15

eljko KaraulaPoslijediplomski studij povijestiFilozofski fakultet - Zagreb

Struni lanak UDK: 94(497.5 Bjelovar)1888

Bjelovarska afera 1888. pozadina (jugo)slavenske ideje i ujedinjenje crkava

SaetakU radu je autor obradio politiku pozadinu bjelovarske afere 1888. godine u svjet-lu stranakog tiska i arhivske grae. Rad pokuava objasniti zato je Strossmayerov telegram u Kijev u povodu 900. godinjice pokrtavanja Rusa izazvao estoke rea-kcije vrhova Habsburke monarhije, te maarske i beke tampe, kao i koliko je Strossmayerova kulturoloka koncepcija slavenstva i njegova vizija ujedinjenja crkava smetala bekom dvoru i koje su bile njene implikacije na dualistiki koncept monarhi-je koji se tada nalazio u periodu relativnog uvrenja.

Kljune rijei: J. J. Strossmayer, unija crkava, ideja slavenstva, bjelovarska afera, kijevski telegram, novine Obzor

Uvod

Literatura o akovakom biskupu J. J. Strossmayeru i njegovom pedesetogodinjem politikom i kulturnom djelovanju u Hrvatskoj i Europi danas prelazi vie od 3000 bibliografskih jedinica.1 Ipak, strunog monografskog izdanja o djelovanju biskupa Strossmayera u hrvatskom drutvu hrvatska historiografija jo nije dala. Mnogi dije-lovi ogromne korespondencije biskupa Strossmayera jo su i danas slabo istraeni.2

1 Glavne popise literature i izvora o J. J. Strossmayeru i njegovom politikom djelovanju nalazimo u ovim knjigama: Vladimir Koak: Josip J. Strossmayer Franjo Raki. Politiki spisi. Rasprave, lanci, govori, memorandumi. Zagreb, 1971., 318-323, Vladimir Koak, Josip J. Strossmayer, politiar i mecena, Osijek, 1990., 257-290, Mirjana Gross Agneza Szabo, Prema hrvatskom graanskom drutvu, Zagreb, 1992., Vera Ciliga, Slom politike Narodne stranke (1865-1880), Matica hrvatska, Zagreb, 1970., Jaroslav idak, Hrvatsko pitanje u Habsburkoj monarhiji, Historijski pregled, 2-3, Zagreb, 1965. Ovome treba dodati novija izdanja: William Brooks Tomljanovich, Biskup Josip Juraj Strossmayer: Nacionalizam i moderni katolicizam u Hrvatskoj, Dom i svijet, Zagreb, 2001.; Zbornik radova o Josipu Jurju Strossmayeru, HAZU, Zagreb,1997., Nika Stani, Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeu, Zagreb, 2002., Korespondencija Strossmayer-Vannutelli (1881.-1887.), Monumenta Vaticana Croatica, Zagreb, 1999.

2 Najiscrpniji pregled Strossmayerove ostavine dao je u tri nastavka Vladimir Koak, Strossmayerova ostavtina u Arhivu JAZU, Historijski zbornik XI-XII, 1958-1959, 351-375., Historijski zbornik XIII,

PUN9.indd 15 1.6.2007 13:34:19

Povijest u nastavi

16

Svojim politikim i kulturnim djelovanjem koje prelazi pola stoljea, te svojim zna-enjem za tadanje hrvatsko drutvo, linost i djelovanje J. J. Strossmayera zahtije-valo bi dugotrajna, viegodinja istraivanja. Ovaj rad se prvenstveno orijentirao na zadatak da prikae politiku pozadinu bjelovarske afere, tj. politikog (verbalnog) sukoba biskupa Strossmayera s austrijskim carem Franjom Josipom I u Bjelovaru 1888. godine povodom Strossmayerova slanja brzojava u Kijev, u povodu 900-te godine pokrtavanja Rusa i Strossmayerove ideje slavenstva i ujedinjenja Pravoslavne i Katolike crkve, to se kosilo s politikom stvarnou tadanje dualistike Austro-Ugarske. O reakcijama u europskom novinstvu o bjelovarskoj aferi 1888. pisao je Franko Miroevi.3 Jedini donekle cjelovitiji prikaz te afere 1888. godine i reakcije na nju dao je Kosta Milutinovi u svom djelu Strossmayer i jugoslavensko pitanje,4 gdje veinom prikazuje reagiranja europskog, a posebno bekog i petanskog tiska na taj dogaaj, dok je Ivan Oak napisao kratak pregled veza koje je J. J. Strossmayer odr-avao s linostima iz ruskog politikog i kulturnog ivota, ime se prua jasnija slika same afere.5 Mirjana Gross je u svojoj knjizi o Franju Rakom posvetila dio i bje-lovarskoj aferi preteno koristei izvore iz poznate iieve Korespondencije Raki-Strossmayer i reagiranja iz narodnjakog lista Obzor koji je branio Strossmayera.6 Antun eatka u svom djelu Vienje crkve u J. J. Strosmayera razmatra religiozno djelovanje biskupa Strosmayera i njegove politike implikacije.7

Cijeli svoj ivot Josip J. Strossmayer posvetio je trima idejama: borbi za izgradnju hrvatske politike dravne neovisnosti koja je bila guena pod dualizmom Austro-Ugarske Monarhije, preusmjeravanje Katolike crkve na put unije crkava, odnosno pomirenje s Pravoslavnom crkvom, u prvom redu s pravoslavnim slavenskim naro-dima, to je nalazio u katolikom univerzalizmu, te jugoslavenskoj ideji. Sve ove tri ideje u njegovu se djelovanju isprepliu i meusobno odreuju, te se zapravo njegov koncept (jugo)slavenstva vrsto vezuje za njegove ideje na konfesionalnom planu, sje-dinjenja istone i zapadne crkve, to sve ima svoje politike konotacije u vidu stvaranja jedne pravednije, federalistike Austrije do uspostavljanja junoslavenskog jedinstva.

Ideja slavenskog jedinstva uspostavljena putem kulture i prosvjete trebala je biti put prema punoj emancipaciji junoslavenskih naroda, ne samo u Habsburkoj monarhiji. Potporu za svoje ciljeve biskup Strossmayer dobivao je u brojnim vezama i odnosima s reprezentativnim predstavnicima slavenstva u Austro-Ugarskoj, ali i sa Slavenima izvan Monarhije, posebno Rusima. Svojoj koncepciji (jugo)slavenstva Strossmayer je ostao vjeran do kraja ivota, iako je zbog nje doivljavao teke napade, posebno sa srpske strane, a i posvemanje nerazumijevanje vatikanske diplomacije i vlastite sredine.

1960., 263-275., Historijski zbornik, XIV, 1961., 329-352 Zagreb. Od oko 15.000 dokumenata, kores-pondencija zaprima 4/5 Strossmayerove ostavtine.

3 Franko Miroevi, Sukobi J. J Strosmayera s carem Franjom Josipom, Nastava povijesti, 3-4., 1980., Zagreb, 218-229

4 Kosta Milutinovi, trosmajer i jugoslavensko pitanje, Novi Sad, 1976.5 Ivan Oak, Hrvatsko-ruske veze, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1993., 67-84.6 Mirjana Gross, Vijek i djelovanje Franje Rakog, Novi Liber, Zagreb 2004.7 Antun eatka, Vienje crkve u J. J. Strosmayera (1815-1905), akovo, 2001.

PUN9.indd 16 1.6.2007 13:34:19

17

eljko Karaula: Bjelovarska afera 1888.

I.

J. J. Strossmayer se poslije neuspjeha Narodne stranke u reviziji Hrvatsko-ugarske nagodbe formalno povukao s politike scene Trojedne kraljevine, posvetivi se kul-turno-prosvjetnim aktivnostima. Ipak, njegov interes za politiku ostao je jo vrlo jak. Osobito je ivnuo za vrijeme Velike istone krize, koja je poela ustankom u Bosni i Hercegovini 1875. godine. Poslije okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine, kada su sruene njegove junoslavenske koncepcije, Strossmayer zapada u odreenu melan-koliju, iz koje jedini izlaz vidi u radu na vjersko-crkvenom planu kojem se posebno posvetio 80-ih godina. Upravo e ta aktivnost vratiti J. J. Strossmayera na velika vrata na politiku scenu tadanje Austro-Ugarske kroz bjelovarsku aferu, kroz koju e se pokazati otpor prema politikom mrtvilu koje tada vlada u Hrvatskoj, koja ste-nje pod vrstom palicom bana Karla Khuena-Hdervrya.

Krajem srpnja 1888. godine irom Rusije se proslavljala 900-godinjica pokr-tavanja Rusa koje je proveo kijevski veliki knez Vladimir Svajtoslavi. Glavna se proslava odrala u Kijevu. Sa svih strana su stizali pozdravni telegrami, a osobito od strane predstavnika pravoslavnih slavenskih naroda i zemalja. Nekoliko dana prije Franjo Raki je u svom pismu podsjetio Strossmayera da ne zaboravi 27. o. mj. brzojaviti u Kijev svoju radost na svetkovanje 900-godinjice pokrtenja ruskog naroda. Brzojavku na francuskom jeziku uputite na odbor za sveanost, ili na rek-tora univerziteta Sv. Vladimira.8 Nekoliko dana kasnije Strossmayer javlja Rakom: Brzojavit u u Kijev, ali mislim na naem jeziku. Oni tamo na jezik dobro razumiju.9 Upravo taj brzojav koji je Strossmayer poslao 27. srpnja 1888. u Kijev rektoru sveuilita Sv. Vladimir postao je meunarodna senzacija. Brzojav glasi:

Slavnomu rektoru Universiteta Sv. Vladimira, Kijev, Rusija. ast mi je najsrdanijim veseljem pridruiti se Vaoj sadanjoj sveanosti. Batina Sv. Vladimira, vjera sveta, uskrs je i ivot, svijetlo je i slava bila i jest velikomu ruskom narodu. Bog blagoslovio Rusiju i dao joj, da ivom vjerom, uzoritim ivotom, viom pomou i kranskim heroizmom, pored svih svojih ostalih zadaa, i onu veliajnu svesvjetsku zadau, koju je Promisao boija opredjeli, sretno, spasonosno i slavodobitno ispuni. Ovo su naji-skrenije elje srca mog. Molim, budite tumaem ovih uvstava pri ostaloj brai, koju prijateljski pozdravljam i oinski blagosivljem. Strossmayer, biskup. 10

Strossmayer je bio svjestan da e njegov brzojav izazvati negativne reakcije u nekim krugovima, te to odmah saopava Rakom: Ljutit e se na to i u Zagrebu i u Peti i u Beu, a moebit i kratkoumnici i kratkovici i u Rimu, ali je zabadava.11 Ipak, takvu estinu napada koja se obruila na njega nije predvidio. Jedina sredina koja je s oduevljenjem primila njegov brzojav bila je Rusija, u kojoj je Strossmayer do tada

8 Ferdo ii, Korespondencija RakiStrossmayer, knjiga IV, JAZU, 22. srpanj 1888., pismo 1022., str. 3.9 Isto, 25. srpanj 1888., pismo 1023., str. 4.10 Isto, 27. srpnja 1888., pismo 1024., str. 5.11 Isto

PUN9.indd 17 1.6.2007 13:34:19

Povijest u nastavi

18

bio na prilino negativnom glasu. Kako prenosi naprednjaki Obzor iz ruskog tiska, odanost slavenskoj misli potovanog biskupa oituje se u neprekinutoj postojanoj i po energiji uzornoj djelatnosti koja toliko dugo vrijea maarske i njemake oi [] jer su ga pogreno pribrajali meu antagoniste Rusije i pogreno stvarali logiki zakljuak, da sva djela dobroga slavenskog pastira, budui osnovana na neprijatelj-stvu k pravoslavlju i Rusiji, jest zgrada graena na pijesku.12 Poznati ruski slavist i etnograf Vladimir Ivanovi Lamanski govori o Strossmayeru kao slavenskom rodo-ljubu, te se zalae da Rusija sa ljudima njegova kova mora nai zajedniki jezik.13 Odmah po povratku u akovo s odmora, Strossmayera je doekao brzojav kardinala Rampolle, u kojemu ga obavjetava da je njegov brzojav upuen u Kijev vrlo neu-godno dirnuo Svetog Oca i to zato jer brzojav canterburkog biskupa napominje uniju, doim u mom brzojavu o tome nema spomena.14 U istom pismu, poto je ve dobio pozivnicu da doe u Bjelovar na doek cara, Strossmayer pie Rakom o bojazni koja ga hvata: to se tie Bjelovara, iskreno Vam velim, da sam u nekakvoj smetnji. Ako doem, moe mi se kakva oevidna nezgoda dogoditi, to ne bi rad; a ne doem li, i ovako je nezgoda.15 etiri dana kasnije opet u pismu Rakom potvruje svoj dolazak u Bjelovar, ali se boji da mi se kakva neuljudnost ne desi. Ja sam na sve pripravan i posve miran.16 Raki mu odgovara da ponaanje vladara u Belovaru nasprama Vaoj osobi bit e mjerilom visoke politike u monarhiji.17

Austro-ugarska vojska odravala je na podruju Bjelovara i Daruvara, podno jugoistonih padina Bilogore 13. i 14. rujna 1888. godine jesenske vojne manevre. Vojnim manevrima je u pravilu bio nazoan car s najviim dravnim linostima i njihovim gostima (austrijski prijestolonasljednik Rudolf, engleski prijestolonasljednik princ od Walesa, ugarski ministar Bela Orezy, hrvatski ban grof Dragutin Khuen-Hdervry). Car je u Bjelovar doputovao koijom s krievakog kolodvora 12. rujna 1888. godine, te odsjeo u stanu bjelovarskog velikog upana Bude pl. Budisavljevia Priedorskog.18 Nakon kratkog odmora Franjo Josip I poeo je u gradskoj vijenici pri-mati deputacije, meu kojima su se nalazili predstavnici visokog hrvatskog plemstva, kraljevske zemaljske vlade i veliki upani. Meu predstavnicima sveenstva koje je predvodio zagrebaki nadbiskup kardinal Josip Mihalovi nalazio se i biskup bosanski i srijemski Josip Juraj Strossmayer. Kada je na red dola crkvena deputacija na elu s nadbiskupom Mihaloviem, uslijedili su meusobni pozdravi, pri emu je nadbiskup izrazio caru duboko poitanje i vjernost.19

12 Obzor, 21.VIII.1888. str. 1.13 Kosta Milutinovi, Strossmayer i jugoslavensko pitanje, n. dj., str. 184.14 Ferdo ii, Korespondencija, n. dj., 20. VIII 1888., pismo 1026., str. 6.15 Isto, str. 7.16 Isto, str. 8.17 Isto, str. 9.18 Obzor, br. 209, 12. rujan 1888.19 Mladen Medar, Bjelovarska afera 1888. godine u svjetlu lokalnih izvora, Bjelovarski zbornik 4-5,1994.,

str. 35.

PUN9.indd 18 1.6.2007 13:34:19

19

eljko Karaula: Bjelovarska afera 1888.

Nakon to je kratko porazgovarao s nadbiskupom Mihaloviem, car je priao biskupu Strossmayeru i s njim zapoeo razgovor na njemakom jeziku, koji e ubrzo, poto je voen povienim tonom, poprimiti razmjere afere. Svjedoanstvo o tom raz-govoru ostavio je sm Strossmayer u svom pismu Rakom napisanom u Krievcima 13. rujna 1888. godine. Razgovor je po Strossmayeru tekao ovako:

Car i kralj meni: Vi ste opet neto uradili, na osnovu ega moram da mislim da ste Vi zaista bili bolesni kada ste to uradili. Vi ste morali biti bolesni kada ste Va brzojav poslali u Kijev.Ja: Ne, Velianstvo, ja sam brzojav poslao u Kijev pri najpunijoj svijesti, moja je savjest ista i potpuno mirna.Car: Ne, ja zaista vjerujem. Vi ste morali biti bolesni.Ja: Ja ponavljam, Velianstvo, moja je savjest potpuno mirna, i ja sam se ve zbog toga izjasnio Svetom Ocu. I kad bi mi se dopustilo da sa Vaim Velianstvom mirno o tome govorim, nadam se da bi mi uspjelo da potpuno umirim Vae Velianstvo.Car i kralj: Djelo Kijevskog skupa je bilo djelo najgorih revolucionara, tamo se naao na okupu pravi izbor revolucionarnih elemenata. Tu je bilo konspirirano protiv katolike crkve i protiv pape. Sve je to bila jedna opozicija (ili demonstracija) protiv ruske i austrijske vlade.Nato ja: Ne, Velianstvo, ja u to ne mogu nikako vjerovati.Pri ovih rijei kardinal me svojim eirom dirnu, kanoti me opominjui, da dalje ne govorim i Njeg. Velianstvu ne protuslovim. Na moje pako rijei ree Car i Kralj s vrlo odlunim glasom: Ali ja Vam to mogu konstatirati. Ovo rekav ode dalje biskupu Posiloviu i Hraniloviu, ter sa svakim od njih nekoliko rijei progovori.20

Careve rijei jo su vie ohrabrile protivnike biskupa Strossmayera. Biskupa su najee napale beke i petanske novine, ve prema politikom opredjeljenju pojedi-nih listova. Osobito im je konstatacija o svjetskoj ulozi Rusije padala u oi, traei od institucija da se protiv biskupa poduzmu neke administrativne mjere. Petanski Nemzet pie: Preko onoga to je Strossmayer rekao, nijedna drava ne bi mogla prijei bez kanjavanja [] Onaj telegram dokazuje da on nije ni pravi hrvatski patriota, ni biskup rimokatolike crkve ni iskreni i vjerni sin svoje domovine.21 Strossmayer i njegove pri-stae optuuju se za veleizdaju prema dinastiji Habsburga i Austro-Ugarskoj, pa ak i Katolikoj crkvi. Ipak, ne treba smetnuti s uma da napadi petanske i beke tampe nisu

20 Ferdo ii, Korespondencija Raki Strossmayer, Knjiga IV, JAZU Zagreb, str. 21-22., pismo broj 1033. - Razgovor izmeu cara i Strossmayera je voen na njemakom jeziku; ovdje je dan u prijevodu. Neto drugaiju verziju daje Milko Cepeli, dugogodinji biskupov tajnik na marginama svog rukopisa, koje je kao djelo izalo pod naslovom Milko Cepeli i Matija Pavi, Josip Juraj Strossmayer biskup bosan-sko-djakovaki i sriemski. God. 1850.-1900., Zagreb, 1900.-1904. Zapisi na marginama nisu objavljeni. Razgovor po Cepeliu ide ovako: Car: Postali se izdajnikom, ne samo drave nego i crkve. Strossmayer: Velianstvo, moja je savjest ista. Car: Zar ne znate da je u Kijevu, kako me izvjeuje III. Carski odred, izbila pobuna? Strossmayer: Velianstvo, ja u to ne mogu povjerovati. Sve o ostalim zapisima na margina-ma u Stanislav Marijanovi, Strossmayer, Hrvatska i Evropa 19. stoljea, Zbornik radova o Josipu Jurju Strossmayeru, HAZU, Zagreb 1997., str. 97-111.

21 Kosta Milutinovi, n. dj., str. 184

PUN9.indd 19 1.6.2007 13:34:19

Povijest u nastavi

20

bili upereni samo protiv osobe biskupa Strossmayera, ve protiv svih sljedbenika njego-vih ideja i shvaanja. Novinskim lancima je glavni cilj da diskreditiraju sve pristalice preureenja monarhije, tj. onaj program koji na naelu federalizma trai takvu zajed-nicu u kojoj bi Juni Slaveni imali jednaka prava kao i svi ostali. Otvoreno se napadaju protivnici dualistikog sistema sa ciljem da se eliminiraju iz politikog ivota monarhi-je. Tako Obzor prenosi lanak iz petanskih novina Pesti Hirlap u kojima stoji da cieli sviet znade, da hrvatska opozicija ivotari samo pod uplivom Strossmayera i od njegova novca [] hvala kralju to je stavio svoju nogu na jednu od glava te panslavenske hydre, to je veleizdajno djelovanje Strossmayerovo igosao na hrvatskom zemljitu.22 Zato pomalo zauuje Strossmayerovo miljenje izneseno u nekim pismima da su tu hajku organizirali idovi i slobodni zidari koji mrze kransku ideju, a time i Slavene koji su njezini nositelji.23 Takvo Strossmayerovo miljenje je potpuno subjektivno, te ga moda diktira ondanja nevoljkost Strossmayera prema nekim glavnim urednicima petanskih novina, koji su bili idovske nacionalnosti. Treba istaknuti da su glavni poticatelji i organizatori hajke na Strossmayera i njegove pristae bili austro-ugarski krugovi, pripadnici politike elite Bea i Pete, kojima nije odgovaralo jaanje slavenske uzajamnosti niti zahtjev Slavena u monarhiji za ravnopravnijim odnosima, jer je takav zahtjev ruio njihove politike i ekonomske interese, tj. hegemonistiku politiku.

Iako Strossmayer nije znao kakav e odjek proizvesti njegov brzojav, on ipak svje-doi o kontinuitetu Strossmayerovih nastojanja da crkveno jedinstvo koje promie, istovremeno jaa politiko jedinstvo hrvatskog naroda i Slavena u Austriji. Takav nje-gov in poprima nesumnjivo meunarodni znaaj i postaje prvorazredno politiko pitanje, skreui pozornost meunarodne javnosti na nesreenu situaciju u zemlji. I prije ovih dogaaja biskup Strossmayer vjerovao je da se pred hrvatskim narodom nalaze velike zadae. Tako u svom pismu britanskom dravniku W. Gladstoneu pie: Mi Hrvati moemo iskreno rei da u ovoj maloj grupi slavenske brae predstavlja-mo toskanski elemenat. [] mi smo za kratko vrijeme, podigli neke ustanove koje nam daju pravo da vodimo ostale na putu kulturnog napretka i velikih ideja. Mi imamo velikih zadataka. Svjesni smo nae uloge nas ovim stranama.24

Svojim zahtjevom za zbliavanjem katolicizma i pravoslavlja, koji promie svojim meunarodnim ugledom, Strossmayer je stao na prste onima koje ne ele nikakvu promjenu stanja u Austro-Ugarskoj i na Balkanu jer bi svako jaanje samosvijesti Hrvata i Slavena u Austriji ometalo njemaku dugoronu strategijsku penetraciju na

22 Obzor, 15.rujan 1888., br. 212, str. 223 O stavu Katolike crkve i biskupa Strossmayera prema idovima pogledati, Mato Artukovi, Glasnik

Biskupije Bosanske i Srijemske o idovima i judaizmu, u: Zbornik Mire Kolar-Dimitrijevi, Zagreb, 2003., Mario Strecha, To je na svaki nain pravi kandal : Prilog pitanju ravnopravnosti idova u banskoj Hrvatskoj u drugoj polovici 19. stoljea, u: Zbornik Mirjane Gross, Zagreb, 1999., A. eatka, Vienje Crkve J. J. Strossmayera (1815.-1905.), akovo, 2001.

24 Kosta Milutinovi, isto, str. 220. Strossmayerova pisma Gladstoneu objavio je R. W. Seton-Watson Die sudslavische Frage im Habsburger Reiche, Berlin, 1913. Strossmayer je budno pratio Gladstoneove poku-aje kao britanskog premijera da osigura autonomiju Irskoj, jer je borbu Iraca za nacionalnu ravnopravnost u Ujedinjenom Kraljevstvu usporeivao s takvom borbom hrvatskog naroda u Austro-Ugarskoj.

PUN9.indd 20 1.6.2007 13:34:19

21

eljko Karaula: Bjelovarska afera 1888.

Istok, slabilo poloaj Austro-Ugarske na Balkanu i onemoguilo Khuenovu politiku nasilja u Hrvatskoj. Svaki potez koji bi jaao politiku Rusije na Balkanu, trebalo je u zaetku suzbiti. Kroz pozadinu Strossmayerovih postupaka istie se njegova jaka elja da Rusija postane politiki jaka i stabilna u europskom koncertu velesila, tako da bude kadra ne samo ispuniti svoje crkveno poslanje, ve da doprinese i rjeava-nju pitanja slavenskih naroda u Europi, posebno Austro-Ugarskoj. To se najbolje vidi u pismu Strossmayera princezi Trubetzkoj, dvorskoj dami ruske carice Marije Sergejevne, u kojemu on doslovce kae da Rusija ne moe biti samo gost u svato-vima, sudionik, ve mora uhvatiti bika za rogove, bosti se s njim rogovima. Samo takav in, smatra Strossmayer, moe biti neoborivi zalog uspjeha u korist zajedni-kog bogatstva.25

II.

Za razumijevanje Strossmayerovih stajalita tijkom novinskih napada na njega posebno je vana njegova korespoondencija u kojoj se vidi od kojih je ljudi i politikih centara dobivao podrku za svoj rad te kako je tumaio svoj postupak u pismima prijateljima i politikim sumiljenicima. U pismu Imbri Ignjatijeviu Tkalcu,26 u Rim gdje je on tada ivio u emigraciji, Strossmayer pie da on nikada ne zaboravi da samo jedno ima pred oima, a to je, da je zadaa Austrije u zavjeri sa Njemakom zatrti svuda po svijetu Slavenstvo, ili ga barem ukopiti.27 U pismu se ali na nerazumijevanje njegove uloge i njegovih elja, ima li danas na svijetu legija koja pozna svaku kransku misao i namisao, osobito ako ista ide na to da Slavjene oplemeni, uzvisi i posveti, i na viije i slavnije svrhe uputi.28 Grofu Juliju Jankoviu29 Strossmayer pie da je sudbina dodi-jelila Slavenima svetu i plemenitu misiju, te da je ovo (bjelovarska afera, op. a.) samo jedan malen doprinos toj misiji.30

25 Arhiv HAZU, Korespondencija J. J. Strossmayera, Bjelovarska afera, (dalje KJJS-BA), XI, A,4/II, 21., pismo princezi Trubeckoj 21.IX 1888. Elizabeta Trubeckaja (1840.-1908.), kneginja i princeza, dvorska dama imperatorice Marije Sergejevne. Bila je bliska s ruskim carskim dvorom i podupiratelj Strossmayerovih nastojanja oko unije Katolike i Pravoslavne crkve.

26 Emerik (Imbro) Ignatijevi Tkalac (1824.-1912.), publicist i politiar, roen u Karlovcu, a umro u Rimu. Kao tajnik trgovako-obrtnike komore borio se za gospodarski napredak hrvatskog naroda. U Beu pokrenuo svoje novine Ost und West u kojima se zalae za odcjepljenje Hrvatske od Austro-Ugarske. Zbog toga je zatvoren i ostatak ivota provodi u emigraciji. U svom politikom radu oslanjao se na carsku Rusiju i kneevinu Srbiju, za koje je predviao da e biti presudan initelji u stvaranju jedne junoslavenske drave. Pogledati: Dragutin Pavlievi, Imbro Ignatijevi Tkalac i njegova stajalita o Istonom pitanju, Zbornik Mire Kolar-Dimitrijevi, FF press, Zagreb, 2003.,189-198

27 Arhiv HAZU, KJJS-BA, XI A,4/II, 15., odgovor Emeriku (Imbru) Tkalcu u Rim, 30.IX.1888.28 Isto29 Grof Julije Jankovi (1820.-1904.), mecena mnogih hrvatskih ustanova. Pristaa unionistike opcije.

Dugogodinji upan Poeke upanije i zastupnik te upanije u Hrvatskom saboru.30 Arhiv HAZU, KJJS-BA, XI A,4/II,5., pismo grofu Juliju Jankoviu 28.IX 1888.

PUN9.indd 21 1.6.2007 13:34:19

Povijest u nastavi

22

Zanimljivo je reagiranje Mihajla Polita-Desania,31 koji u svom kratkom pismu daje veliku podrku Strossmayeru,32 te u novosadskom listu Branik brani Strossmayerov pogled o svjetskoj povijesnoj misiji Rusije, govorei da takvi ljudi kao to je Strossmayer vide malo dalje nego obino oko, iji je pogled jo maglom mrnje i plemenske stra-sti zaveden.33 Branik posebno istie misiju Rusije koja stoji pred njom, a posebno se zalae za rusku pomo u istjerivanju Turaka iz Europe. S druge strane od svog prijatelja Koste Vojnovia Strossmayer je dobio pismo u kojemu ga Vojnovi upozorava da u tim stvarima (pitanje unije, op. a) treba opreznije nastupati, jer njegovi neprijatelji jedva ekaju neki njegov pogrean korak.34

Predani rad biskupa Strossmayera na ujedinjenju Pravoslavne i Katolike crkve nije prelazio okvire slavenskog svijeta. Uoavajui injenicu da za crkveni raskol nisu krivi slavenski narodi, niti je u pitanju stvar vjere, ve je to iskljuivo djelo grko, Strossmayer je drao da bi upravo Slaveni, koji nisu odgovorni za raskol, trebali napraviti prvi korak prema ujedinjenju. Tu ulogu, koju je dodijelila Boja providnost, osim u hrvatskom, vidio je nadasve u ruskom narodu. Smatrajui jedino ruski narod istinski slobodnim, smatrao je da je on jedini odreen ispuniti religiozno poslanje ujedinjenja. Da bi ispunila tu svoju misiju, Rusija mora biti politiki jaka i mona u europskom koncertu velesila. Samo takva, smatrao je Strossmayer, Rusija moe uspjeno ispuniti svoje jedinstveno crkveno poslanje.

Pozdravni brzojavi u povodu 900-godinjice pokrtenja Rusa slina sadraja stizali su iz svih kranskih zemalja. No, kako su se tada na Balkanu vodili sukobi interesa velikih sila Rusije i Austro-Ugarske, Strossmayerov brzojav je dobio sasvim drugi smisao. Strossmayerov brzojav je odgovarao i tadanjoj ruskoj vanjskoj poli-tici, jer se Rusija nalazila u privremenoj politikoj izolaciji i izgledalo je da je njena balkanska politika doivjela slom. Srbija je jo prije zakljuila tajnu konvenciju s Austro-Ugarskom (1881), dok je Rumunjska pristupila Trojnom savezu (1883). Na bugarsko prijestolje je 1887. godine doao austrijski knez Ferdinand Sachsen-Koburg, koji je zapoeo proaustrijsku politiku Bugarske, dok je u Istanbulu poeo prevladavati njemaki utjecaj. U takvoj situaciji je ruski car Aleksandar III u svom bliem okruenju sarkastino podigao au i nazdravio jedino vjernom prijatelju Rusije crnogorskom knezu Petru.35 Zato ne udi da je rusko javno mnijenje brzo pozdravilo Strossmayerov brzojav. Tako se izraava negodovanje zbog napada

31 Mihajlo Polit Desani (1833.-1920.) doktor prava i publicist, roen u Novom Sadu u Vojvodini. Kratko vrijeme zastupnik u Hrvatskom saboru iz Srijemske upanije. U svom kasnijem politikom dje-lovanju pristaa ujedinjenja Srba i Hrvata u jednu dravu. Vie o djelovanju Mihajla Polita-Desania, Tomislav Markus, Mihajlo-Polit Desani i srpski nacionalizam 1861. godine, SP 26, br. 3., Zagreb, 1994., 487-500

32 Arhiv HAZU, KJJS-BA, XI A,4/I,13. Novi Sad 28.IX 1888. pismo Mihajla Polita-Desania33 Branik, 21.VIII 1888.34 Arhiv HAZU, KJJS, XI A 272, pismo Koste Vojnovia35 Sava ivanov, Rusija na prelomu vekova, Beograd, 2002., str. 367, biljeka 290. O ruskoj vanjskoj politi-

ci u drugoj polovici 19. stoljea vidi: V. V. Zaitsev, Rusija i Balkanski savez: javno mnijenje i diplomacija (1878.-1897.), SP 31, 1, Zagreb, 1999., 73-93, V. P. Potemkin, Historija diplomacije, Matica hrvatska, 1951, Zagreb, P. N. Miljukov, Istorija Rusije, Beograd, 1939.

PUN9.indd 22 1.6.2007 13:34:19

23

eljko Karaula: Bjelovarska afera 1888.

na biskupa Strossmayera, jer se iri politika straha prema slavenskim narodima Austro-Ugarske. Petrogradski dnevnik Novoe Vremja donosi dio govora biskupa Strossmayera u kojemu se naglaava njegova ideja slavenstva i njegov rad na ispu-njenju misije, koju je meu braom odredila providnost.36

Strossmayer je kao i mnogi drugi slavisti gajio romantine iluzije o Rusiji, premda je uvijek razlikovao slubenu rusku diplomaciju od ruskog naroda. Iako je bio svjestan njene zaostalosti prema Zapadu, njenog zaostatka za suvremenim kretanjima, smatrao je da je Rusija od velike koristi za Slavene u Austro-Ugarskoj, da bi uz njenu pomo i njen ugled velike slavenske sile, mali slavenski narodi austrijske monarhije mogli ui u bolje meusobne odnose i bolju budunost. Strossmayer, ovjek koji je pragmati-no gledao na stvari i svijet oko sebe, u Rusiji je vidio neto vie nego to je ona tada u stvarnosti bila iluziju cijelog slavenstva. Ideja slavenske solidarnosti posredovana Rusijom nije imala, niti je objektivno tada mogla imati neko realno utemeljenje.

Teku je opoziciju biskup Strossmayer imao i u poljskim katolikim krugovima, posebno kod kardinala Ledchowskog, koji su se protivili iskoritavanju pitanja unije kao sredstva protiv Austro-Ugarske, koju su vidjeli kao najveu protuteu ruskoj inte-resnoj sferi na Balkanu.37 Kardinal Ledchowski podupirao je austrijsku politiku na Balkanu, te izraavao nesklonost prema Rusiji i trudio se oteati njeno sporazumijevanje s Vatikanom oko pitanja konkordata. Strossmayer je u svojim zabiljekama izraavao nevjericu prema takvim stavovima kardinala Ledchowskog i poljske Katolike crkve: Sve idovske i framasonske novine zbog reenog telegrama hue i bue, nije ni malo udo jer je njima kranstvo i slavjanstvo trn upravo u oku, oni bi jedno i drugo u kap vode utopili, ali ne mogu dokuiti kako u tu huku i buku pristaju moja braa Poljaci, kojima bi i kranstvo i slavjanstvo na srdecu leah mora. to misle braa Poljaci tim dobit.38 U pismu plemkinji Sanguszkoj on ipak izraava razumijevanje za nepravednu diobu koja je pogodila poljski narod, te poloaj poljskog naroda prema Rusiji.39

Strossmayera je pogodila i politika diskvalifikacija njegovog neprijatelja Ante Starevia objavljena u listu Hrvatska sredinom rujna 1888. godine. Iako nije elio javno polemizirati sa Stareviem, u pismu svom prijatelju Erazmu Bariu40 se osvre i na taj napad: Stari poleg svih svojih zasluga jedva je ve vie za ita. [] Stari bi sada Tacit bio, koji najtajnije misli prevre stare poviesti, a ovamo dogaaj u Belovaru simulacijom, machiavelizmom i pravom komedijom proglauje i te u vrijeme kad su svi vragovi naroda naa na mene navalie i da me satru i upropaste, to Bog nek mi oprosti, spada u Stenjevac.41

36 Obzor, 21. kolovoz 1888., br. 191, str. 137 Piotr urek, Razlozi ostavke biskupa J. J. Strossmayera s poloaja apostolskog administratora Katolike

crkve u Srbiji, SP 34, br 3., 2002. 38 Arhiv HAZU, KJJS-BA, XI A,4/III,2, Koncepti i biljeke biskupa Strossmayera39 Arhiv HAZU, KJJS-BA, XI A,4/II-14, pismo princezi Sanguszkoj od 11.X.1888. godine40 Erazmo Bari (1830.-1913), pravnik i politiar. Odvjetnik iz Rijeke, pravaki prvak iz Istre, a kasnije

podrava naprednjake i prihvaa jugoslavensku ideju. Kasnije lan Hrvatsko-srpske koalicije.41 Arhiv HAZU, KJJS-BA, XI A,4/II,1, odgovor Erazmu Bariu 21.IX.1888. Stenjevac je dugogodinja

zagrebaka bolnica i umobolnica.

PUN9.indd 23 1.6.2007 13:34:19

Povijest u nastavi

24

Od prvaka slavenskih naroda u Habsburkoj monarhiji, Strossmayer se esto dopisivao sa F. L. Riegerom, prvakom ekih liberala (staroeha) te i njemu iznosi svoj nepokolebljivi stav: Posljedice dogaaja u Bjelovaru sam doivio mnogostruko, ali savjest mi nije dopustila savladavanje, ve me je oslobodila.42

Zakljuak

Brzojav akovakog biskupa J. J. Strossmayera u Kijev povodom 900-godinjice pokrtenja Rusa izazvao je pravu buru na politikoj sceni Habsburke monarhije. Djelovanje biskupa Strossmayera koje je imalo svoju politiku i vjersku dimenziju u vidu jaanja slavenskih (hrvatskog) naroda u okviru monarhije i njegov rad na ujedi-njenju Katolike i Pravoslavne crkve nije odgovarao politikom vrhu drave i maar-skom politikom vodstvu, jer je slabio njihove napore da odre dualistiki sustav, odnosno da uvrste svoju dominaciju u zemlji. Verbalni sukob biskupa Strossmayera s carem Franjom Josipom I u Bjelovaru 1888. godine ini pozadinu bjelovar-ske afere u kojoj je politiko neslaganje cara Franje Josipa I sa Strossmayerovim koncepcijama vjerskog i politikog razvitka slavenskih naroda i mogueg ujedi-njenja crkava iskoristila petanska i beka tampa da pokua diskvalificirati svoga protivnika i ukloniti ga sa politike scene u Hrvatskoj. Usprkos beskrupuloznim napadima, biskup Strossmayer je ostao miran, ne naputajui svoje stavove. S druge strane, dugogodinji napori biskupa Strossmayera na ujedinjenju kranskih crka-va nisu naili na razumjevanje ni u Vatikanu ni kod pravoslavnih naroda. Biskup Strossmayer se u isto vrijeme naao pred napadom katolikih i pravoslavnih prelata, koji su odbacili njegove ideje, svako sa svojih pozicija i stanovita. Strossmayerova vizija o ujedinjenom kranstvu sve se vie pokazivala kao tlapnja i iluzija. Njegov san o boanskom izmirenju Istoka i Zapada tako je postao neostvarljiv.

42 Arhiv HAZU, KJJS-BA, XI A,4/II,7, pismo dr. Riegeru u Prag, 25.IX 1888. F. L Rieger (1818.-1903.), voa ekih liberala (staroesi), dijelio je sa Strossmayerom bliskost njihovih pogleda na potrebu novog drutvenog ustrojstva Austro-Ugarske i ulogu Slavena u njoj.

PUN9.indd 24 1.6.2007 13:34:20

25

eljko Karaula: Bjelovarska afera 1888.

Bjelovar Affair in 1888 a background of (Yugo)-Slavic idea and churches unification

A cable from the Bishop J. J. Strossmayer of Diakovr (akovo) sent to Kiev on the occasion of 900 years of Russian christening caused a great storm at the political stage of the Habsburg Monarchy. Activities of Bishop Strossmayer, which had their poli-tical and religious dimension by streng thening Slavic people within the Monarchy, and his work on unification of Ortodox and Catholic churches, did not suit to the leading people in the Habsburg Monarchy and the Hungarian political leadership, because it weakened their efforts to become more dominant in the country. A ver-bal conflict between the Austrian emperor Franz Joseph I and J. J. Strossmayer in Bjelovar in 1888 made the background for the Bjelovar Affair, where the political disagreement between the emperor Franz Joseph I and Strossmayers concepts of a religious development of Slavic people and possible unification of churches was used by Budapests and Viennas newspapers in order to disqualify their rival and to remove him from the political scene of Croatia.

PUN9.indd 25 1.6.2007 13:34:20