Kosta Nikolić, Kako je izabran Slobodan Milošević za vođu srpskih komunista II, u

Istorija 20. veka, 2/2006, Beograd, strana 18. od 105 – 122.

Rad je dio projekta (Ne)uspešna integtacija – (Ne)dovršena integracija:

Međunarodni položaj i unutrašnji razvoj Srbije i Jugoslavije 1921-1991.

Rad Nikole Kostića Kako je izabran Slobodan Milošević za vođu srpskih

komunista se sastoji iz dva dijela. U drugom dijeli članka autor predstavlja podijeljenost

koja je vladala unutar KPJ koja se reflektovala na izbor novog predsjednika Centralnog

komiteta SK Srbije. Na kandidovanje Slobodana Miloševića velikog uticaja su imali

opštinski komiteti, koji su njega i predložili. Tokom januara 1986. godine pokazalo se

koliko zapravo protivnika ima Milošević, ali i koliko podrške ima od najodgovornijih

ličnosti u SK KPJ.

Bilo je prijedloga da se CK-u predstavi više kandidata, pa da oni odluče, ali je

Ivan Stambolić uporno nastojao da to bude Slobodan Milošević. Najviše primjedbi na

izbor Slobodana Miloševića imao je Dragoslav Marković. Miloševićev najveći kvalitet u

tom momentu bila je mladost, tako da je Dragoslav Marković tražio i druge kvalitete koji

su neophodni za jednog lidera.

Ivan Stambolić je bio čvrsto uvjeren da Slobodan Milošević odogovara poziciji

lidera, i na svaki način je nastojao da on postane predsjednik SK Srbije, dok su iza toga

stojali sasvim drugi ciljevi. Naime, Ivan Stambolić je bio prvi čovjek u državi, a

Milošević bi u tom slučaju bio njegova desna ruka, tako da može sprovoditi svoje idejno-

političke planove. Međutim, nakon što Slobodan Milošević bude izabran, Ivan Stambolić

će biti stavljen na listu njegovih prvih neprijatelja.

Na sjednici održanoj 24. i 25. januara 1986. godine razmatrali su se prijedlozi

kandidata za predsjednika CK SKS. Predstavnici pokrajina držali su se neutralno, kao da

se to njih pretjerano ne tiče. Na sjednici je uslijedila žestoka rasprava između onih koji su

bili za Miloševića i onih protiv. Najglasnije je protiv Miloševića istupio Dragoslav

Marković, koji je za svog kandidata istakao Radišu Gačića. Marković se zalagao za tajno

glasanje sa više predloženih kandidata. Ono što se posebno isticalo kod Miloševića bila je

1

njegova mladost, a Marković je istakao da postoje i drugi kandidati koji su mladi i jako

sposobni, te demantovao sve ono što je Stambolić naveo kao Milešvićeve prednosti, prije

svega ono što je uradio u privredi i napretku Beograda.

Bogdan Trifunović i Nikola Ljubičić su bili za Miloševića ističući njegovu

angažiranost na borbi protiv nacinalizma, koji su jako bili izraženi u Srbiji, posebno kada

je riječ o Kosovu. Opravdanost izbora Miloševića na tako odgovornu funkciju po

Trifunoviću pokazali su opštinski komiteti od kojih je većina baš Miloševića predložila.

Najviše se raspravljalo o dvojici kandidata: Slobodanu Miloševiću i Radiši Gačiću. Oni

koji su bili za Miloševića nisu osporavali da i Gačić može biti kandidat, ali oni koji su za

svog kandidata istakli Gačića su se oštro suprostavili Miloševićevoj kandidaturi.

Jedinstvo, koje je bilo temelj ideologije KPJ, je time narušavano. Ono što se dešavalo u

januaru 1986. godine nije ništa drugo do borba za vlast.

Uz Slobodana Miloševića je bio Stambolić, koji je zapravo i vodio borbu da

Milošević bude izabran. Išao je dotle da je sa drugim kandidatom, Gačićem, sklopio

dogovor da on bude sekretar, čega se Gačić pridržavao. Dok se Stambolić borio za

Miloševićevu poziciju, ovaj je to sve ćutke promatrao. Na dvodnevnoj sjednici 24. i 25.

januara mnogi su izrekli teške riječi protiv Miloševića, ali on nije reagovao. Znao je da će

on biti izabran.

Prevagu u kandidaturi Slobodana Miloševića donijeli su glasovi pokrajina, koji su

se ponašali kao da se to njih pretjerano ne tiče, ali su ipak glasali za Miloševića. Stav da

Predsjedništvo izađe sa jednim kandidatom je pobijedio, i Milošević je znao da je stvar

riješena. Dragoslav Marković, svjestan neprilika do kojih može doći ako bude izabran

Milošević, je dao ostavku na čalnstvo u CK SKJ i Predsjedništvu federalne partije. Na

sjednici 12. februara je Milošević i zvanično predložen za predsjednika CK SKS. O tome

je javnost obaviještena samo službenim saopštenjem.

Ivan Stambolić je kandidaturu samo jednog kandidata objasnio na vrlo smiješan

način. Da je bilo predloženo osam kandidata, ali da su oni svi iz različitih razloga odustali

od kandidature, te je na kraju ostao samo Milošević. Za njega je to demokratski način

izbora predsjednika CK SKS. Nije objašnjavao razloge zbog kojih su odustajali od

kandidature. Biranje novih kandidata naravno nije dolazilo u obzir. Na izbor presjednika

CK SKS išlo se sa jednim kandidatom. Ivan Stambolić je kasnije zažalio zbog svog

2

kandidata, od kojeg je očekivao da će provoditi njegovu politiku, ali ga je čim je postao

predsjednik MIlošević stavio na listu svojih neprijatelja. Dragoslav Marković je izgleda

nešto znao o Miloševiću što bi onemogućilo njegov izbor, te je nakon izbora izjavio da

mu narod nikada neće oprostit što je Milošević izabran.

U radu je dalje objašnjeno na koji način je Milošević tražio podršku od onih od

kojih je još uvijek nije imao. On je prokalmovao ideje komunizma i marksizma. Ubrzo je

potom dobio podršku među komunistima beogradskog Univerziteta.

Trebalo je potom izabrati Predsjedništvo CK SKS. Kandidate je predložio Ivan

Stambolić, a Milošević ih je prihvatio. Kasnije će mu oni pomoći u rušenju Stambolića.

Opis razdora između Stambolića i Miloševića je išao od izbora Dragiše Pavlovića za

predsjedinka Gradskog komiteta SK Beograda, koji je bio jedini Stambolićev kandidat.

Tada se Milošević zalagao za „demokratski način izbora“, odnosno da se predloži više

kandidata, upravo za ono što je izbjegnuto za vrijeme njegovog izbora. Iako je Pavlović

izabran Milošević je na ostale pozicije doveo sebi odane ljude koji će mu pomoći u

rušenju i Pavlovića i Stambolića.

Formalni izbor Miloševića za vođu srpskih komunista obavljen je na 10. kongresu

SK Srbije održanom od 26. do 28. maja 1986. godine. Isti dan je izabrano i novo

Predsjedništvo.

Na kraju članka Nikola Kostić je konstatovao da bi Milošević vjerovatno sišao sa

političke pozornice Srbije da tada nije izabran za vođu srpskih komunista.

Suada Husičić

3