Jesenjinov Dom Je u Selu Konstantinovu

7/22/2019 Jesenjinov Dom Je u Selu Konstantinovu

1/79

Jesenjinov dom je u selu Konstantinovu, na rijeci Oki, dvadesetak kilometara od Rjazanja. Unjegovom djetinjstvu i mladosti, predio je bio drevni ruski: sve kue gotovo iste, niske,drvene, pokrivene slamom, a visoko iznad crkve bijeli toranj vidljiv iz daleka. Okolo sela

beskraj njiva, livada, lugova s brezama, stepe, rijeka izlivena u rukavce i jezera, s ribljomsitnei i patkama u evarima.Odrastao je u prirodi zaviaja, nosio je nju u dui cijelog ivotai o njoj pjevao kao o ljepoti neodvojivoj od osjeanja.Sudbina Sergeja Jesenjina, i ljudska i pjesnika, teko da ima premca u ruskoj, pa i usvjetskoj knjievnosti. Zlatokosi seosku ljepotan iz uma breze i sa sjenokosa pored Oke,brzo je svojim lirskim strofama, blistavim kao proljee, pridobio otmeni pjesniki Petrograd,e ga je i zatekao oktobarski udar 1917. To novo doba i novi ljudi traili su drugaijepjesme od Jesenjinovog njenog svijeta mog drevnog, a on sam je primao revoluciju nasvoj nain, seljaki. Nesporazumi, obostrani, bili su neizbjeni. Nijesu mu opratali to jeelio da ostane svoj, pa zato i ne priznavali vrijednost ak ni njegovim pjesnikimvrhuncima. Rekli su da njegove pjesme melanholije i klonulosti rue vjeru mladom naratajuu budunost revolucionarnog pohoda. Pjesnikovo ime i knjige izbjegavani su i zabranivani uSSSR-u tri decenije, sve do sredine pedesetih, ali je njegova popularnost u ruskom narodu

samo poveavana. Kada nijesu tampane, njegove pjesme su prepisivane i davane iz ruke uruku.Jesenjinov ivot bio je esto teak, dramatian, a stalno proleterski: uvijek je ivio jedino odhonorara za svoje pjesme i ostao vjeiti beskunik nikada nije imao ni svoj sobiak.

Prijatelji su ga napijali vinom, ene mu pile krv, zapisao je Maksim Gorki, njegov odaniprijatelj. Crni ljudi ga nijesu ostavljali na miru nikada. Tek ovih posljednjih godina jeotkriveno da u tajnim i specijalnim arhivima Lenjinove i Staljinove tajne policije ima mnogo

povjerljivih dokumenata o Jesenjinu: prijave dounika, zapisnici policije, pozivi na suenja...U strahu od mranjaka, na samom kraju ivota (umro je veoma mlad, u tridesetoj), spalioje svoje rukopise, a ne zna se ni koje ni koliko. Izbjegao je posljednje hapenje i suenjespasavi se bjekstvom u psihijatrijsku bolnicu. Nijesu uspjeli da ga osude: sahranjan jeranije. A ni do danas nema konanog odgovora: da li se objesio ili je ubijen?

ene su pratile Jesenjina stalno, jo od njegove rane mladosti. Oboavale su ga kao ovjekarijetke ljepote i pjesnika iji su stihovi osvajali njihova srca. Zanesen njihovim duhom iljepotom, napisao im je svoje najljepe ljubavne pjesme, a strane sudbine pojedinih enatragine su stranice i njegove biografije (enio se tri puta-jednu enu mu je muila i ubilaruska tajna policija, a jedna je izvrila samoubistvo na njegovom grobu).Jesenjinov ivot je bio buran, a takve su bile i njegove ljubavi. ivio je skitaki, a gotovouvijek siromaki. Nikada nije imao nikakav imetak, sem linog prtljaga: kofere i ta u njihstane. I onih dana kada je i sam Lenjin aplaudirao njegovim stihovima na fascinantnoj scenipod zidinama Kremlja, u ast prve godine Oktobra, stanovao je kod prijatelja. U tuimstanovima proveo je sve godine u Moskvi. ivio je od sporo isplaivanih honorara za svojepjesme, a od tih rubalja odvajao je za sestre Kau i uru, koje je doveo iz Konstantinova daue gimnaziju u Moskvi.Jesenjinova mladost opora je sudbina seljakog momka, doljaka u grad, koji je od imetkadonio samo svoje pjesme i ogromnu volju da uspije. Ali, njega je, vie od nematine,pogaala sudbina njegove pjesme. Nije doivio priznanja sa svu onu ljepotu koju je njegovalirika dala ruskoj poeziji XX vijeka, ali jeste utanje i napade dogmatiara. Boljelo ga je


2/79

njihovo pisanje da je pjesnik mranog pijanstva i skandala, dekadent iji stihovi truju...Nijesu mu davali mira ni ekisti (ruska tajna policija) i njihovi dounici i od njih je bjeao ubolnice u Moskvi i na Kavkaz.A prava istina o njegovim danima u haosu Oktobarske revoluvije i poslije nje, otkrivaosjeajnog usamljenika koji ivi u nematini. Sve to snano je potresalo i rastrzavalo nesamo njegov ivot nego i ivot ena uz njega.

Jesenjinovo pjesniko ime, kad je imao samo dvadeset godina, ve su krasili antologijskistihovi nezaboravne ljepote Pjesma o kerui, Krava i Lisica. Keruino stradanje istinit jedogaaj iz Jesenjinovog sela Konstantinova. Svjetsku slavu Pjesme o kerui prati inezaboravni zapis Maksima Gorkog. Pri susretu s Jesenjonom u Berlinu, maja 1922, stihovi

ove pjesme potresli su Gorkog, a pjesnika rasplakali. Maksim Gorki je zapisao:Zamolio sam ga da mi recituje pjesmu o kerui, kojoj su oduzeli sedmoro tenadi i bacili urijeku.

- Ako se nijeste umorili...

- Mene stihovi ne umaraju ree on, i nepovjerljivo upita: Zar vam se dopada pjesma okerui?Rekoh mu da je, po mom miljenju, on prvi u ruskoj literaturi koji pie tako lijepo i siskrenom ljubavlju o ivotinjama.- Da, ja veoma volim ivotinje ree Jesenjin zamiljeno i tiho, a na moje pitanje da li jeitao Klodelov Raj ivotinja ne odgovori, nego se uhvati za glavu objema rukama i poerecitovati Pjesmu o kerui. Kad je izgovorio posljednje stihove - pale su i njene oipsee/kao zlatni sjaj zvezda u sneg i u njegovim oima takoe zablistae suze. Tad sampomislio da je Jesenjin ne toliko ovjek, koliko instrument, harfa, koju je priroda stvorilasamo za poeziju, da izrazi beskrajnu tugu polja, ljubav prema svemu to ivi na svijetu imilosre koje od svega drugog zasluuje ovjek.

Prva objavljena pjesma Sergeja Jesenjina je "Breza". Objavljena je pod pseudonimom

Ariston.

BREZA

Pod prozorom mojimBela brezica je

Ogrnuta snegomKo srebrna da je.

Na punim granama

Ledenim po strani,Razvile se reseKo beli erdani.

U tiini stojiBreza, ko u gaju,I plamte pahulje

U ognjenom sjaju.

A zora, polako,Naokolo plovi,I na strane sipa

Srebrni prah novi...


3/79

Jesenjin se nalazio pod stalnom prismotrom tajne policije, a nekoliko puta je i krivinogonjen. Smatran je klasnim neprijateljem (nazivao je sebe posljednjim pjesnikom sela,oboavao je selo, borio se protiv njegove industrijalizacije, betona i elika), a dounici, koji

su ga pratili kroz itav ivot, dostavljali su dokaze o njegovim besjedama protiv sovjetskevlasti. Sudei po dokumentima iz tajnih i specijalnih arhiva policije, za koje se saznalo teksedamdeset godina poslije njegove smrti, iz knjiga istraivaa pjesnikove pogibije I.Liscova, E. Hlistalova, S. Kunjajeva, V. Kuznjecova, N. Sidorine i drugih, prijave dounika iekista protiv pjesnika nijesu prestajele do kraja njegovog ivota. Istraivai vjeruju da se u

jo uvijek nepristupanoj policijskoj arhivi krije prava istina o zagonetnoj smrti SergejaJesenjina.

Pjesnik nije ni razumio ni prihvatio ono tose dogaalo u vrijeme komunizma, niti je biozadovoljan onim to je revolucija donijela. Uvijek je bio na strani sela, a Rusija je poslijerevolucije postala zemlja gladi, otre vlasti, a pogotovo ekista, i propadanja sela i seljaka.Jesenjin je uvijek srcem bio u onoj Rusiji iju je duu opjevao jo od rane mladosti i sasjetom je pamtio: Tih godina smo svi mi voljeli, ali su, bogme, voljeli i nas.

Pjesnik je sahranjen u etvrtak 31. decembra 1925. godine. Jesenjin, Jesenjin, Jesenjin pod hipnozom toga imena ivi se ve nekoliko dana, pisao je u svom dnevniku pjesnikovprijatelj Ivan Jevdokimov. Piu u novinama (malo piu, svi su zanijeti kongresom partije).Pokuavaju da objasne, a ne mogu, zato je taj zemaljski srenik, prvi pjesnik naegigantske zemlje, lijepi, divni, maen ljubavlju ljudi i ena, sve vie i vie uzdizan slavom,iznenada, tako neoekivano, zavrio svoj ivot? Jer, bilo je naoko puno zemaljske sree!...Hiljade prijatelja, a zapravo se pokazuje ni jedan ovjek nije ga poznavao... alosno,alosno, nesnosno alosno, sa suzama.

Sahranjen je na Vaganjkovskom groblju o dravnom troku, o emu je Savjet narodnihkomesara donio odluku, kako je isticano. Humka s obinom krstaom blizu ulaza u groblje nekoliko desetina metara glavnom alejom, pa lijevo, postala je od toga novogodinjeg

predveerja kultno mjesto ruskih pjesnika. To je i danas.

Na veeri uspomena na Jesenjina u Kamernom teatru Tairova, pet dana poslije pjesnikovesahrane, Sergej Gorodecki ispriao je o kriku neke ene u trenutku kad su koveg sputali ugrob. U tunoj tiini, razlegle su se njene rijei: - Zbogom, moja bajko!...

PESNIK

Bled je. Smilja svoj strani put.U dui lebde privienja.Zamahom kobi smrskana grud,

Obrazi usahli od bdenja.

Na elu bore ispatanja,Kosa mu se pramenjem linja.No ar njegovih matanjaU jasnim slikama tinja.

Sedi u tamnom potkrovlju,Plamici svee tamu more.


4/79

Pero veze sebi na volju,

Vodi s njim tajne razgovore.

On pie pesmu, svoju muku,Dira srcem prolosti zublju...A tu buku, svog srca buku,

Odnee ve sutra za rublju.

PESMA O KERUI

U svitanje, u pojati niskoj

Gde se zlati rogoza gomila,Sedmoro je tenadi riaste,Sedmoro je kuka otenila.

Liui ih jezikom crvenim,Milovala tenad sve do mraka,I kopneo sneg je zagrejaniIspod njenog toploga stomaka.

Kad je jato kokoaka lenihZadremalo na motki sedei,Poao je seljak natmureni,Svih sedmoro nosei u vrei.

Muei se da ima prie malo,Trala je kroz nanose meke...I dugo je, dugo je drhtaloNezamrzlo ogledalo reke.

Kad se natrag vukla po prtini,Liu svoje telo oznojeno,Mesec joj se nad kuom uiniKao jedno rie tene njeno.

Gledala je u visinu modru,

alosni se urlik dugo uo,Tanki mesec klizio po svoduI u polja za breg utonuo.

Nemo, kao od milostinje bedne,Kada kamen bace joj iz ale,

U sneg su se psee oi njeneKao zlatne zvezde skotrljale.

drugaiji prevod...

PESMA O KERUI

Jutros u koari, gde sja, uka


5/79

Niz rogoza uckastih i krutih,Sedmoro je otenila kuka,Sedmoro je otenila utih.

Do u sumrak grlila ih nenoI lizala niz dlaku to rudi,

I slivo se mlak sok neizbeno,Iz tih toplih materinskih grudi.

A uvece, kad ivina juri,Da zauzme motke, il prut jak,Izioje tad domacin tmuri,I svu tenad potrpo u dak.

A ona je za tragom trcala,Stizala ga, kao kad uhode ...I dugo je, dugo je drhtala

Nezamrzla povrina vode.

Pri povratku, vukuc se po tmini,I liuci znoj s bedara lenih,Mesec joj se nad izbom ucini,Kao jedno od kucica njenih.

Zurila je u svod plavi, glatki,

Zavijala bolno za svojima,A mesec se kotrljao tanki,I skrio se za hum u poljima.

Nemo, ko od milosti il srece,Kad joj bace kamicak niz breg,

Pale su i njene oci psece,Kao zlatni sjaj zvezda, u sneg.

...Jesenjin je lagano priao kraju scene, zahvalno je pogledao publiku, duboko uzdahnuo izatvorio svoje jasne oi. I svima se uinilo da je pao mrak! Da su se Sunevi zraci, koji suprodirali u salu kroz pranjave prozore, ugasili. Svima je u dui postalo hladno i vlano. I utom, za trenutak zaustavljenom ivotu, zauli su se stradalniki stihovi "Crnog oveka".

Crni covek

Jesenjinove prve ljubavi su iz Konstantinova. Nadahnule su njegove mladike pjesme, slavioih je i u pismima, priao o njima do kraja ivota Jednog ljeta, zaljubio se u Anu Sardanovsku. Ta pria zavrila se tuno. Ona nije voljelanjega, udala se za drugog, rodila sina Borisa i umrla rano, u 26. godini. Njena smrt jepotresla Sergeja. Jadao se pjesniku Ivanu Gruzinovu, priao mu o velikoj ljubavi: Odavno

je volim. Teko mi je. alosno. Ona je umrla. Nikoga tako nijesam volio...Anjuta je uvala Jesenjinovapisma, a porodica nastavila da ih uva i poslije smrti sinaBorisa na frontu 1941. godine. Ne zna se koliko ih je bilo, koliko ih je sauvano, ta u njimapie nikada nijesu objavljena. Nije se saznalo ni za Sergejevu pjesmu Zato zove,
http://www.mycity.rs/Poezija/Sergej-Jesenjin_2.html#387117http://www.mycity.rs/Poezija/Sergej-Jesenjin_2.html#387117http://www.mycity.rs/Poezija/Sergej-Jesenjin_2.html#387117


6/79

posveenu svojoj prvoj ljubavi u zaviaju, Ani Sardanovskoj.Mnogi smatraju da je, mnogokasnije, 1924.godine,Jesenjin Anjutu pomenuo i u pjesmi Pasji sin.

PASJI SIN

Opet prolost iz mraka mi leti,uti kao bele rade lug.Ja se danas svog starog psa setihto mi bee u mladosti drug.

Danas mladost umela mi telomKo natruli pod prozorom klen

Pa se setih devojke u belom Taj pas bee nekad potar njen.

Nema uvek svoga bliskog svako,

Al je ona ko pesma mi bila,Jer ta pisma i nije nikako

Kod psa vernog pod vratom otkrila.

Nikada ih nije ni itala,Iz daleka ja je gledah s tugom...Al bi uvek kraj maline stalaI sanjala o neemu dugo.

Ja tugovah... I ne mogah tadaOd nje pismo da doekam svoje...Otputovah... No, opet sam sadaPred kapijom plaviaste boje.

Odavno je moj pas, znam to, crko,Ali iste dlake, isto siv,Lajanjem me ludim, besnim trkom,Presreo sad njegov mladi sin.

Mila majko! Ah, a kako lie!Opet jedva od bola da diem,S njim sam mlai i gotov da kliem,ak bih mogo i pisma da piem.

Staru pesmu da ujem, znaj, elim,Ali ne laj! Ne laj, ve mi daj,Da te cmoknem sad usnama vrelim

to u srcu mom probudi maj.

Pripiu se uz tebe svim telom,Ko dva brata u dom emo pravo...Da, ja gledah devojku u belom,

No sad volim, zna, jednu u plavom.

Dopuna: 07 Sep 2008 1:39


7/79


8/79

Kau da je Jesenjinu najvie znaila majka Tatjana Fjodorovna: kad mu je bilo najtee,vraao se njoj i mislima, i stihom, a uvijek srcem. Sestra ura je pisala u svojimuspomenama: njihova majka je bila nepismena, itav ivot je provela u selu, ali je divnorazumjela i duboko osjeala pjesme svoga sina. Kad je dolazio u selo, Sergej joj je rado

itao nove pjesme, a s njegovim zbirkama u ruci sestre Kaa i ura provodile su veeri.Zagledana u sina i kcerke iroko otvorenih oiju, smireno je sluala nove stihove i tako ihpamtila, uila napamet. Njih tri su i pjevale njegove pjesme, komponujui kako su umjele,najee prema melodijama na stihove Pukina i Ljermontova.

Dvije godine poslije Sergejeve smrti pojavio se u Rusiji Roman bez lai, knjiga koju jenapisao Marijengof, pjesnik kojeg je Jesenjin smatrao najboljim prijateljem. Okosnicu knjigesu inile uspomene na boemski ivot pisaca i umjetnika. Pojavu ove knjige, koja je Jesenjinaprikazivala u vrlo runom svijetlu,izmeu ostalog i kao veoma grubog prema svojojporodici, meu prvima je osudio Maksim Gorki, uvijek privreni prijatelj Sergejev. Autor je

javni nihilist. Jesenjinova linost prikazana je zlonamjerno, drama neuvena, revoltirano jepisao Gorki. Knjiga je nepovoljno ocijenjena i u ruskoj emigraciji u Parizu. Pjesnik Vladislav

Hodasevi, u recenziji s karakteristinim nazivom Ciganska vlast, tvrdio je da seimainistika kola (kojoj je jedno vrijeme pripadao i Jesenjin) odravala tako to seprilijepila za Jesenjina. Dovukla je sebi Jesenjina, kao to dovedu bogatog momka u kafanu,da se na njegov raun ponapijaju. Pravi heroj knjige nije Jesenjin, nego ta banda kojom jebio okruen, i taj fon, taj opti poredak pri kome je ta banda mogla da ivi i radi, pisao jeogoreni Hodasevi. Pjesnik Vitalij Vdovin podsjea na muan utisak koji su ti zapisi izazvali:

Svi Jesenjinovi prijatelji primili su te uspomene kao paskvil na pokojnika.Profesor Miodrag Sibinovi smatra da u Marijengofovoj knjizi ima zavisti nalik na onu,poznatu, Salijerijevu prema Mocartu zavisti prosenog knjievnog poslenika prematalentu jednog velikog pesnika.Pjesnik Slobodan Markovi, prevodilac i odlian poznavalac Jesenjinovog djela i ivota, kae:

Taj roman je bio i ostao zauvijek samo jednostrana ogovaraka tvorevina iskompleksiranog

Marijengofa, koga je Sergej Jesenjin smatrao najboljim drugom.Marijengof je pred kraj ivota, 1962.godine, napisao novu knjigu uspomena, gdje jenastojao da pojedine stvari prikae u drugaijem svijetlu, ali ona nije ublaila ve ustaljenisud o pojedinim poglavljima Romana bez lai. Treba samo napomenuti da su mnogismatrali da bi ovu knjigu trebalo oznaiti parafrazom: Lai bez romana!

ivot vam je

Dopuna: 07 Sep 2008 1:41

Ko je ljubio taj ne ljubi vise

Ti me ne volis i ne zelis, zar

lep nisam nimalo, mala?

Ne gledajuci, od strasti uz zar

na rame mi je tvoja ruka pala.

Sa kezenjem, mlada, osecajnim

ja s tobom nisam ni nezan ni zao.
http://www.mycity.rs/Poezija/Sergej-Jesenjin.html#385335http://www.mycity.rs/Poezija/Sergej-Jesenjin.html#385335http://www.mycity.rs/Poezija/Sergej-Jesenjin.html#385335


9/79

Koliko si ih milovala sjajnih?

Ko ti je sve dosad ruke, usne dao?

Znam, oni su prosli kao sanke, mila,

ne dodirnuvsi tvoj oganj u snima,

na kolenima mnogima si bila,a sada, evo, sedis na mojima.

Neka ti oci trepavica rubi,

neka ti u misli dodje drugi neko.

Ta i ja te bas jako ne ljubim

tonuc u nesto drago i daleko.

Ovu vatru sudbinom ocajno

ne zovi, veza lakoumna to je.

Kao sto smo se susreli slucajno

rastacemo se uz smesak nas dvoje.

Svojim putem otici ces u smiraj

da prokockas dane i plac novi.

neljubljene samo ti ne diraj,

negorene nikako ne zovi.

U corsokaku s drugim ces se naci,

o ljubavi brbljajuc bez svesti.

Tad cu mozda u setnju izaci

i sa tobom ponova se sresti.

Blize pleca okrenuvsi drugom

i malo se pognuv ne misleci.

-Dobro vece!, reci ces mi s tugom.

-Dobro vece, i ja cu reci.

I nista nece dusu da zanjise.

Nit u drhtanje moze da je svali.

Ko je ljubio, taj ne ljubi vise.

Izgorelog niko ne zapali.

Jesenjin

Kurva

Kurva ima nekoliko varijanti. Evo jo jedna od njih...
http://www.mycity.rs/Poezija/Sergej-Jesenjin_3.html#681544http://www.mycity.rs/Poezija/Sergej-Jesenjin_3.html#681544http://www.mycity.rs/Poezija/Sergej-Jesenjin_3.html#681544


10/79


11/79

Sardanovsku. Heroini svoje poeme dao je ime te evojke u koju je, kako je sam priznavao,bio silno zaljubljen - ukazuje Ala Marenko na to simbolino znaenje njenog naslova. Sjetiose nje - "devojke u belom" - kad je stigao u selo, kroz iroku batu s jorgovanima i staromogradom: "Nekad sam kraj tih vratnica dvojni'/ima esnaest godina, pre.../ i devojka je -drug nerazdvojni,/ rekla mi tiho i neno: "Ne!."

Ali, lirsku okosnicu poeme i njene najljepe stranice ine zamiljeni susreti s Kainom - uliku Snjegine. Ponovo su zajedno tu u selu, na tragu starih zanosa, i to dira njihovedue...Te Jesenjinove stihove, najljepe u njegovoj nevelikoj ljubavnoj lirici, proimastrepnja pred novo vienje voljene ene, radost njihovih sjeanja, bolne ispovijesti oneveselim ivotnim putevima, njeni prekori to on propada tako rano ("za vae pijaneskandale, cela zemlja to gotovo zna"), njegovo saosjeanje to joj je revolucija uzela gotovosve to je imala. I njihov rastanak je u zanosu ljubavi kad je "dodirivao i rukavice i alnjen..."

Selo je, dakle, nase - radovo,

kuca, otprilike, dvesta.Svakom, ko mu se pogledom radovo

prijatna su nasa mesta.

Bogati smo sumom i vodom,

imamo - pasnjaka, njiva.

Svu okolinu, pod svodom,

topola sama pokriva.

Od vaznosti, nam - niko nije bolovao,

pa ipak, srecni smo bezumno.

Kuce nam pokriva pleh i olovo,

svak ima bastu i gumno.Svak ima kapke sarene ko jaja,

o praznicima - meso i kvas.

Nije zalud nekad pisar - policaja

voleo da malo posedi u nas.

Placasno uredno zaduzenja mnog,

ali pozornik, naduvena nosa,

uzimao je i preko toga

po mericu brasna i prosa.

A da bi napast: tu cast

i visak davasmo bez srca ledna.Jer, naposletku, vlast je vlast,

a mi smo samo stoka jedna.

Al' ljudi su - sve gresne duse.

U mnogih oci su ostre - ko strele.

Seljaci susednog sela Krjuse

gledali su nas, ko vrane bele.


12/79

Zivljahu tesko u veku dugom -

u selu ih je, vise od pola

oralo skupa jednim plugom

i s dva iznemogla vola.

Zar mozes tu da cekas nesto -tek kol'ko da se zivit ume.

Oni su sekli i vrlo vesto

krali drva iz nase sume.

Jedanput smo ih zatekli tako..

drz za sekire i mi, oni.

Jezili smo se podjednako:

cu se celik kako zvoni.

U tuci smrt nikog ne zali.

U opstoj guzvi neko od grubi'

iz drustva njinog tako raspali -da pozornika na mestu ubi.

Na glupom zboru nasem bez sloge,

prosirismo stvar, svedosmo zbir,

presudismo - okove na noge

i desetoricu - u Sibiri.

Od tada u nas nastade pako.

Spade sa srece dizgin mesni.

Vec tri godine u nas kako

cas pozar ili pomor besni.

*

Takve je tuzne vesti cito

i pevao mi vozar uz put.

U krajeve radovske tad sam hito

da se odmorim koji minut.

Dusu mi pojede taj rat nago

za, tudj racun - nisam se stiso -

vec sam pucao u telo drago

i grudima na brata iso.Shvatih da sam - igracka svima,

sve sam gazda van fronta, tamo,

i rekav zbogom - topovima,

resih stihom da ratujem samo.

Prelomim pusku, kao na panju,

kupih bukvicu na jednom mestu.


13/79

Eto, ja sam u takvom stanju,

docekao "sedamnaestu".

A sloboda grunu, ko klada.

U roze dimu, smrdljivom celom,

u zemlji je vladao tadaKerenjski na konju belom.

Rat "Do kraj!" "Pobednik biti!" *

I istu vojsku s gunjom, ko pre,

pokvarenjaci i paraziti

terali su na front da mre.

Ali ja im se nisam dao...

Uz kanonadu smrti i krvi,

ja sam za drugu hrabrost znao -

bio sam u zemlji dezerter prvi.

**parole vlade Kerenskog za produzenje rata 1917.

PRILICNO DOBAR PUT, JA PRATIM

PRIJATAN HLADNI TUTANJ, SRED JELA.

MESEC JE SVOJIM PRAHOM ZLATNIM

PROSTO ZASUO DALJINE I SELA.

TU JE VEC I RADOVO NASE PROMRMLJA VOZAR

TU JE, UZ VRZ!

NE TERAH ZALUD, KONJA NA PASE

KAD JE OVAKO CUDLJIV I BRZ.DE, GRADJANINE, BAKSISA MALO.

VI K VODENICARU?

TIM PRE!...

POGADJALI SE NISMO NIMALO

ZA PUT KOJI DO NJEGA GRE.

-------------------------------------------------------------

DAJEM CETRDESET,

IC NE PALI.DAJEM JOS DVAEST.

BATALI, BRE.TAKO JE GADAN OVAJ MALI.A MALOM JE TRIDESET DVE.

STA TI JE, BOGATI?ZAR NISI PSINA?

DA ME ODERES TO DOBRO ZNAS?


14/79


15/79

KO NEKAD OGRNUT U PLAST OVCARSKI,

K STAJI ZA SENO KORACAM JA.

IDEM KROZ BUJNU BASTU SIROKU,

PADA NA LICE JORGOVAN BLED.

TAKO JE DRAGA MOM VRELOM OKU

OGRADA STARA, SAV DUGI REDNEKAD SAM KRAJ TIH VRATNICA DVOJNIIAMO SESNAEST GODINA, PREI DEVOJKA JE DRUG NERAZDVOJNI,REKLA MI TIHO I NEZNO: NE!DALEKI DRAGI DANI NEVESELI NIKAD DA ISCEZNE TA SLIKA, GLASTIH GODINA SMO MI SVI VOLELI,

ALI SU MALO VOLELI NAS.

2

USTAJ, SERGUSA! NIJE NOC KRATKA!NI ZORA NIJE POTEKLA,

A BAKA TI JE, DUSO SLATKA,

I POGACICE ISPEKLA.

A JA SAD IDEM BAS IZDANGUBIH! K SPAHIJKI SNJEGINOJGOLUBE MOJ,

JUCE U PODNE JA ZA NJU UBIH

I DIVLJE SLJUKE, PRILICAN BROJ.POZDRAVLJAM TE, ZORO ZIVOTA!

DIZEM SE, OBLACIM, IZLAZIM JA.U BASTI S BELIH JABUKA S PLOTA,

KAO DIM, ROSA, DIZE SE, SJA.

I MSILIM U SEBI:

KAKO JE DIVNA

SLIKA

ZEMLJE

I COVEK, BRAT.

A KOLKO NAKAZA I MUCENIKADONESE SAMO SVETU RAT!

I KOLKO IH JE UBIJENIH

I KOLKO CE JOS PASTI NJIH!BRIDE OBRAZI ISPIJENI

I U MENI SVE DRHTI

NE, NE! NE IDEM!

NI U KOM VIDU!

ZATO STO VIDIM NEKAKVU SVINJU

KAKO VOJNIKU INVALIDU


16/79

U BLATO BACA MILOSTINJU.

O, DOBRO JUTRO I ZDRAVO, STARA!NESTO SI MI UVELA, KRINE?I CUJEM, KROZ KASALJ, ODGOVARA:

BRIGE ME, BOGME, SATRLE, SINE.I U NAS OVDE POREDA PUCE.NA ZABOKRECINU SVE SE SVELO.

NASTASE OPSTE SELJACKE TUCE SA SELOM, ETO, BIJE SE SELO.

SVOJIM USIMA CUH I TU BRUKU

OD PAROHIJANA NASIH SVIJU:

CAS RADOVLJANI KRJUSANE TUKU

CAS KRJUSANI RADOVO BIJU.

A TO SVE ZNACI DA NEMA REDA,

KLET

I, ETO, POCE DA PLJUSTI BEDANA OVAJ NAS SASAVI SVET.

OTVORILI SU APSANE SIROM,

PUSTILI HULJE DA MOGU ICI.

SAD NI DRUM NE MOZES S MIROM.

NIT MOZES OD NJIH GLAVE DICI.

RECIMO, KRJUSANI DA BI L NIJEDNI!...TREBA IH STALNO APSITI, BRATE,

A ONI SE, LOPOVI JEDNI,

ETO, OPET, KUCAMA VRATE.

PRON NEKI OGLOBLJIN U NJIH SE VODI.BUKAC, PRZNICA, I STA JOS NIJE.

UVEK LJUT NA SVE, SVEMU DA SKODI,

CITAVE NEDELJE SAMO PIJE.

PRE TRI GODINE, KAD ONO BRZO

OTPOCE RAT, TAJ NITKOV GRUBI,

PRED CELIM SVETOM SAM SE NAVRZO,

I NADZORNIKA SEKIROM UBI.

TAKVIH SE SADA SIJASET ZBRALO

DA U SLOBODI GADA NASTVARA.

PROPADE RUSIJA, SVE JE PROPALO

POGIBE NASA MATUSKA STARASETIH SE PRICE VOZARA STROGA!

DRZ KAPU, STAP, KRENEM NA MOST,

DA SELJACIMA NAZOVEM BOGA,

KO NJIHOV STARI ZNANAC I GOST

*

PUTANJOM PLAVOM GREM U SETI


17/79


18/79


19/79

A ZASTO ONDA MI NA FRONTU

UBIJASMO SEBE I DRUGE.

I SVAK ME GLEDO, S KISELIM SMESKOM,

U OCI, U LICE, UZ POGLED ZESCI,

I JA, ZAUZET MISLJU TESKOM,NISTA NISAM MOGAO RECI.

KRCKALE, NIHALE SVUD SE STEPENI,

A NADA MNOM NEKO OD NJI,RECE:

AMA, KO JE TO LENJIN?ODVRATIH TIHO:

TO STE VI.

3

NA DIVAN STIZAHU GLASI, KOJETU PROPRACAHU UZ SAPAT CESTI.I JA SAM DOZNAVO OD BAKE MOJE

U IZOBILJU SVE TE VESTI.

JADANPUT KAD SE VRATIH IZ LOVA,

LEGOH NA DIVAN STO JE U SOBI.

OBLAK PROVODNIK VLAGE S RITOVA,

DO KOSTIJU ME NEKAKO PROBI

DRHTAO SAM: DOBIH GROZNICU GADNU.

CAS JEZA, PA VATRA NEPRESTANA.

I JA SAM U TOM KLETOM NAPADU

LEZAO OKO CETIRI DANA.LMOJ MLINAR, S UMA SIDJE, ZACELO.

ODE,

DOVEZE NEKOG, SUSTALOZAPAZIH SAMO TU RUHO BELO

I NECIJI NOSIC PRIPRCAST MALO.

A POSLE, KAD MI ODLAKNU TAKO,

I DRHTAVICA KADA MI PRESTA,

UVECE, PETOG DANA, NEKAKO,

I MOJ NAZEB, KAO DA NESTA.

USTADOH.

I CIM SAM NA POD STAOTOM UZDRHTALOM NOGOM, JOJ,

JA CUH I GLAS, RADOSTAN KAO:

O!DOBRO VECE, DRAGI MOJ!

NISAM VAS VIDELA ODAVNO SAMA.

OD DETINJSTVA, SAD DODJE DAN

JA SAM POSTALA VIDJENA DAMA


20/79


21/79


22/79

Nikad nisam s karavanom svile

Putovao u bagdadski kraj.Prigni k meni svoje grudi mile,

Daj da kleknem, odmora mi daj.

Zalud molbe i ar moj - pred njimeTebi uvek svejedno e bitito Rusija to daleko ime Kae da sam pesnik znameniti.

Mojom duom harmonika gue,Meseina sija i psi laju.Persijanko, zar nita ne vueTebe plavom dalekome kraju?

Ne dooh ti zbog ame i muke,Kroz maglu sam zov tvoj uo ja,I labue ti si svila rukeOko mene, kao krila dva.

Mir odavno od sudbine traim,Ali prolost prokleti ne elim.O svojoj mi domovini kaiNeto lepo, da se razveselim.

Nadjaaj mi harmonike jeku,Nek arima novim se omamim,Da, alei devojku severku,Ne uzdiem, ne snatrim, ne amim.

Pa nek nisam bio na Bosforu,Opis njegov mogu da ti dam,Jer se oi tvoje, sline moru,Talasaju kao plavi plam.

------------------------------------------MENJAJUI RUBLJU ZA TUMANE

Menjajui rublju za tumane,Svog menjaa danas ja zamolihDa mi kae kako u da anemLepoj Lali na persijskom volim.

Rekoh tie nego vanski vali,Upitah ga od lahora blaeDa mi apne kako lepoj LaliRe "poljubac" neno ja da kaem.

I upitah jo, a prepun srama,Due pune neodlunog boja,Kada sa mnom Lala bude samaKako da joj kaem da je "moja".


23/79

Odgovori kratko menja meni.O ljubavi rei tu ne zbore,O njoj tek su uzdasi skriveni,O njoj oi ko dragulji gore.

Poljupci su strasti bezimeneA ne rei u grob urezane,Poljupci su rue rasprene,Latice na usni rastapane.

Suvine su za ljubav poruke,Od nje same gori se i zebe.

"Ti si moja" - neka kau ruketo skidahu crni zar sa tebe.-------------------------------------------SMIRILA SE MOJA DAVNA RANA

Smirila se moja davna rana,

Nee srce bunilo da hrani.Bojama ih plavog TeheranaLeim sada u ovoj ajhani.

ajhandija, okruglih ramena,Da ajhana dopadne se Rusu,Mesto votke i vina rumenaU au mi aj crveni usu.

Gosti, gazdo, al mnogo ne toi.Bata ti je prepuna behara.Znam zato mi namignue oi

Iza crnog pridignutog zara.

U Rusiji lance ne stavljamoDevojkama naim, kao psima.Bez tua se i kindala tamoI bez novca ui poljupcima.

A toj koja na svitanje danaLii licem, za taj pokret stasaPoklonii al iz HorosanaI dau joj ilim iz irasa.

Sipaj, gazdo, i gosti me ajem.

Nikad tebe neu ja da slaem.Ja za sebe sada jemstvo dajem,

Al to za te ne mogu da kaem

Zalud gledada li u da kroimKroz kapidik do tvoga behara...Znam zato mi nemignue oiIza crnog pridignutog zara.


24/79

Pjesma o psu Dimiju ima veselu istoriju. Pred dolazak na Kavkaz, u martu 1925, Jesenjinje zajedno sa piscem Borisom Piljnjakom posjetio Vasilija Kaalova, uvenog glumcaHudoestvenog teatra. Glumac je pamtio scenu: psi, star svega etiri mjeseca, radosno jelajao na pjesnika. On mu je rukom milovao glavu, a drugom drao ape i promuklim glasomgovorio: "Vidi kakva apa, nisam vidio takvu!" ivahni Dimi se otimao, zvonko lajao, a kad

bi ugrabio - liznuo bi Jesenjinu nos i on bi se branio: "Dimi je kao pijanac, stalno hoe dase ljubi".Vee je proteklo u prijateljskom askanju. Glumcu se neobino svielo kako Jesenjin govoristihove: majstorski i iskreno, bez grimasa, naprezanja, a na spokojnom licu viela su seosjeanja. Nekoliko dana kasnije, Kaalovu su njegovi ukuani rekli da su dolazili Jesenjin iPiljnjak. Pjesnik je nosio cilindar, a rekao je da ga je stavio zbog sveanosti: doniojepjesmu posveenu Dimiju. Ali, poto predaji pjesme treba da prisustvuje i domain, obeao

je da e doi drugi put. Nije doao, a pjesmom se oglasio mjesec dana kasnije, u Bakuu.

KAALOVLJEVOM PSU

Dimi, na sreu prui apu ti,Ne videh takvu apu od rodjenja.De, na lunu da lajemo miI na vreme tiine i bdenja.Dimi, na sreu prui apu ti.

Mili moj, ne lii, jezik posustaje.Pojmi sa mnom prostu bar istinu kletu.Ta ti i ne zna ovaj ivot ta je, Niti ta znai iveti na svetu.

Gospodar je tvoj i mio i znan,I mnogi mu gosti u pohode dodju,

I uz osmeh svi su oni ba kontanDa kroz tvoju sjajnu dlaku rukom prodju.

Na svoj nain ti si vragolasto lep,S tako milom, prisnom njukicom u krugNe pitaju nikog nita, prosto slep,Tri da se ljubi, ko pijani drug.

Mili moj Dimice, kroz odaje tvojeProlo je sijaset gostiju od prije.Al ona me svima najsetnija to je,Da sluajno ona dolazila nije?

Doi e, zapamti i s uma ne sklizni Bez mene, kad upre u nju pogled iv,Tijoj neno ruku mesto mene lizniZa sve to sam bio i to nisam kriv.

I drugaiji prevod...

KACALOVLJEVOM PSU


25/79

Za srecu, Dzimi, daj mi sapu ti.

Takve sape niko nece naciHajde da lajemo na tisinu mi

bas kada ce plav mesec izaci.Za srecu, Dzimi, daj mi sapu ti.

Oprosti, mili, ne lizi se tako.

Shvati bar ono sto je najprostije.Ne znas ti da zivet nije lako

i da na svetu cesto dobro nije.

Tvoj je gospodar i slavan i mio.

Dom mu je prepun na priliku svaku.

I svaki gost bi rado pogladiotvoju sjajnu i mekanu dlaku.

Bas djavolski ti si lepo pseto.

Svakom u susret trcis lakoverno.

I ne pitajuc, ko drug pijan,eto, grlis ga i ljubis bezmerno.

Mili moj Dzimi, kod tebe, znam, imagostiju mnogo, skoro prava sila,

al najtuznija, reci, medju njima

da slucajno nije kada dolazila?

Doci ce Ona, kunem ti se, prisan,

i kada upres u nju svoje zene,za sve sto sam kriv i za sta nisamlizni joj ruku ti umesto mene.

Fantastini ivot Jesenjinovih pjesama otkrio je u svojim Priama sa Kolime pisac i robijaVarlam alamov, koji je ivio preko dvadeset godina u progonstvu. U to vrijeme progonstva,pie on, Jesenjinove knjige su bile najomiljenije u logorima u Sibiru. Kad su, ubrzo poslijeJesenjinove sahrane, bile zvanino zabranjene, njegove pjesme su vaskrsle u usmenimizdanjima osuenika. On je bio jedini pjesnik koga su osuenici prihvatili i blagoslovili, a znase da oni uopte ne mare za stihove, pie alamov. Dui besprizornih najvie je bio prisanprizvuk prkosa i protesta, a naroito tuge u Jesenjinovim pjesmama. Nali su to u stihovima

Kafanske Moskve i o ivotinjama kerui, kravi i lisici, koje su logorai posebno voljeli.Kriminalcima nije do duboke ovjenosti , do uzviene lirike u Jesenjinovim pjesmama, ve

u njima trae drugo ton ovjeka koji se uvrijedio na svijet, koga je svijet ojadio.Kriminalac prezire enu, ali gaji kult majke ona mu je svetica, i zato Jesenjinovo Pismomajci zna svaki.U mranom stradanju logora, Jesenjinovo stradanje nije uticalo na popularnost njegovihstihova, jer profesionalni kriminalci ne znaju za samoubistvo. Jesenjinovi traginu smrt,pisao je alamov, najpismeniji lopovi objanjavali su injenicom da pjesnik ipak nije biopravi lopov, da je bio neto kao diletant, polufrajer, od koga se, to kau, svata moeoekivati. Ali e vam svaki kriminalac, pismen ili nepismen, rei da je Jesenjin imao kaplupeke krvi


26/79

Sve to ivi neki oiljak ima,Belegu detinjstva, nezarasto ir.Da nisam pesnik meu pesnicima,Bio bih zacelo lopov il' bir.

Suvonjav, mali, s grudma nerazvijenim,Me decom bio sam uvek junak,esto, esto s nosem razbijenimVrao sam se kui pred sami mrak.

Uplaenoj majci, krvav kao znamen,Cedio sam kroz krv rei detinjaste:Nita, more! spotakoh se o kamen,A ve sutra sve e da zaraste.

Pa i sada, kada se bez traga

Onih dana krv vrela smirila,

Nespokojna neka drska snagaNa poeme moje se izlila,

Na ve zlatne literarne hrpe,I u svakom retku to se vijeOgledaju se nekadanje crteKavgadije, nemirka, delije.

Ko i nekad imam hrabrost muku,Al' nov korak moj se druke slua...Dok mi nekad razbijahu njuku,Sada mi je sva u krvi dua.

Ne velim vie majci okrvavljen,Ve gomili tuoj koja raste:Nita, more! spotakoh se o kamen,a ve sutra sve e da zaraste!

Zbirka pjesama Kafanska Moskva u Rusiji je doekana na no. Ni jedna Jesenjinova zbirkanije praena sa toliko buke dogmatskih pera. Zastraujue ocjene pojedinaca nanosile suJesenjinu mnogo bola. Optuen je da pie zlokobne, pijane pjesme, trule. Optuivan je da jeovom zbirkom atakovao na vjeru u revoluciju, u njen smisao, u njenu pobjedu, ivotnost,stvaralatvo.

Hor hajke toliko je zaslijepio kritiare, a veinu su inili oni koji su od poezije trailioptimistiki stih u korist revolucije, da nije mogla da ih dirne lirika pjesama Ljubavhuligana. Ljepotu tih pjesama nije vidio ni jedan kritiar istie Aleksandar Kozlovski.Usamljeni su bili oni koji su uoili da to nije samo knjiga krize i bolesti, nego i preloma upjesniku, a on se vidi u tih sedam ljubavnih pjesama. Iza onih o kafanskoj Moskvi, kriju selirske pjesme pune ljubavne sree i sjete ljubavi. Jesenjin se kaje prije nego to zgrijei,pisao je A. Lenov o niski Ljubav huligana. Kafanski dimse raziao i u tim ispovijestima, ipored eleginosti, sve snanije zvui radost i ljubav prema ivotu. I u samim kafanskimstihovima, Jesenjin je njeni liriar, a u Ljubavi huligana njegova ljubav je divno njena.


27/79

Jesenjin nije htio, ni kad je najvie napadan, da ustukne. Branio je svoju pjesnikusamostalnost, pravo na svoje lirsko Ja, i na javnim pozornicama u Moskvi. Odgovarao jepred mnogim posjetiocima: pjesme Kafanske Moskve preivljavao je u sebi i ne moe da senjih odrekne, a na to ga obavezuju i zvanje i ast pjesnika.

Vjena sudbina nepotkupivog, nepokornog pjesnika u Rusiji. Vlasti takvog ne vole ovakobi se mogla, prema ocjeni pisca Ivana ukova, oznaiti Jesenjinovo stradanje zbogKafanske Moskve. A pokazalo se da je u tim pjesmama bilo mnogo prorokog o novomivotu poslije revolucije, ivotu bez obeavane pravde i s mnogo licemjerja.

PJEVAJ, PJEVAJ

Pjevaj, pjevaj! Na kletoj gitariPrsti tvoji igraju i krue.Zagrcnuh se u dimu i jari,Moj posljednji i jedini drue.

Nek ti oi na grivnu ne slijeu,Nit na svilu to blista beskrajno.Traio sam u toj eni sreu,A propast sam naao sluajno.

Nisam znao da ljubav duboka -

Zaraza je, da je kuga strijela.Prila je i zaklopljena okaBanditu je pamet oduzela.

Pjevaj, drue, nek se vrate daniI negdanje nae zore plam.Nek poljupcem ona druge hrani,

Preivjelo ubre, divni ljam.

Ah, zastani! Neu da je diram.Ah, zastani! Ne kunem je ja.

Daj mi da ti o sebi zasviramNa debeloj ici koja sja

Blista mojih dana kube jasno,U dui je jo zlato starinsko.Mnoge cure tipao sam strasno,Mnoge ene u uglu sam stisk'o.

Na zemlji je jo istina iva,

Opazih je i ja djejim okom:Liu kuku dok joj se sok slivaSvi psi redom, na juri i skokom.

Ljubomoran - zar da sam na tebe?Zar ovakvog da me snae jad?Na ivot je - postelja i ebeNa je ivot - poljubac i pad.


28/79

Pjevaj, pjevaj! Ruke neka mau:Kobni zamah - kobi e donijeti uj nek idu svi u pivsku flau Nikad, drue, ja neu umrijeti.U julu 1925. godine, Jesenjin bjei iz grada u svoje Konstantinovo. U porodici su s radoupamtili te dane kada su ponovo bili zajedno. Jutrom je Sergej odlazio od kue: do oca

Saenjke na sjenokos, do seoske zadruge da s njihovim ribarima okua sreu. I ba toribarenje movarom s pticama, pamti sestra ura, inspirisalo je njegovu pjesmu: U svakomradu nek bude srea.A pjesma Idem kroz dolinu, sva u radosnoj zanesenosti na sjenokosu, jedna je odposljednjih koje je napisao o selu i zaviaju:

Dajte kosu meni, otkosi nek lete

Englesko odelo neka nosi vrag Zar ja nisam od vas, ja seosko dete,Zar spomen na selo meni nije drag.

ura je znala, u tim danaima sjenokosa napisao je pjesmu i o enidbi sa Sonjom Tolstoj.Zgoda s papagajem, pomenutim u strofi, istinita je: ptica je zaista odnijela Jesenjinu prsten

koji je dobio od Ciganke vraare. Taj veliki prsten, gvozdeni, bez vrijednosti, u ali jepoklonio Sonji i ona ga je, izmeu svoja dva, godinama nosila na ruci. Ali, ta pjesma -potresna je, crna slutnja, proroka:

Izgleda da je od iskoni tako U tridestoj veala predstoje,Ko bogalji, svi smo odve jakoZa ivote privezani svoje.

Draga, meni ve triest odzvanjaSvakim danom zemlja mi je draa.

Zato valjda i dua mi sanja,Da ja gorim ko purpur pejzaa.

Kad se gori, nek se gore zgara,Nisam zalud pod lipom u cvetuSmako prsten s papagaja stara Znak da zajdno gorimo na svetu.

Taj mi prsten Ciganka natae,Dadoh ti ga, oturih od sebe I im vergl od sad pisne jee.Odmah moram da mislim na tebe.

Prljavtine vitlaju po glavi,Inje, magla, na dui; od zalaModa si ga ti nekom na javi,Sa osmehom i prkosom dala.

Do svanua ljubei te arko,On te pito, moda, grena tela:Kako glupog pesnika tog, brajko,

Na vrele si stihove navela.


29/79


30/79

Pri susretu, kad put mi preprei.ivotinja prijatelj sam pravi,Svaki stih moj duu zveri lei.

Ni cilinder moj zbog ena nije Ta strast glupa dui se ne mili

Smanjiv jad svoj, mnogo je zgodnije,Zlatnu zob u nj sipati kobili.

Me ljudima nemam druga, brata,Pokorih se drugog carstva volji.

Svakom psu sam tu za oko vrataGotov da dam i svoj kravat bolji

Neu vie bolet boljku ovu.Ambisi se due provedrie.Jer zato me arlatanom zovu,Izgrednikom zato me krstie.

ENE JESENJINOVE

Sergej Jesenjin je, 1914. godine, kao devetnaestogodinjak, dok je radio u tamparijiSitina u Moskvi, u graanskom braku sa Anom Izrjadnovom, koja je radila u istojtampariji i e su se i upoznali, dobio sina Georgija, ili Jurija kako su ga svi zvali. Jurij jeodrastao uz majku Anu, plemenitu i skromnu enu, koja je ivjela povueno dostojanstvenau svome ponosu, ali s jarkim sjeanjem na dane ljubavi sa Sergejom. Rukopis njenih

Uspomena sauvala je Jesenjinova sestra Kaa, a prvi put su objavljeni tek 1965. godine,gotovo dvije decenije poslije Anine smrti.Anin i Jesenjinov sin Jurij je, u namjetenom procesu, kao narodni izdajnik i terorista,strijeljan 1937. godine za vrijeme Staljinovih istki. Imao je tada samo 22.godine.

Svjedok traginog kraja Jurija Jesenjina bio je i jugoslovenski komunista Karlo tajner, tadazatvorenik u Lefortovu, kao rtva Staljinovih istki.Neoekivano otvorila su se vrata nae elije, svjedoi tajner u knjizi Povratak iz Gulaga,u kojoj daje sliku uasa u logorima u kojima je uniteno na stotine hiljada ljudi. Deurninadglednik je naprosto bacio jednog mladia izmeu nas... Doljak je, ne pogledavi poeliji, poeo akama udarati po vratima. Okance na vratima se otvorilo i uvar mu je,provirivi, naredio da uuti. Mladi je odvratio najvulgarnijim psovkama meu kojima je jobtvoju mat bila jo najblaa. Tada se vrata otvore, a tri nadglednika zgrabie mladia zaruke i noge. Uhvativi ga za kosu, poeli su ga vui na hodnik. Do nas su dopirali samo tupiudarci i galama mladia koji se oigledno odupirao. Padale su rijei koje jo do tada nismouli, kao; Se.em ja na vaeg hozjajina! (time je mislio na Staljina). Desetak minutakasnije, mladia su ponovo ugurali nazad u eliju. Rukavom svog kaputa brisao je krv salica. U ruci je drao nekoliko zuba. Digao je poklopac od kante i bacio ih tamo. Tad seosvrnuo i viui upitao; ta, svi 58-8? (Bio je to u kaznenom zakonu paragraf za teroriste).Okrutno prebijanje mladia uznemirilo je zatvorenike u eliji, pogotovo kada su saznali da jeto sin pjesnika Jesenjina. A veoma je liio na oca. Onako pretuen, kad se malo pribrao,bacio se na leaj i zaplakao. Vikao je: Koliko dugo e ruski narod trpjeti ovu bandu? Zatodozvoljavate da vas jedan Gruzijac istrebljuje? Na tako opasne rijei protiv Staljina,zatvorenici su zautali, a jedan je upozorio: mladi je provokator! I utali su sve do jutra,kada su uli pojedinosti: mladi je uhapen u kasarni vojnici su znali da je on Jesenjinovsin, da i sam pie pjesme i rado su ga sluali kad im je recitovao svoje stihove, zavoljeli suga i uvaavali.


31/79

Poslije munih sasluanja u Lefertovu (nije ga bilo 36 sati), u eliji su saznali i zato jeuhapen. Jurij Jesenjin je imao djevojku, studentkinju prava, iji otac je bio dravni tuilac usudu. Jednog jutra, uzbuena i uplaena, javila je Juriju da joj je oca te noi odveo NKVD.Mladi i djevojka su otili u stan prijatelja i tu se ubrzo okupila grupa poznanika. Uz aj ivotku, bili su buni, a Jurijeva evojka je povikala: Dokle e Rusi trpjeti ovu sramotu?

Nije teko sve to zavriti, uzvratio je neko od prisutnih. Dovoljno je baciti bombu na

Kremlj i ono udovite staviti u lisice.Sve to je reeno na toj sjedeljci, neko od prisutnih je dojavio NKVD-u. Svi su pohapeni.Njih etrnaestoro sa sjedeljke, tvrdi tajner, osueno je na smrt i strijeljano.Juriju Jesenjinu je sueno 13.avgusta 1937. Na tajnom suenju je bilo prisutno samo njihpet: trojica sudija, zapisniar i Jurij. Presuda: strijeljanje i konfiskacija imovine! Presuda jekonana i izvrie se odmah! Suenje je poelo u 10 asova i zavreno u 10,20. Tada jeJurij Jesenjin strijeljan u zatvoru, a ne zna se e je sahranjen.Njegova majka Ana Izrjadnova uzalud je itavih deset godina, sve do svoje smrti 1946,pokuala da sazna ta se dogodilo njenom i Jesenjinovom sinu. Tek dvadeset godina poslijeJurijevog nestanka, javno je saoptena istina o njemu kao rtvi staljinizma: mladi jeuhapen, osuen i strijeljan na osnovu falsifikovanih optubi dounika, policije i suda. Vojnikolegijum Vrhovnog suda SSSR, svojom odlukom iz 1956, rehabilitovao je Jurija Jesenjina tada je i najira javnost saznala za taj zloin. Nikada se nije saznalo e je sahranjen.

Nastavak...

Ime Zinaide Rajh veoma rijetko se sree u Jesenjinovim rukopisima i u knjigama o njemu, ipored toga to je s njom bio najdue u braku i imao dvoje djece, a sve govori da mu jeZinaida znaila mnogo vie od drugih ena u njegovom burnom i rastrzanom ivotu. Vjenalisu se iznenada, a nisu se ni upoznali, a rastali su se kada im je erka Tatjana imala tri, a sinKonstantin tek godinu dana. Najblii prijatelji svjedoe da je i u Jesenjinu i u Zinaidi dokraja ivota ostala tuga zbog rastanka. Zinaidina tragina smrt za vrijeme najveihStaljinovih istki, kada je muena i ubijena, najvie su uticali na to da njeno ime budepreutkivano.

Zinaidina ljepota bila je oaravajua, podsjeaju njeni biografi. Apsolutna enstvenost,govorila je o njoj slikarka Sofija Vinjevska. Biografi pominju fotografiju iz 1918:preobraena ljubavlju i materinstvom, Zinaida na rukama dri tek roenu erku Tanju iblista od sree, a u njenoj produhovljenoj ljepoti ima neto to podjea na madone naplatnima italijanskih majstora.

Ljubavna pria Jesenjina i Isidore Dankan, iji je ivot bio ispunjen brojnim ljubavnimavanturama, kao uostalom i Jesenjinov, prepriava se ve decenijama. Isidora je od Sergejabila starija 18 godina.Dva mona duha poezije, igre i muzike, koliko slina toliko i razliita, dali su jedno drugommnogo, ali su mnogo i oduzeli. Ve postoji itava biblioteka o njima: knjige sjeanja ,bezbroj zapisa u tampi i asopisima pisali su njihovi savremenici i prijatelji pjesnici,istoriari umjetnosti, znalci baleta, a ovjekovjeeni su i na filmu.

Maksim Gorki je bio meu onim Jesenjinovim prijateljima koji nisu blagonaklono gledali naIsidorinu umijeanost u pjesnikov ivot. U svojim Sjeanjima Gorki pie: Postarija,oteala, s crvenim nelijepim licem, utegnuta u haljinu boje cigle, ona se okretala, izvijala utijesnoj sobi, pritiskajui na grudi buket sparuenog uvelog cvijea, a na njenom gojaznomlicu sledio se osmijeh koji nita nije kazivao. Ta uvena ena, koju su proslavile hiljaduevropskih esteta, prefinjenih poznavalaca baleta, pored ovog kao djeko malog, udesnogrjazanskog pjesnika, bila je savreno olienje svega onoga to njemu nije potrebno. Umojim rijeima nema predubjeenja, nieg to je izmiljeno ovog asa, ne, govorim o utiskuonog munog dana kada sam, posmatrajui tu enu, mislio: kako ona moe osjetiti smisao


32/79

lirskih uzdaha pjesnikovih....I M.M.Pei, sa prostora ex-Jugoslavije najpoznatiji i najbolji poznavalac Jesenjinovog ivotai djela, osuivao je Isidoru: Ova perverzna glumica, koja na poziv sovjetske vlade dolazi uRusiju kao balet-majstor, somnabulistiki se sree sa pjesnikom, i bez znanja ruskog jezika,svira na violini njegovih najsuptilnijih osjeanja. Starija od njega 18 godina, Evropljanka,puna duha, ali na izmaku ljepote i drai, ona maijski vezuje za sebe popularnog pjesnika.

Jesenjin joj se opire, ak je i mrzi, ali neka nepojmljiva, moda i sadistika snaga gura ga knjoj, i on se eni... Po nekima, ova perverzna strankinja bila je kobna za ruskog pjesnika,kao i ubica Dantes za Pukina.

Galina Benislavska... Od tolikih ena koje se pominju uz Jesenjina, njeno je najee udanima pjesnikove usamljenosti i umora, od muka bez cilja, od kraja 1923. do 1925.godine. U Galjinoj ljubavi naao je oslonac: povjeravao joj je svoje knjievne poslove odkojih je ivio, izdravao sestre Kau i uru i pomagao roditeljima, a u mnogim pismimaupuenim Galji ispovijedao se o svom ivotu, pjesnitvu, radostima, rezignaciji. Bila mu jemelem poslije burnih dana sa Isidorom po svijetu. Gotovo svako pismo je poinjalo: MilaGalja, Galja roena....Dani sa Galjom bio je to poetak novog razdroblja u Jesenjinovom ivotu. Oboavala ga

je, inila sve da mu obezbijedi mir.Pjesnik Jevgenij Numov je pisao nadahnuto o Galji estita, strasna i beskompromisna. Onpodjea da je i glumica Avgusta Miklaevska imala za Galju, iako su bile suparnice, najljeperiijei: Bila je lijepa, pametna. Pri svakom susretu s Galjom bila sam ushiena njenomunutranjom snagom, duevnom ljepotom.Galja je bila jedina koja je imala Jesenjinovu neogranienu punomo za sve njegoveknjievne poslove u Moskvi dok je boravio na Kavkazu gotovo devet mjeseci 1924-1925.Odlino je poznavala svjetsku knjievnost i ovladala finim poetskim ukusom, to joj je iJesenjin priznavao. Rastanak sa Jesenjinom je teko preboljela, doivjela je nervni slomposlije njegovog odlaska.

Galja je zavrila ivot na Jesenjinovom grobu. Godinu dana poslije njegove sahrane, izvrilaje samoubistvo na grobu ovjeka iju smrt nije mogla da preboli. Ostavila je i oprotajnuporuku: Ubila sam se ovdje, iako i znam da e poslije toga jo vie pasa nasrtati na

Jesenjina. Ali i njemu i meni to e biti svejedno. U tom grobu je sve moje najdre. Sahranjena je pored Jesenjina.

Ime Sofije Tolstoj, unuke slavnog Lava Tolstoja, pojavilo se u danima Jesenjinove

usamljenosti i skitakog ivota poslije povratka iz Bakua. Njihov brak trajao je svega sedammjeseci. Koliko su jedno drugom donijeli sreu? Sestra ura nije krila ono to se govorilo uporodici: "Sergej je ubrzo uvidio da su oni potpuno razliiti ljudi, s razliitim interesovanjimai razliitim pogledima na ivot".Sonja je ostala u lijepoj uspomeni Jesenjinovim prijateljima kao "ozbiljna, pametna,obrazovana - ena irokog ruskog srca". Za Sergejev skitaki ivot, od jednog do drugogtueg stana, gdje su mu bili i rukopisi i prtljag, mogla je da bude spas enje: da ga udomi,smiri, odvoji od loeg kafanskog drutva, da najzad pone to svoje drugo, kako je govorio ielio. Ali, to nije moglo bez njegove odlune volje i upornosti, a one su ve bile izranjavane.

Nervozni i nestrpljivi Jesenjin nije dugo izdrao: postalo mu je tijesno u tome braku. Ujednom pismu iz tih dana kae: "Sve ono o emu sam matao, emu sam se nadao, odlazi uprah. Oigledno, u Moskvi nisam naao sebe. Od porodinog ivota nemam nita. Hou dabjeim. Kuda? Na Kavkaz".

Jesenjinu nije bilo nita vanije od poezije, ivio je za nju i od nje, rado je i neumornogovorio svoje stihove. Umio je to velianstveno, na najveim pjesnikim pozornicama


33/79

Rusije. Savremenici su pisali u svojim uspomenama o divljenju koje je izazivao

nezaboravnim monim glasom i gestom, emocijom i ritmom pjesme.Ilja najder je bio oduevljen Jesenjinovim recitovanjem monologa Hlopue, iz poemePugaov. "Toliko esto je govorio te stihove da ga i sad vidim i ujem", pisao je Ilja najder,etrdeset godina kasnije. "Obrve mu se sastave, lice postane blijedo, a malo uvuene oizasvijetle".

I Maksim Gorki je bio ushien Jesenjinovim recitovanjem monologa Hlopue. Gorki pie daga je Jesenjinov glas toliko potresao da su mu potekle suze, ali ne zbog toga to je to biloumjetniko kazivanje: "Glas pjesnikov zvuao je malo promuklo, kretavo, potmulo, a to je,ne moe biti otrije, podvlailo Hlopuine teke rijei. Recitujui, on je toliko poblijedio, dasu mu ak ui postale pepeljave. Mahao je rukama, ali ne po ritmu stihova, a tako je itrebalo. Njihov ritam nije bilo mogue uhvatiti, teina kamenih rijei bila je udljivo razliita.Izgledalo je da ih baca, jedne pod noge, druge - daleko, tree - u neije lice koje mu jemrsko.I, uopte, sve: promukli, isprekidani glas, netani pokreti, tijelo koje se ljuljalo, oi ukojima je gorela tuga - sve je to bilo kako je i trebalo da bude, kako je odgovaralo trenutnojokolini pjesnika". Gorki priznaje: bio je tako uzbuen da mu se grlo steglo, oi ovlaile iumalo nije zaridao.I nije mogao da progovori, nije mogao da kae Jesenjinu ni rije pohvale- a nije mu ni bila potrebna.

Kako je nastalo i kome napisano "Pismo eni", pouzdano se saznalo tek etrdeset godinaposlije objavljivanja te pjesme. Tada se otkrilo: jedini svjedok scene iz prve strofe bio jeJesenjinov sin Konstantin, djeak sa nepunih pet godina. U svojim uspomenama "O ocu", on

je "iz maglovitih sjeanja" izdvojio prepirku roditelja, Jesenjina i Zinaide Rajh, u domunjenog drugog mua, poznatog glumca i reditelja Vsevoloda Mejerholjda, gdje su ivjeli i oni sestra Tatjana: "U mislima mi je jasno ostala scena kada su se u naoj trpezariji otac imajka energino prepirali. Sadraj ne pamtim, ali je stav bio karakteristian: Sergej stoji usobi, u kaputu, sa eirom u ruci. Stizao je malo da govori. Kad bi ga mati za netoprekorijevala, on se branio. Mejerholjda nije bilo. Mislim, majka je tako eljela. Nekolikogodina kasnije, proitao sam redove:

Vi pamtite,vi sve dobro pamtite, znamo,kako sam stajao

Ja sam naivno pitao majku: 'ta je u tom sluaju napisano?' Mati se nasmijeila.Najvjerovatnije, karakter razgovora, njegov ton, ve su bili tradicionalni pri sukobu dva takoreska temperamenta, kakvi su bili moj otac i majka".

Ove uspomene Konstantina Jesenjina prvi put su oobjavljene u Lenjingradu 1967. Od tadavie nije bilo zagonetno kome je posveeno "Pismo eni": u toj ispovijesti krije se ZinaidaRajh.

PISMO ENI

Vi pamtite,vi sve dobro pamtite, znamo,

kako sam stajaovama suelice;uzbueno ste hodali po sobi amo, tamoi grube mi rijeibacali u lice.


34/79

Govorili ste:

rastati se treba,da vas je slomio,ovaj ivot gadan,da vam je sluit koru hljeba,

a meni je -da sve nie padam.

Ljubljena!

Srce niste dali meni.

I niste znali da sred toga draaja bijah kao konj, i sav u pjeni,

oinut biem smiona jahaa.Vi niste znali,u dimu to se klatii u ivotu koji iba bura,muim se stoga to ne mogu znatikamo nas sudba dogaanja gura.

Licem k licu

lica vidjet nije.Vidi se bolje na rastojanju.Kad more kipi i vrije -

brod je u bijednome stanju.

Zemlja je brod!I naglo nekou ivot novi, novu slavui pored bure, ravno prijeko,uputio je lau pravu.

Tko od nas nije na palubi takopsovao, bljuvao, padao s nogu?Malo je tih to sasvim lakovaljanje takvo podnijeti mogu.

Tada sam i ja,uz huku voda,

no dobro znajui to radim,siao na dno ovog broda,

jer povraanja tog se gadim.

To dno bjee -ruska krma neka

i ja uz au svakim danom,znaju da patnji nema lijeka,ubijam sebeu otrovu pjanom.

O ljubljena!ja bijah zaoi oi su vaebolno sjale,


35/79

jer pred vama sam esto znaotraiti sebe na skandale.

Vi niste znali,u dimu to se klatii u ivotu koji iba bura

muim se stogato ne mogu znatikamo nas sudba dogaanja gura.

Godine su prole.ja sam u dobu inom.Ne osjeam i ne mislim po staru.I govorim za praznike, uz vino:

hvala i slava kormilaru.Danas me nekatiha njenost pee.Sjetih se vaeg umora i jada.

I evo, urim,hou da vam reemkakav sam bioi kakav sam sada!

Ljubljena!Mogu ponosno da piem:

ja nisam pao umiruii sad u ovoj zemlji, vieod sviju, saputnik sam ljui.

Ja nisam taj

to bijah tada.Ne bih vas muioko u ono vrijeme.Za znamen slobode

i asnog radaak do Lamana spreman sam da krenem.

Oprosti mi ...

ja znam: vi ste druga -vi provodite s muem ivot edani ne treba vam proli jad i tuga,i ja sam vamaposve nepotreban.

Nek ivot vodi vaszvijezda to plamti,pod toplim dlanom obnovljene sjeni;

No s pozdravima

zauvjek vas pamtipoznanik dobri, va Sergej Jesenjin

Dopuna: 07 Sep 2008 1:45


36/79

Jesenjinov izlet na Kavkaz 1920.godine obogatio je njegovu liriku jednom od poznatih

pjesama. Ona je uzbudljiv dokaz o tome kako su pjesnikove zagledanosti u svijet oko sebe

izazivale neoekivane, za njega okantne senzacije.

Kroz prozor vagona-salona, dok je voz huktao stepama Kubana, vidio je dramu: "Putovalismo od Tihorecke prema Pjatigorsku; odjednom ujemo povike, provirimo kroz prozor i tavidimo? Za lokomotivom juri iz sve snage maleno drebe. Tako juri da nam je namahpostalo jasno da je zbog neeg naumilo da je prestigne. Jurilo je tako veoma dugo, ali jepred kraj poelo da posustaje, i na nekoj stanici su ga uhvatili. Epizoda za nekogbeznaajna, ali meni govori veoma mnogo. elini konj pobijedio je konja ivog. I to malenodrebe bilo je za mene oigledna slika umirueg dragoga sela..."

Da li ste videli

kako stepom juri -

jezerskim maglama uvijen skroz,

hukte nozdrvom gvozdenom surina elinim nogama voz.

A za njime

kroz visoke trave,

kao sveanih trka na dan,vite noge diui do glaveskae drebac utogrivi, vran.

Dragi, dragi, smena ludo kriva,nato, nato trka bezgranina?

Zar ti ne zna da je konja ivaPobedila konjica elina?

Ne zna da ti u poljane travneo n o vreme ne vrati trk glupi,

kad je za dve lepotice slavne

znao konja Peenjeg da kupi.

Sudba druke na tritu besanau igru ludaku zasniva,tovarima konjske koe, mesa,

kupuje se sad lokomotiva.

(Peenjeg - pripadnik nomadsko naroda turskog porijekla iz IXv.)

Ipak, drebence iz stepe je, barem u poeziji, pobijedilo. Odmah poto je pjesma objavljena,mnogi mladi pjesnici i ljubitelji poezije recitovali su stihove o konjiu koji je, ispred seljakeRusije, galopirao protiv likomotive, simbola nove ere. I u novinama su poeli da ih citiraju, aJesenjinu su pripisali da je "pjesnik sela koje odlazi". A on je meu prvima "duom osjetio"


37/79

znakove preloma u ivotu seljake Rusije poslije Oktobra, kada je selo trpjelo ogromnepromjene: seoski tradicionalni nain ivota, kultura, obiaji, neminovno su morali daustuknu pred nezadrivim "elinim gostom". Jesenjin je postao posljednji pjesnik sela i prvipjesnik borbe protiv agresivnog nastupa "gvozdenobetonske" industrijske kulture i

nemilosrdnog unitavanja prirode.

ALOSTI MOJE

alosti moje kad te gledam!O, kakva bol, o, kakva tuga!

Kao da s tobom jesen blijeda

Prua nam samo bakar luga.

Tue su usne sve raznijeleToplinu tvoju, trepet tijela.

Kao da nam je due sveleKinica ledena obuzela.

Pa ta! Zar da se i nje plaim!Drugu znam radost ovog puta.

Sve nestade pod nebom naimSem vlaga ta i trule uta.

Pa ni za sebe ja ne sazdah

Tih zivot, predan osmjesima.

Koliko malo preoh staza,

Koliko grijeih ja na njima!

ivote, smijeno nesuglasje!Tako je bilo i ostae.Kostima golim breze krase

Batu, to groblje, ko krastae.

A kao gosti bate, i miUvenuemo, pasti nijemo.Kad nema cvijea ve u zimiZato da za njim tugujemo?

i drugaiji prevod...

Da, tuno mi je pogledatiNa tebe, kakva bol i rane!

Znaj, samo vrbe e nam dati


38/79

U rujnu svoje ute grane.

Tue su usne raskidaleToplinu tvoju, drhtaj tijela.

I ko da sipe kie male

Sa due to je omrtvjela.

No, nita! Ne bojim se, smijeI druga radost biti draga.

Od ovog to ostalo mi je...Nek ide i to dovraga!

uvao nisam sile svojeZa tihi ivot to se smjeka.Premalo cesta prijeeno je,A uinjena mnoga greka!

O smijean ivot, smijean san,I zauvijek e tako biti.Ko groblje vrt je posijan

Sa koicama breza vitih.

Da, tako ocvast emo i mi,Odumjeti ko gosti luga...Jer ako nema cvijea zimi,to da nas za njim mori tuga.

Moskovsko ljeto 1925.

Ponovo dani i noi Jesenjinovih klonua i stramputica. Pije, brzo plane, sukobljava se...Spava e stigne. Luta po kafanskoj Moskvi. Sve je kao u njegovim stihovima: "Da sepomirim sa sobom - ne mogu -/ sebi, voljenome/ tuinac sam ja". Od njegove nesree patei svi u Konstantinovu - otac, majka, sestre... I, tada, neoekivano za sve u porodici, napisao

je Kai 16. juna 1925: "Draga Jekatarina! Dogodilo se mnogo tota to je izmijenilo imijenja moj ivot. enim se Sonjom Tolstoj i odlazim s njom na Krim". Kada su se vratili u Moskvu, Jesenjina i Sonju doekala je - milicija! Kao da se pojavila iznjegove poeme "Stance". Jesenjin je u vozu na prilazu Moskvi izazvao incident: iz nekog

kupea je nekakav diplomatski kurir Alfred Roga i neto prigovorio Jesenjinu, koji se prepirao

sa kondukterom oko ulaza u bife voza, a Jesenjin mu je grubo odgovorio. Pojavio se i nekiJurij Levit, komesar za zatitu zdravlja, pa je pjesnik i njemu uputio ni malo lijepe rijei.Prepirka iz voza dobila je udesne razmjere: postala je krivina optunica protiv pjesnika iraspisana je poernica za njim.Pokuao je da zlo sprijei lino narodni komesar prosvjete Lunaarski: pisao je sudiji Lipkinuda obustavi proces protiv Jesenjina. Nije pomoglo, to je upuivalo na zakljuak da izasudije stoji neko moniji od Lunaarskog.Jesenjin je doivio slom. Bio je to peti sudski proces koji ga je ekao. Ve oronulog zdravlja,


39/79

uplaen od ivota, ponovo je poeo da pije, danima. "Vie od svega, Jesenjin sebojao...milicije i suda" - svjedoio je njegov zet, Kain mu, pjesnik Nasjednik. "Nije malastvar policijska stanica! Tu se ja sastajem s dravom", kao da je za Jesenjina pisao njegovpjesniki sabrat i prijatelj, slavni Velimir Hlebnjikov, i sam stradalnik u ivotu. Ali, opet, pripiu, Jesenjin bi se jarosno unosio milicionarima u lice, s najteim psovkama, i udarao ih po

nosu, tako najee, kako pie u zapisnicima. Ne pie kako su mu oni uzvraali, a jesu,mnogo puta.Sonja je inila sve da mu pomogne, uredila je i da ga prime u psihijatrijsku kliniku, ali on tonije htio. I sa Sonjom je u nesporazumu. osoran, netrpeljiv, svadljiv... Tih dana govorio je

pjesniku Ivanu Gruzonovu: "Napii mi nekrolog".

PLAMTI ZVEZDO MOJA

Plamti, zvezdo moja, samo,

Prospi hladno svetlo sivo.Jer na uskom groblju, tamo,

Nee kucat srce ivo.

S'ja ko avgust talasanjem,Puni poljski mir kraj vodaNekim jezivim drhtanjem

Kao - zaostala roda.

Diu glavu - prislukujem:Iza uma u beskraju

Opet neju pesmu ujemO domu i zaviaju.

Zlatna jesen bez koprene

Brezama sok - umanjuje,

Sve voljene, ostavljene,

Ona liem oplakuje.

Ja znam, brzo, dani rade,

Nema krivnje, pa ma ija.Iza alosne ograde

Morau da legnem i ja.

Ugasnue i blagi plamen,Bie srce prah u svemuPodii e sivi kamenDrugovi, i stih na njemu...

Al' pred smru, u tom udu,


40/79

Sroio bih i ja koju:"Voleo je rodnu grudu,

Ko bekrija krmu svoju".

POKOJNIKU

Ve sanduk zatvaraju vrstoDa vjeno bude plijen tog sna,U zemlju nose te pod kriomGdje trnu osjeanja sva.

I bie nijem sred grobne tameNa pokli na nad tvojim grobom.

A ruke e nam tad i sameSve vjence slagati nad tobom.

Nad tobom bie - cvijet do cvijeta,Grob e sijati kao prestoI taj tvoj odlazak sa svijeta

Mi emo pominjati esto.

Poivaj mirno, dragi drue,I ekaj dolazak na samo,Pretrpiemo zlo mi due

I brzo emo i mi tamo.

Dosadne pesme, alosni zvuci,Od vas ne mogu da duom danem.Zbog vas na tekoj sam muci,A grudi moje ive su rane.

Dajte radosti, dajte spokoja,

Zato ne date da sklopim oi?

Dosadne misli nemirnog roja,Zbog vas ja neu na put svoj poi.

utite zvuci vlasnici muni,Ve mi na oko suza navire.Sudbina gorka nek me ne mui.Zvuci! Od vas me tuga razdire!


41/79

Zvuci beznaa, alosni zvuci,Dokle e jad va da me mori?Hoce li doi kraj mojoj muci?Hoe li stii poinak skori?

O GLUPO SRCE

O, glupo srce, ne tuci!

Sve nas je varala srea,Tek prosjak se kobi sjea...O,glupo srce, ne tuci!

Mjeseca ute areKronjama kestena teku.

Lali skrivam u alvareGlavu pod koprenu meku.O, glupo srce, ne tuci!

Nekad smo prava djeca,

I pla i smijeh odjednom:Dok neki vjeito jeca,Radost je sudjena jednom.

O glupo srce, ne tuci!

ivota varka ne uspi.

Nove se napijmo snage.Srce bar sada usni,

Ovdje, u krilu drage.

ivota varka ne uspi.

Moda ce i nas otkritiUsuda lavinska struja,

Na nau ljubav odvratitiPjesmom k'o u slavuja.

O, glupo srce, ne tuci

SLUTIM BOJE USKRSNUE

Slutim boje uskrsnue -ivot ne naputam,Klanjam se pred likom kue,Na travu se sputam.


42/79

Vjenac jela ko da broji

Breze ogrlice,

U prstenu bora stoji

Isusovo lice.

U dubrave on me vija

Ko do neba mila,

Pod oblakom uma sijaU somotu lila.

Golubiji duh od Boga,

Ko jezik vatreni,

Posta vladar puta moga,

Glas zaglui meni.

Plamen puni bezdan zrenja,Srce - prima djecje snove,

Ja sam znao od roenjaPokrov majke Isusove.

Izgleda da je tih dana u septembru 1925. postojao neki drugi snaan motiv, a ne samoduhovno klonue, kad je odluio da uniti svoje rukopise. Uinio je to u tajnosti, predsvjedokom koji mu je bio bezgranino odan.Jednog jutra, bez najave, posjetio je Anu Izrjadnovu - u "graanskom braku" s njom, roenje njihov sin Georgij - Jurij, tada jedanaestogodinjak. U svojim "Uspomenama", Ana je

ovako opisala to dramatino jutro nakon njegovog neoekivanog dolaska:"U septembru 1925. doao je s veliki bijelim paketom u 8 asova ujutru. Bez pozdrava,obratio se pitanjem:

- Ima li pe?- Pe, da neto pee, ta hoe?- Ne, treba mi da spalim.

Poela sam da ga odvraam, da ne spaljuje, poslije e zaaliti, zato to je i ranije bilosluajeva: doe, iscijepa svoje rukopise, a kasnije me grdi - zato sam to dozvolila. I togaputa nikakva odvraanja nijesu vrijeela, uzbueno je govorio: 'Zar ak i ti nee da uradiza mene to to hou?'Povela sam ga u kuhinju, potpalila poret. I on je u svom sivom odijelu, sa eirom, stajao

pored poreta sa araem u ruci i briljivo pazio da nita ne ostane nespaljeno. Kada je svespalio, smirio se, poo je da pije aj i da mirno razgovara".I to je sve o Jesenjinovom spaljivanju rukopisa! Ana Izrjadnova ne pie, ako je to i uopteznala, zato je unitio rukopise, koliko ih je bilo, ta su oni bili - poeme, pjesme, lanci?Moe samo da se nagaa. Ali je logino da je te rukopise spalio da nekome ne padnu uruke, to upuuje na to da su bili takvi da je neko mogao da ih upotrijebi protiv njega. To sudani kada ga je policija traila i kada je bio podkrivinom istragom. Spaliti u tajnosti - bila

je najkraa, najbra i najbolja zatita od svakog rizika.


43/79

Nikada se nije saznalo ta je Jesenjin spalio toga jutra i zato je to uinio.

Oj, godine mlade sa veselom slavom,

Sa otrovnom sve vas ja otrovah travom.

Malo znam o smrti: hoe li i kada,Imah plave oi izbledee sada.

Oj, radosti, gde si? Svuda jed i tuga.

U polju? U krmi? Sam sam, i bez druga.

Pruam nekud ruke. Oslukujem drumom.Lete sanke... Konji... Sneg... Projezdismo umom.

Koijau, bre! Zar ti hrabrost fali?Prodrmaj sad duu, nikoga ne ali.

Svak meave se ree bogme, jako boji.O, vrlo je strano kad se konj oznoji.

Ti si plaljiv, vidim. To nam je od tete.Uzeh bi i mahnuh konji su mi mete.

Krenue ko vihor. Sneg na suncu sija.Odjedared udar... Na snegu sam i ja.

Ustanem i gledam: koji ti je avo?Ne jezdih u trojci u postelji sam spavo.

Mesto konja bednih na neravnom putu,

Zavojem ja bijem posteljinu utu.

Kazaljke na satu brkove su svile.

Kraj mene su sestre, sanjive i mile.

Nagnule se, apu: Ti sa takvom glavom

Otrova sam sebe sa otrovnom travom.

Ne znamo ti kraja, da l e videt sede Oi su ti plave od rakije ve blede.

VE CRNE OBRVE NATUE


44/79

Vee crne obrve natue,Ptice drjemno pred kanonom stoje.

Da ja mladost ne popi jo jue?Da se jue ne rastasmo nas dvoje?

Prodji mi se sada mrane sile,Bez milosti nek kidie...rui,Lik tvoj njeni, oi tvoje mile,Duboko su ostale u dui.

Pa ako se zaljubim u drugu,

S njom ljubljenom ako budu svati...

Priat u o tebi... svojoj tuzi,Kao nekad, dragom u te zvati.

Priat u o nama koje kuda,O ivotu sve to bude htjela,Glavo moja neizmjerno luda.

Do ega si ti mene dovela!

drugaiji prevod...

Veer je obrve crne natutio.Neiji konji stoje pred ulazom holim.Da nisam jue ja mladost propio?

Da te nisam jue prestao da volim?

Ne kripi vie trojko zadocnela!Na ivot ode bez traga rumena.Moda e sutra bolnika posteljaDa me upokoji za vena vremena.

A moda u sutra i ja sasvim drugiIzai odavde isceljenih grudi.Da sluam apat kie u as dugiI da ivim tako k`o svi zdravi ljudi.

Zavolim li drugu, nek bude ma koja,

Ali i sa drugom, u sutonu blagom,

Priau o tebi, o ljubavi moja,Koju sam nekad i ja zvao dragom.

Priau kako je stvarnost nam rujnaTekla k`o prolost tamo...


45/79

O glavo moja, glavo moja bujna...

Do ega si me ti dovela samo?

SOVJETSKA RUSIJA

A. Saharovu

Proo je orkan taj. Ostalo nas je malo.Mnogi su ve nemi na glas drugarski mio.Vratih se opet u selo, osiromaeno, palo,u kome osam leta gotovo nisam bio.

Koga da pozovem? S kim da podelim, ko rica,ovu tunu radost, to ostadoh iv?

Ovde i vodenica ta drvena pticasa krilom jedinim tone u san siv.

Niko me ne zna u kraju ovom,

a i znanci su me davno smeli s uma.

Tamo, gde nekad bee oev dom,sad lei pepeo i sloj praine s druma.

A ivot kipti.Oko mene kruemladi i stari, ma kud da zaminem,

al' ja nikome ni kapu da skinem,nit ma ije oko da me primi, drue!

Kroz glavu mi lete jata misli zrani':ta, otadbino?To l' su snovi sjaja?

Ono i ja sam ovde za sve piligrim mrani.Bog zna odakle i sa kojeg kraja.

I to ja!

Ja, graanin sela,

koje e jedino tim i biti slavno,to je nekad ovde seljanka uvela"pojetu" skandalnog rodila davno.

Ali glas misli dui tiho zbori:"Osvesti se! ime si uvreen?To sad, samo, nova svetlost gori

drugog pokolenja od izbe put preen.


46/79

"A tvoj lik pomalo prestaje da sjakti,

druge mladie druga pesma kiti.Oni e gotovo mnogo lepi biti

jer im nije selo ve sva zemlja mati."

Ah, otadbino! Koliko sam pao.Ruj upalo lice pee, kao alac.Jezik sugraana tu mi je postao,u svojoj zemlji ja sam kao stranac.

I vidim ja:

Praznini seljacipred optinom, ko u crkvi stoje.Sirovim reima i prljavim znanci,pretresaju "ivovanje" svoje.

Vee je...Zadnjim sjajem kapljicazrake su siva polja prevukle,

a jasike su, ko telad, iza vratnica,

gole noge u jarak uvukle.

Hromi crvenoarmejac sanjiva izgleda,

mrtei elo u seanju, peni.O Buonome vano pripoveda:kako su Perekop branili crveni.

"I udri bre, i udri sa svih strana,

buruja onoga... na Krimu ... mi, sami..."I javori ulje ui dugih grana,i snae uzdiu u nemoj polutami.

Silazi s brda seoski komsomol,

i uz harmoniku, razvlaei vesma,uje se Bednoga Demjana pesma,veselim zvukom razlee se dol.

Lepo, bogme, zemljo!

A kog sam avola krikom

ja se drao u pesmi da sam narodu predan?Moja poezija ne treba ovde nikom,

pa i ja sam, bogme, ovde nepotreban.

ta mogu?Oprosti, zemljo oeva.im sam ti sluio i time sam rad.Neka me danas ba niko ne peva


47/79

kad kraj moj bolestan bee, ja sam pevao tad!

Primam sve ko to jeu rodnome kraju.

Spreman sam po tragu da krenem i sam.

Dau i svu duu oktobru i maju,ali liru dragu nikome ne dam.

Ja je neu dati u tuinske ruke ni majci, ni drugu, ni eni.Ona je samo meni poveravala svoje zvuke

i pesme nene pevala je samo meni.

Cvetajte mladi! Tela nek jaaju!Druki je va ivot i pesma i jek.A ja u sam poi k nepoznatom kraju,

da duom buntovnom umuknem zauvek.

Ali, i onda,

kad cela planeta

zaboravi kavgu plemena i boj,

kad iezne tuga i lai busija opevau i tadsvom duom poetaesti deo zemljes imenom "Rusija".

POSLEDNJU LUDOST TRAI MOJA GLAVA

Poslednju ludost trai moja glava!Prste u usta - i fijuk vreli!

Zauvek minu glupava slava,

arlatan bejah i razvratnik smeli!

Kakav smean gubitak, ja vidim!Mnogo smenog ivot nama pie.

to u boga verovah se stidim,Gorko mi je to ne mogu vie.

Divni dani, divni zlatni vale!

Spalie prolost svagdanje drae.Bejah razvratnik, pravih skandale,

Samo da bih izgoreo jae.


48/79

Pesnik mora da ljubavlju vrelom

Ljubi svakog dok je i sam vreo.

Crnu abu sa ruicom belomNa zemlji ja sam da privenam hteo.

I sve lepo odavno se srui,Rujni dani sve su mi odneli.Gde se brazde pruie po dui -Aneli su tu da ive hteli.

Evo, talog to mi srce muti,Grede tiho u kraj tui, strani.Ipak hou u zadnoj minutiDa zamolim te moj drue neznani -

Za greh svaki, prokleti i vraki,

Za neveru - ako rei smem,Spustite me, u ruskoj rubaki,Pod ikonu, brale, da umrem.

JA UMORAN JO NE BEJAH TAKO

Ja umoran jo ne bejah tako.Kroz mraz suri i sluz ovu belu

Rjazansko ja vidim nebo lako,

Prolost svoju raskalanu, celu.

Mnoge ene ljubile su mene,Pa ne ljubih ni ja samo jednu.

Moda zato sve su sile sneneNavikle me na to vino medno?

O, vi, pjane i beskrajne noi.Pune pira i tua do krvi!Moda zato oko moje toiKo iz trulog lia truli crvi?

No u lee ne boli me, eno,Ne raduje ni pobeda laka.

Onih vlasi zlaano se senoPretvorilo u cvet crnog maka.

Pretvara se u pepeo slani,

Mulj jeseni jedva se jo zlati.


49/79


50/79

Treba neto poeleti,Al jo ne znam ta da elim.

ta da elim pun oaja?Kunem sudbu, kunem dom.

Ja bih hteo ovog asaDevojku pod prozorom.

Da s oima ko razliakSamo meni,

Meni ludi,

Oseanjem, smislom novim,Smiri srce, smiri grudi.

I da me pod meseinomSnae udna srea ta

Da ne svene moja pesma.Kraj mladosti vedre, tue,Svoju da ne alim ja.

KO JE PESNIK

Ko je pesnik tom je neizbenoDa zbog pravde u ivotu seje,Oiljke po svojoj koe nenoj,

Svojom krvlju tue due greje.

Ko je pesnik, nesputanost voli,

O njoj peva, da je upoznamo.

Slavuj peva, al njega ne boli

Jednu pesmu on cvrkue samo.

Kanarinka jadna zveka, uiTuu pesmu, tui glas ponavlja.Svetu treba da kroz njega zvuiSvojska pesma, ma bila i ablja.

Muhamed je lukav u Koranu

Kada vino zabranjuje svima,

Zato pesnik lei piem ranu,Vino pije on pred muenjima.

Kada pesnik svojoj dragoj ode,

A lonicu s drugim deli draga,


51/79

Da joj noem srce ne probodeivotvorna tenost spasava ga.

Ali kad mu od gneva se smrkne,

On do kue tada zvidi besno:

Pa, ta, neka ko skitnica crknem,Mi ve na to naviknuti jesmo.

TO JE PROLO NEE SE VRATITI

Tu no sveu vratiti neu moi,Neu videt dragu svoju, io,Nit ut pesmu sree u samoiKoju slavuj u bati je vio.

Ni prolena ta no da se stani,Stoj, vrati se zar njoj, iz prsiju!Nastadoe i jesenji dani

Kada kie beskonano liju.

Draga vrstim snom u grobu spava,S njom u grudma i ljubav poiva,Razbudit je nee ni meavaIz sna tvrdog, da krv struji iva.

I slavuja pesma presta rana,Preko mora on odlete ivo,I zvuci su sada bez elanaSa kojim je nou prieljkivo.

I radosti odletee drage,im osetih da ih ivot sprema.Sad u dui uvstva su bez snage,to je prolo povratka mu nema.

KRAVA

Iznemogla, ispali zubi

Svitak godina na rogovima.Tuko ju je poljak grubi,Na panjaku, me stogovima.

Dua ne voli zvuke, ni zvona,U kutu gricka mi slamu mnogu.Razmilja tune misli onaO telencetu belih nogu.

Prva radost ne vredi nikom,Uzee majci sina-belca.Na koevima, pod jasikom,


52/79

Vetar je njiha kou telca.

Sudbina sina, svakog sataMoe je snai u ravnu polju,Vezae i nju oko vrataI povee da je zakolju.

alosno, tuno, u zemlju celiZabie se rogovi tavni...Sad su joj u snu umarci beliI lugovi zeleni, travni...

LISICA

Na razmrskanoj nozi se dovukla,

Sklupala se kraj rupe i brega.A krv je ko tanka brazda okrugla

Sanjivo lice delila od snega.

Jo je nazirala pucanj kroz dim ljuti,I vila se umska putanja u oku.Iz bunja je vetar kosmati i krutiRaznosio sitne same kiu zvonku.

Kao bunje nad njom magla se je vila,Bilo je crveno vlano vee pozno.Nemirno se glava dizala i krilaI jezik na rani ledio se grozno.

uti rep, ko poar, u sneg je upao,Ko kuvana mrkva usna je otekla...irio se inja i same dah zao,A krv, na mahove, lagano je tekla.

NE DOLAZI POD PROZORE MENI

Pod prozor mi vie ne dolazi,Prestala sam davno da te volim.

Zalud travu zelenu ne gaziI ne plai iako te boli.

Tvoja patnja kao no me see,Do lepote moje to ti stalo?to me mirnu ostaviti nee,Zato ti je srce uzdrhtalo?

Zalud pati, tvoja biti neu,Ne ljubim te, nit volim ikoga.alim tvoju izgubljenu sreu,


53/79

Odlazi mi od prozora moga.

Zaboravi da sam bila tvojaI da sam te volela bezumno.

Idi, umrla je ljubav moja.Zato mui sebe nerazumno?

HALJINA BELA

Haljina bela , purpurna traka ,Latice kidam dozrelog maka.

Slavlje u selu poput oluje,U kolu njena pesma se uje.

Secam se, minu uz podsmeh blagi :

"Lep si , al' nisi mog srca dragi .

Plam tvoje kose nek vetar gasi,

A moje drugi miluje vlasi."

Znam da joj nisam blizak i mio:Malo sam plesao, premalo pio.Bio sam tuan, uvek u seni,Dok pesma jei i vino peni.

Srenik, jer on je bestidnik mali,Njegova brada prsi joj pali.

I dok u plesu vatra je greje,Ona se meni u lice smeje.

Haljina bela, purpurna traka,Latice kidam dozrelog maka.Tu poput maka srce mi vene,Zalud jer ona nije za mene.

AGANE MOJA

agane moja, ti agane draga,Valjda zato to severnjak ja sam,Priau ti polja puna klasja,Raznih polja talasanja blaga,

agane moja, ti agane draga!

Valjda zato sto severnjak ja sam,U nas luna lepa je i ira,I ma kako divan bio Siras,Za rjzanske ja irine glasam,Valjda zato sto severnjak ja sam.

Priau ti polja puna klasja.


54/79

Od rai su uvojci mi plavi,Ti ih samo oko prsta savij -

Ne boli me, nit u pustit glasa.Priau ti polja puna klasja.

Raznih polja talasanja blaga

Ti po mojim vlasima nasluti.Smej se, draga, al' preutiSve gde vidim kako mesec dragaRaznih polja talasanja blaga.

agane moja, ti agane draga!Znam devojku u kraju mojemu,

Na te strasno nalik je u svemu,Mozda milju sada za mnom traga...agane moja, ti agane draga!

NE SMEI SE TAKO

Ne smei se tako, srce me ne zebe.jer ja ljubim drugu,a ne vie tebe.

Znade ti i sama, sluajno sam prooi ne gledam tebe, nisam tebi doo.

Proao sam tuda, srcu je svejedno-virnuo sam, usput, kroz okance jedno.

drugaiji prevod

Nemoj likovati, nemoj da se smije,ja sad volim drugu, do tebe mi nije.

Ta i ti zna sama, priznaj makar sebi,niti tebe vidim, niti dooh k tebi.

Samo prooh mimo, pa sam usput htiozirnuti kroz prozor, otvoren je bio.

i jo jedan

Ne, ne kri ruke, ne, osmeh ne krivi,Za drugu, ne za te, moja ljubav ivi.

Ti sluti i sama, ti znade zaceloDa me nije srce do tebe dovelo.


55/79

Kraj prozora tvoga, bez brige za sutra,

Prohte mi se prosto da virnem unutra.

PADA SNEG

Jurim. Muk je. kripa snegaPod kopitom konja vranih,Na proplanku ispod brega

Graku samo jo gavrani.

Zaarala umu vila,Utonulo sve u san.

Divnom belom maramicomZelen-bor je povezan.

Povio se kao babaNa tap viti naslonjen,A na samom vrhu stablaSvrdla detli i sam snen.

Jure konji, sneg se vije,Neni beli al razvija.Beskonani put se krijeBee napred kao zmija.

MALA PROSJAKINJA

Plae cura pored dveri to u sjajne vode dvore,A u dvorima ko srebro smijeh se uje, pjesme ore,Plae cura i mrzne se od jesenje hladne bure, I ozeblom rukom brie suze to joj licem cure.

Sa suzama ona samo tvrdu koru kruha prosi,Od stida i uzbuenja glas joj molbu jedva nosi.Al od buke pirovanja ne uje se njena elja,I curica stoji, plae pored smijeha i veselja.

KAE, ZNAO JE SAADI

Kae, znao je Saadikako treba celivati.Pritrpi se, Boga radi,to u jednom i ja znati.

Veli, zapoved Koranaza dumana mrnju trai.Ali kad sam iz Rjazana


56/79


57/79

LUTAM

Lutam po prvom snegu i ledu,u dui cvee procvalih snaga.Vee je plavom iicom zvezduzaeglo iznad puta mi draga.

Ne znam da l' sjaj, il' mrak je spolja?

Da li to peva vetar il' peto?Moda su mesto zime na poljalabudi pali na mesto sveto.

Divno si ti, o polje belo!

Greju krv moju pretihe studi!

Prosto bih hteo uz svoje telo,da stegnem breza te gole grudi.

O tihe umske, dremljive humke!O ti radosti, prebelih njiva!

Prosto bih hteo da sklopim ruke,da grlim vrbe ta bedra iva.

U danima pribranosti i smirenja, u septembru i oktobru 1925, Jesenjin je urio da sredirukopis tri toma svojih sabranih djela. Pomagala mu je Sonja, dragocjeno. Sonja je, iz tihdanononih bdijenja nad rukopisima, s posebnom radou pamtila 18. septembar: tog danaje registrovan njen brak sa Jesenjinom. Tek tada!

Jesenjin je tih dana, kao to je uvijek, volio da s njim budu Kaai ura. Sa Kaom je mogaoda podijeli svoje radosti i nedae, imala je dvadeset godina, a prema etrnaestogodinjojuri, kako je pisala u svojim uspomenama, odnosio se kao prema djevojici, umiljato i

njeno. Ona je do kraja ivota pamtila ushienje kad je slavni brat i nju, kao ranije Kau,doveo iz sela u Moskvu, da nastavi kolovanje, oktobra 1924. Volio ih je bezgranino, tepaoim: urenok i Kaka, a one su ga oboavale.I kakva srea za uru, evojicu sa sela, kad je Jesenjin pozvao nju i Sonju da se fijakeromprovozaju po Moskvi. ura je bila ushiena. U svojim uspomenama kae: Kad smo stigli doPozorinog trga, Sergej je predloio da svratimo na ruak. I evo, ja sam prvi put urestoranu. Portiri, ogledala, bljetavi lusteri sve to, mene je zapanjilo i zaprepastilo. Vielasam sebe u ogromnom ogledalu i bila zabezeknuta: bila sam tako mala, nespretna, obuenaseljaki i ogrnuta lijepom, ali seljakom maramom. No, sa mnom su bili Sonja i Sergej. Onise ponaaju jednostavno i slobodno. I drei se njih, koraala sam prema stoiu u dvoranisa stubovima. Vidjevi moju smuenost, Sergej se sve vrijeme osmjehivao i, da bi mekonano zbunio, progovorio je. Pogledaj, kako si lijepa, kako svi gledaju u tebe. Pogledalasam po dvorani i uvjerila se da je u pravu. Svi su gledali prema naem stolu. Tada nijesam

razumjela da gledaju njega a ne mene i tako sam se zbunila da i ne znam kako sam izala izrestorana.A ve sljedeeg jutra, Jesenjin je napisao etiri pjesme i izdiktirao ih Sonji. U tim stihovima

je lik njegove sestre ure, lijepe i muzikalne djevojke, koja je vei dio vremena provodila sbratom i pjevala mu omiljene pjesme iz zaviaja svjedoi Sonja. Jesenjin se prema uriodnosio naroito blago i o njoj rado priao prijateljima.Jedan od najradosnijih dana u urinom ivotu bio je 11. oktobar 1925: te etiri Jesenjinovepjesme, a svaka sa posvetom Sestri uri, itala je u listu Krasnaja niva. Pjesme suraznjeena sjeanja na djetinjstvo, enja za dobrim i ljudskim u gruboj svakodnevici.


58/79

Dirljivo njeno pjevao je uri liila mu je na brezu pred porodinom kolibom. Uispovjednoj sjeti, moli je da mu pjeva to je negda pevala nam mati:

SESTRI URI

Zapevaj mi onu pesmu kradomto je nekad pevala nam matiNe alei za iezlim nadomI moj glas e moi da te prati.

O, znam dobro i pamtim...tako je,Uzbuuj me, diraj, uz aptanje Ko da ujem ja iz kue svojeU tom glasu sve neno drhtanje.

Ti mi pevaj, de, i ja u bitiS istom pesmom, ko ti, uz te krike,I ovla u oi zaklopiti I videu opet drage like.

Ti mi pevaj. Radost je ne strta to voleo nikad nisam samI vratnice jesenjega vrta

I opalo lie s vinje...ljam.

Ti mi pevaj sve da me podseti:I nee me mrtiti brige rune.Slatko je to, i lako, videtiStaru majku i kokoke tune.

Zauvek sam zbog magle i roseZavoleo brezu i stas znan,I njezine divne, zlatne kose,I laneni njezin sarafan.

Zato dui nije teka veza Uz tu pesmu i pred vinskom aomini mi se da si ti ta brezato stajae pred kolibom naom

SESTRI URI

U tom svijetu prolaznik sam samo

ti veselom rukom mahni meni.U jesen i mjesec isto, znamo,od svjetla je njean, tih i sneni.

Prvi put me mjesec sada grije,prvi put od studeni me titi.Opet u da ivim, da se smijem


59/79

toj ljubavi koje nee biti.

Tom je kriva ta naa ravnicato se ljeska od pjeanih pruga,davna njenost neijega lica,i neija od roenja tuga.

Zbog toga i sakrit neu htjeti,ista ljubav u nama je, zna se.Ovu zemlju voljet emo smjetizajedniki, a ne svaki za se.

RODNI DOM SAM NAPUTIO DAVNO

Rodni dom sam naputio davno,Za mnom osta i Rusija plava.

Nad ribnjakom brezak ozvezdani

Staroj majci tugu ublaava.

Slian zlatnoj abi, mesec mladiSa dna vode prua tanke ruke.Razlile se po oevoj bradiBele vlasi kao cvet jabuke.

Neu skoro doi u kraj stari!Snene bure zvonie sa jekom.Jednonogi klen budno straariNad Rusijom plavom i dalekom.

I znam, ima radosti u njemu,Kie lia ko voli zelene,Zato to taj stari klen u svemuGlavom udnom nalii na mene.

PISMO SESTRI

O Deljvigu pisao je na Saa pred smrt,o lobanji redove je

vio.Tako divan i dalek je bio,

ipak blizak,ko rascvetan vrt.

Zdravo, sestro!

Zdravo, zdravo!

Da l' sam il' ne seljak u kaftanu!?Da li i sad uva deda-avonae vinje, tamo u Rjazanu?


60/79

Ah, te vinje!Pamti rumenila?Koliko je otac muka znaoda ih slabai ria kobilanaa plugom preore bez "jao".

Ocu krompir potreban je bio.Nama, opet, bata kleta.I nju su sekli,

krili je...da!O tom malo jastuk mokri znaod pre...sedam...

ili osam leta.

Ja pamtim praznik,huni praznik maja.Cvetala je trenja,cveto jorgovan.

I svaku brezu grlei bez kraja,pijaniji bejah

nego plavi dan.

O, te breze!

Breze-devojice!Ne volet ih moe samo taj,ko ak ni kod naivne deicene nazire klicu, ploda sjaj.

Sestro! Sestro!U svetu je malo,

tako malo prijatelja, znaj!Ko svi, i ja nosim peat ljuti...Ako ti je nenosrce - posustalo,

nek sve zaboravi i neka uuti...

Ti zna Sau.Bee dobar.Ah!I Ljermontovpred Saom ne klei.Al' ja sam bolestan...Jorgovana prah

jedino eduu da izlei.

alim te, sama -ostae, a ja,i na duel samspreman, pred mrak..."Blaen ko nije popio do dna"i nije douo pitaljke znak.


61/79

Al' bata naa!...Vrt mlad...Ta i po njemu e tvoja deca dragaii nekad,kad dou aprili...

O!Nek bar ona

pomenu tadda su na svetu...

Ljudi udni bili.

DOBRO JUTRO!

Zadremale zlatne zvezde vene,Ogledalo vode zadrhtalo,

Prti svetlost na zalive reneNa horizont rumenilo palo.

Osmehnute bele breze snene,Rasputenih i svilenih kosa.ute, ute minue zelene,Vatrom plamti i srebrna rosa.

A kopriva, narasla uz kue,Sedef beli neko u nju utro,Njiui se pijano apue:,,Dobro jutro!"

Jesenjin je bio pred hapenjem. Sudija Lipkin je zahtijevao da ga milicija privede na suenjezbog incidenta u vozu na povratku s Kavkaza. Agenti su dolazili u Sonjin stan, ali ga nisuzaticali stalno je bjeao od potjere.Jedne veeri posjetio je sestre Kau i uru u Zamoskvoreju, e su se nastanile. Izgledaoim je tuno: omravio, klonuo, emeran. Hrabrila ga je Kaa: izbjei e suenje jedino akose skloni u bolnicu, jer bolesnima ne sude. Neveseo, pristao je. I kao da ga je ta naglaodluka ohrabrila, ponovio je: ii e u

Documents

Jesenjinov Dom Je u Selu Konstantinovu