Jasna Horvat OS - Ruđer Bošković Institutebib.irb.hr/datoteka/1028957.JH_2019_OSvojski-ulomak.pdf · Petar Žebeljan Polazeći od cilja igre – mat protivničkom kralju – spreman

Jasna Horvat

OSvojski

Jasna Horvat

OSvojski

BIBLIOTEKA

OTVORENA KNJIGA

IzdajeNaklada LJEVAK d.o.o.

DirektoricaIVANA LJEVAK LEBEDA

UrednicaNIVES TOMAŠEVIĆ

Zagreb, travanj 2019.

© Jasna Horvat i Naklada Ljevak d.o.o., Zagreb, 2019.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem XXX.

ISBN 978-953-355-265-1

Sadržaj

9 Osječki OSjetnik OSvojski

14 RIJEKE20 Drava27 Dunav33 Sava41 Tisa

48 VRATA57 Esekerska63 Carska69 Vodena75 Nova

80 OKUSI85 Kruh93 Vino99 Knedle105 Kava

110 SKAKAČI117 Ludwig Badenski129 Maksimilijan II. Emanuel137 Maximilian von Petrasch147 Alexandre Bonneval

154 DEČKI – LOVCI159 Eugen Mauricije167 Karlo Borgomanero177 John Churchill Marlborough185 Johann Lucas von Hildebrandt

192 KRALJICE – DAME197 Gospa Snježna203 Lijepa Lori 209 Olimpia217 Lady Montagu

224 KRALJEVI229 Luj XIV. (1643. – 1715.)237 Leopold I. (1658. – 1705.)245 Josip I. (1705. – 1711.)251 Karlo VI. (1711. – 1740.)

256 ASOVI – TOPOVI261 Gradovi utvrde269 Knjige285 Umjetnost291 Igre

297 Osvojen Osijekom

307 HorvArt309 Milica Lukić: Alea iacta est

Govorit ću Vam o zemlji koju ne poznajete, o kojoj niste čuli nikada. Tu zemlju vidio sam svojim očima, po njezinoj sam masnoj crnoj zemlji jahao, na njoj sam vodio bitke i volio bih njome jahati kao njezin gospodar. U toj zemlji leži kruh za tisuće ljudi i rad za mnoge nezaposlene ruke. Ta zemlja čeka na nas, Vaše Veličanstvo. Vi u Carstvu imate brojne gladne i one koji su željni zemlje. Darujte tu zemlju njima! Darujte im ju i stvorite novo carstvo, ali ne mačem, ne krvlju, i ne onako kako su se do sada stvarala carstva. Stvorite carstvo motikama i plugovima!

Pismo Eugena Savojskog upućeno caru Leopoldu I.Petar Žebeljan

Polazeći od cilja igre – mat protivničkom kralju – spreman sam tvrditi da je osnovni zakon šahovske partije – ograničenje pokretljivosti protivničkih figura. Svih zajedno i svake pojedinačno.

Anatolij Aleksandrovič Macukevič

Belje.hr

9

Pripovijedi ne postoje bez junaka i bez pripovjedača. Uspomenu na osječkog OSjetnika OSvojskog i junaka ove poetizirane proze – Eugena Savojskog, ispripovije-

dao je sam junak. Ili točnije, kako bi se izbjegle zabune, pripo-vijed je ispripovijedala junakova misao.

Naime, još u ranoj mladosti Eugenova je glava starjela brže od njegovih koraka i njegove su misli hvatale noge koje je ta misao pogonila i pokretala. Šest godina prije rođenja Eugena Savojskog izumljen je džepni sat te je vrijeme svakoga od nas dobilo vlastitu mjernu napravu. Urari koji su ugađali uru Eu-gena Savojskog uočili su da se kazaljke vrte u suprotnome smjeru i da ih je nemoguće pogoniti kao u svim ostalim satovi-ma. Stario je od glave prema nogama, pa mu je dodijeljeno vrijeme života ubrzavalo korake i oni su brzali ispred misli. U želji da uskladi korake i misao, Eugen Savojski vješto je jahao, jašući se molio, a kada bi dovršio molitvu, planirao bi i sanja-rio. Njegovi su snovi tražili ograničenja pokretljivosti protiv-ničkih figura i ta mu je želja stavljala put pod vlastite noge i pod kopita njegova konja. Kao u šahu, Eugen Savojski svog je kralja vidio ograničenim, a sebe na konju predvodnikom kra-ljevih pomagača koje on, OSjetnik OSvojski, predvodi u napa-du kako bi suparničkom kralju zadao mat.

Pripovijedajući, riječi mu se otimaju, na igraćoj ploči pripo-vijedanja rečenice su ograničenje kojim nastoji upravljati. Pone-kad ne uspijeva, pa mu je pripovijedanje isprekidano i nemušto. Mjesta su to na kojima OSjetnik OSvojski govori o samome sebi ili opisuje doživljaje kojima ih pripovijedanjem pretvara u doga-

Zlatko Uzelac, Tvrđava Osijek i začetak strateškog lanca gradova-tvrđava princa Eugena Savojskog prije rata 1716. – 1718., 2017.

Osječki OSjetnik OSvojski

jasna hor vat | OSvojski

10


11

igru i igra je predodređena njima. Čitatelji zaboravljaju zbilju, odriču se stvarnosti i misli koje ih povezuju s vlastitim ime-nom. Sebe vide junacima postavljenima na kozmičkoj ploči. Nakon što se bace igraće kocke, čitatelji ulaze u četrdeset i dva poglavlja ovoga teksta ili – četrdeset i dvije točke upisane u tije-la dvije kocke. Primajući u ruke OSvojskog, čitatelji postaju oni-ma koji osjećaju i osvajaju.

Kocke su bačene. Zaigrajmo!

Zvučni zapis predgovora Osječki OSjetnik OSvojski

đaje. Vi, današnji, budite blagonakloni onako kako biste bili bla-gonakloni prema sebi samima kada biste pripovijedali vlastite doživljaje. Autobiografija je nepristojna i viteški red izbjegava ju jednako kao što izbjegava nedolična opisivanja vlastitih osobnosti potpomognuta riječima ili slikama. Djela govore o vitezovima, a sve ostalo prostor je izvan igraće ploče te time i ograničenje koje se ostavlja na prosudbu drugima.

Pripovijedanje OSjetnika OSvojskog dnevnik je, krnja me-moarska proza, no ujedno i igraća ploča s točno ucrtanim rije-kama, mjestima i igraćim potezima. Osobe u pripovijedi OSjet-nika OSvojskog šahovske su figure i/ili igraće karte. Neke od njih pomicao je osobno, a neke su se otimale i pomicale same.

Igraću ploču vlastita života zapisivao je u svom Tihom Bel-vedereu – biljskom dvorcu podignutom nadomak Osijeka. On-dje je bivao OSjetnikom koji se prepuštao vlastitoj prirodi. Osjećati Osijek za Eugena Savojskog značilo je bivati odsječe-nim od ostatka svijeta. Iz takva osjećaja odsječenosti nastale su i ove bilješke ispunjene okusima, osobama i osvajanjima.

U Osijeku se odsijecao od sebe kakvim su ga vidjeli drugi. Tu je suvremenike i poznanike poistovjećivao s igraćim karta-ma ili šahovskim figurama, a u potezima koje su igrači upući-vali jedni drugima, čitao je zadana im ograničenja, ali i slobode života samoga po sebi.

Strastvenost igranja OSjetnika OSvojskog u igraće je ploče pretvarala Zemlju i Nebo, karte i šah, umjetnost i znanost. Igre su to za koje se gine i nad kojima se uzvisuje vlastita nutrina, zbog kojih je on, Eugen Savojski, svoj dvorac podizao u Bilju pokraj Osijeka kako bi se izmaknuo od satova i mlađenja na-kon starenja. Osjećao je osvajajući i osvajao je osjećajući one treće, ugrožene njegovim osvajanjem i oslobađanjem.

Ime je znak, a misao je poveznica između imena i znaka. OSjetnik OSvojski ujedno je i OSloboditelj OSvojski. To su ime nosili i mnogi drugi, a neki od tih drugih upravo čitaju ove retke jer sve govori da su čitatelji ovoga teksta predodređeni za

Sedam razloga ograničenjaPokretljivost je šahovske figure ograničena ako je:a) zauzeta zaštitom druge figure ili važne točkeb) vezana (štiti vrjedniju figuru ili važniju točku)c) napala drugu figuru ili važniju točkud) svojim potezom nepovoljno narušila uspostavlje-

nu koordinaciju na ploči (prekriva liniju djelovanja drugoj figuri, oduzima joj neophodno polje itd.)

e) polje na koje može stati pod udarom protivničkih figura

f) polje zauzeto (blokirano drugom figurom – vlastitom ili protivničkom)

g) njezin put prepriječen vlastitim ili protivničkim figurama.

Anatolij Aleksandrovič Macukevič, Princip ograničenja, 2005.

Osijek je u istočnoj Hrvatskoj od svojih početaka bio istaknuto strateško, prometno i trgovačko središte na rijeci Dravi, 22 km uzvodno od njezinog utoka u Dunav. Bio je i ostao glavno urbano središte u međurječju Save, Drave i Dunava. Ušao je u povijest kao utvrđeni rimski logor i grad pod imenom Mursa.Nastavio je kao srednjovjekovni kaštel, zatim kao važno osmansko središte od 1526. godine do njegovog oslobođenja 1687. godine i konačno je njegovu vrijednost potvrdila austrijska vlast u hrvatskom Podunavlju i istočnoj Hrvatskoj krajem 17. stoljeća.

Stjepan Sršan, Tvrtke u istočnoj Hrvatskoj, 1998.

Vodeni su tokovi povezivali Osijek s Europom i svijetom. Čuveni osječki sajmovi bili su nadaleko poznati i donosili su gradu veliki kapital i vrijednost. No dolazak novih prometnica, osobito željeznica, centralistička politika Pešte u drugoj polovici 19. stoljeća odgađala je da bi onda zaobišla Osijek s glavnim prugama te mu time znatno oduzela raniju poslovnost i razvojne mogućnosti. Tako je propadanje osječkih sajmova krajem 19. stoljeća zbog zaostajanja suvremenih modernih prometnica značilo i sporiji razvoj grada u vrijeme snažnog europskog razvitka.

Stjepan Sršan, Tvrtke u istočnoj Hrvatskoj, 1998.

Na dvjema igraćim kockama ukupno su četrdeset i dvije točke.

15

RIJEKE

Rijeke nas donose i odnose. One nas napajaju životom u razdobljima slavlja i obilja, a melankolijom u danima tuge i očaja. Eugen Savojski jest OSjetnik1 – osjeća sta-

nja udaljena od njega samoga i pretvara ih u dolaske i odlaske. Rijeke su njegov medij za pretvorbe, dolaske, osvajanja i odla-ske. Rijekama je uplovljavao u gradove, a kada bi ih osvojio, u tim bi gradovima uspostavljao nova pravila igre, usmjerena na zaštitu kulture i jezika prenoseći im tako Genius Europea – Ve-liki duh Europe. Osvojene bi gradove osiguravao ne bi li ih osovio. Rijeke mu pojačavaju osjećanja zbog kojih i jest OSjet-nikom. Onim koji osvaja, osjeća i ostavlja.

Rijeke Eugena Savojskog metafore su kartaških sedmica ili šahovskih pješaka. Na rijekama počivaju gradovi onako kako igre počivaju na razumijevanju simbola i pravila.

U ovoj su pripovjednoj igri sedmice Drava, Dunav, Sava i Tisa, rijeke koje s jeseni odnesu mostove i skele postavljene ljeti. Drava, Dunav, Sava i Tisa omeđile su usmjerenosti ove poetizirane proze, a da ne bi pretjerano podsjećale na pokaja-nje, označene su kartaškim simbolima. Srce je Drava, pik je Dunav, tref je Sava, a karo je Tisa. Svaka od tih četiriju rijeka govori o osjećajima glavnoga junaka – Eugena Savojskog, ili, kako se naziva na ovim stranicama – OSjetnika OSvojskog.

Dravi je darovao srce jer ga je donijela u Osijek, najčudesni-ji grad s kojim se susreo. Čudesnost Osijeka prionulog uz de-

1 Osjetnik (engl. sensor) naprava je sposobna otkriti fizičke veličine (tlak, temperatu-ru, razinu) i pretvoriti ih u neku drugu veličinu pogodnu za daljinski prijenos.


16


17

Uz Dravu, Dunav i Savu doznao je koliko je zemlja tvrda, a nebo daleko i koliko je čovjek nalik na Boga po kojemu i od kojega je stvoren. Tri rijeke kojima je život na zapadu, a smrt na istoku, omeđile su životnu igru Filozofa Ratnika. Eugen Sa-vojski OSjetnik je OSvojski, a Drava, Dunav, Sava i Tisa venske su žile njegova životopisa. Os uloga rijeka sedmica OSjetnik je OSvojski osvijestio u Osijeku, gradu nadomak Kopačkog rita i dvorca u kojemu se osamljivao zbog čega je Osijek postao osi ovog pripovijedanja.

Zvučni zapis uvodnika Rijeke

sno stegno rijeke Drave prevagnula je u odluci OSjetnika OSvojskog da u neposrednoj blizini Osijeka, na svom baranj-skom posjedu izgradi dvorac po uzoru na antičke tabore. Div-ljina tog prostora u njemu je poticala nagon za lovom, filozof-skim umovanjima i osvajanjima močvare preostale nakon po-vlačenja Panonskoga mora.

Držeći karte u rukama, iz pikove sedmice vrebali su ga vrto-glavi virovi Dunava, iz trefove sedmice nisko položena Sava, a iz karo sedmice cvjetajuća Tisa. Utvrđenim točkama na rijekama sedmicama OSvojski je razdvojio dva carstva i uspostavio pro-store razgraničenja koji su završavali pod zidinama Beča. I dok je Beč mirno spavao, OSjetnik je OSvojski obilazio Savu, Dra-vu i Tisu, a zatim sve tri rijeke nakon što se uliju u Dunav. Stopljene u jedno tijelo, zamišljao ih je kako plove prema Cr-nome moru u kojem na koncu i umiru, daleko od očiju Beča.

Stjepan Sršan, Kopački rit na starim zemljovidima i nacrtima, 2000.


18


19

Kopački rit nalazi se u sutoku rijeka Dunava i Drave u južnom baranjskom trokutu, u Republici Hrvatskoj. Pogodna klima, dobra zemlja i obilje vode pogodovali su razvoju biljnog i životinjskog svijeta. Za ljude je taj kraj bio primamljiv kao bogati izvor hrane, a bio je pogodan i za nastambe zbog dijelom povišenih područja sigurnih od poplava. Stoga su na zapadnom rubu Kopačkoga rita nastala naselja Bilje, Kopačevo, Lug i Vardarac.

Najstariji poznati stanovnici Baranje i Podunavlja panonska su plemena arijskih Ilira, a zatim i keltskih Boja. Potkraj 1. stoljeća prije Krista Rimljani zaposjedaju prostore u međurječju Save i Drave te Podunavlje, romaniziraju zatečena plemena i uvode višestoljetnu latinsku kulturu. Nakon što su Huni, Goti, Gepidi i Langobardi uništili antički svijet, doseljavaju se Avari, a uz njih Hrvati i slavenski narodi.

Zbjegovi Hrvata pred Turcima započinju u 15. stoljeću i vode ih preko Drave na sjever, a omasovljuju se u 16. stoljeću. Zbjegove Bunjevaca, pastirskih Hrvata, predvode bosanski franjevci odvodeći ih uz Dunav u stara hrvatska, a zatim i u mađarska sela do Budima. Osim Bunjevaca, utočište uz Dunav, a sjeverno od Drave, pronalaze i Soljani (starosjedioci banovine Soli) poznatiji pod nazivom Šokci.

Baranja postaje osmanskim područjem nakon 1526. godine i poraza hrvatsko-ugarske vojske na Mohačkom polju. Uz još uvijek pretežite Mađare i Hrvate Baranju po prvi put naseljava pravoslavno stanovništvo s jugoistoka Europe, pretežito Srbi, te stanovnici muslimanski vjeroispovijesti, a poslije i Nijemci. Kada je 1687. godine Baranja oslobođena od osmanske vlasti, najvećim je dijelom postala posjedom Eugena Savojskog i taj se dio nazvao Belje po mjestu Bilju (Bellye).

Nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine južni dio Baranje ulazi u novu Državu Slovenaca, Hrvata i Srba. Na velikom Narodnom zboru u Osijeku 1919. Osječkom rezolucijom hrvatski se dio Baranje zbog gospodarske upućenosti tom gradu priključuje novoj državi.


U proteklim je stoljećima dolazilo do promjena područja Kopačkog rita u ovisnosti o pomjeranju toka rijeka Drave i Dunava, no unatoč morfološkim promjenama Kopački je rit zadržao svoja temeljna obilježja prostranog poplavnog područja.


21

Drava

Pokreće me osjećaj. Jedan ili više njih, teško je reći, ali pre-poznajem taj uzgon dok me nadvladava svojim snažnim magnetizmom gurajući me u smjeru koji mi je predodre-

đen. Jedno je od takvih odredišta Osijek, grad na Dravi, udaljen dvadeset i pet kilometara od Dravina ulijevanja u Dunav.

Susret s Dravom kod Osijeka u meni potiče sjećanje na an-dizetsko naselje Mursu, zatim na rimski vojni logor, pa na srednjovjekovnu utvrdu Korođ i na koncu na turski grad nazi-van ugarskim imenom Eszék koji je bio čuven po svom čude-snom dugom mostu čija je dužina nadvladavala močvaru.

Ne planiram vlastita uspinjanja i nisam političar. Oslušku-jem glasove koje ne čuju drugi. Drava mi vraća osjećaj prepu-štanja Onome koji je iznad svih nas i povjerenje u sile koje ovla-davaju i najjačima. Kod Osijeka Drava govori o ljubavi dvaju božanskih bića i strastvenu zagrljaju kojim su porodili Osijek.

Neprestance rušen, Osijek se uporno obnavlja usred čude-snog zahvata božice Tihe kojim je polegla po tijelu boga voda Dravusa. Svaki put kada sam u Osijeku, dolazim do rijeke pokloniti se tom stisku koji sažima neodoljivost kozmičkih spajanja.

Mi, ratnici, jaki smo jer dopuštamo biti svladani od slabijih. Tihe, božica sreće i usuda, riječnoga boga Dravusa nadjačala je u plićini dugoj tri kilometra. Silan bog rijeka pao je u plićini kod Osijeka. Svojim krivudavim rukavcima rijeka neumorno ispisuje njihov zagrljaj, a božica Tihe u riječnim virovima sve-jednako ustrajava čuti Dravusov ljubavni vapaj. Komu vjerova-ti? Dravusovoj žrtvi ili Tihinoj pobjedi?


22


23

Izabrao sam vjerovati Osijeku porođenom u njihovu ljubav-nom spoju. Padovi i usponi grada govore mi da se Dravus i Tihe još uvijek strastveno vole i da im trebaju svjedoci koji nji-hovu ljubav slave.

Osijek sam oslobodio, osvojio i osjetio. Carske bedeme po-dignuo sam na obrubima turske utvrde i Osijek – poznat kao Ösek, Oesek, Eszék i Ezeek – tri tisuće koraka dosegnuo je op-seg od pet tisuća i devet koraka. Moji arhitekti kršćanske su crkve gradili na temeljima nekadašnjih džamija, a prostor Unutarnjeg grada po pravilnoj mreži iskrižanih ulica.

Osvajanje zahtijeva odlučnost, ali i osjetljivost kakvu posje-duju zvijeri, a ne ljudi. Nakon osvajanja Osijeka neko sam ga vrijeme upoznavao ne bih li se zbližio s ostatcima koji su se nazivali gradom. Zbližavajući se s Osijekom, uočio sam hirovi-tost Drave. Prvih godina imao sam nadu kako ću joj promijeni-ti tok i tako umiriti njezinu divlju prirodu. Uzalud... Rijeka je to koja ne priznaje nikoga. Svakoga proljeća obnavlja se ljubav-na igra Tihe i Dravusa i oni upravo kod Osijeka postaju jed-nom dušom i jednim tijelom. Njihov zagrljaj tada se prelijeva preko obala i u tom otimanju i spajanju nastaju novi močvarni meandri.

Ljubavno prelijevanje Drave gradu donosi slatku omamlje-nost kakva prati zaljubljene. Zbog njega su nastajale neobično udaljene četvrti, kao i posve novi dijelovi grada koji su na koncu okružili Tvrđu – tvrđavu, kao da ju brane. I uopće, sve ono što je u gradu nerazborito, proizlazi iz silne ljubavne strepnje i na-petosti kojima se privlače i odbijaju Dravus i Tihe. Njihovi zato-čenici svi su Osječani, Esekeri i Andizeti... Među njima ima i onih koji su izravni potomci Dravusa i Tihe, ali ima i onih koji su kao i ja zalutali u grad pa zatim otkrili kako im je Osijek is-hodišna os. Kada bih takve svoje „srodnike“ prepoznao u „Pre-hlađenoj mjesečini“ ili u kojoj drugoj osječkoj gostionici, na-zvao bih ih „braćom“ bez obzira na to odakle su dolazili i jesu li bili vojnici, liječnici, trgovci, brodari ili skitnice. Raspitivao sam

se o njihovim roditeljima ne bih li izazvao Dravusa i Tihe koji su roditelji Osijeku i njegovim građanima. Dravus i Tihe nisu se uključivali jer ih, najjednostavnije rečeno, nismo zanimali. Njima je bila dovoljna vlastita igra, a svi mi, ostali igrači, nepo-trebni smo i prekobrojni. Zaokupljeni svojim sljubljenim tijeli-ma, Dravus i Tihe stvarali su nas, privla čili su nas i vezivali uz grad, a kada bismo postali privezanima, njih su dvoje preplav-ljivali obale pretvarajućih ih u močvare.

Zvučni zapis poglavlja Drava


24


25

Rijeka Drava, desni pritok Dunava, izvire u Tabliškom polju u talijanskom dijelu Pusterthala u Južnom Tireolu, na 1192 metra nadmorske visine neposredno uz talijansko-austrijsku granicu.Drava utječe u Dunav 2,5 km sjeverozapadno od Aljmaša. Njezina ukupna dužina iznosi 749 km.Drava od Osijeka do ušća u Dunav teče 17 km.

Božo Plevnik, Stari Osijek, 1987.

Gotovo u idealnom središtu grada smještena je Tvrđa. Kasnosrednjovjekovni Osijek izgrađen je na njenom širem području. U povijesnim vrelima Osijek se prvi put spominje u ispravi hrvatsko-ugarskog kralja Emerika 1196. godine, i to u mađarskom izgovoru Ezek. Znajući dobro stratešku i prometnu važnost Osijeka, zauzeli su Turci Osmanlije Osijek 1526. godine i gradom upravljali 161 godinu. (Tvrđa je oslobođena od Osmanlija u petak 26. rujna 1687. godine, pa danas na taj spomen petkom zvone osječke crkve u 11.00 sati.) Tvrđavu su, po uzoru na nizinske nizozemske utvrde, austrijske vlasti planski gradile od 1. kolovoza 1712. do 1722. kada je, uglavnom, dovršena, iako su gradnje manjega opsega nastavljane do 60-ih godina 18. stoljeća.

Zlata Živaković-Kerže, Osječka Tvrđa, 2014.

Podrijetlo imena Drava nalazimo u staro-indijskom sanskrtu gdje drava znači riječni tok, a staro indogermansko dra znači hitai, brzati, pa tako i opće ime drava znači brzi vodotok. Drava je izrazito alpinska rijeka s velikom vodenom snagom u gornjem toku, dok je u donjem toku plaha i nizinska rijeka puna sprudova, plićaka, meanderskih rukavaca i mjestimično močvarskih terena. Mijenja korito u mekoj i geološki vrlo mladoj aluvijalnoj naplavini nove vododerine. Mijenjajući glavno korito, stvara suha korita ili rukavce pričinjavajući pritom „velike štete”. Teren kojim protječe u nizinskom dijelu je pjeskovit i šljunkovit te slabe otporne snage koji pogoduje eroziji.

Mario Šipek, Dravska zanimanja s osvrtom na sylvu, 2003.

Amnis ame apam

Božica Tihe uspjela je u svojemu cilju: boga Dravusa obgrlila je cijelim tijelom, spojila se s njegovom vodenom puti, ljubavnim zagrljajem zauzdala mu je divljinu i udahnula mu dah svoje nestalnosti. Pritisnuto Tihinim stopalom desne noge Dravusovo tijelo priljubilo se riječnome dnu osuđeno na vodeno uzništvo i plutanje na mjestu.

Držeći ga pritisnutog uz plićinu rijeke kod andizetskoga naselja Murse, Tihe mu nožnim prstima utiskuje poruke, podsjeća ga da je ona božica usuda i sreće i na to da je njemu, bogu voda i rijeka, oslabila krvotok i usporila srce. Dodirujući ga nožnim prstima, Tihe mu šalje i misao o tome da ga je nadjačala, a u snovima mu poručuje da je njegovim uzništvom očuvala Andizete, umjetnike i umnike, što žive na obali nepredvidive rijeke.

Odraz Tihine kose okružuje obrise Dravusova tijela. On, bog rijeka, uhvaćen je u Tihine pletenice ukrašene gradskim bedemima. Pritisak Tihina stopala Dravus osjeća tisućljećima i svako njegovo novo razlijevanje iz korita rijeke neuspio je bijeg koji Tihe slavi sa svojim andizetskim štićenicima.Od tada pa sve do danas naplavljena Mursa posvećeno živi sa svojim močvarama, a Tihina snaga napaja se iz močvarnoga sklada ohrabrujući Andizete da ostanu oni koji izrastaju u ovladavanju umijeća upravo onako kako Mursa izrasta iz močvarnoga tla nadojena Dravusovim vodama.

Jasna Horvat, Ars Andizetum, 2018.

Zvučni zapis pjesme Amnis ame apam

27

Dunav

Dunav je rijeka mojih djetinjih maštanja izraslih iz čita-nja Galskih ratova Julija Cezara, životopisa Aleksandra Makedonskog i tekstova grčkog povjesničara Herodo-

ta. I dok sve što se rađa nastaje na istoku, Dunav je taj koji se rađa na zapadu, teče prema istoku ususret suncu te narasta dok mu se približava. Cijeli dunavski tok čini se kao da teži izravno uliti se u istok, pa se u njegovoj prirodi prepoznaje samo ubojstveno prizivanje smrti koja ga očekuje na krajnjem istoku u spajanju s mračnim Crnim morem (Pontos Euxeinos). Dvoimena je to rijeka čiji je gornji tok Cezar nazvao Danubius, po keltskom bradatom božanstvu rijeka što pogleda uperena u mjesec dolazi sa zapada, dok mu je u donjem toku Herodot nadjenuo ime Suncoprkos, upravo zbog dojma da dolazeći sa zapada Dunav neustrašivo hrli istoku prkoseći suncu.

Moja djetinja maštanja o Dunavu nisu predvidjela da ću se s Dunavom susresti kao dvadesetogodišnji prebjeg iz Francu-ske i da će mi prvi vojni zadatak biti obrana Beča od turske opsade. Za razliku od raspjevane pariške Sene, Dunav u Beča-nima pobuđuje strahopoštovanje. Obzidan i okružen utaba-nom zemljom bez zelenila, Beč kao da se sklanjao Dunavu i sklonosti Dunava da proizvodi močvare, bare i otoke.

Uvažavanje koje je Beč pokazivao Dunavu uočio sam i u imenu grada. Beč je, naime, ime ponio po skromnoj rječici Wiennerflusse čiji životni put završava kod Beča njezinim uli-jevanjem u Dunav.

Poslije, ratujući u Slavoniji, uočio sam da i drugi gradovi naslonjeni na Dunav imena nose po utocima, stvarajući time


28


29

dojam da se s dubokim naklonom odmiču od Dunava. Onako kako je Beč ponio ime po rječici Wiennerflusse, na središnjem je toku Dunava drevno naselje Vukovar ime ponijelo po Vuki koja se kod Vukovara ulijeva u Dunav.

Slavonija me prihvatila kao da sam u njoj rođen ne po-stavljajući pitanje odakle dolazim, a Beč mi je dao priliku doznati tko sam i otkriti kakve su mi sposobnosti. Prihvaćen od Beča, osjećao sam se prihvaćen i od Dunava, pa sam u osvajanjima istoka s mnogo povjerenja slijedio Dunav i nje-gove pritoke.

Rijeke nas donose i, ako im se ne opiremo, umrežuju nas nepogrješivim magnetizmom.

Udaljavanjem od Beča prema istoku i napuštanjem mo-čvarnoga područja proisteklog iz Dunava upoznao sam se s ravnicom čija se neprekinutost s jedne strane prostire sve do Poljskog Kraljevstva i Ruskog Carstva, a s druge je strane pove-zana s divljom i egzotičnom Panonijom.

Polovica dunavskoga toka nalazi se nedaleko od Osijeka na mjestu u kojem Dunav zdesna prima Dravu, a time i ljubavnu agoniju Dravusa i Tihe razlivenu nepreglednom močvarnom deltom. I ne zna se tko je kome veće iznenađenje i tko s kime manje uspijeva izići na kraj – Dunav s ljubavnom agonijom Dravusa i Tihe ili strast dvoje ljubavnika u njihovu susretu s Dunavom. Kako odmiče prema istoku, Dunav se oporavlja od dravskog ljubavnog ludila, kod Beograda upija Savu i ojačan Savinom sklonošću da suje, Dunav nastavlja teći prema istoku i svom crnomorskom, samoubilačkom kraju.

Dunavom sam plovio, uz njega sam jahao, otimao sam nje-gove obale onima koji su ih prije mene zaposjeli, a kada bi ih osvojio, utvrđivao sam ih i osiguravao. Istražujući Dunav, upo-znao sam njegove valove, virove i promjene koje doživljava u smjenama godišnjih doba. Postao sam privržen dunavskim ribama, vodenpticama i divljači, priviknuo sam se na njegove privide i obmane te ostvario bliskost.

Moji povratci s istočnog ratišta u Beč dovodili su me u salo-ne željne pripovijedanja o vojničkim događajima. Teško sam se povjeravao, pa sam umjesto o vlastitim iskustvima opisivao Dunav. Volio sam istaknuti da je panonski Dunav hirovitiji od bečkog i da je Dunav u Beču mlad, dok je u Hrvatskoj star, ali unatoč tome nepredvidiv kako to može biti samo onaj koji je mlad. U Dunavu sam počeo prepoznavati sebe jer sam, kao i Dunav, prvo stario pa zatim mladio. Onako kako je Pariz nasto-jao uljuditi moju mladost, tako su Bečani uljuđivali Dunav uvodeći zabrane kupanja u gradskim zonama i propisujući ka-zne za raz bludne igre u šumarcima Pratera.

Činilo se da sam ratovao zato da bih osvajao Dunav i njego-ve utoke i da sam zahvaljujući Dunavu liječio okrutnosti bez kojih ratovi ne postoje. Proučavajući tok Dunava, otkrivao sam vlastitu prirodu i usvajao kršćansko milosrđe na koje sam se obvezao postajući vitezom Zlatnoga runa.

Živeći u Osijeku i uz Osijek, Dunav mi je neprestance bio nadohvat ruke premda Dunav zaobilazi Osijek čineći blagi luk u svom središnjem toku. Močvare kojima je Osijek okružen nastajale su upravo zbog nasilnog spajanja Drave s Dunavom kod Aljmaša. Široka delta nastala na spoju Drave i Dunava zbog čestih je razlika u vodostajima dviju rijeka sklona popla-vama zbog kojih se pretvorila u najveću europsku močvaru. Promatrajući spoj dviju rijeka kod Aljmaša, uočio sam da veli-ki teško supostoje uz velike. Mali traže velike, a veliki postaju još većima primajući pod svoje okrilje suprotne sebi samima – male i uporne... Rijeke su u nama i na njih smo upozoreni imenima. Ja, Eugen Savojski, postao sam OSvojskim upravo na leđima Dunava, iscrtavajući dunavske putanje i uočavajući mjesta pojačana magnetizma na koja ću poslije rasporediti gradove utvrde.

Sustav gradova utvrda podizao sam tako da sam osiguravao Dunav. I premda se činilo da improviziram, previše sam pošto-vao Dunav da bih gradove utvrde raspoređivao naslijepo. Dr-


30


31

žao sam se Vaubanove škole utvrđivanja s kojom sam se upo-znao još u Francuskoj. Nesavladiva linija obrane Beča trebala je činiti trinaest tvrđava raspoređenih na rijekama istočnoga ratišta jer, kako je predviđao Vauban, ratovi budućnosti doga-đat će se na otvorenim poprištima i plovni će putovi biti pre-sudni za opstanak.

Na Dunavu je potpisan mir u Srijemskim Karlovcima, on-dje je izumljen okrugli stol za kojim su se zaraćene strane mi-rile osjećajući se ravnopravnima. Već tada sam okrugli stol skraćeno nazivao „osi“ sporazumijevanja, a Dunav „kravatom Europe“ čija se omča steže upravo u njezinu srednjem toku. Uvažavajući snagu i važnost Dunava, na njegovim sam obala-ma utvrđivao Petrovaradin, Beograd i Oršavu, a ostale utvrde rasporedio sam na rijekama koje u Dunav utječu. Podnoseći izvješće u Beču, istaknuo sam da je Dunav krvotok Svetog Rimskog Carstva i da onaj koji vlada Dunavom, vlada i Euro-pom – mitološkom junakinjom, Kadmovom sestrom, Zeuso-vom metresom – obljubljenom, napuštenom i neutješenom. Ljubeći Dunav, ljubovao sam s Europom, svojom uzvišenom caricom, zamišljajući da smo sudbinski povezani prvim slovi-ma naših osobnih imena. Ja, EUgen Savojski, osvajao sam ge-nij – stvaralački duh ostavljene EUrope.

Zvučni zapis poglavlja Dunav

Ister (lat. Ister ili Hister), ant. ime za donji tok Dunava; poznat u Grka od VII. st. U Hesiodovu djelu personificirani I. je riječni bog, sin Oceana i Tetude. Gornji i srednji tok Dunava Rimljani su upoznali tijekom svojih osvajanja; nosi kelt. naziv, koji u lat. obliku Danuvius prelazi u ← I. st. na cijelu rijeku.

Proleksis enciklopedija

Delirij! O da sam barem Abesinac, ovako samo u Trećoj Međunarotki biljeti aller-retour na Mjesec! Signali sa Kumovske Slame prijete apostazije od Pravde i Pravice, i herezi dokonica. Religije, ireligije, imaginarne bolesti; Genova se približava: pali anđeli nad pale ruže. Poezija rječnika! No meni opet zore su dane, osvjetljenje po noći i izgled na Dunav.

Tin Ujević, Poezija rječnika

Vučedolska kultura javlja se u vremenu od 2900. do 2400. pr. Kr. Njezina pojava značajna je kako za prostore matične Slavonije tako i za središnju i jugoistočnu Europu, gdje se širio njezin utjecaj. Razvija se istodobno sa sumerskim razdobljem u Mezopotamiji, starim carstvom u Egiptu i ranom Trojom.

Nataša Striber, Vučedolski Orion – najstariji europski kalendar, 2003.

Duboka noć. Tišina. Klepeće mlin. Sa one strane Dunava Dopire pijana pjesma.Iz silne daljine se čuje neko drhtanje:Ili je pjesma nimfa il’ škripiNepoznat glas.Sjedim pod sjenom platana.Mjesec se smješkaI plemenito sjaji i na rijeku i drveće nijemo.Noć drhće pjevanjem, mlinom, šuštanjemrijeke i dalekim glasom.Ja sjedim i čekam na pojavu božanstva, koje je mrtvo, il’ se pritajilo,umrlo...Ili nije nikad bilo ni živo.Čekam na drhtaj nutrine, na slutnju...Miroslav Feldman, Na Dunavu

Talas za talasom obali šalje lađa što krenu niz maglenu rijeku, iz Brača je stigla, i sad će dalje; tuli svoj dugi zbogom Osijeku.

U noćnoj tišini kotač joj lupa Grabeći vodu, željan daljina. Duž njenog u tamu ovitog trupa okruglo gore okna kabina.

I tako se dimi, i šumi, i svijetli; Lijevo i desno obala spava. Prije no zoru navijeste pijetli Dunavu na dar dat će je Drava.

Dobriša Cesarić, Lađa u noći

297

Osvojen Osijekom

Jedna od prvih uspomena koju pamtim moje je bosonogo stopalo, spoznaja da sam njegovim vlasnikom koji tije-lom upravlja mislima i da me stopala mogu povesti kamo

poželim. Baku sam pitao jesu li i nokti moji, a kada mi je odgovorila potvrdno, snagom misli pokušavao sam učiniti da prestanu rasti.

U toj ranoj dobi obznanio mi se neposluh vlastita tijela, pa sam zaključio da sam zapravo ja poslušnik i da nemam mnogo izbora nego slijediti unutarnje porive. Poslije, ostvarivši prve vojničke pobjede i pristupivši redu viteza Zlatnog runa, zapo-čeo sam ovladavati mislima i porivima. Tijelo sam slušao tek koliko je bilo nužno i događalo se onako kako je i propisano: otimajući se materiji, njome sam upravljao.

Ratovao sam i zaposjedao, ali sam se ostvarivao umjetno-šću, filozofijom i nadmaterijalnim. Stoga nije bilo čudno što sam podupirao umjetnike i otvarao im vrata svojih raskošnih zdanja. Umjetnošću sam ostvarivao fetih16 – osvajanje koje ne napušta i koje traje. Umjetnost sam, doduše, držao širim poj-mom od uobičajena, pa sam, uz slikare, glazbenike, glumce i književnike, umjetnicima doživljavao stvaraoce vlastitih igara, dovoljno lucidnih da igranjima osvajaju nezaigrane.

Ima li razlike između šaha, partije piketa, bacanja kocki i vođenja rata? Te sam igre razlikovao jedino po ploči na kojoj su se igrale. U svojim bečkim dvorcima igraće poteze poduzimao

16 Tur. fetih – osvajanje.


298


299

sam na salonskim pločama, a dolazeći u Osijek i u Hırvatistan17, odigravao sam ih uživo te sam uz pomoć svojih jahača postajao OSvojski – ratnik s kravatom privezanom oko vrata.

Bilo je onih koji su u mojoj sklonosti kravati vidjeli još jed-no preuzimanje navada Luja XIV. za kojega se govorilo da je upravo kravatom uveo modu u svijet umjetnosti. Ne samo da je odobrio osnivanje konjaničke pukovnije Royal-Cravates već je Luj XIV. na svojoj krunidbi prisegnuo i na evanđelistar ispi-san hrvatskom glagoljicom čime je ostvario višestruko povezi-vanje s hrvatskim kulturnim određenjem.

Za mene je kravata bila povezanost s vlastitim čvorištima.U čvoru kravate, ratničkog rupca povezanog ispod Adamo-

ve jabučice, sabijena je odlučnost hrvatskih konjanika i spre-mnost na žrtvovanje. Tvrdoglavost je to na hrvatski način i označena je na dijelu tijela na kojemu je život najtanji. To što se kravatom zaustavljalo krvarenje, navala prašine za olujnih i dugotrajnih jahanja ili što se njome brisao znoj s lica, sve je to bilo razlogom zbog kojega sam ju vezivao oko vrata. Kravatom sam pokazivao da sam ja, Eugen Savojski, dostojan naslova Ars Eugenium, jer sam umjetnikom koji se igra umijećem bivanja.

O mojim umijećima svjedoči pet dvoraca podignutih vlasti-tim sredstvima. U njihovim je temeljima uzidana moja intima, a raspored prostorija prenosi pravila igre ispisana jezikom ar-hitekture. Ladanjski dvorac u Kovinu, podignut na dunavskom otoku Čepelju južno od Pešte, prenosi želju da ostvarim mai-son de plasir. Njegovim izgrađivanjem tek sam otpočeo osloba-đanje od prevlasti materijalističkog pogleda na svijet te sam zbog usporene izgradnje uvidio da se zamisli ostvaruju nakon što se prestanu svojatati. Za razliku od dvorca u Kovinu, udalje-nog od carskog središta, moja su bečka gradilišta izrastala pod budnim okom strogih sugrađana. Zimskoj palači namijenio sam ulogu okupljališta otvorenog bečkoj eliti, veleposlanicima

17 Tur. Hırvatistan – Hrvatska.

i umjetnicima. Od kićenosti njezinih prostora nerijetko sam se povlačio u knjižnicu gdje sam se osjećao posve slobodan. Knjižnica „Eugeniana“ bila je mojom riznicom, a čitanja su mi postajala osvajanja iz kojih sam izlazio sve rasterećeniji od ute-ga materijalnog.

Carsku i svjetsku elitu također sam ugošćavao u bečkom Donjem i Gornjem Belvedereu. Okosnica igre dvaju zdanja njihova je povezanost velebnim perivojem složene arhitekture. Oni koji su me poznavali, zamjećivali su da vrtovima dvaju Belvederea podsjećam na Europu, prognanu kraljevnu, oblju-bljenu i ostavljenu.

Kako bih izbjegao patetiku, odlazio sam daleko na istok, u Osijek i Slavoniju. Ondje sam podizao biljski dvorac, moj inti-mni, Tihi Belvedere. Obzidanih zidova i opremljen topovima te stražarnicama, za mene je bio prostorom za apstraktna pro-mišljanja, pa čak i za učenje glagoljskog pisma. Usvajajući filo-zofsku podlogu hrvatske glagoljice, uočavao sam njezinu teo-loško-matematičku prirodu koju sam oduvijek držao svojim prvim određenjem. U biljskom Tihom Belvedereu glagoljica me vraćala ishodištu, pa sam sričući njezine znakove azъ – buky – vĕdĕ – glagoljǫ izgovarao vlastitu misiju: „Ja, kršćanin koji poznajem slova izgovaram Logos“. Da je tomu tako, potvrđiva-li su snovi koji su u biljskom Belvedereu bili uvjerljivi koliko i stvarnost. Na kraju sna susretao sam abecedu i njezin posljed-nji znak „tau" – najavu smrti boga bika čiji je pravac života prekrižen trenutkom smrti. Tau me vodio novom snu, pismu koje započinje glagoljskim znakom azъ, pripovijedanju o Kri-stu i vjeri da smrt ne postoji jer je uskrsnuće početak Života u kraljevstvu nebeskom.

U jednom od snova doživio sam pogled na osječku Tvrđu, ali u budućem vremenu. Bila je 2019. godina i vojna se pekara prenamjenjivala u „Eugeniju“ – centar za mlade. Govorilo se o prenamjeni vojne pekare, o svečanom otvorenju obnovljenih prostora i katovima nazvanim po mojim dvorcima.


300


301

Prelistavao sam složene nacrte i proračune, a buka strojeva kojima su ubrzano dovršavani građevinski radovi za mene je bila toliko zaglušujuća da sam se poželio probuditi. Znao sam da sanjam, a ipak je san djelovao stvarnim i činilo se da izvan njega ne postoje druge stvarnosti.

Odložio sam nacrte i posegnuo za knjigom na čijim je kori-cama stajao naslov OSvojski. Prelistavao sam ju, zadržavao se na slikama igraćih karata, imenima kojima su karte označene i u svemu pročitanom prepoznavao sam sebe. Na samom kraju knjige nalazi se crtež pekare prenamijenjene u „Eugeniju“ – centar za mlade. Prizemlje je imenovano kao Donji Belvedere, prvi je kat nazvan po mom biljskom dvorcu Tihi Belvedere, a drugi Gornji Belvedere. Na vrhu „Eugenije“ nalazi se velika svečana dvorana OSvojski i arhiv koji je pod ključem.

Uočio sam da su nazivi katova povezani s mojim graditelj-skim izazovima i da je središnji dio „Eugenije“ obilježen tiši-nom koja me zaljubila u moj Tihi Belvedere. Zamijetio sam da su prostorije u pekari označene igraćim kartama i da karte nose imena povezana s mojim životopisom. Sanjajući, hodao sam obnovljenom „Eugenijom“ i u njoj se susretao s rijekama, osječkim vratima, okusima, skakačima, lovcima, damama, kralje-vima i na koncu – asovima.

Trideset i dvije igraće karte udomile su me u Osijeku i ja sam preko „Eugenije“ dosezao do mojih dama, kraljeva, lovaca i skakača. San ih je učinio igračima čija je igraća ploča Osijek. Ja, OSjetnik OSvojski, svoja sam osvajanja ostvario u pekari prena-mijenjenoj osvajačima iz Budućnosti. Rukama sam prelazio po vratima soba, po nekima sam kucao, neka imena sam i dozivao. Premda svjestan da sanjam, nisam se odazivao glasu koji me razbuđivao. Začuo sam se kako podnosim izvješće: „Tri i pol milijuna opeka u osječku je Tvrđu ugrađeno za dvije godine.“

Glas me i dalje razbuđivao, a ja sam odgovarao: „Tvrđa može primiti trideset tisuća vojnika, a na stalnom smještaju nalazi se šest stotina.“

EUgenija

Gornji Belvedere

Tihi Belvedere

Donji Belvedere

Zapadno pročelje

Istočno pročelje

OSvojski


302


303

Tihi Belvedere

Donji B

elvedereG

ornji Belvedere

Sljedeća je misao bila posvećena generalu von Beckersu, njegovu zetu Petraschu i Dravi koja je u nadiranju. Svijet je u neprestanom mijenjanju i ja se ne želim probuditi. Umjetnik sam igre i moja je igra jednaka i u snu i na javi. U ruke uzi-mam karte, miješam ih i dijelim suigračima, onima koji osje-ćaju i osvajaju. Kocke su bačene. Zaigrajmo!

Zvučni zapis epiloga Osvojen Osijekom

Snimka predstavljanja OSvojskog na Kreativnoj riznici 2019.

dvoranaKnjige

dvoranaGradovi utvrde

dvoranaIgre

restoranKruh

kuhinjaKnedle

predvorjeKava

salonLudwig

Badenski

salonEugen

Mauricije

salonGospa

Snježna

salonLuj XIV.

salonMaksimilijan II.

Emanuel

salonMaximillian von

Petrasch

salonAlexandre Bonneval

salonDrava

salonEsekerska

salonCarska

salonVodena

salonDunav

salonSava

salonTisa

salonNova

kabinetOlimpia

kabinetKarlo VI.

kabinetUmjetnost

kabinetLady Montagu

kabinetLeopold I.

kabinetJosip I.

kabinetVino

kabinetLijepa Lori

kabinetKarlo Borgomanero

kabinetMarlborough

kabinetvon Hildebrandt

OSvojski


304


305

Karlovac, Gradišku, Slavonski Brod, Raču, Beograd, Pančevo, Ćupriju, Oršavu, Albu Luliju, Temišvar, Arad, Petrovaradin, Segedin i Osijekstvarao sam na podloziod vizijai one su postale mrežamoga krvotoka,čija čvorišta oči su budućih stanovnikanemirnih vjeđa iza kojih promičuvizije mojih snoviđenja.

Jasna Horvat, Ars Eugenium, 2018.

Rekoh li vam da sam u Osijeku susreo božicu Tihe kakopokorava Dravusa – boga voda i rijeka?Rekoh li vam kako samosječkoj Tvrđi dodijelio četvera vrata koja se otvaraju upravo vama?


U mom ratnom kabinetu ostavio sam prostor za sve vas, pripremio sam vam zemljovide i čašepa na zamišljenoj ratnoj ploči nazdravimo miru i ljubavi!Želja mi je da večeraspod zvijezdama noćnoga nebabudete mojim suborcima kakvima su bili generali Beckers i Petrash.Nazdravimo jedni drugima dragocjenim napitkom kojim nadojena su polja Baranje, vašega i mojega Belja,vaše i moje Slavonije.


Zvučni zapis čitanja poeme Ars Eugenium

307

HorvArt

Književni niz Jasne Horvat 2016. godine Dubravka Oraić Tolić označila je nazivom Ars Horvatiana, ističući konstrukciju obje-dinjenih romana književnice i znanstvenice životom i radom vezane za Osijek. Romanom OSvojski Jasna Horvat proslavlja deset godina književnoga stvaralaštva u kojemu se izdvajaju romani Az i Bizarij (2009), Auron (2011), Vilikon (2012), Ali-kvot (2014), Vilijun (2016), Atanor (2017) te putopisna proza Antiatlas (2014).

Roman OSvojski tematski je povratak Osijeku i Eugenu Sa-vojskom te još jedna varijacija oulipovskog kodiranja pripo-vjedne osi. Uočivši kako je jednak broj igraćih karata i šahov-skih figura, Jasna je Horvat na igraćoj ploči romana OSvojski književnu igru zaigrala s trideset i dva igraća lika. Tako su četi-ri rijeke kartaške sedmice te ujedno i četiri pješaka govoreno je-zikom šahovskih figura. Kako su rijeke kartaške sedmice, vrata su osmice, okusi su devetke, skakači su desetke, dečki – lovci kar-taški su dečki i šahovski lovci, kraljice – dame kartaške su kralji-ce, šahovski pješaci i šahovske kraljice, kraljevi su kartaški kralje-vi, šahovski pješaci i kraljevi, dok su asovi – topovi kartaški asovi i šahovski topovi.

Književni opus Ars Horvatiana ostvaren kodiranjima dopu-šta i samu autoricu kodirati simboličkim imenima Alemperka, JAZna HorvArt i OSječka OSvojska te time otvoriti igraću ploču tumačenja njezinih tekstova.

309

Alea iacta est

Poznato je kako se naslovna sintagma ovoga teksta – Kocka je bačena – što se pripisuje Cezaru kada je godine 49. pr. Krista prelazio rječicu Rubikon i započeo građanski rat s Pompejem, citira onda kada se netko (konačno) odluči na neko smiono djelo. Iako joj mjesto otvaraju unutarnji razlozi izlazeći iz svijeta ro-mana OSvojski, u slučaju Jasne Horvat valjalo ju je izreći po dovršetku svakoga od njezinih prethodećih sedam romana-eks-perimenata, jer – već definicijski – eksperiment spada u dome-nu smionoga djela. Eksperimentalno posezanje za raznorod nim znanstvenim temama i njihovo provođenje kroz doslovce shvaćen kemijski proces sublimacije u književni tekst što se, podvrgnut strogim ograničenjima, izazivački postavlja spram čitatelja – smiono je djelo. Međutim, izrečena sada kada je je-dan od njezinih likova iskoračio iz granica književnoga teksta u kojem se prvom nastanio i ostvario pravo na vlastitu priču, rečenica Kocka je bačena poprima svoj pravi smisao.

Princ Eugen od Savoje i Pijemonta, koji je svoj književni život u opusu Jasne Horvat započeo u romanu Bizarij 2009. godine, ograničen zaključnim veznicima dakle, stoga i zato u priči svoje bezimene sestrične ugrađenoj u osječki dvotisuć-ljetni kaleidoskop, deset godina poslije OSvojio je vlastitu pri-ču i postao OSvojski. Jer osvajanje je, kako svjedoči povjesnica, bilo pravom prirodom toga naobraženog austrijskoga vojsko-vođe (1663. – 1736.) iz sporedne linije kuće Savoja, poznatoga po zaslugama u ratovima protiv Osmanlija kraj Beča, Pešte i Beograda te protiv Francuza u Pijemontu, po pobjedama nad Osmanlijama kraj Sente, Petrovaradina i Beograda koje su

srce pik tref karo

poglavlja u OSvojskom

karte/šahovske figure

Rijeke Drava(1. pješak)

Dunav(2. pješak)

Sava(3. pješak )

Tisa(4. pješak)

sedmice / pješaci

Vrata Esekerska(5. pješak)

Carska(6. pješak)

Vodena(7. pješak)

Nova(8. pješak)

osmice /pješaci

Okusi Kruh(9. pješak)

Vino(10. pješak)

Knedle(11. pješak)

Kava(12. pješak)

devetke /pješaci

Skakači Ludwig Badenski(1. skakač)

Maksimilijan II. Emanuel(2. skakač)

Maximilian von Petrasch

(3. skakač)

Alexandre Bonneval

(4. skakač)

desetke / skakači

Dečki – lovci

Eugen Mauricije(1. lovac)

Karlo Borgomanero

(2. lovac)

John Churchill

Marlborough(3. lovac)

Johann Lucas von

Hildebrandt(4. lovac)

dečki /lovci

Kraljice – dame

Gospa Snježna

(1. kraljica)

Lijepa Lori(2. kraljica)

Olimpia(13. pješak)

Lady Montagu

(14. pješak)

dame / kraljice i pješakinje

Kraljevi Luj XIV.(1643 . – 1715.)

(1. kralj)

Leopold I.(1658. – 1705.)

(2. kralj)

Josip I.(1705. – 1711.)

(15. pješak)

Karlo VI.(1711. – 1740.)(16. pješak)

kraljevi /kraljevi i pješaci

Asovi – topovi

Gradovi utvrde (1. top)

Knjige(1. top)

Umjetnost(3. top )

Igre(4. top)

asovi /topovi


310

označile kraj njihovih osvajanja u Europi. Kao hrabar i smion ratnik tim je pobjedama postavio klasične uzore europskoj strategiji. Podrijetlom Talijan, a po odgoju Francuz svoj je voj-nički i ratnički genij darovao Austriji.

Za tom je usložnjenom prirodom jedne povijesne osobnosti, već provučenom kroz filtar vlastita književna teksta kojim je de-finirala svoju OS i prostor prepoznavanja, Jasna Horvat ponovno posegnula kako bi se okušala u novom ograničenju kao moranju svoje oulipovske poetike. Poslala je Eugena od Savoje da iz osa-me svoga baranjskog Belvederea krene u novi osvajački pohod – ovaj put za nju osvajajući sebe – i prepustila mu odabir strategije kojom će od Savojskoga postati OSvojski i tako ju još jednom, deset godina poslije, vratiti u prostor vlastita prepoznavanja. Kako se ona kao autorica prepustila njemu, tako se i on prepu-stio svojoj Misli da povlači poteze u skladu s pravilima šahovske igre i izvlači karte koje će ga u ispovijedi poroditi u OSvojskog. Zato u novi pripovjedni tekst deset godina poslije OSvojski nije umarširao vojničkim korakom, kako bi se moglo očekivati, već prepuštajući se zakonu kruženja upisanom u numerološ-ku prirodu desetice što se vraća jedinici iz koje je potekla (10 = 1 + 0 = 1) – PRINCIPU i IZVORU: sebi i mjestu prepoznavanja – OSi. Jer njegov je zadatak sada biti OSvojen, a ne osvajati.

Da je tomu tako posvjedočuje i igra grafostilističkim jedini-cama od kojih je sastavljeno njegovo novo ime – OSvojski: grafem O suobličuje se krugu/kružnici, ali je i prvo slovo u imenu grada Osijeka, a udružen s grafemom S, koji predstav-lja inicijal njegove dinastičke pripadnosti Savojski (također im-pliciranu drugom sastavnicom imena Svojski), ponovno obliku-je kraticu OS kao oznaku za Osijek. Kao oznaku za geografski i duhovni prostor na kojem se postaje SvOj pošto se osvoje sva svijetla i tamna polja branjena topovima na šahovskoj ploči ko-jom vladaju kraljevi i kraljice, skakači i lovci; pošto se odigraju sve karte u kojima svoju snagu odmjeravaju kraljevi i dame, dečki i asovi.

U kombinatorici tih taktičko-hazarderskih igara OSvojski je priču o sebi ispričao potezima koji su mu osigurali da u njima pobijedi. Njegove su se figure i karte u tim igrama imenovale rijekama (Drava, Dunava, Sava, Tisa), gradskim vratima osječ-ke Tvrđe (Esekerska, Carska, Vodena, Nova), okusima (kruh, vino, knedle, kava), ratnicima na osječkom i slavonskom pro-storu (Ludwig Badenski, Maksimilijan II. Emanuel, Maximili-an von Petrasch, Alexandre Bonneval), lovcima koji su mu predstavljali uzore (Eugen Mauricije, Karlo Borgomanero, John Churchill Marlborough, Johann Lucas von Hildebrandt), ključnim ženskim figurama u svom životu (Gospa Snježna, Lijepa Lori, Olimpia, lady Montagu), kraljevima kojima je slu-žio (Luj XIV., Leopold I., Josip I., Karlo VI.), gradovima utvr-dama koje je gradio, umjetnosti i filozofiji koje su gradile nje-gov nutarnji svijet i činile ga ne samo hrabrim već i mudrim ratnikom...

Šahovske figure i karte koje nam je u svojoj priči predočio, nije uvijek sam ni povlačio ni bacao – jer to nisu igre jednoga igrača. Ipak, sve su one razotkrile njegovu prirodu OSvajača koji od samoga sebe biva OSvojen.

A to je smiono djelo kojem doliči uskliknuti: Kocka je bačena!

Milica Lukić

NakladnikNaklada LJEVAK d.o.o.

Kopačevski put 1c, Zagrebwww.ljevak.hr

Lektorica i korektoricaIVANA BULJUBAŠIĆ

NaslovnicaLUCIJA GUDEK, RAM

Grafičko oblikovanjeANA POJATINA, RAM

TisakFEROPROMS?

www.ljevak.hr

Documents

Jasna Horvat OS - Ruđer Bošković Institutebib.irb.hr/datoteka/1028957.JH_2019_OSvojski-ulomak.pdf · Petar Žebeljan Polazeći od cilja igre – mat protivničkom kralju – spreman