ovezanpst ma i tiiela

Dr. John E. Sarno

bez operacija

I

UVOD

Ova je knjiga nastavak knjige Mind Over Back Pain (Umomprotiv bolnih lea), objavljene 1984. godine. Ona opisuje medicinski poremeaj poznat kao sindrom tenzijskog miozitisa (Tension Myositis Syndome - TMS), za koji imam razloga vjerovati da je najei uzrok uobiajenih bolova u vratu, ramenima, leima, stranjici i udovima. U godinama nakon njezinog objavljivanja razvio sam i pojasnio svoje zamisli o tome kako dijagnosticirati i lijeiti TMS - otuda i potreba za ovom knjigom.

Sve vei broj sluajeva TMS-a u posljeclnjih nekoliko godi- na ovaj je poremeaj pretvorio u raireni zdravstveni problem. Statistike i dalje pokazuju da je oko 80 posto stanovnitva doi- vjelo ovo bolno stanje barem jednom u ivotu. lanak objavljen 1986. u asopisu Forbes izvjetava da se svake godine troi 56 milijardi USD da bi se razrijeile posljedice ovog sveprisutnog meclicinskog poremeaja. On je najvei razlog za bolovanja u Americi, a poslije dinih infekcija, drugi je uzrok kunih lijenikih posjeta.

Sve se ovo dogodilo u proteklih trideset godina. Zato? Nakon nekoliko milijuna godina evolucije, je li amerika kra- ljenica odjednom postala nesposobna? Zato je toliko ljudi izloeno povredama kraljenice? I zato se medicina pokazala nemonom u sprjeavanju epidemije?

Namjera je ove knjige da odgovori na ta i mnoga druga pitanja o rairenom problemu takvih lea. Zastupat emo tezu da je, kao i sve epidemije, ova rezultat pogreke koju medici- na radi u prepoznavanju prirode bolesti, to jest, u postavljanju tone dijagnoze. Kuga je pustoila svijetom jer nitko u to doba nije znao nita o bakteriologiji ili epidemiologiji. Moda je teko povjerovati da visoko tehnoloki napredna medicina dva- desetog stoljea ne moe jasno prepoznati uzrok neeg tako jednostavnog i uobiajenog kao to su ovi bolni poremeaji, ali lijenici i medicinski istraivai su, nakon svega, ipak samo ljudi. Stoga, oni ne znaju sve, a i trajno su podloni predra- sudama.

Predrasuda na koju ovdje mislimo jest da ti uobiajeni simptomi bolova moraju biti rezultat strukturalnih abnormal- nosti kraljenice ili kemijski ili mehaniki izazvanih nedosta- taka miia. Od jednake je vanosti druga predrasuda koju zastupa konvencionalna medicina, a ta je da emocije ne potiu fizioloke promjene. Iskustvo s TMS-om suprotstavlja se obje- ma predrasudama. Ovaj je poremeaj dobroudni (iako bolan) fizioloki poremeaj mekog tkiva (a ne kraljenice), a uzrokuju ga emotivni procesi.

Prvi put sam postao s\jestan veliine ovog problema 1965. godine kada sam se kao direktor ambulantne slube pridruio osoblju institucije poznate kao HotvardA. Rusk Institute of Reha- bilitation Medicine (Institut za rehabilitacijsku medicinu Ho- ward A. Rusk) na University Medical Center u New Yorku. Tada sam prvi put upoznao mnoge pacijente koji su imali bolo- ve u vratu, ramenima, leima i stranjici. Praksa u konvencio- nalnoj medicini pouila me da te bolove uglavnom izazivaju razne strukturalne abnormalnosti kraljenice, najee artritis ili poremeaji diskova, ili nedefinirana grupa miinih stanja povezanih s loim dranjem, nedovoljnom tjelovjebom, pre- naprezanjem i slinim. Bol u leima ili rukama pripisivao se pritisku (ukljetenju) ivca. Ipak, uope nije bilo jasno kako su te abnormalnosti izazivale bolove.

Objanjenja za propisane tretmane bila su jednako zapa- njujua. Lijeenje je ukljuivalo injekcije, duboko grijanje putem ultrazvuka, masau i vjebu. Nitko nije bio siguran to bi se na taj nain trebalo postii, ali se inilo da u nekim slu- ajevima to lijeenje pomae. Smatralo se da vjeba jaa miie abdomena i lea, te da to nekako podupire kraljenicu i sprjeava bolove.

Iskustvo lijeenja tih pacijenata bilo je frustrirajue i depri- mirajue - nikada ne bistno mogli predvidjeti ishod. Nadalje, saznanje da obrazac bolova i nalazi fizikih ispitivanja esto nisu povezani s pretpostavljenim uzrokom bola bilo je uznemi- rujue. Na primjer, bol se mogao povezati s degenerativnim ar- tritinim promjenama donjeg dijela kraljenice, ali je pacijent mogao osjeati bolove na mjestima koja nisu imala nikakve veze s kostima tog podruja. Ili, osoba s hernijom iska u kriima s lijeve strane, osjeala bi bol u desnoj nozi.

Sa sumnjom u tonost konvencionalnih dijagnoza stigla je i spoznaja da je tkivo o kojem se radi prvenstveno miino tki- vo, osobito miii vrata, ramena, lea i stranjice. Od toga je ak vaniji bio podatak da je 88 posto pregledanih ljudi ve prije osjealo poremeaje kao to su napetost, migrene, gara- vica, hijatalna hernija, ir na elucu, kolitis, spastini kolitis, sindrom iritabilnih crijeva, peludna groznica, astma, ekcemi i mnogi drugi poremeaji, za koje se ozbiljno smatralo da su svi povezani s napetou. inilo se loginim zakljuiti da je bolno stanje miia kod njih takoer izazvano napetou. Otud je proizaao sindrom tenzijskog miozitisa (u originalu Tension Mjositis Sjndrome, pa otuda TMS, op. prev.) (myo znai mii, pa se ovdje TMS definira kao bolna promjena u stanju miia).

Kada je ta teorija testirana, a pacijenti lijeeni u skladu s njom, lijeenje je postalo uspjenije. Zapravo, tada je s odre- enom tonou bilo mogue predvidjeti koji e se pacijenti oporaviti, a koji vjerojatno nee. To je bio poetak dijagnostike i terapijskog programa opisanog u ovoj knjizi.

Treba istaknuti da ova knjiga ne opisuje nov pristup lije- enju bolova u leima. TMS je nova dijagnoza i stoga se prema njemu treba ponaati kao prema dijagnozi. Kada je medicina nauila da su bakterije uzrok nmogih infekcija, traila je naine da onesposobi klice - tako su nastali antibiotici. Ako su emo- cije odgovorne za neije bolove u leima, treba pronai pravu terapijsku tehniku. Oito, nema logike u tradicionalnom fizi- kom lijeenju. Umjesto toga, iskustvo je pokazalo da jejedini uspjean i stalan nain razrjeavanja problema taj da pouimo pacijente da razumiju to im je. Za neupuene to moda nema mnogo smisla, ali e s daljnjim itanjem postati jasnije.

Je li ovo holistika medicina? Naalost, ono to je poznato kao holistika medicina mjeavina je znanosti, pseudoznanosti i folkloia. Sve to je izvan slubenc medicine moe se prihvatiti kao holistiko, ali tonije opisano, glavna je znaajka holistike medicine stav da treba tretirati cijelu osobu. To je ujedno mudra ideja koju suvremena medicina openito zapostavlja. Ali, to nam ne bi trebalo biti doputenje da sve to se protivi medicinskim konvencijama smatramo kao holistiko.

Moda bi holistiko trebalo definirati kao ono to u razma- tranje ukljuuje i emotivne i strukturalne pojave zdravlja i bo- lesti. Prihvaanjem ove definicije ne odbacujemo znanstvene metode. Naprotiv, kada medicinskoj jednadbi dodamo vrlo teku emotivnu dimenziju, sve je vanije traiti dokaze i po- navljanje rezultata.

Stoga ovo nije holistika medicina u popularnom smislu. Nadam se da je to primjer dobre medicine - tone dijagnoze i uinkovitog lijeenja, te dobre znanosti - zakljuaka utemelje- nih na promatranju, potkrepljenih iskustvom. Iako je uzrok TMS-a napetost, u tradiciji klinike medicine dijagnoza se radi na fizikom, a ne psiholokom temelju.

Svi lijenici trebali bi prakticirati holistiku medicinu u smislu da prepoznaju interakciju izmeu uma i tijela. Izostaviti emotivnu dimenziju iz prouavanja zdravlja i bolesti, nepri- mjerena je medicina i neprimjerena znanost.

Treba istaknuti jednu vanu injenicu: iako TMS uzrokuju emocije, to je fiziki poremeaj. Treba ga dijagnosticirati lije- nik, netko tko moe prepoznati fizike i psiholoke dimenzije tog stanja. Psiholozi mogu sumnjati da su simptomi pacijenta uzrokovani emocijama, ali ako nisu osposobljeni za fiziku dijagnozu, ne mogu sa sigurnou rei da osoba ima TMS. Bu- dui da je malo lijenika kolovano prepoznati poremeaj iji su korijeni psiholoki, TMS upada u taj procjep i pacijenti ostaju bez dijagnoze. Osobito je vano da dijagnozu postavi Iijenik, da bi se izbjegli pejorativni zakljuci kako svi bolovi dolaze iz glave.

to lijenici misle o ovoj dijagnozi? Vjerojatno je veina lijenika nije svjesna. O njoj sam napisao mnotvo medicinskih radova i poglavlja za udbenike, ali su dospjeli do ograniene medicinske publike, uglavnom lijenika koji rade na podruju fizikalne medicine i rehabilitacije. Posljednjih godina objavlji- vanje medicinskih radova o TMS-u postalo je nemogue, ne- sumnjivo zato to te ideje smetaju suvremenim medicinskim dogmama. Za lijenike kojima do ruku doe ova knjiga, istak- nuo bih da je ona potpunija od svih radova koje sam objavio i da e im biti korisna usprkos injenici da je napisana za iroku publiku.

Procjenjujui po reakcijama iz moje sredine, veina e lije- nika ili zanemariti ili odbaciti dijagnozu. Nekoliko lijenika iste specijalizacije rekli su da vide valjanost dijagnoze, ali im je teko lijeiti takve pacijente. Nadamo se da e mladi lije- niki narataji biti sposobniji u razrjeavanju ove vrste proble- ma. Jedna od namjera ove knjige jest doprijeti do tih mladih Iijenika.

to s pacijentima koji imaju bolove u vratu, ramenima, lei- ma ili u stranjici, a misle da imaju TMS? Knjiga ne moe zamijeniti lijenika i nije mi namjera ovdje postavljati dijagno- ze i lijeiti. Smatram neetinim i nemoralnim predstavljati se kao lijenik preko knjige ili videokasete. Simptome bola uvijek treba temeljito prouiti da bi se iskljuili ozbiljni poremeaji

kao to su rak, tumori, bolesti kosti i mnogi drugi. Ako osoba bilo gdje stalno osjea bol, mora posjetiti lijenika kako bi se mogli napraviti odgovarajui testovi i ispitivanja.

Primarna svrha ove knjige jest podignuti razinu svijesti i unutar i izvan podruja medicine, jer ovi uobiajeni sindromi bola predstavljaju golem problemjavnog zdravstva koji neemo razrijeiti dok se ne promijeni medicinski nain promatranja uzroka.

Nakon to smo ustanovili svrhu knjige, ne bi bilo iskreno ne izvijestiti da su mnogi itatelji knjige Mind Over Back Pain pisali o poboljanju ili o potpunom izljeenju. Ovo potvruje ideju da su odreenje i znanje o poremeaju kritini terapij- ski initelji.

Znanost trai da se sve nove ideje potvrde kroz iskustvo i ponavljanje. Prije nego to te ideje budu opeprihvaene, treba ih nesumnjivo dokazati. Bitno jest da preporuke iz ove knjige prou kroz istraivako prouavanje. U tradiciji znanstvene medicine pozivam svoje kolege da potvrde ili isprave moj rad. Ono to ne bi trebali napraviti jest ignorirati ga, jer je problem bolova u leima prevelik, a potreba za njegovim rjeenjem je imperativ.

l

1k MANIFESTACIJE TMS-A

Nikada nisam vidio pacijenta koji ima bolove u vratu, rameni- ma, leima ili stranjici, a koji nije vjerovao da bol dolazi od ozljede, oteenja prouzroenog nekom fizikom aktivnou. Ozlijedio sam se na tranju (igranju koarke, tenisa, kugla- nju). Bolove sam dobila nakon to sam podignula svoju dje- vojicu. ili Kada sam pokuao otvoriti zaglavljen prozor. Prije deset godina u automobilskoj su me nesrei udarili odo- straga i od tada mi se povremeno javljaju bolovi u leima.

Ideja da bol znai ozljedu ili oteenje duboko je usaena u ameriku svijest. Naravno, ako bolovi zapoinu u trenutku dok se bavimo fizikom aktivnou, teko ih je ne vezati uz tu aktivnost. (Kako emo vidjeti poslije, to nas esto zavara.) Ali, ova sveprisutna ideja da su lea osjetljiva i da se lako ozlijede za ameriku javnost nije nita manja od medicinske katastrofe. Trenutano imamo vojsku polusposobnili mukaraca i ena iji su ivoti znatno ogranieni strahom od daljnjeg ozljeivanja ili vraanja bolova. esto moemo uti: Bojim se da u se pono- vno ozlijediti, pa u jako paziti to radim.

U dobroj namjeri tu zamisao godinama podupiru medi- cinari i ostali iscjelitelji. Pretpostavlja se da se bolovi u vratu, ramenu, leima i stranjici javljaju zbog ozljede ili bolesti kra- ljenice i pridruenih struktura ili zbog nesposobnosti miia i ligamenata koji okruuju te strukture - a te dijagnostike koncepcije nisu znanstveno potvrene.

S druge strane, tijekom sedamnaest godina postizao sam ohrabrujui uspjeh u tretiranju ovih poremeaja, utemeljen na posve razliitoj dijagnozi. Uoio sam da je veina sindroma bola posljedica napetosti u miiima, ivcima, tetivama i liga- mentima. Ta je postavka dokazana vrlo visokim postotkom uspjenosti vrlo jednostavnog, brzog i temeljitog programa izljeenja.

Zaokupljenost medicine kraljenicom proizlazi iz temeljne medicinske filozofije i treninga. Orijentacija moderne medi- cine primarno je mehanika i strukturalna. Tijelo se sagleda- va kao izuzetno sloen stroj, a oboljenje kao kvar koji kod stroja moe nastati zbog infekcije, traume, naslijeenih nedo- stataka, degeneracije i, naravno, raka. Istodobno, medicinska je znanost zaljubljena u laboratorij i vjeruje da nita nije vri- jedno ukoliko se tako ne pokae u toj areni. Nitko ne ospora- va vanu ulogu koju je Iaboratorij odigrao u razvoju medicine (uzmimo za primjer penilin i inzulin). Naalost, neke je stvari teko prouavati u laboratoriju. Jedna od njih je um i njemu pripadajui organ - mozak. Emocije se ne daju testi- rati i mjeriti u epruvetama, pa ih je moderna znanost odluila zanemariti poduprta uvjerenjem da emocije ionako imaju malo veze sa zdravljem i boleu. Stoga veina lijenika ne smatra da emocije igraju znaajnu ulogu u nastajanju fizikih poremeaja, iako bi mnogi priznali da one mogu pogorati fiziki uzrokovano oboljenje. Openito, lijenicima je neu- godno baviti se problemom koji je povezan s emocijama. Skloni su napraviti otru podjelu izmeu stvari koje se tiu uma i stvari koje se tiu tijela, pa se samo s ovim posljed- njima osjeaju ugodno.

ir na dvanaesniku dobar je primjer. Unato protivljenju nekih lijenika, prilino je prihvaeno vjerovanje da ir prven- stveno uzrokuje napetost. Ipak, suprotno logici, lijeenje je usredotoeno uglavnom na meicinsko, a ne psiholoko, pa se propisuju lijekovi da bi se neutraliziralo ili sprijeilo izluivanje kiseline. Ali, propust da izlijeimo primarni uzrok poremeaja, loa je medicinska praksa - to je lijeenje simp- toma, neto na to su nas upozorili u medicinskoj koli. No, budui da veina lijenika smatra da je njihova zadaa isklju- ivo lijeiti tijelo, psihiki dio problema se zanemaruje, ak ako je to osnovni uzrok. Iskreno reeno, neki lijenici pokuavaju rei neto o napetosti, ali to je esto povrno - npr.: Trebali biste se opustiti, previe radite.

Sindromi bola izgledaju toliko fiziki da lijenici osobito teko prihvaaju da su ih moda prouzroili psihiki imbenici, pa se dre strukturalnog objanjenja. I zbog toga su uglavnom oni odgovorni za trenutanu epiemiju u ovoj dravi.

Ako strukturalne abnormalnosti ne izazivaju bolove u vra- tu, ramenima, leima i stranjici, tojoj je onda uzrok? Studije i viegodinje kliniko iskustvo kazuju da su ti uobiajeni sin- dromi bola rezultat fiziolokih promjena u odreenim mii- ima, ivcima, tetivama i ligamentima, koje nazivamo sindrom tenzijskog miozitisa (TMS). To je bezopasan, ali potencijalno vrlo bolan poremeaj koji je rezultat specifinih, uobiajenih emotivnih situacija. Svrha je ove knjige do pojedinosti opisati TMS.

Sljedei odjeljci ovog poglavlja takoer e se baviti time tko obolijeva od TMS-a, u kojim se dijelovima tijela pojavljuje, te emo razmotriti razliite obrasce bolova i cjelokupni utjecaj TMS-a na zdravlje i svakodnevicu ljudi. U sljedeim poglavlji- ma govorit e se o psihologiji TMS-a (gdje sve to poinje), o njegovoj fizologiji i kako se lijei. Dat emo pregled konven- cionalne dijagnoze i naina lijeenja, a zavrit u poglavljem o vanosti odnosa uma i tijela sa stajalita zdravlja i bolesti.

TKO DOBIVA TMS?

Mogli bismo rei da je TMS bolest od kolijevke pa do groba, jer se pojavljuje i kod djece, premda vjerojatno ne do pete ili este godine. Kod djece se oituje, naravno, razliito nego kod odraslih. Uvjeren sam da je ono to kod djece nazivamo bolo- vi rasta, zapravo, manifestacija TMS-a.

Nikada nije pronaen uzrok bolova rasta, ali su lijeni- ci uvijek spremno uvjeravali majke da je stanje bezopasno. Jednog dana, dok sam sluao mladu majku kako opisuje sna- ne bolove koje je njezina ki imala usred noi, sinula mi je ideja da je ono to je dijete doivjelo vrlo nalik napadu iijasa kod odraslih, a budui da je to jedna od naeih manifesta- cija TMS-a, bolovi rasta mogli bi tako predstavljati TMS kod djece.

Nije udo da nitko nije uspio objasniti prirodu bolova rasta jer TMS obino ne ostavlja fiziki dokaz o svojoj prisut- nosti. Privremeno se suze krvne ile, pokau se simptomi, a zatim se sve vrati u normalu.

Emotivni podraaji za napad kod djece ne razlikuju se od onih kod odraslih - tjeskoba. Moemo rei da je napad kod djece kvazinona mora. To je zamjena za nonu moru, zapo- vijed uma da proizvede fiziku reakciju radije nego da doivi odreenu bolnu emociju, to se takoer dogaa i kod od- raslih.

Na drugom kraju spektra vidio sam sindrom osamdeseto- godinjaka, i mukaraca i ena. ini se da nema dobne granice, a zato bi je i bilo? Sve dok je osoba u stanju osjeati, podlona je poremeaju.

U kojoj je ivotnoj dobi on najei i moemo li ita nauiti iz tih statistika? U istraivanju provedenom 1982. godine, 177 pacijenata ispitivano je o svom trenutnom stanju nakon lije- enja TMS-a (rezultati istraivanja su na stranici 97). Nauili smo da 77 posto pacijenata spada u dobnu skupinu izmeu 30

i 60 godina, 9 posto ih je bilo u dvadesetim godinama, a samo etiri pacijenta bili su tinejderi (2 posto). Na drugom kraju spektra, samo 7 posto ljudi bilo je u ezdesetim godinama, a 4 posto u sedamdesetima.

Ove statistike vrlo snano ukazuju na to da su uzroci vei- ne bolova u leima osjeaji jer je razdoblje izmeu tridesetih i ezdesetih razdoblje koje bih nazvao godinama odgovornosti. Tada je ovjek pod najveim pritiskom da uspije, zarauje i napreduje, pa se u tom razdoblju logino dogaa i najvie sluajeva TMS-a. Nadalje, kada bi prvenstveni uzrok bolova u leima bile degenerativne promjene kraljenice (osteoartritis, degeneracije ili hernija diska, artroza faceta i spinalna stenoza, na primjer), te se statistike uope ne bi uklapale. U tom bi se sluaju postupno poveavao broj oboljelih od dvadesetih go- dina nadalje, s najvie oboljelih kod najstarijih pacijenata. Zasigurno, ovaj se dokaz temelji samo na pretpostavkama, ali je vrlo sugestivan.

Odgovor na pitanje Tko moe dobiti TMS? jest Bilo tko. Ali, on se zasigurno najee javlja u srednjoj ivotnoj do- bi, u godinama odgovornosti. Pogledajmo sada kako se TMS manifestira.

GDJE SE TMS MANIFESTIRA?

MlINO TKIVO

Tkivo na koje TMS primarno utjee jesu miii, pa se pro- blem izvorno zove miozitis (kao to smo spomenuli, myo jest mii), Jedini miii na tijelu podloni TMS-u jesu oni sa stranje strane vrata, du cijelih lea i stranjice, poznati zajedno kao posturalni miii. Tako ih zovemo jer omoguuju

m

ispravno dranje glave i trupa, te pomau djelotvorno korite- nje ruku.

Posturalni miii imaju vie polaganih ili crvenih mii- nih vlakana nego miii udova, to ih ini podobnijima za aktivnosti koje zahtijevaju izdrljivost. Je li to razlog to je TMS ogranien na ovu skupinu miia, ne znamo. Mogue je, jer miii o kojima se najee radi obavljaju najvanije poslove. To su miii stranjice, u anatomiji poznati kao glutealni mi- ii. Njihova je zadaa trup odrati uspravnim na nogama, spri- jeiti da pada prema naprijed ili na bilo koju stranu. Statistiki, donji dio lea i stranjica najee su ugroeni TMS-om.

Upravo iznad stranjice nalaze se slabinski miii, koji su esto pogoeni istodobno s miiima stranjice. Povremeno su te dvije miine skupine pogoene odvojeno. Ukratko, dvije treine pacijenata s TMS-om imat e najjae bolove u spome- nutom podruju.

Drugi po uestalosti jesu poremeaji miia vrata i rame- na. Bolovi se obino javljaju sa strane vrata i pri vrhu ramena, na gornjim dijelovima miia trapeziusa.

TMS je mogu bilo gdje drugdje na leima, izmeu rame- na i donjeg dijela lea, ali to se dogaa znatno rjee nego na dva spomenuta podruja.

Openito se pacijent tui na bolove u jednom od primarnih podruja, na primjer na lijevoj strani stranjice ili desnom ramenu, ali fiziko ispitivanje otkriva neto drugo, vrlo zani- mljivo i vano. Praktiki svaki pacijent s TMS-om osjea bol na opip miia u tri podruja: obje vanjske strane miia stranjice (ponekad i cijela stranjica), miii u slabinskom podruju i oba gornja dijela trapeziusa (ramena). Ovaj vrst i dosljedan obrazac vaan jejer podupire postavku da je sindrom bola na- stao u mozgu, a ne uslijed neke strukturalne abnormalnosti kraljenice ili zbog nesposobnosti miia.

lVANO TKIVO

Druga vrsta tkiva podlona ovom sindromu jest ivano tkivo, osobito periferni ivci. Najugroeniji ivci, kao to se moe oekivati, nalaze se u neposrednoj blizini miia koji najee obolijevaju.

ivac kuka (ischiadicus) smjeten je duboko u miiima stranjice (po jedan na svakoj strani); slabinski spinalni ivci su ispod slabinskih para-spinalnih miia; cervikalni spinalni ivci i brahijalni pleksus nalaze se ispod gornjih dijelova trapeziusa (ramena). Ti su ivci najee pogoeni TMS-om.

Zapravo, TMS vie izgleda kao regionalni proces, nego kao da je usmjeren na specifine strukture. Zato, kada pogodi od- reeno podruje, sva tkiva pate od nedostatka kisika to moe prouzroiti bolove miia i ivaca.

Zahvaenost miia i/ili ivca moe potaknuti razne vrste bolova, koji mogu biti otri, trajni, gorui, nalik oku ili ih mo- emo osjeati kao pritisak. Uz bol, ako je zahvaen ivac, osoba moe osjeati probadanje, trnce i/ili obamrlost, a ponekad i slabost u nogama ili rukama. U nekim sluajevima moe se izmjeriti slabost miia i dokumentirati elektromiografskom studijom (EMG). Abnormalnosti EMG-a esto su citiran dokaz da je ivac oteen zbog strukturalne kompresije, no promjene EMG-a kod TMS-a zapravo su uobiajene i esto otkrivaju ukljuenost mnogo vie ivaca nego to je to sluaj kod struktu- ralnih poremeaja.

Simptomi slabinskog spinalnog ivca i ivca kuka odraa- vaju se u nogama, jer se tamo prostiru ti ivci. Ukljuenost cervikalnog spinalnog ivca i brahijalnog pleksusa uzrokuje simptome u rukama i akama. Tradicionalne dijagnze pripi- suju bol u nogama herniji diska, a bol u rukama uklijetenom ivcu (vidjeti poglavlje 5).

TMS moe napasti bilo koji od ivaca vrata, ramena, lea i stranjice, ponekad proizvodei neobine obrasce bola. Jedan

od onih koji moe najvie zastraiti jest bol u grudima, jer se odmah pomilja na srce, a zapravo i jest vano uvijek ustanovi- ti je li s tim organom sve u redu. Jednom kad smo provjerili, trebamo imati na umu da spinalni ivci u gornjem dijelu lea moda pate od blage oskudice kisika zbog TMS-a i da to moe uzrokovati bol. Ti ivci opsluuju i prednji i stranji dio trupa, i otud potjee bol u grudima.

Zapamtite: Uvijek se savjetujte s lijenikom kako biste od- bacili ozbiljne poremeaje. Namjera ove knjige nije da bude vo- di za samodijagnozu. Njezina je svrha da opie kliniki entitet, TMS.

Da ivac izaziva TMS moemo pretpostaviti na temelju po- vijesti zdravstvenog stanja pacijenta, preko fizikalnog pregleda ili oboje. Bolovi uslijed iijasa mogu zahvatiti bilo koji dio noge osim prednjeg dijela bedara. Postoji znatna razlika u podruju zahvaenom TMS-om ovisno o tome na koliki je dio tijela ivca utjecao nedostatak kisika. Kako je ve reeno, osoba se moe takoer aliti na druge udne osjeaje i slabost.

Na fizikalnim pregledima ispituje se refleks tetiva i snaga miia da bismo odredili smeta li nedostatak kisika ivac u mjeri dostatnoj da to utjee na prijenos motorikih impulsa. Slino se rade osjetilni testovi (npr. sposobnost da se osjeti ubod pribadaom) da bismo odredili integritet osjetilnih vlakana ivca. Glavna prenost dokumentiranja osjetilnih ili motornih nedostataka jest mogunost da ih raspravimo s pacijentom i uvjerimo ga da su osjeaji slabosti i obamrlosti ili trnci prilino bezopasni.

Test podizanja ispruene noge uvijek se radi pri pregleclu pacijenta iako ga razliiti ispitivai rade iz razliitih razloga. U sluaju velikog bola u stranjici pacijent nee moi podignuti ispruenu nogu jako visoko, a i tada e bol biti nepodnoljiva. Ono to to u veini sluajeva ne znai jest da postoji hernija dis- ka koja pritie na ivac kuka, kako esto kau pacijentima.

Kada postoji sindrom u ramenu i ruci, rade se slini testovi za ruku i aku.

Ponekad psacijenti osjeaju bol na obje strane, to nije od osobite vanosti. Ljudi takoer esto izvjetavaju da uzjake bo- love u desnoj strani stranjice i nozi, imaju na primjer povre- mene bolove u vratu ili jednom od ramena. To nije neoe- kivano, jer TMS moe ukljuivati bilo koji ili sve posturalne miie.

TETIVE 1 LIGAMENTI

Nakon objavljivanja moje prve knjige, koja je opisivala TMS, postupno sam postajao svjestan da su razne tendonalgije (bolovi u tetivama i ligamentima) bile vjerojatno dio sindroma tenzijskog miozitisa. Naziv miozitis ubrzo je zastario jer je usta- novljen, mnogo prije negoli smo mogli smatrati da TMS zahva- a ivce, kao to je upravo opisano. Tada sam poeo shvaati da bi druga vrsta tkiva mogla sudjelovati u procesu, a kako je vri- jeme prolazilo taj se zakljuak vie nije mogao izbjei.

Ono to je prvo privuklo pozornost bili su izvjetaji lijee- nih pacijenata - uz nestanak bola u leima nestajali su i bolovi u tetivama (npr. teniski lakat). Kao to je dobro poznato, tenis- ki lakat je jedan od najuobiajenijih poremeaja koje nazivamo tendinitis. Openito se pretpostavlja da su ove bolne tetive vje- rojatno upaljene zbog pretjerane aktivnosti. Rutinska terapija propisuje protuupalni lijek i zahtijeva da se ogranii aktivnost.

Budui da sam bio svjestan kako ove bolne tetive mogu biti dio TMS-a, poeo sam govoriti pacijentima da njihov tendinitis takoer moe nestati ako o njemu budu razmiljali kao o bolo- vima u leima. Rezultati su bili ohrabrujui i s vremenom sam bio sve sigurniji u dijagnozu. Sada sam spreman rei da je ten- donalgija esto dio TMS-a i u nekim sluajevima njegova pri- marna manifestacija.

Postalo je oito da lakat nije najee mjesto tendonalgije. Prema mom iskustvu, tu ast ima koljeno. Neke od uobiajenih

dijagnoza bolova u koljenu su chondromalacia, nestabilna patela i ozljeda. Kako bilo, ispitivanje pokazuje da postoji osjetljivost jedne ili vie tetiva i ligamenata koji okruuju zglob koljena, te da bol obino nestaje zajedno s bolovima u leima.

Druga uobiajena mjesta su stopalo i gleanj, bilo da se radi o vrhu ili dnu stopala ili o Ahilovoj tetivi. Najee dija- gnoze za stopalo su neuroma, izrast kosti, plantarni fasciitis, ravno stopalo i ozljeda koja nastaje zbog pretjerane fizike ak- tivnosti.

Ramena su jo jedno bolno mjesto za TMS tendonalgiju - uobiajena strukturalna dijagnoza je bursitis ili poremeaj rotatora ake. Ponovno, tu je obino lako ustanoviti osjetljivost na dodir tetive u ramenu. Nerijetko su bolne i tetive runog zgloba. Mogue je da je ono to je poznato kao sindrom kar- palnog tunela takoer dio TMS-a, no to se ne moe utvrditi bez daljnjih promatranja i prouavanja.

Nedavno sam vidio pacijenticu koja je nakon manje ne- sree dobila bolove na novome mjestu. Rekla je da je boli kuk i da je rendgenska snimka pokazala da ima artritis zglobova kuka, i to vie na strani na kojoj osjea bol, te da joj je reeno da je to uzrok bola. U prolosti se pokazalo da postoje razlozi za sumnju u TMS, pa samje poslao na pregled. Redgenski sni- mak je, s obzirom na njezinu dob, pokazao slabu artritinu promjenu u zglobu. Imala je odlinu pokretljivost zgloba i nije je bolio pri noenju tereta niti pri pomicanju noge. Kad sam je zapitao gdje je upravo ona toka gdje je osjeala bol, dota- knula je malo podruje gdje se tetiva miia vee na kost, tono iznad zgloba kuka - ona je bila osjetljva na dodir. Rekao sam joj da mislim da ima TMS tendonalgiju i bolovi su nestali za nekoliko dana.

Tendonalgija kuka se najee pripisuje neemu to se zove trochanterni bursitis. Ta dijagnoza u ovom sluaju nije postavljena jer je mjesto bola bilo iznad trochantera, kotanog ispupenja koje moemo osjetiti na gornjem vanjskom dijelu kuka.

TMS se moe javljati na razliitim mjestima i pomie se, pogotovo ako radimo neto da bismo uklonili poremeaj. Paci- jenti esto izvjetavaju o bolovima na novome mjestu kako se stari povlae. To je stoga to mozak nije spreman odustati od ovog naina prikladnog da se skrene pozornost s plime osjea- ja. Tako je za pacijenta odista vano da zna koja su sve mjesta gdje se mogu pojaviti bolovi. Upozorim svoje pacijente da me nazovu kada se pojave novi bolovi, da bismo utvrdili jesu li oni dio TMS-a.

Na kraju zakljuimo, TMS ukljuuje tri vrste tkiva: mii, ivac i tetive-ligamente. Sada emo pokazati kako se TMS oituje.

TO PACIJENTI MISLE O UZROKU l POCETKU BOLA

Kad dou na prvi pregled, pacijenti se veinom ale da pate od dugotrajnih posljedica ozljede, degenerativnog procesa, uroene abnormalnosti ili nedostatka snage ili pokretljivosti svojih miia. ldeja da bolove uzrokuju povrede vjerojatno je najrairenija. Ovo se objanjenje esto povezuje s okolnostima pod kojima su se oni pojavili.

Prema istraivanju koje smo proveli prije nekoliko godina, 40% tipine skupine pacijenata izvijestilo je da su se bolovi pojavili pri nekoj fizikoj ozljedi. Za neke je to bila manja automobilska nesrea, npr. udarac odostraga. Uobiajeni su i padovi na led ili niz stube. Podizanje tekog predmeta ili na- prezanje sljedei je uzrok TMS-a; i, naravno, za svoje tegobe esto optuujemo tranje, tenis, golf ili koarku. Bolovi bi se javili nekoliko minuta, sati ili dana nakon dogaaja, to potie neka vana pitanja o njihovoj prirodi. Neke od nezgoda, kojima pacijenti sebi objanjavaju bol, su trivijalne, kao to je pokret da bi se podigla etkica za zube ili okretanje da bi se doseglo

neto iz kuhinjskog ormaria, ali bol koji se javio poslije, moe biti jednako muan kao i onaj koji je iskusio netko tko je poku- ao podignuti hladnjak.

Sjeam se mladia koji je sjedio u uredu za radnim stolom i pisao, te iznenada osjetio tako jak i trajan gr u kriima da su ga kui odvela bolnika kola. Slijedilo je 48 sati agonije - nije se mogao pomaknuti a da ne zapone novi val greva.

Kako takvi snani bolovi mogu zapoeti uslijed ovako razli- itih fizikih ozljeda? S obzirom na razliitu teinu tih ozljeda i veliku razliku u vremenu kada se bol javi nakon nesree, zakljuakje da fiziki dogaaj nije bio uzrok bolova nego je bio samo okida. Mnogi pacijeti oito ne trebaju okida: bolovi sami postupno dolaze ili ih ujutro probude. U gore spomenutom istraivanju 60% ljudi spada u ovu kategoriju.

Ideja da su fiziki dogaaji samo okidai potvrena je injenicom da, s obzirom na kasniju otrinu ili dugotrajnost napada, nije mogue razlikovati bolove koji su zapoeli postu- pno i one koji su zapoeli naglo. Sve ovo ima savrenog smisla kada se uzme u obzir priroda TMS-a. Unato uvjerenju da ozljeda postoji, pacijenti nisu ozlijeeni. Fizika pojava daje mozgu priliku da zapone napad TMS-a.

Postoji jo jedan razlog da se posumnja u utjecaj ozljede na ove napade bolova u leima. Jedan ocl najmonijih sustava koji se razvijao milijunima godina ivota na ovom planetu jest bioloki kapacitet za iscjeljenje, za obnavljanje. Nae je tijelo sklono vrlo brzo zacijeliti ako je ozlijeeno. ak i najvea kost u tijelu, bedrena kost, treba samo est tjedana da bi zacijelila. Tijekom tog procesa bol traje kratko. Nema logike u vjerova- nju da ozljeda od prije dva mjeseca moda jo uvijek uzroku- je bol, da ne spominjemo ozljedu ocl prije godinu-dvije ili prije deset godina. Usprkos reenom Ijudi su tako snano indoktri- nirani idejom trajne ozljede da je bezuvjetno prihvaaju.

Pacijenti kojima se bol javlja postupno, svi e ga od reda pripisati fizikim nezgodama koje su se zbile moda godinama

prije pojave TMS-a, npr. automobilska nesrea ili nesrea pri skijanju. U njihovu je umu bol fiziki, tj. strukturalan, pa mora biti posljedica ozljede. to se njih tie, tu rnora postojati fiziki uzrok.

Ova ideja jedna je od velikih zapreka na putu ozdravlje- nja. Mora biti razrijeena u pacijentovu umu ili e bol ostati. Postupno, pacijenti trebaju poeti razmatrati i psihiku stranu svega; i odista, jednom kada je postavljena dijagnoza TMS-a, pacijentima je zajedniko da se poinju prisjeati svojih psihikih stanja u situacijama kada bi se pojavio akutni napad, npr. novi posao, sklapanje braka, bolest u obitelji, financijska kriza itd. Ili e pacijent priznati da je uvijek bio ratnik; pretje- rano savjestan ili odgovoran, kompulzivan i perfekcionista. Ovo je poetak mudrosti, poetak procesa kojim se stvari stavljaju na pravo mjesto. U ovom sluaju, to je spoznaja da postoje fizi- ki poremeaji koji igraju psiholoku ulogu u biologiji ovje- ka. Ne biti svjestan te injenice znai osuiti se na trajne bolove i onesposobljenost.

ZNAAJKE NASTANKA POREMEAJA

AK U T N I N A PA D

Moda je najea i nesumnjivo najstranija manifestacija TMS-a akutni napad. Dolazi iz vedra neba i bolovi su esto stra- hoviti, kao to je opisano u sluaju mladog ovjeka. Najee su napadnuta kria, ukljuujui i slabinske miie, ili miie stranjice ili oboje. Svaki pokret donosi novi val uasnih bolova tako da stanje, najblae reeno - zabrinjava. Jasno je da su mi- ii u gru. Spazam je stanje krajnje napetosti (kontrakcije,

stisnutosti) miia, nenormalno stanje koje moe biti zastra- ujue bolno. Veina nas je iskusila gr u nozi ili stopalu, to je isto, osim to grenje prestaje im se zahvaeni mii istegne. Spazam TMS napada ne poputa. On moe zapoeti s bilo kojim pokretom.

Kao to je opisano u poglavlju o fiziologiji (vidjeti str. 75), vjerujem da nedostatak kisika potie spazam kao i druge bolo- ve karakteristine za TMS. Osim toga, i obianje gr noge naj- vjerojatnije prouzroen nedostatkom kisika, zbog ega se i javlja u krevetu kada je cirkulacija krvi usporena i kad je mo- gua privremeno smanjena razina kisika u miiima noge. Dotok krvi moe se brzo vratiti u normalu stezajajenTmiia. Kod TMS-a se smanjen dotok krvTnastavlja aktivnou auto- nomnih ivaca, a abnormalno stanje ne prestaje. Ljudi esto izvjetavaju da u trenutku kad poinje bol zauju vrstu buke: krckanje, kljoeanje ili iskakanje. Pacijenti esto kau: Otila su mi lea. Sigurni su da je neto puklo. Zapravo nita ne puca, ali e se pacijent zakleti da je postojala vrsta struktural- nog oteenja. Bukaje misterij. Moe biti siina buci koju stva- raju kiropraktiki zahvati na kraljenici, to je vrsta pucanja zglobova prstiju u zglobovima kraljenice. Jedno je jasno - buka ne upuuje ni na to tetno. Iako je akutni napad najei u donjem dijelu lea, moe se pojaviti bilo gdje u vratu, rame- nima, gornjem i donjem dijelu kraljenice. Kad god se javlja, to je najvei bol za koji u klinikoj medicini znam, to je ironi- no, jer je posve bezopasan.

Nije neuobiajeno da se tijekom jednog od ovih napada tijelo iskrivi. Moe se savid prema naprijed ili u stranu, ili pomalo i jedno i drugo. Toan razlog i mehanizam ove pojave nisu poznati. To je, naravno, vrlo uznemirujue, ali nema po- sebnog znaenja.

Ovi napadi traju razliito i nesumnjivo ostavljaju osobu u strahu i strepnji. Obino se misli da se dogodilo neto strano te da je vrlo vano biti oprezan, te ne raditi nita to e oteti- ti lea i izazvati drugi napad.

Ako je bol u donjem dijelu lea popraen bolom u nozi ili iijasom, briga i strahjo su vei, jer se javlja problem hernije diska i mogunost operacije. U nae doba, doba kojim domini- raju mediji malo je onih koji nisu uli za herniju diska, a ta ideja stvara veliku anksioznost koja stvara jo veu bol. Kada, u skladu s medicinskim pregledom, snimke pokau herniju, strah se pojaava. Ponekad se jave osjeaji obamrlosti i slabosti ili trnci u nozi ili stopalu, i to povezani s TMS-om, i oni, zbog pojaanog straha, uzrokuju produljena razdoblja bolova. Poslije emo pokazati da hernije diska rijetko uzrokuju bolove (vidjeti str. 110).

Ne moe se ba mnogo napraviti da bi se brzo prekinuo taj bolni napad. Ako je osoba dovoljno sretna da zna to se doga- a, tj. da se radi samo o miinom gru i da je sve struktural- no u redu, napadi e biti kratka vijeka. Ali, to je rijedak sluaj. Savjetujem svojim pacijetima da ostanu mirno leati u krevetu, da uzmu jako sredstvo protiv bolova i da se ne mue brigama o onom to se dogodilo. Nadalje, savjetujem im da nastavljaju provjeravati svoju sposobnost kretanja te da ne misle da e biti nepokretni danima ili tjednima. Kod onih koji uspiju prevla- dati vlastiti strah, napad e biti znatno krai .

POLAGAN POETAK. BOLOVA

U vie od polovice sluajeva TMS-a bol poinje postupno - nema dramatine faze. Ponekad nema fizike ozljede kojoj bi se mogao pripisati bol. Ima sluajeva kad poetak bolova prati fiziki dogaaj, i on traje satima, danima ili ak tjednima. To je esto nakon udarca odostraga, npr. u automobilskoj nesrei kada se glava zabaci unatrag. Ispitivanja i rendgenske snimke ne otkrivaju frakturu niti dislokaciju, ali bol se ponekad javi naknadno, esto u vratu ili ramenima, rjee u srednjem dijelu i donjem dijelu lea. Bol takoer moe nastati u ruci iii dlanu

i, kao iijas, stvara veliku tjeskobu. Katkad se bol prvo javi u vratu i ramenima i onda se pomie niz lea. Kod osobe koja zna da je to TMS, napad moe trajati razmjerno kratko. Ako su donesene neke strukturalne dijagnoze, unato tretmanu, simptomi mogu trajati mjesecima.

VRIJEME NASTAJANJA

Bilo da se radi o akutnom napada ili o sporom poetku, zato se bolovi javljaju ba u tom trenutku? Sjetite se da fizika ne- zgoda, bez obzira na to kako dramatina bila, jest okida. Od- govor, naravno, treba nai u neijem fizikom stanju. Katkad je razlog oit - financijska ili zdravstvena kriza ili neto to osoba smatra sretnim dogaajem, npr. vjenanje ili roenje djeteta. Moji su pacijenti bili profesionalni sportai iji su bolovi zapoeli tijekom nekog natjecanja, npr. tijekom teniskog mea. Prirodno, oni su pretpostavili da su se povrijedili. Kada su shvatili da imaju TMS, priznali su da su bili vrlo preplaeni zbog natjecanja.

Ne radi se samo o situaciji nego i o stupnju anksioznosti ili ljutnje koju ona donosi, a koja stvara fiziku reakciju. Vane su pritom stvorene i potisnute emocije, jer smo skloni potisnuti nelagodne, bolne i posramljujue emocije. Ti su potisnuti osje- aji podraaji za TMS i druge sline poremeaje. Anksioznost i ljutnja su dvije od onih neeljenih emocija kojih radije ne bismo bili svjesni, tako da ih um uva duboko u podsvijesti, ako je to mogue. Sve ovo je detaljno opisano u poglavlju o psiho- Jogiji poremeaja.

Zatim, postoje osobe koje kau: Kada je ovo poelo u mom ivotu nije se ba nita dogaalo. Ali, razgovori o brigama i nevoljama svakodnevnog ivota nedvojbeno jasno pokazuju da takve osobe sve vrijeme stvaraju tjeskobu. Mislim da one, potiskujui te emocije, postupno akumuliraju emocije koje

odbijaju osjetiti sve dok ne dosegnu prag - odnosno sve do trenutka kada se javljaju simptomi. Jednom kad ih na to upo- zorite, ti pacijenti lako priznaju da su perfekcionisti, veoma odgovorni ljudi, koji nesvjesno potiskuju osjeaje bijesa i anksioznosti koji su posljedica pritisaka svakodnevnog ivota.

ODGOENA POETNA REAKCIJA

Postoji jo jedan vrlo esto zanimljiv obrazac. To je sluaj kad pacijenti prolaze veoma stresno razdoblje koje moe trajati tjednima ili mjesecima, npr. bolest u obitelji ili financijska kriza. Oni su fiziki u redu dok problemi traju, ali tjedan, dva nakon to je sve zavreno imaju napad bolova u leima, s akut- nim ili polaganim poetkom. Iako su dorasli situaciji i rade sve to je potrebno da bi rijeili tekou, ini se da jednom kada situacija zavri, akumulirana tjeskoba prijeti da e ih prepla- viti, te tako zapoinje bol.

Drugo je gledite da oni nemaju vremena biti bolesni tije- kom krize - sva njihova emotivna energija odlazi na sueljava- nje s problemom.

Trea mogunost je da kriza ili stresna situacija osigurava- ju dovoljno emotivnog bola i odvlae nau usredotoenost tako da fiziki bolovi nisu nuni. ini se da sindrom bola djeluje tako da odvraa pozornost ocl potisnutih nepoeljnih emocija kao to su tjeskoba i strah. Kada u ivotu prolazimo kroz neku krizu, ona sadri vie nego dovoljno neugodnosti i nema potrebe za skretanjem pozornosti.

Bez obzira na psihologijsko objanjenje, ovo je uobiajen obrazac i vano je prepoznati ga tako da za bolove u leima ne optuujemo neko fiziko stanje.

SlNDROM VIKEND-ODMORA

Kada emo biti tjeskobni, najvie ovisi o strukturi nae linosti. Nije neobino da se ljudi ale na napad bolova gotovo uvijek kada su na praznicima, ili se ve postojei bolovi tijekom viken- da pogoraju. Za neke je razlog oit. Osjeaju tjeskobu zbog svoje tvrtke ili posla kada se udalje od njega. To je pomalo kao odgoena reakcija - dok su na poslu, mogue je da sagorije- vaju osjeaj tjeskobe, ali kada su udaljeni od njega i prividno se odmaraju, taj se osjeaj akumulira.

Kad se govori o oputanju, est je savjet Opusti se! Pri- tom se misli da je to mogue napraviti voljno. Postoje i brojne tehnike koje oputaju, a lijekovi, meditacija i tehnika biofeed- backa neke su od njih. Kako bilo, ako proces oputanja ne uspi- je smanjiti potisnutu tjeskobu i ljutnju, ljudi e razviti pojave kao to su TMS i glavobolje od napetosti, unato nastojanju da se opuste. Neki ljudi ne znaju kako zaboraviti svakodnevne brige i preusmjeriti zanimanje na neto ugodno. Sjeam se pacijentice koja je rekla da bi bolove uvijek dobila kada bi si natoila pie i sjela da se opusti.

Nedavno sam vidio mladog ovjeka koji je vrlo dobro obja- snio sindrom vikend-odmora. Govorio je o puno stresova tije- kom dugog razdoblja, ali nije osjeao nikakav bol u leima. A onda se na svom medenom mjesecu probudio od stranog sna popraen ozbiljnim grem u leima zbog kojeg su, kako on kae, moja lea potpuno otila. Naravno, moe se raditi o stresu i napornom radu mladoenje, ali on je bio izrazito sa- vjesna osoba i napad bolova pripisao sam njegovu poslu. Kad sam ga vidio nakon tri mjeseca jo je imao simptome, nedvoj- beno zato jer je MR pokazala herniju diska na donjem dijelu kraljenice, a takoer se razmiljalo o operaciji. (MR ili ma- gnetska rezonancija je napredna dijagnostika metoda pomou koje je mogue napraviti sliku mekih tjelesnih tkiva i odrediti postoje li pojave kao to su tumori ili hernija diska.)

Ukratko, proitao je moju knjigu o TMS-u, i mislei da je on tipian pacijent opisan u knjizi, doao je k meni. Pregled je uvjerljivo upuivao na TMS. Zapravo, pokazao je da njegovi simptomi ne mogu biti uzrokovani hernijom diska. Osjeao je slabost u dvije skupine miia noge, to se nije moglo objasni- ti hernijom diska. Samo bolan ivac kuka {ischiadicus), to je tipino za TMS, moe stvoriti ovakvu neuroloku sliku. U svakom sluaju, bilo mu je drago nauiti daje TMS temelj nje- govih problema s leima i brzo se oporavio.

Drugo objanjenje, koje ljudi esto teko priznaju sami sebi, jest da postoje veliki izvori tjeskobe i ljutnje u njihovu pri- vatnom ivotu, kao to su lo brak, problemi s djecom, briga za starije roditelje. Vidjeli smo brojne primjere takvih situacija: ene zarobljene u nepodnoljivo loim brakovima bez mogu- nosti da odu zbog emotivne i/ili financijske ovisnosti o svo- jim muevima; ljudi koji se osjeaju savreno struni u svome poslu, ali se ne mogu nositi s tekim suprunikom ili djetetom.

Sjeam se ene s kroninim bolovima koja je ivjela s bra- tom vrlo teke naravi. Unato psihoterapiji bolovi su se nastavi- li. Jednog dana mi je rekla da je napravila neto vrlo neobino: razljutila se na brata, vikala je na njega, pobjesnjela i izbacila ga iz kue. S tim je bol - nestao. Na alost, nije mogla ustrajati u svojoj odluci i bolovi su se vratili.

SlNDROM PRAZNIKA

esto se moe uti ili proitati kako praznici mogu biti stre- sni. Ono to bi trebalo biti vrijeme oputanja i zabave esto je nelagodno za neke Ijude. Bio sam zaprepaten injenicom da mnogi klijenti izvjetavaju o poetku napacla TMS-a prije, tijekom ili ubrzo nakon glavnih praznika i blagdana.

Razlog je oit: ti dani obino znae mnogo rada, pogoto- vo za ene koje preuzimaju odgovornost za organiziranje i

pripremu slavlja. I, naravno, drutvo zahtijeva da se to napravi s veseljem i uz osmijeh. ene obino uope nisu svjesne da go- milaju velike koliine nezadovoljstva, pa im poetak bolova dolazi kao potpuno iznenaenje.

PRIRODNA POVIJEST TMS-A

Koji su uobiajeni obrasci TMS-a? Sto se dogaa tijekom vre- mena ako nekoga ovaj poremeaj nastavi muiti?

LIVJ E T O V A NJ E

Da biste razumjeli ovo poglavlje, morate se upoznati s pojavom poznatom kao uvjetovanje. Moderniji naziv koji znai to isto jest programiranje. Sve se ivotinje, a i Ijudi, mogu kondicionirati. Pojava je poznata po pokusu o kojem izvjetava ruski fiziolog Pavlov, zasluan za otkrivanje uvjetovanja. Pokus pokazuje da ivotinje razvijaju asocijacije, koje mogu stvoriti automatske fizike reakcije, a koje se mogu reproducirati. U istraivanju bi Pavlov pozvonio na zvono svaki put kada bi hranio skupinu pasa. Nakon nekoliko ponavljanja ustanovio je da psi sline ako pozvoni, a pritom im i ne pokae hranu. Njihove fizike reak- cije uvjetovane su zvukom zvona.

Proces uvjetovanja ili programiranja ini se vrlo vaan dok se istrauje kada e osoba s TMS-om imati bolove. Na primjer, Ijudi s bolovima u donjem dijelu lea esto se ale da se oni javljaju pri sjedenju. Ova tako benigna aktivnost mistificirana je injenicom da uzrokuje bolove. Ali, uvjetovanje se javlja kada su dva dogaaja istodobna, pa je lako zamisliti da u nekom tre- nutku rane faze TMS-a osoba ima bolove dok sjedi. Mozak stvara veze izmeu sjedenja i prisutnosti boli i odreena je

osoba sada programirana da oekuje bo] kada sjedi. To je jedan od naina na koji se moe uspostaviti uvjetovani odgo- vor. Moraju postojati i drugi naini, kojih nisam svjestan, jer je sjedenje tako uobiajen problem za ljude s bolom u donjem dijelu kraljenice. Miljenje o automobilskim sjedalima je loe, tako da osoba oekuje bol im ue u auto.

esto su ljudi programirani na bol zbog onog to su uli ili im je rekao terapeut: Nikada se nemojte savijati u struku. To znai da e se bol sigurno javiti ako se budu naginjali, iako taj pokret dotad nikada nije uzrokovao bol. Netko je rekao da sjedenje pritie donji dio kraljenice - tako e, naravno, bolje- ti kada sjedite. Stajanje u mjestu, dizanje, noenje - sve je to loe za osobe s TMS-om i brzo e se stvoriti uvjetovan pacijen- tov obrazac.

Mnogi Ijudi govore da etnja ublaava ili sprjeava bolove, drugi kau da ih etnja vraa. Neki imaju jake bolove nou i ne mogu spavati. Jedan ovjek je teko radio cijeli dan esto diui teke terete i nikad nije osjetio probadanje. Svaku no bi se probudio oko 3:00 s jakim bolovima koji su trajali dok ne bi ustao iz kreveta. Oita uvjetovana reakcija.

Drugi izvjetavaju da spavaju dobro, ali bolovi ponu kada se probude i ustanu iz kreveta. Kod ovih pacijenata bol se obino pojaava s nastavkom dana.

Na temelju povijesti bolesti i fizikih pregleda svi ovi ljudi imaju TMS, ali su programirani vjerovati da pate od neeg drugog. Ono to snano podupire ideju da su ove reakcije uvje- tovane jest injenica da nestanu unutar nekoliko tjedana od trenutka kada pacijenti zaponu s mojim tretmanom. Da su te bolne reakcije strukturalno utemeljene, one ne bi nestale na- kon tretmana (koji se primarno sastoji od predavanja), a to se dogaa kod uspjeno lijeenih pacijenata. Uvjetovanje je pre- kinuto procesom edukacije.

Ne moe se pretjerano naglasiti vanost kondicioniranja u TMS-u, jer ono objanjava mnoge reakcije koje pacijenti ne

shvaaju. Ako netko kae: Mogu podii vrlo lagane stvari, ali sve tee od 2,5 kg uzrokovat e bolove. Taj se bol ne moe te- meljiti na strukturalnim osnovama. Ili sljedei primjer: ena koja se moe saviti i doirnuti dlanovima pod a da pritom ne osjea bol, rekla mi je da uvijek ima bolove kada obuva cipele. Mnogi od ovih uvjetovanih odgovora proizlaze iz straha koji se javi kad Ijude bole lea, pogotovo donji dio lea. Reeno im je i proitali su da su lea osjetljiva, ranjiva i da se lako ozlijede, pa ako pokuaju napraviti neto naporno kao to je dogiranje, plivanje ili usisavanje poda, poet e ih boljeti lea. Nauili su povezivati aktivnost s bolom - oni ga oekuju, pa se on i dogo- di. To je uvjetovanje.

Specifian stav tijela ili aktivnost koja izaziva bol - sami po sebi nisu vani. No, bitno je znati da je to uprogramirano kao dio TMS-a i stoga je od vee psiholoke vanosti nego od fizike.

UOBIAJENI OBRASCl TMS-A

Najei obrazac osoba s TMS-om ve je opisan - ponavljajui akutni napadi. Mogu trajati danima, tjednima ili ak mjeseci- ma, s time da najjai bol slabi nakon nekoliko dana. Takvi se pacijenti tradicionalno lijee odmorom u krevetu, uzimaju lijekove protiv bolova i protuupalne lijekove, bilo oralno, bilo injekcijom. Ako je pacijent u bolnici, esto se radi istezanje, iako je svrha imobilizirati pacijenta i ne razdvajati kosti kra- ljenice, budui da se to ne moe napraviti ako se ne koriste utezi. Obino ne dajem upute svojim pacijentima to da rade tijekom akutnog napada, jer je svrha ovog programa sprijeiti napade. No, povremeno me upita za savjet osoba koja ima akutni napad; kao to je ve navedeno prije u ovom poglavlju, uglavnom treba ekati da bol proe. Mogu propisati jak lijek protiv bolova, ali ne i protuupalno sredstvo, jer upale nema.

Na temelju iskustva s ovim napadima doao sam do iro- ninog zakljuka: Mnogim pacijentima bilo bi bolje da nikoga ne pitaju za savjet. Ipak, to nije mudro, jer se povremeno moe dogoditi neto fizioloki vano, pa je nuan lijeniki pregled. Pod pretpostavkom da nije prisutno nita odista ozbiljno, kao npr. tumor, uobiajena dijagnoza je neka abnormalnost struk- ture kraljenice. Zastraujua dijagnoza (degenerativna bolest diska, hernija diska, artritis, spinalna stenoza ili sindrom fa- ceta) plus kobna upozorenja o tome to e se dogoditi ako se pacijent ne odmara dovoljno u krevetu, uz upozorenja da vie ne smije dogirati ili koristiti usisava ili se kuglati ili igrati tenis, savrena su kombinacija za poveani i stalni bol.

Budui da je ljudski duh vie-manje nesavladiv i simptomi konano nestaju, osoba koja ne osjea bol ostaje trajno upla- ena, ne fiziki nego emotivno. Osim nekoliko hrabrih, veina ljudi s napadima TMS-a odustaju od napornih fizikih aktiv- nosti. Oni su osjetljiviji zbog iskustva i svega to ono samo po sebi pretpostavlja, te vide sebe, u veem ili manjem stupnju, kao trajno promijenjene. Boje se drugog napada, pa on napo- sljetku i doe. To moe biti est mjeseci ili godinu dana nakon prvog napada bolova, ali proroanstvo se ispunjava i zastrau- jui dogaaj se ponavlja. Kao i prije, napad se obino pripisu- je nekoj fizikoj nezgodi. Ovaj put to moe biti bol u nozi, ili bol u leima, te sada kirurg odluuje treba li herniju diska pronai MR ili CT pregledom. (CT ili kompjutorizirana tomo- grafija napredna je tehnika rendgenske snimke koja moe, kao i MR, dati podatke o mekim tkivima i o kosti.) Ovo jo poveava anksioznost tako da bol moe postati jo ozbiljnija.

Obrazac vraanja akutnih napada vrlo je uobiajen. Kako vrijeme prolazi napadi su ei, ozbiljniji i traju due. Sa sva- kim novim napadom strah se pojaava i sklonost ograniava- nju fizikih aktivnosti je sve vea. Neki pacijenti s vremenom postaju praktiki nesposobni.

Moje je da su fizika ogranienja i strah od fizike aktivno- sti najgora posljedica ovih bolnih sindroma. Uvijek prisutni,

iako bol moe doi i proi. Oni snano utjeu na sve aspekte ivota: rad, obitelj, slobodno vrijeme. Odista, znao sam paci- jente s TMS-om koji su bili nesposobniji u svakodnevnom ivotu negoli osobe paraliziranih nogu. Mnogi oduzeti ljudi sami odlaze na posao svaki dan, podiu obitelji i na svaki nain vode normalan ivot, osim to su u invalidskim kolicima. Ozbi- ljan TMS pacijent e zbog bolova moda trebati ostati u kreve- tu veinu dana. Napokon, veina e ljudi koja ima ponovne napade razviti kronini obrazac. Oni e imati bolove sve vrijeme, obino umjerene, ali ih pogoravaju razliitim kondicionira- nim aktivnostima ili razmiljanjem. Mogu lei na svoju lije- vu stranu, ali ne i na desnu; Nikad ne idem nigdje bez svog jastuka za sjedenje. Moj steznik (ili ovratnik) prijeko mi je potreban ako ne elim da me boli. Jedina stolica u kojoj mogu sjediti jest ona s tvrdim sjedalom i ravnim naslonom. Itd, itd.

Nekima bol postaje opsesija. Nije neuobiajeno uti ljude da govore kako je bol prvo ega su svjesni kada se ujutro pro- bude i kako je ujedno i posljednja stvar o kojoj razmiljaju kada idu na spavanje. Postaju opsjednuti njome.

Manifestacije TMS-a veoma su raznolike. Postoje osobe koje osjeaju slabe bolove sve vrijeme, s razliitim stupnjevima fizikog ograniavanja. Drugi imaju povremene akutne napa- de, ali ive normalnim ivotom, s malo ili bez ogranienja.

Ono to sam opisao uobiajeniji su znakovi TMS-a, te oni najbolniji, u donjem dijelu lea i nogama. Kako bilo, ozbiljni bolovi koji zalivaaju vrat, ramena i ruke, takoer mogu biti vrlo snani i jednako ograniavati fiziko kretanje. Evo tipinog primjera.

Mukarac srednje dobi patio je od napada bolova u vratu i ramenima, obamrlosti i trnaca u rukama tri godine prije negoli je potraio moju pomo. Dogaaj koji ga je doveo k meni poeo je osam mjeseci prije naeg susreta bolom u lijevoj ruci. Posjetio je dvojicu neurologa, proao mnotvo temeljnih i sloenih testova te mu je reeno daje bol rezultat problema

s diskom u vratu. Raspravljalo se da li bi odmah trebao ii na operaciju - upozorili su ga da bi mogao ostati paraliziran ako to ne napravi. Bez iznenaenja, bol se rairio iz ruke do vrata i lea; nije mogao skijati niti igrati tenis, baviti se sa svoja dva najdraa sporta. Bio je vrlo uplaen.

Moje ispitivanje je otkrilo da je imao TMS i da nema neu- rolokih abnormalnosti. Sreom, trei neurolog je zakljuio da nema strukturalne osnove za bolove tako da je mogao lako pri- hvatiti dijagnozu TMS-a. Proao je kroz program i nakon neko- liko tjedana bolovi su prestali, te je mogao nastaviti sa svojim uobiajenim sportskim aktivnostima. Bol se nije vratio.

Katkad je mjesto problema rame ili koljeno. Za svaku oso- bu koja nastoji biti fiziki aktivna, bolovi u koljenu mogu biti vrlo iscrpljujui. To mi se dogodilo i mogu svjedoiti da moe biti zastraujue, trajno i ograniavajue. Bilo koja od tetiva ili ligamenata u rukama ili nogama i bilo koji od miia i ivaca vrata, raraena, lea i stranjice moe biti zahvaen TMS-om.

Iako za svaki pojedini sluaj moramo identificirati koje su strukture ukljuene, to je najmanje vaan dio pregleda i razgo- vora. Svaki susret s pacijentom je izlet u ivot tog pacijenta. Kao prvo treba ustanoviti koji su dijelovi tijela zahvaeni, a zatim tu informaciju ostavimo sa strane, jer ne provodimo tretman izravno na miiima, ivcima i ligamentima. Treba pretraiti dio u emotivnom ivotu osobe koji je moda utjecao na stva- ranje simptoma.

Sjeam se imunog mukarca koji je imao dovoljno novaca da u svojim srednjim godinama prestane raditi i koji je ubrzo nakon toga osjetio bolove zbog kojih je doao k meni. Kako smo razgovarali, postalo je oito da je od trenutka povlaenja iz posla postao zaokupljen brojnim obiteljskim problemima, bilo je nekoliko smrtnih sluajeva, bio je zabrinut za kvalitetu posla koji je ostavio (unutar obitelji), i poeo se pitati o smislu ivota sada kada se povukao i prvi put je mislio o starenju i umiranju. Njegova zabrinutost za sve to, svjesna i nesvjesna, stvorila je do- voljno anksioznosti (i ljutnje) da ubrza TMS. Konvencionalna

medicina je pripisala njegove bolove starenju kraljenice i tret- man, naravno, nije uspio. Imao je TMS: njegovi problemi nisu bili u njegovoj kraljenici - bili su u njegovu ivotu.

Da zakljuim, TMS moe obuhvatiti posturalne miie, ivce koji su u tim miiima, razliite tetive i ligamente u rukama i nogama. U zahvaenim podrujima, pacijent ima bolove, moe osjead trnce i probadanje i/ili slabost. Postoje razliiti obrasci i lokacije simptoma, a ozljede se po svojoj ozbiljnosti razliku- ju - od posve blagih do ozljeda koje uzrokuju gotovo potpunu nesposobnost.

Napadi koji se vraaju, strah od njih i od fizike aktivnosti, te neuspjeh da se pronae uspjean tretman odlike su TMS-a.

Simptomi bola, ukoenost, trnci i slabost poruka su mozga koji sugerira da je neto fiziki krivo. Mnogim ljudima, tera- peutima i laicima, fiziki krivo znai ozljedu, slabost, nespo- sobnost i degeneraciju (jedan od poremeaja sam za sebe ili njihovu kombinaciju). Da proirim ovakav pogled na simp- tome, bol obino poinje u vezi s nekom fizikom aktivnou, to ivljom to boljom. Pacijent ne moe drugo do zakljuiti da je neto ozlijeeno ili je promijenilo mjesto. Otila su mi lea uobiajeni je opis dogaaja.

Ono to podupire ideju strukturalne nekompetencije snana je sklonost ljudi da strahuju od razliitih jednostavnih, obinih pojava kao to su sjedenje, stajanje u mjestu, savijanje i podizanje.

Razliite posljedice tih simptoma, strahova i promjena u ivotnom nainu i dnevnim aktivnostima, stvaraju osobu snano usmjerenu na tijelo. Kao to e se vidjeti u sljedeim poglavljima, to je svrha sindroma - odvratiti pozornost tako da se moe izbjei nepoeljna emocija. Ta se cijena ini visokom, ali unutarnji rad uma nije odista poznat, te moemo samo sumnjati u njegovu duboku odbojnost prema zastraujuim, bolnim osjeajima.

PSIHOLOGIJA TMS-A

Bolovi u vratu, ramenima i leima nisu mehaniki problemi koji se lijee mehanikim sredstvima. Oni imaju veze s ljudskim osjeajima, njihovim osobnostima i sudbinom. Ako je ovo isti- na, konvencionalno lijeenje ovih sindroma bola je medicinska parodija. Tradicionalna medicinska dijagnoza usredotouje se na stroj, tijelo, dok se stvaran problem odnosi na ono to tjera stroj da radi - na um. Odlika TMS-a jesu fiziki bolovi, i ta akutna nelagoda poinje psiholokom pojavom ee negoli strukturalnim abnormalnostima ili manjkavostima miia. Ovo je izrazito vana pojava; njezino djelovanje bit e pojanjeno na sljedeim stranicama. Ali, prvo nekoliko definicija da budemo sigurni da su nazivi jasni.

NAPETOST

Napetost je rije koja se iroko koristi i znai razliito razlii- tim ljudima. U mom radu i u ovoj knjizi poremeaj se zove

sindrom tenzijskog miozitisa. Rije napetost ovdje se odnosi na emocije koje su stvorene u nesvjesnom umu i koje, u veoj mjeri, tamo i ostaju. Ti su osjeaji nastali sloenim meudjelo- vanjem razliitih dijelova naeg uma te djelovanjem izmeu uma i vanjskog svijeta. Mnogi su neugodni, bolni ili posram- ljujui, na neki nain neprihvatljivi nama i/ili drutvu, tako da ih potiskujemo. Takvi su osjeaji anksioznost, Ijutnja i slabo samopotovanje (osjeaj inferiornosti). Ti su osjeaji potisnuti jer um ne eli da ih iskusimo, niti eli da ih vanjski svijet vidi. Vjerojatno bismo, ako moemo svjesno izabrati, veinom odlu- ili svladati loe osjeaje. No, ljudski je um graen tako da se oni odmah i automatski potiskuju - osoba nema izbora.

Da zakljuim, rije napetost ovdje e se odnositi na potisnu- te emocije koje nismo u stanju prihvatiti.

STRES

Rije stres esto se brka s napetou i ini se da simbolizira sve to je emotivno negativno. Volim je upotrijebiti kada govorim o bilo kojem initelju, utjecaju ili uvjetima koji provjeravaju pojedinca, ine ga napetim ili na bilo koji nain stvaraju priti- sak na njega. Moemo biti pod stresom fiziki ili emotivno. Izrazita vruina ili hladnoa uzroci su fizikog stresa; zahtje- van posao ili problemi u obitelji izazivaju emotivni stres. Stres koji je ukljuen u TMS vodi do potisnutih emotivnih reakcija.

Rad dr. Hansa Selyea skrenuo je pozornost na nain kako stres utjee na tijelo; njegovo istraivanje i zapisi su ploni i jedno su od glavnih dostignua medicine dvadesetog stoljea. Selye je bioloki stres definirao kao: nespecifian odgovor tijela na svaki nametnuti zahtjev.

Stres moe biti vanjski ili unutarnji. Vanjski stres odnosi se na posao, financijske probleme, bolest, promjenu posla ili doma, brigu za djecu i roditelje. Bilo koji unutarnji uzrok

stresa ini se vanijim u stvaranju napetosti. To su osobine neke linosti kao savjesnost, perfekcionizam, potreba da se bude izvrstan itd. Ljudi obino kau da imaju vrlo stresan posao i da su stoga napeti. Ali, da ne rade savjesno svoj posao, da ne nastoje uspjeti, postii neto i biti odlini, ne bi stvorili napetost.

Kuanica i majka, sa slinom osobnou, sebe izlae stresu na isti nain kao poslovna osoba, ali su njene brige usmjerene na obitelj. Ona se brine o svojoj djeci, svom muu, svojim rodi- teljima. Ona eli najbolje za svakoga i napravit e sve to je u njezinoj moi da to postigne. Takoer vam moe rei kako joj je vano da se svima svia, da se vrlo uznemiri osjeti li da netko njome nije zadovoljan. (Ova potreba za udovoljavanjem, nara- vno, nije ograniena na ene: onedavno u mojoj ordinaciji sredovjeni mukarci izraavaju identine osjeaje.)

Stres je, dakle, izvan onoga to bismo mogli nazvati unu- tarnja sr emotivne strukture i sastoji se od stresova i napetosti svakodnevnog ivota i, to je jo vanije, sklonost stresu ovisi o neijoj Iinosti. Stres vodi napetosti (potisnuti, neprihvatljivi osjeaji). Sada emo poblie prouiti linost.

SVJESTAN UM

Dio linosti kojeg ste svjesni obitava u svjesnom umu; to je podruje osvijetenih emocija. Osjeate se tuni, drago vam je, radosni ste, depresivni, ili znate da ste savjesni, marljivi, brine- te se, moda ste kompulzivac i perfekcionist. Moete shvatiti da se esto uzrujate ili ste svjesni svoje potrebe da se nametnete. Mukarac moe imati jake osjeaje muke superiornosti i biti ih svjestan, zapravo, biti ponosan na njih. Ove injenice sa- injavaju vae svjesno ja i vjerojatno odreuju ime se bavimo u ivotu i kako se ponaamo. Ali, je li to tako? esto vanjske karakteristike odraavaju unutarnje nagone kojih moemo biti

posve nesvjesni, tako da je vano obratiti pozornost na pod- svjesni um, to emo odmah i uiniti.

Mnogi ljudi s TMS-om znaju da posjeduju osobine savje- sne linosti. esto se sami sebi obraaju kao ljudima tipa A - nakon rada dr. Meyer Friedman i dr. Ray Roseman, koji su opisali tip osobe sklone bolestima koronarnih arterija u svojoj knjizi Type A Behaviour and Your Heart - Ponaanje tipa A i vae srce (New York: Alfred A. Knopf, 1974). Oni su opisali osobu koja se kree punom brzinom, beskrajno opsjednutu radom. Takva osoba moe tvrditi da radi osamnaest sati na dan i da se nikad ne osjea umorno.

Ovo nije osobina ovjeka s TMS-om. Usprkos napornom radu, postoji svijest o vlastitim granicama i pogotovo svijest o sebi kao osjeajnom biu. Imam dojam da pravi tip osobe A nije uope u dodiru sa svojim emocijama. Ta je osoba sklona poricati osjeaje, kao da su to znakovi slabosti. To je vana raz- lika izmeu pacijenta s TMS-om i osobe tipa A, a temelji se na opaanjima da TMS pacijenti rijetko u svojoj povijesti bolesti imaju oteene koronarne arterije ili se to dogaa poslije. Ne- koliko poznatih sluajeva moe se zanemariti u usporedbi s brojnim pacijentima koji su imali probleme sa elucem, koli- tis, peludnu groznicu, glavobolju od napetosti, migrenu, akne, koprivnjau ili mnoga druga stanja koja se odnose na napetost. ini se da su to ekvivalenti TMS-a i odraavaju niu razinu kompulzije nego kod osobe tipa A.

Osobine linosti kojih smo svjesni sarno su dio nae emodv- ne minke i mogu biti manje vane od onih koje su nesvjesne.

NESVJESTAN UM

Rije nesvjesno ima jo jednu neprikladnu upotrebu koja znai biti izvan dodira, toje sluaj u snu ili ako je oteen mozak. Kako bilo, nesvjesno je vrsto ukorijenjeno u psihologijsku

literaturu kao dio koji se odnosi na emotivnu aktivnost koje obino nismo svjesni, pa bismo trebali, u tom sluaju, koristi- ti tu rije kada govorimo o emocijama. Bilo bi nam vjerojatno ugodnije koristiti rije podsvjesno - zato emo nju upotrijebiti za pojave i situacije koje su ispod razine svjesnosti a ne odnose se na emocije.

Nesvjesno je podzemno, podruje skrivenog i tajnovitog te mjesto gdje mogu poivati sve vrste osjeaja, pri emu nisu svi logini ni divni, a neki su odista i zastraujui. Zahvaljuju- i snovima imamo ideju o pojavama koje nastanjuju nesvje- sno. Netko je rekao da svaku no kada idemo spavati, svi mi tiho i sigurno postanemo lui jer je to doba kada se ostaci djejeg, primitivnog, divljeg ponaanja koji su dio svaijeg emotivnog repertoara mogu pokazati bez nadzora budnog, svjesnog uma. Nesvjesno je spremite svih naih osjeaja, neovisno o njihovoj socijalnoj ili osobnoj prihvatljivosti. Znati za nesvjesno izrazito je vano, jer ono to ide tamo moe biti odgovorno za one osobine linosti koje vode nae ponaanje kada smo budni - porijeklo TMS-a i drugih slinih poreme- aja je u nesvjesnom.

Zanimljivo je da se velika veina emotivnih i mentalnih aktivnosti javlja ispod razine svjesnog. Ljudski um je poput sante leda - dio kojeg smo svjesni, na svjesni um vrlo je mali dio cjeline. U podsvjesnom umu se dogaaju svi sloeni pro- cesi koji nam omoguavaju da npr. proizvedemo pisani ili govorni jezik, da mislimo, rasuujemo, sjeamo se. Ukratko, da radimo veinu stvari koje nas ine ljudskim biima. Naa sposobnost da damo smisao stvarima koje vidimo, da prepo- znajemo Iica i niz drugih mentalnih aktivnosti koje uzimamo zdravo za gotovo, rezultat je modane aktivnosti koje nismo svjesni.

Vjerojatno se veina emotivnih reakcija javlja u nesvje- snom. Tako je s osjeajima koji ostaju tamo, te su oni ti koji su odgovorni za slijed dogaaja koji uzrokuje TMS. Ovo stanje poinje i zavrava u nesvjesnom.

Osira toga, treba napraviti razliku na koju je prije puno vre- mena upozorio Freud: postoje mentalni sadraji kojih nismo svjesni, ali koje uz trud moemo osvijestiti, kao to su pojave u naim sjeanjima (Freud je to mentalno podruje nazvao pred- svjesno), te pojave u nesvjesnom su nedostupne i ne moemo ih se dosjetiti. Mi jednostavno ne znamo da su one tamo.

Da bismo bolje razumjeli kako i zato TMS poinje, vano je promotriti neke od nesvjesnih emotivnih procesa.

SL A B O S A MO P O T O V A NJ E

Bio sam prilino iznenaen kad sam shvatio koliko je uobi- ajeno da ljudi duboko u sebi osjeaju inferiornost. Mora po- stojati kulturoki razlog za ono to se odraava u nainu na koji su nas tretirali kao jecu, pa tako i utjecali na na razvoj. Ovo je tema koja bi se trebala intenzivno prouavati i nedvojbeno e jednog dana biti tako. Osjeaji inferiornosti su duboki i skriveni, ali se otkrivaju kroz nae ponaanje. Openito, ljudi vole prikrivati loe osjeaje i to tako da se, ako se osjeamo slabi, ponaamo kao da smo jaki. Ovo je prije mnogo godina lijepo potvrdio sluaj samoprozvanog mao mukarca koji me posjetio zbog onesposobljavajuih bolova u leima. Osoblje je izvijestilo da se neprestano hvalio uspjehom u borbama ruku na ruku, u financijskim poslovima i sa enama. U mom uredu on je neutjeno plakao zbog nesposobnosti da se nosi sa bolom u leima. Emotivno, on je bio vrlo mali djeak koji se oajniki trudio dokazati sebi i svijetu koliko je vrst.

Vjerojatno je za veinu nas kompulzivna potreba da pro- emo dobro, uspijemo i postignemo odraz duboko ukorije- njenih osjeaja inferiornosti. Bez obzira na to odakle dolazi potreba za postizanjem ili potreba da budemo dorasli nekoj idealnoj ulozi, kao to je biti najbolji roditelj, student ili rad- nik, ona je vrlo uobiajena kod ljudi koji imaju TMS.

Tipian primjer je pacijent koji je kroz kompulzivan napo- ran rad gradio vrlo uspjean posao te postao patrijarh i dobroinitelj svojoj velikoj obitelji. On je uivao u toj ulozi, ali je osjeao duboku odgovornost. Stoga je itav ivot imao bolove u donjem dijelu kraljenice, koji nisu proli ni nakon lijeenja. Kad sam ga vidio, obrasci bola bili su duboko ukorijenjeni kao dio njegova svakodnevnog ivota. On je shvaao koncepciju bola stvorenu tenzijom, ali nije mogao promijeniti nain ivota. Osjeao je da je prestar da bi se ukljuio u psihoterapiju koja je esto potrebna takvim pacijentima. Korist koju je imao od tretmana prvenstveno je bila spoznaja da su njegova lea strukturalno u redu.

Drugi pacijent je bio mukarac dvadesetih godina koji je dobio prvo dijete neposredno prije nego to je otvorio novi ogranak obiteljskog posla. Usporedno izlaganje novim odgo- vornostima kod ovog vrlo savjesnog mladog ovjeka izazvalo je teke bolove u donjem dijelu kraljenice. im je postao svjestan da je izvor simptoma unutarnja tenzija, bol je nestao. Kao to emo vidjeti poslije, budnost je klju oporavka od TMS-a.

Ono to ova dva mukarca imaju zajedniko je velik smisao za ogovornost i snaan unutarnji poriv da se uspije u poslu i obiteljskom ivotu. Takve ljude ne treba nadzirati, oni su samomotivirani, samodisciplinirani, svoji najozbiljniji kritiari.

Ljudi koji dobijaju TMS esto su izrazito kompetitivni, usmjereni na uspjeh, i njegovo postizanje i obino su vrlo usavreni. U naoj kulturi uspjeh esto zahtijeva uinkovito na- tjecanje, a ti Ijudi to rade. Oni su naviknuli drati sebe pod pri- tiskom i esto osjeaju da nisu dovoljno napravili.

Ponekad se perfekcionizam oituje na neobine naine. Jedanput sam vidio mladog ovjeka koji je odrastao na farmi. Rekao je da, kada je proitao moju prvu knjigu, nije vidio na koji se nain taj perfekcionizam moe primijeniti na njega, dok nije shvatio da u vrijeme suenja sijena ima snanu kompulziju da bale sjena namjesti savreno.

Ako se u ovom trenutku mentalno ekate po glavi pita- jui se zato marljivost, savjesnost ili kompulzivnost i perfek- cionizam dovode do TMS-a, imate pravo. Jasno je da postoji odnos izmeu ovih osobina linosti i ovog sindroma bola, ali koji? Da bismo ovo razumjeli, trebamo razmisliti o tjeskobi i Ijutnji.

T.IESKOBA 1 LJUTNJA

Kako nisam strunjak za psihologiju ili psihijatriju, svjestan sam da moje koncepcije i objanjenja onoga to se dogaa kod ovog psihofiziolokog procesa mogu zvuati naivno profesio- nalcima u ovim podrujima. Kako bilo, ovo je knjiga za opu publiku i nedostatak argona i kompleksnih koncepata vjero- jatno e biti dobrodoao. Unato mom nedostatku iskustva u ovim podrujiina, ono to sam opazio o prirodi ovog sindroma bola i njegovih uzroka profesionalni psiholozi trebaju shvatiti ozbiljno. Raspravljamo ovdje o gotovo potpuno neistraenom teritoriju izmeu onoga to je isto mentalno-emotivno i onoga to je fiziko. Postoji snana i vana veza koju, naalost, suvre- mena medicinska znanost (osim nekoliko iznimki) nije voljna istraivati. Razlog za ovo oklijevanje komentira se u sedmom po- glavlju pod naslovom Um i tijelo. Moje iskustvo u dijagnostici tretmana TMS-a baca svjetlo na ono to se dogaa u tajnovitoj domeni gdje se povezuju emotivno i fiziko.

Ljutnja i tjeskoba navode se zajedno jer mislim da su po- vezane vrsto i da su to primarni potisnuti osjeaji u osnovi TMS-a i slinih poremeaja.

Od mojih prvih iskustava s TMS-om kod veine pacijena- ta oite su gore opisane osobine linosti. Oni koji su poricali da imaju ijednu od tih osobina naposljetku bi priznali mnogo emotivnih briga, ali i sklonost da ih poriu i umjesto razmi- ljanja izbace iz glave.

S ovakvim karakternim osobinama nije bilo teko ustano- viti daje tjeskoba odgovorna za TMS, jer e tjeskobna osoba sa strahom iekivati kako e bolest napredovati. Anksioznost je jedinstveno ljudska pojava, koja je vrsto povezana sa strahom, alije puno istananija, jer je ukorijenjena u sposobnost koju ivotinje ne posjeduju - sposobnost anticipacije. Anksioznost se pojavljuje kao odgovor na na doivljaj opasnosti i iogina je ukoliko taj doivljaj nije nelogian, toje esto sluaj. Anksi- ozna osoba sklona je predviati opasnost i kada je ima malo ili je uope nema. To je priroda ljudske ivotinje. Ukratko, osoba esto nije svjesna anksioznosti, jer se ona stvara u nesvjesnom iz osjeaja koji su uvelike nesvjesni i odravani u tom podruju pomou dobro poznatog mehanizma potiskivanja. Zbog neu- godne, sramne, esto bolne prirode odreenih osjeaja i tjeskobe koju oni izazivaju, postoji jaka potreba da ih se dri izvan svijesti, to je svrha represije. Kao to emo vidjeti, svrha TMS-a jest potpomagati taj proces potiskivanja.

NA RC I S O I D NO S T

Uloga slabog samopotovanja ve je opisana. Upravo uz taj duboko zakopan osjeaj nalazi se drugi, jednako vaan, narci- soidnost. Taj osjeaj podrazumijeva ljudsku sklonost da volimo sebe, to jest da budemo pretjerano usredotoeni na sebe. ini se da je evolucija kulture u SAD-u stvorila ljude koji su vie orijentirani na ja nego na mi. uo sam da mnogi jezici amerikih Indijanaca nemaju zamjenice ja i mi zbog snanog smisla za zajednicu i pripadanje neem veem nego to su oni sami. Suprotno tome, suvremeni stanovnici Sjeverne Amerike vjeruju u individualizam i jako potuju osobe koje uspijevaju same. Ali, s druge strane pojedinac moe postati pretjerano usredotoen na sebe i, ako nije motiviran uzvienim idealima, razvija sklonost pohlepi i prodrljivosti. okantno je i pouno

razmiljati o potovanim lanovima poslovne zajednice ili vlade ukljuene u kanjiva djela, no to manje iznenauje uzmemo Ii u obzir da je to logian nastavak dananjih nastojanja prema narcisoidnosti.

L I U T N J A

U nekoj mjeri, narcisoidnost postoji kod svih ljudi. Kad je snana, moe prouzroiti nevolje, jer ona znai da je osoba lako razdraljiva, te je esto frustriraju pojedinci koji ne zadovo- ljavaju njezinu potrebu ili to rade na lo nain. Rezultat je ljut- nja, a vrlo narcisoidne osobe mogu biti ljutite sve vrijeme, a da toga nisu svjesne. Jer, kao i tjeskobu, i ljutnju potiskujemo. Sve je to u nesvjesnom umu.

Evo prividnog paradoksa. S jedne strane imamo slabo samopotovanje, ali nas zatim naa narcisoidnost navodi da se emotivno ponaamo kao da smo monarsi na vlasti. To je pria o princu i prosjaku - radi se o jednoj te istoj osobi. Ovi dijame- tralno razliiti osjeaji su suprotne strane istog novia, iako nam se openito moe uiniti udno da postoje istovremeno.

Kako tipino za ljudski mozak. ini se da postoji skladite esto sukobljavajuih osjeaja i sklonosti, kojih smo potpuno nesvjesni.

Ljutiti smo zbog drugih razloga. Zapravo, bilo to to nas moe uiniti tjeskobnima (sve nesvjesno) takoer e nas vjero- jatno i ljutiti. Pokuavate napraviti dobar posao: nadate se da e ispasti dobro (anksioznost), ali ste takoer puni zamjeranja prema problemima s kojima se morate boriti, kao to su drugi ljudi i njihove potrebe.

Iako su anksioznost i ljutnja esto povezane s poslom, pri- vatni su odnosi vrlo esto izvor potisnutih emocija. Obiteljski ivot stvara niz problema koji zbog svoje osjetljivosti mogu osta- ti neprepoznati.

Jedna moja pacijentica bila je u kasnim etrdesetima, imala zatienu adolescenciju, rani brak, te se, kako je zahtijevala nje- zina kultura, posvetila iskljuivo domu i obitelji. Odlino je to obavljala jer je bila inteligentna, potpuna i suosjeajna ena. Ipak, dolo je vrijeme kada je poela zamjerati injenicu to joj kao djetetu nisu oputali da ide u kolu, te nije znala itati ni pisati, nije mogla voziti auto, a bila su joj uskraena i mnoga iskustva jer su njezinim ivotom vladale potrebe njezine obi- telji. Bila je potpuno nesvjesna ovog zamjeranja, pa je kao po- sljedicu razvila dugotrajni onesposobljavajui bol u leima, a podvrgnuta je i operaciji koja nije uspjela rijeiti njene pro- bleme. Kada su me upozorili na nju, imala je stalne bolove i gotovo nije mogla funkcionirati. Kroz program izobrazbe i psi- hoterapiju postala je svjesna svojih potisnutih osjeaja i bol je postupno nestao.

Proces izljeenja nije proao bez psihikih trauma, jer se sada suoila s neodobravanjem obitelji i prijatelja, te s vlastitim duboko ukorijenjenim stajalitima. Bila je u snanom sukobu i iskusila je emotivnu bol. No, to je stanje bilo primjereno i mnogo poeljnije od fizikog bola, ija je prije bila bespomo- na rtva.

Vaan izvor Ijutnje i zamjeranja kojih obino nismo svjesni proizlazi iz nae odgovornosti za bliske osobe, za roditelje, suprunike i djecu. Iako ih volimo, mogu nas optereivati na mnoge naine, a rezultat je potisnuta ljutnja. Kako moemo biti ljutiti na stare roditelje ili bebe?

Dobar primjer: Mukarac etrdesetih godina otiao je u posjet starijim roditeljima u drugom gradu. Pred kraj viken- da ponovno se javio bol u leima, prvi put otkako je uspjeno zavrio terapijski program za TMS prije godinu dana. Kada sam mu sugerirao kako to znai da ga neto podsvjesno titi, rekao je da je vikend bio ugodan. No, zatirn je otkrio da mu je majka onemoala, da je proveo veinu vremena zadovoljavajui njezine potrebe i da je bio zabrinut za oba roditelja. Da bi situacija bila gora, ivjeli su u prilino udaljenom kraju. No,

on je bio dobar ovjek, a njegovi roditelji nisu mogli prestati starjeti. Zato je njegova prirodna (unutarnja, nesvjesna, narci- soidnou potaknuta) uzrujanost (lutnja, zamjeranje) potpuno potisnuta i, zbog tazloga koje emo uskoro objasniti, time su ponovno potaknuti bolovi u leima.

Ili, spomenimo sluaj mladog oca ije prvoroeno dijete ne eli spavati. Ne samo da on gubi san, nego je i njegova su- pruga prilino vezana za djetetov vremenski raspored. On treba raditi u slobodno vrijeme, drutveni ivot im je ogranien i ono to je prije roenja djeteta bio ugi medeni mjesec sada je postao naporan posao. On je razvio bol u leimajer je lju- tit na dijete (smijeno) i ljutit na svoju suprugu jer ona ne moe vie zadovoljavati njegove emotivne i fizike potrebe kao to je to prije inila (apsurdno). Da bi sve bilo gore, on je po- stao honorarna dadilja i kuharica. No, nije svjestan nijednog od tih osjeaja - oni su zakopani duboko u njegovu nesvje- snom i da bi bili sigurni kako e tamo i ostati, za uzvrat on dobiva bol - TMS.

Mnogi psiholozi i lijenici drugaije bi objasnili kripac u kojem se nalazi mladi otac. Rekli bi da ga lea bole zbog po- dizanja djeteta i neispavanosti, da su bolovi vrlo loi jer time on pokuava izbjei svoj dio posla s bebom, a sada ima dobar izgovor. Naravno, kau oni, sve je to nesvjesno.

To je takozvana teorija sekundarne dobiti od kroninog bola. Njezin je nedostatak to pretpostavlja strukturalni razlog za bol, to je obino neodrivo (otac ovog djeteta igrao je nogomet u srednjoj koli i na fakultetu). Kao drugo, ta teorija daje previe vanosti osjeaju koji je malen ili nepostojei, a to je da osoba izvlai korist iz bola. Bihevioristiki psiholozi je ipak vole, jer je jednostavna i sve to treba napraviti jest nagra- diti ponaanje bez bola, a kazniti suprotno. Nema uvlaenja u neuredne nesvjesne osjeaje kao to su anksioznost i ljutnja. Prije dosta godina, prije nego to sam znao za TMS, iskuao sam ovaj pristup i otkrio da nije djelotvoran. Nije ni udo - bila je to pogrena dijagnoza.

Svi obiteljski odnosi obiluju emocijama. To je jedan od prvih imbenika koje treba uzeti u obzir kod napada TMS-a za koji se ini da je doao ni od kuda. Udrueni istinska briga i ljubav za lana obitelji, te unutarnja zlovolja zbog dunosti i odgovornosti koje su povezane s odnosima uzrokuju dubok sukob, a on sainjava TMS.

Evo klasine prie koja pojanjava prirodnu povijest TMS-a na zanimljiv nain. Pacijent je bio oenjen mukarac u dobi od trideset devet godina. Imao je obiteljsku tvrtku, koju je osno- vao njegov otac. Rekao je da je njegov otac jo aktivan u poslu, ali da od njega ima vie tete nego koristi. Priznao je sukob s ocem zbog toga i to da se osjea kriv. Sindrom bola je poeo prije dvije i pol godine, a nakon etiri mjeseca tog iskustva pro- itao je moju prvu knjigu. Uinila mu se glupom i nastavio je svoj put kroz medicinski sustav, sa eljom da se oslobodi bola. Rekao je da je posjetio mnoge lijenike, koji su iskuaii prakti- ki sve dostupne terapije, bez uspjeha. Nakon dvije godine jo je imao bolove, sve je vie postajao opsjednut njima i krajnje fiziki ogranien. Bojao se svake fizike aktivnosti i nije se mo- gao ak ni prignuti. U to je doba opet proitao knjigu i s nevje- ricom izvjestio: Imala je na mene potpuno drugaiji utjecaj. Rekao je da se vidio na svakoj stranici. Njegovo objanjenje bilo je da je trebao proi kroz sve testove i lijenike prije nego to je postao spreman priznati psihiki temelj bola.

Nepotrebno je rei, na programu je bio vrlo uspjean, pa je bol uskoro prestao. Tijekom konzultacija sam shvatio da je perceptivan i psihiki usklaen pa nisam mogao zamisliti kako je u poetku odbacivao dijagnozu. Bila mi je to pouka: jedna od nesretnih okolnosti u lijeenju TMS-a jest to e veina ljudi odbacivati moju ideju sve dok ne postanu oajniki eljni rjeenja.

Evo primjera koji dobro pokazuje ulogu obiteljske dina- mike u stvaranju simptoma. ena koja je prije dvije godine uspjeno prola tretman zbog bolova u donjem dijelu lea naz- vala me jedan dan i rekla da ima bolove u vratu, ramenima i

rukama, ali je sigurna da je ona povezana s psihikom situaci- jom u koju su ukljueni njezin suprug i pokerka tinejderske dobi. Ohrabrio sam je da nastavi bez formalnog tretmana, ali njena se obiteljska situacija nije rijeila i bol je postao izrazito snaan; osim toga, njena su ramena postala slabo pokretljiva, to je uobiajena posljedica TMS-a u vratu i ramenima. Zatim se jednog dana odluila izravno suoiti s problemom i suprot- staviti suprugu. Rezultat je bio iznenaujue lako rjeenje njiho- vog problema, a s time je nestala i bol. Nesumnjivo je potiskivala golemo zamjeranje i dok god je ono bilo tu, bol je ustrajala. Vie u govoriti o tome kako razrjeavamo takve situacije u poglavlju o tretmanu, ali ovaj sluaj jasno pokazuje odnos izmeu potisnute ljutnje i TMS-a.

Jedan od snanih izvora sukoba u nesvjesnom jest borba koja bjesni izmeu tih osjeaja i potreba nastalih iz gore opi- sanih narcisoidnih poticaja i drugog, vrlo stvarnog dijela uma koji se bavi onim to je prikladno, razumno i zrelo ili, to je ak jo zahtjevnije, onim to biste trebali raditi. Poznata psiho- analitiarka, spisateljica i uiteljica, Karen Horney opisuje ono to naziva tiranija trebalo bi, koja moe dominirati neijim ivotom. Pacijenti obino do najmanjih pojedinosti opiu kako ti poticaji u ponaanju upravljaju njihovim ivotima. Jedna ena mi je rekla, nakon to je poricala da je kompulzivna i per- fekcionistkinja, da dolazi iz obitelji koja se ponosi snagom karaktera i rigidnou; ukoena mije gornja usnica i slino. Bilo je jasno da su postojali drugi dijelovi njezine osobnosd, koji su bili njeniji i popustljiviji, pa je sukob u njezinom ne- svjesnom vjerojatno bio znatan.

Ponekad pritisak da se ponaamo na odreen nain moe doi i iz neije kulture. Sjeam se izrazito privlane ene iz jed- ne religiozne zajednice, koja je vjerovala u vrlo velike obitelji; estero ili osmero djece nije bilo neobino. Iako je priznavala da je njezin bol uzrokovan napetou, nije prestajao, i ena nije mogla razumjeti zato. Sugerirao sam da je moda zlovo- ljna zbog posla i odgovornosti za tako veliku obitelj. Dugo je

vremena to poricala, tvrdei da ne osjea tu zlovolju, ali bolovi su i dalje bili prisutni, i to ponekad vrlo jaki. Istaknuo sam da nee postati svjesna osjeaja jer su nesvjesni i potisnuti. Ustraj- nost, njezina i moja, isplatila se. Poela je primati navjetaje svoje duboko potisnute zlovolje, te je doivjela dramatino razrjeenje svojih simptoma.

to due radim s TMS-om to snaniji dojam na mene osta- vlja uloga Ijutnje. Svi smo nauili potiskivati je tako snano da smo u mnogim situacijama posve nesvjesni njezinog posto- janja. Zapravo, poeo sam se pitati je li ljutnja pravi temelj razvoja simptoma, a ne anksioznosti i je li mogue da je sama anksioznost reakcija na potisnutu ljutnju.

Sljedea pria je na mene ostavila dubok dojam. Mukarac u srenjim eterdesetima, izmeu ostalih tekoa ima povre- mene napade panike. Oni predstavljaju akutnu anksioznost. Nakon to sam ga pregledao i ustanovio da ima TMS raspra- vili smo psihologiju poremeaja i rekao sam mu da poinjem sumnjati da bi ljutnja mogla biti vanija od anksioznosti. Rekao je da mu se upravo dogodilo neto to potvruje tu pret- postavku. Strano se razljutio na nekoga i bio na rubu svae, kada je odluio da to ne bi bilo prikladno i da je to bolje pro- gutati. Za nekoliko trenutaka dobio je napad panike! Bio je vjerojatno vie nego Ijutit - bio je razjaren i potreba za potiski- vanjem tog osjeaja svjesno je i nesvjesno omoguila reakciju iz koje je proizaao napad panike. Kao to emo za trenutak vidjeti, ovo je tono situacija koja stvara TMS i druge fizike reakcije. Ali, razmotrimo prvo pojavu potiskivanja. Kako se javlja?

POTISK.1 VANJE

Sjeam se jedne majke, koja mi je ponosno rekla da je zau- stavila ispade mrzovolje svog petnaestomjesenog sinia.

Mudar obiteljski lijenik savjetovao je da polije dijete po licu ledenohladnom vodom kad god pone izvoditi scene. Funkcio- niralo je odlino - dijete nikada vie nije napravilo nid jednu scenu. U dobi od petnaest mjeseci nauilo je tehniku podski- vanja. Prograinirali su ga da potisne ljutnju jer je ona stvarala vrlo neugodne posljedice, pa je taj sumnjivi talent ponijelo sa sobom kroz ivot. Sada kada ga zatekne mnotvo frustrirajuih, uznemiravajuih, ponekad razbjenjujuih situacija koje se lju- dima svakog dana dogaaju, ovaj ovjek automatski internali- zira svoju prirodnu Ijutnju, a kada se ta Ijutnja skupi i izgradi, posljedica e biti TMS ili neka slina fizika reakcija.

Pria pokazuje jedan od izvora potrebe za potiskivanjem: bezazlen roditeljski utjecaj. To rnoe biti najei razlog za na- ueno potiskivanje. U namjeri da od svoje djece naprave dobre ljude, roditelji mogu nenamjerno potaknuti stanja koja donose psiholoke potekoe u buduem ivotu.

Kada razmislite o tome, mnogo je razloga zbog kojih poti- skujemo ljutnju, svi su logini i veinom svjesni. Svatko voli da ga vole i da se nekom svia; nitko ne voli neodobravanje, pa potiskujemo ponaanja koja nisu ljupka. Mrzimo to priznati, ali se nesvjesno bojimo osvete: kulturoloki zahtjevi obitelji i drutva stvaraju nam snanu motivaciju da ne pokazujemo ljutnju. To postaje duboko usaeno jer poinje ve u ranom djetinjstvu. Na nesvjesnoj razini shvaamo da je ljutnja esto neprikladna, da nas uznemiravaju situacije koje nas ne bi smjele Ijutiti, pa je zato potiskujemo. Instinktivno osjeamo da je ljutnja poniavajua, a to je moda jo i snanije, bojimo se gubitka kontrole kada smo ljuti - to je neto to je osobama sklonim TMS-u teko prihvatiti. Sve je to nesvjesno, pa smo zato nesvjesni i svoje potrebe da potiskujemo ljutnju. Umjesto toga moemo doivjeti fiziki simptom, TMS ili gastrointesti- nalni problem.

Ja to esto radim. Nauio sam da garavica znai da sam ljutit na neto i da to ne znam. Razmislim o tome to je moglo uzrokovati to stanje i kada pronaem odgovor, garavica nesta-

ne. Nevjerojatno je koliko je dobro ljutnja obino zakopana. Openito, za mene je to neto u vezi s im se uzrujavam, ali nemam ideju o tome koliko me to zapravo ljuti. Ponekad je to situacija koja nosi velik emotivni naboj, tako da dugo vreme- na ne mogu nai odgovor.

Nakon sedamnaestogodinjeg rada s TMS-om ini mi se jasno, barem u naoj kulturi, da svi stvaramo anksioznost i da, u svakoj sredini, ljudi potiskuju potencijalno problematine emocije. Ili drugaije reeno, psiholoki uvjeti koji vode do psihofiziolokih reakcija kao to su TMS, irevi na elucu i kolitis su univerzalni, samo im je stupanj promjenjiv. Osobe s jae izraenim simptomima nazivamo neurotinima, dok smo zapravo svi mi vie ili manje neurotini, to taj pojam ini besmislenim.

Shvaanja represije i nesvjesnog vrsto su povezane. Prvi ih je na zdravu znanstvenu osnovu postavio Freud. Postoji divna metafora o nesvjesnom u odlinoj Freudovoj biografiji koju je napisao Pater Gay: Freud: A Life for Our Time (Freud: iivot za naa vremena), New York, Norton, 1988. Na 128. stra- nici autor kae: Radije, nesvjesno izrazito nalikuje veoma si- gurnom zatvoru s nesocijalnim zatvorenicima, koji godinama venu ili nedavno pridolim zatvorenicima, prema kojima se strogo ponaaju i dobro ih uvaju, ali ih jedva dre pod kon- trolom - oni zauvijek pokuavaju pobjei. (Tekst u kurzivu dodan.)

Emocije opisane u ovom poglavlju jesu antisocijalni zatvo- renici nesvjesnog. ini se da imamo ugraen mehanizam da zaobiemo neugodne osjeaje, to je razlog za represiju. Ali, ini se da postoji jednako snana sila u umu, koja nastoji nae osjeaje dovesti u podruje svjesnog (koji neprestano poku- avaju pobjei) te da je to razlog za osnaivanje onoga to psi- hoanalitiari nazivaju obrana.

Nedavno sam vidio enu koja mi je ispriala vrlo zanim- ljivu priu. Nakon to sam je pregledao i rekao da ima TMS, te to to znai, rekla je da je bol zapoeo kad je stariju sestru

o svom troku pozvala na put u Europu. Poela se brinuti o tome hoe li se sestra dobro provesti, osjeala je da je to nje- zina odgovornost, a zatim se razljutila i ozlovoljila to se mora tako osjeati. Nadalje je izvijestila da je poela sanjati svoju majku i sestru i sjeati se svojih tinejderskih otpora prema njima, to se temeljilo na osjeajima (nesumnjivo neopravda- nim) da su se udruile protiv nje - da bude dobra, te da je bila iskljuena iz njihova bliskog odnosa. Sve je to pojaano injenicom to je osjeala da ih je njezin otac, s kojim je bila jako bliska, ostavio - umro je kad je imala jedanaest godina.

Ovo je jedna od situacija koje inae stvaraju TMS: anksi- oznost, Ijutnja, zlovolja, s korijenima iz djetinjstva. Mislio sam da je postupila na izniman nain to mi je iznijela tako vanu psiholoku grau na samo jedan moj poticaj.

Zanemarene injenice da je vie od 80 posto Amerikanaca osjetilo opisane sindrome bola i da nji