1 SADR@AJ Kwi`evni pregled Kanoni~ki Zbornici 1. Prvi kanoni~ki Zbornici 2. Nomokanon u XIV naslova 3. Korm~a kniga 4.Kniga Pravil 5. Phdalion6. j jj jdereptar] le dereptar] le dereptar] le dereptar] lexj jj j\ \\ \Noviji kanoni~ki Zbornici1. Zbornik Grigorija Doksapatra 2. Zbornik monaha Arsenija 3. Zbornik Konstantina Harmenopula 4. Zbornik Matije Vlastara 5. Zbornik Milijev6. Zbornik Agapijev 7. Zbornik Hristoforov 8. Atinska Sintagma Ralli i Potli Dodatak. Nomokanon pri vel. Trebniku 2 OKANONI^KIMZBORNICIMAPRAVOSLAVNECRKVE NAPISAO Dr. Nikodim Mila{, ARHIMANDRIT Kwi`evni pregled Uovomna{emspisumipredstavqamorazborkononi~kihZbornika pravoslavne crkve, kakvi su u razli~na vremena izdani bili.OsamimZbornicimaioizdawimaistihuisto~nojcrkvi, mi spomiwemonadoti~nimmjestimasamogaspisa.Ovdjenalazimo cjelishodnimprivestizapadnape~atanaizdawa,ukojimasenalazeizvori na{ega prava ili u gr~kome tekstu, ili u latinskome prijevodu, ili uporedo gr~ki tekst i latinskiprijevod. Po~etak ovih izdawa na zapadu pada u prvu polovinu XVI vijeka, kada se poznatoonorastrojstvouvjerskomodno{ajutamojavqa,ikadzapadni bogoslovitra`e,daseizbli`eupoznadusapismenimspomenicimastare, isto~necrkve.Me|ustarijimanajboqejeono,kojejepriredioanglikanski prezviter, a poslije episkop Asafski, Vilim Beveregije (+ 1708.), a od novih - izdawekardinalaJ.Pitre,poznatogunajnovijojborbime|uliberalnimi nepomirqivim rimokatolicima. U hronolo{kome redu ovo su ta izdawa: 1. S.S.ApostolorumetS.S.Conciliorumcanones.Parisiis,1540.Sadr`iu gr~kometekstupravilasv.Apostolaitrinaestsabora,aprirediogaje Johannes de Tillet, episkop u St. Brieux. 2. SpomenutoTiletovoizdawepreveojezatijemnalatinskijezik Gentianus Hervet, jedan od ~lanova Tridentijskoga sabora, i dodao je prijevod NomokanonauXIVnaslovasakomentarimaValsamona,atakoistou prijevoduwekolikekanoni~keposlanicesv.Otaca.Nape~atanojeuParizu 1563. 3. Juris orientalis libri III ab Enimundo Bonefidio J. C. digesti ac notis illustrati etnuncprimuminlucemediticumlatinainterpretatione.(Parisiis)Anno1573. Sadr`i naredbe Vizantijskih careva, za tijem sinodalne odluke i poslanice Carigradskih patrijarha. Izdava~ bio je profesor u Valensi, i umro je 1574. 4.Juris graeco-romani tam canonici quam civilis tomi duo, Johannis Leunclavii Amelburni,v.cl.studioexvariisEuropaeAsiaequebibliotheciseruti,latineque redditi...Opusnonsolumjurisutriusqueconsultis,sedoraninodivinarum humanarumquererumstudiosis;ettamecclesiasticaquarapoliticaeantiquitatis amatoribus,obmultiplicemutilitatemsummeexpetendum.Francofurti,1596.- Izdaweovonape~atanojebiloposlijesmrti(1593.)avtoraodwegovoga drugaMarquardiFreheri.Sadr`iuprvojkwizikanoni~kiZbornik 3 Harmenopula,naredbecarevavizantijskihpopitawimacrkve,sinodalne odlukeiposlaniceCarigradskihpatrijarha,kanoni~keraspraveva`nijih kanonista,anavlastitoValsamona,bra~napitawaMatijeVlastara,edikt JustinijanovopravoslavnojvjeriiraspravuHarmenopulaosektamai ispovjedawu prave vjere. U drugoj su kwizi ~lanci po jus civile grarecorum. 5.JohannisZonaraeCommentariiincanonesveterumConciliorum,nunquam anteaediti,nuncprimodegraecoinlatinamtranslatiexinterpretationeetcum annotationibusAntoniiSalmatiae;adjectusestCanonumcontextusexGentiani Herveti editione. Mediolani, 1613. Ovo je popuweno izdawe spomenutoga pod. br. 2. Pari{koga izdawa. 6.S.CanonesS.S.ApostolorumetS.S.Conciliorumcumcommentariis JohannisZonaraenuncprimumgraeceetlatineconjunctimediti;adjectumest ConciliumConstantinopolisubMennaPatriarchaunacumconstitutionibus ApostolorumutraquelinguaparitererutumexRegischristianissimietaliarum bibliothecarumcodicibusstudioetlaboreJohannisQuintiniHaedui.Lutet. Parisiorum, 1618. Od dosada spomenutph ovo je pajpotpunije izdawe. 7.Bibliothecajuriscanoniciveterisinduostomosdistributa.Quorumunus canonumecclesiasticorumcodicesantiques,tumgraecos,tumlatinoscomplectitur, subjunctisvetustissimiseorumdemcanonumcollectoribuslatinis;alterego insignioresjuriscanoniciveteriscollectoresgraecosexhibet...Operaetstudio GuilielmiVoellitheologi acsociiSorbonicietHenrici Justelli. LutetiaeParisiorum, 166).-Sadr`ikanoni~keZbornike:Halkidonski,Dionisijamaloga, Afrikanskecrkve,FulgencijaFeranda,Kriskonijev,MartinaBrakarskog; ovosveuItomu,auIItomu:ZbornikiNomokanonJovanaSholastika, SinopsisAleksijaAristina,EpitomeSimeonamagistra,Sinopsis Arsenijamonaha,NomokanonFotijasakomentarimaValsamona,~etri ~lankaosaborima,itakozvanuTripartitaCollectioconstitutionum ecclesiasticarumTeodoraValsamona(?).Kolikojedragocjenoovoizdawepo bogatstvumaterijala,tolikoonostradaukriti~nosti,tesevrlooprezno mo`e wim sdu`iti. 8.SynodiconsivePandectaecanonumS.S.ApostolorumetConciliorumab ecclesia graeca receptorum, nec non canonicarum S. S. Patrum pistolarum: una cum scholiis antiquorum singulis eorum annexis et scriptis aliis huc spectantibus... Totum opusinduostomosdivisumGuilielmusBeveregiusecclesiae Anglicanaepresbyter, recensuit,ProlegomenismunivitetAnnotationibusauxit.Oxonii,1672.-Sadr`i pravila sv. Apostola, vasionskih i pomjesnih Sabora i trinaest sv. Otaca, i to najprije potpuni tekst pravila gr~ki i uporedo latinski sa komentarima ValsamonaiZonare,paskra}enitekst,iispodovogatekstasholije Aristinove.Dolazezatijemoni~lanci,kojisusastavqaliuzpravila takozvaniSinopsis,akojinijesumoglibitistavqenipodtekstpravila. Nape~atanajedaqepotpunaAzbu~naSintagmaVlastarevaugr~kom originaluilatinskomeprijevodu,pakaktiCarigradskogasabora879. godineinajposlijeAzbu~niPregledsvega{toseuobatomasadr`i.Sa osobitompaginacijomslijedezatijemu~enatuma~ewanesamonapravila, negoinakomentaremnogihpravila.NoviAzbu~nipregledpredmetai 4 glavnijih osoba, o kojima se govori u ovim tuma~ewima, zakqu~uje svo djelo. Po ovome izdawu prire|eno je izdawe pravila isto~ne crkve u 9. Patrologiaecursuscompletus...AccuranteJ.Migne(Edit,latina.tom.LXX. Paiisiis, 1863). 10.JurisecclesiasticigraecorumHistoriaetMonumentajussuPiiIX.Pont. Max,curanteJ.B.PitraS.R.E.Card.Romae,1864-1868.Dvasutoma,iprvi sadr`i istoriju crkvenoga prava, pa spomenike prava do VI vijeka; drugi tom sadr`i najprije kanoni~ke naredbe, za tijem zbornike crkvenoga prava od VI do IX vijeka. Osim ovih izdawa imaju va`nost za pravo pravoslavne crkve, osobito za drugu polovinu sredwega vijeka jo{ ova dva izdawa: 11. ActaetDiplomatagraecamediiaevisacraetprofanacollectaedideruntFr. Miklosich et Jos. Miller. Vindobonae, 1860. sq. U ovom se izdawu sadr`e naredbe sinodaipatrijarhaCarigradskih(ActaPatriarchatusConstantinopolitani)od 1315.do1402.godine.Imanakrajuijedandokumenatod1521.god.iti~ese bra~noga prava. 12. Jusgraecoromanum.EdiditC.E.ZachariaeaLingenthal,Lipsiae,1856-1870. 6. tom. - Va`no je ovo izdawe za nas osobito zbog svog III toma, u kome se sadr`e sve novele careva Vizantijskih od Justina (566. god.) do Konstantina Paleologa (1451. god.) Zaslu`ujusvakupa`wusna{estraneiimajuprvostupnuva`nostza crkveno pravo jo{ i ona zapadna izdawa, u kojima su nape~atani akti sabora vasionskihipomjesnih.Odovakihizdawatrisuglavnija:prvosu priredili dva jezuita Filip Labbe i Gavril Kosart u drugoj polovini XVII vijeka,u17tomova;drugojejezuitaJovanaHarduinapo~etkaXVIIIvijekau 12 tomova; tre}e iz druge polovine XVIII vijeka episkopa Dominika Mansi u 31tom.Poprvimizdawima(LabbeiKosartaiHarduina)prire|enjeu7 tomovaruskiprijevodDq]ni]vselenskihxSoborovxodprofesora KazanskeDuhovneAkademije,anape~atanuKazanu(1859-1873).Naslov spomenutih zapadnih izdawa ovaj je: 13. S.S.Conciliaadregiameditionemexacta...PhilippiLabbeietGabrielis Cossartii. Parisiis, 1672. 14. Conciliorumcollectioregiamaxima,adP.PhilippiLabbeietP.Gabrielis CossartiiesocietateJesulabores,haudmodicaaccessionefactaetemendationibus plurimisadditis,praesertimexcodicibusmanuscriptis;cumnovisetlocupletissimis indicibusstudioP.JohannisHarduiniexeademsocietateJesuPresbyteri.Parisiis, 1715. 15. SacrorumConciliorumnovaet amplissimacollectio, in qua praetereaquae Phil. Labbeus et Gabr.Cossartus S. J. et novissime Nicolaus Coleti in lucem edidere, eaomniainsupersuisinlocisoptimedispositaexhibentur;quaeJo.Dom.Mansi Lucensis,congregationismatiisDei,evulgavit.Flor.etVen.1759-1798.Ovose izdawe danas po drugi put pe~ata. Najposlijedragocjenasuzana{ecrkvenopravozapadnaizdawa,u kojimasuprivedenapravilaisto~nihsaborasau~enimkomentarima. Takova su: 5 16. ChristianusLupus,Synodorumgeneraliumacprovincialiumdecretaet canones, scholiis, notis ac historica actorum dissertatione illustrati. Louv. 1666. 17. CommentariusinCanonesetDecretajurisveterisacnovi...Zegero Bernardo Van Espen, Presbytero. Colon. Agripp.1775. 18. Conciliengeschichte.NachdenQuellenbearbeitetvonCarlJosephvon Hefele,BischofvonRottenburg.Prvojeizdaweizi{lo1855.islijede}ih godina,drugoizdawepo~elosepe~atati1873.uFreiburginBreisgau, Francuski prijevod ovoga djela izi{ao je u 13 tomova (Paris, 1869-1878). Kao {to se vidi iz pore|anih izdawa, zapad je marqivo izu~avao izvore pravapravoslavnecrkve,idostamuozbiqnogaradaposvetio.Kad uporedimoovajradsaonim,{tojepoistomepredmetunaistokuu~iweno bilo,mimoramopriznati,dajezapadutomeneizmjernoprevazi{aoistok. Ovoseuostalomtuma~ipoliti~kimpolo`ajem,odnosnoslobodnim `ivotomjednogairopskimstawemdrugogauodnosnimvjekovima,atuma~i seite`womzapada,daupoznapravneizvoreisto~necrkve,kojisuvijerna slika ustrojstva prvobitne Apostolske crkve, ~ega zapad kod sebe nije bio u stawudana|e.Kadzatijemnastupanaistokuslobodnijipoliti~ki`ivot, nau~neseradwepoizvorimapravapo~iwuodmaisticati,itotakom snagom,dapobu|ujunadivqeweisamizapad.Djelatnostuovomeodno{aju LeonidaZguteuAtinskom~asopisuQemij,Rallijaidrugih,iodzivi zapadnihu~ewakaotojdjelatnostigr~kihpravoznalaca,slu`enajboqim dokazom ovoga. Zapad u ostalom nije se ograni~io samo izdavawem ipreva|awem izvora na{egaprava,negosuonibiliipredmetomosobitihnau~nihradwa.I radweovepoizvorimaiZbornicimapravaisto~necrkvemnogosu doprinijele,daserazjasnemnogapitawapopravu,kojanijesunajjasnija bila. Spomenu}emo ovdje glavnije. Me|uprvimpiscimapoovomepredmetubrojiseChristophJustel, kraqevskisekretaruParizu(+1649.).Wegovtrudpokanoni~komepravu izdali su Voel i sin Justelov Hajnrih 1661. godine. Ovo izdawe mi smo gore podbr.7priveli.UpredgovorutomeizdawuJustelraspravqaoCodex canonumecclesiaeuniversaeidokazuje,kakojetoonajistikodeks,kojisu imalipredsobomociHalkidonskogasabora,ikojisezatijem rasprostranio po svemu hristjanskome svijetu. Ni`e }emo spomenuti, kako je oprovrgnuta bila ova Justelova tvrdwa. ZapravilaKartagenskogasaboraimazna~ajaradwapoznatogapiscao galikanskimslobo{tinamaPetrideMarca,arhijepiskopaPari{koga(+ 1662.),podnaslovomDissertatiodeveteribusCollectionibuscanonum,ikojaje nape~atanauAndr.Gallandi,DevetustiscanonumCollectionibus(Tenet.1778, rad. 67-92). Istoriju izvora i kanoni~kih Zbornika crta i Guil Beveregius, koga smo izdawegorepodbr.8.priveli,itoupredgovorusvomeizdawu,zatijemu op{irnimu~enimopaskamawegovimanapravila.RezultatiBeveregijevih istra`ivawa imaju va`nosti i danas. MalovremenaposlijeBeveregija,profesorPari{kogUniversitetaJ. 6 Doujat izda (1687. god.) svoje u~eno djelo Praenotionum canonicarum libri V, i utre}ojkwizitogadjelacrtaistorijukanoni~kihZbornika.Imazna~aj spisovajzbogsamostalnogstanovi{tapi{~evai{topredstavqasliku svega do toga doba poznatoga na zapadu kanoni~koga materjala. PrvimgodinamaXVIIIvijekaodnosiseva`naradwaokanoni~kim Zbornicima, koju je napisao profesor Universiteta u Levenu Zeger Bernardus van Espen pod naslovom Tractatus historico-canonicus exhibens scholia in omnes canonesconciliorumetfamosiorescanonumcodices.Ovogadjelaposebnoje izdaweizi{loposlijesmrtipisca, itosmoizdawemigorepodbr.17. priveli. Sav prvi dio kwige govori iskqu~ivo de antiquis canonum Codicibus. Odlikuje se kako originalno{}u, tako i kriti~no{}u u izlagawu. Van Espen brojiseme|uprvimpiscimapokanoni~komepravu,iwegovajekwigaod velike va`nosti. Imazna~ajazana{predmet,premdaseve}madodirujezapadnih kanoni~kihZbornika,u~enaradwaPetriCoustant.Onjeizdao(1721.)zbirku poslanicarimskihepiskopa,iupristuputomedjeluop{irnorazla`ede antiquiscanonumCollectionibus.Zaslu`ujupa`wewegovarazlagawao pravilimaKartagenskihsabora,zatijem,{tojeoprovrgaoJustelovu tvrdwu, u pogledu Codex canonum ecclesiae universae, kao da je taj kodeks bio naHalkidonskomesaboru.Ovajeradwanape~atanazasebnouspomenutom izdawu A. Gallandi (pag. 1-66). Zaslu`ujesvuna{upa`wuzbogdubokesvojeu~enostiradwapona{em predmetu{tosunapisaladvabrataPetrusetHieronimusBalleriniipod naslovomDeantiquistumeditis,tumineditisCollectionibusetCollectoribus canonum.Nape~atanajebilautre}ojkwiziwihovogizdawadjelaLava velikog (Venet. 1753-1757), za tijem zasebno u izdawu A. Gallandi (pag. 93-266). Radwaima~etridijela,ipravuisto~necrkveposve}enjesavprvidio (DegraeciscanonumCollectionibus),premdaseiudrugimdjelovimagovorio isto~nimkanoni~kimZbornicima,kojisuposlu`iliosnovomzalatinske prijevode. Me|u starijespada jo{ Geschichtedes kanonischen Rechts,kojujenapisao profesor Universiteta u Getingenu L. T. Spittler, a nape~atana je u Halle, 1778. Uprvatriodsjeka svojeistorijegovoriokanoni~kimZbornicimaisto~ne crkve,itodovremenapatrijarhaFotija,do~im~etvrtijeodsjeksav posve}en razboru Pseudo-Isidorova Zbornika. Iz na{ega vijeka po redu idu: Kopitar, koji u Jahrbuher der Literatur (Wien. Bd. XXIII, 1823 Bd. XXV, 1824) opisujedostapodrobno,alineuvjeknajta~nije, na{uKrm~iju,Pidalioni rumuwski kanoni~ki Zbornik. Fr.Aug.Biener,poznatiistorikJustinijanovihnovela,pona{emje predmetuizdaokwiguDeCollectionibuscanonumecclesiaegraecae(Berolini, 1827).Uistojposebnogovorioglavnimkanoni~kimZbornicimaugr~koj crkvi od najstarijih vremena pa do izdawa Pidaliona, za tijem o rumuwskom kanoni~komZbornikuiokanoni~kimZbornicnmakodSlavena.Va`anjei wegov ~lanak Das kanonische Recht der griechischen Kirche, {to je nape~atao 7 povodom izdawa Atinske Sintagme u Kritische Zeitschrift fur Rechtswissenschaft und Gesetzgebung des Auslandes (Bd. XXVIII, S. 163-206). J.A.B.Mortreuil,advokatuMarsequizdaojeop{irnodjeloutritoma podnaslovomHistoiredudroitbyzantin(Paris,1843-1846).Razbirauistome glavne kanoni~ke Zbornike od Sinopsisa Stefana Efeskog iz prve polovine VI vijeka, pa do Harmenopulova Zbornika polovine XIV vijeka. E. Zaharia von Lingenthal, znameniti znalac gr~ko-rimskoga prava, poznat pomnogobrojnimkriti~kimizdawimaistogaprava.Me|uovimizdawima imaju zna~aja za nas prvo, Prohiron Vasilija Makedowanina, koji sastavqa u slavenskomeprijevodu48.glavupe~ataneKrm~ije,drugo,EklogaLava Isavrjanina, koja sastavqa 49. glavu Krm~ije i tre}e, wegovo izdawe carskih novela poslije Justinijana, od kojih tri su u{le u 43. glavu Krm~ije. Va`na je za nas i wegova Historiae juris graeco-romam delineatio (Heidelb. 1839), u kojoj su pore|ani svi izvori i Zbornici kanoni~koga prava. Isto je tako va`na i wegoviGeschichtedesgriechischromischenRechts(Berlin,18771,ukojoju po~etkunalazimota~nehronolo{kepodatkeosvimakanoni~kim Zbornicima.Specijalnona{empredmetuodnosiseodistogapisca:Die griechischenNomokanones,i2.DieHandbucherdesgeistlichenRechtsausden Zeiten des untergehenden byzantiaischen Reiches und der turkischen Herrschaft. Ove sudvijeradwenape~ataneuMemoiresdelAcademieimperialedessciencesde St. Petersbourg, VII serie. Tome XXIII, n. 7. et tome XXVIII, n. 7. J.B.Pitrauspomenutomgorepodbr.10.izdawugovoriupredgovoru prvometomuokanoni~kimZbornicimadoVIvijeka,audrugomtomuo Zbornicima do IX vijeka. Zaslu`uje pa`we i wegova kwiga Des canons et des Collectionscanoniquesdes1'eglisegrecque(Paris,1858),napisanapovodom izdawa Atinske Sintagme. Dr.FriedrichMaassen,GeschichtederQuollenuudderLiteraturdes canonischen Rechts im Abendlande (Gratz, 1870). U ovoj kwizi pisac specijalno razbiraizvoreikanoni~keZbornikedrevnezapadnecrkve;alipo{toti Zbornicinijesuve}imdijelomdrugo,negoprijevodiZbornikaisto~ne crkve, to se i o ovim po{qedwima neophodno u kwizi dosta govori. Va`na je ova kwiga osobito za istoriju kodifikacije kanoni~koga prava. Dr.J.Hergenrother,biv{iprofesorUniversitetauVircburgu,adanas kardinal,poznatkodnasposvojojop{irnojradwiPhotius,Patriarchvon Constantinopel(Regensburg,1867-1869.Bd.I-III).Utre}emtomuovogadjela pod naslovom Kirahliche Rechstsammlungenpredstavqa pregled kanoni~kih Zbornika od Jovana Sholastika do Valsamona. Dr.Jos.Zhishman,profesorUniversitetauBe~u,ukwiziDasEherecht derorientalischenKirche(Wien,1864),posvetiojewekolikostranica pregledukanoni~kihZbornikaisto~necrkve,po~iwu}iodSinopisa StefanaEfeskogpadoPidaliona.Pregledjekratak,ipisacowekim Zbornicimateksamospomiwe,do~imnawekesezaustavqaglavnim na~inom radi toga, da poka`e {ta se po bra~nome pravu u wima sadr`i. Najpotpuniji nacrt istorije kanoni~koga prava na{e crkve predstavio namjeS.W.E.Heimbach.Nacrtjetajnape~atanuErschundGruber, 8 AllgemeineEncyklopadiederWissenscliaftenundKunste(ISection,Bd.86und 87.)Radwaovanijespecijalnoposve}enakanoni~komepravu,negouop}e gr~ko-rimskomepravuodpo~etkasredwegavijekapadona{egdoba. Podijeqena je na tri perioda (prvi do 867, drugi do 1453. i tre}i do 1860.), inazavr{etkusvakeglavedoti~nogaperiodapisacrazbiraizvorei Zbornikekanoni~kogaprava.Odkanoni~kihZbornikapo~iwesa SinopsisomStefanaEfeskogizavr{ujesanajnovijima.Nacrtupogledu kanoni~kihZbornikanijesamostalan,negoseosnivanarezultatima pre|a{wih pisaca (naro~ito Binera i Mortreqa), ali je ipak veoma va`an u toliko, {to u sistemati~kom obliku predstavqa potpunu istoriju na{ega prava. 9 Kanoni~ki Zbornici Velikonamjemno{tvokanoni~kihZbornikaistorijasa~uvala, raznovrsnihme|usobom,kolikoposadr`ajusvome,tolikoipoizvawskom obliku,kojisuute~ajuvjekovanaIstokuinaZapadunarazli~itim jezicimaprire|ivanibili.Posadr`ajusvomeprvikanoni~kiZbornik sastavqajupravilaAnkirskogiNeokesarijskogasabora,apo{qedwi sastavqaju:pravilasv.Apostola,pakpravila{estvasionskihsabora, praviladesetpomjesnihsaboraipravilatrinaestsvetihOtaca.Mno`ewe ovoupogledusadr`aja kanoni~kihZbornikarazvijaseodpo~etkaIVdoIX vijeka.SastraneizvawskesviseZbornicimoguuglavnomepodijelitina dvijevrste.JednusastavqajunajprijeZbornici,ukojimasupravila privedenauhronolo{komeredu,kakosuizdavanabila,tojest,premadobu kad su dr`ani sabori, koji su doti~na pravila izdavali, za tijem Zbornici, u kojimasupravilaprivedenapremava`nostiizvora,izkojihsupoticala, naimeprvoApostolskapravila,pakpravilavasionskihsabora,tada pravilapomjesnihsaborainajposlijepravilasvetihOtaca.Druguvrstu sastavqajusistemati~kiZbornici,ukojimasupravilagrupiranapo predmetima,tojest,savkanoni~kimaterjalrazre|enjebionaglavne predmete, o kojima se govori u pravilima, i prema tim predmetima razre|ena subilaisvapravila.OvavrstaZbornikanazvanajeukanoni~koj terminologiji - Nomokanonima, a glavnim na~inom s toga, {to su uz pravila (kanonej) dodani bili i gra|anski zakoni (nomoi) po istim predmetima. Kadsmoprire|lvalinasrpskomejezikuizdawekanoni~kogaZbornika pravoslavnecrkve,premacijeli,kojanasjerukovodila,mismomorali zaustavitisenatemeqnomkanoni~komZborniku,zatijemnaonima,koji danasupojedinimoblasnimcrkvamava`e.OtimZbornicimazatomismo podrobnoigovorili,iglavnuna{upa`wunawihobratili.Nadruge Zbornikegr~kecrkvenijesmoimalipotrebezaustavqatise.Prire|uju}i sadauzasebnomizdawuono,{tosmotamootimZbornicimanapisali, neophodnojeradipuno}edasemailetimi~noosvrnemoinaostale Zbornike,kojisutemeqnomepredhodili,dasevidi,kakojspostupnotekla kodifikacija na{ega prava, dok je do temeqnoga Zbornika do{la. A po{to i poslijeizdawaovogaZbornikaiutvr|ewawegoveop}eobveznostizasvucrkvu,radwekanonistagr~kecrkveneprestaju,inoviseZborniciodXII vijekaunaprijedurazli~nimoblicimajavqaju,izme|ukojihjedanima zna~ajaiuistorijislavenskecrkve,to}emokaozavr{etakovomenacrtuu dodatku spomenuti i o ovim Zbornicima. Temeqni op}ecrkveni kanoni~ki Zbornik sastavqaju: IPravila svetih Apostola. IIPravila vasionsknh Sabora, i to: 1. Nikejskoga prvoga, 325. god, 2. Carigradskoga prvoga, 381. god, 3. Efeskoga, 431. god, 10 4. Halkidonskoga, 451. god, 5. Trulskoga, 691-692. god. i 6. Nikejskoga drugoga, 787. godine. IIIPravila pomjesnih Sabora, i to: 1. Ankirskoga, 314. god, 2. Neokesarijskoga, poslije 315. god, 3. Gangrskoga, okolo 340. god, 4. Antiohijskoga, 341. god, 5. Laodikijskoga, 343. god, 6. Sardikijskoga, 344. god, 7. Carigradskoga, 394. god, 8. Kartagenskoga, 419. god, 9. Carigradskoga, 861. god. i 10. Carigradskoga, 879. godine. IVPravila svetih Otaca, i to: 1. Dionisija Aleksandrijskoga, + 264. god, 2. Grigorija Neokesarijskoga, + 270. god, 3. Petra Aleksandrijskoga, + 311. god, 4. Atanasija velikoga, + 373. god, 5. Vasilija velikoga, + 379. god, 6. Timotija Aleksandrijskoga, + 385. god, 7. Grigorija bogoslova, + 390. god, 8. Amfilohija Ikonijskoga, 395. god, 9. Grigorija Niskoga, + 395. god, 10. Teofila Aleksandrijskoga, + 412 god, 11. Kirila Aleksandrijskoga, + 444. god, 12. Genadija Carigradskoga, + 471. god. i 13. Tarasija Carigradskoga, + 806. godine Ovakavjeustavdobiona{kodeks883.godine,naimetada,kadjeprire|en bio u po{qedwoj svojoj redakciji poznati Nomokanon u ~etrnaest naslova, o kome}emodaqegovoriti.Utvr|ewewegovoiprogla{eweop}eobveznosti wegovezavasionskucrkvuslijediloje920.godine,natakozvanomSaboru sjedinewa,nakomesupredstavqenabilasva~etiriisto~napatrijarhata. Izme|udrugihpredmeta,nasaborusuovomerazabranabilaisvapravila, koja su do toga izdana bila i sveop}i zna~aj za crkvu imala, te op}im glasom svijuOtacautvr|ena,kaoobveznazasvucrkvu.Odnosnizakqu~aksastavqa 7.pravilosaboraiglasi:Toijenkatafronhseitiqemenoijtoujieroujkai qeioujkanonajtwnmakariwnPaterwnhmon,oikaithnahianekklhsian upereidousi,kaiolhnthnCristianikhnpoliteiankosmountejprojqeian odhgousineulabian,anaqema.Timjena~inomdobiozvani~nipe~atop}e-crkveni kanoni~ki kadeks, koji je unaprijed morao biti pravovaqanim za svu crkvu,ikojijedanasobvezanzasvakoga,kojicrkvipripada.Va`anjeovaj 11 saboriutomepogledu,{tojezakqu~kewegovemalovremenaposlije(922. god.) primio i rimski patrijarhat, i do{qedno priznao vaqanost zakqu~ka o ovom op}e-crkvenom kanoni~kom kodeksu i za zapadnu crkvu. Pravila, koja sastavqaju ovaj kodeks, nijesu, kao {to se iz gorwega vidi, izdana bila u jedno vrijeme, nego su ona kroz wekolike vjekove izdavana bila, premaprilikama,kojesuseucrkviisticale.Jednomve}izdanaonasu postajalamjerilom, pokomeseunaprijedimalopostupatiudanomeslu~aju. Poznavawe izdanih ve} pravila sastavqalo je svetu du`nost za svakoga ~lana crkve, a na prvome mjestu za crkvene predstojnike, koji su morali bditi, da se onauta~nostiizvr{uju.Radiovoga,~imjekojenovopravilonadle`nom vla{}uizdavanobiloiposvomepredmetunosilojenasebipe~atop}e obveznosti,doti~nisunastojali,daseonoodmapridru`ipre|a{wima, kako bi svakome sva pravila poznata bila. Ovim na~inom sa svijem prirodno susejaviliosobitiZbornici,ukojimasusesadr`alasvapravila,kojasu doizvjesnogavremenaizdanabila,ipokojimaseimao`ivotcrkveda upravqa.Iuonojmjeri,ukojojjerastaobrojpravila,rastaojeiobim samih Zbornika. Prviizri~nispomenokanoni~komeZbornikuminalazimouaktima Halkidonskogasabora,gdjesespomiweBibliontwnkanonwn.Aliima podatakaokodifikacijikanoni~kogapravaiprijeovogasabora.Izme|u 315.i325.godinezalatinskijedanprijevodpostojaojegr~kiZbornik,u kome su bila pravila Ankirskoga i Neokesarijskoga sabora. Uzev{i u obzir godine,kadsuovisaboridr`ani,mimo`emokazati,dajeosnovom kanoni~kogaZbornikauhristjanskojcrkvibioskuppravilaAnkirskoga sabora,komesuzatijempridodanabilaonaNeokesarijskogasabora,i takimna~inomizpravilaovihdvajusaborajavqaseprvikanoni~ki Zbornik. Iz po~etka V vijeka spomiwe se drugi Zbornik, koji opet slu`i za osnovulatinskimprijevodima,iutomeZbornikunalazimouzspomenuta pravila,jo{pravilaNikejskogaiGangrskogasabora;amalozatijemopet sretamodrugiZbornik,ukomesuipravilaAntiohijskogasabora.Za ZbornikMartinaBrakarskogposlu`iojeoriginalomgr~kiZbornik,u komesuve}bila,pravilaiLaodikijskogasabora.Takimna~inomprije vremena Halkidonskoga sabora postojao je Zbornik, u kome su bila pravila: Nikejskog,Ankirskog,Neokesarijskog,Gangrskog,Antiohijskogi Laodikijskog sabora.1 NaHalkidonskomesaborunawekolikimsjednicama~itanasubila pravila pre|a{wih sabora, i to iz osobite kwige (apo Biblion apo tou autoi Biblion).2Izme|utihpravila,spomenutasubilapravila:Nikejskog, Antiohijskog i Carigradskog drugoga sabora, ali satakim redovnim brojem (na prim. 17. Antiohijsko spomenuto je sa brojem 96.), da se lako prora~unati mo`e,kojasupravilabilaposrijedi;iizra~unavidise,dasuutome Zborniku,{tosuHalkidonskiOcipredsobomimali,bilapravilasviju op}epriznanihsabora,kojisudr`anibilidotogadoba(451.).Kadje 12 sastavqen bio ovaj Zbornik, nije poznato. Za nas je va`no toliko znati, da je taj Zbornik prije Halkidonskoga sabora postojao, i da je sadr`ao spomenuta pravila.3 Ovaj isti, ili sli~ni Zbornik imao je pod rukama i Dionisije mali, kad jeprire|ivaosvojlatinskiprijevodpravilaisto~necrkve(sicuthabeturin Graecaauctoritate);4aizdrugihZbornikaonjepreveoono,~egautomenije bilo,naime,pravilasv.Apostola(alisamoprvih50)ipravila Sardikijskog i Halkidonskog sabora. Izme|udrevnihZbornika,kojisuucjelinidonasdo{li,prvije Zbornik, koji se pripisuje Stefanu Efeskom, i koji ima ovaj naslov: Kanonikh Sunoyij.Va`anjeovajSinopsis,kolikopodrevnostisvojoj,tolikozbog sudbewegove ute~ajuvjekova izbogzna~ajawegovogau istorijislavenskoga kanoni~koga prava. Po svome porijeklu on se odnosipo~etku VI vijeka, i po sa~uvanimrukopisimasadr`aojepravilasv.Apostola,zatijempravila Nikejskog,Ankirskog,Neokesarijskog,Gangrskog,Antiohijskog, Laodikijskog, Carigradskog i Efeskog. Osobitost ovoga Zbornika sastoji se u tome, {to on ne sadr`i potpuni tekst svakoga pravila, nego skra}eni tekst, tj.glavnamisaopravilauizvoduizpunogateksta.Ovakaradwaizazvanaje bilate`wompiscada,slu`e}isemodernomterminologijom,populari{e crkvenapravila,daihnaimepredstavilakopojmqivimasvakome.Prema ovoj prakti~koj formi Zbornika, na wega je obra}ana bila pa`wa svaki put, kadsunovakakvapravilaizdavanabila.Iuonojmjeri,ukojojsemno`io Zborniksapunimtekstompravila,mno`ioseiovajZborniksaskra}enim tekstom pravila, ili suvremeno sa izdawem samih pravila, ili naknadno. Poslijeonogasustava,{tosmospomenuli,minalazimoSinopsis pomno`enpravilima:Halkidonskoga,Sardikijskoga,Kartagenskogai Trulskogasabora,iVasilijavelikog.Zatijemopetpomno`enpravilima: CarigradskogasaborapriNektariju,Sedmogvasionskoga,Carigradskoga 861.iCarigradskoga879.godine,ipravilimaOtaca.Takodajeon predstavqao potpuni kanoni~ki kodeks sa svim onim pravilima, koja su bila u Zbornicima pravila sa punim tekstom. Pravilo Kartagenskoga sabora pri Kiprijanu nije nikada ulazilo u Sinopsis; a izme|u pravila Otaca samo ona Vasilijavelikogsinopti~kisuprivedena,adrugailisinopti~ki,iliu punome tekstu. Premanape~atanomenajprijeuBeveregija,pauAtinskojSintagmi tekstuSinopsisa,osimspomenutihpravilaonsadr`iislijede}e:a. Pravila Ap. Pavla; b. pravila Petra i Pavla; v. pravila sviju Apostola; g. ZlatnubuluJustinijanaorobovima,kojipribjegavajucrkvi;|.Vasilija velikogonaslovuivremenugrje{nika;v.Vasilijavelikogostupwima pokajawa;`.AnatematizmiKirilaprotivuNestorija;z.Dimitrija Kizi~kogoJakovitimaiHacicarima,zatijemoMesalijanimai Bogomilima; i. Petra Antiohijskoga episkopu Venecije; j. Lava Bugarskoga o prijesnimhqebovima;k.Vasilijavelikogosv.pri~e{}uioonima,koji prenebregavajuepitimije;l.IzPoslaniceAp.PavlaKorintjanimasa 13 tuma~ewem i m, iz poslanice Genadija.5 Sinopsissasvima ovimdopunamaprevedenjezatijembiona slavenski jezik, i sastavqa prve ~etrdeset tri glave staro-srpske Krm~ije, o ~emu }emo daqe govoriti. Imaju}ipredo~imapriru~nostovakovogZbornikasaskra}enim tekstompravila,carJovanKomninuprvojpoloviniXIIvijekanaredi }akonu i nomofilaksu Sofijske crkve Aleksiju Aristinu, da napi{e kratka tuma~ewa na Sinopsis, koja bi pomogla, da se pravilno pojmi skra}eni tekst pravila.Prematojnaredbi,Aristinseograni~ioglavnimna~inomtimeu svojimtuma~ewima,{tojepodskra}enimtekstompravilastavio perifrasti~kipunitekst;aakojeskra}enitekstbiopravilanipojmqiv, tojeonpodpravilomstavio,dajepravilojasno(safhj).Ovatuma~ewa Aristinovabilasutako|eprevedenazajednosaSinopsisomnaslavenski jezikinalazeseuzSinopsisuKrm~iji,aistosutakobilaprevedenai na rumuwskijezik,isaSinopsisomnalazeseurumuwskomkanoni~kom Zborniku, o kome }emo tako|e daqe govoriti. Sli~anovomeSinopsisu,kojisepoporijeklupripisujeStefanu Efeskom,biojedrugiZbornik,kojinosiimeSimeonalogoteta,kojije `iviozavladecaraNikiforaFoke.NaslovjeovomeZborniku,,Epitomh kanonwn,isadr`iuskra}enomtekstupoprvojredakcijipravilasvetih Apostola,prvihpetvasionskihsabora(doTrulskogaukqu~ivo),prvih sedam pomjesnih sabora i pravila Vasilija velikog; a u drugoj redakciji jo{ i pravilo drugog vasionskog i Carigradskog 861. godine i pravila deset sv. Otada(osimGrigorijabogoslova,AmfilohijaiTarasija).Razlikame|u prvimSinopsisomiovimZbornikomutomeje,{tosupravilaprivedena drugimredom,naime,najprijeApostolska,pakvasionskihsabora,zatijem pomjesnih sabora i najposlije sv. Otaca. Ovaj je red poslije usvojen Zonarom i Valsamonom,iodtogadobave}utomesereduuvjekprivodeukanoni~kim Zbornicima. Pored Zbornika, u kojima su pravila privedena bila ili u hronolo{kom redu,ilipremaavtoritetuizvorawihovih,javqajuseZbornici sistemati~ki,ukojimasupravilaraspolo`enabilapopredmetima,o kojimagovore.Cijelovakovihsistemati~kihZbornikabilajeprvo,dase olak{aizu~avawesamihpravila,adrugodaseolak{aprakti~kawihova upotreba. Prvi sistemati~ki Zbornik u gr~koj crkvi odnosi se prvim godinama VI vijeka. O wemu nam spomiwe u Predgovoru svome Zborniku Jovan Sholastik. Prodijeqenjebiou{ezdesetNaslovaisadr`aojeApostolskapravila, pravilaprva~etrivasionskasaboraipravilapomjesnihsaborado Sardikijskogaukqu~ivo.Ota~askihpravilauwemunijebilo.Oovome Zborniku daqe se ni{ta ne zna. Drugisistemati~kizborniksastaviojeJovanAntiohijski,nazvanjo{ Sholastik(aposcolastikwn).BiojeprezviteriapokrisijarAntiohijske crkve,zatijemod565.god.dosmrti,578.god,patrijarhCarigradski.Jo{ 14 kaoprezviter,itookolo550.godineonsastavisistemati~kikanoni~ki ZbornikupedesetNaslova,kojiurukopisimaimaovajnaslov:Sinagogh kanonwn eij n titlouj dihrhmenh,isadr`isvaonapravila,{toipre|a{wi Zbornik(u60naslova),ijo{68pravilaVasilijavalikog,naimeIIiIII poslanicuVasilijaAmfilohijuIkonijskom.Cijelsvogatrudaovakou PredgovoruJovanpredstavqa:Po{tosumnogiuraznavremenaprema raznimprilikamaizdavalinu`nezakoneipravilacrkvena(jerposlije Apostola, deset se sakupilo velikih sabora od Otaca na{ih, pa je i Vasilije velikiizdaopravilaomnogimpredmetima),nijeni{ta~udnovato,akosu svatapravilarazbacanairaznovrsnapremapotrebamavremenaipitawa, kojasuseisticala,teihnijesuizlagaliuwekomeredu,podijeliv{iihna osobite;takodajezbogtogavrlote{komnogimadana|uonopravilo,koje imtreba(wj ek toutou duseureton einai komidh kai dusporiston to proj tinwn aqrwjperikanonwjepizhtoumenon).Raditoga,pomo}uGospodaBogai Spasiteqana{egaIsusaHrista,ono{tojeraznovremenoizdanobilo,mi smosepostaralidamarqivoujednosaberemo,isvetorazdijelismou pedeset naslova, ne dr`e}i se pri tome wekog brojnoga reda i veze, ozna~uju}i naprimjerpravilaprvo,drugo,tre}e,~etvrto,peto;negosmo, kolikoje mogu}ebilo,sastavqalisli~nasasli~nimaiskupqalijednakouposebnoj glavi (all omoia toij omoioij wj oion te sunarmosantej, kai ison isw kefalaiw sumalexantej), ~ime smo, mislimo olak{ali trud svakome, koji ho}e da nu`no mupravilona|e.Uostalomnijesmomijedininitiprvi,kojismosenato odlu~ili,negosmovidilidasuidrugidijelilipravilana{ezdeset naslova(eijtitloujexhkonta);premdanijesubrojaliuzdrugaipravila Vasilijavelikoga, nitisukao{tojetrebalorazredilipravila,dasli~na buduzajednosasli~nimauosobitimnaslovima...Skupiv{iisastaviv{i sli~napravila,nastojalismodapodijelabude~imjasnija,iosimtoga,da natpissvakogpojedinognaslovapoka`esu{tinuonoga,{tosetu predstavqa. PoslijePredgovora,dolazipregledpravilapoizvorima,zatijem pregled sviju naslova, pa sami naslovi redom. Pod svakim naslovom privodi se tekst pravila, koja se predmetu naslova odnose. U zakqu~ku ima preporuka episkopima, da ~uvaju pravila i da paze da ihneprestupe.6Izovogatreba zakqu~iti,dajesvojZbornikJovan,poslije kaopatrijarhrazdaopodru~nimepiskopimaipridodaoovajzakqu~ak; po{to ina~e ne bi se moglo protuma~iti, da jedan prezviter takovu opomenu daje episkopima. Odnosno sisteme u Sholastikovom Zborniku mora se kazati, da ona nije najstro`ija,inepokazujeonuunutra{wuvezu,koju}emomina}i,kadsada pristupimopodrobnomerazborudrugogposlijewega,sistemati~kog Zbornika. SholastikovZbornikbiojeveomauva`enugr~kojcrkvikrozmnoge vijekove,~akiposlijeizdawaZbornikauXIVnaslova,o~emusvjedo~e sa~uvani rukopisi.On jebio preveden i naslavenskijezik, i to,kao {tose 15 naga|a na osnovu jednoga mjesta iz poznatog Panonskog `itija i iz drevnosti jezikaunajstarijimrukopisima,sv.MetodijemSlavenskim,daklejo{uIX vijeku.Uop}ojjeupotrebikodSlavenabiosvedoknijeprire|enabila Krm~ija, dakle do po~etka XIII vijeka, a u Bugarskoj i ka{we.7

Nomokanon u ~etrnaest naslova8 Uhronolo{komeredu,poslijeSholastikovaZbornika,dolaziZbornik, kogasmonaslovgorestavili.PoznatjetajZbornikukwi`evnostipodimenom Nomokanona patrijarhaFotija. Uonomeobliku,ukomesmomiovajNomokanonsaAtinskeSintagme preveli,iukomeseonnalaziuna{ojKrm~iji,naslov,,Nomokanonanije ta~an, premda se on tako naslovquje u svima izdawima. Nomokanon u pravome smisluzna~iZbornik,ukomesuprivedenanajprijepravila(kanonej),pa uporedoodnosnizakonigra|anskevlasti(nomoi),kojisusuglasnii potkrjepqujunaredbepravila.OvajnaslovprikladanjeiZbornikuuXIV naslovauonomeobliku,kakojeonzatijemprire|enbio,kadsunaimeuz svakuglavupojedinoganaslovastavqenibiliodnosnigra|anskizakoni. Prvobitno,kadovizakoninijesusastavqaliwegovsastavnidio,onse nazivaoKanonikonSuntagma,kao{to~itamouprvomepredgovorusamoga Zbornika.Imismo,preva|aju}isamokanoni~kidioZbornika,moraliga nazvatiSintagmom,iliina~e;ali,po{tojesistemati~kekanoni~ke Zbornikeusvojenounovijojkwi`evnostinazivatiNomokanonima,po{to imawekolikodrevnihrukopisa(Pitra.II,442.443.N.N.1.24.2536.50),u kojimatako|enemagra|anskihzakona,aZbornikipaknosinaslov Nomokanon,po{tonajposlijeuna{imstarosrpskimKrm~ijamapriveden jetajZbornikbezsvakihgra|anskihzakona,anaslovqujeseNomokanon,s tih razloga, premda i nesvojstveno, nazvali smo tako i mi taj Zbornik. Doprijewekolikogodinaop}ejemnijewebilo,dajetajNomokanon sastaviopoznatiCarigradskipatrijarhFotije,te,sugazatoinazivali FotijevimNomokanonom.Me|utijem,razborsamogaNomokanona,a naro~itopredgovora,kojisepredistim~ita,dokazaojeneosnovanost gospoduju}egamnijewa, idoveojedozakqu~ka,daseovaj Nomokanonodnosi dobu,mnogoranijemodFotija,iudobaFotijevoonjesamodopuwenbio onim pravilima, koja su od po{qednph godina VII vijeka izdana bila. Da li je pak Fotije imao kakva u~e{}a i u toj dopuni Nomokanona, i da li se uop}e ovaj Nomokanon mo`e Fotijevim nazvati, vidi}emo ni`e. PredNomokanonomimaop{irnipredgovor(prologoj),kojiuAtinskoj Sintagminosiovajnaslov:Fwtiou,patriarcouKwnstantinoupolewj,eijton Nomokanonaprologoj (Fotija,Carigradskogapatrijarha,predgovor Nomokanonu).Potomenaslovumoralobisesuditi,dajesavtajpredgovor napisanjednimlicem,naimeFotijem.Ali,kadobratimopa`wuna sadr`inuovogapredgovora,vidimo,datonijejedan,negodva,sasvijem razli~name|usobompredgovora,zajednosamoprivedena,kojipokazujuna 16 dvalica,kojasuihurazli~navremenanapisala,ipokazujujo{,dajeovaj Nomokanondvaputaredigiranbivao,idajeprvobitnojedan,azatijem drugi dopuweni sustav imao. Uprvomepredgovoru,kojipo~iwerije~ima:Tamenswmata, azavr{uje rije~ima: ton misqon apenegkasqai, izme|u drugoga ~itamo:Ja sam preduzeo da svedem ujedno bo`anstvena pravila, koja su izdana na deset sabora, dr`anih u razli~navremena,radiutvr|ewaspasiteqnogau~ewainapoukusvima qudima,ipriveosampravilaovihsaboragdjejetrebalo,spomenuv{ipri tomesvakisabor.Panesamoovasabornapravila,negosampriveoiona svetih Apostola, premda ih pojedini sa wekih razloga i smatraju sumwivima. Na{av{i, da je i sveti sabor, koji je dr`an u Kartageni u Liviji, za vrijeme careva Honorija i Arkadija, ustanovio mnogo i {to mo`e od velike koristi biti za `ivot ... ja sam i ta pravila dodao ovome trudu. Na{ao sam za dobro spomenutiovdjeiono,{tosuposebnowekisvetiOciblago~astivo ustanoviliusvojimposlanicama,upitawimaiodgovorima,i{to naweki na~inmo`etako|eimatizna~ajpravila.Zatijemdaqeka`e:Sabrav{i sadr`inu sviju ovih pravila skupa u ~etrnaest naslova (eij titlouj deka proj tetradi),isvakiodwihpodijeliv{inarazli~neglave,jasamzasvaki predmetpriveoodnosnenaredbepravila,iozna~ioimenaonih,kojisuih izdali, i broj tih naredaba sa aritmeti~kim znacima, te tako po mogu}nosti predstaviolakimzapregledovajZbornik.[tosampakovajna~inizabrao, to jest, {to sam se poslu`io aritmeti~kim znacima, a nijesam priveo u svakoj glaviodnosnitekst,uzrokjetaj,{tonijesamhtionadosadu~itaoca opetovati wekoliko puta jedno te isto pravilo, kao {to bi pri razli~itosti predmetatoina~etrebalo,nitisampakhtiocijepatinawekolikokomada jednoistopravilo,kojeovi{epredmetagovori,{tobitomoraobio neophodno u~initi, i kao {to su to weki prije u~inili, te time izlo`ili se sasvijemopravdanojosudiodmnogih,{tosamdopustiosebikomadawe pravila.Zavr{ujekazuju}i,dajepravilimaprilo`ioigra|anskezakone, koji se pojedinih kanoni~kih pitawa ti~u. Iztogapredgovoramidoznajemo,dajewekikanonistsakupiopravila sv.Apostola,praviladesetsaboraiKartagenskoga,daklejedanaestsabora (~etrivasionskaisedampomjesnih)ipravilaOtaca;dajesvatapravila razrediou~etrnaestglavnihodsjekaisvakiodsjekpodijelionawekoliko glavaporazli~nimpredmetima,okojimapravilagovore;dajepodsvakom glavom priveo odnosna pravila, i to ne tekst samih pravila, nego broj, pod kojimsuseonauobi~nimZbornicimanalazila,inajposlije,dasu privedenenaredbegra|anskevlastipocrkvenimposlovima,okojimasama pravila govore. Drugipredgovorzapo~iwerije~ima:O men parwn prologoj,azavr{uje: upaugiajhliouthnprokeimeninpraxinprohnegken.Upo~etkupisacovoga predgovora napomiwe rad pisca prvoga predgovora, i kako je taj pisac u svoj Zbornikpriveopravilasaboradopetoga(vasionskoga)isvetihOtaca,za tijem,kakojeposlijepetogasaborajo{mnogopravilaizdanobilo,pa 17 produ`ava:Ostaviv{inetronutimradpred{asnika,{tavi{e pohvaquju}i onaj rad, mi dodajemo pre|a{wem ono, {to se javilo poslije; i ovimdodatkomdopuwuju}iono,{tojekasnijevrijemestvorilo,a{tose sada{wemvremenuodnosi,miprikazujemoonajtrudupotpunomobliku. Takimna~inomovakwigasadr`isveono,o~emuonajpredgovorspomiwe; sadr`iosimtogauonomistomreduido{qednosti,kojajeprije ustanovqena, jo{ pravila koja je izdao {esti vasionski sabor, a tako isto i pravilasedmogme|uvasionskimsaborima,skupqenogapodrugiputu Nikeji,kojijeuni{tiobjesniloikonoborstvaikojijesastaviomnogo naredaba o predmetima crkvenoga ustrojstva. Osim ovoga i ona jo{ pravila, kojajeizdaosakupqeniposlijetogauCarigraduprvodrugisabor,kadje ~asnihramsvetihApostolapostaomjestom,da~ujeradwupovodomjedne raspre,kojasetadauzbudilabila;najposlijeiona,kojajezatijemizdao sabor,dazape~atiop}ecrkvenojedinstvo,ikojije,potvrdiv{iNikejski sabor,osudiosvakujereti~kuiraskolni~kuzabludu.Ka`edaqe,dasu privedeniipojedininovijigra|anskizakoni,pazavr{uje:Akobiko za`elio znati doba, kad je ovo sa prvim skupqeno, to je bilo, kad se razmjeri vrijeme na hiqadu godina, pa se to u~ini {est puta, za tijem se pre|e i ovo, ne zaustavqaju}i se do tre}e stotine godina i jo{ za{av{i u devedeset prvu godinu, pod zracima sunca, prire|ena je bila ova radwa. Uzpravilajedanaestsaboradakle,privedenihuprvojredakciji Nomokanona,uzpravilasvetihApostolaiOtaca,dodanasubila,po rije~ima ovog drugog predgovora, pravila ~etri sabora, {to su poslije bili dr`ani,naime,Trulskog,IINikejskog,saborauhramusvetihApostolai onogauhramusv.Sofije,itajjedodataku~iwen6391.godineodstvorewa svijeta, tj. 883. godine od R. Hr. Postojijo{itre}ipredgovorovomNomokanonu(Pitra.II, 449-450,a uporediII,444.N.63),kojijenapisao1090.god.TeodorVestes.Utome predgovoru Vestes ka`e, da je imao pod rukama Nomokanon, u kome su pravila sva privedena bila ne brojem odnosnoga pravila, nego tekstualno,9 i da je to mnogoprakti~kikorisnobilo;alipo{toodnosnogra|anskihzakonanije jo{ Zbornik potpun bio, to je on preduzeo, da ga u tome odno{aju dopuni. O ovome tre}em predgovoru mi mo`emo i ne govoriti, po{to ni~ega nam sakanoni~kestraneNomokanonaneka`e;aono{tospomiweotome,dasu sva pravila tekstualno bila privedena, i da je to prakti~ki korisno bilo, ne mo`ebitiopravdano,poslijeonoglijepogtuma~ewauovomepogledupisca prvog predgovora istome Nomokanonu. Nomokanon sa brojevima pravila bio jesistemati~kirepertorijum,komejeslijedioZborniksatekstomsviju pravila,iovojebiopraviwegovizvawskioblik,arukopis,kojijeVestes pred sobom imao, to je bila osobitost toga rukopisa, kakvih se odnosno vrlo malosa~uvalo.Nomokanonsabrojevimapravila,azawimZbornikteksta samih pravila, nalazi se i u na{oj Krm~iji; nalazi se isto tako i u Atinskoj Sintagmi, a do{qedno i u na{em Zborniku, koji je sa te Sintagme preveden. Ostavqaju}idaklenastranuovajtre}ipredgovor,naosnovuprvadva 18 predgovorainaosnovusadr`ajasamogaNomokanona,mi}emorazabrati sadaporijekloisustavwegov, ipokazativa`nostwegovuuistorijina{eg crkvenoga prava, te time opravdati za{to smo mi ovaj Nomokanon u po~etku na{ega Zbornika stavili. Kazalismo,dajedvaputaovajNomokanonredigiranbio.Dasedruga redakcijaodnosi883.godini,ka`enamjasnopisacdrugogpredgovora;ali nijepoznatagodina,kadjeonuprvojredakcijiizi{ao.Nijemogaoizi}i prijedobacaraJustina(565-578.),jerseJustinovenoveleuwemunalaze,a nijemogaoposlijeTrulskogasabora(691-692.), jerbiina~eipravilaovoga saborauwemubila.Aliovojeodnosnodalekorastojawevremena.Mnijewa u~ewaka o tome, kad se ovaj Nomokanon mogao prvi put javiti, kre}u se izme|u doba cara Justina II i doba cara Iraklija (610-641.). Glavno je od ~ega zavisi ta razlika mnijewa u tome, zato jedni priznaju jednu novelu cara Iraklija od 612. godine, koja je u{la u Nomokanon uz pravila 30. glave I naslova, kasnijim dodatkom, do~im drugi smatraju, da je ova novela une{ena pri prvome sastavu Nomokanona.10Aovajenovelapo{qedwauhronolo{komereduizme|u carskihnovela,{toseuNomokanonunalaze.Va`nisurazlozionih,koji stojezadobaJustinova,aliimamnogova`nijihrazloga,naosnovukojih mo`esedokazatiprotivno.Na{glavnirazlog,skogasmatramodaseprva redakcija odnosi ne Justinovu, nego Iraklijevu dobu, to je tijesna sveza, sveza zavisnosti,kojapostojiizme|uovogaNomokanonauonomedijelu,gdjese privode gra|anski zakoni o crkvi, i posebnoga Zbornika gra|anskih zakona o crkvi,poznatogapodimenomCollectioconstitutionumecclesiasticarum tripartita.11 U ovome Zborniku na kraju nalaze se ~etiri novele cara Iraklija, izme|ukojihionaod612.godine.12PrisvezizavisnostiNomokanonau dijelugra|anskihzakonaodovogaZbornika,sasvijemjeprirodno,da doti~ni, privode}i iz istoga uz pravila gra|anske zakone, iz wega je priveo i Iraklijevu onu novelu, i stavio je na odnosno mjesto Nomokanona. Ako }e se smatrati novele Iraklijeve kao poznij dodatak Collectio tripartita, tad se mo`e toistokazatiiupogleduNomokanona,tepriznati,dajeonprire|enu vrijeme Justina; ali po{to osnovanoga razloga nema za to tvr|ewe, to se mora smatrationaIraklijevanovela,kaosastavnidioprvobitneredakcije Nomokanona,idaklepriznati,dajeistimoraobitisastavqeniliza `ivota,ilimalovremenaposlijeIraklija,tojestuprvojpoloviniVII vijeka. I u pogledu pisca ovoga Nomokanona u wegovoj prvoj redakciji mnijewa surazli~ita.Ve}inaganazivqenepoznatim,drugidokazuju,dagaje priredioonajisti,kojijesastaviospomenutuCollectiotripartita,aweki najposlije, da je Carigradski patrijarh Sergije I ili li~no ga sastavio, ili da je sastavqen pod wegovim rukovodstvom. Usvojiv{imisao,dajespomenutanovelaIraklijausamomepo~etkuu Nomokanonstavqena,stavqaju}idaklevrijemepojavawegovauprvoj poloviniVIIvijeka,namase~inimogu}imsadostatnomvjerovatno{}u ustvrditi,daseNomokanonovajpojaviouCarigradu,idajeglavni 19 uzro~iikwegovCarigradskipatrijarh,suvremeniIrakliju,SergijeI(610-638.).13Kovojtvrdwipobu|ujenasizme|uostaloga`ivadjelatnostuop}eu crkvenimposlovimapatrijarhaSergija,zatijemnastojawewegovo,dase (premda i sa `alosnim u vjerskom odno{aju po{qedicama) uspostavi u crkvi mirired,kojijeporeme}enbiomonofizitskimsporovima.Sve~etiri noveleIraklijeve,okojimamiznamo,izazvanesunastojawemSergija,isve seti~ucrkvenediscipline.14Akojetolikapa`waodSergijanaovo obra}ena bila, sa svijem je prirodno zakqu~iti, da je on morao nastojati, da sejedinstvoutojdisciplinisvugdje~uva;araditoganajprje~ejesredstvo moglobiti,dasvakiepiskopdobijeuruketakavZbornik,ukomebisva disciplinarnapravilaskupqenabilaipokomebise`eqenojedinstvo lak{euzdr`alo.Zbornik50naslova,kakosamaterijalne,takoisa prakti~ke strane, bio je nedostatan. Kod u~enoga i prakti~koga Sergija mora se dopustiti, da je on to boqe nego mnogi drugi pojimao; pa da dosko~i tome, mogu}ejeusvojiti,daseilionsamlatiodapriredinovi,prakti~niji kanoni~kiZbornik,kakavjenaimeNomokanonuXIVnaslova,ilidaje pobudio na to pod svojim rukovo|ewem kakvog vaqanog pravoznalca. Odnosnoizvawskestranena{egaNomokanonamiznamo,dajeon podijeqen bio na ~etrnaest naslova. Pre|a{wa podjela sli~nih 25 Zbornika na60ili50naslovanijeodgovaralaprakti~kojpotrebikwige,prvozbog mno`inenaslova,adrugo{tojete{kona}ime|usamimnaslovimaweke unutra{we sveze. Na{ pisacistakao se novom sistemom. Kad mi uporedimo ovuwegovusistemusasistemomnajglavnijegaizme|uZbornikagra|anskih zakona,kojisutadava`ili,naimeJustinijanovakodeksa,minemo`emone viditigotovojednakostizme|ujedneidrugesisteme,tenaosnovutoga moramoodmaizakqu~iti,dajepisacNomokanonauzeozaosnovusistemu Justinijanovakodeksa.Uovomekodeksuprvihtrinaestnaslova(tituli) govoreiskqu~ivoovjerskimicrkvenimpitawima:prviosv.Trojicii pravoslavnoj vjeri, drugi o sv. crkvama itd. Po tim naslovima razdijelio je ipisacNomokanonanatrinaestodsjekasavkanoni~kimaterijal;aod onogamaterijala,kojinijemogaopodvestipodnikakavnaslovonje sastavionovijedan,~etrnaestinaslov.Ovosevidiizprvogapogledana izvawskustranuNomokanona.Naime,onnampredstavqasistemati~no trinaestnaslova,kojisepodudarajuusvojimpojedinostimasatrinaest prvih naslova kodeksa, i pod svakim od tih naslova privedeni su i odnosni gra|anskizakoni.^etrnaestiislijede}inasloviukodeksuneti~useve} crkve;tenatajnaslovradisvojesistemeina{pisacseneosvr}e,nego posebnoodzaostav{egkanoni~kogmaterjalasastavqajedannaslov,ne podvode}ive} podisti nikakav gra|anskizakon,do~imu prvim naslovima onslijedigotovozastopcekodeksu.Poslijeovoga,odnosnosisteme Nomokanona, sa punim uvjerewem mi mo`emo re}i, da naslovi Justinijanova kodeksa poslu`ili su obrascem za pisca Nomokanona. Svakinaslovpodijeqenjenawekolikodijelova,kojisuozna~enikao glave, i govore o posebnim predmetima, koji se odnose glavnome naslovu; pod svakomglavomprivedenisubrojevipravilapotimpredmetima,kojapak 20 pravilatrebatra`itiusamomeZbornikupravilagdjejetekstwihov priveden,ikojiZborniknerazlu~noslijediNomokanonu.Ovojeupogledu kanoni~kogadijelaNomokanona.Dolazizatijemugr~komoriginalu gra|ansko-zakonski dio, to jest zakoni gr~ko-rimskoga zakonodavstva, koji se crkveti~u.Ovajjedioozna~enpodpravilimaodnosneglaverije~iju: Keimenon(textus),ituseprivodedoti~nigra|anskizakoni.Citirani brojeviovihzakonaumnogimsemjestimapodudarajuodrije~idorije~isa odnosnimmjestimauspomenutojCollectiotripartita,~imeseizme|udrugoga dokazujesvezatijesnezavisnostijednogZbornikaoddrugoga.Podsvakom pojedinomglavomsvakoganaslovanemauvjek,aliimaglavapod kojimaihstojidva,triidotrinaest(naprim.u1.glaviIInaslova,koja govori o podizawu i posve}ivawu crkava).15 Sakupqena ujedno sva ova keimena sa wekim promjenama nalaze se u 47. glavi starosrpske Krm~ije, ili 44. glavi pe~atane Krm~ije. I sada mi sa dostatnom ta~no{}u znamo vrijeme, kad je ovaj Nomokanon u prvojsvojojredakcijisastavqen,znamoilice,kojegajesastaviloili sastavom rukovodilo, a upoznali smo se i sa sistemom, po kakvoj je on ure|en. DrugaredakcijaNomokanonaizi{la je,kao{tojeudrugompredgovoru kazano,883.godine.Vrijemejedaklepojavawezinogta~nopoznato.Kadmi uporedimodana{wisustavNomokanona,daklesustavdrugeredakcije,sa onim{toznamooprvoj,osimonogapredgovoraionihnanovododatih pravila,izme|ujedneidrugeredakcijenemanikakverazlike.Ostajedase ka`e, ko je ovu redakciju priredio, i ko je pisac onog drugog predgovora. Do po{qedwega doba ime je Fotija stojalo na ~elu Nomokanona, i wemu sepripisivaosastavistoga.Namase~inimogu}imdokazati,dapatrijarh Fotijeusvemuovomenikakvaneposrednogau~e{}anijeimao,idajedakle bezosnovetuimewegovo.Danijenikakvau~e{}aimaouprvojredakciji, dokazano je vremenom, kad se ta redakcija javila. Ali on nije imao u~e{}a ni u drugoj redakciji. Veliko mno{tvo rukopisa ovoga Nomokanona ne nosi nigdje ime Fotija, kao sastavqa~aNomokanona.IstotakonistarosrpskirukopisiNomokanona, kao ni pe~atana Krm~ija, sa svijem imena Fotija ne spomiwu. Ima, istina je, wekolikogr~kihrukopisa,kojinaddrugimpredgovoromnoseimeFotija, ali ti su brojno neznatni uporedo sa onima, koji toga imena nemaju; pri tome dokazanoje,dajeiutimpojedinimrukopisimatoimestavqenopoznije, drugomrukom.PrviputimeseFotijajavqa,kaosastavqa~aNomokanonau ~etrnaestnaslova,krajemXIIvijeka,daklezawekih300godinaposlije izdawaNomokanona,itokodTeodoraValsamona.Valsamonjepreduzeoda komentiraNomokanon,paupredgovorusvojimkomentarimaodlu~noisti~e FotijakaoavtoraNomokanona.Ka`e:taparatouagiwtatouekeinou patriarcou kurou Fwtiou suggrafenta, kai eij deka proj toij tessarsi titlouj qewroumrna. Isto ponavqa jo{ dva puta u tome svome predgovoru.16 Me|u tijem ovo tvr|ewe Valsamonovo ne mo`e se smatrati osnovanim sa vi{e razloga. Kolikojeogromnabilau~enostFotija,poznatojedobro.Pritakovoj 21 wegovoj u~enosti, gotovo je nemogu}no dopustiti, da bi on svoj trud ulagao u takuneznatnuradwu,kao{tojenaimepreradaoveredakcijeNomokanona, koja se uz to ne odlikuje ni sa strane ta~nosti, jer na prim. pregled pravila, {tojepredNomokanonom17neodgovarastrogonipredgovorima,niti privedenimuNomokanonupravilima.ImeFotijakaovelikogau~ewaka, kojijesvojimnau~nimradwamaobiqe`iosvojvijek,bilojepoznato cijelomeprosvje}enomesvijetu,iwegovispisibilisuuvelikojmno`ini prepisivani i razno{eni svuda. Da je on priredio i ovaj Nomokanon, te{ko jeigotovonemogu}nodopustiti,danebisuvremewaciwegoviuzdruge spomenuliiovajtrudwegov,negodajetrebalotristagodinadapro|e,da svijet dozna, da je Fotije i Nomokanon sastavio. Osim toga, poznato je, da je Fotije wekoliko kanoni~kih poslanica izdao, izme|u kojih weke rije{avaju va`nakanoni~kapitawa;izdaojewekolikokanoni~kihodgovora,izme|u kojihosobitoonajupogledukr{tewa,kojeobavesvjetovwaci,sveop}i harakterima.DajeFotijeprire|ivaoNomokanon,onnebipropustiobio unijetiuistibaronekanoni~keodluke,kojeimajuop}eobveznizna~aj,ao kojimapravilapodrobnonegovore,timprije,{tojetadaune{enabilai Tarasijevaposlanica,kojaposlijeGenadijeveposlaniceoistomepredmetu, imalajeodnosnomawezna~ajaodFotijevihposlanica.Imajo{jedna okolnost,kojauovomepitawuimava`nosti.Upogleduop}eobveznosti pravila Sardikijskoga sabora u gr~koj crkvi, Fotije je na weka pravila toga sabora,istaknutausvomesmisluodRima, u~iniosvojeopaskeujednome pismupapiNikoliI.DajeFotijeu~estvovaouizdawuNomokanona,onbi iste opaske nasvaki na~in biostavioi uNomokanon.Me|utijemnikakvih opazakami tu ne nalazimo, negopravila Sardikijskoga saboraprivedenasu potpuno jednako, kao i pravila ostalih sabora. Valsamonovoj tvrdwi o avtorstvu Fotijevom ovoga Nomokanona ne mo`e seva`nostipripisatinisdrugestrane.Valsamonjeusvojkomentarna Nomokanonunioonajla`nispisodaruKonstantinavelikogapapi Silvestru. On je imao za to svoje razloge, ali mi na osnovu toga imamo puno pravodr`ati,dajeopetzbogosobitihsvojihrazlogaonhtio,daistakne ime Fotija, kao avtora Nomokanona, premda je mo`e biti i sam bio uvjeren o protivnome.Bilojewekolikodrugihu~enihkanonistaposlije883.godine padokrajaXIIvijeka,inijedannespomiweimeFotijakaoavtora dopuwenogaNomokanona.Izme|utih,TeodorVestesradinadtimistim Nomokanonom,irije~ima,kojimaonzapo~iwesvojpredgovor,pokazuje,da mujesasvijemnepoznato, koga jesastavio.18Zonara, Aristin idrugi pi{u komentarenapravilapanijedannespomiweimenaFotijeva,itekprvi javqasesaoriginalnommi{quotomeValsamon.PoslijeValsamona nepoznatisholijastu2.praviluTrulskogasaboranazivqeiskqu~ivo FotijevimovajNomokanon,aliosnivaju}isenaValsamona.19Odtogadoba ve} svi se osnivaju na avtoritet wegov u pravoznanstvu, i do dana{wega dana nikakodruk~ijeNomokanonovajnezovu,negoFotijevim.Naosnovu istaknutihrazlogamime|utijemtvrdimo,daFotijenijedopuniodrevni Nomokanonu~etrnasstnaslova,daovadrugaredakcijawemunepripada,i 22 dakle,dabezsvakeosnovestojiimewegovona~eluovogaNomokanonau svima pe~atanim izdawima.20 KojepakpriredioovudruguredakcijuNomokanona,tojedanastako isto nepoznato, kao {to je nepoznato, ko je mno{tvo drugih drevnih pravnih Zbornika priredio. Pri ovome pitawu treba se sjetiti, da je doba pojava ove redakcijedobacaraVasilijaMakedowanina,kadse`ivadjelatnostu pravoznanstvurazvijaikadsemnogikakogra|anski,takoicrkveni pravoznalciuVizantijijavqaju,pame|uovimpo{qednimajedanjebio avtor i dopuwenog Nomokanona. Uzakqu~kudaprivedemo{tojezanasnajglavnijeuovomizdanomu prvojpoloviniVIIvijekaidopuwenom883.godineNomokanonu,naime: kakva pravila u kanoni~kom svome dijelu on sadr`i?OnajdioNomokanona,ukomesuprivedenigr~ko-rimskizakoni,mi ostavqamobezpa`we,jernemaosobitogaprakti~kogazna~ajau suvremenosti,tegazatominijesmonipriveliuna{emizdawu.Odnosno pravila,uprvojredakcijiNomokanonaovogaminalazimonajprije Apostolskapravila;zatijempravilasabora,dr`anihdopetog vasionskoga,ito:NikejskogI,CarigradskogI,Efeskog,Halkidonskog, Ankirskog,Neokesarijskog,Gangrskog,Antiohijskog,Laodikijskog, SardikijskogiKartagenskog.Uzpravilaovihsaborauprvojredakciji stavqenojebiloipraviloCarigradskogasaborapriNektariju.Onoje privedeno u 13. glavi IX naslova, a nije moglo biti dodato poslije, jer pisac drugogapredgovora,spomiwu}idrugesabore,kojihjepravilapriveo,ne spomiwe o ovome saboru ni{ta. Nalazimo najposlije u ovoj prvoj redakciji pravila Otaca. U prvome predgovoru spomenuta su samo dva Oca: Vasilije i Grigorije,ausamomeNomokanonuspomiwusepravilaidrugihOtaca;pa po{toudrugomepredgovorudoti~nipisac,govore}iotome{tajedodao prvoj redakciji, ni{ta ne ka`e o pravilima Otaca, to mora se zakqu~iti, da sutapravilauprvojredakcijive}bila.Iskqu~ewepraviposlanica TarasijaCarigradskog,kojajeprivedenau24.glaviInaslova.Onanije mogla biti u prvoj redakciji, jer je napisana po{qedwih godina VIII vijeka, negojemoralabitiune{enaposlijezajednosapravilimaVIIvasionskog saboraskojimase,kao{toznamo,ovaTarasijevaposlanicauvjekzajedno priva|ala.UprvojdakleredakcijiNomokanonabilasupravila Apostolska,zatijempravila~etiriprvavasionskasabora,prvihosam sabora pomjesnih i najposlije, pravila Otaca, osim Tarasija. Udrugojredakcijispomenutimpravilimadodanasubilapravila Trulskogasabora,NikejskogaII,Carigradskog861.iCarigradskoga879. godine, i najposlije poslanica Tarasijeva. U 14. glavi XII naslova priveden je jo{ sabor pri Kiprijanu Kartagenskom o prekr{tavawu jeretika. Ali ovo je svakako poznija interpolacija; i to se dokazuje prvo time, {to je Trulski saborsvojim2.pravilomli{iosveop}egazna~ajanaredbuovogasabora,te onaj,kojijedruguredakcijuovogaNomokanonaprire|ivao,nijemogaone obratiti pa`wu na pravilo Trulskoga sabora o ovom Kiprijanovom saboru; dokazujesezatijemna~inom,kojimjenaredbaovogasaborauNomokanonu 23 privedena, i koji je sa svijem razli~it od na~ina, kojim se sva druga pravila privode.Takimna~inom,Nomokanonu~etrnaestnaslova,kadjeudrugoj redakciji883.godineizdanbio,sadr`aojesvapravila,kojasuimala sveop}u va`nost za svu pravoslavnu crkvu, i koja i danas u na{oj crkvi va`e. Kao takav ovaj je Nomokanon iskqu~io sobom u te~aju vremena sve kanoni~ke Zbornike,kojisuuupotrebibili,asobziromnasistemati~nost, kojimsu kanoni~kipredmetiuwemuraspolo`eniikojajezacrkvenupraktiku najprikladnija bila, on je na velikome saboru Carigradskome 920. godine, na komesubilipredstavnicisvecrkve,sve~anoutvr|enbioiprogla{en op}eobveznimzasvuhristjanskucrkvu.Prematakovojva`nostiovoga Nomokanona,mismona{liumjesnimprivestigausamomepo~etkudrugog izdawa na{ega Zbornika. Prizakqu~kumoramospomenutirazlikeucitirawupojedinih pravila u Nomokanonu po Atinskoj Sintagmi i na{em izdawu, s obzirom na broj {to pravila nose. Na{e Izd. At. Sint.Na{e Izd. At. Sint. Nasl.Igl.13 Ant. 16. Ant. 15.Nasl. IX gl.29 Teof. 5. 6. Teof. 4. 5. Nasl.Igl.23 Ap. 5.Ap. 12.Nasl. IX gl.30 Teof. 3. Teof. 2. Nasl.Igl.26 Sard. 16. Sard. 15.Nasl. IX gl. 39 Neok. 9. 10. Neok. 11. 12. Nasl.Igl.27 Teof. 9. Teof.8.Nasl.X gl. 1 Teof. 10. Teof. 9.Nasl.Igl.30 Neok. 15. Neok. 14.Nasl. X gl. 2 Teof. 8. 11. Teof. 6. 10. Nasl.III gl.8 Neok. 14. Neok. 13.Nasl. X gl. 4 Kart. 22. Kart. 22. 23.Nasl.IV gl.7 Kir.5.Kir.4.Nasl. XI gl. 11- Kir. 4. Kir. 2. Nasl.V gl. 1 -Gangr. 20. Gangr. 19.Nasl. XII gl. 5 Sard. 19. Sard. 20. Nasl.VI gl.2 Teof.8. Teof.7.Nasl. XII gl. 7 Teof. 2. Teof. 1.Nasl.VIII gl. 16 Tim. 11. Tim. 10.Nasl. XII gl. 9 - -------Laod. 42. Nasl.IX gl. 10 Ap.52. Ap.51.Nasl. XIII gl. 5 Grig.4. Grig.3. Upore|uju}icitiranauNomokanonupoAtinskojSintagmipravilasa brojem {to pravila nose u na{em izdawu, mi smo opazili privedenu razliku, i prema prakti~koj cijeli, {to smo pred o~ima imali, morali smo i brojeve popraviti. Ovi popravqeni brojevi u ostalom podudaraju se ta~no sa brojem, {to tekst pravila u slijede}im tomovima Atinske Sintagme nosi, jer smo mi tekst pravila preva|ali u redu te iste Sintagme. Osimovezamjenebrojeva,wekapravila,kojasuuNomokanonuu AtinskojSintagmiprivedena,alikojanaslovuglaveneodgovaraju,mismo sasvijemizostavili,ito:An.51.u39.glaviIXnaslova,Kartag.122.u10. glavi XI naslova, sva tri Kart. pravila u 15. glavi XIII naslova. Nije ta~no citirana u 16. glavi XII naslova u Atinskoj Sintagmi glava iz IX naslova, na koju se pisac poziva, te smo zato i to popravili, staviv{i naime na mjesto 35. glave 39. glavu. U 13. glavi IV naslova mi smo preveli kao {to je u Antinskoj Sintagmi ilikojine}edakrstebolesnoga,premdaprivedenapodtuglavupravila 24 sasvijemotomenegovore;negootomegovori26.praviloNikifora Ispovjednika(.IV,429).Posvojprilicinijeta~antekstuAtinskoj Sintagmi,iumjestoasqeneij,trebalobidajeasebeij,kao{tojeumnogim drevnimrukopisima,itadabi47. Ap.pravilozgodnoodgovaralonaslovu. U na{oj Krm~iji ovo je ta~nije. Razre|ewe naslova i glava Nomokanona u Krm~iji u glavnome se podudara saAtinskomSintagmom,do{qednoisana{imizdawem.RazlikajeuXIII naslovu, u kome 7. i 8. glava na{ega izdawa sastavqaju u Krm~iji jednu, naime 8.glavu;aliimaipakuovomenaslovuuKrm~iji,kaokodnas,41glava,a zavisiodtoga,{tojeuKrm~ijidodanajednanovaglava,po{qedwa,o rabqhx,kojeudrugimizdawimanema.Uostalomtajnaslovimanejednaku podjeluglavaumnogimrukopisima,teodtogazavisiionapodjelau Krm~iji.21 Razlika je i u broju 6. i 7. glave XIV naslova, a naime 6. u Krm~iji odgovara 7. u na{em izdawu, a 7. odgovara 6-oj. Opazitijo{treba,dasuuNomokanonuuKrm~ijiprivedenauz autenti~napravilaipravilaapokrifna,itopravilaapostolaPavlai pravila apostola Petra i Pavla, a naime, u 7, glavi IV naslova, 3. XI, 4. XII, 19.20.21.40.i41.XIIInaslovai7.glaviXIVnaslova.Po{toniu rukopisimagr~kimaniupe~atanimizdawimaovogaNomokanonanema spomenutihpravila,midr`imo,dasuonaumetnutaprvimpreva|a~em Nomokanona na slavenski jezik, i da je on to u~inio, jer je na{ao u doti~nome gr~kome Zborniku uz tekst drugih pravila i ova pravila.I sada prelazimo na razbor onih kanoni~kih Zbornika, koji danas imaju oficijalni zna~aj u pojedinim oblasnim crkvama. KORM^A KORM^A KORM^A KORM^A}}}}KNIGA KNIGA KNIGA KNIGA Ovako se nazivqe kakoni~ki Zbornik, koji je primqen kod pravoslavnih Slavena. Prvobitnoseon nazivao Nomokanon,itekkadjeprvope~atano izdawe prire|eno bilo, nazvan je bio Krm~ija. Dobio je on ovaj nazov iz prispodobe crkvesavelikomla|om,kojuosobitikrman(Korm~ij)poustanovqenim zakonimavodiksvojojcijeli.Sviovizakonizajednoskupqenisastavqaju osobitukwigu,kojasekaotakovanazivqeKrmanskakwiga,tojest,kwiga kojanapu}ujekrmana,kako}epovjerenommula|omupravqati.Uizdawu Krm~ije1787.god.naslijede}ijena~inprotuma~ennazovZbornika: ,,}ko`wvxkorableplevatelnomxhudo`estvq~uvstvenagomira,pa~e inqhxplavay\imxnu`nqj[eestxkormni~estvo,imx`ev]\[ei spasayts]plavay\iiokormleniemxiz]\xnagohudo`nika:siceivx nasto]\emxmirasegomori,vxhudo`estvqkorableplevatelnomx bo`estvenago pisani], pa~e inqhx plavay\imx vx korabli, glagoly `e vx Hristovqcerkvinu`nqj[eipotrebnqj[eestxkormni~estvo,sirq~x bo`estvenw]dogmatw:rek[esv]twhxapostolx,isv]twhxotecxsedmi vselenskihx soborx i dev]ti pomqstnihx predani], ]`e estx predlo`enna] vxsejknigqpravila,imi`ekupnonastavl]yts]ispasayts]vsi 25 plavay\iivxmori`iti]sego,okormleniemxistinwhxhudo`nikovx, glagoly`epastwrejiu~itelej,ipleplavaytudobnoilegcqpu~inw `e i zavertw otx ne~istihx duhovx vozmu\aemw], ]`e estx vs]ki] strasti vxnasxvozdvizaemw]otxnihx,du[evnw]`evkupqitqlesnw],i prevod]ts] vx pristani\a tiha] i neburna], vq~nagobla`enstva gorn]go Jerosalima.Segoradisi]bo`estvenna]kniga,poopasnomue] hudo`estvuipoobrqtaemomunamxvxnejrazumu,vxlqpotuidostojno polu~i imenovanie si Korm~a]. Kao {toje drevna prispodoba crkvesela|om,isto jetakodrevannazov krmana, da se ozna~i onaj, koji crkvom upravqa. Zlatoust nazvivqe Apostole ,,krmanima,kojiukro}ujuburuzabluda.22UApostolskimUstanovamasvaki jeepiskopnazvankrmanom:,,Otande$suoepiskopoj%sunaqroizhjthntou Qeouekklhsian(wjankubernhthjneojmegalhj(metepisthmhjpashjkeleue poieisqai taj sunodouj...23Pakpo{tojeepiskopnaprvomemjestupozvan,da sestara,daknazna~enojcijelicrkvaupravostupa,aona}emo}itako stupati,akojeonupravqapoustanovqenimiutvr|enimzakonima,to, prispodabqaju}i crkvuvelikojla|i, aepiskopakrmanu tela|e,sasvijemje razlo`itonazvawekwige,kojasadr`izakonezadobruupravucrkvenu, kwigom krmanskom. Ovu istu prispodobu mi }emo daqe viditi i u dana{wem kanoni~kom Zborniku gr~ke crkve. Krm~ija zaslu`uje od na{e strane najozbiqniju pa`wu, prvo s toga, {to je na slavenskom jeziku izdana, dakle na jeziku vi{e ili mawe pojmqivome za svakogaSlavenina,daqestoga,{tosenawuradona{isrpskikanonisti prisvakojprilicipozivaju,inajposlije,{tosesmatrakodnaswekim na~inom, kao zvani~ni Corpus juris canonici. PitaweopostankuovogaZbornika,predstavqaloseprijeunajve}oj mjeritamnim,imislobodnomo`emokazati,dakolikojewihoKrm~iji pisalo,tolikojeirazli~itihmnijewabiloopostankuwezinom.Iteku najnovije doba, ovo je pitawe postalo u dostatnoj mjeri jasnim.24 DopolovineXIIIvijekanemauistorijiizri~naspomenaoKrm~iji. Prviseputpomiweowojujednomstarosrpskomrukopisu,kojisepo porijeklusvomeodnosi1252.godini,zatijemspomiweseonauistoriji ruske crkve. Po~e}emo razbor pitawa sa ove po{qedwe. U prva vremena htristjanstva u Rusiji crkveni se `ivot upravqao ili po gr~kimkanoni~kimZbornicima,kojisubiliuupotrebiuVizantiji,ili pakpoZbornicimauslavenskomeprijevodu.Izme|uovihpo{qedwihbili su:3bornikJovanaSholastika,kojijesagr~kogapreveosv.Metodije Slavenski,zatijemNomokanonuXIVnaslova,itouwegovojprvoj redakciji.25Prvi, naimetr~kiZbornici,kojimasuseslu`ilipojedini episkopigr~kogaporijekla,malosumoglizadovoqavatiop}impotrebama crkve zbog svoje nepojmqivosti za Ruse; drugi, stoje}i na podatcima, {to nam istorijapru`a,moralisubitiibilisunesavr{eniinepotpuniodnosno kanoni~koga materijala, i davali su povoda neredima u crkvenoj upravi. Naarhijepiskopskomprijestoluruskecrkvesjediojeod1253.do1283. 26 godinemitropolitKirilII,~ovjekprosvje}eniproniknutrevno{}uo dobru crkve svoje. Koliko je ovaj mitropolit osje}ao nerede, koji su u ruskoj crkvitadavladali,vidi se izslijede}ihwegovihrije~i,koje je oniskazao najednomesaboru,okome }emoposlijespomenuti: Mnogaubovidqniemxi slw[aniemxneustroeniecerkvahx,ovosicedxr`a\a,ovoinako, nesxglasi]mnogaigrubosti,ilineustroeniemxpastu[xskimx,ili obw~aemx nerazumi], ili nepriho`eniemx episkopx, ili otx nerazumnwhx pravilxcerkovnwhx.Dapolo`ikrajtimnesoglasi]mxigrubost]mx, koje su poticale glavnim na~inom otx nerazumnwhx pravilx cerkovnwhx, on odlu~i obratiti se na slavenski jug, gdje je kwi`evnost {iroko razvijena bila,tetamopotra`ititakavZbornikpravila,kojibiwegovojcijeli odgovarao.UzapadnojBugarskojupravqaojedespotJakovSvetislav, porijeklomRus.OvomesedespotuKiriliobratimolbom,damuslavenski kanoni~kiZbornikpo{aqe.OdazoveseSvetislavKirilovojmolbi,te potra`iodpatrijarhadoti~niZbornik,idobiv{iganareditrojici vje{takadaraprepi{u,pakadjeposlijepedesetdanaradwekwigabila gotova,onjepo{qe1262.godinemitropolituKiriluuzsvojeosobito pismo.PismoovoSvetislavqevonalazissudoti~nimrukopisnim Krm~ijamazajednosazapisomjednogaizme|uprepisa~a,Dragoslava.Mi }emo privesti ovdje po Rozenkampfu i to pismo i Dragoslavqev zapis. PismoSvetislavaglasi:BogomxizbrannomuPastwryiu~itely slovesnagostadapravovqrnw]vqrwna[e]otcumipoDuhusv]tomu, Preosv]\ennomu Arhiepiskopu Kirilu preslavnago grada Kieva. I o semx blagodariGospodstvomwprqpodobstvietvoee`eoHristqpriavxazx pisanieSv]tagotiVladi~estvablagodarihxSv]tuytimolitvu Preosv]\ennwjArhiepiskopevse]Ruski]zemliblagoder`avnagorodi] moegoih`eotraslxikorenxazxbwhxsv]twhxPraotcevxmoihx.Pi[u tebqvozlybnwjBogomxArhiepiskopeKirilqPrototronie,das] slovomx tvoimx Vselenaa ruskaa prosvqtitx, a pisaniemx siy Zonaru, dabi nigdqneprqpi[etx.Pone`etakxpodobnoestxsejZonarqvovs]komx carstvqedinojbwtinasoborq.}ko`esv]tiiotcwustavi[aiprqda[a namx;togoradiisprosivxotxpatriarhaiprqpustihxzasv]to po~itav[ihxroditelejmoihxizapominaradidu[usvoy,ivnegda vozdevatiprepodobnqjsvoirucqvxmolitvahxsvoihxnezabwvajmene; togo radi pi[u ti, budi vse lybo pisanie moe svatwni tvoej i blagoslovi Gospoditvoemusmwslusoder`a\ees]poblagodatiBo`ieejimirxtio Gospodqpreosv]\ennwjivozlyblennwj~estnwjArhieepiskope. Dragoslavqev pak zapis ovo je: Iz voleniemx Otca i sover[eniemx Swna i pospq[eniemxSv]tagoDuhaipomo\iySv]tw]Pre~istw]Vladw~icw na[e]BogorodicwiPrisnodqvicwMariiiSv]twhxPrepodobnwhx Otecxna[ihxustavlx[ihxnamxsvata]pravilavselenskihxi pomqstnihx soborx. Kogda i vx kotoroe vrem] na kihx mqstehx sobrav[es] izlo`i[a.Pravovqrnw]vqrwna[e]ivozakoniv[i,ustanovi[ai 27 preda[anamxBogomxre~enwhxpoApostolxskihxpredaniihxza bez~islenna]sogrq[eni]na[a,i`esiytxsvqtlqesolnca.Napisana`e bwstxsi]Zonaravxlqtos|:uvodniblagovqrnagoCar]Konstantina, predr`a\ustolxBolgarskij;povelqniemx`eipocqnqVelikago gospodina I]kova Svqtislava, Despota Bolgarskago. Mw razdqliv[e na r ~astiispisahomxzadnij,po~av[imqs]caNo]br]idenx;kon~ana`e bwstx mqs]ca Genvar] z denx. Azx `e hudomnwj i mnogogrq[nwj Joanx, a zovomx Dragoslavx, moly s] slezno otcwx i bratia ~tu\ii i prepisuy\ii legkoispravl]y\e~titq,anezloslovite;pone`enebqhxdotamo pisecx, no pa~e blagoslovite i pom]nite. Hristosx `e da spodobitx vs] nw odesnuyegostativostra[nwjdenxpri[estvi]egosovsqmiugod[imi emuotxvqka,smu`epodobaetxvs]kaslava,~estxipoklonenieso bezna~alxnwmxOtcemxasoprisnosu\nwmxSwnomxisopresv]timx Duhomx i nwnq i prisno i vo vqki vqkovx. Aminx.Tadva spisa potvr|ujuu glavnom,{tosmomigore kazali.Nijesamo iz wihjasno,komesepatrijarhuSvetislavobra}azaKrm~iju,iza{totu Krm~iju nazivqe Zonara. PomnijewumitropolitaMakarija,Svetislavjepotra`ioKrm~ijuod patrijarha iz Carigrada.26 Ali to mnijewe ne mo`e postojati prosto s toga, {touCarigradupravoslavnogapatrijarhanijeutodobanibilo,negoje Carigradskipatrijarh`iviouNikeji.Osimtoga,trebalobitada pretpostaviti, da je Svetislav dobio Zbornik gr~ki, pa da je taj Zbornik on daoprevesti,me|utijemonikakvomseprijevoduure~enimspisimane govori,negosamooprijepisu.27NijedakleizCarigradadobioSvetislav Krm~iju.Nijeniodsrpskogapatrijarha,po{touSrbijijo{svoga patrijarhanijesuniimali.Tajpatrijarhnijemogaobitidrugi,nego bugarskipatrijarh,kojijeuTrnovusjedio.Porije~imaSvetislava,u glavnomemjestusvakehristjanskedr`ave,moraojebitipojedantakav Zbornik, naravno slavenske dr`ave, po{to je o slavenskoj kwizi rije~; morao jedaklebitiiuprijestolnomemjestuBugarske,uTrnovu,tesezatooni obra}auTrnovo,gdjejenapatrijar{eskomeprijestolutadabioIgwatije, ~etvrtipatrijarhposlijepriznawabugarskogapatrijarhata(1235.),iod togapatrijarhaon`eqenuKrm~ijutra`iidobija,mo`ebitiposlije dogovora sa carem bugarskim Konstantinom Asenom.28 NijemogaoSvetislavustrogomesmislunazvatiovunovuKrm~iju Zonarom,kao{tojenazvao,po{tobiutakomeslu~ajuonamorala predstavqatipotpunitekstpravilasasvimakomentarimaZonare;ame|u tijemonasadr`iskra}enitekstpravilaikomentare,iliboqesholije Aristinove,itekkodpojedinihpravilaZonarinekomentare.Ovoseu ostalommo`eprotuma~ititime,{tojesvje`auuspomenibilaslava Zonare,kaodubokogkomentatorapravila,kojijemalovremenaprijeizdao biosvojvelikikanoni~kitrud.TajeslavaZonarina{iroko rasprostrawena bila, te je lako, kao {to i prof. Pavlov opa`a, moglo bilo u}iuupotrebu,dasenazivqeZonarinim,iliZonaromsvakiZbornik, 28 kojijepotpunijiisavr{enijibiooddrevnih(naprim.Sholastikova) Zbornika.Prema tome,a isobzirom nato,{tojebar wekidioZonarinih komentara u{ao u novi Zbornik, Svetislav ga je mogao nazvati Zonarom. GodinauDragoslavqevomzapisu,poizdawuRozankampfa,stavqenaje s|:u,name6778,{toodgovara1270.godiniodR.Hr.OvakojeRozenkampf pro~itao rukopis i {tampao, i tome slijede ve}ina pisaca o Krm~iji.29 Ali kritiko-paleografi~kianaliznovijihu~ewakapokazaojeneta~nost navodaRozenkampfovaidokazaoje,daDragoslavqevagodinamorabiti pro~itana kao 6770. od stvorewa svijeta, dakle 1262. od R. Hr.30 Takimna~inom,dazadovoqimolbimitropolitaKirila,bugarski despotJakovSvetislavpotra`iodTrnovskogapatrijarhaIgwatija kanoni~ki Zbornik, koji je glavni i najva`niji bio, i koji se morao ~uvati u svakoj prestonici, i dobiv{i ga, dade trojici vje{taka da ga prepi{u, pa kadsugaoniposlijepedesetdanaradwedovr{ili,ongapo{qe1262. godine uz svoje pismo Kirilu na pomen du{e svoje i svojih roditeqa.^imKirildobijenoviZbornik,onpreduzmepotrebitemjeredaga rasprostaniposvojzemqi;awekolikogodinaposlije,daistidobije op}eobveznizna~aj,onsazove(1274.)saborepiskopauVladimiru,nakome tajnoviZbornikbudepro~itaniprimqenodsviju,kaoop}azakonska kwigapricrkvenojupravi,kojaje,kao{toseKirilnasaboruizrazio, imala razagnati mrak neznawa i sve prosvjetliti razumnom svjetlo{}u. Da nema drugih podataka van ovih, {to nam daje pismo Svetislavqevo i zapisDragoslavqev,mibinaosnovutoga,upogleduprvogaporijekla Zbornika, {to je Svetislav Kirilu poslao, mogli odma i morali zakqu~iti, dajeKrm~ijapoteklauBugarskoj,naime,dajeuBugarskojsagr~koga prevedena,dasekodbugarskogapatrijarhauTrnovu~uvala,idajesatoga bugarskogaprijevodaprire|enprijepisponalogubugarskogadespota,teu Rusijuposlan,itimebibilonajkra}imputemrije{enopitaweoprvome porijeklu Krm~ije. Me|u tijem ima drugih podataka, na osnovu kojih mo`e se do}idodrugogaodgovora:imanaimewekolikodrevnihrukopisaKrm~ije, koji su se kod nas sa~uvali i koji, upore|eni sa najstarijim rukopisima, koji susesa~uvaliuRusijiinaosnovukojih,kao{to}emodaqeviditi prire|enajebiladana{wape~atanaKrm~ija,primoravajudruk~ijesuditi o porijeklu Krm~ije, i tra`iti to porijeklo ne u Bugarskoj, nego kod starih Srba. SamiegzemplarKrm~ije,poslaneSvetislavomuRusiju,nijedo{aodo nas; ali se sa~uvao jedan rukopis, koji je ta~ni prijepis sa iste, a prire|en je desetsamogodinaposlije,nego{tooKirilnaVladimirskomesaboru proglasio op}eobveznost wezinu, naime 1284. godine. Ovaj je rukopis poznat podimenomRjazanskeKrm~ije,jerjebiozgotovqenzaJosifa,episkopa Rjazanskogaipolo`enkaosvetiwauRjazanskojcrkvi.Potpunojednakihsa ovomKrm~ijomsa~uvalose(ukolikojadanasznam)jo{petrukopisnih Krm~ija u srpskoj redakciji, a to su: Ilovi~ka, Ra{ka, Sarajevska, Savinska iMora~ka.31Po{qedwaizme|uovihprepisanajesaKrm~ijeepiskopa TeofilaBudimqiskogza1252.godine,tejedakleovaTeofilovaKrm~ija 29 prire|ena bila od deset godina prije, nego {to }e Svetislav onaj primjerak u Rusiju poslati.U trima naime u Ilovi~koj, Ra{koj i Mora~koj ima na kraju slijede}i zapis: ;:uzr:\:m:ua:rtti:a:rtui:xaar:xziixas:r:\isu:r:uiuiix:uxxuurii,ua;uuaxuiix u:u:xau:ui. :u;a+:uu s: sts:t u;ta\: ::r: :saax:ui u:t\;::tu xauui:xaar: xziixa. uuuu a::sau:taam:.;:xm:u:taix:rauiisiim:.usaar:\atuus:auxuu:u::uuuti.u:rt\tuuu tiu:t:tir:u:m:.uri::u;::rtmaum::rtt:ui;az:tuiuiiui.u:tir;tsiuzsariauum:. Ii:axi:ts::t+ut:ai;:x:ta:xuu:x:uiuauu;:zrut:;iuauuuixt::t+ut:ai:xuu:aui u;t\;ia:. am: :usi xuuri u: rt:ti \:s;t. t: uu :aui ::s: u: tuaxti xt: x:ti. u;uuuxu:tri a: ri ra:tsuu:t s:r:\isu:r:uiuiisi :usi xuuri. ux:a: ri zi;iuaat :aui :: :tz;uti xax:ri x:ti. u xax:u:t u:\:saxti xu:t siitu. u \;:triix u:zuaxti u ua:t+uti. uzu\t a: ua :rtti uam:r:xzuxas:ai:triuiu:x::uu:auux.AuRa{kojiMoravskojusvezisa po{qednimrije~ima:uzu\ta:ua:rttiuam:r:xzuxas:ai:triuiu:x::uu:auux ~itaseodmaovou:timauuxuiuaus:ruuuu:r:uua:aauuxuiutiuaa\a ::r:m:uiuaar:usaar:+i:turaar:uu;t::r:m:uiuaar:uu;iraar:a;isuxuu:x:uar::x :;isi:xiix z:uax. xu;i tarii :iiua u;tu:\:siuaar: :tiua tuu::ua. u;iraar: ua:taruuxa r::u :;isi:utuz:uau.:ia:saar:+i:turiiua;isuxuu:x:uiux;aa:ri:tr::su:ruuu::r:tuuri :;isi:utu z:uau. U svima trima rukopisima dolaze za tijem podaci o tome, kim je,gdjeikadajeprijepisprire|en,auMora~koj~itamojo{biqe{ku BudimqiskogepiskopaTeofila,istoiuRa{kojepiskopaGrigorija::ux s: xuurii uu:auii siim: uzi a;isuxuu:x:uausi xuuri. 32 U Sarajevskoj i Savinskoj Krm~iji nema spomenutih zapisa, ali to malo zna~i,kadseuzmeuobzirdasuonemla|e,do~imunajstarijimaistise nalaze. Nema tih zapisa ni u Rjazanskoj; ali iz toga jo{ ne slijedi, da ih nije bilouonomeegzemplaru,{tojeSvetislavposlaomitropolituKirilu, premdajeRjazanskaKrm~ijaprijepissaSvetislavqeve.Uovomsu Svetislavqevomegzemplarubili,kao{toznamo,idespotovopismoi Dragoslavqevzapis,istojalisuposlijepredgovorapravilima Kartagenskogasabora,o~emusvjedo~epoznijiprijepisisaistoga;33u RjazanskojKrm~ijime|utijemnemanijednognidrugoga.Pakao{tosuto doti~ni prepisa~i mogli ispustiti, tako su ispustili i ona dva zapisa, koje mi~itamouTeofilovojiGrigorijevojKrm~iji.Najboqimdokazom,dasu onibiliiuSvetislavqevomegzemplaruslu`ito,{toKirilna spomenutomeVladimirskomesaboruponavqaodrije~idorije~iveliki odlomak iz istih. Iz re~enihzapisa {tamidoznajemo? Iz prvoga,dajeovakwigadotoga dobapokrivenabilamrakomgr~kogajezika,idajesadaprevedenastoga jezika i izi{la je ua :rtti :a:rtui:xaar: xziixa. A to je moglo biti izme|u kraja XII vijeka i polovine XIII vijeka; prvu nam granicu vremena daje Zonara, koji jeuXIIvijeku`ivioi~ijisukomentarikodpojedinihpravilauKrm~iju u{li,adrugunamdajeTeofilovaKrm~ija.Izdrugogapakzapisa,kojiu nerazlu~nojsvezisaprvimstoji,kao{totonajboqesamikontekstrije~i pokazuje,doznajemo,dajeistakwigaugledalasvjetlostuam:r:xzuxa u:timauuxuiuaus:ruuuu:r:uua:aauuxuiprvogarhijepiskopasrpskogasv. Save. 30 Odnose}i se na fakt, {to je bugarski despot poslao onu Krm~iju u Rusiju, zatijemnaosnovumjestaizprvogazapisa:u;:uzr:\:m:ua:rtti:a:rtui:xaar: xziixa,dokazujudajeoriginal,skogajeprire|enprijepiszamitropolita Kirila,biostarobugarski,34adaonou:timauuxsv.Savenijesesastojalou drugome, nego {to je dao prepisati za svoju crkvu starobugarsku Krm~iju.Ja sam dosta vremena posvetio ovome pitawu, pa prou~iv{i sve podatke, koji mu se odnose, ikoje sam ja imao mogu}nost da razaberem, do{ao sam do zakqu~ka,dajeli{enasvakeosnovetvrdwaostarobugarskomporijeklu Krm~ije, negonaprotiv,dajeonaugledalasvijetaprvi put ba{nastojawem sv. Save srpskoga. Odnovijihboqihkanonistanemajednoga,kojibidokazivaobugarsko porijekloKrm~ije.Todokazujufiloloziitooni,kojiho}edaistovjetuju jezik:a:rtui:xsastarobugarskim.Pri~emustranoje,daupitawuo porijeklu Krm~ije, svjedoxbe spomenutih triju starosrpskih Krm~ija, da od sv.Savepoti~u,uzbu|ujusarazli~ihstranasumweiporicawa,do~im zapisinadrugimKrm~ijamaprimajusepunomvjerom.Nijesuvaqdasa starobugarskogaegzemplaraprepisanaionatriTipikasv.Savei`itija wegova?Nekaseuva`ikolikoseho}eteorijare~enihfilologausvakome pitawu,aliupitawuoporijekluKrm~ijefilologijaimasasvijem sporedni zna~aj, pored sviju onih fakti~nih podataka, {to o tome porijeklu govore.Saistori~ko-kanoni~kogagledi{taovosepitawemo`esa pouzdano{}urije{iti,tenezaustavqaju}isenadokazivawafilologa,mi odma i prelazimo, da sa re~enoga gledi{ta pogledamo na stvar. Sa~uvao se prili~an broj rukopisnih Krm~ija jednakoga sustava i sve su one srpske redakcije, do~im nema ni jednoga rukopisa bugarske redakcije, ne samostarijegaodTeofiloveiliIlovi~ke,negonipoznijega.Naionaj rukopis,kojijesaSvetislavqeveKrm~ijeprepisan,naimeRjazanska Krm~ija, pokraj svega toga, {to mu je matica u Bugarskoj prire|ena, dakle i bugarizama sa svijem se prirodno moralo uvu}i, daqe, {to je ovaj prijepis u ju`nojRusijizgotovqen,daklesu ielementi ju`noruskoganarje~ijauisti u{li,ipakitajrukopissa~uvaojeuglavnomesrpskuredakciju,i bugarizmiuwemusesretajuonoliko,kolikoiosop{tineju`no-ruskoga narje~ija, a to u neznatnoj koli~ini. Da je prvo izdawe Krm~ije, kao {to se ho}e,bugarskobilo, ono bibilooriginalno, imoralo bi imati bar weki brojegzemplarauprijepisu,pajelimogu}edopustiti,da}esasvijem is~eznuti sa lica zemqe ne samo taj original, nego i svi prijepisi wegovi, a da }e se samo sa~uvati rukopisi u srpskoj redakciji? Obratimolipa`wunastaweBugarauonodoba,kadjemogla,biti prevedenasagr~kogaKrm~ija,pa}emoituna}inajmaweosnove,da pripi{emo Bugarima ovakav kapitalni trud. A moramo odma opaziti, da se tunijeticaloprostogaprijevodasajednegr~kekwige,jerjednakwigasa onakimmaterijalom,kakavsadr`erukopisnokrm~ije,nagr~komejeziku nijedanaspoznata,negojeto,kao{to}emodaqeviditi,kompilacijaiz razli~nihkwiga,kojajezahtjevalasamostalnuipremaustanovqenome nacrtu dobro prou~enu radwu. 31 Doba, kad se Krm~ija mogla pojaviti, to je, kao {to znamo, prva polovina XIII vijeka. Bugari, kad su 1018. godine pokoreni biliod vizantijskoga cara Vasilija,ostalisuli{enisvojeslobodepodtu|imjarmomzapunih167 godina,do1185.Tegodinepo~e{eborbuzaoslobo|ewe,kojajetrajala19 godina,doknajposlije1196.nezbaci{esasvijemgr~kijaramiosnova{e novo carstvo.Kwi`evnost,koja je prije bogatocvjetalau Bugarskoj, po~iwe jo{uXvijekuopadati; a zavrijemetu|ega gospostvauBugarskoj ona je pala na najni`i stupaw. Da se uspostavi na pre|a{we stawe, trebalo je ne samo da zemqapo~neslobodno`iviti,negojetrebalodapro|edostavremena poslije, da se narod oporavi od dvustoqetnega ropstva, te da se po~ne iznova na kwi`evnome poqu raditi. I zbiqa, poslije uspostave drugoga carstva, pa docaraJovanaAleksandra(1831-1365.),daklekrozsavXIIIiprvupolovinu XIVvijeka,istorijanamnijesa~uvalagotovonijednogakwi`evnoga spomenikabugarskoga,kojibizaslu`ivaowe{tovi{epa`we.OdJovana Aleksandra tek po~iwe novi `ivot u istoriji bugarske kwi`evnosti, koji se zatijembogatoirazvija.PaakojepolovinuXIVvijekamorala~ekati bugarskakwi`evnostdananovoo`ivi,totimjeslabijaonamoralabiti, ~imsenatragodtogadobabacimo,najslabijapakuvrijemeneposrednoza gr~kimgospostvom,naimeupo~etkuXIIIvijeka,kadsena{aKrm~ijana slavenskome jeziku javqa. Nionajfakt,{tose1262.godine,amo`dairanije,jo{za`ivotasv. SaveovaKrm~ijanalaziubugarskojpatrijar{iji,nepredstavqani{ta takovoga,{tobimoglobitiuprilogtvrdwiobugarskomeporijeklu Krm~ije.Poznatoje,dajesv.SavabiourodusabugarskimcaromJovanom Asenom i da ga je u Trnovu posjetio.35 Ovi li~ni odno{aji izme|u sv. Save i bugarskogacarskogadvora,aglavnim na~inom va`nost novogakanoni~koga Zbornika,bilojeuzrokom,tejeonpronikaoiuBugarsku.Kadsezatijem despotSvetislavobratiopatrijarhuuTrnovo,tra`e}iodwegadoti~ni Zbornik,onmujesvakakopredstavionezgodumitropolitaKirilazbog dotada{wihnedostatnihZbornika,kojisuuruskojcrkvibiliuupotrebi, mo`damujei naglasio specifi~nokakvisutoZbornicibili, i patrijarh dapomognetojnezgodi,{aqemunovi,potpuniZbornik,naimena{u Krm~iju.Uostalom,premdajeBugarskazavremenaidobilanovuKrm~iju, ali se u praktici ona ipak slu`ila i daqe svojim starim Zbornikom, naime Sholastikovim,poznatimpodimenomBugarskaKrm~ija.Dokazomovoga slu`erukopisitogaZbornika, izme|ukojihjedanse~uvauRusijiiodnosi sepo~etkuXIVilikrajuXIIIvijeka.36Dokazujezatijemito,{tou penitencijalnimbugarskimnomokanonimaXIVvijekapravilasaborai OtacaneprivodeseuprijevodunoveKrm~ije,negopoonomeprijevodu,u kome su pravila u Bugarskoj Krm~iji.37 Ova okolnost sama, da ni{ta drugoga nema, dostatna bi bila da rije{i pitawe o porijeklu Krm~ije. Neimaju}itakimna~inomnikakvogosnovanogatemeqa,dasmatramo Bugarskuotaxbinomna{eKrm~ije,mimoramoobratitisedrugim podatcima, {to nam je istorija sa~uvala o wezinome porijeklu, i zaustaviti seodmanaspomenutimve}svjedoxbamaTeofilaBudimqiskogiGrigorija 32 Ra{kog.Uwima,kao{toznamo,ka`ese,dajeKrm~ijaugledalasvijeta u:timauuxuiprvogarhijepiskopasrpskogasv.Save,idasuprviprijepisi prire|eniuzia;isuxuu:x:uausixuuri.Me|uarhijepiskopskim:daklekwigama, to jest, me|u kwigama sv. Save bila je i ova kwiga, koja je starawem wegovim javila se ua :rtti uam:r: xziixa. Potvrdu ove Teofilove i Grigorijeve svjedoxbe, od kojih prva ne datira nego samo petnaest godina poslije smrti sv. Save, daje nam koliko prosvjetno stawesrpskezemqeonogadoba,uporedosatimstawemuBugarskoj,toliko djelatnostsv.Saveipismeni:spomenici,{tonamodwegado|o{e.O prosvjetnomstawuuBugarskojmismogovorili,ividjelismonakomeje stupwuonomoglotadabiti.KakvojepakbiloprosvjetnostaweuSrbiji, nijeodpotrebenamadaovdegovorimo,po{tosutodovoqnorasvjetlili na{iistoricisrpskekwi`evnosti,ipokazali,kakoSrbija,po~ev{iod Nemawe samostalnim `ivotom da se razvija, na brzo postaje onim sredi{tem slavenskekwi`evnostinajugu,kojimjeprijeBugarskabila.38Ovajnovi `ivot u Srbiji pokre}e sv. Sava. On se javqa koliko velikim organizatorom svojeotaxbine,osobitoucrkvenomodno{aju,tolikoistoiodli~nim kwi`evnikom.Zana{epitawe,izme|ukwi`evnihradwasv.Save,imaju va`nostoni,ukojimaproviretajorganizatorskiduhwegov.Onstupau mona{tvo,naposvetiv{isetomenovome`ivotu,nastoji,dataj`ivot pravilnimputemte~e,kakozawegasamoga,takoizaostalemonahe.Stom cijequonzakratkovrijemeprire|ujetriTipikailiustava,kojisuta~no ustanovqavali,kakvomorabitivladawemonaha,itojedanzaOrahovicu, drugi za Hilandar a tre}i za Studenicu. Ovi znameniti ustavi (osobito dva po{qedwa) `ivo nam crtaju wegovu qubav k dobrome redu i te`wu wegovu, da svakuzadruguop{krbita~nimpravilima,kakobipravilnonapreduju}i, obezbjediojojtrajniopstanak.Priovakovojuro|enojte`wiwegovoj,sa svijemjeprirodnozakqu~iti,da,onostarawe,kojejevodiooreduu manastirima, da }e isto ulo`iti poslije i na onu veliku zadrugu, kojoj je on temeq polo`io, naime na srpsku crkvu. Izri~nihdokazaotomeminemamo,alimiznamo,dasesv.Savana prvome mjestu starao, da prosvjetli z:uau au\u :r:usi : ri:axiiui u;aruat :r:tiisi au::t:aiu:ti+i:xusi :t:tari,39znamozatijem,dajeongotovi:u:xau:uipredao HilandarskimiStudeni~kimmonasima,40tenaosnovutogamoglibive} zakqu~iti,dajeoniodnosnonovoustrojenecrkvesrpskepostaraose,daje kwigomzakonaop{krbi.Imauostalom,akoneizri~na,aonodostava`na svjedoxbaotomeuDomentijanovom`ivotopisu.Najednomemjestutoga `ivotopisakazanoje,dasv.Savaprijenego{to}epo}inasvoje arhijeipskopsko mjesto, xuurii uu:rii u;tuu:a zax:uiuiix u : u:u;ara:uuu rt;t. usia: t;ts:raam::is:;iuauxu:tu;ixru41anadrugomemjestu,dajepostavkenove episkopezasvojucrkvuiposlaoihsvakogausvojueparhiju,u;t\ariuui x:u:ta\:xuuriizax:uiuiix.42Naprvoodovihmjestami}emosedaqejo{ zaustaviti; ovdje me|u tijem konstatiramo novu svjedoxbu o organizatorskom duhusv.Save,naimestarawewegovo,dasenabavipotrebitazacrkvenu upravukwigaidatakvomkwigomsnabdjevenbudesvakinoviepiskopradi 33 vladawa wegova u crkvenom upravqawu. Znamenita je ovo svjedoxba, i tim va`nija, {to ona poti~e od u~enika sv. Saveio~evidcasvedjelatnostiwegove.Onaslu`inovompotvrdomone sjedoxbe,{to nampo istomepitawu dajeTeofil,idopuwuje je. Uzev{isada zajedno i jednu i drugu, nama se predstavqa slijede}e: Starawe sv. Save, bilo jeobra}enonato,daprosvjetlicrkvenimpravilimasveone,kojisuu srpskojzemqipozvanibilinaupravucrkvenu,pavide}i,dasutapravila dotlenepoznatabila,jersupomra~enabilazaSrbegr~kimjezikom,on prikupi nu`ne za to gr~ke kwige, u kojima su se ta pravila i druge zakonske i vjerske naredbe sadr`ale, postara se o prijevodu istih na svoj jezik i priredi naro~itukwigu,kojajeimalarazagnatidotada{wimrakneznawaisve prosvjetlitirazumnomsvjetlo{}u;pakadjezatijemonagotovabila,onje razdanovimepiskopima,kojejeonpostavio,me|utijemmaticasewezina ~uvala me|u arhijepiskopskim kwigama, od kuda su poslije odnosne prijepise drugi episkopi prire|ivali. Ovojeeto,{tonamkazujuoporijekluprvezakonsko-crkvenekwige, Krm~ije, kod Srba najbli`i svjedoci Savinom dobu. Pa po{to ovo potvr|uju svi drugi istori~ki podatci onoga doba, po{to to potvr|uju i svi istaknuti razlozikakopozitivnog,takoinegativnogaharaktera,to,naosnovu1. spomenutesvjedoxbeBudimqiskogepiskopaTeofila,opetovaneposlijeod rije~idorije~iRa{kimepiskopomGrigorijem;uzimaju}iuobzir2. svjedoxbu samoga sv. Save, da je on monasima svojih srpskih manastira predao Nomokanon;3.organizatorskiwegovduhite`wuwegovu,dapozitivnim ustavimaobezbjeditrajnostsvakeustanove;4.istori~keprilikeu prosvjetnomodno{ajunaslavenskomejuguuprvojpoloviniXIIIvijeka;5. okolnost,{tosesa~uvaoprili~anbrojrukopisnihKrm~ijausrpskoj redakciji, do~im nema jednoga ne samo starijega, nego ni novijega u bugarskoj redakciji,i{tojeuBugarskojiposlijetogadobauupotrebibilanenova Krm~ija,negostariSholastikovZbornik,inajposlije6.privedenuiz Domentijana svjedoxbu, mi smatramo rije{enim pitawe o porijeklu Krm~ije, ito,daseonaprviputnaslavenskomjezikupojavilastarawemsv.Save srpskoga. Rije{enoovopitawe,isti~esadadrugo:u~emusesastojalotostarawe sv.Save,daKrm~ijabudeprevedenanaslavenskijezik,ikadajeonamogla bitiprevedena?Natojepitawete{kodatiodlu~anodgovor.Mi}emose ipakpostarati,dana{uhipotezuotomeiska`emo,uzimaju}iuobzir najprije{tasamsv.Savaotomegovori,zatijemnaosnovuspomenutoga mjesta iz Domentijanova `ivotopisa sv. Save. UHilandarskom,aistouStudeni~komtipikusv.Savanapomiwe monasima, da uu u;t\auiuiiu raui u:u:xau:ui u;::tuai x:ti. Iz ovoga mi doznajemo, da je sv. Sava predao bio monasima gotovi Nomokanon, i da je to bilo prije, nego {to }e on one tipike zgotoviti. Za Hilandarski se tipik zna, da ga je sv. SavanapisaoposlijesmrtiNemawine(1200.),dakleNomokanonmoraoje bitiprevedenuonodoba,kadjesv.SavauHilandaruboravio,anaime 34 izme|u1200.i1208.godine,kadpolaziuSrbijudabra}uizmiruje.43Zato vrijemeHilandarjeve}dobiobioslavuglavnogkwi`evnogaslavenskoga sredi{ta,ukojisusesticalenajboqekwi`evnesnage,ipreva|alesusei prepisivalemnogekwige.Monasimaovogamanastiramoraojesv.Savai predati posao prijevoda, a sam je poslom rukovodio i nadzirao ga. U tome eto mividimoonou:timauu:uaus:riua:aauuxokomenamTeofil,azawim Grigorijespomiwe.Hilandardaklebiobipona{emmnijewumjesto,gdjeje Nomokanon mogao biti preveden, i to u samome po~etku XIII vijeka.44 Aligovore}ioNomokanonu,mijo{ovdjenerazumijevamoKrm~ijusa svimonimmaterialom,skojimnamjepredstavqajuna{istarirukopisi. Nomokanonovdjetrebauzimatiuonomesmislu,kojijeontadaimao.Treba naimerazumijevatiZbornikstrogokanoni~ki,ukomesusamopravila privedena bila. Nomokanon uzet u ovome zna~aju, u na{oj Krm~iji zahva}a 43 glave, a ostale (21) glave stoje van Nomokanona, i ne sastavqaju sustavni dio wegov. On nam predstavqa u prijevodu gr~ki takozvani Sinopsis pravila, to jest,pravilauskra}enomobliku,auzpravilatuma~ewaAristina,apo wekadaZonare.IupogledusamogaprijevodaSinopsisauKrm~ijimoramo opaziti,datonijeprostiprijevod,negokompilacija.Nagr~komejeziku nema, ili bar jo{ nije poznat takav kanoni~ki Zbornik, u kome bi Sinopsis imaouzpravilai~ijadrugatuma~ewa,osimAristinovih;apo{touna{oj Krm~ijinalazimouzAristinovapowekadaiZonarinatuma~ewana pravila,toiztogamoramozakqu~iti,dasuna{ipreva|a~isastavilisvoj Nomokanonizdvagr~kaZbornika:AristinovaiZonarina,iizprvogasu preveli tekst pravila i ve}i dio tuma~ewa, a iz drugoga pojedina tuma~ewa. Ovaj ovako kompilirani Nomokanon u na{oj Krm~iji i jest onaj :u:xau:ui za koji sv. Sava u Hilandarskom i Studeni~kom tipiku spomiwe. PoredNomokanonaimajo{21glavauKrm~ijirazli~nogasadr`aja.O istima i o tome, kako su one u{le u Krm~iju, mi nemamo druge svjedoxbe, nego spomenutomjestoizDomentijana.Tujekazano,dasv.Savanaputuusvoju arhijepiskopiju,zaustaviv{isenajprijeuSolunukodsvogadrugaod mladostimitropolitaKostadija,zatijemumanastiruFilokalu,mnoge kwige u;tuu:a zax:uiuiix u : u:u;araxuuu rt;t. Kad je g. Jagi}, na{av{i razliku u `ivotopisusv.SaveodDomentijanaizme|u{tampanogapok.Dani~i}em tekstaiPetrogradskogjednogrukopisa,kazaodaonamalarje~ca(u)ovdje punozna~i,45kazaojedobro,jerkroztonamase~inimogu}imrije{tiu na{ojKrm~ijiono,{tobiina~ete{komoglirazjasniti.Krozonurje~icu miimo`emorazabratikakvesutokwige,kojesv.Savau;tuu:auman. Filokalu,razabiramonaime,dasujednebile kwige,ili~lancizakonskoga sadr`aja,adrugisuseticalivjerskihpitawa.Naosnovudakleone Domentijanovesvjedoxbemimoramosuditiosvemuonome,{tosepored Nomokanona u Krm~iji nalazi. Kadjesv.Savapostaoarhijepiskopom,wemususemoraleistaknuti potrebe wegove crkve, te je morao za vremena promisliti o wima, i snabdjeti sebe svim onim, {to je nu`no za dobri red i mir u crkvi. Nomokanon, koji je onpredaobioHilandarskimiStudeni~kimmonasima,mogaojedostatan 35 biti za unutra{wi `ivot crkve, ali on nije mogao zadovoqavati potrebama crkveuizvawskimwenimodno{ajima:naspramdr`aveinaspramdrugih vjeroispovijedi. Trebalo je obratiti pa`wu s jedne strane na dr`avne zakone, kojisuva`iliuvizantijskojcarevini,ikojisuporedpravilanormirali odno{aje crkve k dr`avi, s druge pak strane, s obzirom na la`na u~ewa, koja susenarodupropovijedalaizbognepojimawaodsamoganarodapravoga hristjanskogau~ewa,trebalojenabavititakovekwige,kojebikadrebile pokvarenu u narodu vjeru ispraviti. Na putu svome u novu arhijepiskopiju sv. SavazaustavqasekodSolunskogamitropolitaKostadija,iswimevodi govor,kao{toDomentijanka`e,::r:twusizau:rt\:siu:\:tm:riu:ui :tttm:uuu.46 U tome dogovoru sa Kostadijem on je morao razabrati kakve su mu kwige nu`ne za wegovu crkvu, pa za tijem kad polazi u man. Filokal, u;tsiiri t:txaux:s:tt,ontekwigeinabavqa.Jedne,tojestxuuriizax:uiuuximalesu zadovoqitipotrebamacrkveuodno{ajukdr`avnojvlasti,adruge,tojest xuurii : u:u;araxuuu rt;tmoralesuobezbjeditipravoslavnuvjeruuSrbijiod inovjeracaisa~uvatije~istu.Kolikosenaprvoonosvrtao,svjedo~inam svawegovadjelatnost,kaoarhijepiskopa,akolikonadrugo,kazujenamona duga glava u Domentijana:::siu:raxuuu:r:twxu:tuuiuiixrt;iiu;t::r:mt:uiiuui xu;i tar:ui u u;:xa:tuu s:zs:aiuiiusi x;:tuxi.47 Ovekwigegra|anskihzakonaocrkvi,idrugeupogleduobezbje|ewa pravoslavnevjereijestono,{touzre~eniNomokanon,sastavqasadr`inu Krm~ije.Kadmipogledamonaonih21glavu,{tosastavqajudodatak Nomokanonu,midrugonenalazimonegonaime~lankeizvizantijskoga zakonodavstva,iwekoliko~lanakapobra~nomepravu,aostalosveti~ese ~uvawasvetevjere,osuderazli~nihjeretika,za{titepravoslavnihod klevetnika i sli~no.48 U manastiru Filokalu dakle sv. Sava je pribrao sve ono, {to je poslije pridodano bilo prvobitnom Nomokanonu u Krm~iji. Da je to sve iznova sada biloprevedeno,aosobitooneop{irneglaveizgra|anskogazakonodavstva svjedo~i nam, {to nema traga u istoriji bar do danas o tome, da je postojao na slavenskome jeziku prije sv. Save i jedan ~lanak u onakoj redakciji, kao {to tominalazimourukopisnimKrm~ijama.Jedinomiznimkommogaobise smatrati takozvani I;a\:xuu Zax:ui (Prohiron cara Vasilija Makedowanina), kojisastavqa55glavuustarosrpskimrukopisnimKrm~ijama(ili43u pe~atanojKrm~iji),itostoga,{toseujednomerukopisuprijeXIIIvijeka nalazekratkiodlomciizistoga,alitisuodlomciusvemurazli~niod tekstatogaZax:uauna{imrukopisnimKrm~ijama,teprematomeitajedna iznimka pada.Ostajedakl