Mihail Jurjevi Ljermontov:Junak naeg doba Ruski knjievnik Mihail Jurjevi Ljermontov autor je pshiolokog romana Junak naeg doba.Ljermontov je stvarao u 19.stoljeu,to svrstava ovo djelo u razdoblje romantizma.Karakteristike tog europskog knjievnog umjetnikog pokreta su otpor prema racionalizmu, osjeajnost i subjektivnost.Poinje se cijeniti individualnost, te originalnost.Jedno od najprepoznatljivijih obiljeja romantizma je nastanak hibridnih formi, te ljubavne, pejzane,egzotine i mistine teme.

Kompozicija romana zasnovana je na pet relativno samostalnih pripovjednih cjelina.U prvom dijelu romana nailazimo na prie Bela i Maksim Maksimi koje nam pripovijeda putopisac koji putujui Kavkazom biljei zanimljive dogodovtine koje mu priaju do tad nepoznate osobe.U Beli tako autor pripovijeda o svom putovanju Kavkazom, ali ipak se veina radnje odnosi na priu o kneevoj keri Beli koju Peorin otima, a priu mu prepriava Maksim Maksimi.Autor takoer opisuje i samog Maksima Maksimia, u istoimenoj prii.On pripovijeda o samom liku i njegovom susretu s Peorinom nakon dugo godina,iznosei injenice iz svoje perspektive poto je tom susreti u nazoio.Nakon to ga je Peorin svojim stavom pri susretu, te zanimljivostima iz pria Maksima Maksimia zaintrigirao, putopisac nam predstavlja Peorinov dnevnik, koji je dobio od Maksimia.Prije poetka Peorinovog dnevnika, autor nam se obraa u predgovoru, te nam stavlja u misao da obratimo pozornost na kontradiktornost izmeu naslova romana i samog lika Peorina.Drugi dio romana sastavljen je od tri pripovijedne cjeline:Taman,Kneginjica Mary i Fatalist.Radnja Tamana odvija se u egzotinoj prirodi,svojevrsnoj divljini,koja je zapravo odraz Peorinove unutranjosti nemogunosti pronalaska vlastitog mira, utopije.U tom dijelu poblie se upoznajemo s Peorinovim likom kroz njegova razmiljanja i postupke, ali ipak ga najbolje upoznajemo u drugom dijelu dnevnika, naslova Kneginjica Mary.Napokon, u svretku Peorinova dnevnika, Fatalistu,na uvid nam dolazi Peorinovo shvaanje ivotnih dogaaja kao produkta sudbine.On se sa ivotom poigrava, riskira i nastoji iskoristiti svaki trenutak, ne marei za druge,kao ni za posljedice koje donose njegovi postupci.Iako nam pripovjeda nudi uvid u Peorinovu osobnosti iz vie perspektiva kako bi nam pribliio Peorinovu psihu, Peorin kao lik i dalje ostaje neshvaen.Grigorij Aleksandrovi Peorin je tipini romantiki neshvaeni junak.On prezire sve ono to cijeni romantizam.Umjesto topline i osjeaja, lik Peorina ponudio nam je hladnou i egoizam.Peorin je psiholoki slojevit junak.Pisac nam ga je doarao u razliitim ambijentima, koji se podudaraju s njegovom promjenjivom osobnou.Naime, Peorinova razmiljanja se neprestano izmjenjuju.U jednom trenutku Peorin svu svoju panju posveuje Mary,iako zna kako prema njoj ne osjea nita,a u drugom se, kada uvidi besmislenost svoga postupka, kaje:...koliko sam god u svojim grudima traio bar iskru ljubavi prema miloj Mary,sav mi je trud bio uzalud.

Peorin ide iz krajnosti, u krajnost cijelo vrijeme se trudi oko kneginjice Mary, kako bi na kraju njenu ljubav izigrao to vidimo u priloenom ulomku, koji je smjeten u dio Peorinova dnevnika pod nazivom Kneginjica Mary.U tom ulomku razgovor vode kneginja tj. Maryjina majka i Peorin.Kada je shvatio o emu se radi, Peorina je uhvatila grinja savjesti, to i vidimo iz priloenog citata.On umjesto skladnog ivota odabira pustolovine i spletke jer mu je dosadno, a pri tome ne uvia kako unitava ivote svojih blinjih.Kao primjer moemo uzeti kneginjicu Mary, koja kao neiskusna dama, iskreno ljubi Peorina to ju izjeda iznutra i ona sve vie slabi:Ubija je neka tajna tuga;ona ne eli kazati,ali ja sam uvjerena da je to zbog vas...

Kada je to uo Peorin je postao svjestan situacije u koju ju je dovela njegova igra, te ju pokuava osvijestiti kako treba poi dalje i preboljeti ga:

...a njene joj ruke,skrtene na koljenima,bile su tako mrave i prozirne da sam se saalio nad nju.Osim to je nanio bol kneginjici, Peorin je takoer na putu pronalaska ivotnog uzbuenja unitio i ivot svog prijatelja Grunickog.Naime, Grunicki je prvi poeo vidno gajiti osjeaje prema kneginjici, to je Peorina nagnalo na uplet u njihovu ljubavnu priu.Zbog svoje ravnodunosti, kneginjica se poela zanimati za Peorina, to je dotuklo Grunickog koji je odluio oklevetati kneginjicu i Peorina.Klevetom je tako Grunicki okaljao knjeginiinu ast to je Peorin iskoristio kao priliku da ispita sudbinu te se odlui na dvoboj s njim.Iako je Peorin lik visoke intelektualne sposobnosti, veina njegovih postupaka, poput dvoboja u kojem su izlaz ili smrt ili ubojstvo i nastavak ivota, nije promiljena.Upravo zbog takvog postupka, Peorin je oduzeo ivot svog prijatelja.Njegovi postupci, po mom miljenju, nisu opravdani te granie s ludou.On umjesto da uiva u blagodatima ivota i usidri u mirnu luku, i dalje bira put zabave i nepromiljenosti, to povezujem s nezrelim i djetinjim ponaanjem te strahom od odrastanja.Biti povrijeen jednom, ne znai da treba prestati vjerovati.U takvim trenutcima treba zastati i uvjeriti samog sebe kako e biti bolje, moda ne odmah, ali u skorije vrijeme.Peorin je zbog svog karakteristinog razmiljanja pravi romantiarski junak on je usamljeni pojedinac, izdvojen iz drutvene skupine te osjea svjetsku bol zbog uzaludnosti i osjeaja promaenosti ivota.On vie ne vidi smisao u ivljenju, te iskoritava svaki trenutak kako bi se poigrao sa sudbinom i stavio svoj bezvrijedni ivot na kocku.Peorin u sebi takoer krije neto demonsko.Pod time mislim na njegovu hladnokrvnost prema svima.Njemu nitko u ivotu nije bitan, bitno mu je jedino njegovo zadovoljstvo, makar ono bilo i kratkog vijeka.Kako bi pronaao to zadovoljstvo, u Peorinu se budi demonski junak te se on poigrava sa sudbinama drugih likova. Jedna od glavnih karakteristika romantizma, koja se takoer javlja kod Peorina je lik suvinog ovjeka koji pokuava pobjei od stvarnosti i ivi u svom svijetu u kojemu se koncentrira na stvari koje mu mogu pruiti samo privremeno zadovoljstvo i sreu. Sva ta tri utjelovljenja u Peorinu su meusobno povezana te daju lik koji predstavlja sve poroke tadanjeg,ali i naeg doba.Iz elje da napravi svoj ivot zabavnim, Peorin vrsto koraa naprijed, ne osvrui se ni na to.Njegov razum nadvladao je osjeaje, te on svjesno ini posljedice koje ga rijetko kad ne ostave ravnodunim.Proitavi ovo djelo mogu zakljuiti,kao to je i sam autor zakljuio da je u naslovu djela pristuna velika ironija jer Peorin je sve osim istinskog junaka.Junak naeg doba pruio nam je psiholoku analizu Ljermonotvljevih suvremenika,a njegova bit je primjenjiva i na dananje drutvo.Mnogobrojni i danas trae sreu ondje gdje je sigurno nee pronai i trajno su nezadovoljni.ovjek se danas,naalost,izgubio u poremeenom sustavu vrijednosti i ne uvia da je ono to mu uistinu treba,tono ispred njega.