JELEN U NAŠIM LOVIŠTIMA - lovackisavez-hb.ba 101.pdf · Dobra vam kob u lovu, neka vas čuva i prati sveti Hubert, naš zaštitnik. Slavko Marin, predsjednik Lovačkog saveza Herceg

Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne i Kinološkog saveza Herceg-Bosne

STUDENI - PROSINAC 2015. GOD. XVIII. • BR. 101

SVEČANOST U POVODU 100. BROJA HOOP!-A

Ogrlica od stotinu bisera

JELEN U NAŠIM LOVIŠTIMA

Sretan Božić i nova, 2016. godina!

3www.lovackisavez-hb.ba

KUPRES - SVEČANOST U POVODU 100. BROJA HOOP!-A

HRVATSKO LOVSTVO - NACIONALNO BOGATSTVO

DIVOKOZA - KRALJICA PLANINSKIH VRLETI

JELEN U NAŠIM LOVIŠTIMA

SVETI HUBERT U LOVAČKIM UDRUGAMA

LOVAČKI BAL U VITEZU

HERCEGOVAČKA LIGA U LOVNOM STRELJAŠTVU

LOVNO-KINOLOŠKE NELOGIČNOSTI

Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 MostarTel.: 00 387 36 318 477 • Faks: 00 387 36 318 478 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.baZa nakladnika: Slavko Marin • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uredništvo: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Blago Lasić, Ivica Lučić, Tomislav Mihaljević, Dragan Naletilić, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado BošnjakPriprema za tisak: TIPORT, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija: Shutterstock, autori i arhiva SavezaGodišnja pretplata: BiH 25 KM, inozemstvo 45 KMPlaćanjem članarine u svojoj udruzi, članici Lovačkog saveza Herceg Bosne, automatski se postaje pretplatnikom na list.Žiroračun (KM): 3382202200225742 Unicredit banka • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 UniCredit bankaCijena oglasnog prostora: 1/1 stranice – 400 KM • 1/2 stranice – 200 KM • 1/3 stranice – 150 KM • 1/4 stranice – 100 KM1/8 stranice – 50 KM • 1/1 unutarnja stranica korica – 500 KM • 1/1 zadnja stranica korica – 600 KMUredništvo ne mora biti suglasno sa stavovima autora tekstova.

ISSN 1840-0647

IZ SADRŽAJA

04

07

09

12

18

26

34

43

Poštovani lovci i čitatelji našega „Hoop!-a“,pred nama su božićni i novogodišnji blagdani. To

je prigoda da svatko za sebe, a i naša organizacija u cjelini – Savez i članice, analiziramo što smo pla-nirali, a što smo uradili u ovoj godini i da sami sebi damo upit i odgovor jesmo li mogli više.

Sve s razlogom da bi u godini i vremenu koje je pred nama pronašli metode i mehanizme za uspješ-niji i učinkovitiji rad.

Božićno blagdansko ozračje upotpunjuje nas vje-rom i nadom u bolje sutra za sve nas i naše obitelji, a nova je godina nova šansa i izazov za okončati već započeto.

Ovom prigodom svim lovcima Lovačkog saveza Herceg Bosne u ime Upravnog odbora Saveza i u svo-je osobno ime želim čestit Božić, porođenje Isusovo te sretnu i blagoslovljenu novu, 2016. godinu.

Dobra vam kob u lovu, neka vas čuva i prati sveti Hubert, naš zaštitnik.

Slavko Marin,predsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne

4Broj 101, studeni - prosinac 2015.

Na Kupresu je u subotu 14. stu-denoga 2015. održana prigodna proslava u povodu izdavanja 100. broja časopisa Hoop!, glasila Lovačkog saveza Herceg Bo-sne i Kinološkog saveza Herceg-Bosne, čiji je prvi broj izašao 4. srpnja 1998. u Širo-kom Brijegu. Proslava svečanog jubileja upriličena je u hotelu „Adria-ski“, a nazočili su joj ute-meljitelji glasila Hoop!, članovi Upravnog odbora Lovačkog saveza Herceg Bosne, predsjednici, odnosno predstavnici člani-ca Lovačkog saveza Herceg Bosne, članovi

SVEČANO OBILJEŽENO IZDAVANJE 100. BROJA GLASILA HOOP!

Ogrlica od stotinu biserauređivačkog kolegija Hoop!-a, dopisnici i suradnici Hoop!-a, predstavnici sponzora i podupiratelja Hoop!-a, poslovni partneri, i naravno dragi gosti iz prijateljskih lovačkih i kinoloških saveza.Nakon himne Lijepa naša domovino i mi-nute šutnje za sve umrle lovce i lovce po-ginule u Domovinskom ratu članove Lo-vačkog saveza Herceg Bosne, kako i priliči gostoljubivom domaćinu, na početku je sve pozdravio predsjednik Lovačkog sa-veza Herceg Bosne Slavko Marin, ističući povijesno značenje utemeljenja Hoop!-a, značenje lovne struke i znanosti, te veliki doprinos Hrvatskog lovačkog saveza: „Naš je list jedan od stupova na kojima stoji naš

lovački savez. Drugi je stup naše članstvo, a treći stup, bez kojega ne bi bilo ni dva pret-hodna, ljubav je prema lovstvu i zato smo mi svi ovdje okupljeni kao volonteri i ljudi koji jednostavno u ovome segmentu dopri-nosimo zajednici onim sadržajima koje ova djelatnost sa sobom nosi“. Nakon predsjednika Marina uslijedilo je obraćanje Dragana Naletilića, glavnog urednika Hoop!-a, koji se u svome emotiv-nom govoru, na vrlo osebujan način, dota-knuo svega onoga što je vezano uz Hoop!, od njegova utemeljenja do današnjih dana.Govoreći o značenju utemeljenja Hoop!-a, Naletilić je istaknuo: „Tada je, kao i danas, bilo jako bitno vlastitom članstvu, ponaj-

piše IVICA LUČIĆ

Slavko Marin Dragan Naletilić Ivica Budor


IZ SAVEZA

prije hrvatskom lovcu, omogućiti pravu informaciju o gibanjima na bh. lovačkoj sceni. Bez Hoop!-a, to ne bi bilo moguće. Hrvatski lovac u BiH i njegov Savez, bez svoga bi se glasila našli u svojevrsnoj me-dijskoj blokadi, osuđeni na utjecaj medija koji su, blago rečeno, bili jako sumnjičavi prema legitimnim interesima hrvatskoga lovca u BiH i pitanje je u kom bi smjeru štošta u bh. lovstvu krenulo i kako bi danas bilo. Upravo u tome vidim povijesnu ulogu Hoop!-a“.O ulozi i značenju Hoop!-a kroz njegovih stotinu brojeva, o dobronamjernim i inim kritikama, te o čitateljstvu Naletilić je re-kao sljedeće: „U cjelini, ovih stotinu bro-jeva Hoop!-a neprocjenjivo je bogatstvo lovačke riječi i slike. Koliko je samo tu lo-vova, lovačkih večeri, sastanaka…, koliko streljačkih i kinoloških susreta i natjecanja, lovačkih priča, lovačkih sudbina…, koliko ideja i prijedloga… Hoop! je dosad dobivao uglavnom pozitivne ocjene, nerijetko i po-hvale. No nismo zbog toga euforični. Znam da ima i onih koji nas kritiziraju, nisu zado-voljni. Neki su jako radikalni, misle da nam Hoop! uopće ne treba. Cijenimo kritiku ako je dobronamjerna, ako nije motivirana nekim zaplotnjačkim i sebičnim interesi-ma. (...) Hoop! čitaju i žene, ponajviše su-pruge lovaca, čitaju ga i djeca. Na određeni način, Hoop! je obiteljski list. Ta činjenica povećava odgovornost svih nas koji sudje-lujemo u njegovu stvaranju. (...) Hoop! je omiljena tema razgovora i među našim lju-dima u inozemstvu, u dijaspori kako se to obično kaže. Osim u Bosni i Hercegovini, Hoop! se distribuira i čita u Hrvatskoj i u više drugih europskih zemalja, u Australiji, SAD-u, Kanadi… Nerijetko nam pišu ljudi iz inozemstva, oduševljeni što su u Hoop!-u pročitali nešto iz svog zavičaja, vidjeli na slici svog susjeda, svoju lovačku kućicu…“.Govoreći o budućnosti i značenju Hoop!-a s nekih drugih motrišta, njegov glavni urednik je istaknuo: „Lovački savez Herceg Bosne mora imati svoje glasilo. Bez glasila, budućnost Saveza, kakav treba našem lov-cu, bila bi jako neizvjesna. (...) O Hoop!-u bi se, naravno, dalo govoriti i s nekih dru-gih motrišta. Primjerice, to je list koji nje-guje hrvatski jezik, što je za hrvatski narod i prilike u Bosni i Hercegovini jako značaj-no. Dalje, koliko je to moguće, Hoop! bježi od izravnih stranačko-političkih utjeca-ja, ne dovodeći pritom ni na koji način u pitanje temeljne ciljeve Lovačkog saveza Herceg Bosne i zalaganje za dobrobit hr-vatskog lovca u BiH i lovstva u cjelini“.

Završavajući svoje obraćanje Naletilić je zahvalio svima onima koji su na bilo koji način i u bilo kojem vremenu dali doprinos i pomogli izlaženju Hoop!-a, te istaknuo: „Hoop! je respektabilno lovačko glasilo. Kao takvo ogledalo je i okosnica hercegbo-sanskog lovstva. Na Savezu je i njegovim članicama, da tako i ostane. Put do toga može biti sklizak, ali nikad zatvoren i ne-prohodan. Očekujem da današnja proslava učvrsti Hoop! ‘Kralježnica’ Lovačkog save-za Herceg Bosne bit će jaka onoliko, koliko budu čvrsti njezini ‘kralješci’“.Obraćajući se u ime utemeljitelja, fra Pe-tar Krasić prisjetio se početaka lista Hoop!: „Imao sam čast sudjelovati u utemeljenju Hoop!-a. Neki su naslov našega lista shva-tili i povezali s hrvatskim pokretom iz ino-zemstva. Ni govora o tome nije bilo, Hoop! je jednostavno onaj klik ‘hooooop!’, onaj zov kojim se doziva-mo u lovu kada smo udaljeni jedan od drugoga. To je čisto kao suza“. Fra Petar je i ovom prigodom istaknuo da su lovac i pas u lovu neraz-dvojni i pozvao lov-ce i kinologe na su-radnju i zajedništvo.Predsjednik Lovač-kog saveza Republi-ke Srpske, Vukašin Vojinović, u svome obraćanju istaknuo je da su lovci, iako volonteri i amateri, najbrojnija i najjača obitelj na svijetu, te

poželio Lovačkom savezu Herceg Bosne još stotine novih Hoop!-ova.Tajnik Hrvatskog lovačkog saveza, Ivica Budor, pozdravio je nazočne u ime pred-sjednika saveza Đure Dečaka, te istaknuo svekoliku i nesebičnu potporu Hrvatskog lovačkog saveza Lovačkom savezu Herceg Bosne i hrvatskom lovstvu u BiH: „Hrvat-ski lovački i nacionalni korpus cjelina je koja se bez obzira na granice ne može dije-liti. Čestitam svima koji su pokrenuli ideju izdavanja lovačkog glasila Hoop!, čestitam onima koji su je oživjeli, a pogotovo onima koji su je održali“. U govornom dijelu svečanosti nazočnima su se obratili i izaslanik premijera Her-cegbosanske županije Darinko Mihaljević koji je izrazio potporu lovstvu i lovačkim udrugama na prostoru HBŽ-a, te Ivan Vu-kadin kao izaslanik predsjedatelja Pred-sjedništva BiH Dragana Čovića, koji je če-stitao Lovačkom savezu Herceg Bosne na očuvanom imenu i ponosu te izrazio spre-mnost na suradnju i potporu: „Niste vi oni kako vas neki doživljavaju, vi ste zaštitari i uzgajivači i treba razbijati te pogrešne pre-drasude i stereotipe o lovcima“. Nakon obraćanja a prije svečanog ručka, uslijedila je dodjela zahvalnica koje je po-jedincima, institucijama i organizacijama uručio predsjednik Saveza Slavko Marin, u znak zahvalnosti za dosadašnju potpo-ru bez koje Hoop! zasigurno ne bi doživio svoje stoto izdanje.Svečano ozračje iz dvorane prenijelo se i u restoran „Ognjišta“ gdje se uz ukusne delicije, čašicu razgovora, zvuke harmo-nike i pjesmu, družilo i slavilo na lovački način.

Zahvalnica Anti Sutonu

Dopisnici i suradnici Hoop!-a

Iznad mrkog Gornjega Malovana, oblaci sivi i prijete. Niti je toplo, niti baš hlad-no, nekako je neodređeno. Zima kao da

negdje visoko nad Gornjim Malovanom kruži na svojim bijelim krilima; ne znam čega se stidi ili pak boji pa ne sleti na Čaju-šu. Dolaze ugledni dužnosnici iz lovačkih udruga drage nam HB, neki u civilkama, neki u lijepo uglačanim lovačkim odora-ma. Tu su i ugledni gosti iz susjedstva iz Republike Srpske i Republike Hrvatske koji se uljudno i srdačno u predvorju dvorane pozdravljaju s domaćim lovačkim velikaši-ma na čelu s predsjednikom našega Saveza Slavkom Marinom, Vladom Soldom, Ivi-com Lučićem...Izašao je iz tiska jubilarni, stoti broj, usu-đujem se kazati našega kultnoga lovačko-ga dvomjesečnika Hoop!-a i to treba na odgovarajući način obilježiti i proslaviti. Odlučeno je da domaćin ove proslave bude Županijsko vijeće za lovstvo Hercegbosan-ske županije i odmah se vidi na licu Tomi-slava Mihaljevića kako brižno zvirka okolo i nadgleda je li sve u redu. Na ozbiljnim licima našega tajnika Ivice Lučića, tajnika Hoop!-a Vlade Bošnjaka i naše blagajnice Jelene Ljubić, vidi se odgovornost i ona po-zitivna strepnja u smislu njihove želje da sve prođe kako treba i na zadovoljstvo svih pristiglih na ovu proslavu.Sve to stvara takovo, očekujuće ozračje, u kojemu svi u naručju držimo svežnjeve

tolerancije, na licima malo okamenjeni osmijesi, a u okrilju klija duh oprosta i lije-pih želja. Svatko svoje dojmove, sadašnje i one kroz stotinu brojeva, postavlja u šareni mozaik zaslužene proslave, dodirujući se toplim dlanovima, tapšanjem po rameni-ma i čudeći se licima koje smo poznavali samo po otisku njihova pera u brojevima lista.U osrednje popunjenoj dvorani lepršaju sva potrebna obilježja društveno-političke i lovačke pripadnosti, ozbiljnost na licima i grogot stolica nakon ustajanja ljudi na hi-mnu, brzo su prošli i na pozdrav je pozvan, tko bi drugi doli predsjednik našega Saveza Slavko Marin. Treba li išta kazati o njegovu stavu, znanju i obraćanju, ta on je proku-šan i iskusan političar, koji je sve tako slat-ko i precizno iznio, tako da je slika Saveza i Hoop!-a dobila još jednu sjajnu nijansu u svome izrezbarenom okviru!Zatreperilo mi je nešto u njedrima kada je za govornicu izašao glavni urednik Dragan Naletilić, kao da sam osobno odgovoran za njegovu retoriku, premda znadem sve o njegovu perfekcionizmu i kako mu sva-ka izgovorena ili napisana riječ stoji čvrsto na koordinatama visoko stručne, duboko nadahnute i filigranski precizne izvedbe. Mogao bih cijelo štivo napisati o njegovoj osobi, pogotovo o sjajnom snalaženju ti-jekom ovoga njegova obraćanja, ali kako rekoh bježat ću od svake patetike, tim više

što uvijek postoje loši i zavidni „prevodite-lji“. Bilo je i onih koji svojim neprikladnim izražajima i kvalifikacijama htjedoše str-pljivom slušateljstvu nametnuti iskrivljenu sliku urednikova obraćanja, ali Dragan je pjevajući „preplivao Neretvu“, a za slaba plivača je to nepregledno more. Jer, svi au-torski govori i tekstovi su poput dubokih rijeka, oni su mogući podij i platforma za nebeski uzlet, ili pak pad u duboki vir iz kojega se teško spašavamo. Međutim, kako bismo u Hoop!-u i okolo njega nosili atri-bute: slobodoljubivi, tolerantni, humani..., ako ne bismo cijenili drukčije, nama su-protno mišljenje.Ova priredba u povodu stotoga broja lista, kao i sami stoti broj, snažno su podigli lje-stvicu za prepoznavanje identiteta našega Saveza i svega što je vezano uz lov i lov-stvo; i bez obzira na činjenicu postojanja određenih slabosti unutar toga sustava, izvršena je duboka lovačka, društvena i po-litička valorizacija, u kojoj ugled Hoop!-a i hopovaca dobivaju mnogo jasniju i zdravi-ju „krvnu sliku“. Zacijelo, u Hoop!-u nema starih i mladih, nema bivših i sadašnjih, tko se god „očešao“ o taj oštri greben, on je postao „suri orao“ slike i teksta, čistač i uljepšavatelj prirode. Bila bi to opća i saže-ta ocjena Draganova obraćanja.Svi prisutni na kupreškoj visoravni, pogo-tovo oni koji ostaviše mirisan trag govorom ili na drugi način, ostaviše snažan dojam, vidljiv pečat i iskazaše nam čast. Dirljivo je bilo vidjeti sva ta draga lica, te sjajne ali i srebrne vlasi, a još je dirljivije bilo ne vidjeti jednoga: Roberta, Marinka, Dragu, Dobro-slava... Dok, svi oni koji bezrazložno izo-staše s ovoga ugodnog kupreškog druženja, svojom nenazočnošću rekoše još i više.Ljepota druženja dosegnula je svoj vrhu-nac nakon obilnog objedovanja, kada je uz tople zvuke Matine harmonike i njegova baršunastog baritona, za svaki stol stigla, čas tiha i ugodna pjesma, čas oštra dreka, kao posljedica “crnoga” i “bijelog”. Bilo je tu dosjetki, šala, viceva..., gdje je Vukašin pokazao svu svoju umješnost. Je li mu naša jedina dama bila istinska inspiracija, teško je sada dokučiti.Čvrsto i prijateljsko rukovanje i obećanja za skora slična druženja protegnuli su se na više od pola sata, sve dok nas prvi sumrak nije opomenuo „da valja zasvirati i za po-jas zadjenuti“ kako narodna mudrost reče, pa je se i moja malenkost u ovom pisanju pridržava!

Blago Lasić

IZ SAVEZA

Odjeci s kupreške visoravni

Kad ju je Mate razvukao, ruke su začas bile u zraku...



IZ SAVEZA

Proslava je održana pod pokrovi-teljstvom predsjednice Republike Hrvat-ske Kolinde Grabar Kitarović, te supokro-viteljstvom Ministarstva poljoprivrede RH i Grada Zagreba. Svečanoj proslavi nazočili su brojni visoki gosti i uzvanici: izaslanik predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Ki-tarović, general Mladen Markač, pot-predsjednik hrvatskog Sabora Tomislav Čuljak, ministara poljoprivrede Tihomir Jakovina, gradonačelnik grada Zagreba Milan Bandić, Andrija Mikulić, potpred-sjednika Skupštine Grada Zagreba, sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske Antun Palarić, mnogobrojni uzvanici iz crkve-nog, znanstvenog i društvenog života Hrvatske, izaslanstva lovačkih saveza susjednih zemalja i zemalja u regiji, pred-sjednik Međunarodnog savjeta za lov i zaštitu prirode (CIC) Bernard Lozé, glavni tajnik Europske asocijacije lovaca (FACE) Filippo Segato, članovi Skupštine i Izvrš-nog odbora Hrvatskog lovačkog saveza, predstavnici županijskih lovačkih saveza, brojni predsjednici lovačkih društava i

mnogi drugi.Proslavi je nazočilo i izaslanstvo Lovačkog saveza Herceg Bosne predvođeno pred-sjednikom Slavkom Marinom, uz kojeg su bili Ilija Vrljić, Vlado Soldo i Ivica Lučić.Središnjoj proslavi prethodila je svečana večera za goste i uzvanike, a sutradan, sveta misa u zagrebačkoj katedrali Uzne-

Hrvatsko lovstvo - nacionalno bogatstvoHrvatski lovački savez, u Zagrebu je, 7. studenog 2015. godine, pod sloga-nom “Hrvatsko lovstvo-nacionalno bogatstvo”, svečano proslavio jubilej 90. godina neprekinutog rada i djelovanja.

senja Blažene Djevice Marije, koju je u čast Svetog Huberta predvodio monsinjor Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački. Lovci i lovkinje, po prvi puta u višesto-ljetnoj povijesti, ispunili su katedralu do posljednjeg mjesta, kako bi molili zagovor svetog Huberta za sebe i svoje obitelji. U nadahnutoj propovijedi mons. Gorski

90 GODINA HRVATSKOG LOVAČKOG SAVEZAZAGREB, 7. STUDENOG 2015.

Svijeća na Stepinčevu grobu za umrle lovce

piše IVICA LUČIĆ


IZ SAVEZA

je naglasio dimenziju zajedništva kako u brizi za bližnjega tako i za prirodu. Predsjednik Hrvatskog lovačkog saveza Đuro Dečak u znak zahvale i sjećanja na ovaj događaj uručio je mons. Gorskom knjigu Lovstvo, a ispred groba Blaženog kardinala Alojzija Stepinca upalio svijeću i poklonivši se hrvatskom blaženiku, iska-zao počast svim preminulim lovcima. Nakon svečane svete mise u zagrebačkoj katedrali, proslava je nastavljena sveča-nom akademijom u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski. U dupke ispunjenoj velikoj dvorani oko 2000 lovkinja, lovaca i uzvanika bili su sudionikom ovog povijesnog događaja. Uz izvrsni voditeljski nastup Melite Hrengek i Mislava Togonala u programskom dijelu nastupili su Prvi hrvatski lovački rogisti

Brezovica-Novi Zagreb, Lovačka klapa „Sveti Hubert“, M.P.S. „Starotopoljani“ Staro Topolje i Mješoviti pjevači lovački zbor „Matko Laginja“, Klana. Premijerno je prikazan i film u trajanju od 22 minute „Hrvatsko lovstvo-nacionalno bogatstvo“. Uz predsjednika Hrvatskog lovačkog saveza Đuru Dečaka, okupljenima su se obratili i ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina, gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić, predsjednik Međunarod-nog savjeta za lov i zaštitu prirode (CIC) Bernard Lozé, glavni tajnik Europske asocijacije lovaca (FACE) Filippo Segato, te izaslanik predsjednice Republike Hrvat-ske, general Mladen Markač. U svojim obraćanjima svi govornici su izrekli sve pohvale hrvatskom lovstvu i Hrvatskom lovačkom savezu, ističući broj-

ne pozitivne vrijednosti hrvatskog lovstva kao nacionalnog bogatstva, a još više vrijednosti hrvatskog lovca, kao ljubitelja prirode, humanistu i domoljuba.Uistinu, bilo je prekrasno osjećati se hr-vatskim lovcem te subote u Lisinskom.

Odličje prvoga reda dobili su: Ze-kerijah Zukančić i Sejdo Medžiković iz LD-a „Fazan“ Odžak.

Odličje drugoga reda dobili su: Adem Puzić iz LD-a „Fazan“ Odžak te Krešo Bukić i Dražen Lukenda iz HLU-a „Malič“ Grude.

Odličje trećega reda dobili su: Na-ser Delić, Bajir Smajić, Marijan Katić, Juro Jurić, Alis Fišek, Marko Jeleč, Osman Jašarević, Fahrudin Puzić, Esad Puzić, Ivo Blažević, Franc Le-mut, Duško Kovačević, Mato Jurić, Jozo Pranjić, Senad Puzić i Ilija Lu-bina iz LD-a „Fazan“ Odžak; Ivan Va-silj, Jozo Vasilj i Filip Kozina iz LD-a „Golub“ Čitluk; Stjepan Mikulić, Jozo Zeleničić, Petar Mikulić, Branko Ćor-luka, Ante Bošnjak i Jenko Bušić iz HLU-a „Malič“ Grude, svi posmrtno.

DOBITNICI ODLIČJA

Svečanost u Lisinskom

Svečana večera za goste i uzvanike


LOVNA DIVLJAČ

Borba za zaštitu ugroženih životinj-skih vrsta u svijetu traje već godinama, a u Bosni i Hercegovini većina građana ni ne zna koje su životinje ugrožene i koliko je potrebno truda da one opstanu.Eksperti u Bosni i Hercegovini jasno su izdvojili divokozu među trenutačno naj-ugroženije životinjske vrsta. Uz nju to su još: veliki tetrijeb, mali tetrijeb i ris.

MALOG TETRIJEBA VIŠE NEMA

Ugroženost je promjenjiva kategorija. Ona može biti opća (zbog bolesti ili nekih prirodnih katastrofa) ili uzrokovana lošim gospodarenjem, neplanskim odstrjelom, krivolovom, trovanjem i sl. Primjeri-ce, tetrijeba ruževca, odnosno tetrijeba malog, koji je svoja prirodna staništa imao na masivima Maglića i Zelengore i na pla-ninskoj kosi između Glamočkog i Kupreš-kog polja, danas na našim planinama više nema. Divokozi prijeti ista sudbina, zbog neuvažavanja njezinih životnih potreba za hranom, zaklonom i mirom, što je osobito izraženo u posljednjih 15 godina.Stanišni uvjeti u Bosni i Hercegovini i danas su povoljni za sve vrste divljači koje su tu i ranije egzistirale. Ipak, kao po-sljedica nerazumna čovjekova ponašanja situacija je daleko od zadovoljavajuće. U prvom redu veliki je problem krivolov, koji je najveća opasnost za opstanak svih vrsta divljači. Dalje, velik je problem i način gospodarenja lovištima. Divokoze su kao i tetrijebi ugrožene upravo zbog jako izraženog krivolova. Nemilosrdnim odstrjelom opustošena su brojna iskon-

DIVOKOZA (RUPICAPRA RUPICAPRA L.)

S obzirom na lovno gospodarenje i zaštitu divokoze u Bosni i Hercegovini, suštinske opasnosti od iščezavanja vrste nema, ali je činjenica da je divoko-za u svim staništima drastično reducirana i da je njezino brojno stanje još uvijek daleko ispod optimalnog

ska staništa ove vrijedne vrste, a ukupna površina staništa upola je manja u odnosu na površinu koju su divokoze naseljavale do 1992. godine. U odnosu na tadašnjih 5000, današnji broj divokoza procjenjuje se na oko 940.Iako stručnjaci za stanje populacije divokoze općenito daju ocjenu „stabilno“, ovakva ocjena primjenjiva je samo na područja Čvrsnice, Sušice i Zelengore. U svim ostalim slučajevima divokoza je ite-kako ugrožena. Prosječan godišnji odstrjel je sedam jedinki, tako da su godišnji gubici oko devet posto od sadašnje brojnosti po-pulacije. Međutim, kako se čini, opstanak divokoze čak je i zajamčen u odnosu na sudbinu koja se sprema tetrijebu velikom, a koja je tetrijeba ruževca (malog tetrije-ba) već zadesila.

IDEALNA STANIŠTA

Balkanska je divokoza u prošlosti naselja-vala brojna staništa u Bosni i Hercegovini. Uz Bosnu i Hercegovinu, ova podvrsta naseljava još Hrvatsku, Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju te dio Albanije, a u slovenskim i europskim Alpama nalazi se alpska divokoza (Rupicapra r. rupicapra). Balkanska divokoza naseljava planinske masive, počevši od Velebita, pa preko cen-tralnih, zapadnocentralnih i jugozapadnih dijelova regije. Balkanska je divokoza tjelesno veća u odnosu na alpsku. Na masivu Velebita postoji manja populacija divokoza, nastala introdukcijom od obje podvrste. Balkanska se divokoza, pre-ma međunarodnim zakonima, nalazi na CITES listi II, i označena je kao vrsta pod niskim rizikom prema IUCN Crvenoj listi od 1996. godine.

Stanište divokoza u Bosni i Hercegovini jako varira u pogledu nadmorske visine, od 120 do preko 2000 metara nadmor-ske visine.Zajedničko im je da su to, orografski jako izražena područja, s pretežito južnim i jugoistočnim ekspozicijama i odgova-rajućim nagibom terena. Obuhvaćaju kako pojaseve iznad gornje granice šuma s planinskim pašnjacima i livadama, uz obvezno uključenje i pojasa šumske vege-tacije planinskog i pretplaninskog karakte-ra, tako i brdski pojas, te kanjone rijeka.Antropogeni utjecaj, do sredine prošlog stoljeća, sveo je divokoze na svega nekoli-ko preostalih, fragmentiranih i odijeljenih staništa: autohtone populacije divoko-za opstale su u planinskim područjima Prenja, Čvrsnice, Zelengore, Treskavice, Bjelašnice i Hranisave, Bjelašnice kod Gacka, te u kanjonu rijeke Drine, nizvod-no od Višegrada. S obzirom na povoljne uvjete staništa za ovu divljač u Bosni i Hercegovini, pretežito u području Dinar-skog masiva i kanjonima rijeka, te brojna svjedočanstva o prisustvu i lovu divokoza i na drugim lokalitetima u prošlosti, trebalo bi razmotriti ideju o ponovnom naseljava-nju divokoza na nekadašnja i nova staništa u Bosni i Hercegovini.Stanište divokoze, te planinske kraljice, nepristupačni su planinski predjeli, opće-nito krš i visoki krš. Divokozi su za život bitna staništa migracije prema godiš-njem dobu kad traži planinske pašnjake i planinsku šumsku vegetaciju. Područje njezina životnog prostora vrlo je široko i obuhvaća europsku regiju Alpa, balkanske dinarske planine, Karpate te preko Kavka-za i Malu Aziju. Osim u tim područjima zadržava se i u subalpskim zonama. Voli

kraljica planinskih vrletiDivokoza,

piše TOMISLAV MIHALJEVIĆ


LOVNA DIVLJAČ

velika prostranstva s velikim visinskim ra-zlikama gdje u svako godišnje doba može pronaći hranu. Plemenitost ove vrste divljači ogleda se u činjenici da u svojim staništima ne pravi nikakve štete.Brojnost divokoza u Bosni i Hercegovini se po pričama lovaca koji veći dio svog vremena provedu u prirodi povećava, viđaju se i na mjestima gdje ih prije nije bilo. Najviše su to izbočene klisure i gudu-re koje joj služe i za zaštitu. Na vremenske nepogode i niske temperature divokoza je veoma otporna. Jedino su stari mužjaci osjetljivi na hladnoću u razdoblju nepo-sredno poslije parenja, jer su obično tada tjelesno iscrpljeni i slabi. Nepovoljna je za divokozu također i poledica na str-mim stjenovitim stranama. Element mira ima prvorazredan utjecaj na opstanak i uspješan razvoj populacije divokoze, o čemu treba posebno voditi računa. U ne-kim oblastima snježne lavine su osnovni ograničavajući čimbenik za brojno jačanje populacije ove divljači. Isto je tako važno dolazi li na terenu redovito do poledice i ima li vukova, orlova i drugih predatora. Divokoza najčešće nema u svom pri-rodnom staništu konkurente u pogledu prirodne prehrane i životnog prostora. Divokoze uglavnom nastanjuju predjele u kojima nema intenzivnog šumskog gos-podarenja niti drugih djelatnosti kojima bi mogle pričiniti nekakvu štetu.

DNEVNE ŽIVOTINJE

U narodu su uobičajena ime-na za mužjaka divojarac, jarac ili gams, za ženku divokoza i koza, a za mladunče divojare, jare ili kozle.

Divokoze imaju pravilan način kretanja, izrazito su dnevne životinje, a kreću se obično rano izjutra i kasnije popodne, a oko podne miruju. Zato je divokozi mir u lovištu vrlo važan, a faktor koji znatno reducira populaciju su predatori i bole-sti. Zbog izvanredna osjeta sluha i njuha (može nanjušiti neprijatelja na kilometar daleko, ako je vjetar povoljan), te vrlo dobra vida gotovo je nemoguće prikrasti joj se na otvorenu terenu jer uočava svaki pokret. Divokoza je socijalno organizirana divljač, ženke ostaju s jarićima do tri godine starosti, mladi jarci se izdvajaju u posebne grupe s drugim mužjacima, a stari divojarci žive osamljenič-kim životom. Tijekom jeseni mogu se udružiti u krda od 100 jedinki koje vodi stara i iskusna ženka. Priroda je

prilagodila tijelo divokoze životu na naj-zahtjevnijim terenima, relativno kratkim i snažnim nogama kreće se vrlo okretno, elastično, spretno i graciozno.Neprijatelji divokoze su ris, vuk, čagalj, lisica i orao za jariće.


LOVNA DIVLJAČ

PRIHRANA I SOL

Divokoza rado konzumira jake eterične trave pa meso divljači ima specifičan okus tijekom konzumacije. Iako je u prehrani dosta izbirljiva, ima vrlo veliku sposob-nost prilagođavanja na prilike u životnoj sredini. Divokoze se ne prihranjuju zimi, osim u iznimnim slučajevima. Kad se u kolovozu pokose gorske livade, naprave se stogovi sijena. Oko stogova napravi se ograda, da u jesen sijeno ne dira ostala divljač, a u zimskim mjesecima ograda se skida i sijeno se izlaže divljači. Ako se planira prihrana, treba planirati jedan kg dnevno voluminozne hrane po grlu tijekom prosinca, siječnja i veljače ili 120 hranidbenih dana. Divokoza je divljač koja traži sol pa je treba u lovištu biti dovoljno. Normativ za sol je oko kilograma godišnje po grlu.

PRSKANJE I BORBA ZA ŽENKE

Koze su nešto lakše od jaraca, a osobito jaki jarci mogu prije razdoblja parenja težiti i do 45 kg. U vrijeme parenja (prska) mogu izgubiti i do 40 posto težine, i u zimu ući posve iscrpljeni. Parenje, prsk ili prskanje počinje u studenom i jače je za vedrih i hladnih dana. Jedan jarac može oploditi više ženki, a za svaku vodi žesto-ku borbu s drugim jarcima. Divokoza nosi 21-22 tjedna i tijekom svibnja ojari jedno ili dva jareta. Divokoze su vrlo oprezne i plahe, ali i dobro socijalno organizirana divljač. Živi u takozvanim ženskim krdima - koze s jarićima te mladim jarcima do tri godine.Krdo uvijek predvodi stara iskusna koza – jalovica.Stari jarci su samotnjaci i žive na osami, na teško pristupačnim površinama un-utar lovišta. Za vrijeme prska (parenja) približavaju se krdima sa ženkama. Životni vijek divokoza je 20-ak godina, a starost se određuje brojenjem godova (prstenova na rogu) na kukama.

VRIJEME LOVA

Lov na ovu kraljicu planinskih vrleti traje od 1. rujna do 31. prosinca. Loviti divo-kozu na tako zahtjevnom kraškom terenu nije nimalo lagan zadatak, posebice u rujnu za visokih temperatura kad prijeti opasnosti od ugriza poskoka. Lov u planinskim (nepristupačnim) područjima daje nezaboravan lovački

doživljaj. Lov na divokozu, taj izuzetno vrijedan trofej planinskih vrleti, iziskuje od lovca iznimnu fizičku kondiciju, „oštro“ oko i sigurnu ruku. Divokoze imaju jako dobro razvijena osjetila pa stoga odlično vide, čuju i osjete, što daje dodatnu draž lovu na njih. Za lov se koristi oružje s užlijebljenim cijevima. Najmanja dopuštena kinetička energija zrna na 100 metara je 2000 džula, najmanja dopuštena težina zrna je 4,80 grama, pucanje na maksimalno 200 metara. Najuspješnije razdoblje lova na divokozu je u vrijeme parenja – „prsk“ (prva po-lovica studenog).No, nije potrebno biti supermen da bi se ulovila divokoza, jer stara izreka kaže: Nije priša uhvatila zeca. Pa tako niti divokozu. Od četiri mjeseca dopuštenog lova, lovi se jedva dva i pol, stoga bi doista trebalo pomaknuti lovni kalendar za mjesec dana, dakle, početak listopada. TROFEJI: KIĆANKE I KUKE

Od tjemena preko leđa divokoza proteže se tamna pruga koja zimi ima dlaku dugačku do 20 cm. Vrhovi dlaka su svi-jetlosivi, skoro bijeli i nazivaju se peraje. Lovci kad ulove divokozu iščupaju joj dlake s leđa i vežu ih u kićanku ili per-janicu, koja se nosi otraga na lovačkom

šeširu. Kićanke se izrađuju i od dlaka s brade. Divokoza je za lov vrlo atraktivna lovna divljač, a lovni trofeji su jarčeve i kozine kuke koje nosi cijelog života. Kuke su kod divojarca redovito jače nego kod divokoze, u donjem dijelu deblje, jače zavrnute i oštrije, a šiljci rogova više razmaknuti.

OPSTANAK DIVOKOZE

Brojno stanje divokoze sada je bolje nego za vrijeme i poslije rata, budući da su novčane kazne za krivolov jako visoke. Najčešće su izražene u 500 KM minimalne kazne, pa sve do maksimalnih kazni veza-nih za nezakonit lov koje mogu dosegnuti čak 1500 KM.No, da krivolova i dalje ima bez obzira na rigorozne kazne, pokazuje ugroženost ove vrste. Krivolovom je onemogućena plan-ska zaštita i uzgoj divljači te obezvrijeđene sve mjere na uređenju lovišta. Njime se poništava ozbiljan i plemenit trud svih onih koji nastoje ugroženu divljač u našoj zemlji zadržati u optimalnom kapacitetu.S obzirom na lovno gospodarenje i zaštitu divokoze u Bosni i Hercegovini, suštinske opasnosti od iščezavanja vrste nema, ali je činjenica da je divokoza u svim nalazištima drastično reducirana i da je njezino brojno stanje još uvijek daleko ispod optimalnog.

Unazad 15-20 godina, dakle na-kon završetka ratnih sukoba u BiH, počele su se stidljivo pojavljivati vijesti o pojavi jelenske divljači na prostorima BiH. Te je vijesti bilo teško provjeriti jer tada još nije bila uspostavljena lovačka organizacija preko koje bi to bilo moguće učiniti. No i u novije se vrijeme sve više govori o pojavi jelenske divljači, pa čak i o odstrelu. Tako je 1998./1999. uočen jelen u okolici Ramskog jezera, a ta je vijest naknadno provjerena. Taj je jelen stradao ili od ra-njavanja ili od lovačkih pasa, kako navodi Mladen Bešlić. Nekoliko je grla jelenske divljači viđeno ispod planine Kamešnice. Nakon toga je u blizini Buškog jezera od-strijeljen jelen, o čemu se nerado govorilo s obzirom na to da se u našim krajevima jelenska divljač nije pojavljivala, pa tako ni vodila u lovnogospodarskim osnovama. Na području Bosanskog Grahova, u Uilici, god. 2003. odstrijeljen je jelen težak oko 200 kg. A iste godine, u reviru Luka-Crni vrh, odstrijeljen je odrastao primjerak jelena, kako navodi Dragomir Gagi Lon-čar. Godine 2004., na prostoru između Staretine i Golije odstrijeljen je jelen (lo-vac Mirko Kovač). Posljednji evidentirani odstrel izvršen je u reviru Volujak (lovac Mladen Bešlić).O ovim i sličnim susretima s jelenskom divljači pisali smo u našem listu. Posljed-njih godina dosta često stižu vijesti o susretima ili opažanjima jelenske divljači u planinskim lovištima Hercegbosanske županije, ali i u susjednim, graničnim županijama. Nema sumnje, jelenska je

Tu sam, primite me i zadržiteIstraživanja i podaci potvrđuju da se jelen nalazi i u našim lovištima. Nije on svoj boravak tu „prijavio“ za stalno, ali nam je ipak „prišapnuo“ da se tu želi nastaniti. Sve je sada do nas. Hoćemo li ga primiti kao dobri domaćini ili ćemo mu reći da ga ne želimo, to ne smije biti dvojba.

divljač na našim prostorima. Ranije ili je nije bilo ili nije bila primijećena. Stoga se mnogi lovci pitaju, otkud je došla i je li nekada ranije naseljavala ove prostore.Sva ta pitanja ponukala su nas malo po-drobnije provjeriti i propitati podrijetlo i pojavu jelenske divljači u našim lovištima.

NA STEĆCIMA I GROBOVIMA

Kroz povijest se provlače znakovi postoja-nja jelenske divljači na europskim prosto-rima. Ti su znakovi vidljivi na nadgrobnim spomenicima, a osobito na grbovima velikaša (heraldika).Kod nas su figure divljači (i jelenske div-ljači) česte na stećcima, ali i na grbovima pojedinih imućnih obitelji iz srednjeg vi-jeka. Postoje i pisani tragovi o ovoj divljači u našim krajevima. Riječ je o tragovima iz srednjeg i kasnog feudalizma, dakle iz vremena u kojem su se feudalni gospodari na svojim velikim posjedima šuma i po-ljoprivrednog zemljišta bavili lovom kao razonodom i sportom, a nerijetko i kao gospodarskom djelatnošću.U našim su krajevima grofovski posjedi bili posebno izraženi u Sloveniji, Slavoniji, Gorskom kotaru, Hrvatskom zagorju, Podravini i Podunavlju. Sve su to prostori koji su obilovali velikim kompleksima šuma. Bosna i Hercegovina je tada bila pod turskom vladavinom, dakle s jednim posve drukčijim uređenjem od onih koja su bila u europskim srednjovjekovnim državama. Stoga i pisani tragovi, ali i istraživanja ove divljači, njezinih odlika, navika, zahtjeva rasprostiranja i dr., dolaze iz pera auto-ra s prostora Austro-Ugarske i njezina

vremena. Da bismo odgovorili na pitanje otkud nam dolazi jelenska divljač danas, vratit ćemo se kratko u povijest od sredine XIX. i početka XX. st., i to našim domaćim autorima koji su pojavu jelenske divljači u Gorskom kotaru istraživali službujući u šumarijama Gorskog kotara i aktivno se baveći lovom.

TURKALJ I HUBER

Jedan od najznačajnijih autora istraživanja i priloga iz oblasti lovstva u Gorskom ko-taru svakako je Zlatko Turkalj. Rođen je u Modrušu (Gorski kotar) 1885. god. Školo-vao se u Zagrebu gdje je završio Šumarsku akademiju god. 1907., kada stupa u šu-marsku službu u ogulinskom kraju gdje na različitim dužnostima ostaje do odlaska u mirovinu god. 1940. Svoj izuzetno plodan život posvetio je lovstvu istražujući divljač goranskih prostora, posebice se zanima-jući za jelensku divljač i tetrijeba gluhana. Autor je brojnih priloga iz oblasti lovstva objavljenih u stručnoj lovačkoj publicistici.Osim lovstva prisutan je i u književnosti. Posebno je zapažen njegov rad na istraži-vanju povijesnih podataka o gospodarenju jelenskom divljači u doba Austro-Ugarske na prostorima Slovenije i Gorskog kotara. Taj rad, nadamo se, daje naslutiti odgo-vor na pitanje otkud dolaze jeleni u naša lovišta.Tragajući za podacima u stručnoj literatu-ri i napisima u šumarskim časopisima iz toga doba, naišao je na raspravu o jelen-skoj divljači na području Notrenjske, u oblasti Snježnika (planine koju danas dije-le Hrvatska i Slovenija), iz pera nadšumara

JELEN U NAŠIM LOVIŠTIMALOVNA DIVLJAČ


Karla Hubera, dugogodišnjeg službenika gospoštije Snježnik, objavljene u austrij-skom lovačkom listu „Anblick“.Huber navodi da je početkom XIX. st. u Notrenjskoj, posebno na Snježniku, bilo „starih domaćih izvanredno krepkih i jakih jelena“.Nakon revolucionarne 1848. nestalo je tih jelena, a rijetki preostali povukli su se u najnepristupačnije terene i tu se zadržali izvjesno vrijeme. Godine 1865. odstrije-ljen je posljednji „ričući“ jelen, a 1878. na Snježniku više nije bilo jelena.Godine 1897. tadašnji vlasnik gospoštije Snježnik Herman Schonburg-Waldenburg uvozi iz Njemačke pet košuta, jednog jelena i jedno tele i pušta ih u ogradu, a zatim u još dva navrata pušta u ogra-du ukupno devet grla. Tako je do 1903. ukupno u ogradu pustio četiri jelena, jedanaest košuta i jedno tele. Oko ograde s vanjske strane ubrzo su uočeni tragovi jelenske divljači, pa je tadašnja lovna upra-va na ogradi podigla nekoliko uskočišta, što je dovelo do „miješanja krvi“ između ostataka „domaćih“ jelena i pridošlica (uvezenih).

Do 1907. u ogradi su bila ukupno 74 grla. Po odbačenim rogovima zaključio je da su ti rogovi imali vrijednost od šesteraca do dvanaesteraca, a po spolnoj strukturi bilo je 30 jelena, ostalo košute i telad. Tada je vlasnik odlučio porušiti ogradu i divljač pustiti na slobodu, a već nakon godine dana divljač se širi u arealu Snježnika i dalje.Godine 1910., vlasnik je po prvi put od-strijelio jednog jelena u vrijeme rike. Tada je u svom lovištu počeo potanko pratiti stanje jelenske divljači, s vrijednim sta-tističkim podacima. Huber navodi da su od 1910. do 1944. odstrijeljena 324 jelena, koji, složeni po tehničkim parametrima rogova, daju uvid u stanje populacije. Srednja težina rogova trofejnih jelena bilaje 8-9 kg, ostalih (lovljivih) 6-7 kg, a uzgoj-no odstrijeljenih 3-4 kg.Iz toga se može zaključiti da jeleni odstri-jeljeni između 1910. i 1944. ne spadaju u kategoriju jelena uvezenih iz Njemačke, ali ni u kategoriju „alpskih“ jelena, nego se po težini rogova mogu svrstati negdje između te dvije kategorije, pa je Turkalj tog jelena nazvao „kraški“ jelen. Na takvu trofejnu

vrijednost rogova i na tjelesnu masu jelena očigledno utječu uvjeti životne sredine, svakako uz utjecaj „krvi“ (genetski utje-caj). Utjecaj uvjeta životne sredine Turkalj naziva „produktom grude“.Turkalj nadalje navodi da su prvotni jeleni s masiva Kapele (domaći kapelski jeleni) imali „težinu rogova ne manju od 10 kg“ i zaključuje: „Ako se uvaži da jelen u brd-skim lovištima putuje za vrijeme bucanja po 120 km daleko, a u nizinskim i ravnici jaki jeleni putuju još i dalje i preplivaju velike vodene tokove, onda možemo reći da su sva naša jelenska lovišta od Bosuta (Morovića) do Snježnika poradi tih mi-gracija u krvnoj vezi, a pojedini tipovi (soj, varijacija) su proizvod grude.“

„KRAŠKI“ JELEN

Jedan drugi veliki poklonik lova, šumar-ski stručnjak, ing. Josip Trohar, rođen je u Fužinama god. 1928. Cijeli svoj radni vijek proveo je na poslovima izravno ili neizravno vezanim za šumarstvo. Uz redovite zadaće bavio se lovom i istraživa-njima na području lovstva, s naglaskom na

LOVNA DIVLJAČ


Gorskom kotaru. Od lovaca je prikupljao podatke o svim značajnijim događanjima u lovištima i marljivo ih sistematizirao, te ih onda objavljivao u stručnoj lovnoj literaturi.Zapažena je njegova analiza o širenju areala „kraškog“ jelena. Poznato je da divljač za ratnih događanja stradava, od-nosno napušta poprišta rata, tako je bilo i tijekom II. svjetskog rata. Poslije rata vlasti su zabranile odstrel jelena na prostorima

na kojima ga je ranije bilo. Tako je prvi jelen na prostorima Snježnika, dakle u njegovu najkvalitetnijem staništu, odstri-jeljen tek 13 godina nakon završetka rata. Dakle striktnom zabranom lova poveća-na je gotovo nestala populacija jelena i on je, posebno starija grla, počeo tražiti nova staništa. Kako je jelenska divljač divljač šuma, to je nove prostore potražio u velikim šumskim kompleksima Gor-skog kotara, Hrvatskog primorja, Kapele, Velebita, dakle na prostorima gdje šumski

kompleksi nisu prekinuti velikim površi-nama poljoprivrednog zemljišta. Stoga je širenje njegova areala usmjereno prema istoku i jugoistoku, a širenje prema jugu i zapadu (Istra) odvija se znatno sporije. Analizirajući ponašanje jelena u usporedbi s ponašanjem srneće divljači, Trohar uo-čava bitne razlike između ove dvije vrste divljači. Prije svega srneća je divljač „teri-torijalna“, dakle vjerna je svom staništu i, glede svojih prehrambenih potreba, zapo-

sjeda relativno malu površinu. Njezine su migracije kratke i vezane za godišnja doba, i uglavnom su vertikalnog karaktera.Jelenska divljač traži veće prostore kako bi zadovoljila svoje potrebe za hranom. U svom prostoru ne podnosi veću popula-ciju srodnika. Plaha je i vrlo osjetljiva na uznemirivanje, te zahtijeva visok stupanj mira u lovištu.Sukob „generacija“ kod jelena i srneće div-ljači odvija se na različite načine. Trohar tvrdi da stari jeleni pod pritiskom mlađih

grla prvi napuštaju stanište i sele se u prostore koji im jamče mir i hranu, a kod srneće divljači taj se proces odigrava tako da stari srnjaci iz svog prostora tjeraju mlađe srnjake.Izmjenom strukture proizvodnje nekada ruralni krajevi postaju prepušteni sami sebi, stanovništvo ih napušta zapuštajući poljoprivredne površine. Kao posljedica toga slijedi prirodni proces urastanja šum-ske vegetacije na poljoprivrednim površi-nama, a smanjenjem aktivnosti ruralnog stanovništva stvaraju se bolji uvjeti za miran razvoj populacija divljači.Da odrasli, stariji jeleni prvi napuštaju stanište pod pritiskom mlađih, dokaz za to Trohar nalazi u analizi trofeja jelenskih rogova izloženih na izložbama u Gor-skom kotaru i Rijeci u razdoblju od 1965. do 1987. godine. Na svim tim izložbama najjači trofeji stečeni su na rubovima tadašnjeg areala jelena, a trofeji stečeni u unutrašnjosti areala niže su vrijednosti.Kao rezime Troharovih istraživanja, može se reći sljedeće: Jelen širi svoj areal od konca II. svjetskog rata u pravcu istoka i jugoistoka, u prostore areala visokih prirodnih šuma koji nisu prekinuti većim kompleksima poljoprivrednog zemlji-šta. Širenju jelena znatno je doprinijela striktna zabrana lova neposredno poslije II. svjetskog rata. Pražnjenje ruralnih pro-stora od stanovništva pozitivno je utjecalo na širenje areala jelena, kroz smanjenje aktivnosti i poboljšanje mira s jedne strane, te urastanjem šumske vegetacije na poljoprivredne površine s druge strane (povećana ponuda brsta i osiguran bolji zaklon za divljač). I na koncu, prirodna odlika jelenske divljači da starije jedinke prve napuštaju prenapučeno stanište tako-đer utječe na širenje njezina areala.„Prošetali“ smo kratko kroz prošlost kako bismo saznali nešto više o jelenskoj divlja-či u našem susjedstvu gdje smo, zahvalju-jući našim vrlim lovcima istraživačima, našli nešto dragocjenih podataka koji će nam pomoći da povjerujemo kako se jelen nalazi i u našim lovištima. Nije on svoj boravak tu „prijavio“ za stalno, ali nam je ipak „prišapnuo“ da se tu želi nastaniti.Sve je sada do nas. Hoćemo li ga primiti kao dobri domaćini ili ćemo mu reći da ga ne želimo, to ne smije biti dvojba. Vjeruje-mo da svi lovci žele jelena u svom lovištu.A što trebamo uraditi da bismo ga zadr-žali, pisat ćemo uskoro. Rješenja postoje, sigurni smo.

Vjekoslav Kostijal

LOVNA DIVLJAČ



IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA

Nakon što sam bio malo „promašio metu“ glede traženja odredišta i bio prisiljen na dodatne telefonske

upute, Tomislav Filipović i Gojko Prskalo, predsjednik i tajnik LD-a „Golub“ Čitluk, dočekali su me na platou ispred nekadaš-njeg lovačkog doma. Taj lovački dom preživio je rat ali nije pora-će, što je s gledišta događanja, primjerice, u Središnjoj Bosni, neshvatljivo. Shvatio sam ono što su mi ispričali glede doma, ali se ne bih upuštao u komentare, jer je to, izgleda, problem lokalnog karaktera. No ako je ovo Društvo utemeljeno 1957., ako su lovački dom izgradili 1978. a sada ga nemaju, onda je tu nešto čudno. Istina, imaju oni jedan svoj prostor koji donekle zadovoljava nji-hove potrebe, ali…Prvi predsjednik Društva bio je poštanski službenik Mile Petrović. S obzirom na broj lovaca u Društvu, ubrzo su utemeljili 20-ak sekcija, što je omogućilo bolje i učinkoviti-je gospodarenje lovištem. Sada imaju 366 članova, podijeljenih u 16 sekcija, i gospo-dare lovištem površine 18.101 ha, koja baš i nije u cijelosti lovna. U Čitluku postoji još jedno lovačko društvo, HUL „Orao“, koje

Ovdje se razmišlja o lovnom turizmu, u tom kontekstu i o novom lo-vačkom domu. No naj-prije treba s općinskim vlastima riješiti pitanje zemljišta na kome se nalazi ruševina od neka-dašnjeg lovačkog doma, pa tek onda o eventual-nom novom, suvreme-nom lovačkom objektu

LD GOLUB Čitluk

Kako do lovačkog doma i lovnog turizma

REPORTAŽA

je utemeljeno 2007. godine, pa se ta dva društva još dogovaraju kako gospodariti lovištem. LD „Golub“ graniči s lovačkim društvima iz Mostara, Čapljine, Ljubuškog i Širokog Brijega. Sa svima su u dobrim odnosima, iako lovci iz susjednih društava znaju po-nekad „zalutati“ na njihov teren, ali to je uobičajena praksa u pograničnim područ-jima. Lovočuvar Društva, Mario Ostojić, dobije nešto novca za svoj posao. On go-dišnje obradi i prijavi 20-ak prekršitelja, što je dobra osnova za nositi se s krivolovom.

SMILJE U LOVIŠTU

Lovočuvar me provede kroz lovište Gornje Blatnice, bilo nam je to nekako usputno. U Čitluku su velike površine zemljišta pod lozom. Ovaj je kraj nadaleko poznat po vr-hunskim vinima. Površine pod lozom, na-

ravno, smanjuju lovnu površinu, ali ovdje prednost ima ona djelatnost od koje žitelji imaju veću korist.Obilazeći lovište, zatekli smo u punom pogonu jedan malo čudan, nesvakidašnji stroj, stroj koji mijenja krajolik. Općina je, naime, počela davati u zakup dijelove ne-plodnog zemljišta koje je namijenjeno za uzgoj smilja. To je sada „in“, pa se i Čitluča-ni na to odlučiše. Najprije bageri „uzdrma-ju“ teren i povade ostatke drveća (ako ga ima), a onda taj čudnovati stroj od kamena pravi sitan pijesak, koji je negdje pomiješan i s nešto malo zemlje, ako je ima. Tako se stvara podloga za sadnju smilja, a dojuče-rašnja šikara pretvara se u plantažu smilja.Čitlučko je područje jedna velika visora-van s nešto sitne šume, mahom panjčare. Najčešći su hrast, grab, jasen i tilovina, a ponegdje ima i borovih stabala zavidne lje-pote, vjerojatno plod nekadašnjih omladin-

Predsjednik i tajnik pred službenim prostorom Društva



skih radnih akcija. U takvu okolišu dobro se snalazi jarebica kamenjarka, u ovom lovi-štu trajno zaštićena divljač. Unosili su lovci ovdje i trčku, nešto je i nje ostalo uz dobru hranidbu iz žitom bogatih polja. Slično je bilo i s fazanom, koji u prehrani mora imati dovoljno pšenice i kukuruza, inače će biti žrtvom raznih štetočina i krivolovaca, pa će migrirati na žitom bogatija područja. Ima ovdje i zeca, on se ne da, uporno se drži staništa svojih dalekih predaka. Ovu plemenitu divljač uporno prate vuk, lisica i kuna, koji su stari znanci, dijele iste terene i žive uglavnom u nekakvu zadovoljavaju-ćem odnosu. U posljednjih 20-ak godina dosta je divlje svinje u ovim krajevima. To je ovdje atraktivna lovna divljač, ali i veli-

ka štetočina, posebice u vinogradima i na drugim poljoprivrednim kulturama. Da divljač ne bi ostala bez vode (jer je ov-dje baš i nema u izobilju), voda se u sušnim razdobljima dovozi u cisternama. Svaka sekcija ima bar jednu betoniranu lokvu, koju po potrebi ljeti nadopunjuje vodom. Ove su lokve posebice korisne divljim svi-njama jer se one u njima kaljužaju i tako se duže zadržavaju u lovištu. Kako ovdašnji lovci, uz divlju svinju, tradi-cijski rado love zeca, ne čudi njihovo opre-djeljenje za dugonoge goniče, posebice po-savskog goniča. To je donekle i opravdano, iako bi za ovo područje koje je tijekom go-dine skoro bez snijega, dobro došao i kakav kratkonogi gonič, primjerice brak jazavčar. Lovno streljaštvo i nije baš u žiži zanima-nja čitlučkih lovaca. Doduše, možda se tu nešto i promijeni jer ima nekih planova za izgradnju streljane. Bilo bi dobro da do toga dođe i da se lovci, pogotovo oni mlađi, počnu aktivnije baviti ovim sportom.

Ovdašnji su lovci dosta povezani s člano-vima GSS-a. Kao vrsni poznavatelji terena, pomažu GSS-ovcima pri pronalaženju i spašavanju zalutalih osoba, najčešće me-đugorskih hodočasnika.Naravno, i ovdje se aktivno razmišlja o lovnom turizmu, u tom kontekstu i o no-vom lovačkom domu. Najprije treba s op-ćinskim vlastima riješiti pitanje zemljišta na kome se nalazi ruševina od nekadaš-njeg lovačkog doma. Izgradnjom novoga lovačkog doma s restoranom i dovoljnim brojem soba za smještaj lovaca koji dolaze kao hodočasnici i lovci turisti, Društvo bi moglo osigurati određeni novac za ulaga-nje u lovište.Na kraju, Mario nas je odveo u jednu pri-vatnu vinariju gdje nam je njezin vlasnik Niko ukratko pokazao s kojim se sve sada postrojenjima radi oko prerade grožđa u vino. A to je sada prava industrija: nova tehnologija, nova ambalaža, sve sami ne-hrđajući materijali… Odveo nas je Niko i u novu konobu, gdje je tajnik Gojo već bio zasukao rukave i rezao pršut, ali onako po starinski. Uz domaći kruh, pršut i crno vino, ostali smo do duboko u noć.

Dobroslav Vrdoljak

Čitlučki lovački dom sada izgleda ovako Lovačka kuća u Gornjoj Blatnici

Jedna od brojnih lokvi u čitlučkom lovištu


Dvanaestu godinu za-redom, na bilskoj vi-soravni, na Otaru,

posljednje nedjelje u rujnu slavi se sveta misa za pokojne lovce i zaziva Božji blagoslov za nadolazeću lovnu sezonu. Po nazočnosti lovaca i njiho-vih gostiju kojih je bilo iz svih dijelova Hercegovine i pre-poruke fra Mile Vlašića koji je predvodio misno slavlje za lovce od Širokog Brijega, Mo-stara, Gruda…, može se reći da ovaj događaj prerasta u zajedništvo cijele regije. I ove godine, kao i svih do sada, sve je bilo savršeno: sveta misa točno u podne, po tradiciji li-jepo vrijeme, velik broj lovaca

Zajedništvo cijele regijei njihovih gostiju, zajednički ručak (lovački grah) za sve nazočne, a po stolovima nije nedostajalo uštipaka i sira iz mijeha, narodno veselje uz gangu, bećarac i brojnicu sve do zalaska Sunca.Ovdje „stoluje“ zadovoljstvo na svakom koraku, u svakom po-jedincu i s tim se odlazi svojim kućama. Marinko Soldo-Jura, čelni čovjek organizacije i nje-govi suradnici, pobrinuli su se da tako bude i ove godine. Kad o „Otaru“ treba pričati ili pisa-ti, nestane riječi. Jednostavno, „Otar“ treba doživjeti. Ako Bog da, 25. rujna 2016.

Vlado Bošnjak

OTAR 2015.

Ovogodišnji lovački ispit u Novom Travniku upriličen je 10. listopa-da. Pred ispitno povjerenstvo u

sastavu: Vlado Soldo, Ivica Lučić i Jako Čavara, izašao je 21 lovac pripravnik, iz Novog Travnika, Nove Bile, Fojnice, Ki-seljaka i Busovače.Prema riječima ispitivača, pripravnici su pokazali veliku zrelost i visok stupanj znanja te su svi položili ispit. Posebne pohvale upućene su generalu Tomi Ko-lendi i Draganu Gudelju koji su test ri-ješili bez pogreške, u kratkom vremenu.

Ovo je prilika na poseban način zahvaliti Stjepanu Alojzu Ružiću i Franji Cvitano-viću, koji su uložili golem napor kako bi lovce pripravnike kvalitetno pripremili za ovaj ispit.Nakon ispita, predsjednik Društva or-ganizirao je ručak u restoranu „Oskar“, koji je u vlasništvu Vlade Lešića, člana Društva. Tom je prilikom Slavko Marin, predsjednik Saveza, pozvao sve nazočne na lovački bal u Vitezu.

Anto Cvitanović

LD PAVLOVICA Novi Travnik Lovački ispit

Sveta misa za lovce Na ručku poslije sv. mise

Gangaši bez premca...

Otar i lovci imaju svoje redovite goste...

Povjerenstvo s čelnicima Društva



Još je nekako „stidljiv“ do-lazak lovaca na misu u po-vodu sv. Huberta. Od tri-

stotinjak lovaca, skupilo ih se pedesetak. Misa je ove godine bila u svakodnevnom terminu, pa je bilo i župljana koji nisu lovci, najviše žena. To je dobro došlo lovcima jer „nisu mora-li“ odgovarati – što je problem kada su sami u crkvi! – pa je ovogodišnja misa „zvučala“ ne-kako bolje. Svetu misu u Prozoru pred-vodio je don Milenko Džalto, župnik na Uzdolu, uz konce-lebraciju Ljubana Zelenike i

Ivana Karače, svećenika rođe-nih na Uzdolu. Don Milenko je pojednostavio propovijed i svi su ga mogli razumjeti, samo ga još treba poslušati: „Vidio sam lovca kako lovi u tenama, drugi čeka u autu da mu štogod naleti, lovci feštaju na mjestima di ne bi treba-li itd.“ Nabrojio je tako ne-kih „sitnica“, ali je i pohvalio Društvo kao najbolje organi-zirano u Prozoru-Rami. Poslije mise upriličena je ve-čera u prostorijama Društva.

Stanko Ćurčić

Sv. Hubert u Lovačkoj udruzi „Vran“ i ove je godi-ne proslavljen sv. misom te

druženjem i zakuskom poslije.Kroz sv. misu i propovijed fra Antony je kazao nekoliko riječi o sv. Hubertu i njegovu živo-tu, a nas je lovce podsjetio da trebamo zahvaljivati Bogu za svoje izlaske u šetnju, boravak u prirodi pa i ulov jer je sve to Bog stvorio.Uzvratimo dio toga djelom, pa-žnjom prema prirodi i naravno odlaskom na sv. misu nedjeljom.Druženje je potrajalo u veselu ozračju, uz lovačke priče i pjesmu.

Ivan Mladina

LD VEPAR Prozor-Rama

SVET

I HUB

ERT

LU VRAN Tomislavgrad

Deveta je godina otkako se za novotravničke lovce slavi misa na sv. Huber-

ta. Pet godina u crkvi Uzašašća Gospodinova, a zadnje četiri u crkvi Presvetog Trojstva u kojoj je župnik don Anto Ledić, jako omiljen kod ovdašnjih lovaca.Ovogodišnje misno slavlje pred-vodio je prof. dr. Pavo Jurišić, svećenik i počasni član Društva. U propovijedi, prof. Jurišić je go-vorio o zemlji kao zajedničkom dobru koje, jer nam je od Boga darovano, moramo trajno čuvati.

I župnik don Anto, na kraju mise, apelirao je na sve nas da se ekološki osvijestimo, kako bi bu-dući naraštaji mogli baštiniti ono što smo od Boga primili.Poslije sv. mise lovci i njihovi go-sti pošli su u restoran „Oskar“ na domjenak. Tamo su im se pri-godnim riječima zahvale obratili Anto Cvitanović, tajnik i Mirko-Mićo Lešić, predsjednik Društva. Govorili su i o aktualnim događa-njima u novotravničkom lovstvu.

Anto Cvitanović

LD PAVLOVICA Novi Travnik Domjenak u “Oskaru”

Razgovor lovački uz “čašicu”

Poslije sv. mise



Uloga domaćina proslave ovogo-dišnjeg Sv. Huberta, prema odlu-ci Skupštine Društva, pripala je

sekciji Služanj. Odaziv lovaca na sv. misu svake je godine sve veći i sve je zahtjevnije biti domaćinom proslave. Kako je sekcija Služanj jedna od manjih u Društvu, u po-moć joj je priskočilo Društvo i pomoglo joj u organizaciji.Sv. misu u crkvi sv. Jurja u Služnju predvo-

dio je fra Miro Šego, župnik u župi Krista Kralja u Čitluku.Poslije sv. mise uslijedilo je druženje i domje-nak u prostorijama Osnovne škole. Uz gangu i bećarac, uživajući u blagodatima koje su domaćini pripremili, lovci su dostojanstveno proslavili blagdan svoga zaštitnika.Na poticaj Tomislava Filipovića, predsjed-nika Društva, svaki je lovac dao svoj mali doprinos za crkvu koja je još u izgradnji, pa

se skupilo oko 600 KM. Šteta što se malo ranije nije sjetio ove lijepe ideje pa bi uči-nak sigurno bio veći jer su mnogi lovci već bili otišli.U ime Društva, svim članovima sekcije Služanj, posebice njezinu predsjedniku Miki, iskreno zahvaljujemo na dočeku i ne-zaboravnoj večeri.

Gojko Prskalo

LD GOLUB Čitluk

Na poticaj Fidela Koštre, predsjednika LU-a „Milan Mikulić-Bikan“ iz Vira, 3. studenoga 2015. u 18 sati slavljena je sv.

misa za pokojne i žive lovce iz Vira, Podbile, Pod-zavelima i Zagorja. Pred četrdesetak nazočnih, misno slavlje predvodio je župnik don Ilija Dr-mić, koji je u uvodu, među ostalim, rekao: „Ovu sv. misu prikazujemo u prvom redu za pokojne lovce, a potom za žive lovce da uspješno i u duhu propisa obavljaju svoj lov. I sv.Hubert, kojega da-nas slavimo, bio je lovac kao i vi, a kasnije je po-stao biskup, tj. ‘duhovni lovac’ prema onome iz Evanđelja gdje im Isus, pozivajući svoje aposto-le u novu službu Crkve koju uspostavlja, govori da ostave svoje mreže za lov riba jer ubuduće će mrežama Evanđelja ‘loviti ljude’. “Poslije sv. mise uslijedilo je druženje u katehetskoj dvorani, uz jelo i piće. Predsjednik Fidel Koštro po-zdravio je sve sabrane lovce, zahvalio im na dola-sku, a župniku don Iliji na nesebičnu domaćinstvu.Ovom je prigodom tajnik Udruge Ivan Đerek predstavio uzorke nove lovačke odore koju su ovi lovci dali izraditi u svrhu jednoobraznog odijevanja. Odora je moderna i funkcionalna, s fluorescentnim detaljima i uočljivim imenom lovačke udruge.

Mladen Bešlić

LU M. M. BIKAN Vir

Lovci na oltaru sa župnikom don Ilijom

Zajednička fotografija na oltaru


Ovogodišnja misa u po-vodu Sv. Huberta u župnoj crkvi u Brajko-

vićima razlikovala se od pret-hodnih samo po velikom odzi-vu lovaca i veselu raspoloženju.Na početku sv. mise župnik fra Leon Pendić, također lovac

LD SOKOL Nova Bila

U povodu Sv. Huberta, 3. studenoga 2015. u 18 sati u crkvi sv. Ante

i Ivana u Roškom Polju slavlje-

LU ZAVELIM Roško Polje

i član LD-a „Sokol“, pozdra-vio je lovce, čestitao im nji-hov blagdan i pročitao imena umrlih i poginulih lovaca. U propovijedi župnik je nagla-sio da lovci ne bi smjeli zbog lova zanemariti svoj duhovni život i svoju obitelj, jer čovjek

bez duha je samo ljuštura. Ako već ne mogu otići na sv. misu, trebali bi se bar u prirodi po-moliti, preporučio je fra Leon lovcima.Poslije sv. mise lovci su se na-stavili družiti uz skromnu za-kusku i zvuke harmonike.

Za organizaciju ove proslave bila je zadužena sekcija „Gor-čevica“. Njezin predsjednik Živko Barbić i tajnik Žarko Jan-drić sa svojim su lovcima sjajno obavili taj zadatak.

Ružica Bajo

na je sv. misa za lovce. Župnik fra Jozo Radoš-Đoka zazvao je Božji blagoslov na nas lov-ce, da nas Bog čuva i prati na

svakom koraku. Na sv. misi molitvom smo se prisjetili svih pokojnih lovaca i hrvatskih branitelja, moleći se za pokoj

njihovih duša. Poslije mise upriličen je domje-nak u lovačkoj kući u Rogovima.

Ante Đikić

SVET

I HUB

ERT

Veliki odziv lovaca na misu u Brajkovićima

Lovci su se pomolili za sebe, svoje pokojne kolege i hrvatske branitelje





U nazočnosti oko 350 uzvanika, LD „Golub“ ovogodišnju je lovačku večer upriličilo 9. listopada u svad-

benom salonu „Tromeđa“ u Čitluku.Nakon minute šutnje u počast svim po-

Lovačka večerLD GOLUB Čitluk

ginulim braniteljima i umrlim članovima Društva, nazočne su prigodnim riječima pozdravili predsjednik Društva Tomislav Filipović i predsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne Slavko Marin.Blagoslov na sve nazočne i ono što će bla-govati, zazvao je župnik fra Miro Šego.Tijekom večeri predsjednik Društva Tomi-slav Filipović uručio je Odličje III. reda tro-jici članova sekcije Međugorje, diplome za 41 počasnog člana Društva i diplome za 18 lovaca pripravnika koji su položili lovački ispit 24. rujna u Čitluku.Svirkom i pjesmom uzvanike na ovoj večeri dobro su zabavili „Hercegovački bećari“ iz Širokog Brijega.Među šezdesetak nagrada na tomboli, bilo je pet lovačkih pušaka, desetak lovačkih kompleta, nekoliko polica autoosiguranja itd. Čast da izvuče prvu nagradu pripala je članici „Hercegovačkih bećara“, jedinoj ženi na ovoj lovačkoj večeri. Lovac Marinko Pehar, zvani Đekić, na tom-boli je dobio lovačku pušku vrijednu 1.100 KM i darovao je mladom lovcu Josipu Bar-bariću, jer mu je tako obećao prije večeri. Svaka čast na održanoj riječi.Svadbeni salon „Tromeđa“, osim što je sve

U rujnu ove godine u prostorija-ma restorana „Sanpjero“ u Stocu upriličen je lovački ispit za lovce

pripravnike iz LD-a „Jarebica kamenjarka“ Stolac i okolnih društava članica Lovačkog saveza Herceg Bosne. Ispitu, koji je provelo Povjerenstvo za polaganje lovačkih ispita u sastavu: Vlado Soldo, predsjednik, Ilija Šego, član i Ivica Lučić, tajnik, pristupilo je 38 kandidata: devetnaest iz LD-a „Jarebica kamenjarka“ Stolac, devet iz LD-a „Galeb“ Čapljina, pet iz LU-a „Jadran“ Neum, dva iz LD-a „Lisac“ Ravno te po jedan iz lovačkih društava iz Mostara, Ljubuškog i Gruda. Na pismenom dijelu, 24 kandidata su po-ložila ispit, 14 ih je upućeno na usmeni dio ispita. Nakon što je ispit završen, predsjed-nik Povjerenstva je objavio da su svi kan-didati položili ispit, čestitao je novim lov-cima i naglasio kako je dobar rezultat na ispitu rezultat, prije svega, kvalitetnog rada s pripravnicima u njihovim udrugama.Među kandidatima je bila i jedna pripad-

LOVAČKI ISPIT U STOCU

Jamstvo kontinuiteta i unaprjeđenje lovstva

nica ljepšeg spola – Me-rima Zećo-Beća koja je ispit položila već nakon p i s m e n o g dijela, za što je primila posebne če-stitke kolega i članova Povjerenstva. Na kraju se nazočnima obratio predsjed-nik LD-a „Jarebica kamenjarka“ Zdravko Vujnović, čestitavši novopečenim lovci-ma i istaknuvši zadovoljstvo što su lovač-ke udruge na ovaj način značajno ojačane mladim snagama od kojih očekuje da se aktivno uključe u rad svojih udruga i daju doprinos razvoju i unaprjeđenju lovstva, prije svega kroz očuvanje prirode i njezinih resursa.

Jozo Matić

učinio da lovci i njihovi gosti budu zado-voljni, darovao je jednu lovačku pušku kao nagradu na tomboli, na čemu mu zahva-ljujemo. Također zahvaljujemo redovitom sponzoru lovačke večeri, Ivanu Paponji, vlasniku trgovine UMBRO – Sport iz Ljubuškog, koji svake godine kao nagra-du na tomboli daruje najvrjedniju lovačku pušku. Iskrena hvala i svima drugima koji su na bilo koji način pomogli ovu priredbu.

Gojko Prskalo

Čovjek drži do riječi - Marinko i Josip

Prigodan dar predsjedniku Saveza

Dio lovaca pripravnika Merima Zećo-Beća

Povjerenstvo na lovačkom ispitu u Stocu


LD SOKOL Nova Bila

LD SOKOL Nova Bila

Nakon izrečene zabrane lova na srneću divljač u lovnoj 2015./2016.,

Vlada Županije Središnja Bo-sna donijela je akt br. 03-26-438/15-1 kojim se nalaže svim lovačkim društvima u Središ-njoj Bosni da pristupe razgo-vorima i dogovore se o načinu ustroja lovišta u općinama.LD „Sokol“ Nova Bila, postu-pajući po toj odluci, formira-lo je komisiju na čelu s pred-sjednikom Društva Darijom Sučićem, koja je održala više sastanaka s predstavnicima LD-a „Vlašić“ Travnik. Rezul-

Potpisan sporazumtat toga je sporazum kojim je predviđena podjela lovišta u općini Travnik na dva dijela, i taj sporazum odgovara objema stranama. Opis granica lovišta Travnik 1 i Travnik 2 napravit će zajedničko tijelo oba društva u idućem razdoblju. Na temelju ovoga sporazuma županijsko ministarstvo je izdalo sugla-snost za lov br. 03-26-183/15-6 od 16. listopada 2015. i ugovor o korištenju lovišta Travnik br. 03-26-183/15-6 do 31. ožujka 2016. godine. U tom razdo-blju društva će se dogovoriti o granicama lovišta i taj dogo-

vor dostaviti Vladi ŽSB-a na usvajanje, nakon čega će Vlada provesti zakonsku proceduru i lovišta dodijeliti društvima.LD „Sokol“ otvorilo je ovogo-dišnju sezonu lova na nisku divljač 18. listopada, na tri lo-kacije.Sekcija „Koričani“ otvorila je lov na lokaciji Gornji Koričani, kod lovačke kuće. U lovu je bilo tridesetak lovaca, a pridružili su im se i brojni gosti iz društa-va gdje lov još nije bio otvoren. Dan je bio prelijep, ulova nije bilo, ali su svi ipak bili zado-voljni i nastavili su druženje uz

bogat roštilj i piće.Sekcija „Bilakovina“ lov je otvo-rila na Bilakovini, također kod svoje lovačke kuće. Lovnik sekcije Boro Kolenda i lovac Anđelko Perić odstrijelili su po lisicu. Poslije lova uslijedilo je druženje s kolegama iz LD-a „Vlašić“, uz pečenu prasetinu i domaću šljivovicu.Na otvaranju lova u sekciji „Gorčevica“ bilo je, tradicional-no, najviše sudionika, više od 70 domaćih lovaca i njihovih gosti-ju. Nikola Čurak odstrijelio je zeca, a Slobodan Nikolić lisicu. Prije ručka predsjednik Druš-tva Darijo Sučić pozdravio je nazočne i upoznao ih s proble-matikom koja je nastala prije potpisivanja spomenutog spo-razuma. Lovci su bili oduševljeni orga-nizacijom lova koju su kreira-li Boris Bralić, glavni lovnik i Dražen Vidović, lovnik sekcije. Druženje je upotpunjeno gađa-njem glinenih golubova koje je osigurao Josip Sučić. Lovački gulaš Vlatka Kafadara zaslužio je sve pohvale.Ovo će druženje ostati upam-ćeno najviše po tome što su se lovci, nakon duže stanke, na-pokon okupili i bez bilo kakvih incidenata proveli jedan zaista ugodan dan.

Ružica Bajo

Mladi „sokolovi“Da „na mladima svijet ostaje“, te

se istine drže u LD-u „Sokol“ iz Nove Bile jer svake godine ob-

nove svoje članstvo mlađim lovcima. Ove godine, 10. listopada, lovački je ispit položilo šest lovaca pripravnika: general Tomo Kolenda, Igor Meljančić, Dario Rajić, Domagoj Bobaš, Benedikt Kolenda i Antonio Bajo. Uglavnom su to jako obrazovani i mladi ljudi, veći-nom višegodišnji članovi Društva, čiji su očevi također lovci što pokazuje da je riječ o obiteljskoj tradiciji. Zanimljivo, Društvo je dobilo i dva jako mlada člana. Jedan je Ivan Meljan-

čić, rođen na početku 2015., čiji je otac Mladen tajnik sekcije „Ovčarevo“, a drugi je Jako Meljančić, također rođen 2015., koji je imao samo dva dana kad ga je njegov otac Nenad, lovnik sekcije „Ovčarevo“, učlanio u Društvo. Mladi Jako ime je dobio po svom djedu Jaki, koji je bio strastveni zaljubljenik u pri-rodu i divljač.Vjerujemo da će mladi „sokolovi“ na-staviti tradiciju svojih očeva i djedova i biti uzorni budući lovci LD-a „Sokol“ Bova Bila.

Ružica Bajo

Sekcija “Gorčevica”

Ivan Meljančić Jako Meljančić



Dabio je dio jednoga lo-vačkog revira u Crnču, najvećoj i najbrojnijoj

sekciji LD-a „Mosor“ Široki Brijeg. Izuzetan revir ispod šu-movitog Gvozda, odakle se od pamtivijeka sijeku ogrjevne, pa i one druge bukve, na trome-đi Mostara, Posušja i Širokoga Brijega. Dabio je nekada bio područje ljetne ispaše za sta-da ovaca iz nizinskih krajeva: Široki Brijeg, Čitluk i Ljubuš-ki. Sada su to puste uspome-ne što starijim žiteljima bude sjetu i suho gutanje knedli, a mlađima… Mlađi naraštaji Da-bio pretvoriše u lijepo izletište puno čarobnih vikendica, pre-uređenih staja i kućica za od-mor i rekreaciju. Predsjednik Društva Krešo Ćavar, tajnik Dragan Naletilić i

pisac ovih redaka, odavno smo pozvani da dođemo u sekciju Crnač – a i opredjeljenje nam je obilaziti sekcije i skupine koje nas pozovu – i da se uvje-rimo u ispravnost njihova dje-lovanja u lovačkim relacijama, premda smo i ranije znali da je Crnač uvijek obilovao čestitim lovcima koji su često i odgovor-no obnašali dužnosti na razini Društva.Skupina lovaca ovoga lovačkog revira sunčala se ispred lijepe Ljubića vikendice, kada smo mi iz terenca jedva nabasali na dogovoreno mjesto. Istinski smo požalili što u organizaciji ovoga posjeta nismo bili u mo-gućnosti biti gosti svih lovaca, iz sva četiri njihova revira. Bit će, nadamo se, i za to vreme-na. Puške nismo nosili, niti

smo namjeravali u lov, prem-da je lovnik Ivo Rezić i naša imena uveo u popis lovaca koji su toga dana u lovu, „za svaki slučaj, da mi nitko ne može ni-šta prigovoriti“, kako procijedi lovnik Društva. Uvjerili smo se u njihov odgovoran pristup lovu i želju da udovolje svim zakonskim zahtjevima suvre-mene lovne tehnologije, uk-ljučujući preciznu evidenciju i sve druge parametre.Tijekom opširnoga i prijatelj-skog razgovora saznali smo mnogo toga, pa i ono što muči i sva druga društva i njihove pojedine dijelove, a to je nedis-ciplina: manje domaćih lovaca, a mnogo više onih što dolaze sa strane, gotovo iz cijele Her-cegovine. Teren je toliko širok i razveden da ga je vrlo teško

Ugodna nedjelja u Dabilu

kontinuirano nadzirati, a to sve rezultira manjkom divljači svih vrsta. I sami smo se uvjerili pri-likom dolaska kako kruže auta iz drugih sredina.U bukovu lugu se otapao snijeg koji se jedva smije tako nazvati, pa je „njihov“ Dragan izveo „na-šeg“ Dragana (a i naš je tajnik, po stažu, mladi član ove sekci-je) malo mu pokazati teren na kojem se lovi, sve do Bilih stina i tamo prema Šarića poljani. Kada su se onako rumeni vrati-li, družina u kući: Žare, Tomo, Zlatko, Slaven i nas dvojica „iz ravnice“ već smo dobro degu-stirali nekoliko vrsta mesa i od-lično crno vino. Uto je stigao i Ante, inače vozač autobusa, i pokazao zavidnu umješnost u pošalicama i poznavanju mno-gih lovaca. Svaki od ovih lovaca bio je zadužen za neku specijal-nost u spremanju jela iz tradici-onalne kuhinje ovoga kraja. Ne sjećam se imena onoga koji je zadužen za spremanje pure, ali znadem da je jedini on nekako bljedunjav....Ono što je lijepo brzo prođe, pa i naše druženje i odlazak s naše drage „dabilske rivijere“. Uskom smo cestom morali sporo voziti pa sam imao vre-mena i razmišljati: osim tmur-nih crnih oblaka što u ljetnim vremenskim nepogodama iznad Crnča najavljuju kišu, ni-šta drugo nema crno u Crnču! Zašto su ga onda tako prozvali, znadete li vi iz Crnča?!

Blago Lasić

LD MOSOR Široki Brijeg

Dok ne dođu divlje svinje na ku-kuruz izbačen iz automatske hranilice, četiri jazavca u mr-

kloj noći slade se njime. Gledajući ih, dobro su ugojeni i lijepo izgledaju. Nije im loše. Uza sve ono što nađu u prirodi za jesti, na raspolaganju im je i kukuruz koji im dođe kao desert. Zašto ne? Ima ga u dovoljnoj količini kako za svinje tako i za njih, pa i za ostale divlje stvo-rove, ako ih put nanese do hranilice.

Ante Đikić

Jazavci

Ispred Ljubića vikendice, nakon ručka




Ovogodišnji, tradicio-nalni zajednički lov lovaca iz Prozora-Ra-

me i Gornjeg Vakufa/Uskoplja odvijao se u Prozoru-Rami, točnije na potezima Grkašnice, Kopčića strane, Tiovića, Daš-nika i Osojnice, dakle u dijelu lovišta kojim gospodare lovci sekcije Rumboci. A Rumbočani ko Rumbočani, kao domaćini napraviše „belaj“ i još podigoše ljestvicu za ovo druženje, koje ionako uživa status „instituci-je“. Bilo vrijeme ružno ili lije-po, redovito se u ovome lovu okupi bar dvjesto lovaca, kao i ove godine. Osim iz Rame i Uskoplja, došli su lovci iz Trav-nika, Viteza, Gruda, Posušja, Ljubuškog, Mostara, Čitluka, Bugojna, Tomislavgrada, tako-đer iz Hrvatske. Od političara, došao je općinski načelnik Jozo Ivančević i još neki, gvardijan Tomislav Brković i župnik župe Rumboci Jure Tadić pridružili

su se skupu popodne itd. Zašto ljestvica još više? Pa, osim izobilja jela, četiri-pet vrsta a „sve bolje od boljeg“ za-hvaljujući profesionalnim ku-harima, i pića, tu na 1300 me-tara nadmorske visine bila je angažirana i glazba. Vidjeli smo šest zvučnika, miks-pult i puno kabela, dva mikrofona i desetak pjevača. Osim pjevača gosta Branka Biška Panke iz Posušja, pjevali su još iz svih sekcija, tko je god htio, i naravno glavni do-maćin na ručku, Mijo Petrović. Zašto spomenusmo tehniku? Pa bilo je zaista neobično i idi-lično vidjeti svu tu tehniku u planini, među bukvama, daleko od „civilizacije“, na mjestu gdje nema struje. No zato je tu bio agregat. A snijeg napadao baš toga dana, prava bijela zimska idila. Neobično je bilo i čuti glasne a uhu mile tonove u toj „zabiti“. Ugođaj je zaista bio veoma lijep, a pjevalo se do do-

brog mraka. Vjerojatno su i ži-votinje bile iznenađene. Već se prepričava da je netko sutradan vidio grupu zečeva gdje izme-đu bukava „šetaju u ritmu glaz-be“, još im je, valjda, odzvanjala glazba u ušima. A sve je počelo u sedam sati na zbornom mjestu gdje je lovce pozdravio predsjednik Društva Ivo Zane, zaželio im dobro-došlicu i dobru kob. Ivan Lo-vrić, lovnik sekcije Rumboci,

Rumbočani ko Rumbočani…


također je pozdravio nazočne i objasnio što im je i kako činiti. A vrijeme? Smjenjivalo se ruž-no s ugodnim. Ulova nije bilo, no to nikoga nije zabrinulo. Po-slije lova a prije ručka, skup je pozdravio i predsjednik sekcije Rumboci Mijo Petrović. Bilo je još pozdrava i kratkih govo-ra od strane gostiju, uglavnom samo pohvale za organizaciju.

Stanko Ćurčić

Upute valja pozorno saslušati

Zimski ugođaj, idila

Pozdrav Mije Petrovića, predsjednika sekcije Rumboci, poslije lovaZborno mjesto, početak okupljanja



LD JAREBINJAK Rakitno

LD JAREBINJAK Rakitno LD JAREBINJAK Rakitno

U srcu lovišta, brojna lovačka družina. Šuma je navukla jesenje ruho, ono lijepo šareno. Jutro malo prohlad-

no. Čeka se raspored. Oni sa psima goniči-ma nestrpljivi su. Pogon treba krenuti, što se ubrzo i dogodilo. I rezultat je tu. Jedan zec odstrijeljen je u predjelu Mučinovca. Ručak je zakazan oko 14 sati, kod „Stare bukve“, na potezu Klanci – Rosne poljane. Ubrzo doja-va, uočeni su tragovi svinja. Pogon je urodio plodom. Pokrenuti vepar naišao je Stipu Pav-kovića-Lucića, iskusna lovca i prvog čovjeka „Jarebinjaka“. On nije propustio priliku, ste-kao je lijep trofej. Presudili su dugogodišnje iskustvo, vještina, znanje i strpljenje.

Zec i vepar u istom danu

Početak lovne sezone u rakitskom kraju obilježilo je neuobičajeno lijepo vrije-me, te odlični uvjeti za lov i druženje.

A druženja, kada je riječ o skupini rakitskih lovaca o kojima govori ovaj prilog, nikada ne manjka. Tako je bilo i ovaj put, u prelije-po nedjeljno jutro, kada su se okupili i oni nešto mlađi i oni nešto iskusniji lovci, na čelu s predsjednikom Društva. Tek što smo se rasporedili na unaprijed određena mjesta, uz prve zrake sunca za-čuo se lavež pasa u pogonu. Podignut je bio

zec. Malo potom i pucanj, a sretni strije-lac bio je mladi lovac Mario Petrović. Ali upornost pasa, pa i lovaca, pogotovo mla-dih, nije jenjala. Ponovno lavež pasa, pono-vo je podignut zec. I što je najzanimljivije u cijeloj ovoj priči, sretni strijelac ponovno je bio Mario Petrović.Po završetku lova, kao i uvijek, slijedilo je druženje uz jelo i zdravicu za još jedan uspješan lovni dan.

Vinko Rezo

Jednom lovcu oba zeca

Vijest se brzo proširila među lovcima. Ručak kod „Stare bukve“ prerastao je u pravu feštu.Slikanje i zalazak sunca značili su povla-čenje kod Tome u Bosiljnu, a kasnije i na betonaru kod Stipe.

Sutradan je bio radni dan, neki su ga i pres-pavali. Nazvasmo Stipana u ponedjeljak i još jednom mu rekosmo: „Bravo, predsjedniče!“

Josip Vukoja

Lisice je oduvijek bilo u rakitskom lovištu. Lov na ovog predatora uvijek je privlačan, posebice sa

psima goničima. Već na početku lovne sezone lovci LD-a „Jarebinjak“ odstrijelili su nekoliko lisica. Broj lisica u lovištu je, dakle, smanjen, što je svakako dobra vijest za zečju divljač.

Josip Vukoja

Dobra vijest za zečju divljač

Ugodan dan, uspješan lov

Mladi Mario Petrović sa svojim kolegama Ove ih godine “hoće” lisica

Idejni kreator ovogodišnjeg lovačkog bala je Dragan Sto-jak, predsjednik Upravnog

odbora LO „Vitez“. Prema priči, upravo kada je LO „Vitez“ došao na red za održavanje lovačke za-bave, iz nekih, nama nepoznatih razloga, lovačka se zabava – nije održala. Stoga se željelo ponu-diti nešto novo, različito od do-sadašnjih zabava. Dragan Stojak predložio je da na ovu zabavu ne dođu samo lovci, nego i njihove supruge, djevojke, prijateljice… Ideja je razrađena i predložena

Upravnom odboru Lovačkog saveza Herceg Bosne. Formiran je Organizacijski odbor, s točno definiranim zadaćama. Po dogo-voru, sve lovačke udruge članice ŽVL-a Središnje Bosne trebale su kupiti najmanje 30 karata.

Lovački balLovački bal, središnja svečanost u sklo-pu obilježavanja Sv. Huberta u Središ-njoj Bosni, upriličen je 30. listopada 2015. u svadbenom salonu „FIS“ Vitez

Balu su prisustvovali predstav-nici Lovačkog saveza Herceg Bosne, Hrvatskog lovačkog saveza, zakonodavne i izvršne vlasti te lovačkih udruga s po-dručja Središnje Bosne i Her-cegovine, među njima i članovi „Maliča“ iz Gruda kao pobrati-mi „Viteza“. Prema naknadnim evidencijama, na balu je bilo oko 440 osoba. Uz domaćina, najzastupljeniji su bili člano-vi LD-a „Pavlovica“ iz Novog Travnika. Program je vodila Dragana Si-

vonjić, za glazbu je bio zadužen „Jandrić band“, a pjevačka uloga dodijeljena je Želji Šariću, biv-šem članu LO-a „Vitez“.Program je započeo intonira-njem himni Bosne i Hercegovi-ne i Hrvatske, a onda su uslije-

dila prigodna obraćanja. Najprije je nazočne pozdravio Dragan Stojak, domaćin bala. Poslije njega Slavko Marin, predsjednik Saveza, naglasivši da prisutne pozdravlja u ime 10.000 članova Saveza, a preko CIC-a i FACE-a i u ime najve-će „obitelji“ na svijetu. Marin je posebno istaknuo potrebu očuvanja identiteta i ostvariva-nje interesa članstva. Izaslanik generala Đure Dečaka, pred-sjednika HLS-a, Mato Grgić, uz pozdrave, ispričao je priču o

podrijetlu običaja nazdravljanja lijevom rukom, pozvavši potom predstavnike Lovačkog saveza Herceg Bosne na obilježavanje 90. obljetnice HLS-a. Marinko Čavara, predsjednik Federacije BiH, naglasio je pozitivnu ulogu

lovaca u društvu i naviku da sve svoje aktivnosti financiraju vla-stitim sredstvima, izrazivši vje-rovanje da će to biti prepoznato na način da im se dodijeli neki novac iz proračuna. O sv. Hu-bertu i ulozi lovaca u današnjem društvu, nadahnuto je govorio fra Mirko Klepić, župnik župe Sv. Jurja u Vitezu, nakon čega je zazvao Božji blagoslov na sve nazočne u dvorani i sve ono što će oni blagovati te večeri.Uz ugodnu glazbu različitih žanrova, iz različitih krajeva

Hrvatske, Bosne, Hercegovine, dobro jelo i kapljicu, dobro druš-tvo, pjevalo se, igralo i plesalo do ranih jutarnjih sati. Bal je svojim nastupom obogatio Davor Ba-drov, lovac i popularni glazbe-nik. S pjesmom „Ja sam lovac

LO VITEZ Vitez

Slavko Marin Marinko ČavaraDragan Stojak Mato Grgić Fra Mirko Klepić

LD “Vepar” Fojnica LD “Sokol” Nova Bila



meraklija“ pogodio je „u sridu“, podigavši na noge sve u dvorani. Bal je bio prigoda za gospo-darstvenike da lovačku javnost upoznaju sa svojim „progra-

mom“. Mnogi od njih pristali su biti sponzori robno-novčane tombole, koja se obično organi-zira na ovakvim zabavama. Naj-značajniji sponzori bili su: „FIS“ Vitez, „FTM“ Novi Travnik, pri-vatni poduzetnik Tone Maros iz Beča, te HLU „Malič“ Grude, a u donaciju se uključilo i šest od devet lovačkih udruga s pod-ručja Središnje Bosne te Lovač-ki savez Herceg Bosne. Svima njima bit će uručene zahvalnice. Nakon što je Slavko Marin uru-čio monografiju Saveza Mati Grgiću, izvukao je listić prvog dobitnika tombole. Taj je izvla-čio sljedećeg dobitnika i tako redom, čime je bila otklonjena moguća sumnja u bilo kakvo namještanje izvlačenja. Prije izvlačenja glavnih nagra-da, upriličena je kraća stanka,

uz čorbanac i novu sesiju glaz-be. Potom opet tombola. Anto Radeljić-Jakić, Jozun Blažević, Dragoljub Bobaš-Tomić, Kru-noslav Baškarad i Vlado Rajić

dobili su lovačke puške, a glav-nu nagradu – terensko vozilo – dobio je Domagoj Bobaš-To-mić. Zanimljivo, na istoj tom-boli otac i sin postali su sretni dobitnici lovačke puške i teren-skog vozila. I jedna gesta vri-

jedna spomena: na Sv. Huberta, Krunoslav Baškarad odrekao se lovačke puške dobivene na tom-boli u korist svog kolege Ivice Križanovića, što se ne događa

baš često!Nakon tombole počelo je lagano osipanje sudionika, što je i razu-mljivo ako se zna da je mnoge od njih čekao dug put kućama. Trebalo je dostojno proslavili Sve svete i Dan mrtvih, blag-

dane koji su slijedili netom na-kon bala. Dio uzvanika ipak je ostao do ranih jutarnjih sati, neki od njih pritom su pokazali i zavidne pjevačke kvalitete. Dio

gostiju s lovačkog bala duže se zadržao kod svojih domaćina. Primjerice, gosti iz Gruda su-sreli su se ponovno s domaćini-ma u selu Zaselju, kod planinar-skog doma HPD-a „Vitez“, gdje su im se priključili Milica i Ivo Garić, Milko i Željko Bevanda, Dragan Grebenar, Ivica Krezić te nekoliko planinara koji su se vratili s uobičajene „rute“. Svjež zrak i dobra voda pozitivno su djelovali na oporavak organiz-ma. Druženje je nastavljeno uz pečenje ispod sača koje je pri-premio Anto Bošnjak.Kako „jedna fotografija govori više od tisuću riječi“, ostavljamo čitateljima da na temelju većeg broja fotografija sami steknu dojam o ovome lovačkom balu.

Ivica Drmić

LD “Tetrijeb” Kreševo Igra i ples

Gdje me nađe...

LD “Sokol” Nova Bila

LD “Pavlovica” Novi Travnik

Slavodobitnici značajnijih nagrada





Kao kompromisno rješe-nje ministar poljopri-vrede, vodoprivrede i

šumarstva Županije Središnja Bosna Salkan Meržanić, na sa-stanku održanom 15. rujna ove godine u Travniku, donio je od-luku da se na području Župa-nije lovačke udruge dogovore

o njihovu broju, broju lovišta i granicama lovišta na području općine, da se dogovore o na-činu gospodarenja i da o tome potpišu sporazum, kako bi se ukinula zabrana lova. No iako je lovna sezona u punom jeku, do dogovora još nije došlo.Lovište Jajce ustanovljeno je

odlukom Općinskog vijeća Jajce broj 01-05-4810/03 od 28. prosinca 2003. s ukupnom površinom od 35.240 hektara. Dva lovačka društva koja djelu-ju na ovoj površini gospodarila su lovištem na temelju lovno-gospodarske osnove odobrene od strane Općinskog vijeća Jaj-ce od 2003. do 2013., s jasnim granicama gospodarenja na temelju godišnjeg plana gospo-darenja i na temelju sporazuma između dva društva. Sporazumom iz 2014., dva su društva formirala 20 revira, od toga 18 lovnih i dva zaštićena. Sa šest lovnih revira gospodarila je UL „Kuna“, sa šest LD „Srn-dać“, a šest je bilo zajedničkih. Vodstvo UL „Kuna“ pokušava s udrugom „Srndać“ za duže raz-doblje dogovoriti način gospo-darenja sa ovih šest zajedničkih revira, ali bez uspjeha. Stav „Kune“ i njezina Nadzornog odbora je da rješenje treba te-meljiti na međusobnom dogo-

Još ništa od dogovoraUL KUNA Jajce

HUL KRAVICA Ljubuški

voru lovaca i uz prihvaćanje stanja na terenu i da je to pravi put do konačnog i prihvatljivog rješenja problematike jajačkog lovstva. Dok se ne nađe rješenje, lovci UL „Kuna“ Jajce pokušavaju svoje lovačke strasti djelomice zadovoljiti u susjednim lovi-štima. Primjerice, 29. stude-nog 2015., na poziv iz LU-a „Tetrijeb“ Šipovo, grupa ov-dašnjih lovaca sudjelovala je u nezaboravnom lovu na div-lju svinju. Domaćin, na čelu s upravnikom Mladenom, kao i uvijek dobro je organizirao lov. Kvalitetno obučeni psi brzo su pokrenuli divlje svinje i istjera-li ih na štand. Odstrijeljena su dva vepra kapitalca, jednoga od njih odstrijelio je baš član „Kune“. Ovim putem zahvaljujemo svo-jim prijateljima iz Šipova na ra-zumijevanju i odličnoj suradnji.

Nikola Miketa

Dogovorom na Županij-skom vijeću za lovstvo Županije Zapadnoher-

cegovačke, odlučeno je da ovo-

godišnja sezona lova počne 18 listopada. Odlukom Upravnog odbora HUL-a „Kravica“ Ljubuški,

sve su sekcije sezonu lova tre-bale otvoriti svečano, uz dru-ženje u lovu i zajednički ručak poslije lova.Lovna sekcija Grab jedna je od brojnijih sekcija u ljubuš-koj lovačkoj udruzi. Kako je ta Udruga posljednjih godina bila suočena s brojnim proble-mima oko dodjele lovišta, to je navelo lovce sekcije Grab da se sami organiziraju i ne budu članovi HUL-a „Kravica“. Do-bivanjem lovišta u zakup na deset godina, stekli su se uvje-ti da Udruga može zakonito gospodariti svojim lovištem, što znači da može sankcioni-rati sve osobe koje zatekne u lovu lovištu a koje nisu člano-vi Udruge. U tijeku je izrada novog katastra lovišta te ime-novanje stručne osobe koja će voditi katastar lovišta i napra-viti novu lovnogospodarsku osnovu. S tim dokumentima Udruga će moći cjelovito i odgovorno gospodariti svojim lovištima. Biti članom HUL-a

„Kravica“ Ljubuški izuzetna je čast svima onima koji se mi-sle baviti lovom i poslovima vezanim za lov i lovište u ovoj sredini.Otvaranje lova bilo je uspješno i svečano i u sekciji Grab. Do-maćini su osigurali dovoljne količine hrane i pića, džigerica na kiselo bila je odlično spre-mljena, a poslije nje i bogat roštilj u izvedbi ovdašnjih mla-dih lovaca. Predsjednik sekcije Luka Hrstić budnim je okom pratio užurbanu mladež pri spremanju i posluživanju, po potrebi bi i sam uskočio i po-mogao. Da je organizacija bila na razini svjedoči i to da je, među ostalim uzvanicima, na ručku bio Toni Kraljević, žu-panijski ministar financija, sa svojim kolegama. Poslije ručka su se pravili planovi što bi još uskoro valjalo uraditi na kući-ci, možda ponajprije postaviti otvore i barem dijelom izraditi kućicu.

Mario Herceg

Otvaranje sezone

S ulovom i kolegama

Ručak u još nedovršenoj lovačkoj kući sekcije Grab



LSUG JAREBICA Štrepci

Prvi put od osnutka LSUG „Jarebi-ca“ Štrepci organizirala je lovačku večer na malonogometnom igra-

lištu u Boću, pod šatorima kapaciteta do 1100 mjesta. Termin održavanja lo-vačke večeri, 31. listopada 2015., bio je prilagođen blagdanu Svih svetih kako bi što veći broj članova naše Udruge, ali i članova susjednih nam i prijateljskih udruga a koji rade u inozemstvu, mo-gao sudjelovati u lovačkoj zabavi. Ne-posredno prije lovačke večeri, služena je sveta misa za sve poginule lovce župa Boće i Zovik.„To je aktualno u svim udruženjima gdje se jednom godišnje okupljaju članovi i gosti. Uzeli smo ovaj termin kako bi i naši ljudi koji su vani mogli prisustvo-vati, i kako bi na jednome mjestu mogli zahvaliti za dugogodišnju suradnju. Od-lučili smo ovaj termin uvesti kao tradi-cionalan za buduće lovačke fešte“, kazao je predsjednik LSUG-a „Jarebica“ Toma Anđelović koji se u izjavi za medije do-taknuo i aktualne problematike lovstva: „Najveća je šteta što je još uvijek na sna-zi Odluka o zabrani lova, a nije učinjeno ništa da se lovište zaštiti. Na taj su na-čin lovišta ostala nezaštićena. Ovakvim statusom širom su otvorena vrata krivo-lovcima“.Osim župnika župa Boće i Zovik, večeri su nazočili i predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti te brojni priznati poduzet-nici koji su svojim prilozima doprinijeli da bude bogat sadržaj na stolu, ali i da

budu brojne i vrijedne nagrade na tom-boli. Specijalitet lovačke večere bio je bik s ražnja. Iako težak preko 700 kg, jedva je bio dovoljan za sve uzvanike. Lovačkoj večeri nazočili su i lovci iz su-sjednih općina pa se, osim druženja, mo-gla čuti i pokoja o stanju lova i lovstva na tim područjima. Iako je nakon dosta godina muke i čekanja u Brčkom usvojen Zakon o lovstvu, nije oduševio lovce jer dosta toga nije regulirano u skladu s nji-hovim potrebama i realnim stanjem na terenu. Zbog izuzetno osjetljiva pitanja, zakonodavac, Odjel za poljoprivredu, šumarstvo i vodno gospodarstvo Vla-de Brčko Distrikta BiH, još uvijek nije uredio podzakonske akte koji su nužni za konačno otvaranje lova. Najvažnija odredba koja se mora urediti podza-konskim aktima je ustanovljenje lovišta te dodjela lovišta na korištenje lovačkim udrugama. Lovci priznaju da im teško pada činjeni-ca da godinama te aktivnosti idu sporo ili nikako, zbog čega ispaštaju svi.Lovci su i dalje za dijalog, no ne zna se koliko je za to spremna druga strana. Do nekih boljih vremena i usuglašavanja, ostaje im da se na ovaj način druže i kuju planove šta raditi u budućnosti.Za vesele tonove na lovačkoj zabavi pobrinuo se najpoznatiji pjevač s pod-ručja Posavine, Drale i glazbena skupi-na „Raščica“.

Filip Filipović

Druženje pod šatorima

Zahvalnice sponzorima

Predsjednik Udruge Toma Anđelović i dopredsjednik Saveza Pavo Kosić

Predsjednik Udruge s vjerskim i političkim dužnosnicima

Nagrada na tomboli - ploska s grbom Saveza i LSUG-a “Jarebica”

Popunjena mjesta pod šatorom



Lovci LD-a „Pavlovica“, 9. studenoga ove godine, upriličili su radnu akciju tijekom koje su obnavljali solila i hra-

nilišta u lovištu i punili ih novim količinama soli i kukuruza. Tom je prilikom u lovište izneseno po 500 kg soli i kukuruza. Akci-ju su vodili lovnici sekcija: Vlado Marković

„Gradinu“, Anto Gabrić „Bu-čiće“, Fabijan Ramljak „Mravi-njac“, Slavko Čabro „Novi Trav-nik“ i Draženko Jakić „Sebešić“, uz koordinaciju glavnog lovnika Vlade Kneževića i predsjednika Društva Mirka-Miće Lešića.U ovoj akciji posebno su se istaknule sekcije Mravinjac i Gradina koje su, osim redovitih

zadaća, uspjele izgraditi još jedno prelijepo hranilište za srneću divljač.Svoj su doprinos, naravno, dali i mladi lov-ci: Luka-Fran Jakić, Pavo, Stjepan i Petar Ivoš, Marko Slipac, Žarko Šiško, Dominik Knežević, Karlo Mlakić, Ivan i Josip Rade-ljić-Jakića, Ivan Cvitanović, Manuel Budi-mir, Toni Varivoda i Ivan Zeko, te posebno Ana Tomić i njezin mlađi brat Ante.

Po završetku radne akcije, nije izostao neizbježni lovački gulaš. Bilo je pjesme i dobrih pošalica, ali i pitanja, dokle ovako. Ovdašnji su lovci u svojevrsnom vakuumu, kao poslije rata kada je divljač bila devasti-rana, šuma posječena… Kada su planski i pristupom dobrog domaćina uspjeli ob-noviti divljač, ponovno do izražaja dolazi politika kojom se trguje ljudima, prirodom, a posebice divljači. Uzgoj i zaštita divljači povjeravaju se Županijskoj upravi za šu-marstvo, a pritom se „zaboravljaju“ lovci koji su uložili velik trud u zaštitu toga pri-rodnog bogatstva. Lovcima je najteže što se to proteže u nedogled, a pritom nema-ju nikakvih informaciji dokle su došli do-govori i pregovori, jedino im je rečeno da budu strpljivi. Dokad?

Anto Cvitanović

LD PAVLOVICA Novi Travnik

LD FAZAN Odžak

I strpljenje ima svoj kraj

Ovogodišnju sezonu lova na nisku divljač LD „Fa-zan“ iz Odžaka otvorilo

je 11. listopada. U kišno i tmur-

no nedjeljno jutro, na zbornim se mjestima okupilo 200-tinjak lovaca, među njima i gosti iz su-sjednih lovačkih udruga.

Početak sezone lova na nisku divljačKako se lovilo sekcijski i po grupama, svaka je sekcija lovila na području na kojem je zadu-žena za uzgoj i zaštitu divljači.Vođa svake lovne grupe na zbornom je mjestu u Dozvo-lu za lov upisao ime i prezime svakog lovca te broj njegove lovačke puške. Poslije toga sli-jedili su obvezni sigurnosni na-putci, posebice stoga što je kiši-lo, a na pojedinim je terenima bilo i guste magle.Lov na fazana i zeca željno se iščekuje u Bosanskoj Posavini. To ovdašnjim lovcima dođe kao mala nagrada za sve ono što rade u lovištu tijekom godine. Radost susreta s lovištem i divljači, ra-

zigrani psi, druženje…, sve je to neprocjenjivo bogatstvo.Pokazalo se da je ovdašnje lovi-šte bogato fazanskom i zečjom divljači. No tereni su obrasli i teški za lov i lovcima i psima, posebice stoga što su i jedni i drugi u ovo vrijeme još uvijek izvan prave forme. Po završetku lova, svi sudionici su se okupili na lovačkom ruč-ku koji su sami pripremili. Na meniju je uglavnom bio lovački čobanac i pečenje. A uz ručak i poslije njega, zna se: prepri-čavanje događaja iz današnjeg lova, iz prijašnjih lovova…

Nedžad Garić

Ovogodišnja, peta manifestacija „Dani kazandžija i izvornog be-ćarca“ održana je 8. studenoga u Vitezu, u mjesnoj zajednici Krčevine. Sudjelovalo je 25 kazana iz Srednje Bosne i gosti iz

Popovače (RH). Ekipa LO „Vitez“, kojoj je to bilo prvo sudjelovanje na viteškoj kazanijadi, osvojila je prvo mjesto u proteku rakije iz kazana. To je još jedan dokaz svestranosti lovaca i njihove spremnosti da se uključe u bilo koji društveni događaj, ne samo lov.

Ivan Babić

Dani kazandžija i izvornog bećarcaVITEZ

Odmor i lovački gulaš poslije akcije

S otvaranja lova na fazana

Prvi put, pa prvo mjesto



LU CINCAR Livno

LU SAVA Orašje

Okupljanje na zbornome mjestu sekcije „Borova glava“, u nedjelju 24.

listopada, proteklo je u „gun-đanju“ lovaca, prije svega zbog neuobičajeno topla vremena za to doba godine i pomicanja sata na zimsko računanje vremena,

Vuk i vepar dvojici Mihaljevićačime se gubi dragocjeni sat lova te psi goniči, a i lovci mogu lako izgubiti interes za lov. To bi se dogodilo i ovaj put, da od stra-ne lokalnih stočara nije stigla informacija o dva vuka pri-mijećena u blizini stada koje obitava u lovištu. Lov se, tako, ubrzo pretvorio u hajku, teren je „zatvoren“, a lovac Ivan-Ika Mihaljević uspio je odstrijeli-ti vuka kapitalca, teška oko 45 kg i s vrlo kvalitetnim krznom. Vuk će biti poslan na prepari-ranje i kao takav služiti na čast i ponos spretnog lovca.Sljedeće nedjelje, 1. studeno-ga, lovac sekcije „Borova glava“ Branko Mihaljević (Pavin), lo-veći s kolegama u dijelu lovišta Jelovača – Ivovik, odstrijelio je vepra teška stotinjak kilograma. To je od posebnog značenja za ovdašnje lovce jer je taj dio lovi-šta u posljednjih nekoliko godi-na bio izložen velikim požarima.

Svjesni problema i opravdano strahujući od trajnog gubitka divljači, duže su vrijeme i u ve-ćim količinama iznosili hranu i sol u požarom opustošene di-jelove lovišta, što je rezultiralo povratkom divljači.

Ima li ljepše nagrade za lovca od uživanja u lovu i odstrelu divljači u dijelu lovišta koje bi, bez spomenutog angažmana lovaca, bilo izgubljeno?

Ilija Bandov

Kao i prethodnih godina i ove je godine LU „Sava“ Orašje u povodu Dana općine or-

ganizirala natjecanje lovaca u kuha-nju čobanca. Sudjelovalo je 15 eki-pa, među njima i dvije gostujuće, iz Domaljevca i Ravne Brčkog. Sve su

Natjecanje u kuhanju čobancaekipe dobile jednaku količinu mesa i ostalih sastojaka kako bi svi natje-catelji bili u ravnopravnu položaju. Ukupno je skuhano oko 230 litara čobanca.Ocjenjivači nisu imali lak zadatak, ali su nakon kušanja ipak procijenili da je čobanac lovačke sekcije Kopa-nice najbolji. Drugo mjesto zasluži-la je lovačka sekcija Matići, a treće lovačka sekcija Donja Mahala II.Načelnik Općine Đuro Topić uru-čio je prigodne nagrade i zahvalnice pobjednicama i zahvalio lovcima na organizaciji ove priredbe, uz že-lju da se ponovi i sljedeće godine, nakon čega su lovci i nemali broj građana ubrzo u slast i pojeli pri-premljeno.Sav trošak hrane i pića podmirila je Općina Orašje.

Blaž Živković

Tomislav Mihaljević, Dario Suša, Ivan Mihaljević, Branko Mihaljević, Mario Mihaljević i Damir Krišto

Tomislav Mihaljević s ulovom

Sekcija Kopanice, pobjednička ekipa

Ekipa sekcije Kostrč s navijačima

Član sekcije Matići s načelnikom Općine Orašje i predsjednikom LU -a “Sava”

32


Ocjena trofeja srnjakaLD FAZAN Odžak

LU ZAVELIM Roško Polje

Komisija za ocjenjiva-nje trofeja divljači LD-a „Fazan“ Odžak: Kemal

Osmanović, Mersed Kosovac i Božo Grgić, uz suradnju tajnika Društva, ove je godine ocjenji-vala trofeje srnjaka 25. listopada, kada je ocijenila 26 rogova srnja-ka i izdala isto toliko trofejnih listova.U medalji su bila tri srnjaka. Je-dan u srebru, 118,86 točaka, od-strijelio ga je Nihad Hodžić Me-hić, i dva u bronci: jedan 111,38 točaka, odstrijelio ga je Sejdo Medžiković, drugi 107,15 toča-ka, odstrijelio ga je Stanko Rakić. U rasponu od 90 do 105 točaka bila su četiri srnjaka, od 80 do 90

točaka pet, od 70 do 80 točaka šest, a do 70 točaka osam srnja-ka, od toga tri škarta i jedan mla-di srnjak od dvije godine koga je odstrijelio lovac Jozo Katić. Prosječna trofejna vrijednost za ovu lovnu godinu bila je 83,13 točaka, što je u okvirima dese-togodišnjeg prosjeka koji iznosi 84,50 točaka. Odstrijeljeni srnjaci bili su u petoj godini života, tjelesne mase (bez utrobe) 25 kilograma, naravno, oboje u prosjeku. Uzgojni odstrel ove godine nije vršen, a inače ga vrlo uspješno i kvalitetno provodi stručna služba.

Nedžad Garić

U subotu 31. listopada 2015. u Srednjoj školi u Pro-zoru-Rami održan je lovački ispit za lovce pri-pravnike iz Uskoplja, Posušja, Novoga Travnika i

Prozora-Rame. Svih 17 kandidata: 8 iz LD-a „Vepar“ Pro-zor-Rama, 7 iz LD-a „Uskoplje“ Gornji Vakuf/Uskoplje i po jedan iz LD-a „Pavlovica“ Novi Travnik i LD-a „Rado-vanj“ Posušje, položilo je ispit . Ispit su proveli Ivica Lučić, Vlado Soldo te Anto Cvita-nović iz Novog Travnika, domaćin je bio Marko Barišić. Ispitivači su pohvalili kandidate, uz konstataciju: „Vidjelo se da su imali dobre pripreme“. U posljednje se vrijeme u praksu uvelo polaganje ispita na jednome mjestu za pripravnike iz više općina, odnosno lo-vačkih udruga. Razlog su, naravno, manji troškovi, ali i još jedna stvar – međusobno upoznavanje budućih lovaca od-mah na početku lovačke karijere te stjecanje poznanstava i prijateljstava.

Stanko Ćurčić

Lovački ispit u Prozoru-Rami

U nedavnom lovu na lisice u Roškom Polju, postignut je pun pogodak. Pet lisi-

ca, pet zakletih neprijatelja zečeva, pernate divljači, pa i domaće peradi ustrijeljeno je u lovištu kojim gos-podari LU „Zavelim“. Zahvaljujući trojici grudskih lovaca: Miri, Ćipi i Picmanu koji su pravi specijalci u lovu na lisice, a uz potporu neko-liko domaćih lovaca na čelu s Da-mirom Kelavom, odrađena je prava lovačka akcija uklanjanja predatora kojih, zasigurno, nije mali broj u

Odstrijeljeno pet lisicalovištu. Za ovako uspješan lov lov-cima je bila potrebna podrška pasa goniča, a Mirini istrijaneri nadale-ko su poznati za ovakvu vrstu lova. I ovaj se put to pokazalo i doka-zalo. Jednu lisicu koja se nakratko pred njima skrila u rupi, izvukli su i „presudili“ joj na očigled lovaca. Lovci LU-a „Zavelim“ planiraju če-šći lov na lisice kako bi brojno sta-nje te divljači sveli na podnošljivu mjeru.

Ante Đikić

Upute prije ispita možda dobro dođu... Ovaj put, ni lukavstvo im nije pomoglo...

Povjerenstvo i trofeji

Broj 101, studeni - prosinac 2015.


LD FAZAN Odžak

Lovci četiriju lovnih grupa sekcije „Prozor“ LD-a „Vepar“ Prozor-Rama: „Omanjac“, „Jelen“, „Kumovi“ i „Gmi-

ći“, upriličili su lov uoči zajedničkog lova na većoj razini koji je zakazan za sedam dana. Skupilo ih se pedesetak, što lovaca, što gostiju. Među gostima lovcima bili su


Fin potez predsjednika

rizničar Društva Slavko Čuljak i lovoču-var Miro Uložnik. Bili su tu i tajnik Marko Barišić te glavni lovnik Vladimir Drežnjak, ali u ulozi domaćina. Od civilne vlasti gost je bio Josip Juričić, pomoćnik načelnika za gospodarstvo. Bio je pozvan i predsjednik Društva Ivo Zane, ali opravdano nije mo-

gao sudjelovati u ovom druženju. Nisu ni-šta odstrijelili, no to i nije bio glavni cilj. A vidjeli su svježe tragove vepra, lisice, zeca i srne. Ovo je fin potez novog predsjedni-ka Romea Dolića da se upozna sa svojim lovcima, iako se, naravno, već dugo i dobro znaju. Ali ovaj put u drugoj ulozi, da kaže svoje namjere, ali i da čuje što lovci misle i žele. „Želja mi je bila okupiti lovce, da razgovaramo o svemu. A, evo, za sedam je dana zajednički lov na razini Društva, za-jedno s lovcima Uskopljanima i gostima iz drugih društava, s gostima iz Saveza, pa da vidimo i dogovorimo se što nam je odraditi u toj organizaciji“, reče nam novi predsjed-nik sekcije, zadovoljan odzivom iako ih je još moglo doći.

Stanko Ćurčić

Lovačko društvo „Fazan“ iz Odžaka, koje gospodari lovištem na prosto-ru općine Odžak, u cilju smanjenja

šteta od divljači na poljoprivrednim kul-turama, posebice šteta od divljih svinja, pojačalo je aktivnosti na prehrani divljači i smanjenju broja divljači u skladu s lovno-gospodarskom osnovom i bonitet-nim razredom lovišta.Lov na divlje svinje dočekom tra-jao je od 21. lipnja do 4. srpnja, te od 16. kolovoza do 27. rujna 2015. i produžen je do daljnjeg zbog šteta koje ova divljač pravi na poljopri-vrednim kulturama.Čuvanje parcela isključivo s čeka i zasjeda dopušteno je samo nedje-ljom. S čeka su odstrijeljena dva vepra, uspjelo je to Milenku Gu-bercu i Marku Kopačeviću.Dana 25. listopada otvorena je lovna sezona na divlju svinju po-gonom i prigonom. Do trenutka pisanja ovoga teksta, organizirana su tri takva lova. Prvi, 25. listopada, u kojem su su-

Lov divlje svinjedjelovala 33 lovca. Lovac Božo Grgić od-strijelio je jednu divlju svinju.Drugi, 8. studenoga, sudjelovalo je 15 lova-ca, nije ništa odstrijeljeno.Treći, 15. studenoga, sudjelovala su 24 lovca. Marijan Švaganović i Ilija Lubina uspjeli su odstrijeliti po jednu divlju svinju.

Po Godišnjem planu gospodarenja plani-rano je odstrijeliti 20 divljih svinja. Od-strijeljeno ih je pet, ali kako slijedi glav-ni dio sezone, mišljenja smo da ćemo taj plan ispuniti.

Nedžad Garić

Lovci sekcije “Prozor” prije početka zajedničkog lova

Odstrel divlje svinje ide po planu


Hercegovačka liga, natjecanje u lovnom streljaštvu koje je počelo prošle godine, i u ovoj je sezoni

uspješno završeno. Otvoreno prvenstvo LD-a „Galeb“ Čapljina, održano 3. listo-pada ove godine, bilo je posljednje od pet kola koja su se bodovala za ovo natjecanje. U Hercegovačkoj ligi natjecalo se šest momčadi: LD „Mosor“ Široki Brijeg, HLU „Malič“ Grude, LD „Jarebica“ Mostar, HUL „Orao“ Čitluk, LD „Galeb“ Čapljina i LU „Jadran“ Neum“, i trideset strijelaca. Ovo je natjecanje u potpunosti ispunilo očekivanja strijelaca, ali ne samo to, ono je u velikoj mjeri doprinijelo promidžbi lovnoga streljaštva. Po propozicijama Lige, jednu je lovačku udrugu mogla pred-stavljati samo jedna momčad od četiri člana, a njihovi su se rezultati računali i za pojedinačni poredak. Na kraju, u momčadskom dijelu zbrajali su se re-zultati trojice najboljih u svakom kolu, a u pojedinačnom dijelu, što je novina u odnosu na prošlu sezonu, zbrajala su se četiri najbolja nastupa. Natjecanje je, od prvoga kola u Širokom Brijegu do posljed-njeg u Čapljini, ponudilo dosta uzbuđenja, napetosti, nadmetanja i odličnih rezul-tata. Iznjedrilo je nekoliko novih, mlađih

HERCEGOVAČKA LIGA U LOVNOM STRELJAŠTVU

Širokobriježani obranili naslov u obje konkurencije

strijelaca koji sve jače „pušu“ za vratom starim snagama. I možda najvažnije, među strijelcima je stvoreno istinsko zajedništvo i prijateljstvo, pa se svaki novi susret željno iščekuje. Iako su u pojedinim kolima gađali ispod svoga prosjeka, strijelci LD-a „Mosor“ Široki Brijeg uspjeli su obraniti titulu po-bjednika u momčadskoj, a Zoran Mandić

u pojedinačnoj konkurenciji. U tabeli smo naveli sve rezultate Lige i poredak momčadi i pojedinaca. Na kraju natjecanja, u Čapljini, uručeni su pokali i medalje onima koji su ih, prema propozicijama, zavrijedili. Najbolje pla-siranim ekipama pokale su uručili pred-sjednik Povjerenstva za lovno streljaštvo Lovačkog saveza Herceg Bosne Ivica Bačić, vođa busovačkih strijelaca Niko Čavara i voditelj „Orlovih“ strijelaca Mario Dugandžić. Najboljim pojedincima pokale i medalje uručio je načelnik Čapljine dr. Smiljan Vidić. Prijelazni pokal pobjed-nicima u momčadskom dijelu, dar Saveza, uručio je voditelj Lige Vlado Bošnjak.Nakon svečanog dijela, načelnik Vidić i predsjednik „Galeba“ Pero Zekušić sve strijelce i goste pozvali su na ručak, gdje se nastavilo druženje. U ugodnu ozračju prepričavale su se pojedinosti s ovogodišnjeg natjecanja, posebice neočekivani promašaji. Ugovarali su se i termini za sljedeću godinu, o čemu će odluku donijeti Povjerenstva za lovno streljaštvo Lovačkog saveza Herceg Bosne, početkom iduće godine.

Vlado Bošnjak

Na streljani LD-a “Galeb” Čapljina

Zoran Mandić, pojedinačni pobjednik


LOVNO STRELJAŠTVO

R.br. Društvo/udruga Široki

Brijeg Mostar Čitluk Neum Čapljina Svega

1. LD „Mosor“ Široki Brijeg 81 65 84 76 69 375

2. LD „Jarebica“ Mostar 72 68 82 61 74 357

3. LU „Jadran“ Neum 70 65 77 67 72 351

4. HUL „Orao“Čitluk 63 53 76 66 62 319

5. LD „Galeb“ Čapljina 67 56 69 51 58 301

6. HLU „Malič“ Grude 47 53 66 49 47 262

HERCEGOVAČKA LIGA 2015. - EKIPNI POREDAK

HERCEGOVAČKA LIGA 2015. - POJEDINAČNI POREDAKR.br. STRIJELAC

Široki Brijeg

9. 5. 2015.

Mostar20. 6. 2015.

Čitluk8. 8.

2015.

Neum5. 9.

2015.

Čapljina3. 10. 2015.

Svega

1. Zoran Mandić 26 20 29 23 23 101

2. Tomislav Mandić 24 22 26 26 24 100

3. Vladimir Mandić 23 22 27 27 22 99

4. Ivo Stojčić 23 22 27 21 26 98

5. Leo Stojčić 24 23 27 17 - 91

6. Mato Bačić 21 11 17 19 19 77

7. Goran Knezović 20 23 28 21 23 95

8. Blaženko Dujmović 25 18 25 19 25 94

9. Slaven Tomas 10 13 7 12 16 51

10. Stjepan Grubišić 16 21 22 18 14 77

11. Alen Lukenda 20 17 26 19 - 82

12. Robert Spajić 11 15 18 - 17 61

13. Marinko Zovko 21 19 29 21 20 91

14. Marijan Luburić 16 13 17 20 18 71

15. Mario Dugandžić 15 7 21 18 22 76

16. Denis Vlaho 26 21 26 20 20 93

17. Niko Rebac 22 19 23 16 18 82

18. Ivica Rebac 19 - - - 19

19. Ilija Prskalo 17 7 - - 24

20. Anđel Dragičević 26 21 27 20 20 94

21. Alen Franić 25 23 25 23 23 96

22. Anđelko Zovko 29 - - - 29

23. Ivica Bačić 22 22 26 25 24 97

24. Slavenko Lasić 26 21 28 22 21 97

25. Tomislav Luburić - 12 18 24 20 74

26. Pero Zekušić - 16 - 16 18 50

27. Anto Matuško 23 20 26 19 25 94

28. Darko Ćubela 14 13 19 11 19 65

29. Vedran Rebac 10 - 17 12 20 59

30. Zdenko Bakalar 16 14 19 15 17 67

LD “Mosor” Široki Brijeg, ekipni pobjednik

Strijelci LD-a “Jarebica” Mostar

Strijelci LD-a “Jadran” Neum


LOVNO STRELJAŠTVO

36

U organizaciji lovne sekcije „Dobrič“ te pod pokrovi-teljstvom Lovne jedinice

„Orovnik“ i LD-a „Mosor“ Široki Brijeg, a u povodu Sv. Huberta, zaštitnika lovaca Lovačkog save-za Herceg Bosne, 7. studenoga 2015. na streljani na Virču odr-žano je tradicionalno natjecanje u lovnom streljaštvu „Kup sve-toga Huberta“. Tako je i početak (10. svibnja) i kraj ovogodišnje sezone u lovnom streljaštvu na razini Saveza protekao u znaku LD-a „Mosor“ Široki Brijeg, što potvrđuje visok stupanj organi-ziranosti lovnoga streljaštva u tome lovačkom društvu. Po izu-zetno lijepu vremenu na Virču su se okupili, uz domaćine, strijelci iz Čapljine, Čitluka i Mostara. Na otvaranju natjecanja nazočne su prigodnim riječima pozdra-vili predsjednik sekcije „Dobrič“ Dario Marić i predsjednik LD-a „Mosor“ Krešo Ćavar, koji je službeno otvorio ovo natjecanje. Svi su strijelci pucali dvije se-rije po 15 golubova za ekipni poredak, a najbolja šestorica još jednu seriju za pojedinač-ni poredak. Nakon zanimljiva i kvalitetna nadmetanja, prvo mjesto u ekipnoj konkurenciji zavrijedili su strijelci „Mosora“ (Vladimir Mandić, Zoran Man-dić i Slavenko Lasić), drugi su bili članovi ekipe „MS“ (Ivo Stojčić, Blaženko Dujmović, Anđelko Zovko i Marin Zovko), a treći strijelci „Orla“ iz Čitluka (Mario Dugandžić, Tomislav Luburić i Marijan Luburić). U pojedinač-nom dijelu, „petnaesticom“ u finalnoj seriji Zoran Mandić je potvrdio najbolji rezultat iz prve dvije serije i osvojio prvo mjesto, drugi je bio Anđelko Zovko, treći

Četvrto Otvoreno pr-venstvo LD-a „Galeb“ Čapljina održano je 3.

listopada 2015. na streljani „Bo-denik“ u Čapljini. Ovo natjeca-nje, po tradiciji, ima i svečarski karakter jer ulazi u program priredbe „Dani svetog Franje“, zaštitnika župe, grada i općine Čapljina. Također, ovo je natje-canje i posljednje u sezoni čiji se rezultati boduju za Hercego-vačku ligu u lovnom streljaštvu. Po izuzetno lijepu vremenu na

natjecanju se okupilo trideset strijelaca svrstanih u osam eki-pa. Strijelci iz Busovače i ove su godine ostali dosljedni i natje-cali se, za što su zaslužili plje-sak svojih kolega. Natjecanje je otvorio predsjednik LD-a „Ga-leb“ Pero Zekušić „Pepsi“. Nakon dvije serije po petnaest golubova za momčadski pore-dak, uslijedila je završna serija šestorice najboljih za pojedi-načni poredak. Bilo je zanimlji-vo jer su rezultati, osim poretka

na ovom natjecanju, odlučivali i o poretku u Hercegovačkoj ligi. Iako je na treningu, večer prije, dosta strijelaca postiglo odlične rezultate, pojedincima koji su slovili za favorite ruke su „zadrhtale“ na natjecanju. To se, prije svega, odnosilo na stri-jelce „Mosora“ iz Širokog Brije-ga (Zoran, Vladimir i Tomislav Mandić te Slavenko Lasić-72), koji su, sa 72 boda, osvojili tre-će mjesto. Drugi su, također sa 72 boda, bili strijelci „Jadrana“ iz Neuma (Ivica i Mato Bačić, Ante Matuško i Alen Franić, a prvo mjesto, sa 74 boda, za-služeno je pripalo strijelcima „Jarebice“ iz Mostara (Ivo Stoj-čić, Goran Knezović, Blaženko Dujmović i Darko Ćubela). U završnoj seriji za pojedinačni poredak rejting Širokobriježa-na „spasio“ je Tomislav Man-dić osvojivši prvo mjesto (37), drugi je bio Blaženko Dujmović (37), treći Zoran Mandić (36), četvrti Ivo Stojčić (35), a Ante Matuško i Ivica Bačić ostali su bez pokala.U završnici natjecanja, na stre-ljanu je stigao i općinski načel-nik dr. Smiljan Vidić. Iako je imao dosta obveza u prigodi Dana općine, našao je vremena da svojim dolaskom dade pot-poru ovom natjecanju. Pokale najboljima u momčad-skoj konkurenciji uručio je voditelj streljaštva u „Galebu“ Niko Rebac, a u pojedinačnoj predsjednik Društva Pero Ze-kušić. Nakon toga uslijedila je svečanost proglašenja pobjed-nika u Hercegovačkoj ligi i na-stavak streljačkog druženja. Na kraju, treba reći da je iz-gradnjom streljane u Čapljini streljaštvo u ovom Društvu, pa i u okolnim, u stalnom us-ponu. Neka se tako nastavi i ubuduće.

Vlado Bošnjak

OTVORENO PRVENSTVO LD-a „GALEB“ ČAPLJINA

Favoriti se baš i nisu pokazali…

Šestorica najboljih nakon dvije serije za momčadski poredak

Ekipa LD-a “Jarebica” Mostar, pobjednik natjecanja

LOVNO STRELJAŠTVO

www.lovackisavez-hb.ba

Lijep završetak streljačke sezone

Dana 4. listopada 2015. na streljani SK ALFA u Širokom Brijegu u

organizaciji istoimenog kuba održano je 1. natjecanje u ga-đanju siluete divljači. Namjera organizatora bila je pred po-četak lovne sezone okupiti u prvom redu lovce, ali i sve one kojima je lovno streljaštvo na srcu. Prelijepo vrijeme umno-gome je pridonijelo iznimno pozitivnu ozračju kojemu su na svoj način obol dali natjecatelji i lovci iz Širokog Brijega, Gruda i Mostara.Pucale su se tri discipline, i to u dvostavu (ležeći i stojeći), a poredak je sljedeći:Puška s užlijebljenom cijevi i op-tikom – SILUETA SRNJAKA:1. Slaven TOMAS – HLU „Ma-lič“ Grude, ČZ 550 Varmint, optika Carl Zeiss 4-12 x 422. Ante ĆAVAR – LD „Mosor“ Široki Brijeg, Mauser M98, op-tika Nikko Stirling Diamond 3-9x423. Zoran HRKAĆ – SK ALFA Široki Brijeg, SSG 69, optika Swarovski 3-9x36Puška s užlijebljenom cijevi – mehanički nišan – SILUETA DIVLJE SVINJE:1. Damir GLAMUZINA – LD „Jarebica“ Mostar, Zastava, kal. 8x57 JS2. Ivan PAVKOVIĆ – LD „Mo-

sor“ Široki Brijeg, Zastava 30 - 06 3. Mladen HRKAĆ – SK ALFA Široki Brijeg, Zastava 223Puške glatke cijevi – SILUETA DIVLJE SVINJE:1. Ante ĆAVAR – LD „Mosor“ Široki Brijeg, IŽ 27 E2. Ivan PINJUH – LD „Mosor“ Široki Brijeg, IŽ MP 1533. Dario MARIĆ – LD „Mosor“ Široki Brijeg, IŽ 27 EPredsjednik SK ALFA Zoran Hrkać prvoplasiranim strijelci-ma podijelio je prigodne pehare, te nagrade sponzora natjecanja, tvrtke GROM d.o.o. iz Posušja.Posebno atraktivna nagrada bio je zidni sat s lovačkim motivi-ma, uradak Ivana Pinjuha, ina-če sponzora turnira.Po završetku natjecanja sudioni-ci su ostali uz „čašicu razgovora“, sa zaključkom da ovakva natje-canja trebaju postati tradicijom.Organizator turnira, SK ALFA iz Širokog Brijega, obvezao se da će po završetku lovne sezo-ne, sredinom ožujka, organi-zirati LOVAČKI KUP, da će s vodstvom LD-a „Mosor“ dogo-voriti način organizacije, te da se pokuša organizirati svojevr-sno prvenstvo LD-a „Mosor“ na kojemu bi u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji nastupile sekcije tog Društva.

Dario Marić

Gađanje siluete divljači

Vladimir Mandić, četvrti Mari-jan Luburić. Tomislav Luburić i Dragan Jurić ostali su bez pokala. Na kraju, pokale najboljim eki-pama dodijelili su Dragan Nale-tilić, Dario Marić i Krešo Ćavar, a pojedincima Tomislav Čerkez, Zdenko „Keka“ Dujmović, Niko Rebac i Miljenko-Mića Lasić. Sve se završilo zajedničkim ručkom

te ugodnim lovačkim i streljač-kim pričama u idiličnom jese-njem okruženje u lovačkoj kući na Virču. Strijelcima sada slijedi zaslužen odmor do nove sezone, najvje-rojatnije 7. svibnja na streljani na Mostarskom blatu.

Vlado Bošnjak

„KUP SV. HUBERTA“ NA VIRČU

SK ALFA Široki Brijeg

Ispred lovačke kuće na Virču

Šestorica najuspješnijih strijelaca

Strijelci “Mosora”, prvi u ekipnoj konkurenciji

Lovcima dobro dođe ovakva provjera

LOVNO STRELJAŠTVO

Četvrtu godinu zare-dom posljednja nedje-lja rujna u godišnjim

planovima rada rezervirana je za lokalno natjecanje u lov-nom streljaštvu. Natjecanje je organizirano ponajprije za pripadnike LO „Vitez“, ali je su-djelovalo i nekoliko lovaca pri-padnika drugih lovačkih udruga iz bližeg okruženja. Natjecanje

je održano u ekipnoj i pojedi-načnoj konkurenciji. Rezultati iz ekipnog natjecanja uzeti su u obzir za pojedinačno natje-canje. Natjecanje je obavljeno u dvije discipline: gađanje iz lovačke puške kuglare i gađanje glinenih golubova, disciplina trap. Mjesto održavanja natje-canja je improvizirano strelište „Perunove njive“. Za natjecanje

u gađanju glinenih golubova, disciplina trap prijavljena su 22 natjecatelja, odnosno 7 ekipa. Za gađanje lovačkom kuglarom prijavljeno je 27 natjecatelja, odnosno 9 ekipa. Cjelokupna organizacija natjecanja bila je u nadležnosti Povjerenstva za lovno streljaštvo.Obvezni dio programa sastojao se od pojašnjenja pravila na-tjecanja i mjera sigurnosti koje trebaju biti poduzete kako bi se spriječili neželjeni događaji. Gađalo se u nepomičnu metu srnjaka na udaljenosti od 100 m, uz korištenja mehaničkog ili optičkog ciljnika, prema izboru strijelca. Samo je jedan lovac pucao probne metke (tri kom.). Nakon pregleda mete pristupi-lo se pucanju serije od pet me-taka, čiji rezultati su se uzeli u obzir. U ekipnom redoslijedu prvo mjesto zauzeli su Anto Brnada, Perica Vukadinović i Nedjeljko Vidović, drugo mje-sto Perica Strukar, Anto Ivišić i Vinko Biletić, a treće mjesto Anto Ramljak, Slavko Rajić-Mišković i Stipo Skopljaković. Pojedinačno, prva tri mjesta zauzeli su, redom, Ivica Jukić, Nedjeljko Vidović i Vinko Bi-letić. Ekipe za natjecanje u gađanju glinenih golubova, disciplina trap, bile su u djelomice pro-mijenjenim sastavima. Ekipno, prvo mjesto zauzeli su Vlado Čalić, Dragan Trogrlić i Anto Brnada, drugo mjesto Anto Ra-mljak, Slavko Rajić-Mišković i Stipo Skopljaković, a treće mje-sto Perica Strukar, Anto Ivišić i Vinko Biletić. Pojedinačno, najbolji je bio Anto Ramljak, a slijedili su ga Vlado Čalić i Dragan Trogrlić s istim brojem golubova.Sigurnost natjecanja nije na-rušena niti u jednom trenu, a nije bilo ni primjedbi na račun sudaca. Aktivnost je dijelom ometala kiša koja je povreme-no padala, kao i promjena svje-tlosnih uvjeta. Uz natjecanje organizirano je i druženje, sve u vlastitoj režiji, a društvo su

dodatno razveselili glazbenici Ivica Baja Ramljak i Oliver To-palović, naš lovni pripravnik.Natjecanje je iskorišteno za druženje na razini lovačke udruge, budući da se znalo da udruga neće dobiti privreme-nu suglasnost. Četiri su godine relativno kratko razdoblje, ali već se mogu koristiti prvi sta-tistički pokazatelji. Niti jedan od dosadašnjih pobjednika nije potvrdio prethodni uspjeh, što potvrđuje da je lakše doći na vrh nego na njemu ostati. Broj lovaca koji su postigli zadovo-ljavajuće rezultate u lovačkoj kuglari povećan je s 19 posto na 37 posto, a lovci i oružje kojim su zadovoljili na pret-hodnoj provjeri preciznosti lo-vačkog oružja s risanom cijevi, uredno su evidentirani. Prema postignutim rezultatima (43 i 42 kruga, od mogućih 50), prva dvojica natjecatelja mogli bi biti konkurencija i amaterskim strijelcima koji redovito treni-raju streljaštvo.Valja naglasiti i uspjeh pred-stavnika LO „Vitez“ na memo-rijalnom turniru u sportskom gađanju „Marko Meljančić“ u organizaciji LD-a „Sokol“ Nova Bila, gdje su se visoko plasirali u obje discipline.

Ivica Drmić

Vidljiv napredak, unatoč zabrani aktivnosti

LO VITEZ Vitez

Ekipe s diplomama s memorijala „Marko Meljančić“

Za dušu i tijelo Na vatrenoj liniji

LOVNO STRELJAŠTVO



Sezona lova u punom je jeku. Tjed-no se ispaljuje tisuće metaka iz lovačkih pušaka sačmarica. Za uspješan odstrel divljači osim ostalih predispozicija mo-ramo zahvaliti i olovnim kuglicama koje nazivamo sačmom. U ovome članku govorit ćemo o ekološ-kim problemima koji nastaju korištenjem olova, dakle o olovnim kuglicama kao sastavnim dijelom lovačkog metka.U našim lovištima tijekom jedne lovačke sezone ispuca se nekoliko desetaka tona olovne sačme. Ona završi na tlu, vodi i raslinju, dakle svuda oko nas. Dakako, dio toga završi i u tijelu odstrijeljene i nastrije-ljene divljači.Olovo je vrlo otrovan metal i jedan je od najvećih zagađivača okoliša. Primjerice, jako je velik negativan učinak olova koje ispušni plinovi iz automobila ostavljaju na drveću, što je lako uočljivo uz prometno frekventne ceste. Ti plinovi zbog težine olova padaju na tlo i duboko prodiru u podzemlje gdje zagađuju podzemne izdanke biljaka i čistu vodu.U usporedbi s ispušnim plinovima iz au-tomobila, zagađivanje olovom iz sačme-nog streljiva je zanemarivo. Ipak, neke su zemlje, primjerice SAD i većina skandi-navskih zemalja, zabranile lov olovnom sačmom na vodenim površinama. Po uzo-ru na njih, vjerojatno neće proći još puno vremena da se i kod nas to ozakoni.Velika pompa oko olovne sačme započe-la je u zemljama gdje se najprije počela snažnije razvijati ekološka svijest (SAD). Zamjenom olovne sačme prva se pozaba-vila američka tvrtka „Remington“ potkraj

S pravom se nadamo kako je i kod nas potpuno sazrelo i prihvaćeno opredje-ljenje da je sve više onih koji nastoje da ova civilizacija ostavi što manje ne-gativnih posljedica na ekologiju, a da su lovci ti kojima se povjerava glavna briga o održavanju i budućnosti divljači u lovištima, odnosno u prirodi

60-ih godina prošloga stoljeća. Najprije su započeli pokuse s mekim željezom, a već sredinom 70-ih pojavilo se na tržištu streljivo punjeno željeznom sačmom. Ta sačma nazvana je „steel shot“ i taj se naziv zadržao i do današnjeg dana, iako steel (čelik) kao materijal nije primjeren za izradu sačme.

ZAMJENE ZA OLOVO

Danas sva tri velika američka proizvođača sačmenog streljiva (Remington, Winche-ster i Federal) u svome programu imaju streljivo punjeno sačmom izrađenom od mekog željeza. No zamjena za olovo nije tražena samo u mekom željezu, nego i u nekim drugim metalima koji nisu štetni i otrovni. Danas se za sačmu u svijetu rabe četiri metala: olovo, cink, mekano željezo i bizmut.Olovo. Jedan je od prvih metala koji se upotrebljavao za izradu sačme i koristi se već skoro dva i pol stoljeća. U balistič-kom pogledu nezamjenjivo je zbog visoke specifične težine (11,34 g/cm³) i male tvrdoće, što bitno smanjuje mogućnost rikošeta.Proizvodnja olovne sačme vrlo je jednostavna i kao konačan proizvod sačma nije skupa. Ali ima i jako puno nedostataka, primjerice, zagađuje okoliš, otrovna je za životinje i ljude preko prehrambenog lanca te stvara s arsenom osobito toksične spojeve.Mekano željezo. Ima osjetno manju specifičnu težinu (7,8 g/cm³) i veću mogućnost rikošeta od sačmenih kuglica.

Proizvodnja kuglica od mekanog željeza je skupa i iziskuje dodatnu površinsku zašti-tu od korozije. Unatoč jeftinijoj polaznoj sirovini, ova je sačma skuplja od olovne.Ona također ima svoje nedostatke: slabije balističke značajke u odnosu na olovnu sačmu, oštećuje unutrašnjost puščane ci-jevi, ima veliku mogućnost rikošeta i viša joj je cijena u odnosu na olovnu sačmu.Streljiva punjena sačmom od mekanog željeza u svom proizvodnom programu danas imaju svi značajniji svjetski proi-zvođači. Prednjače, dakako, Amerikanci (Winchester, Remington, Federal), zatim Ni-jemci, Englezi, Talijani i dr.

Naj-više iskustva

sa željeznom sačmom, kako je veće navedeno, ima ame-rička tvrtka „Remington“. Bizmut. Crvenkasto-bijeli metal blista-va sjaja. Prijelom mu je kristalan, grubo zrnaste strukture. Specifična mu je težina 9,8 g/cm³. Neznatno je tvrđi od olova i zato udovoljava uvjetima protiv rikošeta ispaljenih sačmenih kuglica. Primjerice,

PUŠČANA SAČMA I EKOLOGIJA

VJEROJATNO SLIJEDE KOMPROMISIu svezi sa sačmenim streljivom

piše MLADEN BEŠLIĆ

LOVAČKO ORUŽJE


LOVAČKO ORUŽJE

bizmut ima tvrdoću 7, olovo 4 – 5, a meko željezo 67 – 90, po Brinellu. Temeljni je nedostatak bizmuta što je šest puta skuplji od olova, a ostale su mu sla-bosti: slabije balističke značajke od olova ali bolje od željeza, raspada se pri udaru o kosti u tijelu divljači, mala svjetska proizvodnja, znatno skuplji od svih ostalih alternativa olovu. Balistički stručnjaci drže ga uvjetno toksičnim metalom.Zbog male tvrdoće bizmutova se sačma može ispaljivati iz svih vrsta čokiranih cijevi.Streljivo punjeno sačmom od bizmuta da-nas, koliko je poznato, proizvodi engleska tvrtka „Eley Hawk Ltd“ iz Birminghama.Cink. Metal srebrnaste boje, otporan na koroziju iz zraka. Specifična mu je težina 7,1 g/cm³. Mekši je od mekanog željeza i bio bi dobra zamjena za olovo, da ima

veću specifičnu težinu. Nešto je skuplji od mekanog željeza. Nije toksičan, ne oštećuje cijev puške ništa više od olova, nema povećanog rikošeta.Cink također ima svojih mana kao što su: loše balističke značajke zbog male specifične težine te cijena koja mu je značajno veća od cijene olova.Koliko nam je poznato, cinkovu sačmu u svijetu proizvodi jedino njemačka tvrtka „Grillo-werke

AG“ iz Duizburga. Streljivo s cinkovom sačmom puni njemačka tvrtka „SK Jagd und Sportmunition GmbH“

iz Schönebecka. Možda treba napomenuti da je davne 1829. trgovac Ludwig Sellier osnovao u Schönebecku tvrtku „Sellier und Bellot“. Danas je tvrt-ka SK u sastavu finskog koncerna LAPUA. Tvrtka SK ima u pro-gramu sačmeno streljivo punjeno olovom, željezom i cinkovom sačmom.Željeznom i cinkovom sačmom SK puni športsko trap i skit, te lovačko streljivo koje se na tržištu pojavljuje pod komer-cijalnim nazivima Trap soft iron, trap zinc, Skeet soft iron, Skeet zinc, Huber-tus zinc eco i Hubertus soft iron.

„ROTTWEIL“ I DALJE AKTUALAN

Još uvijek je aktualno, iako davno proizve-deno, ekološko sačmeno streljivo poznate njemačke tvrtke „Rottweil“, koja je u

sklopu velikog koncerna „Dynait Nobel AG“ tržištu ponudila eko-patrone

– ekološke metke pod nazivom „Rottweil grün“ a nešto kasnije „Rottweil Waidmannsheil pappe“.Udovoljavajući zahtjevima eko-standarda, umjesto široko korište-nih plastičnih čahura, u ovom je

streljivu čahura papirnata. Inici-jalna kapisla ne sadrži smjesu s olovom i barijem, nego koristi kapislu sa Sintox smjesom koja nije štetna i otrovna.

Umjesto plastičnih čepova s košaricom rabi se filc, a mjesto

olovne – ova patro-na sadrži željeznu sačmu.

I UMJETNE MASE U IGRI

Spomenimo još jednu ekološku novinu koja nam dolazi iz Engleske. Pozna-ti engleski proizvođač streljiva „Kent Cartdidge Manufacturing Company Ltd“ iz grada Kenta prvi je na svijetu izradio biološki razgradiv materijal za čepove i glinene golubove. Riječ je o umjetnim

masama čiji je kemijski sastav patentiran i zaštićen u Engleskoj.Ovi plastični čepovi nakon ispucavanja biološki se razgrade u vremenu od 8 do 12 mjeseci, a glineni golubovi već za dvadesetak dana.Na kraju, zaključimo da će u skoroj budućnosti vjerojatno biti određenih kompromisa u svezi sa sačmenim stre-ljivom. Doći će do povratka papirnatim čahurama i obveznog korištenja Sintox inicijalne smjese. Skuplje streljivo imat će filcane, a jeftinije biorazgradive čepo-ve. Olovnu će sačmu zamijeniti sačma od mekog željeza ili od nekih drugih, manje štetnih metala koji udovoljavaju balističkim kriterijima.S pravom se nadamo da je i kod nas pot-puno sazrelo i prihvaćeno opredjeljenje da je sve više onih koji nastoje da ova civilizacija ostavi što manje negativnih posljedica na ekologiju, a da su lovci ti kojima se povjerava glavna briga o odr-žavanju i budućnosti divljači u lovištima, odnosno u prirodi.

Metak sa sačmom od bizmuta

Hubertusov metak sa sačmom od cinka

Slučaja koji se dogodio u kasnu jesen prije desetak godina a koji ću opisati u uvodu ove priče, nerado se sjećam.

Marin do. Rajon lovišta podno Zec planine, fojničkim lovcima dobro poznat. Bukova šuma, zbog visine obrasla maho-vinom. Izdaleka izgleda kao tetovirana nekakvim crticama, zbog mnoštva jelovih sadnica, tada već visokih 3-4 metra. Kratak obilazak terena, svježi tragovi divljih svinja, raspored čeka i – lov je mogao početi. Od-mah po puštanju kerovi se počeše javljati na tragu, a ubrzo začusmo i oblajavanje. Svinja je bila nađena, možda i više njih. Nije prošla ni minuta, a kerovi krenuše ravno na čeku gdje je bio Keka. On diže pušku, oče-kujući da svakog momenta ugleda divljač. Šumom se prolomi pucanj, a vepar, trzajući stražnjim nogama, pade ravno njemu pred noge. Bio sam blizu pa mu doviknuh da ne puca više jer je vepra pogodio točno u gla-vu. Zakočismo puške, gledajući vepra pred nama kako se stražnjim nogama odguruje i pokušava potrčati. No kako nije mogao na prednje noge, samo se nabijao na njušku. Uto pristigoše i kerovi. Jedan uhvati vepra za nogu, a onda se desi nešto nevjerojatno. Vepar skoči kao da sto vragova uđe u njega. Nismo stigli ni puške otkočiti, a vepar u jednom skoku nestade u gustom grmlju. „Otpjevaše“ kerovi za njim niz Jugovo vrelo, preko Dubokog potoka te dalje u pravcu Jasenika. Slušao sam „pjesmu“ naših kerova u daljini, ali i onu oko sebe. Keka, Februar, Riki i Pakleni, to su im nadimci, „recitirali“ su mi svoju pjesmu, zvala se „Galama“. Ga-lamili su na mene što nisam dopustio Keki da još jednom puca.

Pobježe mi „mrtav“ vepar. Malo sam se puta u životu osjećao postiđeno kao tad.

Spustismo se do mjesta gdje su kero-vi prešli Duboki potok, ne bismo li ih tu dočekali u povratku. Nekih mjesec dana prije, ovdje su bile obilne padaline. Točno se vidjelo koliki je bio vodostaj ove divlje rječice, jer je voda odnijela svu zemlju lijevo i desno pa su obale izgledale kao neka mini plaža od krupnog okruglastog kamenja.

Sjedili smo uz vatru. Dok su drva pucke-tala, kolege su me bockale kako dopustih „mrtvu“ vepru da utekne. Netko dobaci kako sam pravi specijalac za lov pa bih im mogao i koju ribu uhvatiti, vjerojatno mi i

I RIBE PONEKAD OŽEDNE

to ide za rukom. Gledao sam zamišljeno u planinsku rječicu koja je i ljeti bila hladna kao led, a kamoli sad.

Dan je odmicao, a kerova ni na vidiku. Od nervoze ustadoh malo prohodati. Nisam otišao daleko od mjesta gdje smo naložili vatru jer je tu počinjao kanjon te je obala bivala stjenovitija i nepristupačnija. Okrenuh se da pođem nazad, kad u tom momentu nešto jako pljusnu po vodi. Kroz glavu mi proleti ranjeni vepar. Obala je tu bila visoka nekoliko metara, a to nešto je pljusnulo točno ispod mene. Nije mi bilo jasno ni kako uopće pljuska jer je voda tekla pet-šest metara dalje. Tekla je nekad točno ispod mjesta gdje sam stajao, ali je vjerojatno prilikom zadnjeg nevremena

promijenila tok. Držeći se za žile drveća, pokušao sam se što više nagnuti da vidim o čemu je riječ. Zadnjim naporima ugledah dvije velike pastrve kako se bore preplivati plićak da se dočepaju zaklona. Nisu to bile ribetine od ne znam koliko kilograma, ali za gornji tok Neretvice bile su itekako velike. Možda nekih kilogram i pol. Pokušavale su se uvući ispod obale u nekakvu rupu koju je voda napravila valjda tekući prije tim dijelom kanjona. Nije to bila neka visina, možda tri metra, ali potraja nekoliko minu-ta dok sam se uspio spustit niz klizavo sti-jenje do skrovišta u koje pobjegoše pastrve. Sad sam dobro vidio o čemu je riječ. Dok je bio veći vodostaj, rijeka je nanijela kamenja i granja. Nakon što je vodostaj opao, taj dio ostao je odsječen od ostatka rječice. Voda se još uvijek probijala između kamenja, ali osim malog udubljenja dubokog desetak centimetara i promjera jedva metar, ribe nisu imale kamo. Mogle su plivati jedino u rupu u kojoj se sad skriše. Da je voda plića još koji centimetar, ne bi mogle preplivati ni do rupe jer je između udubljenja i nje teren bio malo viši te je taj „koridor“ bio pove-zan s jedva malo vode koja je dotjecala iz udubine u rupu i nešto niže ponovno se

pojavljivala. Zato su ribe onoliko pljuskale jer zbog svoje veličine jedva su prešle tu prepreku a da se ne nasukaju u plićaku. Zadržao sam se malo pokušavajući ih dohvatiti s pomoću štapa, ali bez uspjeha. Ništa. Jedva se popeh nazad držeći se za žile jer nije bilo drugog izlaza iz te uvale osim preko vode, a voda led ledeni. Sjeo sam malo odmoriti se, razmišljajući kako ih dohvatiti. Prođe jedva pet minuta, kad se opet začu pljuskanje po plićaku. Izlazile su iz skrovišta nazad, u udubljenje. Vjerojatno su bile izgladnjele te su se nadale da će nešto uloviti čekajući izvan skrovišta. Pro-matrao sam ih i smišljao kako se što prije spustiti do njih a ne polomiti se. Hvatao sam se za žile pazeći da se ne okliznem, a u ušima mi je odzvanjalo pljuskanje.

Spustio sam se, ali nedovoljno brzo. Već su umakle u skrovište. Razmišljao sam da izbacim vodu iz udubljenja, ali tako bih im presjekao koridor te ne bi mogle izaći dok voda ponovno ne dostigne određenu razinu. Da mi je nekako izbaciti vodu dok su u udubljenju, e to bi bio posao. Ali, to je bilo nemoguće. Jedino da tu vodu ribe izbace same.

Još sam se triput penjao i silazio u idućih

Dragan Perica

LOVAČKA PRIČA


LOVAČKA PRIČA

pola sata, ali svaki su put bile brže od mene. Valjda su bile toliko gladne, da bi svaki put nekih pet minuta nakon što se popnem uz stijene, one izlazile iz skrovi-šta. Razmišljao sam da odem po pušku i upucam ih, ali u udubini ih nisam mogao vidjeti dok se dobro ne nagnem prema njoj. A da bih to uradio, trebale su mi obje ruke da se pridržavam. Odustao sam. Vratio sam se do vatre malo se ugrijati i bolje razmisliti kako ih se dočepati. Nisam spominjao ništa o ribama koje sam vidio. Riki je upravo skidao ražnjiće s vatre. Dok sam jeo, pastrve mi nisu izlazile iz glave. Požali se netko da su ražnjići presoljeni te da će popiti cijeli Duboki potok poslije jela.

„Aha!“ uzviknuh naglas.Pogledaše me začuđeno zbog tog uzvi-

ka, a meni se upali lampica u glavi. Rekoh im da mi skupe svu sol koliko god su poni-jeli. Ostavio sam samo za posoliti meso što ponesosmo za ispeći, a ostatak sam istresao u bocu. Začuđeno su gledali pitajući me što ću s tolikom soli, jer sabrah gotovo pola boce od litre.

„Dok sam bio mali uvijek su mi govorili da je zeca najlakše uhvatiti tako što mu se stavi soli na rep. E sad ja odoh staviti ribi soli na rep da je uhvatim“. To je bio moj odgovor.

Još su se smijali, dok sam odlazio prema ribama vjerujući u svoj plan. Na pola puta između vatre i ribe, bio je potok. Prvo sam usuo vodu u bocu sa solju, a onda sam se bacio na kopanje po potoku. Tražio sam gliste. Bilo ih je napretek, te sam ubrzo imao bocu slane vode prepunu glista. Otišao sam do riba te se lagano spustio do udubljenja. Iako su one već odavno bile u skrovištu, ovaj mi se put nije žurilo. Sačekao sam još malo da gliste dobro upiju sol iz vode u kojoj su bile. Istresao sam ih u udubljenje i lagano se popeo nazad gledajući što će se dalje desiti. Ne prođe puno vremena, začu se pljuskanje. Izlazile su iz zaklona. Tako su halapljivo jele gliste, da su me podsjećale na gozbu pirana. Iako je glista bilo zaista puno, nestade ih u tren oka. Sada je na meni bilo samo čekati.

I počelo se dešavati. Tko ne bi ožednio nakon pola kilograma soli, pa makar bio i riba. Nestajalo je vode u udubini, a nesta-jalo je vode i na plitkom koridoru kojim su mi ribe bježale. Gliste su bile toliko slane, da su ribe morale utažiti silnu žeđ. Na nji-hovu sreću živjele su u vodi, ali dok su pile

35

SOLDO METALI d.o.o.

Varaždinska b.b., 88220 Široki BrijegTel: 00 387 39 705 715Tel: 00 387 39 704 900Tel: 00 387 39 703 056Fax: 00 387 39 703 498web: www.soldometali.com

PRESAL EXTRUSIONKnešpolje bb, Široki Brijegtel: 039 701 240, 701 241, 702 060

Sretan Božić i Nova godina svim našim

poslovnim partnerima i svim ljudima dobre volje!

vodu presijecale su sebi put za bijeg. Kad sam bio siguran da je voda toliko plitka da više ne mogu pobjeći, spustio sam se do njih. Mahnito su skakale po plićaku, ali nije im bilo spasa.

Došao sam do vatre pobjedonosno, s osmijehom na licu i pastrvama u rukama, a njih četverica gledala su me u čudu. Ote-gao se stomak u pastrva od silne vode što su je popile, kao u dobro uhranjena šarana. Dok su ih čistili, i sami su se čudili otkud tolika voda u njihovu želucu. „Valjda zato što žive u vodi“, spremno sam odgovorio. Ne htjedoh im otkriti kako sam ih uhvatio.

Iako više nismo imali soli, nakon što ih

ispekosmo bile su idealno slane. Valjda im je organizam odmah upio jedan dio soli iz glista kojima sam ih nahranio. Zahvališe mi što sam ih počastio pastrvom, ali i napome-nuše da mi vepra nikako ne mogu oprostiti. Eto tako se ovaj lov u jednom svom dijelu pretvorio u ribolov.

Nakon nekoliko dana morali smo ići u Ja-senik jer nam javiše da su nam tamo kerovi. Zaista su i bili tamo, a lovci koje upoznasmo u Jaseniku rekoše nam da su dotjerali vepra ranjena u glavu koji skonča na njivama ispod sela. Po njihovoj priči nije bila riječ o kapi-talcu, ali meni će zasigurno ostati duboko urezan u sjećanje.



LOVNA KINOLOGIJA

Razmišljajući o temi koju bih ponudio čitateljima Hoop!-a, nisam se mogao oteti dojmu da imamo previše nelogičnosti, pa čak i kršenja zakonskih propisa, i u lovstvu i u kinologiji. Tema koju ću pokušati obraditi naša je svakod-nevna briga, iako sam siguran da se svima neće svidjeti, jer tko sam to ja da „čačkam mečku dok spava“. Šutnja je, u načelu, odobravanje postojećeg, pa ne bi loše bilo ukazivati na fakta, jer živimo u državi u kojoj se samo „uhljebi“ množe, pa u takvoj situaciji i onaj „mali“ čovjek pokušava nešto ušićariti, iako će na koncu ispasti da je sve radio u korist svoje štete. Uvijek po tanjem puca, ali hajdemo pokušati u svojim lovačkim i kinološkim udrugama svesti pogreške na najmanju mjeru, jer je ovo zadnji trenutak da počnemo stvarati lovno-kinološku kulturu na dobrobit svih

I u lovstvu i u kinologi-ji ima puno nelogično-sti, kršenja zakonskih odredbi pa čak i finan-cijskih malverzacija, ali postoje oni koji to trebaju kontrolirati pa neka rade ono za što primaju plaću. Na nama lovcima i kinolo-zima je da se udružimo u „jednu dušu i jedno tijelo“, jer čovjek i pas su lovci, a lovac bez psa je samo – snajperist.

nas, a posebice na dobrobit nadolazećim generacijama. Svima nam je jasno da su lovac i kinolog jedna te ista osoba, da jedno bez drugog ne ide i logično bi bilo da „pušu u istu tikvu“, pa nam se ne bi događalo da mladi lovci niču kao gljive poslije kiše, a nitko ih nije vidio na terenu da odrađuju radne sate, da pomažu u pravljenju staza i čeka, na koncu, da pošte-no odrade svoj pripravnički staž. Nitko od članova ispitnog povjerenstva nije pogledao taj njihov pripravnički dnevnik pa ih, ne daj Bože, priupitao da obrazlože barem nešto što je u tom dnevniku napi-sano, jer logično bi bilo da svojim zna-njem obrane taj svoj „diplomski rad“, a ne da kao neznalice (čast izuzecima) dobiju diplomu o položenom lovačkom ispitu, i ni krivi ni dužni postanu „opća opasnost“ u lovištu. Logično bi bilo da korisnici lovišta vode računa o broju lovnih dana, a ne da u terenima u kojima skoro i nema divljači dopuštaju dva lovna dana tjedno, u nadi da će tim potezom pridobiti veći broj članova a samim tim i podebljati svoj bankovni račun, ne vodeći računa da su ovakvim potezom prekršili Čl. 18., st. 1. Zakona o lovstvu Federacije BiH koji kaže: „Privremena zabrana lova se određuje za vrste divljači čija je brojnost u lovištu sma-njena radi vremenskih nepogoda, bolesti, požara ili iz nekih drugih razloga, a koju treba zaštititi za određeno vrijeme u cilju povećanja njihove brojnosti. Zabranu iz ovog stavka propisuje korisnik lovišta.“ Zakonodavac je u slučaju nepoštivanja napisanog paragrafa propisao i kaznene odredbe, pa bi bilo logično da županijski ili federalni lovni inspektor takvoj lovačkoj udruzi „pokuca na vrata“ i odmah s vrata „zapiva“ onu našu svatovsku: „Kume, izgo-ri ti kesa“. Međutim, svi se prave i ćoravi i gluhi, jer zašto se zamjeriti, kad inspektor ima sigurnu plaću na „državnim jaslama“, lovočuvar plaću, auto i gorivo s računa

udruge, a i predsjednik ponešto „čalabr-kne“. Ovo je samo kap u moru nelogično-sti iz lovstva, ali dovoljno da znamo kako je lanac onoliko čvrst koliko su u njemu čvrste sve karike. Kada ovome pridodamo i nelogičnosti u kinologiji, onda vidimo da su nam karike u lovno-kinološkom lancu jako labave, a siguran sam da imamo i snage i znanja učvrstiti ih.

LOVNA KINOLOGIJA

U Zakonu o lovstvu Federacije BiH, u Čl. 12. stavak 2, točka 5, piše: Korisnik lovišta je dužan, „imati lovačke pse odgovarajuće pasmine za lovište koje uzima u zakup, koji posjeduju rodovnik jedne od članica Međunarodne kinološke federacije (FCI) i koji imaju pozitivnu ocjenu u eksterije-ru, i imaju položen ispit u radu“. U istom Zakonu, u istom članku i u istom stavku, samo u točki 6, također je naloženo da korisnik lovišta mora imati lovačkog psa osposobljenog za praćenje krvnog traga ili krvosljednika s položenim ispitom, ako je u lovištu koje uzima u zakup predviđen odstrel krupne divljači. Zakonodavac je sve ovo naložio korisnicima lovišta, a to su u ovom slučaju lovačke udruge, koje bez bezuvjetne suradnje s kinološkim udrugama ne mogu zadovoljiti zakonske odredbe. Da bi korisnici lovišta na terenu primjenjivali – a morat će – ove zakonske odredbe, moraju bezuvjetno surađivati s kinološkim udrugama, jer i dalje tvrdim da su lovstvo i kinologija jedna duša, iako u zadnje vrijeme, po meni nelogično, razdvojena u dva tijela. Što se tiče kinološ-kih nelogičnosti to su u prvom redu cijene usluga koje su za današnje uvjete ipak malo previsoke, i izdavanje „B“ rodovnika koje samo unazađuju kinologiju, jer to je samo prazan komad papira koji vas košta 60 KM. Naime, kinologija je znanost o psima kojoj je cilj uzgoj i unaprjeđenje či-

LOVNO-KINOLOŠKE NELOGIČNOSTI GLEDAMO

I ŠUTIMO

piše ZDRAVKO PRANJIĆ BRIŽANKIĆ


LOVNA KINOLOGIJA

stokrvnih pasmina pasa, a nikako legalizi-ranje nečistih ili u najmanju ruku sum-njivih primjeraka. Umjesto da pooštrimo kriterije prilikom izdavanja rodovnika, mi se vraćamo sto godina unatrag i „od goto-vine pravimo veresiju“, a sve s ciljem da za osobni interes prikupimo koju marku, jer bitno je samo da je „ćuko“ žut i da si ponio 60 KM, dobit će on papir da je posavac, a koliko će on zla napraviti u kinologiji, koga je to briga. Pravo na „B“ rodovnik imaju pasmine koje se smatraju autohtonima i koje čekaju legalizaciju od FCI-a, a nikako pasmine koje su već odavno priznate, bez obzira na to bile one autohtone ili stra-ne. Kad ovo pišem onda ne mislim samo na kinologiju u našem savezu (KSHB), nego na sva tri saveza u BiH, a posebice na mene negativan dojam ostavlja BKS (Bosanski kinološki savez), koji svojim kinološkim zlodjelima ide dotle da izdaje rodovnike za „ruskog pjegavog goniča“, pasminu koja nije priznata ni u matičnoj zemlji. Iako pravila FCI-a strogo propisuju stručni rad, pravilnik o sucima, pravil-nik o kinološkim manifestaci-jama i ostale pravilnike, čelni čovjek dotičnog saveza, na očigled svih nas, prkosi svim kinološkim normama i od sebe stvara „kult ličnosti“, ne plašeći se sankcija ni krovnog kinološ-kog saveza, ni FCI-a. O prodaji certifikata za šampionate koji se na ruskom tržištu legalno prodaju da i ne govorim, a „imenovat čovjeka“ nije pošteno jer svatko je nevin dok mu se krivica ne dokaže. I ovo je samo „kap u moru“ kinoloških nelogičnosti i lopovluka, pa stvarati čvrst lovno-kinološki lanac na ovaj način za normalne je ljude nemogu-ća misija. Držim kako imamo dovoljno volje, snage i znanja da lovstvo i kinologiju privedemo „kulturi“, i da se uklopimo u zakonske okvire od kojih nam može biti samo puno, puno bolje.

RAČUNICA NAM NIJE JAČA STRANA

Ovu lovno-kinološku materiju „varim“ čitav život pa iako nisam preživač, uz „pomoć sode bikarbone“ uspio sam „pro-variti“ veći dio problema. Nisam, dakle, idealan savjetodavac, ali me tješi to što idealan ne postoji. Počet ću od lovačkog puka u našem savezu (LSHB), a taj broj

je oko 10.000 lovaca, i neka svaki lovac ima samo po jednog psa, to je 10.000 pasa. E sada, da bi svaki pas imao rodov-nik, ocjenu oblika i IPO (ispit prirođenih osobina), samo za te tri stavke bi koštao svoga vlasnika cca 80 KM. A da bi imao pravo na to troje, njegov vlasnik mora biti član jednog od saveza pa je to još 30 KM, što je ukupno 110 KM. S ove četiri stavke pas je kompletan i uklapa se u zakonske regule glede kinologije i glede lovstva. Ako, međutim, broj od 10.000 pasa po-množimo s navedenom cijenom koštanja, dobit ćemo cifru od koje nam zastaje dah, a to je 1.100.000 KM (milijun i sto tisuća maraka). Golema cifra, koja se može i mora reducirati i svesti na najmanju moguću mjeru. U tom je pravcu KSHB na čelu s fra Petrom Krasićem još prije više

od deset godina u dobroj vjeri i namjeri izišao s prijedlogom prema LSHB-u, da po svakom lovcu izdvoje po pet KM, i za taj bi iznos svaki lovac postao članom KSHB-a i imao bi pravo prijaviti jedno leglo bez obzira na to koliko je štenaca u leglu. Da je ovaj prijedlog prošao, lovci bi danas samo na jednom rodovniku i na jednoj članarini uštedjeli 500.000 KM, što je, priznat ćete, velik novac. No treba razumjeti i LSHB, ni njima nije lako od postojeće članarine izdvojiti pet maraka po lovcu jer je to, na ukupan broj lovaca, u konačnici 50.000 KM. Po meni, prijedlog je trebalo drugačije formulirati, odnosno „skinuti“ ga s LSHB-a i uputiti ga lovačkim udrugama. Dobar je primjer LU „Galeb“ Čapljina, gdje su po lovcu podigli godišnju članarinu za 10 KM i taj će novac rabiti u kinološke svrhe. Ta udruga ima 300 lovaca i, po njihovoj kalkulaciji, posve dovoljno novca za članstvo u KSHB-u, za jedan rodovnik, za ocjenu eksterijera i za IPO,

što i jest potrebno da se zadovolji zakon-ska regulativa. Još bi bolje bilo da lovačke udruge, koje to žele, podignu članarinu po lovcu za 15 KM, pa da sporazumno s KSHB-om uplate pet KM za članstvo i pri-javu legala, a da 10 KM ostave na računu kinološke udruge za ocjenu oblika i IPO. Da ne bismo izazivali vraga i došli pod zakonske sankcije, bolje nam je cijenu ko-štanja jednog čistokrvnog psa svesti sa 110 na 15 KM i čiste i mirne savjesti dočekati i zakon i lovnog inspektora. Što se pak tiče zakonske odredbe da korisnik lovišta mora imati psa tragača po krvi ili krvosljednika, tu već malo škripi u našem KSHB-u, jer se nismo uspjeli dogovoriti o cijeni koštanja takvog ispita, točnije o cijeni certifikata koji dokazu-je lovnu uporabljivost psa. Dok se mi u

vlastitoj kući sporimo oko ne-bitnih stvari, bosanski lovački i kinološki savez koaliraju u nekakav lovno-kinološki savez i štancaju rodovnike po 5 KM, a javno, preko nekih portala, pozivaju lovce da dovedu pse na ispit po krvnom tragu, po cijeni od 10 KM. Čak šalju svoje emisare u naše terene i one povodljivije odvlače u svoje saveze kršeći tako spora-zume o nepovredivosti tuđih lovno-kinoloških granica. Jako je upitna uporabna vrijednost pasa koji su na ovaj način po-ložili IPO na krvnom tragu, ali

oni su sve svoje zakonske obveze pokrili papirom i pred zakonom su čisti, a koliko je to pošteno prema lovištu, prema lovcu, prema kinologiji, ma koga to briga. Postoji još jedan način pokrivanja ove zakonske odredbe, jer zakonodavac nije naložio da korisnik lovišta mora imati u vlasništvu psa krvosljednika, nego je samo rekao „imati“, pa su se neke lovačke udruge već pokrile pred zakonom, sporazumnim iznajmljivanjem takvog psa od drugih udruga. Kad vam dođe kontrola, vi poda-strete ugovor kojim dokazujete da imate takvog psa kad vam zatreba, i sve čisto. Iz napisanog je razvidno da i u lovstvu i u kinologiji ima puno nelogičnosti, kršenja zakonskih odredbi pa čak i financijskih malverzacija, ali postoje oni koji to trebaju kontrolirati pa neka rade ono za što pri-maju plaću. Na nama lovcima i kinolozima je da se udružimo u „jednu dušu i jedno tijelo“, jer čovjek i pas su lovci, a lovac bez psa je samo – snajperist.

Nakon duže stanke na području Liv-na ponovno se održavaju kinološke priredbe za ljubitelje, izlagače i uz-

gajivače pasa svih pasmina. Dana 27. rujna 2015., u organizaciji Kino-loške udruge „Cincar“ Livno i Kinološkog saveza Herceg-Bosne, održana je državna izložba pasa CAC BiH Livno 2015., s dodje-lom kandidature CAC. Pokrovitelj ove kino-loške priredbe bio je općinski načelnik Luka

Čelan, koji je i otvorio izložbu. Na izložbi su sudili kinološki suci Ante Vukadin, Rado-van Mazalica i Zdravko Pranjić, svi iz BiH, a delegat, ujedno i voditelj priredbe, bio je Mirko Čolak iz Širokog Brijega. Za izložbu je bilo prijavljeno 120 pasa, a ocjenjivanju su pristupila 104 psa. Publika je pratila cijeli događaj, posebice proglašenje pobjednika.

Ivo Krezo

I. FCI skupina1. Njemački ovčar JACCO WOM FIEME-RECK, vlasnik Kristijan Barać2. Australski ovčar KAMERADO LE-GACY BANDS UNCHANGED, vlasnik Ivana Bandov3. Border collie ALDERAN ONLY YOU, vlasnik Martina Baras

II. FCI skupina1. Rotvajler ZORO LIONS OF PLIVA, vlasnik Ilija Perić2. Tornjak BAN-SOKOL, vlasnik Ante Brajko-Antek3. Njemačka doga ASTOR, vlasnik Adis Maksić

1. Američka akita WOORLOCK MAN IN BLACK, vlasnici Marijana i Božidar Nell2. Shit tzu MISSY MADIES BLACK NIGHT OF LOVELY BARCELONA, vlasnik Nada Matijaš3. Posavski gonič LOLA-LAJKA, vlasnik Rasim Salihagić

III. FCI skupina1. Američki stafordski terijer ODET FLI-GHT STAFF, vlasnik Krešo Svalina

V. FCI skupina1. Američka akita WOORLOCK MAN IN BLACK, vlasnici Marijana i Božidar Nell2. Patuljasti njemački špic pomeranac ALIGER OF CHIAO LI YA, vlasnik Antun Žan3. Sibirski haski REA, vlasnik Adrian Vujica

VI. FCI skupina1. Posavski gonič LOLA-LAJKA, vlasnik Rasim Salihagić2. Istarski gonič kratke dlake DINA, vlasnik Nikola Ramljak 3. Bigl AKI (ODIE), vlasnik Emilija Josipović

POBJEDNICI PO FCI SKUPINAMA

Najbolje plasirani psi na izložbi

Američka akita najljepši pas izložbe

CAC BiH LIVNO 2015.

VII. FCI skupina1. Irski crveni seter WHISPER OF LOVE RED NOKOMIS, vlasnik Enver Kršo

VIII. FCI skupina1. Zlatni retriver ARRON, vlasnik Natalija Brdar2. Labrador retriver VALI BLACKROCK SISCIA, vlasnik Ana Grgić

IX. FCI skupina1. Shih tzu MISSY MADIES BLACK NIGHT OF LOVELY BARCELONA, vlasnik Nada Matijaš2. Francuski buldog VALLIANT GYMNEMA SYLVESTRE, vlasnik Miroslav Stanić3. Maltezer BLACK BOOTS MARC JA-COBS, vlasnik Željka Galić

1. Patuljasti njemački špic pomeranac ALIGER OF CHIAO LI YA, vlasnik Antun Žan2. Rotvajler ZORO LIONS OF PLIVA, vlasnik Ilija Perić3. Australski ovčar KAMERADO LEGA-CY BANDS UNCHANGED, vlasnik Ivana Bandov

NAJLJEPŠI MLADI PAS / JUNIOR BIS

NAJLJEPŠI PAS IZLOŽBE / BIS

KINOLOGIJA


SPORTSKI RIBOLOV

ŠRD „Braco Vidić“ Posušje održalo je i ove godine natje-canje u športskom ribolovu

šarana i amura na jezeru Tribisto-vu kod Posušja.Tijekom subote i nedjelje desetak ekipa iz BiH i Hrvatske borilo se za titulu najboljeg i najuspješnijeg, to jest za prva tri mjesta koja donose pokale i nagrade.Na ovome ribolovnom natjecanju najveću ukupno zbrojenu težinu postigla je ekipa „CT Carpimo“ iz Imotskog: Ivan Tolić, Tino Jović i Ivan Ljubičić, koja je zasluženo za-uzela prvo mjesto.Drugo mjesto pripalo je ekipi „CT Zvani zajebani“ iz Posušja u sastavu Petar Bašić i Josip Žulj, a treće eki-pi „CT Hercegovina“ iz Tihaljine u

ŠPORTSKO RIBOLOVNO DRUŠTVO „BRACO VIDIĆ“ POSUŠJE

Šaranski kup „Tribistovo 2015“kojoj su bili Goran Lukenda i Mate Šimović. Oni su pojedinačno ulovi-li najvećeg šarana, teškog 6,1 kg.Pehare pobjednicima uručio je prof. Ljubo Begić, dopredsjednik ŠRD-a „Braco Vidić“, a sudionike i sve okupljene na domjenku i na dodjeli nagrada pozdravio je i za-hvalio im na dolasku, predsjednik ovoga ribolovnog društva Pere Bašić. On je još na kraju istaknuo i pohvalio dobar rad udruge, poseb-no pojedinaca koji nesebično daju svoj obol u zaštiti ribe i održavanju čistoće jezera. Posebnu zahvalu uputio je sponzorima i donatori-ma, te volonterima i svim sudio-nicima u pripremi i organizaciji ovoga kupa.

Mladen Bešlić Već duže vrijeme osjeća se potreba za jednim čvrstim i trajnim objektom u samom reviru na rijeci Lašvi ili u njegovoj blizini. No želje su

jedno, a realizacija nešto posve drugo. I ovog je ljeta, kao i mnogo puta dosad, na svoj godišnji odmor iz inozemstva došao Julijan Petrović, dugogo-dišnji član Udruge. Tom je prilikom iskazao namjeru srušiti svoju staru vikendicu i na istom mjestu sagraditi novu, pa je ribolovcima ponudio sav koristan materi-jal od svoje stare vikendice. Upravni odbor Udruge, na sastanku održanom 4. kolovoza ove godine, prihvatio je Julijanovu ponudu i donio odluku o gradnji ribarske kuće u reviru na Lašvi. Formira je odbor za gradnju u koji su ušli: Ivica Tomičić zv. Cavi, Miralem Ekmeščić zv. Zjajo, Željko Varešković, Ivica Marić i Irfan Bešlić. Njih pet uz pomoć mnogih drugih dali su se na posao. Srušena je Julijanova vikendica, a sav materijal koji se mogao iskoristiti deponiran je na sigurno mjesto. Na-ručen je projekt, a načelnik Općine Busovača Asim Mekić obećao je da će učiniti sve što je u njegovoj moći da se ribarska kuća i izgradi.Kolovoz i rujan bili su prepuni raznih ribarskih natje-canja od kojih su mnoga održana u Busovači, pa je za pribavljanje dokumentacije za gradnju ribarske kuće ostalo malo vremena. Pa ipak, predsjednik Udruge To-mičić izvijestio je 4. rujna da su pribavljeni svi potrebni „papiri“ za gradnju i da radovi mogu početi. U gradnji se koristilo sve što je valjalo od Julijanove vikendice, brojni su građani i poduzetnici donirali onoliko koliko su mogli, pa su radovi tekli brže nego što se očekivalo. Četrnaestog rujna izlivena je temeljna ploča, a krov na njoj bio je već 13. studenoga, čime su završeni radovi za ovu godinu. Nastavit će se na proljeće, nadamo se.

Dobroslav Vrdoljak

Ribarska kuća u reviru na Lašvi

Ribarska kuća je pokrivena

Natjecateljske ekipe skupa u jednoj...

Pobjednička ekipa iz Imotskog

Broj 101, studeni - prosinac 2015.46


LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE

Primiču se blagdani, puni sreće, obiteljskoga, lovačkog i prijateljskog druženja, pa nekada i neumjere-

nih čina u smislu unošenja hrane i pića u organizam, konzumiranja i onoga što našemu organizmu uopće nije primjereno zbog naše unutarnje specifične struk-ture ili narušena zdravlja. To je bio osnovni razlog zašto sam oda-brao obraditi ovu čudnovatu, zgodnu i istodobno opasnu biljku.Povijest bilježi da je još pri-je Krista pelin bio izuzet-no cijenjena ljekovita bilj-ka. Mnogi autori kazuju da su Egipćani, Grci i Rimljani tijekom masovnih okupljanja ljudi, posebice ro-bovske radne snage u prigodi velikih građevinskih izvedbi (mosto-vi, brodovi, piramide) ili u vojnim pohodima, uvijek imali rezerve peli-na za liječenje pučanstva.Pelin je manje rasprostranjena višegodišnja biljka, bez obzira na to što nije osobito zahtjevna za tlo, na kojemu uspijeva. Uvijek je negdje blizu putova, starijih nastambi, na kamenitim i pri-sojnim lokalitetima. U narodu pelin još nazivaju vermut ili gorčika, moguće i još neki nazivi. Smatra se da je to po gorčini prva biljka pa zato u narodu i kažu za nekog nesretnika da mu je život pelinom začinjen. Biljku je dosta lako prepoznati po svijetlo sivoj, pepeljastoj boji koja nekada u vrije-me suše postaje gotovo prljavo bijela. Na-raste do visine jednoga metra, ne baš raši-rena busa. Cijela je biljka obrasla srebrnim dlačicama. Gornji su listovi mnogo sitniji od onih prizemnih. Cvjeta tijekom ljetnih mjeseci u cvastima s vrlo mnogo sićušnih svijetlo žutih trubljastih cvjetića. Upravo su ti cvjetići s gornjim mladim listovima

Osnovno svoj-stvo pelina je u

njegovu učinko-vitu djelovanju na

lučenje želučanih i žuč-nih sokova, pa je ocije-njen kao vrlo djelotvor-no sredstvo za oboljenje jetara i žuči

preporučljivi za sakupljanje i sušenje za pravljenje različitih lijekova, prije svega čajeva. Osim čaja pelin se namače u čistu rakiju i nakon četiri tjedna se procijedi i pije mala čašica za sve navedene tegobe, nešto slično kao i lincura. Kemijski sastav biljke prilično je dobro ispitan, makar je to nemoguće završiti. Osnovne supstancije pelina koje su bitne za njegovu uporabu

su: flavonidi, laktoni, tanini, eterična ulja, apsintin, alkoholi, ketoni i

još neki kemijski spojevi koji nisu identifici-rani.Osnovno svojstvo

biljke je u njezinu učinko-

vitu djelovanju na lučenje želučanih

i žučnih sokova, pa je ocijenjen za vrlo

djelotvorno sredstvo za oboljenje jetara i žuči.

Zna se također da djeluje protuupalno. U narodu

kao i u farmakološkim krugovima se smatra da

je pelin, osim navedenih svojstava, izuzetno učinko-

vit kod gastritisa, anemije, zadržavanja mjesečnice, jačanja

apetita, oboljenja crijeva, reuma-tizma, prehlade, pri masaži nečiste kože, za jačanje srca i želudca, za bolji vid, kod trovanja alkoholom ili drugom hranom, u što spadaju i neke gljive...Ipak, ne treba se niti kod ove biljke previše uzdati u njezinu učinkovi-tost, jer kako sam više puta prenio mišljenje stručnih biljara i vrhun-skih medicinskih stručnjaka, svaki je pojedinac jedna posebna kemija pa će nekomu više, nekomu manje biti djelotvo-ran. Osim toga, utvrđeno je da trudnice ne bi smjele piti čaj od pelina više od tjedan po jednu šalicu, a najzdraviji više od jednog mjeseca. Neki ruski medicinari nalaze da bi pelin mogao zbog preobilne uporabe oštetiti središnji živčani sustav.

PELIN (ARTEMISIA ABSINTHIUM L.)

PO GORČINI, PRVA BILJKA

Moje osobno iskustvo kazuje da se pelin bez ikakve bojazni može trošiti nekoliko dana za poboljšanje apetita i pojačano lučenje žuči i smirivanje nervoznog želudca, pogotovo za detoksikaciju nakon lošeg vina!

Blago Lasić

VERMUTGORČIKA


IZ KUHINE

Postupak rada:

Meso narezati na kockice. Staviti ga u dublju posudu, posuti ga vinom, medom, crvenom paprikom, Vege-tom i soli, te marinirati dan i noć na hladnom. Povrće narezati na kockice ili u blenderu. Kada se meso marinira-lo, ocijediti ga od marinade, a mari-nadu ostaviti sa strane. Svinjsku mast i ulje ugrijati u dubljoj posudi. Meso lagano uvaljati u brašno s obje strane te ga lagano pržiti na masnoći. Onda ga izvaditi na stranu. Na masnoći dinstati povrće dok ne omekša, te ga onda zaliti tekućinom iz marinade. Kada prokuha dodati meso i lovorov list. Kada meso bude mekano, onda je gotovo. Lagano kuhati, dodati Vegetu i papar te brusnice. Ako je gulaš gušći, dodati malo vode. Umak bi trebao imati boju čokolade. Svakako pripre-mite i butelju vina. Dobar tek.

Jelena Ljubić

Gulaš od medvjeđeg mesaMeso medvjeda spada u delikatesne vrste mesa. Može se spremati na više na-

čina: kao gulaš, pečenje, u umaku, može se sušiti… Svakako, meso treba biti veterinarski pregledano. Meso medvjeda ima lijepu ružičastu boju i specifi-

čan miris. Dobro se kombinira s vinom i okusima voća (brusnica, grožđe, jabuka).

Sastojci:

2 kg mesa (mekšeg)300 grama mrkve 200 grama celera (list i korijen)200 grama peršina (list i korijen)1/2 kg crvenog luka3 jušne žlice meda1/2 litre crnog vina1 jušna žlica svinjske masti1 šalica ulja 6 listića lovora 100 grama brusnice1-2 jušne žlice Vegete1 žlica papra1 žlica crvene paprikebrašna po potrebi

SASTOJCI

marinada za divljač:• na 1,5 l vode - 1,5 dcl vinske ili jabukove

kvasine• korjenasto povrće - mrkva, peršin, celer• list lovora, klinčići, papar u zrnu, solumak:• kiselo vrhnje (ili vrhnje za kuhanje)• crno vino• sok od naranče• brusnice (može suhe)• papar• crni luk (kapula)• senf• kompot od višanja (ocijediti)• šećer

PripremaRasol za divljač se prokuha, ohladi, pa se njime prelije meso i ostavi tako 24 sata. Meso dalje pripremamo prema receptu, a dio rasola ostavimo za umak koji dalje kuhamo neovisno o mesu.Prepržimo žlicu-dvije šećera dok ne pro-mijeni boju, ne smije zagorjeti. Na šećer dolijemo malo rasola i kuhamo dok se karamel ne rastopi. Na to dodamo sve sa-stojke za umak i kuhamo s dijelom rasola koji smo odvojili, na laganoj vatri oko 40 minuta. Nakon kuhanja, umak se propasi-ra, provjeri i dotjera okus.

PosluživanjeS malo umaka se prelije narezano pečeno meso, tek radi dekoracije. Većinu umaka poslužiti u posebnoj posudi.

Osnovica za ovaj umak je ma-rinada u kojoj se pacalo meso. Umak osobito pristaje uz div-ljač, ali je izvrstan i uz govedi-nu, svinjetinu, patku ili gusku


ZABAVA

AUTOR: MARIOFIL

SOLDO

SPREMNICA ZA HOSTIJE ILI

RELIKVIJENASLJEDSTVO MALI STOL

LIJUĆI NAPUNITI; NATOČITI

PJEVAČICA KOVAČ

RIMSKI CAR OD 211. DO

217.

KOSI JARBOL NA PRAMCU

BRODA

BRANA

OBRTNIK KOJI IZRAĐUJE

POKUĆSTVO

TEKUĆA MASA

DOBIVENA TALJENJEM

OMOT (... KNJIGE)

DIGNUTIAUSTRIJA

OSNOVNA... ILI SREDNJA...

INDIJPREBIVANJE

(PRIVREMENI...)

“ŠKOLSKI LEKSIKON”

IĆI... S KIM

VOĆKA I PLOD TE VOĆKE

PRVO SLOVO ABECEDE

ORGAN VIDA BILJKA MEDVJEĐA

STOPAGRAĐA, MATERIJAL

STRUJNI VOD KOD TRAMVAJA

ŽENA KOJA PRIPADA NEKOJ ZAJEDNICI

SKUPITI SE KAO...

NOVAC U ŽARGONU

“AMPER”

MAĐARSKI MUŠKI KAPUT

GORJE U MIANMARU

(BURMA)

PJEVAČKERSHAW

TOMISLAV TOMIĆ

ZUBLJA, BUKTINJA

IGOR VORILITIJ

ANTO JURKIĆKRSTO ODAK

OKOVANA VISOKA CIPELA

FORMAT PAPIRA

DUŠEVNO STANJE;

ZDVOJNOST

V A L A R I P S N R Š AA O C A R O T O M O V DT C A K Č R G S A V K AS R I I K O R O P Z N KU T N Š P J Š B Z I R LK A R I K A P A T I N AK N O K L A D A L V N VK K R Č A G L O P U T AV A LJ A K S LJ O P A L K

U mreži osmosmjerke pronađite pojmove u nekom od osam smjerova; neiskorištena slova, čitana vodoravnim slijedom, dat će rješenje.

CRTANKA, DVOMOTORAC, GRČKA, IZVOR, KARIKA, KAVALKA-DA, KRČAG, KRILO, LULAŠ, OKLADA, OLAKŠICA, OPUTA, OSO-BA, PATINA, POČINAK, POGON, POLJSKA, POROK, ROGOZINA, SAVKA, SLATINA, SPIRALA, STRKA, USTAV, VALJAK, VLADA

Frano VukojaPucanje od smijeha

ZIMSKO VRIJEMEJedan lovac upita drugoga:- Kad ono počinje zimsko računanje vremena?- Kod nas zimsko računanje vremena počinje onda kad sarma zamijeni dolmu – pojasni mu drugi lovac.

KIHANJEJedan lovac kihne, a ostali nazdraviše:- Nazdravlje!- Kod nas u kući kad netko kihne, ne kaže se „Nazdravlje“, nego: „Neka, neka, hoćeš li ‘odat bez čarapa!“ – uzvrati im.

U NJEMAČKU OBADVALovac koji se zaposlio u Njemačkoj nazove prijatelja:- Gdje si?- Trenutačno sam poslom u Siriji.- Znači, i ti ćeš brzo ‘vamo!

PAMETOVANJEJedan lovac citira onu:- Pametan piše, a budala pamti.- Je, ali kad pametan izgubi papir, pita budalu – uzvrati drugi.

PUŠAČLovac, strastveni pušač palio je cigaretu za cigaretom, a jedan kolega iz lovačke družine upita ga:- Znaš li kako se na japanskom kaže strastveni pušač?- Ne znam, volio bih čuti.- Nasuguši kolkopuši – pojasni mu nepušač.

osmosmjerka

Broj 101, studeni - prosinac 2015.

IZ LOVAČKIH DRUŠTAVAIN MEMORIAM

ANDRIJA PULJIĆ(1934. – 2015.)

Bio je počasni član Društva, uzoran lovac, častan čovjek, zaljubljenik u prirodu, lov i divljač. Svoje bogato lovačko znanje i iskustvo nesebič-no je prenosio na mlađe lovce, posebice u svojoj sekciji Hodovo, a dao je značajan doprinos i razvoju lovstva u Društvu.Najiskrenije mu zahvaljujemo na svemu što je učinio za Društvo i lovstvo općenito.Počivao u miru Božjem.

LD „Jarebica kamenjarka“ Stolac

ANTE MARIĆ(1933. – 2015.)

Bio je drag i plemenit čovjek, dobar prijatelj i uzoran lovac. Ne-sebičnim zalaganjem, ljudskim kvalitetama i lovačkim iskustvom znatno je pridonio boljitku Druš-tva i sekcije Goranci. Zahvaljujemo mu za sve što je učinio za Društvo.Dobra ti kob u tišini vječnog mira.

LD „Jarebica“ Mostar

BLAGO ĆORIĆ(1941. – 2015.)

Bio je veliki zaljubljenik u prirodu i lov te je ostavio neizbrisiv trag u našem Društvu i sekciji Goranci. Hvala mu za sve učinjeno.Počivao u miru Božjem.

LD „Jarebica“ Mostar

IVAN SAMARDŽIĆ (1943. – 2015.)

Bio je uzoran lovac, častan čovjek, zaljubljenik u prirodu, lov i divljač. Riječima i djelima neprestano je dokazivao da voli svoje bližnje te da ima ispravan odnos prema pri-rodi, divljači i lovstvu.Ostat će nam zauvijek u sjećanju kao vrijedan i častan član.

LD „Fazan“ Odžak

IVICA MIKULIĆ – BITLIS(1951. – 2015.)

Ivica Mikulić bio je drag i plemenit čovjek, dobar prijatelj i etičan lo-vac. Volio je lov, kako je znao reći, samo kad njegova dva ljubimca dignu divljač i kad čuje njihov štek, ali bez odstrela. Volio je lovačka druženja, što masovnija, i priče o svojim ljubimcima, volio je dobre pošalice po čemu je bio prepo-znatljiv u sekciji, Društvu i susjed-nim lovačkim udrugama. Znatno je pridonio boljitku sekcije Gradi-na i lovačke udruge, proširujući je s kćerkom Snježanom. Fizički nas je napustio, ali njegov lik ostat će u našim srcima. Počivao u miru Božjem.

LD „Pavlovica“ Novi Travnik

MATE DUSPARA(1936. – 2015.)

Bio je počasni član Društva, skro-man i odgovoran lovac, spreman za druženja i rad u lovištu. Hvala mu na svemu što je učinio za Udrugu. Ostat će nam u lijepu sjećanju.

LD „Radovanj“ Posušje

NIKOLA PUTICA(1928. – 2015.)

Bio je uzoran, pošten i častan čo-vjek i lovac. Kao takav ostat će u srcima onih koji su ga poznavali, posebice lovcima njegove sekcije Biograci. Hvala mu za sve što je učinio za Društvo. Počivao u miru Božjem.

LD „Mosor“ Široki Brijeg

VESELKO OSTOJIĆ(1938 – 2015.)

Bio je počasni član Društva, dobar i častan čovjek, uzoran lovac, istin-ski zaljubljenik u prirodu i njezine ljepote. Svoju ljubav prema prirodi i lovu prenosio je na mlađe lovce, posebice na svoje sinove Dinka i Maria. Za svoj rad odlikovan je Od-ličjem 3. reda.Za sve ono čime si doprinio bo-ljitku Društva i svoje sekcije Čitluk grad, velika ti hvala.Počivao u miru Božjem.

LD „Golub“ Čitluk

MIRKO PEHAR – SIĆA(1943. – 2015.)

U 73. godini prekinut je životni put našega kolege Mirka Pehara zv. Sića, člana sekcije Krehin Gradac i počasnog člana Društva.Njegovom smrću izgubili smo istinskog zaljubljenika u prirodu i njezine ljepote. Bio je rado viđen u svakom društvu, a darom za pje-smu, posebice gangu i bećarac, unosio je dodatno raspoloženje.Dragi naš Sića, ostat ćeš trajno s nama u lovovima, druženjima i pričama.Počivao u miru Božjem.

LD „Golub“ Čitluk

ŠIMO BARIŠIĆ (1939. – 2015.)

Bio je počasni član Društva, uzoran lovac, častan čovjek, zaljubljenik u prirodu, lov i divljač. Članovi njego-ve sekcije zauvijek će se sjećati svih lijepih trenutaka provedenih s nji-me u lovu. Kao dobar lovac, ali prije svega čovjek, ostat će u srcima svih onih koji su ga poznavali.

LD „Fazan“ Odžak

RUDOLF ŠKOJO(1966. – 2015.)

Vijest o preranoj smrti našega dugogodišnjeg člana teško je po-godila njegove kolege i prijatelje. Bio je vrijedan i uzoran član naše Udruge. Nedostajat će nam u na-šim aktivnostima i druženjima, ali će trajno ostati u našim sjećanji-ma. Počivao u miru Božjem.

LU „Vran“ Tomislavgrad

IBRAHIM FESTIĆ(1968. – 2015.)

Bio je dobar čovjek, istinski prijatelj prirode, lova i lovačkih druženja. Njegov lik ostat će trajno u našoj uspomeni. Hvala mu za sve što je učinio za naše Društvo.


HAJRUDIN ZEĆO(1938. – 2015.)

Redove Društva zauvijek je napu-stio njegov dugogodišnji, počasni član Hajrudin Zećo. Njegovom smrću izgubili smo prijatelja, dobra lovca i čovjeka. Ostat će u trajnom sjećanju svih nas, a posebice lovaca sekcije „Stolac“ s kojima se družio i lovio. Hvala mu za sve što je učinio za naše Društvo.


ZLATAN MANDIĆ – ĆIŠIJA(1946. – 2015.)

Bio je veliki zaljubljenik u lov i druženja, prepoznatljiv po dobru raspoloženju i mirnoj naravi. Kao lovac, uzor i primjer kako treba poštovati lovačke običaje i obveze.Svojim odnosom prema priro-di i ljudima zaslužio je da ga se s poštovanjem sjećamo. Njegovim odlaskom lovci sekcije Lijeva obala i naše Društvo izgubili su cijenje-nog kolegu i prijatelja. Počivao u miru Božjem.

LD „Mosor“ Široki Brijeg

ZORAN BRADVICA(1958. – 2015.)

Bio je lovac veseljak, uvijek je imao šaljivu dosjetku za kolegu kojeg bi sreo. Često je pripremao divljač i razne specijalitete, ugošćujući različite ekipe lovaca. Zoka, kako su ga od milja zvali lovci, bio je poznat među kolegama diljem Herceg Bosne. Mi lovci, njegovi prijatelji, najiskrenije mu zahvalju-jemo za sve što je učinio za sekciju Ljubuški i Udrugu. Počivao u miru Božjem.

HUL „Kravica“ Ljubuški

ŽELJKO PEJIĆ – TURO(1968. – 2015.)

U našim sjećanjima ostat će kao dobar čovjek i lovac, veliki zalju-bljenik u lov i prirodu. Bio je ljubi-telj lovačkih pasa, a u svom lovač-kom stažu istaknuo se i kao dobar strijelac. Nedostajat će svima koji su ga poznavali, a poglavito člano-vima lovačke sekcije Grebnice čiji je bio član.Počivao u miru Božjem.

LU „Kuna“ Domaljevac

JOSIP BJELOPERA – JOKO(1968. – 2015.)

Krajem srpnja, iznenada i prerano, napustio nas je naš kolega lovac Josip. Njegovom smrću izgubi-li smo dragog prijatelja, lovca i čovjeka uvijek spremna pomoći drugima.Hvala mu za sve što je učinio za našu udrugu, osobito za sekciju Gradac.Počivao u miru Božjem.

LU „Jadran“ Neum

VESELJKO GREBENAR(1936. – 2015.)

Član udruge postao je 1972., a lovački ispit položio je 1973. god. Zaslužan je za izgradnju kapitalnih objekata udruge, ponajprije lovač-kog doma i lovačkih kuća, ali i za obogaćivanje lovišta višegodiš-njim unošenjem nekoliko tisuća fazanskih pilića. S ljubavlju je od-lazio na teren Doca, Golih vrhova, Drževa, Dolova, Njivice i Gradine, uglavnom radi druženja, ali i radi odmora od teškog kovačkog po-sla kojim se bavio. Zbog svojih za-sluga za razvoj lovstva proglašen je počasnim članom udruge. Njegovom smrću najviše je izgu-bila njegova obitelj, ali je to velik gubitak i za njegovu lovnu jedini-cu „Drževo“ i cijelu LO „Vitez“ Vitez. Počivao u miru Božjem.

LO „Vitez“ Vitez

IN MEMORIAM

50

besplatni info telefon 080 088 088 www.post.ba

Ponuda u Hrvatskoj pošti Mostar

Paketska ambalažaU ponudi Hrvatske pošte Mostar nalazi se i paketska ambalaža. Prikladne kutije za pa-kiranje potpuno štite sadržaj vaše pošiljke i omogućuju da pošiljka neoštećena stigne do primatelja. Kada vam se ukaže potreba za slanjem paketa dovoljno je posjetiti najbliži poštanski ured. U ponudi HP Mo-star možete pronaći paketsku ambalažu u deset različitih dimenzija:

Naziv artikla Dimenzija (mm) Cijena (KM)

Paket - kuverta M 240x185 0,80

Paket - kuverta XL 370x290 1,20

Paket za slike 80x80x740 1,50

Paket za knjige 310x220x90 1,70

Paket za bocu 310x110x110 2,00

Paket S 230x150x90 1,20

Paket M 300x200x100 1,70

Paket L 300x230x140 2,00

Paket XL 300x240x230 2,50

Paket XXL 480x300x200 3,00



Documents

JELEN U NAŠIM LOVIŠTIMA - lovackisavez-hb.ba 101.pdf · Dobra vam kob u lovu, neka vas čuva i prati sveti Hubert, naš zaštitnik. Slavko Marin, predsjednik Lovačkog saveza Herceg