Julije Benešić (Ilok, 1883. – Zagreb, 1957.)

Julije Benešić rođen je u Iloku 1. ožujka 1883. kao najmlađe dijete u obitelji Stjepana i Mace (rođene Barošević).

U Iloku je završio osnovnu školu, a potom je po staroj iločkoj tradiciji krenuo u gimnaziju u Osijek, gdje je maturirao 1901. U Osijeku je bio tajnik đačkog književnog kluba “Javor”.

Odlazi na studij medicine, ali poslije prelazi na filozofski fakultet.

Studij pohađa u Beču, Pragu, jedan semestar u Petrogradu, apsolvira u Krakovu, a profesorski ispit polaže u Zagrebu.

Julije je dobio diplomu profesora povijesti i zemljopisa, što skoro nikada nije radio, jer se dao

na trnovit put književnika i kulturnog radnika.

Osim kao srednjoškolski profesor, radio je i kao službenik ministarstva za bogoštovlje i nastavu, intendant Hrvatskog narodnog kazališta, delegat ministarstva za prosvjetu u Varšavi, sveučilišni lektor za hrvatski jezik na Sveučilištu u Varšavi, prevoditelj poljskih djela na hrvatski jezik, urednik časopisa, knjiga i edicija.

JULIJE BENEŠIĆ KAO KNJIŽEVNIK

Benešić je pisao pjesme, književne i kazališne kritike, feljtone, putopise, dnevničku i memoarsku prozu… Cijeli svoj život bavio se pisanjem. Za života su mu izdane knjige: Istrgnuti listovi iz 1922. (zbirka pjesama), Razgovori iz 1922. (feljtoni), Kritike i članci iz 1943. (književne kritike).

JULIJE BENEŠIĆ KAO UREDNIK

Julije Benešić uređivao je mnoga djela, časopise, književna djela, kritička izdanja, i dr.

Uređivao je ediciju Društva hrvatskih književnika Suvremeni pisci hrvatski (1913.-1920.).

Uređivao je časopise Savremenik (1917.-1918.), Književnik i Vienac (1944.).

Uređivao je i sabrana djela pojedinih pisaca, Antuna Gustava Matoša, Frana Galovića, Augusta Harambašića, Rikarda Jorgovanića, Ante Kovačića, i dr.

JULIJE BENEŠIĆ KAO KAZALIŠNI DJELATNIK

Godine 1908. Julije Benešić postaje kazališni kritičar Narodnih novina s potpunom slobodom pisanja kroz pet sezona.

Od 1921. do 1926. i nešto kraćem razdoblju, 1939.-1940., bio je intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.

Njegova je prva intendantura nakon Miletića označavala razdoblje najviših umjetničkih postignuća u povijesti hrvatskog kazališta.

BENEŠIĆ KAO POLONIST Benešić je naš najbolji poznavatelj poljske kulture,

književnosti i jezika. Prevodio je poljska djela na hrvatski jezik. Uredio je antologiju Poljska lirika, a bio je i urednik

BIBLIOTEKE JUGOSŁOWIAŃSKE, unutar koje su na poljskom jeziku izdavana i književna djela hrvatskih autora, a njihovu glavninu čine Benešićevi prijevodi.

Autor je Hrvatsko-poljskog rječnika i poljsko-hrvatske gramatike.

I sam je pisao neka svoja djela na poljskom jeziku. U više je navrata boravio u Poljskoj i zalagao se za

zbližavanje hrvatskih i poljskih naroda i kultura.

BENEŠIĆ KAO JEZIKOSLOVAC

Benešić je naš jezik proučavao još od mladih dana.

Napravio je nesvakidašnji korak na području naše leksikografije napisavši Rječnik hrvatskoga književnoga jezika: od preporoda do I. G. Kovačića.

U Muzeju grada Iloka u rukopisu se čuva Rječnik iločkog kraja, koji je sastavio upravo Julije Benešić.

“DANI JULIJA BENEŠIĆA”

Muzej grada Iloka u suradnji s Katedrom za hrvatski standardni jezik Filozofskog fakulteta u Zagrebu organizira znanstveni skup “Dani Julija Benešića”. Skup se održava uoči blagdana Svetog Ivana Kapistrana, 23. listopada. Skupom se obuhvaćaju teme iz prošlosti Iloka i Srijema, teme vezane uz djelovanje Julija Benešića, kao i drugih poznatih Srijemaca.