Kako da naučim svoje dijete lijepim manirima?

Amina Gadžo

Šk. god.'09-10.

2

Dijelovi iz romana „Prohujalo s vihorom“, Margaret Michel1

1864. godina

Skarlet smjelo zadiže svoje zelene suknje s cvjetićima, pa pohita niz putanju prema

aleji svom brzinom kojom su joj dopuštale njene sandalice pritegnute zelenim

kajiševima.

- Skarlet,mila, stani!!! Isprljat ćeš se!

- Oh,oprosti mi majko! Poželjela sam potrčati kad je ovako lijepo ovo zelenilo, priroda je živa!

-Ipak, to ponašanje nije prikladno za mladu damu. Možeš se igrati kući, u dvorištu.

A sada, gospođa Elington nas čeka. Popravi svoju krinolinu!

- Da, majko!

Sada kao odrasla djevojka, koja je rano ostala bez majke,Skarlet se prisjećala tog simpatičnog

događaja. Žudjela je za igrom, za trkom, ali se nije kajala što je poslušala svoju majku. I taj i svaki

drugi put! Bez pogovora!

Elen je bila drugačija i Skarlet ju je gledala kao biće po strani od cijelog roda. Skarlet je znala da je

njena majka oličenje pravednosti, istinitosti, nježne ljubavi i duboke mudrosti-istinska velika dama.

U dnu svoje duše, u prvoj tragediji koju je iskusila, ona je stvarno žudjela baš za utješnim majčinim

prisustvom. Ona se uvijek osjećala sigurna kad je majka bila kraj nje, jer nije bilo ništa tako strašno,

a da to Elen ne bi mogla popraviti prosto svojim prisustvom.

Rođena dama ostaje dama bila osuđena i na sirotinju-prolazile su joj kroz glavu majčine riječi...

To je majka, stub i temelj porodice i njen najveći ovosvjetski oslonac...MAJKA!!!

1 Ovo su samo neki rekonstruisani odlomci, u izvornom tekstu nije ovako navedeno.

3

Priča iz knjige „Problemi s klincima“, Jerg Zomer i Gerit Kopic

1964. godina

Ručak kod porodice Giglinger.

- Znaš koga sam danas srela kad sam bila u kupovini?

- Koga?

- Tata!!! Jel' mogu da dobijem još sosa?

- Tišina kad odrasli razgovaraju. To sam ti rekao već 1000 puta...mmmmjam...Mislim da si jedno

nevaspitano derište...mjamm...to će ubuduće biti drugačije, jasno!!!

- A zašto ti pričaš punim ustima?

4

Da li je prošlo vrijeme velikah dama, posebnog stila govora, izražavanja i obraćanja prema

različitim uzrastima u svakodnevnoj komunikaciji?

Je li prošlo vrijeme poznavanja više jezika i stilova, vrijeme kada je elita govorila posebnim

jezikom i posebno se ponašala i odgajala svoju djecu?

Vrijeme plemenitog porijekla?

Mislim da je prošlo, ali danas postoji u nešto drugačijem obliku. Društvena elita će uvijek postojati,

pa makar i ne bila plemenitog porijekla. Za sve velike manire i oblike ponašanja, više nemamo

vremena da učimo djecu. Otići ćemo daleko. Bitno je dijete naučiti lijepom i pristojnom ponašanju,

uljudnosti i plemenitim osobinama (razvijati ih kod djeteta). A pošto se dijete odgaja na 20 godina

prije njegovog rođenja, roditelji su mu prvi uzori i primjeri.

U ova dva gore navedena primjera vidimo razliku i u djetetu i u odgajatelju-roditelju.

Skarletina majka Elen je bila pojam i primjer za nju u svemu. I neko koga nije smjela ne poslušati,

dovoljan je bio i prijekoran pogled da Skarlet odmah posluša.

A drugi primjer oca koji priča punih usta i uči svoje dijete lijepom ponašanju...dijete ne prihvata već

se buni i pita zašto otac priča punih usta?!

5

Suočavanje sa nepristojnim ponašanjem

Autorica: Annette Karmiloff-Smith

Kad su djeca nepristojna, to je možda znak otpora. Vaše dijete treba naučiti puno

stvari, pa vas ne bi trebalo iznenaditi ako je ponekad frustrirano ili ne želi slušati.

Vrijeme obroka obično je jedino vrijeme tijekom dana kad obitelj sjedi zajedno i

razgovara. Zato nikako ne biste smjeli dozvoliti da se obroci pretvore u vrijeme

sukoba i neugodnosti. Pokušajte se što pažljivije nositi sa stresnim situacijama za

stolom kako biste očuvali te dragocjene trenutke zajedništva:

1. Često je najbolji način da se nosite s nepristojnošću to da je ignorirate i

sačuvate kritiku za kasnije.

Iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii

2. Budite pozitivni kad vidite da se vaše dijete trudi ispraviti stvari.

3. Istraživanje je pokazalo da što su majke sklonije kontroli i uključene u

kontroliranje svake žlice koju njihovo dijete uzima, to dječiji izbor hrane

postaje sve lošiji.

Pokušajte ponuditi izbor manje količine zdrave hrane i onda se povući, puštajući

svom djetetu da uzme, ako želi, određenu količinu hrane. Ako kasnije bude gladno,

možete mu uvijek ponuditi ili ostatke onoga što je jelo ili neke druge zdrave

grickalice prije spavanja. Nikada mu nemojte davati grickalice prije obroka.

Zapamtite da se broji ono što ono jede tijekom cijelog tjedna, tako da nije važno ako

se dogodi da tijekom jednog obroka ne želi puno jesti.

Poštovanje i ljubaznost zaslužuju svi, bez obzira na starost. Lijepo ponašanje odavno već potpuno

zavisi od osobe i date situacije. Željeni uspjeh ne postiže se pri tome ni beskrajnim satima dresure ni

batinanjem. Podržite svoje dijete sopstvenim primjerom i ono će razviti ljubazno i socijalno

prihvatljivo ponašanje. Ako smo otvoreni za to, djeca će nam pružiti mnogo prilika da im

sopstvenim primjerom pokažemo ljubaznost i lijepo ponašanje. Nikada ne očekujte ljubaznost koju

ne biste bili spremni da pričinite svojoj djeci.2

2 Opširnije vidjeti u knjizi Jerg Zomer i Gerit Kopic-„ Problemi sa klincima“ str. 27-30.

6

„Uticaj roditelja i okoline na odgoj djeteta“, Husejn Metiljević

1932. godina

Jer dijete, kao i odrasli, najradije će se ugledati u onoga, koga voli i poštuje. Zato

roditelji i bližnji trebaju strogo prikrivati svoje mane pred djetetom. Odgajajući dijete

roditelji i bližnji njegovi treba da mu što manje pričaju, šta valja, a šta ne valja.

Pogotovo mu ne treba govoriti na način i o onome što ono ne može razumjeti. Ono će

na starije gledati i oponašati ih. Za dijete ne vrijedi ona: Slušaj šta ti hodža kaže, a ne

radi šta ti hodža radi. Ono nagonski kao da nam na to odgovara: Ja ne slušam, šta mi

ti kažeš, nego gledam, šta radiš. Dijete se ugleda samo na rad i postupak odraslih,

kao što i mi prosuđujemo i cijenimo po djelama ljude.

7

Kako pristojnost pomaže djeci?

„O narodnom uzgoju“, Hasan Hodžić, 1902. godine3

Učite djecu da se prema drugima odnose s poštovanjem. Da razmišljaju o ljudima oko sebe i da se

ponašaju tako da se drugi osjećaju ugodno u njihovom društvu.

Mnogo je toga što spada pod lijepe manire, tu je dijelom i estetski odgoj:

Skladne boje, lijepo i pravilno izgrađene stvari, to vole djeca. Dajte im takve stvari neka ih gledaju,

neka se njima igraju, pa će se tako u njima odgojiti smisao za lijepo.

Opet sve se svodi na naš lični primjer koji će

dijete usvojiti oponašanjem i gledanjem:

Trud i briga što ga posvetiš svom evladu (djetetu)

u mladim godinama, stostruko će ti se isplatiti.

Dijete prima sve od svakoga bez izbora i razlike,

pa valjalo ili ne valjalo. Ono je, eto, poput njive u

koju svak svoje sjeme sije. Za dobar odgoj djeteta

je ponajprije neophodno nuždan uzoran primjer.

Zato bi svatko morao nastojati da se pred djecom

uzorno vlada.

3 Hodžić, Hasan. Nekoliko riječi roditeljima. O narodnom uzgoju. Behar, 1902-1903, vol. III, br. 8-10, str. 8/120-

122, 9/133-135, 10/150-151.

8

Husejin Metiljević4 piše da sa lijepim manirima, kako smo već naveli, djetetu treba gajiti i

plemenite osobine. Neke osobine su urođene, dijete ih dobiva nasljeđivanjem, ali roditelji trebaju

prepoznati i dobre i loše osobine. One loše treba potiskivati i kontrolirati, a dobre, pozitivne

razvijati, njegovati i usavršavati.

Nije dobar onaj koji ne čini zla jer se kazne boji, kao što niti onaj nije posve čista i plemenita srca,

koji dobro čini radi priznanja i nagrade. Dobro treba činiti dobra radi.

Dakle, da zaključimo! Djeca su naš amanet i ono što ostavljamo iza sebe, njhov odgoj je

budućnost ovog svijeta. Lijepi maniri i ponašanje su esencija dobrog odgoja. Lijepom

ponašanju dijete se uči ličnim primjerom. Prvi uzori i primjeri su dječiji odgajatelji-roditelji.

Bitno je još istaći da u svemu ovome nema strogih pravila. Uvijek i u svemu postoje izuzeci i

primjeri na koje ne djeluju nikakve navedene mjere. Svaki pristup djetetu je individualan jer

su i djeca različita i posebna-svakô na svoj način. Roditelji su ti koji bi ih trebali najbolje

poznavati i prosuditi na koji način kojem djetetu prići i na njega djelovati.

4 Metiljević, Husejn. Uticaj roditelja i okoline na odgoj djeteta. Novi Behar, 1931-1932, vol. V, br. 16-17, str.

231-234.

9

Za kraj ćemo navesti još jednu poučnu i zanimljivu staru priču:

Jednom u društvu nekog alima povede se razgovor o njegovu ocu sarhošu, pijanici. Svi su

sažalijevali alima što ga otac-propalica sramoti, i ujedno se čudili kako je mogao tako nisko pasti

kad je otac toga pijanice bio silno čestit i ugledan čovjek. Najedanput ih alim prekide i reče:

Nemojte tako nepravedni biti, pa moga oca podcjenjivati, a dedu mi hvaliti! Što je moj dedo tako

dobar bio, nije to zasluga njegova, nego zasluga njegovih roditelja. Njegova se zasluga i vrijednost

evo ogledava u mome ocu, koga nije znao ili nije htio na pravi put izvesti.

I taj moj otac, prepušten od djetinjstva sam sebi, zapao je u zlo i u njemu ogrezao, ali je uza sve to,

sve svoje sile uložio, da i ja ne pođem njegovim putem. Ja danas ovakav kakav sam i ako sam od

kakove vrijednosti, imam jedino da zahvalim plemenitom nastojanju i trudu svoga oca, koga vi tako

nepravedno osuđujete.

Ovo su alimovo izlaganje dakako svi u društvu usvojili, a sigurno da se i mi s tim slažemo.

10

Izvori:

1. Metiljević, Husejn. Uticaj roditelja i okoline na odgoj djeteta. Novi behar,

1931-1932, vol. V, br. 16-17, str. 231-234.

2. Hodžić, Hasan. Nekoliko riječi roditeljima. O narodnom uzgoju. Behar,

1902-1903, vol. III, br. 8-10, str. 8/120-122, 9/133-135, 10/150-151.

3. Zomer, Jerg. Kopic, Gerit. Problemi sa klincima. Beograd: Teovid, 2007.

4. Annette Karmiloff-Smith. Suočavanje sa nepristojnim ponašanjem. URL:

http://www.pampers.ba/bs_BiH/članci-o-roditeljstvu (11. 05. 2011.)