ŠTO JE JAVNOST?Javnost je sfera privatnih ljudi okupljenih u publiku koja međusobno komunicira o društvenim problemima i potrebama. Postoji više vrsta javnosti (kulturna, politička, sportska, lokalna, svjetska, stručna…). Jednostavno rečeno: Javnost – sfera privatnih ljudi okupljenih u publiku. Publika – komunicira i time formira javno mnijenje.Iz ovoga se jasno vide i SASTAVNICE JAVNOSTI: 1.publika – subjekt javnosti/ 2.komuniciranje – sporazumijevanje publike/ 3.javno mnijenje – glas javnosti, iskazuje stajališta te publike (velikog broja ljudi) koja se tijekom komuniciranja usuglašava

Habermas, javnost vidi kao sferu privatnih ljudi okupljenih u publiku koja u kritičnom polju napetosti između države i društva djeluje kao organ samoposredovanja građanskog društva s državnom vlasti koja odgovara njegovim potrebama.

Javnost je u zoni između društva i države komunikacijski posrednik.Javnost je fluidna, neinstitucionalizirana, ali ima veću moć od najmoćnijih institucionaliziranih funkcija vlasti.U javnosti se raspravlja o općim stvarima, o kojima publika komentira s privatnog aspekta.Demokratska jr kategorija, funkcionira samo u demokraciji.

U demokratskom poretku javnost je zadobila funkcije nadzora i utjecaja na vlast koje nitko i ništa ne može zamijeniti - iako nije dobila institucionalnu ulogu u procesu vladavinskog odlučivanja, već je ostala izvan sustava vlasti, na javnost se u demokraciji itekako računa - ni jedan drugi politički mehanizam ne može omogućiti građanima bolji uvid u regulativnu praksu vlasti, niti veći komunikacijski utjecaj na njeno djelovanje

Pred javnošću se teško može išta sakriti, ona iznuđuje odgovornost koju bez nje većina političara zasigurno ne bi osjećala, ne daje premoć ni jednom od dvaju najvažnijih subjekata politike, ni nositeljima funkcija vlasti ni građanima - nositelji funkcija vlasti imaju stvarnu nadmoć nad publikom građana, ali to im nije omogućila javnost već neki drugi mehanizmi društvenog života - javnost pripomaže građanima u ograničavanju te nadmoći - bez javnosti bi nositelji funkcija vlasti zasigurno imali još više moći i još manje odgovornosti

*javnost čine 2 sfere-JAVNOPRAVNA SFERA I PRIVATNO PRAVNA SFERA U javnopravnoj sferi vlasti politički su odnosi posve definirani,a u privatno pravnoj sferi društvenog života ljudi su privatne osobe i njihove odrednice nisu regulirane javnim pravomJavna su znanja kojima je pristup slobodan i komunikacije koje svatko može slijediti ili u kojima može sudjelovati. Privatne, povjerljive ili tajne su odgovarajuće stvari ili aktivnosti koje nitko nepozvan ne može promatrati niti za njih znati; to se jednako odnosi na znanja ili komunikacije s ograničenim pristupom.

2)Javni ljudi – privatni ljudi?Svaki čovjek ima dvije osobnosti: JAVNOPRAVNU (budu izabrani- politička vlast) i PRIVATNO PRAVNU (biraju – građansko društvo)/ takvo ustavno jamstvo razvilo se u LIBERALNO GRAĐANSKOJ JAVNOSTI Privatni ljudi – je publika liberalne građanske javnosti. Privatni su ljudi akteri privatne sfere društvenog života koje obuhvaća građansko društvo u užem smislu.

1

Komuniciranje u javnosti činimo kao privatne osobeMisleći subjekti javnosti su PRIVATNOPRAVNE OSOBE JAVNOPRAVNE OSOBE raspravljaju na osnovi znanja i informacija (mediji)Svi imaju pravo javne riječi – i to kao privatne osobe.Može se uporabiti kada se hoće i kako hoće.

* Mehanizmi utjecaja na vlast: 1)glasovanje - biranje predstavnika u vlasti/ 2)pravo javne riječi - omogućuje privatnim osobama da tijekom mandata kažu što misle o regulativnom radu vlasti

ŠTO JE JAVNO MNIJENJE?Javno mnijenje je glas javnosti i rezultat je međusobnog komuniciranja pripadnika publike javnosti koja njime iskazuje svoja stajališta i prosudbe o relevantnim pitanjima društvenog život. Mišljenje je građana nastalo javnim komuniciranjem.

Dvije su osnovne struje kod definiranja javnog mnijenja: sociološka, koja tvrdi da je javno mnijenje kolektivni duh ili svijest i psihološka, koja kaže da je jedan čovjek jednak jednom glasu. Postoje ozbiljne primjedbe za obje teze, a Truman ih pokušava ujediniti definirajući javno mnijenje kao agregat pojedinaca koji kroz diskusiju oblikuju javnost.

Javno mnijenje mora imati sljedeće činioce:Predmet: socijalno narušena situacija koja iskustveno tangira individuu u društvenoj grupi;Subjekt: društvena grupa - politička javnost;Rezoniranje: promišljanje i iznalaženje rješenja za poremećenu socijalnu situaciju kroz sučeljavanje različitih mišljenja (ako ima jednodušja, nema javnog mnijenja) javno mnijenje mora biti u diskusiji, sporu, sukobu i imati mogućnost izbora;Kristalizacija: formiranje dominantnog mišljenja koje nudi rješenje situacije;Akcija: ponašanje društvene grupe u odnosu na problem i dominantno mišljenje.

Javno mišljenje za razliku od individualnih može imati različita značenja:1. mišljenja koja se izriču javno2. mišljenja koja se odnose na predmet javnog interesa3. mišljenja koja u duhu istraživanja javnog mišljenja, zastupa široka javnost

Političari govore i utječu na javno mnijenje.*za političare javno mnijenje je pokazatelj „rejtinga“*2 funkcije javnog mnijenja (politička funkcija javnosti): a)LEGISLATIVNA (zakonodavna funkcija – posredstvom nositelja vlasti)b)KONTROLNA (javno mnijenje promatrača koji o djelovanju onih na vlasti SUDE)

* JAVNO MNIJENJE utječe na vlast; a)MORALNI UTJECAJ (izriče negativne sudove)b)NEIZRAVNI UTJECAJ (sankcioniranje na izborima)

-reakcija javnog mnijenja na regulativnu praksu vlasti i ponašanje nositelja njenih funkcija može biti: negativna (neslaganjem i kritikom), pozitivna (suglasnošću i potporom) i neutralna (“primili na znanje”) – u praksi najčešće je negativna.- vlast ne može ispuniti sve što publika od nje očekuje i zato njene odluke, mjere i postupke uvijek prima s oprezom i nepovjerenjem

2

-javno mnijenje jače reagira na ponašanje političara, nego na njihovu politiku – kad reagira na politiku, onda jače reagira na sredstva i metode kojima se služi nego na ciljeve koje želi postićiJavno mnijenje – privatno mnijenje?*javno mnijenje nikada nije mnijenje svih građana već samo nekih koji se pojavljuju kao predstavnici publike*mediji imaju snažan utjecaj na oblikovanje i očitovanje javnog mnijenja*privatni ljudi slobodnim javnim komuniciranjem iskazuju i oblikuju svoje javno mnijenje, ali ga ne ugrađuju u državnu odluku sami, već to u njihovo ime čine nositelji funkcija vlasti koji na temelju samostalnih ovlasti imaju pravo učinit što žele s javnim mnijenjem.

ŠTO JE POLITIČKA JAVNOST?u svakodnevnom govoru čim netko spomene riječ javnost svi prvo pomisle na političku – istina je da polititička javnost u svoju publiku uspijeva okupiti puno više ljudi nego neka druga. *POLITIČKA JAVNOST je masa koja se prelijeva u publiku ili javnost i partner je u borbi sa političarima. To je oblik grupiranja koje se dobije kroz aktivni odnos individua ili grupa prema politici. Politička javnost raspravlja o politici/ proizlazi iz LITERALNE JAVNOSTI - model u kojem javnost raspravlja o nekim odlukama (kavane, crkve, okupljanja ... ) , ali ne donosi odluke već samo predstavnici vlasti donose odlukeZa pripadnost javnostima (sportskoj, naučnoj, religijskoj…) potrebno je znanje ili vještina, a za pripadnost političkoj javnosti potrebna je opća volja i svako joj može pristupiti. Političkoj javnosti treba sloboda pojedinačne volje, udruživanje, kontrola i vrednovanje javnog ponašanja, nesankcioniranje iznošenja stavova, opozicija vlasti, nezavisnost i ukidanje tajnosti.

-iznuđene ostavke vladajućih političara indiciraju veliku moć javnosti-za političara je najteži gubitak vlasti, a do toga može doći na 2 načina: izbornim neuspjehom ili iznuđenom ostavkom – smatrajući obnašanje funkcije vlasti vrhuncem svog polit.uspjeha koji podrazumijeva visoku plaću, privilegiranu mirovinu, dodatne prihode iz članstva u kojekakvim odborima itdJavnost političarima ne presuđuje na temelju zakona već neformalnih pravila i normi društ.života, običaja, ukusa i moralnih uvjerenja zajednice *pritom ne primjenjuje uvijek iste kriterije i ne zahtjeva jednaku odgovornost – zato ni svi političari na prozivke iz javnosti ne reagiraju na isti način

► Reakcija javnog mnijenja na vlast i ponašanje nositelja funkcije vlasti može biti:a)Negativna- neslaganjem i kritikomb)Pozitivna- suglasnošću i potporomc)Neutralna- primili na znanje- U stvarnosti je najčešće negativna. Pozitivne reakcije vladajućoj politici su rijetke i tada najčešće kao izraz neslaganja s nečijom kritikom vlasti. Javno mnijenje ima negativan odnos prema vlasti. Vlast ne može ispuniti sve što publika od nje očekuje i zato njezine odluke i postupke publika javnosti uvijek prima s oprezom i nepovjerenjem. Građani misle da nositelje funkcija vlasti zanima najviše njihova vlastita korist (pr. povlaštene mirovine), a ne opća dobrobit. Javno mnijenje jače reagira na ponašanje političara, nego na njihovu politiku. Publika javnosti više pozornosti posvećuje političkom ponašanju nositelja funkcija vlasti, nego njegovim odlukama jer:- Ljudska osoba je puno zanimljivija od apstraktnih stvari odlučivanja.

3

-Većina publike je laička bez dovoljno znanja o državnom odlučivanju, te više pozornosti posvećuju ponašanju državnih osoba.Javno mnijenje utječe na vlast moralnim utjecajem i neizravnim utjecajem (izbori, pretpostavka je da na izborima birači sankcioniraju mnijenje o politici i političarima).

Komunikacijski najaktivniji su političari i novinari (a ne građani); javna komunikacija je komunikacija političara i novinara, a ljudi tu samo slušaju.

U KOJIM UVJETIMA MOŽE FUNKCIONIRATI POLITIČKA JAVNOST?Za postojanje političke javnosti neophodno je omogućiti:

- slobodu pojedinačne volje da zastupa i iznosi stavove koji su značajni za njenu političku egzistenciju,

- slobodu odlučivanja i ulaženja u različite institucionalno-organizacijske oblike kako bi se zastupali interesi grupa,

- kontrolu i javno vrednovanje istupa i namjera predstavnika društvene vlasti od strane pojedinaca i grupa,

- da se poštuje procedura pod kojom pojedinačni i grupni interes mogu postati opća volja,

- poštivanje principa javnosti političke prakse,- da se sistemom tajnosti ne proteže na sferu političke prakse kada to odgovara

predstavnicima vlasti,KOJI SU KRITERIJI ZA ODREĐIVANJE PREDMETA JAVNOG MNIJENJA?

- stupanj znatiželje javnog mnijenja za određenu pojavu,- mogućnost prepoznavanja problema- kontroverznost problema- osposobljenost javnog mnijenja - stupanj demokratičnosti- obrazovanost i informiranost javnog mnijenja.

UTICAJ MEDIJA NA STVARANJE JAVNOG MNIJENJA?

„Novine su izmišljene da bi se kreiralo javno mnijenje“.(Benito Musolini)Kvaliteta javnosti ovisi o informacijama koje njegova publika dobiva i kako o njima raspravlja, stoga njezinu kritičnu točku čine mediji jer su postali najvažniji izvor informacija i sredstvo za izražavanje javnog mnijenja.

Medijska moć na publiku ne djeluje trenutačno ni izravno, nego usporeno i neizravno i to na različite komponente njezine svijesti. Stoga se više govori u utjecaju , nego o moći medija. Međutim, činjenica je da je utjecaj samo blaži oblik moći, tako da je ispravno upotrijebiti i jedan i drugi izraz.

U suvremenom svijetu javno komuniciranje se uglavnom odvija posredstvom medija.*MEDIJ (po-srednik): je sredstvo koje poruku komunikatora prenose do komunikanta (publike).*Medij nameću okvire komuniciranja*onaj tko kontrolira medije ima i vlast, *novinarstvo je u funkciji informiranja javnosti*mediji oblikuju poruku, oni su tvornice informacija*medije možemo definirati kao sredstva putem kojih komuniciramo*javna komunikacija je prebačena na medijsku, moć se preselila u medije, javna riječ više nije riječ publike javnosti već novinara

4

*novinari obavljaju funkciju posredovanja između javnosti i informacija, *publika javnosti ne može doći do informacija bez medija

Novija medijska istraživanja su svoju pozornost usmjerila pojedinim oblicima samostalnog medijskog djelovanja u procesu tvorbe simboličke politike, kao što su:

1. pseudodogađaji - akcije kojih ne bi bilo da nema masovnih medija - pres-konferencije, službene izjave, stranački skupovi i predstave i sl. – Iako su kreirani isključivo za komunikacijske potrebe, oni u politici dobivaju privid stvarnih događaja. Omiljeni su u svijetu politike, političarima služe kao "gratis reklama", a vole ih i novinari jer im lokaliziranjem, tajmingom, atraktivnim oblicima prezentacije i logističkim uvjetima, olakšavaju posao 

2. publicistički sukobi - konstruiraju posebnu komunikacijsku situaciju u kojoj sugovornici preko medija sučeljavaju svoja gledišta da bi za njih pridobili publiku javnosti - publika se opredjeljuje za pojedine sukobljene strane i njihova stajališta tako da publicistički sukobi pridonose polarizaciji u javnosti - u tim sukobima mediji djeluju dvostrukom ulogom, jednom informiraju o zbivanju, drugom potiču njihovo nastavljanje - taktika koju akteri publicističkog sukoba primjenjuju da bi pridobili publiku može biti ofenzivna ili defenzivna - ofenzivna pribavlja prednost poput one koja su u šahovskoj igri dobiva tempom, ali defenzivna pridobiva simpatije publike koja instinktivno staje na stranu napadnutog

3. agenda-setting funkcija medija mediji publici ne poručuju što, nego o čemu bi trebala misliti. Ali isticanjem jednih, a zapostavljanjem drugih tema mediji publici ipak sugeriraju ne samo o čemu je vrijedno misliti, nego i što bi trebalo misliti, jer što ljudi misle nije neovisno o tome o čemu misle.

Harry Pross razlikuje 3 vrste medija:1)Primarni – osobni oblici komunikacije (licem u lice): govor, geste, mimika, ples… 2)Sekundarni – tehnike prijenosa - pismo, glazba, tisak…3)Tercijarni – tehnike transporta - telefon, radio, film, tv…

►Pozitivni utjecaji medija na komunikacijski proces :1)Probili su prostorne i vremenske granice komuniciranja 2)Raznolikošću simbola/znakova, obogatili su percepciju i doživljaj zbiljnosti3)Najširoj publici laika otvorili pristup svim oblastima znanja i kulture4)Pridonijeli boljem razumijevanju među različitim kulturama i narodima.5)Olakšali prijenos tehničkih i drugih dostignuća iz razvijenih u nerazvijene dijelove svijeta6)Nadomjestili društvene veze pokidane suvremenim načinom života i popunili drugovrsne psihološke praznine «gomile usamljenika».

►Negativni utjecaji medija na komunikacijske procese:1)Depersonalizirali su javno komuniciranje2)Davateljima poruka su povećali komunikacijsku prednost, a publici smanjili mogućnost da na njih reagira na isti način3)Između publike i komunikatora mediji su osigurali posrednike, novinare i njihove poslodavce 4)Između ljudi i njihove okoline, prirodne i društvene, mediji su podigli simbolički zid na kojem zaostaje neposredno iskustvo života.

5

*Svaka vrsta medija govori jezikom svojih simbola. TV je multimedijalni medij koji govori zvukom, slikom i govorom.

* Mediji imaju snažan utjecaj na ponašanje ljudi-na svjetonazor, na filozofiju života, na poimanje svijeta. * Mediji utječu ne samo na spoznaje i ponašanje ljudi već i na kulturu i mišljenje ljudi.* TELEVIZIJA: mijenja odnos ljudi spram okoline, ima svoj kod, jezik medija formira svijest i ponašanje ljudi, razlika između knjige i TV-a je jako velika (čitajući moraš zamišljati, TV odmah sve vidiš).

►MASMEDIJSKO komuniciranje je: opsežno/ jednosmjerno/ asimetrično- prednost komunikatora/ neizravno i anonimno/ proračunato/ standardizirana sadržaja

*Masovna komunikacija podrazumijeva posredovanje informativnih, regulativnih i stimulativnih poruka do anonimnog mnoštva ljudi. *Masovnu publiku zanima senzacija, a ne informacija, uzbuđenje, a ne racio. *Zbog toga visoku nakladu, slušanost i gledanost medija jamči seksualnost, kriminalitet i sentimentalnost (sapunice).

*Jezik tiska oblikuje literarnu svijest, a radijskog zvuka i tv slike audiovizualnu svijest.

*LITERARNA SVIJEST- analitička je, kritička, logička, sistematička, ne zadovoljava se neargumentiranim odgovorima. *U njoj su istina i argument važniji od atrakcije i dojma. Publika je primala političke poruke, ali ih nije prihvaćala zdravo za gotovo s kontekstom zbiljnosti.

*AUDIOVIZUALNA SVIJEST Audiovizualan jezik se bitno razlikuje od verbalnog po tome što je više asocijacijski, konotivan i nestrukturiran, a manje logičan, jasno definiran i distinktivan.

*Čovjek je biće očiju, 83% svega što zna prikupio je gledanjem, 7% slušanjem, ostalo na drugi način. Medijska slika nije ona koja se dobiva vlastitim okom, već umjetno oko.

TRI SPOZNAJNA STUPNJAMNIJENJE – mišljenje u koje nismo subjektivno potpuno uvjereniVJEROVANJE – subjektivna uvjerenost, ali nema objektivne zasnovanostiZNANJE – puno subjektivno uvjerenje objektivno zasnovano

MASA je aglomeracija individua, nema utjecaj na vlast i fluidna je. Svaki čovjek u masi djeluje iz vlastitih pobuda i interesa.Bez obzira što ona nije organizacijski povezana, ona može u danim kriznim situacijama napetosti biti pokrenuta na burne i demokratske reakcije i postupke. To je razlog zašto vlade i političari vrlo često ugađaju masama i manipuliraju njima. Ona je latentna socijalna sila, jer se njome najlakše vlada i ugađa.GOMILA je skup ljudi na ograničenom prostoru, koji pod utjecajem više iracionalnih i emocionalnih faktora dolaze do naročitog uzbuđenja i akcije. Čovjek u gomili gubi svako kritičko shvaćanje i samokontrolu. Ulazi u odnos s drugim članovima gomile i ponaša se u

6

skladu s kolektivnim impulsom koji dominira i kojem se on podčinjava. Razliku se od mase jer se njome ne može upravljati.Masa i gomila sa stanovišta psihologije mogu biti: panična (u požarima, zemljotresima i sl.), ekspresivna (na karnevalima, mitinzima) i agresivna (u linčovanjima).PUBLIKA je skup ljudi na ograničenom prostoru i vremenu, koji su povezani zajedničkim interesom.

 

1.      JAVNOST POLISA – uzor o kakvom su sanjale sve velike teorije demokracije, a građanska javnost se smatra njenim legitimnim povijesnim nasljednikom – to je bila javnost slobodnih građana koji su se okupljali na otvorenom prostoru gradskog trga da bi raspravili o relevantnim pitanjima političkog života i svojim zajedničkim mišljenjem (javnim mnijenjem) formulirali državne odluke – Habermas: “Javnost se konstituira u razgovoru (lexis), koji može poprimiti i oblik savjetovanja ili suda, jadnako kao u zajedničkom činjenju (praxis), radilo se o vođenju rata ili borbenim igrama” – njena ograničenja: personalna (stranci, robovi i žene nisu uživali status slobodnih građana) i sadržajna (u javnosti se nije raspravljalo o temama iz egzistencijalne oblasti kućnog gazdinstva, oikosa)

2.      FEUDALNA REPREZENTATIVNA JAVNOST – nije ni bila prava javnost u značenju “socijalne sfere” u kojoj podanici slobodno iskazuju svoje prosudbe o vladajućoj politici, već obilježje statusa koji plemići prezentiraju pred nijemom i na bespogovornu poslušnost prinuđenom publikom – ovu (ne)javnost Habermas spominje zato što se neke njene značajke ponovno pojavljuju u javnosti suvremenog postindustrijskog masovnog društva

3.      LIBERALNA GRAĐANSKA JAVNOST – modelirana kao izravna negacija feudalne – način njenog djelovanja i političke funkcije zadane su modelom društvenog i državnopolitičkog poretka čija organizacijska rješenje obuhvaćaju:

a)      ustavno jamstvo “prirodnih” privatnih i javnih prava državljana (čovjeka i građanina)

b)      institucionalno i formalnopravno razgraničenje javnopravne sfere političkog života (vlasti, države) i privatnopravnesfere društvenog života (društva, građan.društva)

c)      predstavnički sustav vlasti u kojem narod (demos ili zajednica građana kao javnopravnih osoba, citoyena) uživa status suverena, ali funkcije vlasti obnašaju njegovi zastupnici koji svoj mandat moraju redovito podvrgavati izbornoj provjeri

d)      podjelu ovlasti i međusobni nadzor 3 grane vlasti: zakonodavne, izvršne i sudskee)      obvezu svih tijela i nositelja funkcija vlasti na primjenu načela publiciteta u svim

oblicima svog vladavinsko-političkog djelovanjaf)        jednako pravo državljana na slobodno javno izražavanje mišljenja o pitanjima od

općeg interesa

7