Javni i Privatni Prostori Kroz Povijest i Kulture

7/12/2019 Javni i Privatni Prostori Kroz Povijest i Kulture

http://slidepdf.com/reader/full/javni-i-privatni-prostori-kroz-povijest-i-kulture 1/13

interakcije 1

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Studij antropologije, kolegij Antropologija arhitekture, akad. g. 2004/05 1

Javni i privatni prostori kroz povijest i kulture

Jelena Šarac studentica 4.g. antropologije i 4.g. germanistikeTU [email protected]

Tena Šarić studentica 4.g. antropologije i 3.g. sociologijeTU

[email protected]

Ključne riječi Key words

Javni prostori, stambeni prostori, grad, centar, društvenasegregacija, hijerarhija, simbolizacija, urbanizacija

Public places, private places, city, center, social segrega-tion, hierarchy, symbolization, urbanization

Sažetak Abstract

Ovaj rad predstavlja jedan pokušaj prikaza i analizerazličitog odnosa prema stambenim i javnim pros-torima kroz povijest i kulture. Opće je poznata činje-nica da se politička, društvena, gospodarska i kultu-rna moć, kao i društvena hijerarhija iskazuju grad-skom topografijom. Od prvih gradova u prapovijesti,kada se formirala prva aristokracija i društvo se seg-regiralo na slojeve, pa sve do danas organizacijagradskog prostora (i javnog i stambenog) jasno zrcalidruštvene odnose moći, a generalna je težnja svakogpovijesnog razdoblja da se veća važnost pridaje jav-nim objektima i prostorima. Sama činjenica da oprivatnoj sferi života stanovnika raznih povijesnih

razdoblja i kultura imamo vrlo malo informacija zbogmalog broja materijalnih ostataka, govori nam mnogoo zanemarivanju tog aspekta gradskog života.

Različito odnošenje prema javnim i stambenim pros-torima proizlazi iz simbolizacije. Sam čin pridavanjasimbola odreenim objektima ili prostorima omogu-ćuje njihovu diferencijaciju pa se tako javnim prosto-rima, bogatim simbolima bitnim za graane, njihovgrad i njihovu povijest, pridaje mnogo veća važnostnego stambenim. Javni prostori osim simboličkog,imaju i jak socijalno-integrativan karakter jer se prekonjih izgrauje kolektivni identitet i svijest graana kojise na njima okupljaju.

This work is an attempt of analyzing different ap-proaches to private and public places through historyand cultures. It is a well known fact, that the political,social, economical and cultural power, as a result of social segregation, is represented by city infrastruc-ture and topography. From the time of the first citiesin prehistory, when the first aristocracy arose and thesociety segregated, till today, the social relations andthe hierarchy reflects itself in the organization of thecity and its private and public places. The generaltendency of every historical epoch is to give moremeaning and take more care of the public places andto neglect the private ones. That is why today we

have very little insight to the private sphere of citizenslife throughout history and across cultures.

Different approach to public and private places is theresult of symbolization. The act of assigning symbolsto different objects and places enables their differen-tiation. Public places are enriched with symbols thatare very important for their citizens, their town andtheir history. That is why they are more important andmeaningful than the private ones. They also have astrong social-integrative character because they actas a medium through which citizens build their collective identity.

http://1naslovnica.pdf/

http://1naslovnica.pdf/



interakcije 12 Antropologija arhitektur

1. Uvod

U ovom radu pokušat ćemo prikazati različit odnosprema stambenim i javnim prostorima kroz povijest ikulture te kako se politička, društvena, gospodarska i

kulturna moć, kao i društvena hijerarhija iskazujugradskom topografijom. Javni prostori su oni prostorikoji su dostupni svim graanima, odnosno njihovasimbolika je jasna, vidljiva i razumljiva, ako ne svima,barem većini ljudi, koji nisu nužno sami stanovniciistog grada. Grad je nastao kao posljedica društvenepodjele rada i razdvajanja društvenih grupacija. Pod javnim prostorima, osvrnut ćemo se na trgove, sak-ralne sadržaje i različite javne ustanove. Posebnoističemo važnost centra grada, po čijem se razvojumože primjetiti i sam razvoj grada te razlike izmeu javnih i stambenih prostora. Središte ima integrativnuulogu. Najkarakterističniji dijelovi grada proizvedeni

su vremenom i ideologijskom reprodukcijom, masov-nim medijima, arhitekturom i pozicijom. Pretpostavkanam je da je pridavanje veće važnosti javnim objek-tima generalna težnja svakog povijesnog razdoblja,čemu, izmeu ostalog, pridonosi činjenica da ne-mamo mnogo informacija o privatnoj sferi života sta-novnika. Isto tako, poznato je da se stambenim pro-storima općenito pridavala manja važnost nego jav-nim pa su i graeni uglavnom od lošijih materijala,zbog čega su bili kratkoga vijeka, a ako se vodilo ra-čuna o kvaliteti i komforu bilo je to uglavnom zbognaglašavanja društvene moći i položaja u društvu.Graevni program temelji se na ekonomskoj situaciji

zemlje i pojedinca, na načinu života, klasnim odno-sima i običajima te uključuje ono što zajednica i poje-dinac žele biti. Danas se već teži izjednačavanju kva-litete života, zdravstvenog standarda i stambenogstandarda.

Naš je cilj stoga dublje proučiti odnos izmeu ta dvaaspekta gradskog života i pokušati naći razloge razli-čitog odnošenja prema njima kroz povijest i kulture.

U prvom dijelu, navest ćemo karakteristike grada injegovog centra bitne za ovu temu, ukratko ćemoobjasniti utjecaj segregacije na morfologiju grada tećemo prikazati kako se grad manifestira u svojoj sim-

bolici. U drugom dijelu rada, iznijet ćemo povijesnipresjek razvoja grada, s raznim primjerima koji poka-zuju upravo različito odnošenje prema javnim i privat-nim prostorima.

2. Teorijski dio

2.1. Grad

Kao što u uvodu već piše, grad je nastao kao poslje-dica društvene podjele rada, što je od početka značiloi razdvajanje društvenih grupacija. Grad je relativno

zatvoren prema utjecajima okoline, nije izložen pritis-cima socijalno-ekološkog inputa koji bi ga prisiljavaona prestrukturiranje u unutrašnjosti. U gradu su kon-stantne i proporcionalne stope reprodukcije pojedinihdruštvenih slojeva, što uravnotežuje demografske

strukture i kvantitete. Gradski prostor je sve do danas privilegirano potrošno dobro. Voeni su stalni sukobi i utakmice da se doe u posjed boljeg ili uglednijeg gradskog prostora. „Primitivna“ društva poznaju reli-gijski i socijalno strukturirani prostor naselja, ali onnije klasno uvjetovan. Danas grad svojom masivno-šću demonstrira koncentraciju društvene moći dalekoiznad potrebe prirodne zaštite (Supek, 1987, p. 28).

Grad se svojim stanovnicima predstavlja najčešćepreko pojedinačnih simbola, historijskih objekata iambijenata, a koncentracija simbola je u najstarijemdijelu grada. U starim jezgrama ljudi vole boraviti „ni zbog čega“. Prisutnost na tom mjestu je samodo-voljna. Takva motivacija povezana je s ponašanjemna simboličkim mjestima. U kolektivnom podsvjes-nom svakog stanovnika djeluje predodžba o jezgri kao životnoj zbilji (Rogić, 1991, p. 92). Supek (Supek,1987, p. 103) navodi pet faza povijesnog razvitka ce-

ntra:1. duhovno-društveno središte,2. političko-administrativno središte,3. administrativno-trgovačko-industrijsko sre-

dište,4. financijska, trgovačka i administrativna sre-

dišta te5. socijalno-integrativno središte.

Kroz povijesno-razvojne faze, sadržaj u centru semijenjao. U prvoj fazi, sadržaj centra bio je sakralan,dok se kasnije sve više sekularizirao. Središte imafunkciju društvene integracije, a najvažnija u tome je

kulturna djelatnost. Pojedina razvojna faza može namposlužiti kao indikator odnosa prema javnim i premastambenim prostorima. Ovo ćemo jasnije prikazatikasnije, u povijesnom presjeku.

2.2. Segregacija

Nastankom grada, došlo je do razdvajanja društvenihgrupacija što je vjerojatno razlog zašto se većina sta-novnika grada identificira sa „svojom četvrti“ (ne sa„svojim gradom“ jer je to više izraz privilegija vladaju-ćih slojeva) (Supek, 1987, p. 27). Svaki grad poka-

zuje četiri vrste pokretljivosti svojih graana na kojeutječu faktori segregacije. Prostorna pokretljivost jepokazatelj sposobnosti pojedinca ili skupine da mije-nja mjesto boravka, obitavanja, ovisno o vlastitoj od-luci. Radna pokretljivost pokazuje koliko su pojedinacili skupina sposobni promijeniti radnih mjesta ili tipovaprofesionalnih karijera. Socijalna pokretljivost poka-zuje koliko su pojedinac ili skupina sposobni promije-niti vlastiti položaj na ljestvici društvene hijerarhije.Kulturna pokretljivost je sposobnost promjene život-nog stila ili kulturnog obrasca. Meutim, slobodu ovihpokretljivosti ometa segregacija, koja je nastala kaoposljedica klasnih imovinskih odnosa. Faktori segre-

gacije su etnički, vojni, religijski, klasni i socijalni tedjeluju kombinirano (Rogić, 1991, p. 146). Etničko-religijsku segregaciju nalazimo u svim antičkim gra-dovima jer je ona osnova društveno-političkog sis-



interakcije 1

Jelena Šarac, Tena Šarić: Javni i privatni prostori kroz povijest i kulture 3

tema, pa stoga nužno nameće svoj oblik gradskojtopografiji. Socijalno-ekonomska segregacija najizra-ženija je u srednjovjekovnom gradu gdje postoji strogiproizvodni rad, normiran i kvantitativno ograničen pokorporacijama ili cehovima te gdje se jasno očitujespecijalizacija proizvodnih djelatnosti po četvrtima iulicama.

Krajem 19. st. u Velikoj Britaniji stvorena je pre-dodžba o kvaliteti života i započeo je proces usposta-vljanja zdravstvenog standarda. Paralelno s tim,došlo je do pokušaja definiranja stambenog standa-rda. U Francuskoj se zabranjuje stanovanje u podru-mima, u V. Britaniji nareuje se obvezatno preuree-nje slumova. S tim procesom povezan je i niz zakonakojim se regulira teritorijalni odnos izmeu mjestastanovanja i (opasnih) industrijskih lokacija. U Nje-mačkoj se uvodi sintagma „zaštićeno područje“ kojaoznačuje stambeno naselje/četvrt koju treba zaštititi

od opasnog utjecaja industrije. Budući da je stanova-nje zamršeniji teritorijalni proces, dovelo je do širenjaznačenja „kvalitetan život“ na obitavateljski okoliš ucjelini, na ekologijske elemente i vrijednosti. Dovelo jei do želje i pokreta za „lijepim gradom“ (Rogić, 1991,p. 141-143). U središte grada stavlja se priroda/park,a grad se oblikuje oko njega. Kvaliteta života definirase i kao pravo na lijepi okoliš.

Danas, Nova urbana politikaTP

1PT pokušava ukloniti iz

grada segregaciju koja je nastala kao posljedica kla-snih imovinskih odnosa. Treba se težiti integraciji raz-ličitih društvenih slojeva u gradu, micanjem radničkih

četvrti ili naselja za jeftino stanovanje. Umjesto da seradno stanovništvo nabije u stambene silose, koji ihna najbrži način spajaju s radnim mjestom, trebastvarati gradska naselja koja će na suptilan način mi-cati segregaciju. Umjesto „politike socijalnih stanova“ treba uvesti „socijalnu politiku stanovanja“, znači nesamo arhitektonska predodžba o slaganju blokovakuća nego uključivanje i slike o sastavu i načinu ži-vota samih stanovnika (Supek, 1987, p. 107). Danasse javlja zahtjev da se ambijent uredi sukladno odgo-varajućem simboličkom poretku, koji dopušta da seobitavateljsko mjesto prepozna kao mjesto za nekogili zavičaj. To je zahtjev da se obitavalište oblikuje po

nekom simboličkom predlošku koji tamo omogućuje iizgraivanje stabilnih zavičajnih i, općenito, domovin-skih referencija.

2.3. Simbolizacija

Gledajući razvojne faze centra, vidimo koji se sadržajimijenjaju kao bitni gradu. Izdvajanje tih pojedinih pro-stora graani čine simbolizacijom.

Grad „kao cjelina“ postoji samo kao stvarna simbo-lička eksterna prezentacija, koja se vrlo teško opera-cionalizira i kontekstualizira. To ukazuje da se općina

TP

1PT Nova urbana politika (NUP) - stavovi onih koji odlučuju o

urbanoj politici u nekoj zemlji; pokušali su uspostaviti prevlasturbanizacije nad industrijalizacijom.

i mjesna zajednica doživljavaju gotovo isključivo kaolegislativno-administrativne, a ne i realno-životne sre-dine. Simbolički grad se predstavlja svojim stanovni-cima najčešće preko pojedinačnih simbola, historij-skih objekata i ambijenata. Koncentracija simbola je unajstarijem dijelu grada. Identifikacija simboličke stru-kture grada odvija se bez interveniranja mjesta sta-novanja, najkarakterističniji simboli grada bit će pre-poznati neovisno o tome gdje i u kakvoj okolici gra-anin stanuje. „Ostatak grada“ simbolički je samopotencijalan. Simboli nisu ovisni o iskustvu, prosječnigraanin simbole svog grada doživljava naučeno, ane individualno prakticirano. Standardna okolica (osim historijske) postoji kao nesimboličan prostor.Simbolizacija svakodnevne okolice postala bi sva-kodnevna aktivnost, što bi postupno moglo dovesti doporasta stupnja identifikacije stanovništva s lokalnomsredinom, ali i općeg disperziranja simboličkih fun-

kcija cijelog grada (Čaldarović, 1989, p. 88-89).

3. Povijesni pregled

3.1. Prapovijesne kulture

U vrijeme samih početaka razvoja kulture nije jošpostojalo grada u pravome smislu riječi. Obitelj je bilaprimarna socijalna jezgra i mjerilo naselja pa se upočetku radilo o skupinama od dvije-tri obitelji okup-ljenim na jednom mjestu. No, s vremenom se sveviše koliba počinje grupirati oko zajedničkog starje-šine, što postupno dovodi i do razvitka diferencijacije

unutar naselja i hijerarhije unutar same skupine (po-čeli su se stvarati obiteljski klanovi).

Slika 1.Stambeni kompleks Catal Höyük u središnjoj Anatoliji iz mlaeg kamenog dobaIzvor: Milić I (1994, p. 27.)

Jedan od prvih gradova nastalih na području Anato-lije, Catal Höyük (sl. 1.) iz 7. tisućljeća prije nove ere, jedan je od prvih gradova i vrlo je specifičan. Karakte-rizira ga izuzetna gustoća izgradnje, zbog čega nepostoje ulice i vanjski javni prostori, a sva se komuni-

kacija odvija preko krovova ili suterenskih pasaža.Sakralni su prostori tamo sastavni dio ljudskog habi-tata..., ...integrirani u strukturu naselja (Milić I, 1994,p. 8) i ne razlikuju se od stambenih prostora, a cijelim




se naseljem ponavlja isti tip stambenih jedinica, gru-piranih oko zajedničkih dvorišta. Takva je organiza-cija prostora u to vrijeme održavala i jačala neopho-dnu socijalnu koheziju i povezanost obiteljskih, pri-vatnih i javnih, društvenih odnosa u naselju.

U Jerihonu (sl. 2.), naselju iz istog tisućljeća, pak, većmožemo uočiti diferencijaciju prostora unutar naselja itrostruki pojas fortifikacija, što je jasan odraz većpostojeće hijerarhije u društvenih odnosima i formira-nja prve aristokracije.

Slika 2.Tri pojasa neolitskih fortifikacija Jerihona u Palestini Izvor: Milić I (1994, p. 26.) Od tada nadalje, u strukturi naselja jasno se očitujeproces odvajanja javnih od stambenih, i sakralnih odprofanih javnih prostora, kao posljedica raslojavanjaprvotnih zajednica i pojava društvenih klasa. Tako senpr. grade palače i hramovi kao posebni objekti opa-sani zidinama ili se središnji dijelova ograuju i iz-dvajaju kao jezgre grada i mjesta od posebnog zna-

čaja za stanovnike (primjer Tepe Gawra na slici 3).

Slika 3.Neolitsko naselje Tepe Gawra na gornjem TigrisuIzvor: Milić I (1994, p. 26.)

3.2. Antika

3.2.1. Megaliti

Početkom trećeg tisućljeća dolazi do pojave megalit-skih graevina, većinom grobnica i svetišta monu-mentalne veličine i simbolike, oko kojih je naeno vrlomalo tragova naselja i stambenih prostora. Ovdje je

već diferencijacija izmeu sakralnih i profanih pros-tora vrlo jasna, kao i njihova potpuna odvojenost.Poznat primjer takvog izdvojenog megalitskog sak-ralnog prostora je Stonehenge u Velikoj Britaniji (sl.4.).

Slika 4.Spomenički kompleks Stonehenge kraj Salisburya uEngleskoj Izvor: Milić I (1994, p. 38.)

3.2.2. Mezopotamija

Možda najjasniji prikaz stroge odvojenosti javnih od



interakcije 1


stambenih prostora u konfiguraciji grada nudi grad Ur (sl. 5.) iz četvrtog tisućljeća. U središtu, unutar pos-većenog i zidinama opasanog prostora, grade semnogobrojni hramovi, veliki zigurat, mauzolej te pa-lače kraljeva i svećenika (Milić I, 1994, p. 62), a okotog središta javnog života smještene su stambenekuće s unutrašnjim dvorištem.

Slika 5.Plan središnjeg dijela Ura, sumersko-akadske prijes-tolniceIzvor: Milić I (1994, p. 62.)

Sličan primjer je i grad Babilon (sl. 6.), u kojem sve-tište s dominantnim ziguratom («babilonskim tor-njem») i hramovima odreuje centar grada, a carskase palača nalazi u sastavu gradskih zidina na istak-nutoj strateškoj točci (Milić I, 1994, p. 64).

Slika 6.Babilon, MezopotamijaIzvor: Milić I (1994, p. 64.)

3.2.3. Perzija

Perzija je jedino područje drevnih kultura Orijenta nakojem hram nije dominantna tema urbanizma i arhi-tekture. Tamošnji su hramovi uglavnom skromnijihdimenzija i jednostavnijih oblika, ali je za palače zatokarakteristična velika raskoš i monumentalna gradnja.U Perzepolisu (sl. 7.) tako kraljevska palača, a nehram, dominira gradom i ističe se svojom komplek-snošću i brojnošću prostorija raznih namjena.

Slika 7.Kraljevska palača u PerzepolisuIzvor: Milić I (1994, p. 71.)

3.2.4. Egipat

Slika 8.Plan naselja KahunIzvor: Milić I (1994, p. 76.)

U toj apsolutnoj teokratskoj monarhiji sa faraonom navrhu, koji je osnivao gradove i gradio velike monu-




mentalne objekte (hramove i grobnice), hijerarhija jebila od velike važnosti, što je jasno dolazilo do izra-žaja u organizaciji gradskog prostora. Razlike izmeustambenih prostora i prostora na kojima se nalazehramovi i piramide posvećene životu mrtvih ovdje suvelike. Osim veličinom, grobnice i piramide su kaoaglomeracije gradovi sami po sebi (Milić I, 1994, p.53), dok su stambene jedinice skučene na vrlo ma-lom prostoru, a razlikuju se i u smještaju. Sakralniprostori graeni su za vječnost i doživljaj iz daljine ismješteni daleko od prolaznih i beznačajnih naselja igradova, kojima se nije pridavala veća važnost negošto je bilo nužno i koja su sva sagraena po je-dinstvenom, pravilnom planu, kao npr. naselje Kahun(sl. 8.).

Jedini svijetli primjer pokušaja reforme i uvoenjanove urbanistike koja raskida s tradicijom i primjenomkrutih pravila egipatskog graditeljstva je grad Akhe-

taton («Grad Sunca») (sl. 9.). Kod njegovog se ure-enja pokušalo graditi prema otvorenom planu oslo-boenom svake geometrijske shematike i nametnutehijerarhije. Grad je bio protkan bujnim zelenilom i ras-košnim javnim sadržajima, koji govore o intenzivnomkulturnom, društvenom i političkom životu (Milić I,1994, p. 55). Veća važnost se posvećivala i ureenjustambenih prostora, a kuće bogatih stanovnika nala-zile su se u neposrednom susjedstvu siromašnih.Ipak, ovaj je pokušaj modernizacije i jedne nove ur-banizacije propao sa prestankom vladavine tadašnjegvladara i ubrzo je vraćena stara, kruta i hijerarhijskatradicija.

Slika 9.Idealna rekonstrukcija kuće u AkhetatonuIzvor: Milić I (1994, p. 78.)

3.2.5. Kreta

Kulturu Krete se jednostavno može nazvati kulturompalača, od kojih je jedna od najpoznatijih ona u Kno-sosu (sl. 10.). Palača se tamo nalazila na najistaknu-tijoj poziciji, ali je i dalje bila integrirana u gradskucjelinu. Ona je bila fokus grada, središte društveno-političkog života i sve su gradske ulice vodile do nje.

Unatoč tome, sama struktura grada je bila vrlo gusta iprevladavala je potpuna kohezija i sklad svih eleme-nata. Ta je kohezija, izmeu ostaloga, i odraz stabil-nih i ureenih društvenih odnosa koji su vladali na

Kreti.

Slika 10.Idealna rekonstrukcija kraljevske palače u KnososuIzvor: Milić I (1994, p. 129.)

Kreta je takoer primjer najbogatije stambene arhi-tekture sve do kasnog Rima, što se unutrašnje orga-nizacije, funkcionalnog rasporeda i likovne ekspresijetiče. Karakterizira ju i puna povezanost javnih i pri-vatnih, otvorenih i zatvorenih prostora (Milić I, 1994,p. 91) te nedostatak sakralnih središta, kao hramova,grobnica, svetišta. Jedno od obrazloženja ove neo-bičnosti je navod da je cijela Kreta zapravo bila pos-većena pa to nije bilo potrebno.

3.2.6. Atena

Slika 11. Atenska akropolaIzvor: www.greeceathensaegeaninfo.com/a-greece-travel-destination-map-corinth.htm

Potkraj arhajskog razdoblja (800.- 480.g.pr.n.e.) u Ateni već postaje vidljiva odreena prostorna i obli-kovna diferencijacija pojedinih elemenata grada.Postepeno se formira arhetip grčke kuće i hrama, a

zatim i ostalih javnih objekata: vijećnice, teatra, gim-nazijuma..., ...kao i dva žarišta javnog gradskog ži-vota: akropola (mitsko-sakralno središte) (sl. 11.) iagora (političko-upravno, svjetovno središte). S vre-



interakcije 1


menom profana agora čak nadvladava akropolu ipostaje najznačajniji element grada sa sve većimbrojem važnih urbanih funkcija (pravnih, upravnih,trgovačkih, industrijskih, religijskih, društvenih itd.)(Milić I, 1994, p. 100).

U Grčkoj je postojala velika razlika u izgledu i namjenidva sakralna javna objekta: svetišta i hrama. Za gr-čka svetišta (Delfi, Olimpija) je karakteristična bilaodsutnost geometrijskog reda i prostorne pravilnosti,dijelom i zbog sve većeg broja posjetitelja, zbog čega je bilo potrebno stalno graditi nove zgrade unutar kompleksa. Ona su se uglavnom gradila na izuzetnoistaknutim i atraktivnim pejzažnim lokacijama izvansamog grada i bila su mjesta nadmetanja i isticanjapolitičke posebnosti, moći i ugleda svakog polisa (sl.12.).

Slika 12.Svetište u Olimpiji Izvor: Milić I (1994, p. 139.)

Hramovi su, za razliku od njih, imali oblik tradicio-nalne rezidencijalne palače s velikom dvoranom, pre-dsobljem i trijemom i ni funkcijom ni veličinom nisu bilinamijenjeni okupljanju većeg dijela gradskog stanov-ništva pa su bili izuzetno pravilne izgradnje (sl. 13.).

Slika 13.Tlocrt grčkog hrama

Izvor: Milić I (1994, p. 177.)

Klasično doba Atene (480.-336.g.pr.n.e.) obilježio jesnažan razvoj znanosti, obrazovanja i materijalne

kulture, što je pratila i intenzivnija izgradnja javnihobjekata (visokih učilišta, akademija, umjetničkihškola, kazališta, muzeja, biblioteka, teatara, gimna-zija, kupališta, lječilišta, hotela, gostionica itd.). Tako-er se u to vrijeme javlja i jasna specijalizacija javnihprostora (ulica i trgova) prema namjeni i sadržajima.

Što se organizacije stambenih prostora tiče, kućebogataša i siromaha bile su jedne pored drugih i raz-likovale su se samo možda po veličini i unutrašnjemureenju (Mumford, 1988, p. 165), a ulice su bile nei-splanirane i vrlo nesistematizirane. Jedno od obrazlo-ženja je da je ta zbrka ulica u stambenim četvrtimaslužila kao efikasno obrambeno sredstvo protiv nep-rijatelja.

U Ateni je općenito bilo više cijenjeno plemenito si-romaštvo nego sramotno bogatstvo i javna čast i ug-led su vrijedili više od materijalnih dobara. Grčki je

graanin svoj život provodio u stalnom pokretu iz-meu javnog i privatnog prostora, izmeu hrama,agore, kazališta, svetišta, sportske dvorane itd. Ate-njani su općenito poznati po vrlo intenzivnom javnomživotu, gdje niti jedan aspekt (ni svjetovni i duhovni, ni javni i privatni) nije izoliran i svi se pretapaju i pove-zuju u cjelinu.

U helenističko doba (336.-146.pr.n.e.) Atena je većbila higijenski, uredan i dobro organiziran grad sanaglaskom na kvantitativnoj ekspanziji (više zgrade,duže i šire ulice, veći trgovi). Karakteristika tog raz-doblja je izmeu ostalog i oživljavanje monumentalnearhitekture, koja je došla s monarhijom i tiranijom uz

izliku odavanja poštovanja umjetnosti (Mumford,1988, p. 199). Jedina pozitivna posljedica tog trenda je što je otvorilo nova radna mjesta za najraznovrsnijuradnu snagu zbog velikog opsega javnih radova.

3.2.7. Rim

Izvana, Rim je predstavljao pravo estetsko čudo, aliiznutra je bio kaljuža siromaštva i poroka. U organi-zaciji i ureenju stambenih prostora vrlo se jasno zr-calio strog hijerarhijski ustroj društva, a sa sve jačimekonomskim razvojem diferencijacija i zoniranje

grada na ekonomskoj osnovi (područja elitnog i ras-košnog stanovanja i područja sirotinje i proletera)postajali su sve izraženiji. Siromašne su kuće bile vrlogusto nabijene (u prosjeku 200 ljudi po stambenojzgradi!), male, bez vrta i često višekatne izgradnje,bez diferencijacije prostorija prema namjeni, dok supatriciji obitavali u velikim, raskošnim palačama saprostranim vrtovima, kupaonicama, WC-om s vodompa čak i primitivnim radijatorima (sl. 14.).

Opći tip stambene zgrade bio je domus, jednoobitelj-ski stambeni objekt s unutrašnjim dvoriš-tem/atriumom, pa je organizacija prostora je bila in-trovertna i zgrada je bila izolirana od susjeda i ulice(Milić, I 1994, p. 193).

Kod razvoja javnih prostora u Rimu važno je naglasitispecijalizaciju ulica i trgova prema funkcijama, što se




često očitovalo već i u samom imenu (npr. Vinski iliZeleni trg). Takoer se sve više razvijaju i posebni javni gradski predjeli sa većim trgovinama, tržnicamai trgovačkim skladištima. Dojmljiva je veličina tadaš-nje Trajanove tržnice koja je bila pravi supermarket udanašnjem smislu te riječi, sa više od 160 pojedinač-nih trgovina i pet etaža (Milić I, 1994, p. 196).

Slika 14.Herkulanum - plan arheološkog nalaza s tipičnomrazdiobom grada na pravilne stambene inzuleIzvor: Milić I (1994, p. 234.)

Žarište društvenog života u Rimu bio je forum u kojisu se slijevale sve gradske ulice i koji je bio okružen javnim zgradama (kurijom – vijećnicom, državnomriznicom i gradskim zatvorom), dok je centar tamoš-

njeg sakralnog života bio kapitolij. On se nalazio naistaknutom, povišenom mjestu, ali je kompozicijskibio povezan sa forumom. Osim foruma i kapitolija,Rim je imao i mnogobrojne objekte sportskog i za-bavnog karaktera (trkališta, cirkuse, teatre, amfitea-tre, terme) i moglo bi se reći da je bio pravi „grad mu-zej“ (sl. 15.).

Prvi sveobuhvatni popis rimskog inventara iz4.st.pr.n.e. navodio je da Rim ima 6 obeliska, 8 mos-tova, 11 javnih kupelji, 2 cirkusa, 2 amfiteatra, 3 ka-zališta, 28 knjižnica, 1.790 palača, 46.602 insulae,290 trgovačkih skladišta, 18 foruma, 30 parkova i

vrtova, 10 000 kipova itd (Mumford, 1988, p. 237).Rimljani su kao i Atenjani živjeli intenzivnim javnimživotom i najveći dio svoga dana provodili na javnimgradskim prostorima (Milić I, 1994, p. 198), ali su, za

razliku od njih, veću važnost pridavali mjestima zamasovnu razonodu i zabavu te materijalnim dobrima.

Slika 15.Središnja zona imperijalnog RimaIzvor: Milić I (1994, p. 286.)

Na kraju opisa ovog povijesnog razdoblja, primjeću- jemo da se uglavnom radilo o drugoj fazi razvitka ce-ntra (Supek, 1987, p. 103). To su bili gradovi u kojima je političko-administrativno središte, poput agore iliforuma, s vremenom dobilo veći značaj od duhovnogsredišta, tj. akropole ili kapitolija. Profanost počinjesve više dobivati na značenju zbog sve veće potrebeza javnim životom koji je omogućen svim slojevimadruštva i gdje su svi jednaki, za razliku od pristupomograničenih sakralnih objekata. Time se i simbolikoncentriraju na sadržaje javnog života.

3.3. Islam

Slika 16.Shematski plan gradskog naselja Ghardaia u AlžiruIzvor: Milić II (1994, p. 296.) Ideja grada je jako dugo bila strana arapskim noma-dima, a jedna od prvih prijestolnica islamskih kalifa

bio je antički Damask. Islamski grad je općenito jednakompaktna, zaokružena, zatvorena cjelina, u kojoj sui privatne i javne zgrade zatvorene i ograene zidomkao zaštita od pustinjskog pijeska, pješčanih oluja i



interakcije 1


suhe i vruće klime koja prevladava u tim krajevima.Osnovna stambena jedinica je mahala, odnosnosvaka stambena grupacija koja se formira kao zajed-nica susjedstva. Ona čini središte oko kojeg se okup-ljaju ostali objekti javne namjene poput džamije,škole, česme, kupališta, groblja itd. i obično je ome-ena krivudavim i slijepim uličicama (Milić II, 1994, p.278) (sl. 16.).

Grad sam po sebi nije strukturiran po feudalnoj, vjer-skoj ili svjetovnoj hijerarhiji, niti se u njemu razvilagraanska klasa, već su sve bitne i osnovne funkcijedruštveno-političkog i religijskog života odreene naosnovi zajedničkih interesa graana.

Za islamski svijet je karakteristična stroga odvojenoststanovanja i ostalih javnih gradskih funkcija, jer Kuranpropisuje zatvorenost obiteljskog života i kult obitelji Milić II, 1994, p. 279). Poslovni i trgovački sadržaji

stoga formiraju posebne gradske četvrti, na koje sezatim nadovezuju kako profani, tako i kultni, sakralniobjekti, a glavni kriterij pri organizaciji je stroga od-vojenost javnog i privatnog prostora. Dakle, kriterijorganizacije gradskog prostora ovdje nije toliko sim-bolika, koliko religija. U središtu grada se nalazi ve-lika mošeja (džamija) (sl. 17.), koja svojom simboli-kom i raskošnim dimenzijama snažno dominira okol-nim gusto nabijenim gradskim strukturama, a u blizinimošeje je obično i bazar (trgovačka četvrt s robnimkućama, dućanima, javnim kupalištima, konačištimaitd.) (Milić II, 1994, p. 279).

Slika 17.

Pogled iz zraka na kraljevsku mošeju i dio kraljev-skog trga Meidan - i -šah u IshafanuIzvor: Milić II (1994, p. 300.)

3.4. Indija, Indokina i Indonezija

Na svim ovim područjima naeni su dobro sačuvaniostaci brojnih veličanstvenih hramova, cijelih gradovahramova i palača (sl. 18.), što nam pruža važneinformacije o javnom i religijskom životu tadašnjihstanovnika tih područja, ali i o njihovoj privatnoj sferi.Budući da od stambenih naselja i samih gradskih

struktura nije sačuvano gotovo ništa, možemozaključiti da se tamo iznimna važnost pridavala javnom, sakralnom aspektu života pa su se javniobjekti gradili od boljih graevnih materijala nego

stambeni te da se u privatnoj, intimnoj sferi vjerojatnozaziralo od nepotrebne udobnosti i monumentalnosti,zbog čega takvi prostori i nisu sačuvani.

Slika 18.Taj Mahal, IndijaIzvor: .placesidratherbe.com/ Taj%20Mahal.jpg

3.5. Kina

Slika 19.Peking, sjeverna prijestolnica KineIzvor: Milić II(1994, p. 348.)

Meu Kinezima je vladalo vjerovanje da je Kina kvad-ratična ploča koja pluta u moru unutar svemirskekugle pa se u skladu s time razvila i ideja o gradu kaodijelu opće harmonije univerzuma, podreenom za-

konima prirode (Milić II, 1994, p. 344). Kineski grad je zato geometrijski pravilan i hijerarhijski jasno stru-kturiran, a u samome središtu, takoer opasane zi-dom, nalaze se carske palače i centralne uprave, tzv.




«unutrašnji, zabranjeni grad» (sl. 19.). Pristup zabra-njenom gradu nije bio moguć običnom graaninu, štogovori o vrlo strogoj hijerarhiji unutar društva.

Peking je vrlo jasan primjer primjene pravila kineskegeometričnosti i pravilnosti te doktrine Feng- Shuija,

prema kojoj grad mora odražavati kozmičke zakoni-tosti. Kineska arhitektura izvršila je veliki utjecaj i naurbanistiku Japana i Koreje.

3.6. Japan

Japanska arhitektura je poznata po visokom stupnjureceptivnosti, odnosno usvajanju vanjskih utjecaja(uglavnom iz Kine). Gradovi su sami po sebi od veli-kog značaja za tu zemlju, jer je cjelokupna povijestJapana i njegovih dinastija kronološki sistematizirana prema gradovima koji su bili središta pojedinih epoha

(Milić II, 1994, p. 355). Japanski je grad strogo geo-metričan po uzoru na Kinu (sl. 20.), što odražava i jednako strogo hijerarhizirano klasno društvo s nas-ljednim plemstvom na čelu. Graevinski materijal je uprošlosti uglavnom bio drvo, zbog važnosti očuvanjapovezanosti sa prirodom, ali danas prevladavaju mo-derni materijali i zapadnjačke kuće s pojedinim tradi-cijskim elementom.

Slika 20.Nara, prva prijestolnica JapanaIzvor: Milić II (1994, p. 358.)

3.7. Srednji vijek

Crkva je u srednjem vijeku zauzimala primarno mje-sto u procesima geneze grada (Milić II, 1994, p. 71),

bila je glavni pol koncentracije i žarište gradskog ži-vota (sl. 21.). Njoj nasuprot nalazilo se svjetovno sre-dište (trg), koje očitovalo kolektivnu svijest graana, au njenoj neposrednoj blizini s vremenom su počele

nicati palače trgovačkih gilda i velebne burze, koje suistodobno bile gradske vijećnice i veliki poslovni cen-tri. Ukupan javni život graana odvijao se u tom, isto-vremeno crkvenom i svjetovnom, središtu grada.

Slika 21.Grad Delft Izvor: Milić II (1994, p. 171.)

Tek u kasnom srednjem vijeku dolazi do izraženijegizdvajanja staleža veletrgovaca, bankara, brodovlas-nika, poduzetnika i veleposjednika, koji postaju domi-nantni i osim ekonomskog, preuzimaju i političko ikulturno vodstvo u gradovima. Oni postaju i vlasnicinajbogatijih kuća i palača na glavnim trgovima i uli-cama, a na te elitne dijelove grada se nadovezujuostali reprezentativni trgovačkih i poslovnih sadržaja

(burze, banke, mjenjačnice, poslovna predstavništva,trgovačke agencije itd.) kao što prikazuje slika 22.

Slika 22.Zračna snimka glavnog trga Rymek Glówny uKrakowuIzvor: Milić II (1994, p. 167.)

Što se stambene arhitekture tiče, kod izgradnje sred-njovjekovne kuće jasno su vidljive geografske razlikeu materijalu (sjeverno od Alpa drvene, na Sredozem-lju kamene kuće, a u sredini upotreba nosivekonstrukcije i opeka), a općenita im je karakteristika



interakcije 1


krajnja jednostavnost konstrukcije i racionalni raspo-red u skučenim okvirima parcele. Novost u ureenjustambenog prostora je jedinstvo mjesta rada i stano-vanja pa su se tako u obrtničkoj kući u prizemnomdijelu nalazile radionice, a u trgovačkoj trgovine (MilićII, 1994, p. 150-151).

Sa sve većim ekonomskim razvojem i rastućim zna-čajem trgovine, centar se u srednjem vijeku počeorazvijati u smjeru administrativno-trgovačko-industrij-skog središta (Supek, 1987, p. 103). S vremenom jesve više rastao broj reprezentativnih trgovačkih iposlovnih sadržaja, koji su bili simboli ekonomskemoći i snage grada i u čijoj su veličini i ljepoti graanimogli uživati boraveći na javnim gradskim prostorima.Iz praktičnih razloga, ti su se mnogobrojni profaniobjekti smještali u samo središte grada te se miješalisa objektima sakralnog života.

3.8. Renesansa i barok

Slika 23.Par iz - Rue de Rivoli, najvažnija gradska arterijaIzvor: Milić III (1994, p. 207.)

U doba renesanse dolazi do ponovnog preporodaantike, nakon što je srednjovjekovna Crkva antičkesimbole proglasila nemoralnim i zabranila ih. Glavnainspiracija većinom je grad Rim. Praktički sva gradnjai dalje počiva na srednjovjekovnom planu ulica, unu-tar zidina srednjovjekovnih gradova, a sama obnova iproširenje gradova odnosi se uglavnom na gradnjunovih javnih graevina, palača, crkava i trgova.

U baroku, pak, nestaje srednjovjekovna raštrkanost idecentraliziranost, a otvorenost, jasnoća i formalnired postaju glavna obilježja gradova. Pariz je praviprimjer te nove urbanistike. U to se vrijeme tamograde monumentalna zdanja i raskošne feudalne re-zidencije, ruše se stare okolne zgrade i probijaju noveulice, otvaraju se trgovi i grade novi javni gradski pro-stori i cijeli stambeni kompleksi te se ruše zidine i

bastioni pretvaraju u prostrana šetališta/bulevare.

Najveći simbol i glavni element baroknog grada jeavenija, koja je zajedno s novouvedenim vozilima nakotače omogućila brže kretanje, dinamičnost i ubrza-niji životni tempo u gradu, ali i stvorila mnogo praznog

prostora (razvoj agorafobije) (sl. 23.). Osim što je od-reivala izgled javnih prostora i objekata, avenija jepostala i osnovna jedinica planiranja stambenih čet-vrti jer im je odreivala i oblik i dubinu. Svi sadržajiurbanog života podreivali su se vanjskoj estetici.Razvoj prometa i nastanak avenije takoer su do-datno ojačali i društvenu segregaciju u gradu, jer suse sada bogati vozili ulicom i s visoka gledali na si-romašne pješake. Za razliku od toga, u srednjem vijeku su se svi slojevi miješali na ulicama i hijerarhijana javnim prostorima nije toliko dolazila do izražaja(Mumford, 1988, p. 375).

Slika 24.Presjek kroz jednu kuću karakterističnu za istočni dioulice Rivoli, koji slikovito prikazuje socijalnu stratigra-fiju njezinih stanovnika, od portira u prizemlju i bele-tage u prvom katu do sirotinje i bohemije u potkrovljumansardeIzvor: Milić III (1994, p. 207.)

No, zajedno sa rastom grada raste i nepremostiv dru-štveni jaz i nejednakost meu stanovništvom, a nez-drave i mračne sirotinjske četvrti i predgraa niču




brže i nekontroliranije od raskošnih avenija i luksuz-nih kvartova. Možda baš iz tog razloga, sva su nas-tojanja urbanista tada bila koncentrirana isključivo nauljepšavanje grada – estetika javnih prostora je bila uprvom planu, a monumentalna arhitektura, veliki tr-govi, bulevari i promenade bili su samo vanjsko lice,fasada iza koje se skrivala bolesna struktura grada isiromaštvo. Zbog sve veće pretrpanosti počinje i sis-temska izgradnja visokih stambenih zgrada (uglav-nom drvenih četvero- i peterokatnica loše kvalitete),što samo još više pogoršava već ionako lošu stam-benu situaciju, kao što slikovito prikazuje slika 24.Stanovi su prenatrpani, nema igrališta za djecu, kaoni dovoljno svjetla i zraka, a stanarine su previsoke.Za kuće bogatih u to vrijeme tipično je odvajanjedoma od radnog mjesta. Dom postaje, mjesto za jeloi primanje gostiju i mjesto odgajanja djece, odnosnoprava «privatna kuća», u kojoj se ne obavljaju nikakvi

poslovi (Mumford, 1988, p. 387-388).

3.9. Industrijalizacija

U 19. se stoljeću zbog sve veće gustoće stanovništvapočela intenzivnije iskorištavati zemlja pa se zbogpomanjkanja stambenog prostora provodila parceli-zacija na manje dijelove. Zbog prenapučenosti, ali izbog razvoja masovnog prometa stambeno se nase-lje sve više žrtvuje prometnoj aveniji.

Glavni elementi u novom urbanom kompleksu bili sutvornica, željeznica i slum (sirotinjska četvrt) (Mum-

ford, 1988, p. 463) koji čine okosnicu novog industrij-skog grada i u slobodan prostor izmeu njih se uba-cuju svi ostali gradski sadržaji. Takvom gradu ne-dostaju institucije koje čovjeku omogućavaju druš-tveni život i interakciju s drugima, a umjetnost i religijashvaćaju se kao obični ukrasi bez posebno velikogznačaja. Prikaz jednog takvog tipičnog industrijskoggrada vidljiv je na slici 25.

Slika 25.Industrijski grad u Velikoj Britaniji

Izvor: .curriculum.edu.au/.../ images/ls3fq2_3.gif

Grad se takoer zbog lakšeg upravljanja i kontrolira-nja počinje zonirati, što samo dodatno pojačava dru-

štvenu segregaciju na buržoaziju, srednji sloj i radni-čku klasu. Tipičan opis jedne industrijske stambenečetvrti u industrijsko doba je: mračne ulice i tamniputeljci puni smeća, pomanjkanje otvorenog prostoraza vrtove i dječja igrališta, uski prozori, polovica sobabez direktnog svjetla i ventilacije, smeće, nužnicismješteni u podrumu itd. Takvi nehigijenski uvjeti lakosu dovodili do razvoja raznih bolesti i organskih pro-mjena (rahitis, razne deformacije, kožne bolesti, bo-ginje, tifus, šarlah, difterija, tuberkuloza), što je do-datno otežavalo ionako težak život nižih slojeva(Mumford, 1988, p. 472) (sl. 26).

Slika 26.

Slumovi u BangkokuIzvor: www.tfa.ch/slums/ slums01-619.jpg

Prevelika zadimljenost i pretrpanost grada razlog sušto ljudi u to vrijeme počinju sve više bježati u još ne-zagaeno predgrae, čime polako započinje procesdezurbanizacije i raste popularnost zdravijeg, slobod-nijeg i neovisnijeg seoskog života izvan grada. No,stalnim rastom gradova predgraa se počinju sveviše udaljavati od njih pa uživanje u mirnoj i zelenojprovinciji ubrzo postaje privilegija višeg društvenogsloja, koji posjeduje prometna sredstva neophodnaza odlazak u te predjele.

Zbog novostvorenih uvjeta života u gradu, a opet upraktične svrhe, u doba industrijalizacije se uz glavnigradski centar počinju razvijati i manja financijska,trgovačka i administrativna središta koja zadovolja-vaju većinu osnovnih potreba stanovništva u okolici.Unatoč tome, koncentracija glavnih simbola ipak jeostala u najstarijem dijelu grada, u staroj historijskoj jezgri, koja je zadržala svoju važnost i integrativnikarakter kao prostor zajednički svim graanima i bo-gat simbolima karakterističnima za njihov grad.

3.10. Moderno doba

Nova urbana pojava danas je opće širenje masegrada i stvaranje konurbacija (aglomeracija industrij-skih gradova ). One nisu prostorno ograničene niti se



interakcije 1


razvijaju oko jedne stare historijske jezgre (Mumford,1988, p. 475), nemaju čvrstih središta niti efikasnepolitičke organizacije, već postoje kao relativno nedi-ferencirano urbano tkivo, bez čvrste jezgre i odree-nih granica. Današnji velegrad, poput grada Mexicana slici 27., izgubio je formu i autonomnost, a zapo-čeo je i trend stvaranja tzv. «nevidljivog grada», kakoga naziva Mumford, odraza stvarnosti jednog novogsvijeta bez granica i prostora, omogućenog razvojemnovih tehnologija (Mumford, 1988, p. 570).

Slika 27.Grad MexicoIzvor: www.zanzig.com/travel/ m005/image49aa.jpg

Danas, centar grada odreuju objekti sa socijalno-integrativnom funkcijom (Supek, 1987, p 103). Uglav-nom su to mjesta koja su povijesno imala neki sak-ralni ili administrativno-trgovački značaj, a sada supoprište javnog okupljanja i bivanja gdje ljudi voleboraviti „ni zbog čega“ i jačati svoj kolektivni identitet.Zbog njihovog simboličkog i orijentacijskog karaktera, prisutnost na tom mjestu je samodovoljna (Rogić,1991, p. 92).

Rudi Supek kritizira današnje vrijeme i način na kojidanašnji čovjek živi. On kaže kako ovo modernodoba karakterizira funkcionalistička segregacija sta-mbenog i radnog prostora, čime prestaje stvarnokretanje čovjeka kroz gradski prostor i uživanje u

gradskom pejzažu te javnim prostorima i objektima.Taj trend potaknut je postojanjem velike prometnemreže kojoj je zadatak čovjeka što brže prebaciti iz jednog prostora u drugi, bez ikakvog stvarnog konta-kta sa okolinom i gradskim prostorom kroz koji prolazi(Supek, 1987, p. 136).

4. Zaključak

Kao što se vidi iz ovog detaljnog prikaza razvojagrada kroz povijest i kulture, javnim se prostorimaoduvijek pridavala veća važnost nego privatnim.

Razlog tome je simbolički i integrativni karakter javnihprostora na kojima graani izgrauju i učvršćuju svojkolektivni identitet, neophodan za stabilan i uravnote-žen život u gradu. Osim toga, graanin na javnom

prostoru voli boraviti jer je taj prostor jednako dostu-pan svima, bez obzira na sloj i socioekonomski sta-tus.

Takoer smo zaključile da je gradska topografija od-raz društvene hijerarhije i postojećih odnosa moći u

društvu te da se iz nje može iščitati cjelokupna povijest toga grada, njegove kulture, klasnih odnosa, ide-ologije itd.

Iako smo rad započele mišlju da je nejednaka raspo-djela simbola i važnosti različitih gradskih javnih i pri-vatnih prostora nepravedna, shvatile smo da beztakve diferencijacije gradskog prostora ne bi postojalamogućnost društvene integracije ili bi ona bila mini-malna. Javni prostori tome služe te zato opravdanoimaju veći značaj.

Citirana literatura:

Čaldarović, Ognjen: Društvena dioba prostora. Prvoizdanje. Zagreb: Sociološko društvo Hrvatske, 1989.

Milić, Bruno: Razvoj grada kroz stoljeća I.Drugo izda-nje. Zagreb: Školska knjiga, 1994.

Milić, Bruno: Razvoj grada kroz stoljeća II.Drugo iz-danje. Zagreb: Školska knjiga, 1994.

Milić, Bruno: Razvoj grada kroz stoljeća III. Drugoizdanje. Zagreb: Školska knjiga, 1994.

Mumford, Lewis: Grad u historiji. Njegov postanak,njegovo mijenjanje, njegovi izgledi. Drugo izdanje.

Zagreb: Naprijed, 1988.Rogić, Ivan: Periferijski puls u srcu od grada. Zamkerevitalizacije. Prvo izdanje. Zagreb: Sociološko druš-tvo Hrvatske, 1991.

Supek, Rudi: Grad po mjeri čovjeka. S gledišta kultu-rne antropologije. Prvo izdanje. Zagreb: Naprijed,1987.

www.greeceathensaegeaninfo.com/a-greece-travel-destination-map-corinth.htm

www.placesidratherbe.com/ Taj%20Mahal.jpg

www.curriculum.edu.au/.../ images/ls3fq2_3.gif www.tfa.ch/slums/ slums01-619.jpg

www.zanzig.com/travel/ m005/image49aa.jpg

Documents

Javni i Privatni Prostori Kroz Povijest i Kulture