Jan H. Sachers - Historiografija u 13. stoljecu

7/18/2019 Jan H. Sachers - Historiografija u 13. stoljecu

http://slidepdf.com/reader/full/jan-h-sachers-historiografija-u-13-stoljecu 1/4

Jan H. SachersHISTORIOGRAFIJA U 13. STOLJEĆU

Promotri li se sustav znanosti visokog srednjeg vijeka, izgledada je povijest u njemu igrala jedva neku ulogu. Ona nije bilasastavni dio sedam slobodnih umjetnosti, nije ju se učilo nasveučilištima, a čini se da nije razvila ni samostalnu

jedinstvenu teoriju. pak je prošlost, njezin prikaz i tumačenje,imala va!no mjesto u svakodnevnom !ivotu i mišljenju baremučenoga sloja društva, kao što to potvr"uje mnoštvo različitihrodova me"u historijskim spisima. Ova raznolikost proširila seupravo početkom #$. stolje%a.

Srednjovjekovno se razumijevanje povijesti i historijsko opisivanje uistinu znatnorazlikuju od našeg današnjeg poimanja. &ako latinski izraz historia nije označavao samu povijest, nego njezino 'pismeno( opisivanje. zidor Seviljski je u svojoj )t*mologia, u poglavlju o gramatici, de+inira kao pripovijedanje o stvarima koje su se dogodile u prošlosti iistinite su, za razliku od +abula 'nešto nemogu%e( i argumentum 'nešto mogu%e, alinestvarno(. oga"aji i podvizi iz prošlosti nazivani su res gestae. -jihovo opisivanje slijedilo

je kronologiju koja je kao ordo historiarum istodobno odgovarala ordo naturalis, to znači prirodnom slijedu stvari, onako kako su bile predvi"ene u bo!anskom planu spasenja.Povijest je imala početak i bila je usmjerena prema kraju čiji je čas bio nepoznat, ali je stalno

bivao predmetom kalkulacija i spekulacija.

Povijesno mišljenje i ra!mijevanje "ovijes#i

e+inicije historiae daju nam prije svega srednjovjekovni priručnici za tumačenje/iblije. 0 nauku o trostrukom odnosno četverostrukom smislu pisma ona je označavaladoslovno shva%anje pisma kao istinitog izvještaja o doga"ajima iz vremena Starog i -ovogzavjeta, koje bi prema 1rguru 2elikom moralo prethoditi alegorijskom, moralnom ieventualno anagogičnom tumačenju. Stoga je Hugo od Sv. 2iktora 'oko #345###6(opisao historiju kao rerum gestarum narratio, kao činjenično pripovijedanje o prošlim

doga"ajima, a Honorije 7ugustodunensis '8 oko ##9#( je ustvrdio: Historia est, ;uae resgestas narrat < pisana povijest je ono što pripovijeda o onom što se dogodilo.

=nogi srednjovjekovni teolozi pisali su ne samo egzegetske nego i historijske spise islu!ili su se pritom istim metodama budu%i da se /o!je djelovanje jednako očitovalo udoga"ajima prošlosti kao i u biblijskim izvještajima. &ako je historiogra+ija ili pripovijedanje

povijesti u neku ruku bilo prvi stupanj egzegeze kojoj je onda moglo uslijediti alegorijsko ilimoralno tumačenje. Ova interpretacija povijesti mo!e se označiti kao stvarna svrhasrednjovjekovne historiogra+ije, me"utim, ona više nije bila historia nego 'povijesna(teologija.



&emelj historijske metode bila su pitanja o ličnosti, radnji te vremenu i mjestu radnje.>a razliku od danas, pisani izvori kao i povelje nisu igrali gotovo nikakvu ulogu? kaonajvjerodostojniji oblik dokaza vrijedio je iskaz očevidca. >ato je ve%ina historiogra+a velikuvrijednost pridavala prikazima svoga vlastitog vremena, koje se, ovisno o političkoj ili etično

moralnoj namjeri, moglo pokazivati kao dugo !u"eno @zlatno dobaA ili kao razdobljedruštvene i kulturne propasti. 7 sna!na propagandistička, prava pravcata @dvorskahistoriogra+ijaA postojala je na primjer u vrijeme Barla 2elikog, kasnije podhohenstau+ovskim carem Criedrichom /arbarossom i onda opet pod Habsburgovcima.

>a opis onih vremena iz veoma daleke prošlosti posezalo se za starijim povijesnimdjelima. &ako se s današnjeg gledišta mogu prepoznati različite tradicije i dosta pouzdanozaključiti koliko i gdje je odre"eni autor bio čitan i kakav je utjecaj imao, čak i ako mu djelanisu sačuvana, ili su sačuvana u vrlo malom broju. =e"u najomiljenije izvore, koje se i u #$.stolje%u naveliko koristilo, ubrajale su se primjerice kronike zidora i /ede Dasnog, takozvani

@7nali Cranačkog carstvaA, )inhardova @2ita Earoli magniA ili @eset knjiga povijestiA biskupa 1rgura &ourskog.

His#orio$ra%s&e %orme

-aslovi ve%ine srednjovjekovnih povijesnih djela modernog su podrijetla. stina, brojni su autori i mislioci srednjeg vijeka stalno nastojali de+inirati različite +orme pripovijedanja, ali su granice izme"u kronika, anala 'godišnjaka(, izvješ%a o povijesnimdjelima 'res gestae( i drugih rodova neprestance ostajale neprecizne.

&ako"er se nisu dogodile promjene u sadr!ajnim razlikama izme"u dokazivihčinjenica i izvješ%a o čudima, izme"u nečega uistinu va!nog i beznačajnih anegdota. /ilje!itise moralo sve što je bilo dostojno sje%anja 'digna memoriae(, a to se, naravno, odnosiloosobito na svjedočanstva o /o!jim djelima i njegovim zahvatima u povijest. hagiogra+ski suspisi stoga, to znači opisi svetačkih !ivota i čuda, vrijedili kao historiogra+ska djela, prije svih@Fegenda aureaA koju je sastavio Jakov od 2oragine 'oko #G$3#G4(.

0pravo se klasičnim oblikom krš%anske historiogra+ije srednjeg vijeka mo!e označiti@kroniku svijetaA, čija tradicija vuče korijene još iz 6. stolje%a. Ona predstavlja kronološkimslijedom povijest svijeta od njegova stvaranja ili istočnog grijeha pa do piščeva vremena.

Basniji su autori starije kronike nastavljali pisati u različitim stilovima.0 #G. se stolje%u, nakon duge stanke, pojavilo novo zanimanje za ovu +ormu

historiogra+ije. &o je zanimanje došlo do izra!aja s jedne strane u brojnim prijepisima, ali sdruge strane i u nekoliko novostvorenih djela, od kojih su zapravo najpoznatija inajutjecajnija bile kronike biskupa Otta iz Creisinga 'oko ###G##9( i bamberškog prioraCrutol+a iz =ichelsberga, ova u proširenom izdanju )kkeharda iz 7ure.

&e!nja za sustavnoš%u, odre"ena novim skolastičkim duhovnim strujanjima, došla jedo izra!aja u mnogim ovim novim kronikama, koje su na primjer sadr!avale popise ili tabele

papa, careva i kraljeva s navedenim godinama ponti+ikata odnosno vladanja. &ipičan primjer

za ovo ponudio je u #G. st. Hugo iz Sv. 2iktora. =arianus Scotus išao je sve do rimskihkonzula, a 1erhoh iz Ieichersberga donio je na više stranica usporedni popis careva i papa.



Jedan sasvim nov, nadasve omiljen rod, bile su kratke kompendijske kronike, koje su po djeluHonorija 7ugustodunensisa nazivane i @imago mundiA 'slika svijeta(.

Posebno mjesto zauzima @Saska kronika svijetaA koja se ranije pogrešno pripisivala)iku iz Iepgoa '##3K43 iza #G$$(, a nastala je zapravo oko sredine #$. stolje%a. >a

razliku od ranijih kronika ili onih koje su nastajale u isto vrijeme, ona nije sastavljena nalatinskom, nego je napisana u srednjovisokonjemačkoj i srednjodonjonjemačkoj prozi. Ovase kronika, nastala vjerojatno u nadbiskupiji =agdeburg, prenosila u tri različite verzije i

predstavlja povijest svijeta od stvaranja do vremena vladavine cara Criedricha ., pri čemu jenaglasak stavljen na +ranačko, kasnije njemačko carstvo i na autorovo vrijeme.

=e"utim, kronike u stihovima ili rimovane kronike na njemačkom jeziku širile su seod #G. stolje%a sve više i bile su vrlo rado izvo"ene pred publikom. -ajopse!nije djelo sasvojih #5G$ stiha je takozvana @Earska kronikaA, nastala vjerojatno na regensburškom dvoruoko ##63K##93 godine. -epoznati se autor slu!io brojnim raznovrsnim izvorima, dok se kod

ostalih njemačkih rimovanih kronika nerijetko radilo o obradama latinskih proznih djela.

'ovi #ren(ovi

Lirenje pismenosti i obrazovanje sve ve%eg dijela stanovništva, urbanizacija, novaduhovna strujanja i slični čimbenici nisu ostali bez posljedica za historiogra+iju #$. stolje%a.

-ajprije se širio krug potencijalnih čitatelja, a zatim i krug pisaca historiogra+ske literature,kao i spektar historiogra+skih rodova. Op%enito se čini da se u ovo doba probudilo zanimanjeza prošlo vrijeme, koje je osim svjetskih zbivanja sasvim konkretno zahvatilo i vlastitu

obitelj, instituciju ili regiju.Pripadnici novih prosjačkih redova, koji su ovladavali i upravo nastaju%im

sveučilištima, stvorili su praktične, sustavne historijske priručnike u obliku rječnika, koji su posebno veliku vrijednost pridavali moralnim primjerima i poučnim anegdotama u svrhu propovijedanja. zgleda da su im preglednost i laka razumljivost doprinijele raširenosti iizvan dominikanskog i +ranjevačkog reda? primjeri za ovo su, pored spomenutog djela@Fegenda aureaA, @Ogledalo povijestiA 2incenta iz /eauvaisa '8#GM6(, +ranjevački @ClorestemporumA ili latinska papinska i carska kronika =artina iz &roppaua '8#G5(, koja jesačuvana u više od 933 rukopisa i njemačkih verzija.

-ove su bile tako"er samostanske i biskupijske kronike, koje su intenzivnije nastajaleod #G. stolje%a a koje su slijedile sasvim konkretnu cilj: naglasiti značaj i ugled vlastiteinstitucije prikazivanjem i preuzvisivanjem njezine glasovite prošlosti te ih istovremenoojačati suprotstavljaju%i se @konkurencijiA. Stoga se rado pozivalo na njezinu drevnost, načesto mitskoreligiozne okolnosti njezinog osnutka < +avoriziraju%i svece, Barla 2elikogsvakako , njezin neprekinuti kontinuitet, kao i na znamenita djela njezinih du!nosnika idostojanstvenika. &ako su, +ormalno gledaju%i, od kronika, anala, izvješ%a o ljudskim djelimaili opisa !ivota 'res gestae ilivitae( i svetačkih legendi nastale mješovite +orme. Dak je jedan!upnik imenom )berhard #G#M. godine za samostan 1andersheim napisao rimovanu

donjonjemačku kroniku.



Samostanske i biskupijske kronike nerijetko su i dalje pisane u +ormi dr!avnih iligradskih kronika, ali su i one od #G. stolje%a sve više postajale samostalnim rodovima. Ovo seodnosilo s jedne strane na novoosvojena područja /altičkog mora, primjerice u @EhroniconlivoniaeA 'oko #GG9KG5(, ali i na gradove i teritorije starog carskog područja. Promišljanje

@zajedničkeA prošlosti, koja se razlikovala od prošlosti drugih gradova ili krajeva, bitno jedoprinosilo izgra"ivanju identiteta i jednoj vrsti lokalpatriotizma, osobito u slučaju još sasvimmladih gradova. 0 taliji, gdje je razvoj komunalne samouprave daleko uznapredovao, i nova

je +orma gradske analistike zarana bila u rukama gra"anskih autora. 0 Earstvu je naprotivhistoriogra+ija teritorija i gradova još dugo vremena ostala povezana s historiogra+ijomnjihova plemstva ili sve%enstva.

F!n&)ija i in#en)ija *is#orio$ra%ije

Plemi%ke ku%ne kronike slu!ile su na isti način kako učvrš%ivanju unutarnje povezanosti pozivanjem na podrijetlo i zajedničku prošlost tako i nastojanju oko konkretnih političkih ciljeva, kao npr. pravu na teritorij i vlast. Ovo je osobito očito u djelu @HistoriaNel+orumA, nastalom po svemu sude%i oko ##M5##56, koje ne dovodi do izra!aja samodinastičku samosvijest i svijest slu!be, ve% +ormulira i pretenzije Nel+a na rimskonjemačkokraljevsko dostojanstvo.

0pravo je u sporu oko njemačkog trona ##4#G#9, ali i u drugim sukobima,historiogra+ija katkad igrala ulogu propagandnog sredstva. Historia je stalno bila vezana uzodre"ene +unkcije: ponajprije je trebala zabavljati, duhovno krijepiti i poučavati, a zatimzastupati i odre"eno stajalište, bilo to na moralnoj, političkoj ili društvenoj razini. &ako namizučavanje srednjovjekovnih povijesnih dijela otkriva puno o uvjerenjima i namjeramanjihovih pisaca, kao i o historijskom mišljenju i razumijevanju povijesti u njihovo vrijeme.

S njemačkoga preveo -ikola Bozina

-aslov izvornika:

Jan H. Sachers, @)rinnern und /elehren < 1eschichtsschreibung im #$. JahrhundertA u Bar+unkel Eode,5KG334, str. 6M.

Documents

Jan H. Sachers - Historiografija u 13. stoljecu