Janković ZIS završni rad 2012

GEODETSKA TEHNIČKA ŠKOLA

Croatia, 10 000 Zagreb, Av.V.Holjevca 15; tel: ++ 385 (01) 66 00 648 fax: ++ 385 (01) 66 70 500

web: www.geoskola.hr e-mail: [email protected]

Zemljišni informacijski sustav (ZIS)

Z A V R Š N I R A D

Izradila:

Petra Janković

Ulica Stjepana Radića 47, Mičevec

Velika Gorica

[email protected]

Mentor:

prof. Armando Slaviček

Zagreb, lipanj 2012.

mailto:[email protected]

Petra Janković, 4.b prof. Armando Slaviček

Croatia,10 000 Zagreb, Av.V.Holjevca 15 ; tel: ++385 (01) 66 00 648 fax: ++385 (01) 66 70 500 Web: www.geoskola.hr e-mail: [email protected]

S A D R Ž A J

1. OPĆENITO O AUTOCAD-U I AUTODESK MAP-U ...................................................................... 3

1.1. AUTOCAD .............................................................................................................. 3

1.1.1. KORISNIČKO SUČELJE AUTOCAD-A ............................................................................ 5

1.1.2. IZGLED KORISNIČKOG SUČELJA ................................................................................. 6

1.1.3. LAYERS (SLOJEVI) ....................................................................................................... 7

1.1.4. BLOCK (BLOKOVI) ....................................................................................................... 8

1.2. AUTOCAD MAP ....................................................................................................... 10

2. ANALOGNI PLAN .................................................................................................................. 11

2.1. ANALOGNI PLAN ..................................................................................................... 11

2.2. DIGITALIZACIJA KATASTARSKIH PLANOVA ............................................................... 11

2.3. POSTUPAK DIGITALIZACIJE ...................................................................................... 12

2.4. USPOREDBA KATASTARSKOG PLANA IZDRĐENOG GRAFIČKOM METODOM I

DIGITALNOG KATASTARSKOG PLANA IZRAĐENOG NOVOM IZMJEROM .................... 14

3. SKENIRANJE ......................................................................................................................... 16

3.1. SKENIRANJE ........................................................................................................... 16

3.2. SKENER .................................................................................................................. 16

3.3. PRINCIP RADA SKENERA ......................................................................................... 17

3.4. POSTUPAK OBRADE PODATAKA .............................................................................. 17

3.5. POSTUPAK SKENIRANJA .......................................................................................... 18

4. GEOKODIRANJE ................................................................................................................... 19

4.1. GEOKODIRANJE ...................................................................................................... 19

4.2. TRANSFORMACIJE .................................................................................................. 19

4.3. TRANSFORMACIJA PLANOVA .................................................................................. 20

5. VEKTORIZACIJA .................................................................................................................... 21

5.1. VEKTORIZACIJA....................................................................................................... 21

5.2. VRSTE VEKTORIZACIJE ............................................................................................. 22

5.2.1. RUČNA VEKTORIZACIJA .............................................................................................. 22

5.2.2. POLUAUTOMATSKA VEKTORIZACIJA ......................................................................... 23

5.2.3. AUTOMATSKA VEKTORIZACIJA .................................................................................. 23

5.3. VEKTORSKI MODELI ................................................................................................ 23

5.4. POSTUPAK VEKTORIZACIJE ...................................................................................... 25

6. ČIŠĆENJE CRTEŽA ................................................................................................................. 29

6.1. ČIŠĆENJE CRTEŽA .................................................................................................... 29

6.2. POSTUPAK ČIŠĆENJA CRTEŽA .................................................................................. 29

6.2.1. BRISANJE DUPLIH OBJEKATA (DELETE DUPLICATES) ................................................. 32

6.2.2. BRISANJE KRATSKIH OBJEKATA (ERASE SHORT OBJECTS) ......................................... 33

6.2.3. LOMLJENJE NA PRESJEKU OBJEKATA (BREAK CROSSING OBJECT) ............................ 34

6.2.4. PRODUŽIVANJE PUKNUTIH LINIJA (EXTEND UNDERSHOOTS) ................................... 35

6.2.5. SPAJANJE ZAVRŠETKA DVIJU LINIJA U ČVOR (SNAP CLUSTERS NODES) .................... 36

6.2.6. SPAJANJE DVIJU POLILINIJA (DISSOLVE PSEUDO NODES) ......................................... 37

6.2.7. BRISANJE KRATKIH DIJELOVA LINIJA (ERASE DANGLING OBJECTS) ........................... 38



6.2.8. POJEDNOSTAVLJIVANJE OBJAKATA (SIMPLIFY OBJECT) ............................................ 39

6.2.9. IDNETIFIKACIJA OBJEKATA NULTE DULJINE (ZERO LENGHT OBJECTS) ...................... 41

7. IZRADA BAZE PODATAKA POSJEDNIKA ................................................................................. 42

7.1. PRIKUPLJANJE PODATAKA O POSJENDICIMA ........................................................... 42

7.2. IZRADA BAZE PODATAKA POSJEDNIKA .................................................................... 44

8. POVEZIVANJE GRAFIČKOG DIJELA (DIGITALNI PLAN) S VANJSKOM BAZOM PODATAKA

IZRAĐENOM U EXCELU ......................................................................................................... 45

8.1. VEKTORIZACIJA, DODJELJIVANJE BROJA PARCELAMA I ČIŠĆENJE CRTEŽA ................. 45

8.2. KREIRANJE TOPOLOGIJE .......................................................................................... 48

8.3. POVEZIVANJE GRAFIČKOG DIJELA (DIGITALNOG PLANA) S VANJSKOM BAZOM

PODATAKA ............................................................................................................. 52

8.4. TOPOLOGY THEMATIC QUERY ................................................................................. 56

8.4.1. IZRADA TEMATSKE KARTE S OBZIROM NA BROJ DETALJNOG LISTA

KATASTARSKOG PLANA ............................................................................................. 57

8.4.2. IZRADA TEMATSKE KARTE S OBZIROM NA KATASTARSKE KULTURE ......................... 63

8.4.3. IZRADA TEMATSKE KARTE S OBZIROM NA POVRŠINU UZETU IZ BAZE

PODATAKA ................................................................................................................. 72

8.4.4. IZRADA TEMATSKE KARTE S OBZIROM NA POVRŠINU DOBIVENU NAREDBOM

AREA .......................................................................................................................... 82

8.5. VANJSKA BAZA PODATAKA O FAKULTETIMA U HRVATSKOJ ..................................... 92

9. KREIRANJE INTERNE BAZE PODATAKA (OBJECT DATA) .......................................................... 96

9.1. UBACIVANJE RASTERA, VEKTORIZACIJA, ČIŠĆENJE CRTEŽA I PROVOĐENJE

TOPOLOGIJE ........................................................................................................... 96

9.2. OBJECT DATA ......................................................................................................... 99

9.3. IZRADA TEMATSKE KARTE S OBZIROM NA TIP ZGRADE ............................................ 102

10. PRETRAŽIVANJE PODATAKA ................................................................................................. 103

10.1. PRETRAŽIVANJE PODATAKA .................................................................................... 103

11. IZRADA TEMATSKE KARTE .................................................................................................... 105

11.1. UBACIVANJE SLIKE, VEKTORIZACIJA I ČIŠĆENE CRTEŽA ............................................. 105

11.2. PROVOĐENJE TOPOLOGIJE ...................................................................................... 109

11.3. TOPOLOGY THEMATIC QUERY (IZRADA TEMATSKE KARTE S OBZIROM NA

POVRŠINE PARCELA) ............................................................................................... 112

12. MREŽNA TOPOLOGIJA .......................................................................................................... 119

12.1. VEKTORIZACIJA....................................................................................................... 119

12.2. PROVOĐENJE MREŽNE TOPOLOGIJE ........................................................................ 120

12.2.1. BUFFER ...................................................................................................................... 122

12.2.2. SHORTEST PATH (NAJKRAĆI PUT) .............................................................................. 124

12.2.3. BEST ROUTE (NAJBOLJA RUTA) .................................................................................. 127

12.2.4. FLOOD TRACE ............................................................................................................. 130

13. GEOGRAFSKI INFORMACIJSKI SUSTAV (GIS) .......................................................................... 133

13.1. OPĆENITO O GIS-U .................................................................................................. 133

13.2. POVIJEST GIS-A ....................................................................................................... 133

13.3. OSNOVNE KOMPONENTE GIS-A .............................................................................. 134

13.4. PRIKAZ PODATAKA ................................................................................................. 134



1.OPĆENITO O AUTOCAD-U I AUTODESK MAP-U

1.1. AUTOCAD

AutoCAD je najpoznatiji CAD produkt (Computer Aided Design) za projektiranje

potpomognuto računalom tvrtke Autodesk koja nudi preko 75 specijaliziranih softverskih

alata i pomagala za različita ekspertna područja kao što su strojogradnja, elektronika,

građevina, geodezija, kartografija, arhitektura itd.

AutoCAD je sofisticirani projektantski alat široke namjene koji podržava 2D projektiranje,

kojim se praktički zamjenjuje klasično projektiranje na papiru, odnosno zamjenjuje crtaću

dasku i šestar. AutoCAD također podržava 3D modeliranje kompleksnih objekata koji se u

tzv. „modelnom prostoru“ (model space) mogu proizvoljno zumirati, naginjati, okretati i

prikazivati u projekcijama, presjecima i pogledima iz svih smjerova i proizvoljno

osvjetljavati tako da 3D prikaz imitira fotografiju virtualnog objekta koji postoji samo u

memoriji računala. Za razliku od ostalih produkata za 2D i 3D modeliranje, AutoCAD

karakterizira sofisticirani, možda malo i prekompliciran, sustav mjerila i visoke preciznosti

koja može ići i ispod milimikrona i automatski kalkuliran sustav dimenzioniranja tj.

kotiranja izmjera.

Radni prostor čini prostor za 3D modeliranje i proizvoljan broj radnih listova (layout) koji

se mogu koristiti u režimima „Papir“ i „Model“. U režimu „Model“ na radnim se listovima

mogu otvarati projekcije i pogledi (viewport) na 3D model kreiran u prostoru za

modeliranje. U režimu „Papir“ radni listovi nemaju nikakve korelacije sa 3D modelom i u

tom se režimu viewport-ovi (ako su uopće kreirani) ne mogu aktivirati. Modelni i papirni

prostor u načelu se koriste odvojeno, odnosno ne organiziraju se na radnom listu.

Oznaka CAD označava „Computer Aided Design“ ili „Computer Aided Drafting“, odnosno

prevedeno na hrvatski „Kompjuterski potpomognuto dizajniranje (crtanje) “. AutoCAD

sadržava velik broj sučelja za programiranje aplikacija (API) za prilagodbu i automatizaciju

kao što su AutoLISP, Visual LISP, ObjectARX i .NET.



1928. godine u prodaju je pušten AutoCAD koji se je u to vrijeme moga koristiti na

osobnim računalima. Ranija izdanja AutoCAD-a koristila su osnovne funkcije kao što su:

linije, kružnice, lukovi i tekstualni dio kao temelj za složenije objekte. AutoCAD se sa

godinama sve više i više razvija te tako zahtjevnijim korisnicima omogućava predočenje

nekog objekta u 3D dimenzije. Nakon puštanja u prodaju AutoCAD-a 2007 dolazi i do

poboljšanog 3D modeliranja, što je omogućilo korisnicima da brže i jednostavnije dođu do

željenog zacrtanog cilja. AutoCAD trenutno radi isključivo na MS Windows operativnom

sustavu, a dostupan je u 32-bitnoj i 64-bitnoj verziji. Inačice za Unix i Mac OS puštene su

1980.-ih i 1990.-ih godina, ali su kasnije odbačene.

AutoCAD svoji korisnicima pruža čitav niz mogućnosti, a samim tim pospješuje i ubrzava

rad na zahtjevnijim i složenijim grafičkim prikazima željenih objekata. U potpunosti

zamjenjuje crtaći pribor (ravnala, trokute, šestar i krivuljare) te time ubrzava vrijeme

izrade zadatka, a ukoliko dođe do kakve pogreške, cijeli se crtež ili samo njegov mali dio

može ispraviti ili izbrisati u samo nekoliko poteza, ovisno o tome što korisnik želi. Pruža

nam i mogućnost da u vrlo kratkom vremenu odredimo položaj nekog objekta, njegovu

površinu, opseg, krajnje točke ili pak koordinate krajnjih točaka nekog određenog objekta.

Crtež u AutoCAD-u je sastavljen od elemenata koji mogu biti jednostavni grafički oblici

(linije, tekst itd.) ili blokovi (blocks), tj. skupovi elemenata crteža. Ono po čemu se

AutoCAD uvelike razlikuje od ostalih programa za tehničko crtanje je uporaba slojeva

(layera) koje možemo zamisliti kao prozirne folije na kojima određujemo koje će boje biti

linija, koje debljine, hoće li biti kontinuirana ili iscrtkana te još mnoštvo drugih

specifikacija. Layere možemo deaktivirati i aktivirati ili zamrznuti i odmrznuti.



1.1.1. KORISNIČKO SUČELJE AUTOCAD-A

Svaki korisnik AutoCAD-a može prema svojim zahtjevima urediti izgled radne površine, tj.

izgled cijelog korisničkog sučelja. Klikom na padajuće izbornike i njihove opcije moguće je

odrediti boju radne površine, način prikazivanja grafičkog pokazivača, vrstu linije i njenu

boju. U raznim opcijama možemo dodavati i uklanjati alatne trake te još mnoštvo drugih

opcija.

Slika 1. Korisničko sučelje



1.1.2. IZGLED KORISNIČKOG SUČELJA

Na samome vrhu korisničkog sučelja nalazi se naslovna traka u kojoj je napisan naziv

trenutnog crteža. Odmah ispod naslovne trake nalazi se traka padajućih izbornika koja nm

omogućuje pristup naredbama AutoCAD-a. Ispod trake padajućih izbornika nalazi se

alatna traka STANDARD koja je ista kod svih korisnika u većini slučajeva. Ostale alatne

trake mogu se postavljati na bilo koja mjesta u korisničkom sučelju, te se mogu uključivati

i isključivati po volji korisnika. Neke od tih alatnih traka su: Styles, Draw, Modify Layer itd.

Na slici koja se nalazi na prethodnoj stranici također su prikazani grafički pokazivač koji

najviše koristimo pri crtanju, vodoravni i okomiti klizači koji služe za pomicanje u radnoj

površini te ishodište koordinatnog sustava. Radni se listovi mogu koristiti u režimima Papir

i Model, a glavna je razlika u tome što se u režimu Model mogu otvarati projekcije i

pogledi na 3D model kreiran u prostoru za modeliranje. Redak za upisivanje naredbi

(Command line) skraćuje nam vrijeme dolaženja do nekih opcija tako da u navedeni

prostor za upisivanje naredbi upišemo odgovarajuću naredbu te nakon toga stisnemo

tipku Enter. Na dnu prozora nalazi se statusna traka s gumbima koji se uključuju ili

isključuju prilikom crtanja, a neki od tih gumbi su opcije: OSNAP, OTRAC, POLAR, LTW,

MODEL, SNAP, GRID i ORTHO.



1.1.3. LAYERS (SLOJEVI)

Layere (slojeve) možemo zamisliti kao prozirne folije kao što su one za grafoskope. Na

svakoj se foliji nalazi dio nekog crteža u određenoj boji, te se preklapanjem više folija s

crtežima različitih boja dobije kompletan crtež. Ako odlučimo ukloniti jednu od tih folija,

sadržaj te folije neće se prikazati na platnu. Na tome sličan način rade i Layeri (slojevi) u

AutoCAD-u. Svakom se Layeru može odrediti njegova boja, debljina te vrsta linije, a

ukoliko nam neko od Layera nije potreban, klikom miša na žutu lampicu gasimo taj Layer i

sljedećim se klikom u prostor za crtanje taj Layer isključuje. Jedna od bitnih napomena je

ta kada u Layer Propertis Manageru označimo neki Layer zelenom kvačicom taj će nam

Layer biti trenutni (current layer) i samo na tom Layeru možemo crtati i tako sve dok ga

ne odlučimo zamijeniti nekim drugim. Opcija FREEZ (zamrznuti) ima isti princip kao i

lampica za gašenje/paljenje Layera. Razlika je u tome da FREEZ nakon isključivanja u

potpunosti iz memorije RAM-a izbacuje veličinu prostora koji je određeni Layer koji smo

zamrznuli zauzimao te tom radnjom rasterećuje računalo za brži rad.

Slika 2. Prozor Layer Propertis Manager



1.1.4. BLOCK (BLOKOVI)

Block (blok) je objedinjena grupa objekata ili crtežnih elemenata koji su integrirani u

jednu cjelinu i ponašaju se kao jedan element ili objekt. Blokovi kreirani u jednom radnom

listu ili projektu mogu se koristiti u drugom radnom listu ili projektu. Mogu se kopirati,

umnažati kao jedan element, brisati itd. Pomoću naredbe Explode mogu se ponovno

rastaviti na elemente od kojih su sastavljeni, te se ponovno mogu sastaviti u blok. Takve

često korištene elemente ili objekte prikladno je spremiti kao imenovane blokove tako da

ih se po potrebi može uklopiti u bilo koji radni list ili projekt. Kolekcije blokova ušteđuju

višekratno konstruiranje istih objekata te na taj način značajno skraćuju vrijeme

projektiranja. Od verzije 2006 mogu se koristiti tzv. Dinamički blokovi. To su blokovi

kojima se mogu pridružiti dinamička svojstva.

U AutoCAD-u postoje dvije vrste bloka. Prvi se dobije tako da se u komandnu liniju upiše

riječ „BLOCK“ te se pritisne tipka Enter. Označavanjem crteža koji želimo pretvoriti u blok i

upisivanjem njegovog naziva te klikom miša na tipku OK u prozoru BLOCK DEFINITION

stvara se blok unutar trenutnog crteža. Tako jednom kreiran blok može se kopirati,

pomicati, brisati te mu se mogu mijenjati faktori uvećanja u smjeru koordinatnih osi.

Jedna od važnih napomena je da se taj blok može „razbiti“ odnosno može se vratiti u oblik

prije spajanja u cjelinu naredbom EXPLODE. Sve dok se blok ne „razbije“ nije ga moguće

izmijeniti.

Slika 3. Block Definition



Druga se vrsta bloka dobije tako da se u komandnu liniju upiše riječ „WBLOCK“ te se

pritisne tipka Enter. Isti je postupak označavanja crteža i njegovo pretvaranje u blok.

Jedina je razlika ta što opija „WBLOCK“ blok ne sprema u crtež već na HARD DISK. Razlika

između vanjskih referenci i blokova je u tome što podatke o bloku AutoCAD sprema u

trenutnom crtežu, dok podatke o vanjskim referencama zadržava u vanjskom crtežu.

Vanjska se referenca može dodati u glavni crtež čime ona postaje običan blok u crtežu.

Slika 4. Write Block

Slika 5. Insert block (umetanje bloka)



1.2. AUTOCAD MAP

AutoCAD MAP je Autodeskov program za izradu karata i planova i služi u GIS analizama.

AutoCAD Map objedinjuje mogućnosti AutoCAD-a s posebnim alatima za kreiranje,

održavanje, analiziranje i iscrtavanje karata. Primjenom AutoCAD Mapovih alata za crtanje

i dvostrukoj točnosti računanja mogu se izraditi precizne karte bogate informacijama.

Povezivanjem AutoCAD-a s bazom podataka mogu se povezati objekti sa karte s

postojećim skupovima podataka. Pomoću topoloških funkcija, karte postaju snažno

sredstvo za analize i podrške u odlučivanju. Topologija je skup prostornih odnosa između

točaka, poligona i linija na karti pomoću koje se dograđuje dodatna inteligencija. AutoCAD

Map omogućava brže i jednostavnije digitaliziranje karata. Digitalizirane karte koje su već

kreirane u nekom drugom softveru nije potrebno ponovno digitalizirati, nego se umjesto

toga mogu učitati datoteke s kartama iz drugih GIS ili CAD programa ili programa za izradu

karata.

Naredbe u MAP izborniku:

DRAWINGS → grupa naredbi za ostvarivanje veze s Slika 6. Map izbornik ekstremnim crtežima (definira se skup pridruženih crteža, vrši se brzo pregledavanje pridruženih crteža) QUERY → grupa naredbi za pretraživanje ili pridruživanje ekstremnih crteža ili definiranih topologija SAVE BACK → grupa naredbi za definiranje načina ažuriranje pridruženih nacrta OBJECT DATA → grupa naredbi za definiranje, upisivanje, pregledavanje i pridruživanje interne baze podataka DATABASE → grupa naredbi za definiranje, upisivanje, pregledavanje i pridruživanje eksterne baze podataka IMAGE → grupa naredbi za unos rasterskih slika i informacija o njima TOPOLOGY → grupa naredbi za kreiranje, uređivanje i analizu topologije PLOT MAP SET → prikaz za plotanje tematskih mapa ORACLE SPATIAL→ izbornik za rad sa Oracle bazom podataka TOOLS → grupa pomoćnih alata u radu s programom UTILITIES → dodatne funkcije za sistemske operacije OPTIONS → osnovne postavke okruženja



2. ANALOGNI PLAN

2.1. ANALOGNI PLAN

Općenito plan je prikaz terena u određenom mjerilu. Analogni katastarski plan je plan koji

je izrađen na materijalu za crtanje planova tj. posebnom hamer papiru dimenzija A0 ili B1.

Podaci se na katastarskim planovima koriste, obrađuju, nadopunjavaju i održavaju u

analognom obliku tj. sve se promjene vezane uz neku katastarsku česticu ili nekretninu na

određenoj katastarskoj čestici moraju prikazati na planu i to crvenom bojom dok se

prijašnje stanje poništava križanjem. Zbog sve većih promjena koje se rade, čiji je najčešći

uzrok nedovoljno točna izmjera u prošlosti, što zbog manjka opreme, neadekvatnih

instrumenata i stručnog kadra) katastarski planovi postaju sve više nepregledni odnosno

može doći do toga da zamijenimo prethodno i dosadašnje stanje. U Republici Hrvatskoj u

službenoj su uporabi , za velik dio teritorija, katastarski planovi izrađeni grafičkom

izmjerom već u 19.stoljeću. Prema tome od tada do danas učinile su se mnoge promjene

na tim katastarskim planovima tako da se u današnje doba sigurno teško snaći na njima.

2.2. DIGITALIZACIJA KATASTARSKI PLANOVA

Digitalizacija katastra je danas jedno od tabu tema kako u Hrvatskoj, tako i širom svijeta.

Digitalizacija katastarskih planova je nužna za reformu katastra, učinkovito upravljanje

informacijama i promjenu načina razmišljanja, a vode prema povezivanju javnih ustanova

za lakšu međusobnu komunikaciju. Digitalizacija katastra u Republici Hrvatskoj nije ni

malo jednostavna. Dovoljno je samo napomenuti da je otprilike ok 75% listova radnih

originala katastarskih planova u Republici Hrvatskoj izrađeno grafičkom metodom i to u

19. stoljeću. Tadašnji načini prikupljanja podataka i izrade katastarskih planova znatno se

razlikuju od današnjih metoda. Stoga možemo pretpostaviti da tako dobiveni planovi

teško da zadovoljavaju potrebe današnjeg društva te ih je potrebno „modernizirati“

Prema tome možemo doći do zaključka koliko je težak zadatak digitalizirati sve

katastarske planove u Hrvatskoj i koliko je teško provesti reformu katastra.

Digitalizacija je postupak pretvaranja analognih grafičkih planova u digitalni oblik.

Digitalizacija je sekundarni način dobivanja grafičkih podataka u digitalnom obliku.



2.3. POSTUPAK DIGITALIZACIJE

Digitalizacija započinje skeniranjem starih analognih planova na papiru i njihovim

pretvaranjem u rastersku sliku. Skeniranje se obavlja kvalitetnim skenerom, a dopuštene

su rezolucije od 500 dpi, što odgovara veličini slikovnog elementa od 0,05 mm, odnosno

vrijednosti od 20 linija na milimetar duljine. Kako se na analognim katastarskim planovima

koriste dvije boje (crna za početno stanje, crvena za novo), dovoljna je kvaliteta skeniranja

od 256 boja. Prilikom prevođenja plana iz analognog u digitalni oblik treba osigurati da on

u i u digitalnom obliku zadrži sva svoja osnovna svojstva, a to su: prostorna određenost,

mjerilo, geometrijska i značenjska točnost te sadržajna cjelovitost. To se u određenoj

mjeri osigurava kvalitetnim skeniranjem, nakon čega treba provesti transformacije,

odnosno rastersku sliku georeferencirati, tj. smjestiti ju u državni koordinatni sustav.

Zatim se plan vektorizira u nekom od CAD programa.

Digitalizatori su uređaji koji rade na principu elektromagnetske indukcije. Sastoje se od

ploče i pokazivača. Ploča je glavni dio digitalizatora koja stoji na stolu ili se nalazi na

posebnom stalku. Na nju se postavlja analogni nosilac podataka (plan) koji želimo

prevesti u digitalni vektorski oblik. Uz ploču se nalazi pokazivač koji je nalik

kompjutorskom mišu kojim se precizno pokazuju podaci na analognom planu koje želimo

prevesti u vektorski oblik. Kod ručne digitalizacije , grafički izvornik (analogni katastarski

plan) se fiksira na radnu plohu digitalizatora, te se pokazivač koincidira a nizom

karakterističnih točaka nekog objekta čije ga koordinate definiraju u digitalnom obliku.

Objektima koji definiraju grafički prikaz u geometrijskom se smislu mogu pridružiti i

odgovarajući atributi. Ovakav se postupak digitalizacije može nazvati i vektorskom

digitalizacijom. Ova metoda nije prikladna za digitalizaciju većih područja u današnje

doba, nego samo za dopunu postojećih karata.

Slika 7. Pokazivač Slika 8. Digitalizator na stalku



Slika 9. Ručna digitalizacija

Potrebno je napomenuti da druge metode dobivanja vektorskih podataka daju nešto veću točnost

od ručne digitalizacije.

Kod automatske digitalizacije skener automatski pretvara grafičke podatke u rasterski oblik i

prosljeđuje ih procesoru računala ili ih pohranjuje na magnetni medij u obliku datoteke

privremenog formata. Vektorska slika prikazana je matematičkim opisom, dok je rasterska slika

prikazana pomoću vrijednosti amplitude svjetline (boje) točaka.



2.4. USPOREDBA KATASTARSKOG PLANA IZRAĐENOG GRAFIČKOM

IZMJEROM I DIGITALNOG PLANA IZRAĐENOG NOVOM IZMJEROM

Usporedba starog (grafičkog) i novog (digitalnog) katastarskog plana istog područja može

pokazati koliki je omjer ne slaganja oblika i površina katastarskih čestica. Također taj

omjer ne slaganja može pokazati je li investicija digitalizacije starih analognih katastarskih

planova u Republici Hrvatskoj opravdana ili nije, tj. je li nužno provesti novu izmjeru.

Smatra se da se nova izmjera treba provesti ukoliko je više od 60% neslaganja katastarskih

čestica stvarnog stanja (stanja na terenu) i onog prikazanog na katastarskom planu. Kako

bi se mogla obaviti usporedba, najprije stari analogni plan treba digitalizirati, a potom se

preklapanjem slike starog i novog katastarskog plana utvrđuje područje za analizu.

Digitalni katastarski plan ima neke karakteristike koje su nepoznate klasičnom

katastarskom planu. Neke od tih karakteristika su: neovisnost o podjeli na listove,

smanjena ovisnost o mjerilu, mogućnost prijenosa podataka u druge prostorne

informacijske sustave itd.

Slika 10. Vektorizirani katastarski plan



Slika 11. Skenirani analogni katastarski plan



3. SKENIRANJE

3.1.SKENIRANJE

Skeniranje je pretvaranje grafičkih analognih planova u digitalni oblik. Rezultat skeniranja

je mreža polja u kojoj se nalaze numerički podaci koje je skener očitao. Takav oblik

predstavljanja slike naziva se slikovna matrica (Bitmap) čiji su elementi točke ili pikseli.

Fizička veličina pixela određuje kvalitetu. Katastarski plan je dovoljno skenirati u

rezoluciji 300x300 dpi u boji.

3.2.SKENER

Skener je grafičko ulazni uređaj računalnog sklopa koji grafičke prikaze različitih vrsta,

nanesene na standardne nositelje podataka (npr. Hamer papire, dijapozitive, prozirnice)

pretvara i prosljeđuje procesoru računala u digitalnom obliku ili ih sprema na medij u

obliku datoteke prijemnog formata. Postoje tri vrste skenera. To su ručni, plošni i

rotacijski skeneri. Plošni skeneri (engl. Flatbed scanner) najpopularniji su skeneri, a zbog

činjenice da se drže na stolu još se nazivaju i stolni skeneri. S svoje gornje strane imaju

staklenu plohu na koju se stavlja predložak koji se želi skenirati. Skener ima izvor svjetlosti

i optički sustav koji dovodi rezultirajuću svjetlost do fotoosjetljivih elemenata. Stolnih

skenera ima crno-bijelih i u boji. Najčešćih su formata A4, a rjeđe A3. Razlučivost stolnih

skenera je do 1200 dpi, a najčešće rabe 12 bita po boji. Stolni su skeneri danas

najrasprostranjenija vrsta skenera. Ručni skeneri su najjednostavnija i najjeftinija vrsta

skenera. Služe za primjene na koje se postavljaju vrlo mali zahtjevi. Slika koju se želi

unijeti u računalo postavlja se na ravnu plohu, a skener se ručno povlači preko slike

laganim, pravocrtnim i ravnomjernim pokretom. Rotacijski skeneri su najkvalitetniji

skeneri. Sastoje se od valjka oko kojeg se omata predložak koji se želi skenirati i kako se

valjak okreće oko svoje osi tako se i okreće predložak zajedno s njim. Okretanjem valjka i

uzdužnim pomicanjem osjetila skenira se cjelokupna površina predloška. Cijela ovih

skenera je izuzetno visoka pa ih koriste samo jako zahtjevni korisnici.

Slika 12. Skener



3.3. PRINCIP RADA SKENERA

Princip rada skenera svodi se na izlaganju predloška koji želimo skenirati bijeloj svjetlosti.

Ta se svjetlost odbija od predmeta skeniranja i pretvara u električne impulse. Slika koja se

želi skenirati osvjetljava se ugrađenim izvorom svjetlosti. Zrake svjetlosti koje se odbiju o

predmet skeniranja sustavom leća i ogledala se usmjeravaju prema senzorima svjetlosti

za pretvorbu u električnu struju. Zraka tada postaje nositeljem grafičkog prikaza, postaje

niz elementarnih slikovnih elemenata. Kao izvori svjetlosti služe LED diode, fluorescentne

svjetiljke ili zrake laserske svjetlosti. Slika se u postupku skeniranja dijeli u točke. Što je

više tih točaka, to će slika biti kvalitetnija. Broj očitanih točaka naziva se rezolucija ili

razlučivost.

Rezolucija ili razlučivost skenera njegova je najvažnija značajka. Razlučivost se izražava

brojem točaka po inču (engl. Inch – palac). Kod plošnog skenera horizontalna je

razlučivost određena brojem točaka na fotoosjetljivom elementu. Vertikalna razlučivost

ovisi o preciznosti kojom skener može pomicati glavu uzduž predloška. To znači da stolni

skener može imati različitu razlučivost u horizontalnom i vertikalnom smjeru. Kod

rotacijskog skenera ne postoji fizičko ograničenje razlučivosti koje bi bilo analogno s

ograničenjem koje postavljaju fotoosjetljivi elementi kod stolnih skenera. Razlučivost ovisi

samo o preciznosti mehanizma za pomicanje bubnja. Horizontalna razlučivost (razlučivost

„oko bubnja“) ovisi o brzini rotacije, a vertikalna razlučivost ovisi o preciznosti pomicanja

bubnja u smjeru osi rotacije.

3.4. POSTUPAK OBRADE PODATAKA

Prebacivanje izvornih analognih katastarskih planova u digitalni oblik sastoji se od 3

koraka:

1. Postupkom skeniranja katastarske je planove potrebno pretvoriti u rasterski oblik,

što je glavni uvjet za obradu slike na računalu.

2. Planu u rasterskom obliku potrebno je dodati prostorne informacije i smjestiti ga u

koordinatnu mrežu.

3. Vektorizacija kojom se plan iz rasterskog oblika prebacuje u vektorski oblik



3.5. POSTUPAK SKENIRANJA

Dokument koji želimo skenirati potrebno je postaviti na radnu površinu skenera tako da

gleda prema dolje. Najbolje ga je staviti npr. u desni gornji kut. Kada pažljivo pogledamo

rubove oko plohe, uočit ćemo oznake (ravnala) prema kojima se možemo orijentirati .

POSTUPAK SKENIRANJA:

1. Pokrenuti softver koji smo dobili sa skenerom.

2. Nakon što se otvori aplikacijski prozor potražimo opciju pre-scan ili preview i

kliknemo na nju.

3. Tada se na radnoj površini pojavi slika dokumenta koju smo stavili u skener, te je

na prikazanoj slici potrebno označiti ono što želimo skenirati. Ukoliko želimo

skenirati cijelu radnu površinu, nije potrebno raditi pre-scan ili preview.

4. Alatom za selektiranje odabrati dio koji želimo skenirati. Koristeći zoom opciju

možemo precizno izabrati željeni dio dokumenta.

5. Odabrati postavke skeniranja. Postavke ovise o tome skeniramo li sliku, tekst,

crno-bijelo ili u boji

6. Odabrati kvalitetu skeniranja koja se mjeri u DPI-ima (dots per inch) što označava

koliko imamo točaka po jednom kvadratnom inču. Što je taj broj veći, biti će i veći

file prilikom zapisa.

7. Kliknuti na Scan opciju.

8. Na zaslonu se je pojavio skenirani dokument. Ukoliko nismo zadovoljni kvalitetom

skeniranja možemo ga izbrisati opcijom delte, izmjeniti postavke i pokušati

ponovno

9. Zadnji korak je spremanje dokumenta. Označimo dokument i odaberemo File >

Save as te izaberemo jedan od formata u koji želimo spremiti dokument (JPEG,

GIF, TIFF, PNG, BMP).

Slika 13. Skener i skeniranje



4. GEOKODIRANJE

4.1. GEOKODIRANJE

Geokodiranje je postupak prevođenja piksela iz koordinatnog sustava slike, najčešće u

Zemljišni koordinatni sustav. To je pretvorba skeniranog oblika karte. Geokodiranje je

ključni korak za smještanje karte (njenih geodetskih križeva) u koordinatni sustav i

eliminiranje distorzija uzrokovanih kvalitetom i starosti papira, kao i procesom skeniranja.

Geokodiranje je geometrijska transformacija pomoću kontrolnih (identičnih) točaka čiji

broj zavisi od matematičkog modela transformacije.

4.2. TRANSFORMACIJE

HELMERTOVA TRANSFORMACIJA - Translacija, rotacija te promjena mjerila - Potrebne si minimum 2 točke, bez prekobrojnih

y' = ay + bx + c1 x' = ax – by + c2

AFINA TRANSFORMACIJA - Translacija, rotacija - Različite promjene po koordinatnim osima

- Potrebne su minimum 3 točke, bez prekobrojnih y' = a1y + b1x + c x' = a2 – b2x + c2 PROJEKTIVNA TRANSFORMACIJA

- Translacija, rotacija - Promjena mjerila po osi - Promjena kuta između koordinatnih osi - Potrebne su minimalno 4 točke



4.3. TRANSFORMACIJA PLANOVA

Transformacija planova proces je uspostavljanja veza između koordinatnog sustava

odgovarajućeg plana. Ako je katastarski plan napravljen u nekom od starijih sustava

katastarske izmjere obično nam nije poznat njegov položaj. Za takve je planove potrebno

napraviti ispravljanje deformacija (usuh, rasteg i deformacije nastale skeniranjem) i

dovesti ga u teoretske dimenzije. Teoretske dimenzije listova grafičke izmjere su poznate.

Proizlaze iz podjela temeljnih triangulacijskih listova ovisno o mjerilu plana. Na primjer za

plan mjerila M 1:2880 teoretske dimenzije lista su 1000*800 hvati. Ispravljanje i

dovođenje lista na teoretske dimenzije obavlja se nekom od transformacijskih rasterskih

podataka. U postupku transformacije uspostavlja se veza između koordinata skeniranog

analognog plana i izvornog plana, te se računaju parametri odabrane transformacije

kojima se određuje vrijednost rotacije, promjena mjerila i translacije. Rezultat

transformacije planova je nova rasterska datoteka koja je u potpunosti prilagođena

koordinatnom sustavu izvornika i može se pregledavati usporedno s bilo kojim vektorskim

prostornim slojem u istom koordinatnom sustavu.



5.VEKTORIZACIJA

5.1. VEKTORIZACIJA

Vektorizacija je postupak kojim se od rasterske slike dobiva vektorska. Rasterska slika je slika prikazana pomoću vrijednosti amplituda svjetline (ili boje) točaka, a vektorska je predstavljena matematičkim opisom (najčešće Bezierovim krivuljama). Iako za rasterske slike postoje vrlo kvalitetne metode kompresije, općenito zauzimaju više prostora od vektorskih. Zbog svoje prirode (slika nije segmentirana), puno teže se iz nje dobivaju informacije, i teže se obrađuje. OCR (Optical Character Recognition) je posebna kategorija vektorizacije, gdje se iz slike teksta izdvaja sami tekst. Očigledno je da sami tekst zauzima puno manje prostora i moguće ga je obrađivati jednostavno pomoću bilo kojeg popularnog programa za obradu teksta. Područja u kojem se vektorizacija najviše primjenjuje jesu zasigurno industrija i arhitektura. Najčešće primjene su prebacivanje planova sa papira i nacrta u vektorski oblik. Kako je to vrlo zahtjevna i komplicirana operacija, još uvijek nisu razvijeni komercijalni programi koji bi to radili sa zadovoljavajućom uspješnošću, osim za jednostavne slike, koje se niti ne nalaze u ovim područjima. Zbog toga se veliki dio posla obavlja ručno koristeći različite CAD/CAM alate. Prednost tog načina rada je što je većina korisnika već upoznata sa tim programima, jer se svi novi nacrti rade pomoću njih. Zbog količine korisnika koji vektorizaciju ne mogu, ili nemaju potrebe, koristiti u vlastitom uredu, pojavile su se mnoge firme koje upravo ručnom metodom omogućavaju vektorizaciju nacrta, planova, karata… Vektorizacija karata predstavlja veliki test za vektorizaciju. Kako su karte koje smo pokušali vektorizirati vrlo specifične i precizne, upotrebom raznih (komercijalnih) programa nismo uspjeli dobiti željeni rezultat - kartu gdje bi svi oblici bili segmentirani. Svugdje u svijetu, u ovom području, kao i u mnogim drugima koja zahtijevaju veliku preciznost, koristi se ručna

vektorizacija.



5.2. VRSTE VERTORIZACIJE

Vektorizacija može biti ručna, poluautomatska i automatska

5.2.1. RUČNA VEKTORIZACIJA

Ručna vektorizacija se obavlja na dva načina. Pomoću digitalizatora ili na skeniranim

podlogama na ekranu.

POMOĆU DIGITALIZATORA

Zbog velikih hardverskih zahtjeva ova metoda nije baš korištena. Digitalizatori su skupi i

velikog formata, ali osiguravaju potrebnu točnost za provođenje analognih planova u

digitalni oblik. Digitalizirani se podatak prevodi direktno u vektorski oblik pa nema

potrebe za velikom količinom memorije kao što je slučaj kod vektorizacije skeniranih

analognih grafičkih podataka. Digitalizatori rade na principu elektromagnetske indukcije.

Glavni dio digitalizatora je ploča koja stoji na posebnom stalku ili se nalazi na stolu. Uz tu

ploču nalazi se i pokazivač koji je nalik kompjuterskom mišu kojima se precizno pokazuju

podaci. Ploča svaka je žica povezana na kraju tako sa kada se pokazivač dovede na točku i

pritisne tipka, u zavojnici se generira električni impuls i taj se impuls detektira u žicama.

Žica koja je dala najjači impuls daje koordinate u sustavu digitalizatora. Točnost

digitalizatora ovisi o udaljenosti između žica, odnosno o njihovoj gustoći. Sam postupak

vektorizacije pomoću digitalizatora odvija se na tako da operater stoji ispred

digitalizatora, pomoću pokazivača bira točke koje želi vektorizirati, te bira naredbe u CAD

programu na računalu koje stoji sa strane. Takav postupak zahtijeva naprezanje kako u

pogledu radnog položaja tako i preciznog pokazivanja analognih grafičkih podataka.

EKRANSKA VEKTORIZACIJA

Ekranska vektorizacija spada u najranije metode vektorizacije. Zbog visokih hardverskih

zahtjeva i skupoće posla primjena ove metode bila je ne povoljna. Razvojem tehnologije i

padom cijena iste, ponajprije padom cijena skenera velikog formata, ekranska

vektorizacija je našla sve širu primjenu. Ulazni podatak za ovu metodu je rasterska slika

dobivena skeniranjem. Vektorizacija se obavlja ručno na ekranu monitora, stoga se ova

metoda još i naziva interaktivna metoda.



5.2.2. POLUAUTOMATSKA VEKTORIZACIJA

Poluautomatska vektorizacija također se obavlja pomoću ekrana monitora, ali je

vektorizacija olakšana posebnim sustavom programa koji može automatski vektorizirati

linije koje su rasterski definirane između čvorova, a operater mora intervenirati u

sjecištima linija

5.2.3. AUTOMATSKA VEKTORIZACIJA

Automatska vektorizacija je vektorizacija kod koje se cjelokupni postupak obavlja u

potpunosti automatski. Vektorizaciju obavlja poseban programski sustav koji omogućava

da se analizom rasporeda slikovnih elemenata (pixela) u rasterskom obliku prepoznaju

određeni objekti. Uspješnost ove metode vektorizacije je funkcija složenosti ili

jednostavnost grafičkog prikaza u rasterskom obliku. Sam proces automatske

vektorizacije uključuje separaciju izvornika na tekstualni i ne tekstualni sloj. Tekstualni sloj

čine različiti nazivi i simboli na podlošku (brojevi čestica, nazivi ulica itd.), dok ne

tekstualni sloj čine linijski elementi (međne linije, putovi, objekti itd.)

5.3. VEKTORSKI MODELI

Vektorski modeli izrađuju se sljedećim metodama:

1. Izrada vektorskih modela iz izvornih mjerenja

2. Izrada vektorskih modela vektorskom digitalizacijom

3. Izrada vektorskih modela iz rasterske slike



Vektorizacija skeniranih katastarskih planova i karata najčešći je način digitalne odrade

radi izrade vektorskih digitalnih modela. U današnje vrijeme to ne najčešći način izrade

digitalnih modela.

Slika 14. Shematski prikaz izrade vektorskog modela iz rasterske slike

Odabir metode vekrorizacije ovisi o opsegu same vektorizacije i kvaliteti podloge na kojoj

se vrši vektorizacija (rasterski prikaz). Rasterska podloga koja se koristi za vektorizaciju,

nakon geokodiranja predstavlja digitalni rasterski prikaz s obzirom da se nalazi u

određenom koordinatnom sustavu. Takav geokodirani rasterski prikaz može biti i konačni

rezultat izrade digitalnog modela koji odgovara sitnijim mjerilima i koji se koristi uglavnom

u interpretacijske svrhe. Ova metoda se koristi kada se potrebna točnost može ostvariti

digitalizacijom. Digitalni model koji je izrađen na ovakav način ima točnost jednaku ili

nešto manju od papirnatog originala, ali pretvorba iz analognog oblika u digitalni daje

planu novu dimenziju. Važno je napomenuti da su digitalni prikazi pohranjeni u mjerilu

1:1, a tek u izlaznom uređaju (ploteru ili monitoru) prikaz može biti u željenom mjerilu.



5.4. POSTUPAK VEKTORIZACIJE

1. U padajućem izborniku odabrati opciju INSERT > RASTER IMAGE > IMAGE

2. U memoriji računala pronađemo rastersku datoteku te je označimo

3. Kliknemo kursorom miša na OPEN, te nam se otvori prozor IMAGE

4. U prozoru IMAGE prema vlastitim potrebama podesimo postavke rastera

5. Nakon što smo podesili postavke rastera pritisnemo tipku OK

6. U AutoCAD-u se pojavila slika rastera

7. U AutoCAD-u stvorimo layere od kojih će jedan biti „vektor“ na kojem ćemo

vektorizirati katastarski plan.

Slika 15. Padajući prozor INSERT > RASTER IMAGE

Slika 16. Prozor Select Image File



Slika 17. Prozor Image

Slika 18. Prozor Layer Properties Manager



Nakon što smo u prozoru Layer Properties Manager stvorili nove layere i označili ih

drugim bojama možemo započeti s vektorizacijom. Vektorizirati je potrebno sve linije

(granice parcela, potoke, putove itd.)

Slika 19. Isječak katastarskog plana (raster)

Slika 20. Prikaz skeniranog i vektoriziranog katastarskog plana



Slika 21. Prikaz vektoriziranog katastarskog plana



6.ČIŠĆENJE CRTEŽA (DRAWING CLEANUP)

6.1. ČIŠĆENJE CRTEŽA (DRAVING CLEANUP)

Nakon vektorizacije plana potrebno je izvršiti čišćenje crteža (Drawing cleanup) kako bi se

mogla provesti topologija. Opcija Drawing cleanup ima ulogu ispraviti i ukazati na

pogreške učinjene prilikom vektorizacije. U ovom slučaju te pogreške mogu biti jedino

grube pogreške ili slučajne pogreške čovjeka. Te pogreške se događaju sasvim slučajno, a

razloga može biti više. Jadan od najčešćih razloga je nepažnja odnosno loša koncentracija

pri radu.

6.2. POSTUPAK ČIŠĆENJA CRTEŽA

Čišćenje crteža se obavlja pomoću naredbe Map > Tools > Drawing Cleanup

Slika 22. Padajući izbornik Map



Slika 23. Map > Tools > Drawing Cleanup



Nakon što smo u padajućem izbornik Map odabrali Drawing Cleanup pojave nam se sljedeći

prozori u kojima odabiremo što želimo učiniti.

Slika 24. Odabiranje layera i objekata na kojima želimo da se provede Čišćenje crteža

Slika 25. Odabiranje akcije čišćenja crteža koju želimo provesti



6.2.1. BRISANJE DUPLIH OBJEKATA (DELETE DUPLICATES)

Korištenjem akcije brisanje dvostrukih objekata možete pronaći objekte koji dijele iste

početne i krajnje točke, kao i sve druge točke unutar tolerancije udaljenosti, i izbrisati

jedan od objekata. Točke, tekst i blokovi nisu uključene u brisanje dvostrukih objekata.

Koordinirana mjesta predmeta i broj vrhova, ali i objekti s različitim smjerovima, objekti

različitih tipova (npr. line i polyline), te objekti s različitim svojstvima (npr. linetype i boja)

mogu se smatrati duplikatima. Ova akcija briše sve objekte unutar tolerancije. Objekte

iste geometrije, ali na različitim slojevima ova aplikacija smatra duplikatima. Ako vaša

karta sadrži podudarnost objekata na različitim slojevima, kod korištenja aplikacije

čišćenja crteža čišćenje se treba vršiti na svakom sloju zasebno tako da se ne bi izbrisali

dijelovi nekog Objekta sa drugog sloja. Kada izbrišete dvostruke rubove koji su segmenti

polylinea, naredba briše liniju i luk prije nego što se polyline poništi. Naredba uklanja

samo objekte istih geometrija, čak i ako su objekti na različitim slojevima. UPOZORENJE:

Nemojte koristiti ovu aplikaciju s topologijom poligona, jer ova funkcija briše važne

podatke topologije

PRIJE ČIŠĆENJA: NAKON ČIŠĆENJA:

Slika 26. Akcija brisanja duplih objekata



6.2.2. BRISANJE KRATKIH OBJEKATA (ERASE SHORT OBJECTS)

Korištenjem akcije brisanje kratkih objekata mogu se pronaći objekti kraći od navedene

tolerancije te ih aplikacija briše. Ova akcija smanjuje broj nepotrebnih objekata i čvorova

na karti uklanjanjem kratkih izoliranih linearnih objekata i kratkih linearnih objekata koji

su dio polylinea. Ovo brisanje povećava učinkovitost i smanjuje veličinu datoteke. Ova

akcija je slična akciji Dissolve Pseudo Nodes. Osim brisanja kratkih objekata uklanja oba

linearna objekta i povezane čvorove. Ovisno o podacima, možda ćete htjeti koristiti Snap

clustered nodes potom ispraviti pogreške koje bi mogle proizaći iz akcije brisanja kratkih

objekata. Postavite toleranciju na vrijednost nešto manje od najkraćeg objekta koji želite

zadržati.


Slika 27. Akcija brisanja kratkih objekata



6.2.3. LOMLJENJE NA PRESJEKU OBJEKATA (BREAK CROSSING OBJECT)

Akcija lomljenje ukrštenih linearnih objekata koristi se kod objekata koji prelaze jedni na

druge i nemaju čvor u prijelazu, kod lomljenja prijelaznih objekata i stvaranja čvora na

prijelaza. Ova akcija uzima složen sustav linija, lukova, krugova i polylinea i lomi ih na

lomovima objekata u jedan, nedvosmislen objekt. Ova je akcija vrlo važna kod uspostave

mreže topologije ili kada se rade topografske konture. Ova mogućnost prekida sve linije i

polyline koje se sijeku. Zatvorene objekte, kao što su konture i jezera, mogu se čistiti

pomoću akcije lomljenje ukrštenih linearnih objekata i brisanja više objekata. Prvo se

preporuča koristiti akciju lomljenje ukrštenih linearnih objekata, a zatim korištenje akcije

brisanje više objekata ili brisanje naredbe. Treba provjeriti je li oblik nastao nakon

uređivanja održava namijenjen oblik i da nije stvoren iskrivljen, zatvoren prostor.

BILJEŠKE: - AutodeskMAP ne podržava tolerantne vrijednosti kod akcije lomljenja ukrštenih

linearnih objekata - Ispravlja očite probleme preko slojeva te može doći do pucanja linija namjenjenih

za označavanje zasebnih objekata. Akciju koristite sa svakim slojem zasebno kako biste izbjegli ovaj problem

- Korištenje ove akcije na luk čije krajnje točke su vrlo blizu može dovesti do umnožavanja ili proširenja luka PRIJE ČIŠĆENJA: NAKON ČIŠĆENJA:

Slika 28. Lomljenje na presjeku objekata (break crossing object)



6.2.4. PRODUŽIVANJE PUKNUTIH LINIJA – ENTITETA (EXTEND UNDERSHOOTS)

Puknute linije su često uzrokovan netočnom digitalizacijom ili pretvaranjem skeniranih

podataka. Korištenjem akcije produljenje puknutih linija možete pronaći objekte koji

dolaze u određenom radijusu tolerancije jedni od drugih, ali se ne dodiruju. Ako se jedan

objekt može produžiti tako da se križa s drugim, biti će produžen (a da pritom zadrži isti

smjer), a puknut u točki na objektu. Ako ne postoji čvor, on će biti stvoren na dodirnom

mjestu tih objekata. Ako su dva objekta unutar navedene vrijednosti tolerancije i mogu

biti povučeni bez promjene njihova smjera, biti će povučeni zajedno. Ako u tom trenutku

ne postoji čvor, biti će kreiran. Objekti koji završavaju kraće od drugih, unutar tolerancije,

postaju prošireni. Puknute linije često se nalaze u istom crtežu kao resice. Resice, ili

undershoots, uzrokovane su kada jedan linearni objekt pređe preko križanja sa drugim

linearnim objektom. Akcija produljenje puknutih linija radi na isti način kao i akcija

lomljenje ukrštenih linearnih objekata s puknutim linijama, osim što kod produljenja

morate odabrati opciju razbiti metu kako biste razbili linearne objekte na čvorovima.

BILJEŠKE:

Korištenjem akcije produljenje puknutih linija na luku čije su krajnje točke vrlo blizu može doći do umnožavanja ili proširenja luka PRIJE ČIŠĆENJA: NAKON ČIŠĆENJA:

Slika 29. Produživanje puknutih linija – entiteta (extend undershoots)



6.2.5. SPAJANJE ZAVRŠETAKA DVIJU LINIJA U ČVOR (SNAP CLUSTERS NODES)

Korištenjem akcije spajanje završetaka dviju linija u čvor, možete pronaći bilo koji čvor

unutar navedene tolerancije i radijusa udaljenosti jednog od drugog te ih slomiti na

centermost čvoru. Ovu akciju koristite kako biste ispravili više čvorova u blizini iste točke.

Akcija spajanje završetaka dviju linija u čvor uključuje čvorove na kraju linije i polylinea.

Čvorovi unutar tolerancije udaljenosti popucali su na zajedničkom sjecištu. Postavite

toleranciju na vrijednost nešto veću od radijusa kruga koji uključuje čvorove. Čvorovi su

popucali na čvoru koji dijeli većinu vektora unutar tolerancije. Jedan čvor ostaje na ovom

sjecištu. Tolerancija je radijalna udaljenost za traženje i lociranje geometrijskih pogrešaka

tijekom procesa čišćenja.

BILJEŠKE: - Ako želite isključiti određene čvorove tijekom akcije slomljeni grupirani čvorovi,

učvrstiti one čvorove za koje ne želite da se mijenjaju tijekom procesa čišćenja


Slika 30. Spajanje završetaka dviju linija u čvor (snap clusters nodes)



6.2.6. SPAJANJE DVIJU POLILINIJA (DISSOLVE PSEUDO NODES)

Prividni čvor je nepotreban čvor u geometrijskom linku koji dijeli samo dva objekta. Na

primjer, duga veza može se podijeliti na mnogo nepotrebnih, manjih veza tj. prividnih

čvorova. Korištenjem akcije spajanje dviju polilinija, možete pronaći bilo koji prividni čvor,

raspustiti čvor i produžiti dva objekta. Ova opcija uklanja čvorove koji se nalaze na sjecištu

dvaju linearnih objekata, ali ostavlja vrhove na mjestu. Prividni čvorovi postoje na

mjestima gdje se susreću dvije veze, uklanjanjem se stvara jedinstven polyline na jednom

sloju.

BILJEŠKE:

AutodeskMap ne podržava tolerantne vrijednosti kod korištenja akcije spajanje dviju polilinija

Korištenjem akcije otapajući prividni čvorovi može doći do gubitka određenih vrsta podataka. Na primjer, ako dvije linije objekta imaju istu podlogu, što je rezultirano jednom polylineom, objekt zadržava podatke samo od jedne od tih linija. Slično tome, ako dvije linije na različitim slojevima sadrže istu krajnju točku, rezultat polylinea će se nalaziti samo na jednom od tih slojeva.


Slika 31. Spajanje dviju polilinija (dissolve pseudo nodes)



6.2.7. BRISANJE KRATKIH DIJELOVA LINIJA (ERASE DANGLING OBJECTS)

Korištenjem akcije brisanje kratkih objekata, možete pronaći objekt s najmanje jednom

krajnjom točkom koju taj objekt ne dijeli s nekim drugim objektom, te obrisati taj objekt.

Akcija brisanje kratkih linija traži i briše sve linije, lukove i polyline produženih rubova i

čvorova. Produžene linije ne uključuju zatvorene polyline. Produžene linije su često

uzrokovane netočnom digitalizacijom gdje objekt nadilazi izvan namijenjenog sjecišta s

ciljanim objektom. Prije biste trebali koristiti akciju lomljenje ukrštenih linearnih objekata,

a zatim akciju brisanja produženih objekata.

PRIJE ČIŠĆENJA: NAKON

ČIŠĆENJA:

Slika 32. Brisanje kratkih dijelova linija (erase dangling objects)



6.2.8. POJEDNOSTAVLJIVANJE OBJEKATA (SIMPLIFY OBJECT)

Kada su karte digitalizirane, rubovi mogu biti definirani na višoj razini detalja od razine

koja je potrebna za pojedine male prezentacije. Koristite akciju pojednostavljeni linearni

objekti u cilju smanjena nepotrebnih složenosti u izohipsama, rijekama i obalama.

Pojednostavljenje linearnih objekata, također poznato kao generaliziranje, ili weeding,

smanjuje broj točaka na kompleksnoj liniji. Koristite akciju brisanje dvostrukih objekata

prije akcije pojednostavljenje linearnih objekata zato što dupli objekti mogu izazvati

nedosljedne rezultate. Pojednostavljenje linearnih objekata smanjuje veličinu datoteke i

poboljšava preformanse, ali i smanjuje rezoluciju podataka. Preporučuje se da izvršite

akciju pojednostavljenje linearnih objekata kao zasebnu operaciju čišćenja crteža bez

drugih aktivnosti čišćenja. Ako se odlučite za obavljanje akcije pojednostavljenje linearnih

objekata s drugim akcijama, AutodeskMap automatski obavlja akciju pojednostavljenje

linearnih objekata kao prvu, bez obzira na određene na naredbe. Korištenjem akcije

pojednostavljenje linearnih objekata možete pojednostaviti složene polyline uklanjanjem

svih unutarnjih čvorova koji spadaju u navedene tolerancije širine. Segmenti polylinea koji

spadaju istom koridoru generalizirani su u jedan polyline. Međutim, grananje točaka,

slijepi završeci, i krajnje točke polylinea nisu generalizirani. Povećanje tolerancije s

djelovanjem akcije pojednostavljenje linearnih objekata uklanjaju se čvorovi i stvara se

glatki profil.

BILJEŠKE:

Ako su objekti linije, a ne polyline, koristite akciju otapajući prividni čvorovi kao mogućnost stvaranja jednog polylinea

Preporučuje se da pokrenene akciju pojednostavljenja linearnih objekata sami i da pokrenete druge akcije čišćenja zasebno. Ako se odlučite za obavljanje akcije pojednostavljenje linearnih objekata s drugim akcijama čišćenja, Autodesk Map automatski prvo obavlja akciju pojednostavljenje linearnih objekata kao prvu, bez obzira na određene na naredbe

Ako ste dodali više jedne akcije čišćenja jednostavnih objekata na odabrani popis radnji, Autodesk Map obavlja samo prvu na popisu

Kada koristite akciju pojednostavljeni linearni objekti, Autodesk Map automatski pojednostavljuje stvari, čak i ako odaberete opciju interaktivno



UPOZORENJE: korištenjem akcije pojednostavljanja linearnih objekata uklanja širine

polylinea. Provjerite jeste li spremili karte prije nego što pokrenete akciju

pojednostavljenje linearnih objekata, tako da se možete vratiti na izvornu liniju, ako je

potrebno.

POSTAVLJANJE TOLERANCIJE: Autodesk Map pretvara skup povezanih segmenata

polylinea unutar iste tolerancije u jedan polyline. Vi određujete širinu koridora tolerancije.

Koridor tolerancije varira prema mjerilu karte, karte s iznosima koordinata milijun i više

koriste veće vrijednosti od onih koje koriste karte s iznosima koordinata stotine.


Slika 33. Pojednostavljivanje objekata (simplify object)



6.2.9. IDENTIFIKACIJA OBJEKATA NULTE DULJINE (ZERO LENGHT OBJECTS)

Korištenjem akcije identifikacija objekata nulte duljine, možete pronaći linije, lukove, a i

polyline koje imaju početne i krajnje točke, ali su nulte duljine ili samo početna točka.

Akcija identifikacije objekata nulte linije ne ocjenjuje zatvorene polyline. Objekti nulte

duljine mogu biti uneseni prilikom unosa podataka iz drugih aplikacija ili kod digitalizacije

podataka karte.

BILJEŠKA:

Autodesk Map ne podnosi tolerantne vrijednosti za prepoznavanje objekata nulte duljine

Slika 34. Identifikacija objekata nulte duljine



7. IZRADA BAZE PODTAKA POSJEDNIKA

7.1. PRIKUPLJANJE PODATAKA O POSJEDNICIMA

Zadatak je bio prikupiti podatke o posjednicima i izraditi bazu posjednika.

Podatke o posjednicima smo uzimali na stranici www.katastar.hr

Postupak pretraživanja podataka u online katastru je vrlo jednostavan. Sve što nam je

potrebno je to da znamo broj katastarske čestice koju tražimo i katastarsku općinu u

kojoj se ona nalazi. Nakon što odaberemo katastarsku općinu, upišemo broj katastarske

čestice i kontrolni broj. Kao rezultat sveg tog učinjenog dobivamo podatke o katastarskim

česticama i upisane osobe (posjednike).

Slika 25. Naslovna stranica preglednika katastarskih podataka

http://www.katastar.hr/



Slika 27. Posjedovni list



7.2. IZRADA BAZE PODATAKA POSJEDNIKA

U MS Excelu smo napravili tablicu u koju smo upisivali podatke o posjednicima. Ta nam je

tablica služila kao baza podataka. U tu tablicu smo upisivali sljedeće karakteristike: redni

broj, broj katastarske čestice, broj posjedovnog lista, naziv rudine, ime i adresa

posjednika, udio, katastarsku kulturu, površinu te broj detaljnog lista katastarskog plana.

Slika 28. Baza podataka sastavljena iz podataka uzetih s katastra



8.POVEZIVANJE GRAFIČKOG DIJELA (DIGITALNI PLAN) S

VANJSKOM BAZOM PODATAKA IZRAĐENOM U EXCEL-U

8.1.VEKTORIZACIJA, DODJELJIVANJE BROJA PARCELAMA I ČIŠĆENJE CRTEŽA

Glavni uvjet da bi se grafički dio mogao povezati s bazom podataka izrađenom u MS Excel-

u je vektorizacija plana koji želimo povezati s bazom.

Slika 28. Vektorizacija plana



Nakon što smo napravili vektorizaciju plana, potrebno je parcelama dodijeliti njihove

brojeve, tj. potrebno je napraviti numeraciju parcela.

Slika 29. Numeracija parcela



Nakon vektorizacije i numeracije potrebno je očistiti crtež, tj. preko opcije MAP napraviti Drawing

Cleanup

Slika 30. Map > Tools > Drawing Cleanup



8.2. KREIRANJE TOPOLOGIJE

Nakon što smo napravili vektorizaciju i očistili crtež slijedi kreiranje topologije. Kreiranje

topologije se provodi preko opcije MAP > TOPOLOGY > CREATE.

POSTUPAK KREIRANJA TOPOLOGIJE

Slika 31. Map > Topology > Create

Slika 32. Prozor za odabiranje tipa topologije



Slika 33. Prozor za odabiranje layera na kojem će se kreirati topologija

Slika 34. Prozor za odabiranje layera na kojem će se kreirati nodovi



Slika 35. Prozor za kreiranje nodova

Slika 36. Prozor za odabiranje layera na kojem će se kreiranje topološki znakovi (centroidi)



Slika 37. Prozor za kreiranje topoloških znakovi (centroida)

Slika 38. Prozor za odabiranje prikazivanja pogrešaka



8.3.POVEZIVANJE GRAFIČKOG DIJELA (DIGITALNI PLAN) S VANJSKOM

BAZOM PODATAKA

Nakon što smo izvršili osnovne zadaće vektorizacija, čišćenje crteža i topologija) možemo

pristupiti povezivanju grafičkog dijela s bazom podataka napravljenom u MS Excel-u.

Podatke povezujemo preko opcije DATABASE > DATA SOURCES > ATTACH

Slika 39. DATABASE > DATA SOURCES > ATTACH

Nakon što smo pokrenuli opciju DATABASE > DATA SOURCES > ATTACH pojavljuje nam se

prozor u kojem nalazimo svoju tablicu (koju smo prethodno spremili u računalo),

označimo se, te kliknemo mišem na ATTACH.

Slika 40. Prozor za odabiranje tablice (baze)



Ukoliko su nam se u lijevom dijelu AutoCAD-ovog sučelja, u dijelu WORKSPACE pojavile

slike dviju tablica možemo biti sigurni da je prvi korak povezivanja uspio.

Slika 41. Workspace

Slika 42. Tablica (baza) u AutoCAD-u



Drugi korak je odabati kolonu u bazi podataka preko kojeg ćemo povezivati podatke. To

se radi preko opcije LINK TEMPLATE >DEFINE LINK TEMPLATE

Slika 43. LINK TEMPLATE > DEFINE LINK TEMPLATE

Sljedeći je način, nakon što smo obavili sve prethodne radnje, doslovno povezivanje

podataka iz tablice s AutoCAD-om i to na sljedeći način:

Slika 44. LINK TEMPLATE > BROJEVI PARCELA > EDIT LINK TEMPLATE



Nakon toga pojavit će nam se naša tablica koju smo definirali.

Slika 45. Tablica s podacima

Pomoću opcije LINK RECORDS povezujemo podatke iz tablice s katastarskim

česticama.



8.4. TOPOLOGY THEMATIC QUERY

Nakon što smo povezali podatke iz baze podataka s katastarskim česticama slijedi izrada

tematskih karata pomoću opcije MAP > OUERY > TOPOLOGY THEMATIC QUERY

Slika 46. MAP > OUERY > TOPOLOGY THEMATIC QUERY

Slika 47. Odabiranje opcija za izradu tematske karte



8.4.1. IZRADA TEMATSKE KARTE S OBZIROM NA BROJEVE DETALJNOG LISTA

KATASTARSKOG PLANA

POSTUPAK:

Broj detaljnog lista katastarskog plana 0
















8.4.2. IZRADA TEMATSKE KARTE S OBZIROM NA KATASTARSKE KULTURE



KATASTARSKA KULTURA : PUT



KATASTARSKA KULTURA : VOĆNJAK



KATASTARSKA KULTURA : ŠUMA



KATASTARSKA KULTURA : DVORIŠTE



KATASTARSKA KULTURA : ORANICA



KATASTARSKA KULTURA : PAŠNJAK



KATASTARSKA KULTURA : LIVADA



KREIRANJE LEGENDE



8.4.3. IZRADA TEMATSKE KARTE S OBZIROM NA STVARNU POVRŠINU UZETU IZ BAZE

PODATAKA



POVRŠINE DO 1000 m2


















POVRŠINE DO 10 000 m2






KREIRANJE LEGENDE



8.4.4. IZRADA TEMATSKE KARTE S OBZIROM NA POVRŠINU DOBIVENU NAREDBOM

AREA



























KREIRANJE LEGNDE



8.5. VANJSKA BAZA PODATKA O FAKULTETIMA U HRVATSKOJ

Zadatak je bio vektorizacija karte Hrvatske te povezivanje baze podataka s kartom. Ja sam

kao zadatak uzela prikupljanje podataka o fakultetima u Hrvatskoj i njihovo povezivanje.

Podatke sam uzimala s interneta i upisivala ih u MS Excel tablicu.

Prvo što smo tebali učiniti bilo je ubaciti kartu Hrvatske koju želimo vektorizirati. To smo

učinili preko opcije INSERT > RASTER IMAGE

Slika 48. Karta Hrvatske za vektoriziranje



Nakon što smo ubacili sliku preko opcije Raster image slijedila je vektorizacija.

Slika 49. Vektorizacija



Nakon vektorizacije trebali smo provesti čišćenje crteža (Drawing Cleanup) i topologiju

Slika 50. Topologija

Nakon što smo napravili vektorizaciju, čišćenje crteža, proveli topologiju, te prikupili podatke o

fakultetima u MS Excel tablici preko Database-a povezali smo podatke sa određenom županijom,

odnosno u ovom slučaju gradom

Slika 51. MAP > DATABASE > DATA SOURCES > ATTACH



Slika 51. Baza podataka



9.KREIRANJE INTERNE BAZE PODATAKA (OBJECT DATA)

9.1.UBACIVANJE RASTERA, VEKTORIZACIJA, ČIŠĆENJE CRTEŽA I

PROVOĐENJE TOPOLOGIJE

Dobili smo zadatak odabrat dio grada koji ćemo vektorizirati, pronaći ga na Google maps -

u, spremiti sliku u nekom od formata koji podržava Autodesk Map (npr. png) te preko

Raster imagea ubaciti sliku na layer koji smo nazvali raster.

Slika 52. Satelitska snimka uzeta s Google maps-a korištena kao raster

Trebali smo izvektorizirat najmanje 30 zgrada na posebnom layeru koji smo nazvali zgrade

ili objekti, izvektorizirati ulice na layeru nazvanom ulice, napraviti topologiju te preko

Define object data ubaciti najmanje 4 podatka (atributa) za svaku zgradu. Morali smo

napraviti barem 4 tipa zgrada te ih obojati prema tipu koristeći Topology thematic query.



Prvi korak je bio ubaciti raster u AutoCAD preko opije INSERT > RASTER IMAGE

Slika 53. Raster

Nakon što smo ubacili raster preko opcije INSERT > RASTER IMAGE krenuli smo sa

vektorizacijom koju smo obavljali na prethodno napravljenom layeru vektor.

Slika 54. Vektorizacija ulica



Slika 55. Vektorizacija zgrada/objekata

Nakon što smo obavili vektorizaciju trebali smo napraviti čišćenje crteža (Drawing

Cleanup) i provesti topologiju.

Slika 56.Topologija



9.2.OBJECT DATA

Nakon vektoriziranja i provođenja topologije krenuli smo s ubacivanjem i povezivanjem

podataka o zgradama u internu bazu podataka pomoću Define object data i Attach object

data.

Slika 57. Map > Object data > Define object data

POSTUPAK:

Nakon što nam se otvori prozor Define object data pritisnemo na tipku New table gdje

kreiramo tablicu za internu bazu podataka. U Field name se upisuje ono što ćemo

opisivati, dok u Descriptionu objašnjavamo ono što trebamo upisati. Opcijom Data type

odbiremo je li naš podatak cijeli broj, decimalni, ime ili točka.

Slika 58. Map > Object data > Define object data



Slika 59. Modify object data table (odabiranje polja preko kojeg ćemo vezati podatke)

Slike 60. i 61. Map > Objecta data > Attach object data (ubacivanje podataka u bazu)

Sljedeći je korak povezivanje sastavljene baze podataka s centroidima na

zgradama/objektima koje smo stvorili pomoću topologije. Klikom strelice miša na opciju

Attach to Object, pokazivač miša koji je do sada bio u obliku križića postaje kvadratnog

oblika te označavanjem centroida s dotičnim grafičkim pokazivačem i pritiskom na tipku

ENTER u liniji za naredbe povezali smo podatke za centroid određene zgrade/objekta



Nakon uređenih, upisanih i povezanih podataka za svaki centroid, možemo provjeriti što u

njemu piše na način da dvostrukim klikom miša kliknemo na centroid koji želimo

provjeriti.

Slika 62. Properties



9.3. IZRADA TEMATSKE KARTE S OBZIROM NA TIP ZGRADE

Cilj ovog zadatka bio je preko Topology thematic querya napravit tematsku kartu prema

tipu zgrada/objekata kako bismo kasnije lakše raspoznali koja je zgrada namjenjena za

koju svrhu.

Slika 63. Map > Query > Topology thematic query

Slika 64. Tematska karta s obzirom na tip zgrade



10. PRETRAŽIVANJE PODATAKA

10.1. PRETRAŽIVANJE PODATAKA

Pretraživanje (query) je niz uvjeta koji definiraju podskup objekata koji su potrebni za neki

određeni objekt. Upotrebom pretraživanja taj se podskup pronalazi u aktivnim radnim

crtežima, te se prikazuje u crtežu radne podloge. Rezultati pretraživanja se mogu

upotrijebiti za kreiranje novog crteža ili za uređivanje i spremanje osuvremenjenih

informacija u neke određene crteže. Za spremanje promjena u izvorne crteže potrebno je

kreirati skup objekata koje se želi spremiti. Ako se to ne napravi, ni jedna izmjena neće biti

spremljena. Ukoliko se određeno pretraživanje želi upotrijebiti više puta možemo ga

spremiti u knjižicu pretraživanja (Query Library).

Postoje dva načina spremanja pretraživanja, a to su: unutrašnji (internal) i

vanjski(external). Unutrašnja se pretraživanja (internal queries) spremaju u datoteku

radne podloge pa su dostupna samo unutar te radne površine, dok se vanjska

pretraživanja (external queries) spremaju samostalno. Vanjska pretraživanja (external

queries) pogodnija su od unutrašnjih pretraživanja (internal queries) jer ih može

upotrebljavati više korisnika. Uređivanje vanjskih pretraživanja provodi se uređivanjem

datoteka pretraživanja (query files).

Slika 65. Podaci iz katastra ( www.katastar.hr )

http://www.katastar.hr/



Slika 66. Podaci iz zemljišne knjige ( www.e-izvadak.pravosudje.hr )

http://www.e-izvadak.pravosudje.hr/



11. IZRADA TEMATSKE KARTE

Zadatak je bio vektorizirati dio skeniranog katastarskog plana K.O. Tuhelj. Sliku smo

trebali preko Raster imagea ubaciti u AutoCAD na layer raster. Nakon toga krenuli smo s

vektorizacijom parcela na novom layeru koji smo nazvali parcele. Nakon što smo napravili

vektorizaciju trebali smo očistiti crtež, kreirati topologiju te pomoću Topology thematic

querya napraviti tematsku kartu prema površinama parcela.

11.1. UBACIVANJE SLIKE, VEKTORIZACIJA I ČIŠĆENJE CRTEŽA

Slika 67. Insert -> raster image

Nakon što smo ubacili sliku u AutoCAD krenuli smo s vektorizacijom.



Slika 68. Vektorizacija

Vektorizaciju smo radili na novonapravljenomlayeru koji smo nazvali parcele, a da drugom

layeru, koji smo nazvali objekti, vektorizirali smo zgrade. Nakon što smo napravili

vektoriziraciju, plan smo trebali očistili te provesti topologiju.



ČIŠĆENJE CRTEŽA:

Map > tools > Drawing cleanup





11.2. PROVOĐENJE TOPOLOGIJE

Map > Create topology







11.3. TOPOLOGY THEMATIC QUERY (IZRADA TEMATSKE KARTE S OBZIROM

NA POVRŠINE PARCELA)

Nakon izvršene vektorizacije, čišćenja crteža i provođenja topologije zadatak je bio

kreiranje tematske mape s obzirom na površine parcela preko opcije Topology Thematic

Query.

IZRADA TEMATSKE KARTE:

U padajućem izborniku Map odaberemo Map > Query > Topology Thematic Query

Slika 69. Padajući izbornik Map

Nakon što smo odabrali opciju Map > Query > Topology Thematic Query Mapping u

kojem dajemo smjernice Autodek Map-u kako želimo da izgeda naša tematska karta.



U prozoru Topology Thematic Mapping kod Thematic Expressiona označimo „Data“ što

znači da ćemo podatke za izradu tematske karte uzimati direktno iz crteža. Nakon toga u

Display Parameters pritisnemo na „Define“ i odaberemo „Area“ (površinu) za izradu

tematske karte. Za označavanje površina u prozoru kod Display Property odaberemo

„Fill“, te pritisnemo na Define kako bismo ga definirali.

Nakon toga otvara nam se novi prozor „Topology Display Options“ u kojem se, pritiskom

na tipku „Add“, odabire raspon površina i boje kojima će se one prikazati.

U prozoru Add Thematic Range određujemo boju buduće površine, upisujemo njenu

veličinu u brojkama i upisujemo opis.











IZRADA LEGENDE:

U prozoru „Thematic Legend Design“ odaberemo layer na kojem želimo stvoriti legendu U

odjeljku „Insertion Point“ kliknemo na tipku „Pick“ te na radnoj površini odaberemo

mjesto gdje želimo da nam legenda bude prikazana. U odjeljku „Display Order“ mora biti

označena opcija „Ascending“. U sljedećem odjeljku koji se naziva „Symbols“ možemo

povećavati, odnosno smanjivati veličinu legende. Nakon što smo odredili sve željene

podatke kliknemo na tipku „OK“.

Map > Topology thematic query >Define > Legend



12.MREŽNA TOPOLOGIJA

Zadatak je bio vektorizacija tramvajskih trasa u gradu Zagrebu, te provođenje mrežne

topologije.

12.1. VEKTORIZACIJA

Slika 69. Osi tračnica



12.2. PROVOĐENJE MREŽNE TOPOLOGIJE





12.2.1.BUFFER





12.2.2. SHORTEST PATH (NAJKRAĆI PUT)

Potrebno je bilo zadati početnu i krajnju točku, te nakon što smo proveli topologiju na našoj slici (trasi) topologija bi nam označila (obojala) najkrači put.







12.2.3. BEST ROUTE (NAJBOLJA RUTA)

Trebali smo na trasi zadati početnu i krajnju točku te bi nam topologija, nakon što smo ju

proveli označila (obojala) najbolju rutu.







12.2.4. FLOOD TRACE

Potrebno je bilo odrediti jednu točku, te radijus kako bi nam topologija, nakon što je

provedemo označila okolne trase oko te točke u krugu radijusa koji smo odabrali.







13. GEOGRAFSKI INFORMACIJSKI SUSTAV (GIS)

13.1. OPĆENITO O GIS-U

GIS (engl. geographic information system, hrv. Geografski informacijski

sustav) je računalni sustav koji služi za prikupljanje, čuvanje, obradu, analizu i prikaz

podataka. Koristi se za digitalni prikaz i analizu geografskih objekata i događaja koji se nad

njima odvijaju. Najvažniji dio GIS-a je vizualizacija i prikaz prostorne komponente, te

mogućnost izvođenja raznih dinamičkih prikaza. Smatramo ga alatom za pomoć pri

donošenju odluka i alatom za upravljanje informacijama koje promatramo s prostornog

aspekta. GIS integrira prostorne i druge vrste podataka unutar poznate strukture baze

podataka i pruža programske alate i funkcije koje se mogu koristiti u obradi i prikazivanju

geografskih objekata. GIS omogućuje brzu prostornu analizu velikog broja podataka,

jednostavnije arhiviranje dokumentacije, brži i točniji pristup objektima pri održavanju te

izradu izvješća, uputa, radnih naloga i popratne dokumentacije prilikom održavanja. GIS

se može koristiti za znanstvena istraživanja, upravljanje resursima, imovinsko upravljanje,

kartografiju, planiranje puta itd.

13.2. POVIJEST GIS-A

Slike na špiljama u Francuskoj

Prije oko 15 500 godina u špiljama blizu Lascauxa u Francuskoj kromanjonski lovci su na

zidovima nacrtali slike životinja koje su lovili. Crtežima životinja bile su pridružene i staze

za koje se pretpostavlja da prikazuju migracijske putove. Ti su zapisi slijedili

dvoelementarnu strukturu modernog GIS-a (slikovna datoteka povezana s atributnom

bazom podataka).

Kanadski GIS (CGIS)

Razvijen je 1967. Godine od strane Rogera Tomilsona na inicijativu federalnog

Ministarstva energije, rudarstva i resursa u Ottawi. Koristio se za spremanje, analiziranje i

rukovanje podacima prikupljenim za Kanadski zemljišni inventar. CGIS je bio inicijativa za

određivanje sposobnosti zemlje u ruralnoj Kanadi kartiranjem informacija o tlu,

poljoprivredi, rekreaciji, divljini, vodenim pticama, šumarstvu i uporabi zemljišta. Bio je

prvi svjetski „sustav“. Dopuštao je mogućnost preklapanja, mjerenja, te3 digitaliziranja/

skeniranja. Razvio se kao glavni bazirani sustav u potpori federalnog i provincijskog

planiranja i upravljanja resursima. Njegova snaga je bila u analizi kompleksnih

podatkovnih skupova širom kontinenta. CGIS je trajao do 1990-ih godina i nikada nije bio

dostupan u komercijalnom obliku.



13.3. OSNOVNE KOMPONENTE GIS-A

Osnovne komponente GIS-a su ljudi (informatičari, eksperti iz različitih stručnih područja,

GIS operatori, GIS analitičari, programeri aplikacija itd.), podaci (prostorni i atributni),

strojna oprema (računala, mreže, uređaji za digitalizaciju podataka itd.) i programska

oprema.

Od navedenih elemenata (komponenti) najvažniji su podaci jer bez odgovarajućih

podataka nema ni GIS-a. Funkcionalnost i ograničenja GIS-a izravno ovise o načinu

prikazivanja podataka

13.4. PRIKAZ PODATAKA

Rasterski tip podataka

Rasterski tip podataka sastoji se od redova i stupaca ćelija gdje se u svakoj ćeliji sprema

pojedinačna vrijednost. Vrlo česti rasterski podaci su slike, ali uz samu boju, vjerojatnost

zapisana za svaku ćeliju može biti zasebna vrijednost ili nikakva vrijednost ako nije

dostupan nijedan podatak. Dok rasterske ćelije spremaju pojedinačne vrijednosti, mogu

se proširiti upotrebom rasterskih pruga za prikaz RGB boja (red, green, blue), obojenih

karata ili proširenih atributnih tablica s jednim redom za svaku vrijednost ćelije.

Razlučivost rasterskog skupa podataka je njegova širina ćelije u zemljišnim jedinicama.

Ćelije obično predstavljaju kvadratna područja zemlje, ali mogu se koristiti i ostali oblici

Vektorski tip podataka

Vektorski tip podataka je tip podataka koji za prikaz objekata koristi geometriju poput

točka, linija ili poligona koje naziva područjima (oblici omeđeni linijama). Ovaj prikaz

podataka utemeljen je na vektorima i točkama kao osnovnim elementima prikaza. Objekti

se kreiraju spajanjem točaka pravcima, ponekad i kružnim lukovima. Vektorska se

obilježja mogu napraviti kako bi poštivala prostorni integritet kroz primjenu topoloških

pravila kao što je na primjer pravilo da se poligoni ne smiju preklapati. Vektorski se podaci

također mogu koristiti i za prikaz neprekidno varirajućih pojava. Izolinije (izohipse) ili

trijangulacijske nepravilne mreže koriste se za prikaz visine ili nekih drugih neprestano

promjenjivih vrijednosti na točkastim položajima koje su povezane pravcima kako bi

oblikovale neku nepravilnu mrežu trokuta.

Documents

Janković ZIS završni rad 2012