao da je to njihov zaručnički prsten, i vratila se među žene, praćena Jiménezovimljutitim pogledom.

Zadovoljno se smiješeći, Rosalba je pozvala sljedećeg muškarca.David Pérez je, s više poštovanja od Jiméneza, rekao da je njegova želja da dobije natrag

komadić zemlje koji je pripadao njegovoj baki i djedu. “Želim obnoviti našu kuću za sebe i

svoju baku. Dobro ste se brinule o njoj i zahvaljujem vam na tome, ali sada sam se vratio ispreman sam preuzeti svoju odgovornost.“ Priznao je da mu neke promjene koje su sedogodile u Mariquiti nisu nimalo ugodne, i dodao: “Ne znam hoću li se moći prilagoditivašim ‘posebnim obilježjima’ ili ne, ali spreman sam pokušati. Imajte na umu da smo sevratili tek jučer. Trebat će nam neko vrijeme.“ I da, uzgred, htio bi osnovati obitelj. Bi lineka od njih bila zainteresirana za to da se uda za hrabrog i osjećajnog muškarca?

Trenutačno nijedna nije bila zainteresirana. Ipak, Davidov odgovor toplo je prihvaćen.Campo Elías Restrepo zakoračio je naprijed prije no što ga je Rosalba pozvala.

“Što imate reći o sebi, señor Restrepo?” rekla je Rosalba.“Kao što svi znate“, započeo je, “nekoć sam posjedovao nekoliko nekretnina u gradu i

mnogo jutara zemlje. Pa, vratio sam se i mislim da je pošteno da mi ih one koje rade nanjima ili se služe njima vrate. Obećajem vam da vam neću naplatiti zaostalu najamninu.“Sam se nasmijao svojoj šali, a zatim je nastavio: “Kao i drugovi Jiménez i Pérez, i ja želimobnoviti svoju kuću i... znate, povesti svoju ženu sa sobom. Jer ona je još moja žena, zar ne?Ili ćete mi reći da je i Ubaldina postala... znate...“ Žene su ga prijezirno gledale.

“Zašto je sami ne pitate, gospodine Restrepo?” predložila je Rosalba podrugljivo,pokazujući malenu Indijanku koja je cijelo vrijeme stajala u prvom redu, uspravno i s

prekriženim rukama.Restrepo je pogledao ženu i namrštio se. Zbunjeno je pogledao Rosalbu, a zatim opet

ženu koja bi trebala biti njegova supruga. Stajala je na lijepo oblikovanim nogama i



202

izgledala kao da je lijevana u bronci. Dvije sijede pletenice uokvirivale su joj okruglo,maleno lice. Imala je kose smeđe oči pod teškim kapcima, širok indijanski nos i puneusnice. Grudi su joj, pomislio je Restrepo, izgledale skromno, no čvrsto i elegantno za

njezine godine.“Ubaldina?” upitao je u nevjerici.Kimnula je glavom.“Izgledaš... drukčije“, zamucao je. “Dobro. Izgledaš dobro.““Znaš li da je ovo prvi put da si me uistinu pogledao, Campo Elías?” rekla je Ubaldina.

“O, zaboravila sam, don Campo Elías. Molim te, oprosti mi što ne iskazujem poštovanje.“Drsko se nasmijala.

Stajao je tiho, prisjećajući se. Oženio se Ubaldinom zato što je htio da njegovih sedamsinova ima majku, a oni su uvijek smatrali Ubaldinu dijelom obitelji. No njihov odnos

gospodara i sluškinje nije se vjenčanjem mnogo promijenio. Restrepo nijednom nijepogledao Ubaldinu drugim očima osim onih njezina poslodavca. Onih nekoliko puta kad jevodio ljubav s njom bio je previše pijan ili preumoran da ode u bordel. Svih tih godina nijemu uopće nedostajala. U rijetkim prilikama kad bi pomislio na Ubaldinu, zamišljao bi ružnuženu u pregači koja tiho kuha ili čisti, uvijek pognute glave. No, supruga koju je zlostavljaoodavno se riješila svoje pregače. Kad ju je danas pogledao, vidio je zrelu, blagu i privlačnuženu koja je smatrala da ju je on varao, nasamario i zlostavljao, i s pravom ga je odbacivala.Ništa što bi sada mogao reći ih učiniti ne bi moglo promijeniti ono što je učinio u prošlosti.

“Zar nemaš ništa reći?“ upitala je Ubaldina, prekidajući mu prisjećanja.

Restrepo se nije mogao dosjetiti riječi kojima bi prenio ono što je počeo osjećati.Odmahnuo je glavom.

“Tako je bolje“, rekla je ona.Zakoračio je unatrag i spustio glavu.Nakon kratke, mudre šutnje, pozvan je Ángel Tamacá da iznese svoje namjere. Kad je

slomljeni čovjek zakoračio naprijed, Rosalba se zapitala što bi on - jedini čovjek koji sedobrovoljno javio u gerilce - mogao željeti od njihove zajednice. Nije imao kuću koju biobnavljao, ni zemlju na koju bi polagao pravo. Možda nekadašnji posao učitelja? Ah čemu

bi ih on mogao učiti? Vrlinama socijalizma? One ih ve

ć žive.“Od vas tražim samo drugu priliku“, rekao je Ángel skromno, ne gledajući nijednu

posebno.“Drugu priliku?“ upitala je Rosalba. “Za što?““Da budem čovjek“, odgovorio je.Žene su suosjećajno odobravale: Ángelova molba činila se iskrenom. On zaslužuje drugu

priliku. Amparo Marín bila je osobito dirnuta Ángelovom molbom, njegovim muževnimglasom, ljubaznošću i tužnim izrazom lica. Kako čovjek može prenijeti svoje osjećaje natako dubok način s tako malo riječi i sa sjajem u samo jednom oku?

PR I J E N O Š T O J E Z A K L J UČ I L A S A S T A N A K , Rosalba je obavijestila muškarce o onome što će sedogoditi. “Već smo imale posjetitelje, uglavnom putnike u prolazu i protjerane obitelji koje



203

su putovale u grad. No nitko nije pokušao ostati. Sve nam je to novo, i normalno je da ćemoo vašem ostanku u našoj zajednici morati raspravljati kako bismo došle do konsenzusa. Tekkada postignemo konsenzus, moći ćemo vam dati odgovor.“

“Odgovor na što?“ viknuo je Jiménez. “Nismo postavili nikakva pitanja ni zahtjeve.Jesmo li? Mi smo ovdje kako bismo ostali i baš nas briga za vaš konsenzus. Zaboravljate da je Mariquita i naše selo.“

“Señor Jiménez”, rekla je Rosalba mirno. “Pogledajte oko sebe i recite mi je li to istoselo kojem i Vi pripadate, kako tvrdite.“

Pogledao ju je ravno u oči, dok su mu usne drhtale od bijesa. “Mi ovdje imamo imanja.Ne idemo nikamo.“ Pogledao je ostala tri muškarca, tražeći potporu.

“Mi smo ovdje mirni ljudi, señor Jiménez, ali nemojte se zavaravati: učinit ćemo sve što je potrebno da obranimo svoju zajednicu i načela od neotesanih uljeza poput Vas.“ Rosalbin

glas dobio je prijeteći prizvuk.On se prezirno nasmijao. “To bih volio vidjeti. Gomila nježnih žena koja se bori protiv

četiri nemilosrdna ratnika poput nas. Znate koliko smo ljudi pobili? Na stotine! Na tisuće!Šačica vas neće se ni primijetiti u našim kaznenim dosjeima.“

“Govori u svoje ime, Jiménez”, iznenada je rekao Ángel Tamacá. “Meni je dosta borbe.A mislio sam da je i tebi.“ Odstupio je u stranu, odvajajući se od preostale trojice. DavidPérez pogledao je najprije Restrepa, a zatim Jiméneza, pa napokon slegnuo ramenima ipridružio se Tamacáu.

“Vas dvojica ste stvarno nevjerojatni!“ rekao je Jacinto Tamacáu i Pérezu. “Nakon sveg

sranja kroz koje smo prošli da bismo pobjegli gerilcima, sada dopuštate da vas gomila ženaizvede pred vojni sud kao da ste kriminalci.“ Odmahivao je glavom, a zatim upitaoRestrepa: “Hoćeš li se i ti okrenuti protiv mene?“

Restrepo je položio ruku na Jiménezova ramena. “Moram riskirati ovdje, sine“, rekao jetiho. “Prestar sam da započinjem negdje drugdje.“

“Ne daj im da te zavaraju“, uzvratio mu je Jimenez šaptom. “Znaš kakve su žene. Samonam se osvećuju zato što nas tako dugo nije bilo, kao da smo imali izbora.“

No, Restrepo je donio odluku. Pognuo je glavu i priključio se preostaloj dvojici. Jacinto

je ostao stajati posve sam, gledajući svoje drugove. O

či su mu se napunile suzama, a izrazlica mu se ublažio. No, kad su svi mislili da će popustiti i priključiti se preostaloj trojici,

viknuo je: “Idite svi u pakao, vi, bezvrijedni izdajnici! Ostanite ovdje, trunite u ovoj jebenojrupi s tim barbarskim lezbijkama. Ovo će biti vaš zatvor!“ Suze su mu tekle niz lice, ali idalje je vikao, a glas mu se gušio od emocija. “Ja? Ja ću očistiti svoj dosje. I postat ćupoštovan građanin. I bit će mi daleko bolje nego vama, izdajnici!“ Izgovorivši to, krenuo jeniz cestu unatrag, gledajući kako njihova lica postaju mutna, sve manja i manja, doknapokon nisu nestala. Jecao je i vikao “izdajnici“ iznova i iznova, a njegovi grozničavikrikovi spojili su se s graktanjem jata vrana koje je u tom trenutku proletjelo pokraj sela.



204

I Z A T R I V E L I K E Z A J E D N IČK E K UĆE Nove Mariquite nalaze se ostaci starog grada: kuće bezkrovova, ili bolje rečeno, kvadri bez krovova, jer sve što ih je nekoć činilo kućama - vrata,prozorski okviri, čak i podovi - izvađeno je i iskorišteno u novim nastambama. U prostoru

omeđenu golim zidovima u početku je bujao agresivan korov koji je rastao u grotesknimoblicima orijaških razmjera, poput prirodnih nakaza. No, kad su marljive žene završilegradnju triju glavnih kuća, posvetile su se ostacima starog sela. Zajedno su odlučile srušitisve unutarnje zidove svih bivših kuća, a zatim pretvoriti ostatke kuća u zatvorene vrtove. Tesu vrtove obrađivale i ubrzo su počeli donositi plodove.

Ako biste imali sreće da pogledate Novu Mariquitu s vrha brda, osjećali biste se kao dastojite povrh golemog pokrivača sastavljena od mnogih komada tkanine u raznim nijansamazelene boje.

SU N C E J E V EĆ B I L O V I S O K O N A N E B U kad su vatre zapaljene nasred trga. Doručak je bio skuhan iposlužen, i čim su mještanke završile s objedom, pozvane su u crkvu.

Tri muškarca ostala su na trgu, čekajući odluku o svojoj sudbini. U Tamacáinim ušimaodjekivala je riječ izdajnici, i prisjetio se da je bijeg iz gerile bio Jimenezova ideja. Jiménez jeo svojem planu najprije razgovarao s Tamacáom, zatim s Pérezom i napokon s Restrepom.Sva četvorica zaklela su se da će ostati zajedno i biti lojalni svojem planu. Više od godinudana razgovarali su o njemu potajno i zasebno, razrađujući svaki korak bijega, razmišljajućio teškim posljedicama s kojima će se suočiti ako im plan bude otkriven. Jiménez sedogovorio s tamošnjim seljakom, i jednog dana, prije izlaska sunca, sva četvorica sastali suse kod njegove drvenjare i presvukli u civilnu odjeću. Pojeli su obrok koji im je skuhalaseljakova supruga, uzeli nešto hrane za put, a zatim krenuli niz kamenitu obalu velike rijekekoja ih je na kraju dovela do konačnog odredišta.

Možda su i Pérez i Restrepo, mislio je Ángel, također osjećah krivnju zato što suiznevjerili Jiméneza. Možda će, ako zajedno vide sjajne stvari koje su mještanke učinile zazajednicu (a koje mu je njegova majka detaljno opisala), sva trojica čvrsto vjerovati u svojeodluke. “Prošećimo se selom“, predložio je.

Šećući se Novom Mariquitom, Ángel se osjećao poput dječaka u zabavnom parku.

Pokazivao je svaki procvali vrt s obje strane ulice i osjećao sve ja

če uzbu

đenje. “Pogledajte, juka!” viknuo je. “Gledajte onamo, tikvice!“ I nije prestajao, kao da je njegovo jedino oko

iznenada dobilo moć da vidi ono što drugi muškarci nisu mogli vidjeti. Restrepo je bioimpresioniran akveduktom u zajednici: bio je to vješto izrađen umjetni kanal iskopan ondjegdje je stajala „La Casa de Emilia“, kanal koji je dovodio tekuću vodu u sve tri zadružnekuće, zajedničku kupaonicu i malenu površinu za pranje rublja. Bio je toliko domišljatonačinjen da se čak i rabljena voda upotrebljavala za zahode izgrađene na stupovima iznadtekuće vode. Péreza je zadivila zajednička kupaonica: deset zasebnih tuševa i toaletaizgrađenih na platformi gdje je nekoć bila tržnica. Cijela građevina bila je načinjena od

kvalitetna drveta premazana smolom. Posjetili su ambulantu, žitnicu i životinjsku farmuzajednice, a zatim prošli kroz polja kukuruza, riže i kave na brežuljcima koji su se uzdizaliiza sela.



205

Kad su završili s obilaskom, vratili su se na trg i legli u sjenu stabla manga. Bili suumorni, a sunce ih je uspavalo, ali tjeskoba ih je sprečavala da utonu u san.

S J E D EĆ I U V E L I K O M K R U G U u crkvi, mještanke su s mukom pokušavale postići konsenzus o prvojtočki. “Ne možemo raspravljati o svakom muškarcu pojedinačno“, rekla je Cleotilde,moderatorica, “dok se sve ne složimo da ćemo primiti muške članove u našu zajednicu.“ Uprošlosti se glasalo o svim odlukama zajednice, što je ubrzavalo proces, ali neke žene uvijekbi ostale nezadovoljne. Cleotilde je nedavno uvela ideju konsenzusa. “Naš cilj ne bi trebaobiti brojanje glasova, nego donošenje jednoglasne odluke s kojom sve mi možemo živjeti, ado koje možemo doći uljudnom raspravom“, rekla je filozofskim tonom koji je stekla sgodinama. Ironično, Cleotildein prijedlog štavljenje na glasanje, ali velika većina složila se snjim.

U tom trenutku velika većina bila je za primanje muških članova, ali dvije žene još su seodupirale toj ideji: Ubaldina i Orquidea Morales.

“Ovo bi nam mogla biti posljednja prilika da imamo potomke i održimo zajednicu naživotu“, rekla je Rosalba nezadovoljnicama. Podsjetila je Ubaldinu da je nekoć odbilaRosalbinu ideju da don mister Esmís oplodi nekoliko žena, zato što je bijelac. “Ovi sumuškarci boje kao i ti, Ubaldina. Razmisli o tome. To ne mora biti Campo Elías.”

Cecilia je preklinjala Orquideju Morales da pristane. “Molim te, Orquidea, nemoj mioduzeti priliku da budem sa svojim sinom“, jecala je. Francisca, Cecilijina partnerica,iskušala je agresivniju strategiju protiv tvrdoglave žene. “Samo imaj na umu da će ti moždazatrebati naše odobrenje ako tvoja sestra Julia ikada poželi da je prihvatimo natrag.“

Ubaldina se na koncu složila. No, Orquidea je rekla da nikada neće pristati da nekimuškarac živi u njihovoj zajednici, i zahtijevala je da je mještanke prestanu nagovarati da sesloži i da sastanak bude okončan, ili da promijene temu. Orquidea je bila jedna od najstarijihusidjelica zajednice, a možda i najružnija. Ubrzo su se proširile glasine da je to njezinaosveta muškom rodu zato što ju je tako dugo zanemarivao.

No, kad se činilo da je odluka o tome da muškarci ne smiju živjeti u Mariquitineminovna, Drugačija Udovica opet je iznašla rješenje koje je, nakon daljnje razrade,

zadovoljilo sve njih: “Zašto ne pomognemo muškarcima da u blizini stvore novu zajednicu,gdje bi s njima mogle živjeti one koje to požele? To im možemo ponuditi ako pristanu nanaše uvjete.” Ta zamisao dočekana je dubokom, dvosmislenom šutnjom koja je moglaoznačavati ili zapanjenost ili skepsu.

“A što bi bili naši uvjeti?“ željela je znati Ubaldina.“Morali bismo ih definirati“, rekla je Drugačija Udovica.“Tko bi uopće htio živjeti s njima?“ rekla je Orquidea Morales.“Pa, otkrijmo“, odgovorila je Drugačija Udovica. “Bi li još netko od vas razmislio o tome

da živi i radi u integriranoj muškoženskoj zajednici s istim obilježjima poput naše?“

Ubrzo su sve žene u prostoriji maštale o sestrinskoj zajednici. Amparo Marín zamislila sekako živi tamo, sretno udana za Ángela Tamacáa, trudna s njegovim djetetom. PilarVillegas otišla je malo dalje: zamislila je sebe i Davida Péreza okružene sa sedmero vlastite



206

djece. Nasmiješila se na tu pomisao. Cecilia je zamislila sebe i Franciscu, obje s košaromcvijeća, kako s rukom u ruci koračaju u susjednu zajednicu u posjet njezinu sinu Ángelu injegovoj supruzi. Rosalba je zamislila sebe kao skrbnicu skladišta, kako trguje viškom

ječma iz svojih zaliha sa svojim kolegom iz “druge Nove Mariquite“. Virgelina Saavedrapokušala je, vježbe radi, zamisliti sebe kako živi ondje i dijeli krevet s nagim muškarcemumjesto Magnolije, ali jedina slika koja joj je dolazila pred oči bila je ona oca Rafaela nanjoj. Brzo je odagnala tu misao iz uma i, s osjećajem krivnje, zgrabila Magnolijinu šaku iprinijela je usnama, cmoknuvši je. Čak je i Orquidea Morales pustila mašti na volju.Zamislila se kako živi u novoj zajednici, i blokira konsenzus koji bi dopustio muškarcima dagoli hodaju uokolo.

“Ja bih“, iznenada je rekla Amparo Marín svojim dubokim glasom.“I ja”, rekla je Pilar Villegas, podigavši kažiprst visoko u zrak.

“I ja”, viknula je Cuba Sánchez s druge strane prostorije.Santiagova zamisao ostvarila je konsenzus već u prvom krugu, a isto se dogodilo sa svim

drugim prijedlozima povezanim s njom, a o kojima se oduševljeno raspravljalo tijekomposlijepodneva. Prije kraja sunca, tri muškarca pozvana su u crkvu kako bi čula odlukumještanki.

ÁN G E L TA M A C Á N A S M I J E Š I O S E , očito zadovoljan, David Pérez rezignirano je slegnuo ramenima,a Campo Elías Restrepo namrštio se nepovjerljivo Santiagu dok im je on priopćavaozaključak konsenzusa. Uvjeti su, rekao je Santiago, opisani u ugovoru koji će svakimuškarac morati potpisati do kraja sastanka.

“Koji su uvjeti?“ upitao je Restrepo.“Pa“, požurila je Rosalba s odgovorom. “Ravnopravnost među pojedincima i spolovima

je broj jedan.““Što još?““Nova zajednica mora slijediti isti administrativni sustav kakav imamo i mi. Nijedan

pojedinac ne smije ništa posjedovati, a sredstva za život za svaku.“Ali, što je s mojim imanjem? Trebao bih dobiti barem nekakvu naknadu. Radio sam

naporno cijeli život i sada kad sam star...““Sredstva za život bit će vam zajamčena do smrti, señor Restrepo. To će vam bitinaknada.“

“Hmmm...”Santiago im je potanko objasnio projekt, odgovorio na sva pitanja i dao im probni plan

(koji nisu posve razumjeli jer je napisan u ženskom vremenu). Restrepovo čelo malo serazvedrilo, a Pérez se čak i nasmiješio. Muškarci i mještanke dogovorili su se da ćerazriješiti svoje razlike i započeti rad na novom selu što je moguće prije.

Sljedećeg jutra, trojica muškaraca udružila su se s partnericama i krenula na ekspedicije

izviđanja kako bi pronašli lokaciju za novu zajednicu: Ángel Tamacá ponudio je AmparoMarín svoju ruku i zajedno su pošli na sjever. Pilar Villegas uhvatila je Davida Péreza zaruku i krenuli su na zapad. Campo Elías Restrepo zamolio je Sandru Villegas — nakon što



207

mu je Ubaldina triput rekla “ne“ — i krenuli su na istok. Trebalo im je dvanaest ekspedicijada pronađu najbolju lokaciju - svježije travnato područ je u blizini rijeke, s malo drveća kojepostupno prerasta u šumu. Kad su je pronašli, odobrili su je unutar jednog sunca, a sljedećeg

jutra su mještanke zajedno s muškarcima otišle onamo s mačetama i noževima i posjeklekorov i očistile zemljište, ali nisu oborile nijedno stablo.Dva sunca kasnije, građevinski tim od dvanaest snažnih žena i tri muškarca počeo je

graditi novo selo: zajednicu Novija Mariquita.

ZA J E D N I C A N O V I J A MA R I Q U I T A umjetničko je djelo čija je izgradnja trajala ljestve i pol. Sastoji seod dvije zadružne kuće, zajedničke blagovaonice u kojoj se svakog sunca mogu dobiti dva

obroka, malenog trga s malenim stablima araukarije i četiri klupice izrezbarene od velikihdebala, samodostatnog akvedukta, velike zajedničke kupaonice, žitnice, zajedničke farme imale životinjske farme sa šest kokoši, dva purana, osam zečeva i s jednim mladim,buntovnim pijetlom koji kukuriče cijeli dan.

Dvije su kuće okrenute jedna prema drugoj, a izvana izgledaju poput pravokutnihhramova s visokim stropovima. Prva kuća, s odjeljcima, zove se Sunčeva kuća, a druga, bezodjeljaka, Mjesečeva kuća. Dugačke su više od četrdeset metara, a široke deset. Okvir jeizrađen od lakiranih drvenih motki i bambusa privezanog žicom i konopcem. Zidovi suprekriveni korom drveta, a strmi krovovi načinjeni od palminih listova. S unutarnje strane,

krovovi su viseći vrtovi: purpurne orhideje, žute ivančice, bijeli ljiljani i ljubičice vise s vrhau glinenim zdjelama. Svaka zgrada ima po dvoja vrata. Prednja vrata vode na trg, a stražnjavrata otvaraju se prema stazama koje vode do rijeke, šume i sestrinske zajednice NovaMariquita, udaljene jedva dva kilometra.

UJ U T R O 7. M A R I A C É 1992. ljestava, Ángel Tamacá poslao je glas da je njegova partnericaAmparo Marín počela rađati. Eloisa je pozvonila i krik radosti proširio se po zajednici i

preko malene doline. Mještanke su prekinule svoj posao i okupile se na trgu, pjevajući,plešući i čestitajući jedna drugoj.

Rosalba i Cecilia odjurile su u skladište i napunile dvije košare najvećim narančama,najljepšim papajama, najcrvenijim mangom i najboljim komadima sušenog mesa. Uzele sukošare i zajedno sa svim mještankama krenule u Noviju Mariquitu.

AM P A R O MA R Í N I ÁN G E L T A M A C Á živjeli su u Sunčevoj kući (Casa del Sol). Do toga jutraAmparo je bila skrbnica za obroke tijekom dvije uzastopne prečke. Ángel je bio skrbnik

životinjske farme. Dijelili su kuću s još dva para. Pilar Villegas i David Pérez, koji su se teknedavno dogovorili da počnu zajedno živjeti nakon udvaranja koje je trajalo deset prečki, i

Magnolia Morales i Virgelina Saavedra, koje su se, u želji za promjenom, doselile iz Nove



208

Mariquite prije dvije prečke, nakon što je Virgelinina baka umrla.Preko puta njih, u Mjesečevoj kući (Casa de la Luna), živjelo je šest ljudi: Campo Elías

Restrepo, skrbnik za održavanje, koji se sa svojom suprugom Ubaldinom viđao jednom u

prečki, i koji još nije čuo ništa lijepo od nje, ali se nadao da bi je jednog dana mogaopridobiti; Cuba i Violeta Sánchez, koje su pomagale u izgradnji novog sela i sada su bilezadužene za čišćenje, i Sandra Villegas i Marcela López, koje su bile najbolje prijateljice, ikoje su se zajedno s Pilar, Davidom, Magnolijom i Virgelinom brinule o zajedničkoj farmi,povrtnjaku i voćnjaku. Šesta stanarka bila je Davidova baka, udovica Pérez. Ona jeprovodila dane sjedeći vani u stolici za ljuljanje, mehanički izgovarajući svoje molitve.Odavno je zaboravila za što se moli i kome.

HO D A J UĆ I S T A Z O M K R O Z Š U M A R A K, žene su počele razmišljati O imenima za novorođenče.

Predložit će ih Amparo i Ángelu.“Ako je djevojčica, trebala bi dobiti ime po svojim dvjema bakama: Cecilia Aracelly”,

rekla je Francisca.“Ne”, odgovorila je Cecilia. “Ako je djevojčica, trebala bi se zvati Mariquita. Uostalom,

ona je prvo dijete Nove i Novije Mariquite.”“Slažem se”, rekla je Aracelly.Rosalba je šutjela. Sve dosad nije ni razmišljala o mogućnosti da bi novorođenče moglo

biti djevojčica. Čim je doznala da je Amparo Marín trudna, Rosalba je odlučila da ćeprinova biti dječak. Morao je biti dječak da bi njihova zajednica imala izgleda da opstane.Nije mogla shvatiti kako su mještanke mogle biti tako iracionalne. Dijete će dobiti ime podjedovima ili ocu, stricu, bratiću ili bilo kojem drugom muškarcu. Nije važno, sve dok jeime muško, jer će biti dječak. Na zavoju ceste, prije nizbrdice koja je vodila u novo selo,Rosalba je napokon rekla: “A što ako je dječak?“

“Ángel!” odgovorila je Cecilia odmah. “Njegovo ime trebalo bi biti Ángel, poput oca idjeda.”

“A Gordon?“ rekla je Rosalba. “Kao gospodin Esmís.”“Gordon Tamacá?” rekla je Francisca glasno. “Zvuči jako smiješno.” Žene su se glasno

nasmijale i ubrzo su počele dovikivati prijedloge - imena sinova, supruga, o

čeva i drugihmuškaraca koji su otišli i čije su živote željele učiniti besmrtnima.

“A Pablo?“ rekla je Drugačija Udovica. Bilo je to prvi put da je Santiago javnospomenuo ime svojeg ljubavnika nakon njegove smrti. Žene su zastale i utihnule, kao da jesjećanje na Pabla zahtijevalo minutu šutnje. No Rosalba je bila tako izgubljena u smišljanjumuških imena da nije ni čula Pablovo ime. Nastavila je hodati s košarom koja joj je visjela sruke i nije stala sve dok nije došla do mjesta s kojeg se moglo vidjeti selo Novija Mariquita.Tu je zastala. Osjećala je sve veću tjeskobu zbog predstojećih vijesti o djetetovu spolu, sljubavlju gledajući predivan krajolik visokih planina i gotovo beskrajnih prostranstava

drveća i vegetacije, nedostupnih litica i dolina, velikih pašnjaka prekrivenih visokom travomi divljim cvijećem, uzoranih polja, vrtova, s malenim selom koje je drijemalo na žezi. Tada je u daljini ugledala Ángela. Uzbuđeno je poskakivao i mahao rukama. Dijete se rodilo.



209

Rosalba je objema rukama čvrsto prigrlila košaru i zadržavala dah dok nije čula Ángelovekrikove: “Dječak je! Dječak je!” vikao je, a riječi su mu odjekivale preko doline.

Upravo u tom trenutku, sve visoke planine nestale su pred Rosalbinim očima. Nestala su

prostranstva drveća i divlje vegetacije, netaknute padine i doline, sve je nestalo, kao nekomčarolijom. Samo je otvoreni, čisti obzor stajao između Novije Mariquite i ostalog svijeta.Rosalba je netremice promatrala taj čaroban prizor, proživljavajući njegovu neobičnu jednostavnost i širinu. Bila je svjesna da je to samo vizija i da se stvarna preobrazba nijedogodila u prizoru nego u njoj i njezinom načinu gledanja svijeta. Svemir joj je podarionove oči i ona je otkrivala nove filozofije života, rada i neovisnosti, nove krajolike sklada ireda, kamo god bi pogledala. Sada je shvaćala da Novija Mariquita neće biti samo komadzemlje iznad malene doline nego i proširenje filozofije zajednice, njihova ženskog pojmavremena i snažnog osjećaja za pravdu i slobodu, i da će označiti početak komunalističkog

sustava vladavine koji će se na kraju proširiti planinskim predjelima zemlje, preko njezinihbrda ravnih vrhova, ravnica, džungla, pustinja i poluotoka, do kraja vremena.

Kad su je sustigle, Rosalba je brisala suze iz očiju. I one su čule Ángelove povike i sadasu trčale prema njemu, kličući dječačiću i njegovim roditeljima, dvjema Mariquitama iživotu. Rosalba je uhvatila Eloisu za ruku i zajedno su polako krenule za ostalima, padinomprema Novijoj Mariquiti, osjećajući se ispunjenima.

Njihovu je narodu udijeljena druga prilika na zemlji.



BILJEŠKA O PISCU

JA M E S C A Ñ Ó N rođen je i odrastao u Kolumbiji. Sredinom devedesetihseli se u New York kako bi studirao engleski jezik. Magistrirao je kreativno pisanje na sveučilištu Columbia. Živi u New Yorku.Roman Prič e iz grada udovica & kronike iz zemlje muškaraca preveden je u dvadesetak zemalja. American School Libraryuvrstio ga je 2008. godine u kategoriju Ten Best Books of the

Documents

James Canon - Price Iz Grada Udovica